LETNJI TIP
odnosno kultivari dvogodinjeg tipa maline, koji plodonose jednom
tokom godine, uglavnom sredinom leta.
Vilamet (Willamette) Miker (Meeker) Tulamin (Tulameen)JESENJI
TIP
Sorte jednogodinjeg ili dvorodnog tipa maline,koje ostvaruju
manji prinos u navedenom periodu, a vei krajem leta i u
jesen,odnosno sve do jakih mrazeva na kraju sezone.
Polka PolanaRazlika izmeu ova dva tipa maline ogleda se u
ciklusu plodonoenja biljaka. Maline imaju viegodinji koren (ivi vie
od dve godine) i krunu (korenov vrat - mesto na prelazu korena u
nadzemni sistem), te nadzemni sistem (izdanci) koji ivi samo dve
godine. U prvoj godini rasta, novi izdanci, koji su naravno
jednogodinji, kod sorti maline koje pripadaju letnjem tipu,
obezbeuju samo vegetativni rast (ne proizvode plodove).
Jesenji tip maline nosi plodove na vrhu ovih jednogodinjih
izdanaka za veinu sorti posle prvog avgusta. Takoe, kod ovog tipa,
razvoj plodova se nastavlja i u srednjoj zoni du izdanka, a time i
formiranih redova, ali i prema osnovi prirasta sve do prvog jakog
mraza. Drugog leta, izdanci koji su se pojavili predhodne godine,
kod letnjeg tipa maline e proizvesti plodove tokom leta u periodu
oko mesec dana, te potom odumiru. Kod jesenjeg tipa maline, izdanak
koji se pojavio i plodonosio predhodne jeseni e plodonositi na svom
ostatku, dakle prema osnovi, te potom u leto odumreti. Kako se
jednogodinji izdanci pojavljuju svake godine i rastu konkurentno sa
dvogodinjim, proizvodnja plodova se nastavlja iz godine u godinu za
oba tipa maline spram kriterija plodonoenja. Jedina razlika je u
tome da bilo koji izdanak letnjeg tipa maline ima samo jedan rod,
dok kultivari jesenjeg tipa mogu imati dva roda na istom u dve
razliite sezone.
Prema drugom kriterijumu, boji ploda, maline se dele na: crvene,
crne, purpurne i ute. Crvene i crne maline su odvojene, zasebne
vrste, dok su purpurne maline hibridi izmeu ova dva genotipa. Veina
malina ute boje ploda su prirodne kolor varijante crvenih, te su
one identine njima na svaki drugi nain. Sorte koje pripadaju
letnjem tipu maline dominantno imaju crveno obojene plodove preteno
svetlijih nijansi, ali obuhvataju i one koje imaju uto obojenu
pokoicu ploda.
Glavna razlika izmeu maline i kupine je u nainu odvajanja ploda
od peteljke u vreme berbe. Kod maline se plod prilikom berbe odvaja
od sri, poznatoj kao plodite, istu ostavljajui na biljci kada se
ubere. Rezultat su plodovi maline slini naprstku, sa upljinom u
centru ( jedan od razloga zato malina ubrzo nakon berbe kalira).
Kupina se, s druge strane, odvaja od baze plodita tako da ubrani
plodovi ukljuuju i sr kao svoj sastavni deo. Isti je sluaj i sa
hibridima maline i kupine. Dakle, sada je jasno mogue razlikovati
crnu malinu od kupine.
VILAMET (Willamette)Vilamet je sorta dvogodinje maline crvene
boje ploda koja je nastala na Univerzitetu u Oregonu (SAD)
ukrtanjem sorti NEWBURGH i LOYD GEORGE. Predstavlja hibrid amerike
maline i evropske maline. Ovaj kultivar je selekcionisan 1936.
godine, a u proizvodnji je od 1943. godine.I nakon pedeset godina
od uvoenja u produkciju ovaj kultivar predstavlja najzastupljeniju
sortu iz grupe jagodastog voa na podruju Srbije. U svetskoj
proizvodnji je bila vodea sorta gotovo 40 godina, ali je u ovoj
deceniji dolo do irenje produkcije drugih sorata iz ove grupe
jagodastog voa vodei se rauna o kvalitetu ploda, otpornosti na
bolesti i tetoine i zahtevima trita. Genotip WILLAMETTE je bio dugo
vremena vodea industrijska sorta.
Vilamet raa krupne tamno crvene i ukusne plodove od sredine do
kasnog leta. Stabljika je dvogodinja, ova malina najbolje uspeva na
punom suncu sa dosta vode i dobrim ubrenjem u vreme cvatnje.
Vilamet su trnate maline dok ima varieteta bez trnja. Beli cvetovi
pojavljuju se od aprila do juna zavisno od kultivara, plodovi su
crveni, ponekad mogu biti uti. Vezivanje u icu je neophodno. Za
najbolje rezultate odsecite stabljike koje su dale plod odmah na
kraju sezone branja.
MIKER (Meeker)Sorta razvijena 1967 g. ukrtanjem Vilameta i
Katberta. Plodovi su srednje veliine, srednje crveni, vrsti, sa
dobrim ukusom. Zri sredinom leta, plodovi se lako odvajaju i veoma
je pogodna za mainsko branje.
