doc. dr. sc. Ana Štambuk Studijski centar socijalnog rada ...

doc. dr. sc. Ana Štambuk Studijski centar socijalnog rada

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu E-mail: [email protected]

Postoje riječi nježne, tople, blage, koje nas usrećuju smiruju i u tuzi tješe. Postoje riječi duhovite, vedre, lepršave, lake, od kojih se ljudi razblaže i smiješe. No ima riječi teških, tvrdih kao kamen. Kad one padnu, nanesu bol i ostave na srcu ožiljak i znamen. Zlata Kolarić – Kišur, Riječi

Komunikacija je dinamički i složeni proces u kojem ljudi šalju i primaju verbalne i neverbalne poruke da bi razumjeli druge i da bi drugi njih razumjeli.

Komunikacija je osnova aktivnosti u palijativnoj skrbi.

Poznavanje vrsta i sredstava komunikacije je neophodno kako bismo ih mogli svjesno i primjereno koristiti u životnim situacijama.

vanjski faktori (okruženje)

psihofizičko stanje i mogućnosti sugovornika

jezična, društvena i kulturna pripadnost

vrijeme – ne možemo ga ne imati, ali je pitanje kome i kako ga darujemo!

verbalna neverbalna

Govoriti možemo služeći se jezičnim i nejezičnim znakovima.

Komuniciramo svojom cjelokupnom pojavom, držanjem i ponašanjem.

I kad šutimo, šaljemo poruku. Poruka je sve što učinimo ili propustimo

učiniti.

jezični znakovi - riječi

nejezični znakovi: boja glasa,

glasnoća,

brzina govora,

napetost,

stanke,

varijacije intonacija,

usklici i ostali zvukovi, plač, smijeh

razni položaji i pokreti tijela mimika zvukovi koji nisu govorni dodiri udaljenost i raspored sugovornika rekviziti, scenografija i obredi oblikovanje tijela mirisi pomoćni mediji vremenski znakovi

intimni prostor – između 15 - 45 cm

osobni prostor – između 45 - 120 cm

socijalni prostor – od 1,2 - 3,5 m

javni prostor – više od 3,5 m

1. govor lica i tijela 56%

2. glas 37%

3. riječi 7%

ublažavanje boli

očuvanje samopoštovanja

pažnja i pripadanje

suosjećanje

kao izazov (situaciju koja postavlja zadatke) kao neprijatelja (napad zlih sila) kao kaznu (pravednu ili nepravednu) kao slabost (znak neuspjeha) kao olakšanje (odmor od zahtjeva

svakodnevnog života) kao nepopravljivu štetu ili gubitak

“akcijska usmjerenost”, tj. što brže izliječiti što veći broj bolesnika – palijativna medicina još nije dovoljno razvijena u mnogim zemljama

emocionalno opterećenje

nedostatak sadržaja i vještina o komunikaciji

sukob između afektivne neutralnosti i potrebe za suosjećanjem

kada razgovarati?

tko treba razgovarati?

što treba reći?- nada ne smije biti izostavljena

Kako bježimo

1. Fizički izbjegavamo bolesnika

2. Ne slušamo bolesnika

3. Koristimo medicinski žargon

4. Intervju usmjeren na liječnika, a ne na bolesnika

5. Razgovor “s visine”

Zašto bježimo?

1. Ne znamo kako priopćiti lošu vijest

2. Bojimo se priznati svoj ili medicinski neuspjeh

3. Bojimo se uzrokovati bol i reakcije na nju

4. Bojimo se napada pacijenta

5. Bojimo se pokazati osjećaje

6. Bojimo se za sebe (da se to nama ne dogodi)

razumijevanje, toplinu i brigu koja se izražava i verbalno i neverbalno

spremnost da se podijeli bespomoćnost i bol

prihvaćanje nesposobnosti bolesnika da sam riješi problem umjesto osude i kritičnosti

spremnost da ne budemo šokirani bez obzira na to što nam bolesnik kaže

izražavanje poštivanja i prihvaćanja bolesnika

prihvaćanje bolesnikova prava da sam donosi odluke

poznavanje komunikacijskih tehnika i vještina zbog boljeg razumijevanja bolesnika

konstruktivno i odgovarajuće korištenje šutnje

prepoznavanje mogućih komunikacijskih prepreka

Stvorite pravo ozračje. Saznajte želi li bolesnik razgovarati. Slušajte i pokažite kako slušate. Potičite sugovornika da govori. Ne zaboravite šutnju i neverbalnu

komunikaciju. Ne bojte se govoriti o vlastitim osjećajima. Provjerite jeste li što pogrešno razumjeli. Ne mijenjajte temu razgovora. Ne savjetujte prerano. Potičite sjećanja. Reagirajte na humor.

šok i poricanje nevjerovanje gnjev – na ostatak svijeta koji će živjeti nakon

što bolesnik umre, na Boga, na svakoga tko pokušava pomoći

strah – zbog načina smrti, zbog onoga što dolazi poslije smrti

nada – nadati se najboljem, a planirati najgore

očaj i depresija osjećaj krivnje

priznati ljutnju prepoznati uzrok kamo je usmjerena dozvoliti bolesniku da ju raspravi pokušati bolesnika okupirati nekom

aktivnošću važno je da ne doživite bolesnikovu ljutnju

osobno, iako je prividno vama upućena; ne zauzeti obrambeni stav

prepoznati uzrok

kamo je usmjeren – na sebe, bliskog člana obitelji, bolest

istražiti strah: promijeniti jednu “opću anksioznost” u mnogo konkretnih “strahova”

raspraviti osjećaj

prepoznati uzrok

pretresti osjećaj – izraziti (suze!)

pomoći: skraćenom perspektivom, uspomenama, aktivnošću, realnim ciljevima / nadama

pomaže prisjećanje na to kako je bolesnik ranije prevladavao životne teškoće – okrenuti se podršci

Držite se stvarnosti koliko je najviše moguće.

Potvrdite/provjerite razumijevanje bolesnikova osjećaja.

Potičite realne nade.

bol će ostati pod kontrolom; nećeš biti sam; vidjeti ćeš drage osobe, pomiriti se…,

dovršiti važne zadatke; sačuvati ćeš dostojanstvo i kvalitetu života

do kraja; nećeš biti zaboravljen; poštivat će se tvoje želje, prije i poslije

smrti.

Isprazne izjave – npr. “Bit će bolje”

Davanje savjeta – npr. “Morate što prije na fizikalnu terapiju”

Odgovaranje na vlastita pitanja

Pretjerane pohvale ili pogrde

Obrambeni stav

Roditeljsko ponašanje

Poštovati individualne razlike - one su ogromne – stereotipi ne važe!

Procijeniti sposobnosti suočavanja s problemima- kako je to činio u prošlosti? Tko je izvor podrške?

Ispitati emocionalno stanje – posebno neizrečeni strahovi

Poticati samopoštovanje, samokontrolu i odgovornost

Biti iskren – ne upuštati se u nešto što ne znamo

NE DA

Razumije se da će ti biti bolje

Neće ti biti bolje

Što kažu liječnici? Nadam se, ali ne znam Znaš da to želim ali

vidjet ćemo Hoćemo li napraviti

planove ako ti ne bude bolje?

NE DA

Pa, činim koliko mogu.

Prestani me kritizirati.

Tebi nije lako pomagati.

Ti si uvijek bio teška osoba.

Koliko se loše osjećaš? Što je najteže? Doista zvučiš potišteno

NE DA

Imaš 75 godina i bogat život iza sebe

Jednom mora doći kraj

Ne govori tako

Rastužuješ me

Znam da ti nije lako Čega se najviše bojiš? Ne govorite ništa,

samo držite bolesnika za ruku

Pitajte bolesnika o njegovoj posljednjoj želji

To je svaka informacija

koja nepovoljno utječe i ozbiljno pogađa

stav osobe spram njegove/njezine budućnosti

(Buckman).

To je zadaća puna stresa – opisuje se kao “udariti bolesnika po glavi” ili kao “baciti bombu”. (To je posebno važno kada je kliničar neiskusan, bolesnik mlad, a izgledi za uspješno liječenje ograničeni)

Bolesnici žele istinu –istraživanja u SAD-u pokazuju da 96% bolesnika želi da im se kaže istina ako imaju dijagnozu raka. 85% želi da im se u slučaju loše prognoze dade realistična procjena koliko će još živjeti . (slično u Europi)

Etički i zakonski imperativi – u SAD-u su principi obavještajnog pristanka, bolesnikova autonomija i zakon slučaja, stvorili jasnu etičku i zakonsku obavezu da se bolesnik opskrbi s toliko informacija koliko ih želi u vezi sa svojom bolesti i liječenjem.

Klinički ishod – Liječnici kojima je teško saopćavati loše novosti mogu dovesti bolesnika do toga da mu liječenje bude odbojno. Ideja da će nepovoljna informacija uvijek izazvati psihološko oštećenje je neosnovana. Točna informacija o bolesnikovu stanju pomaže u donošenju odluka o kvaliteti života.

Uz verbalnu komponentu traže se i druge vještine:

Odgovaranje na bolesnikove emocionalne reakcije

Uključivanje bolesnika u donošenje odluke

Sudjelovanje u stresu (Bolesnik je očekivao izlječenje?!)

Uključivanje više članova obitelji

Kako dati nadu kada je situacija surova

Nosioc loših novosti često doživljava jake emocije kao npr. tjeskobu, teret odgovornosti i strah od negativnog vrednovanja

Situaciju otežava primaoc koji je već u teškoj situaciji – npr. bolesnici od raka

Kako biti pošten s bolesnikom a ne razoriti nadu

Kako sudjelovati u bolesnikovim emocijama Kako naći dovoljno vremena Nedovoljna educiranosti

Bolesnicima – ohrabruje ih da više sudjeluju u teškim oblicima liječenja

Liječnicima – oni koji se dobro osjećaju u saopćavanju loših novosti mogu biti u manjem stresu ili sindromu sagorijevanja

1. S – SETTING UP the interwiev

2. P – assesing the patient’s PERCEPTION

3. I – obtaining the patient’s INVITATION

4. K – giving KNOWLEDGE and information to the patients

5. E – addresing the patients EMOTIONS with empathic responses

6. S - STRATEGY and summary

Razgovor vodi liječnik

Osigurana privatnost

Prisutan jedan ili više članova tima

Prisutan jedan član obitelji ili više njih zbog stvaranja strategije podrške na osnovi podjele uloga u obitelji

Sjedite

Važne su vještine slušanja, otvorena pitanja, nema interpretiranja u ovoj fazi

Osigurajte privatnost i neometanje (tel, mob, zvonjenje)

Koliko bolesnik shvaća -

Što zna do sada

(Što mislite što bi za Vas moglo biti opasno? )

Obratiti veliku pažnju na vokabular pacijenta

Želi li pacijent znati svoje stanje

Ako nije spreman, ostaviti mogućnost kasnije komunikacije

Pravo na odbijanje informacije

Provjerite zbog čega osoba odbija informaciju, čega se boji

To treba biti postupno - u malim koracima

Dok se govori treba slušati sebe i pacijenta

Empatijski odgovor je vještina, ne osjećaj!

Vi ne morate proći iste osjećaje kao Vaš pacijent

Uobičajene emocije koje možete očekivati su: suze, očaj, ljutnja, strah, sram, poricanje, anksioznost, mogu se javiti i panične atake

Treba sažeti sve dogovoreno i ostaviti mogućnost ponovne komunikacije i susreta

Treba zapisati što je važno, ako pacijent želi

Obično se zapamti 10-25% razgovora

Što ćemo dalje?

- Kontrola simptoma

- Izbor tretmana

“Osjećam se kao lagano perce koje već miljama nosi lagani ljetni povjetarac. Perce se nalazi u zraku, ono leti između tirkiznog mora i sunčevog sutona. Sunce zalazi i nastaju prekrasne boje zalaska. Osjećam da hodam po dugoj pješčanoj plaži, kupam se u Oceanu i gledam predivni zalazak Sunca na šarenom nebu”

Dječak, 14 god., Dg: Osteosarcoma maxillae I. dex

Buckman, R. (1995.) Ne znam što reći. Zagreb: ŠK.

WHO (2004.) Palliative care – the solid facts. Ur. Davies, E. and Higginson, I. World Health Organizations.

WHO (2011.) Better palliative care for older people: better practicies. Ur. Hall, S., Petkova, H., Tsouros, A.D., Costantini, M. and Higginson, I. World Health Organizations.