Sjedinjene drave su trei najvei proizvoa maline u svetu, a drava
Vaington nacionalni lider u produkciji crvene maline koja je u
2010. godini ostvarila produkciju od oko 31.818 t industrijske
maline. Sve ovo je zasluga kultivara MEEKER koji je najvie uzgajana
sorta maline na pacifikom severozapadu (Vaington, Oregon i
Britanska Kolumbija, Kanada) I skoro vie od etrdeset godina nakon
nastanka zastupljenost kultivara MEEKER u produkciji maline za
industriju na irem podruju Severne Amerike je 60%, dok ostatak
pripada ostalim sortama, i to Willamette 30%, a 10% ostale sorte.
Dakle zahvaljujui ovoj sorti, podruje Vaingtona je postalo jedno od
vodeih regija sveta u produkciji maline.
Osetljiva je na neke viruse koji se prenose polenom, srednje
otporna na truljenje korena.
TULAMIN (Tulameen)Sorte maline nastale u okviru oplemenjivakog
programa u Vankuveru tradicionalno dobijaju imena po izvornim
indijskim reima, pa je tako i kultivar TULAMEEN dobio ime. Tulameen
je naziv za reku u indijskoj provinciji iz koje se vadi crveno
zemljite. TULAMEN je postao je dan od vodeih kultivara maline za
sveu potronju. Njegova istorija je najbolji nain da se opie ovaj
kultivar i predstave injenice zbog kojih je isti postao tako vaan.
Kultivar TULAMEEN je nastao ukrtanjem sorata NOOTKA i GLEN PROSEN
1980. godine u okviru oplemenjivakog programa centa za istraivanje
u Kanadi (PARC). Njegov roditelj dvogodinji kultivar NOOTKA ranije
je stvoren u okviru oplemenjivakog programa u Velikoj Britaniji
1978. godine, ukrtanjem sorata CARNIVAL i WILLAMETTE. Iako je bila
pogodna za mainsko branje, te poznata po visokom sadraju topivih
supstanci koje su dobro balansirane sa kiselinama, ova sorta nije
postigla vei uspeh prvenstveno zbog relativno niskog prinosa. Drugi
roditelj GLEN PROSEN nastala je u okviru oplemenjivakog programa
centa za istraivanje u kotskoj 1981. godine. Glen Prosen se
odlikovao izuzetnom vrstoom i krupnoom plodova. Zavidnu vrstou
plodova duguje genima dobivenim od izvorne sorte crne maline iz
Severne Amerike. Ovi geni su uvrteni u oplemenjivake programe kroz
istraivaki rad u okviru Centra za istraivanje smetenog u East
Malling, Engleska. Otporna je na biljne vai vektore mozaik virusa.
Srednje do slabo otporna na niske temperature, a pupoljci su
podloni izmrzavanju u hladnijim podnebljima.
POLKAJedan od najboljih kultivar maline introdukovan poslednjih
godina. Ista je pobudila znaajan interes meu strunjacima irom
Evrope sa dugim pospisom svojih zavidnih osobina. Kultivar POLKA je
postigao ono to oplemenjivai jednogodinje maline tee godinamau
stvaranju novih sorti, a to je prinos identian onom kod dvogodinjih
kultivara ove vrste. POLKA je dvorodna sorta maline nastala kao
slobodna oprasena selekcija od P 89141 koji ima "Autumn Bliss" u
svom poreklu u Berzezna, poljska eksperimentalna stanica
istraivakog instituta za pomologiju i florikulturu u Skjernevie
(Skierniewice), Poljska. Dakle, nastala je u istom istraivakom
centru kao i kultivar POLANA. Njen autor je jedan od najpoznatijih
oplemenjivaa dananjice dr Jan Danek. Testirana kao P 93563,
introdukovana 2001., aregistar upisana 24.01.2003 godine,
POLANAMalina POLANA je poljska sorta iji autor je Dr. Jan Danka.
Nastala je ukrtanjem sorte HARITAGE i ZEVA HERBSTFRNTE. Sorta je
upisana u Registar sorti 1991. godine i automatski je dobila
osiguranje patenta (LICENCU).
Malina POLANA je ponavljajua sorta i raa na jednogodinjim
lastarima (rastu od prolea). Berba ploda maline poinje oko polovine
jula i traje do prvih jesenjih mrazeva (novembar). Malina izrasta u
uspravne, samostojee i vrste lastare, visine 120-140 cm, te
poseduje male bodlje na stabljici.
Polana
Polka
Polka
Tulamin
Tulamin
Polana
Polka
Polka
Tulamin
Tulamin
Malina "Polana" i kod nas
"Polana" se lako gaji, ne zahteva velika ulaganja, posebno zato
to se gaji bez naslona. Redovno i dobro raa, a plodovi dugo
zadravaju sveinu i zbog vremena sazrevanja lako nalaze put do
potroaa. Proizvodnja gotovo nezamisliva bez navodnjavanja.
Kpajem jula sazrevaju prvi plodovi maline i poinje berba, a
posao se ne prekida sve do prvih mrazeva. Na bujnim i uspravnim
izdancima istovremeno se pojavljuju cvetovi, formiraju zeleni
plodovi i ubiraju zreli. A kada pozna jesen ostavi tragove na
biljkama, one se jednostavno pokose da bi na npolee ponovo
krenule.
Navedeni podaci zvue neverovatno. Ipak, da je sve to tano
uverili smo se u urevu, selu nadomak Novog Sada. Zasad su podigli
Sinia Stanojevi, Vlada Kuhar i Jozef Pakulski. Pre tri godine na
blizu etiri hektara posadili su "polanu", poljsku sortu maline.
Stvorena je ukrtanjem "hertida" i "zeve jesenje". U naoj zemlji
prava je retkost.
Siguran rod bez velikih ulaganja
- Polanu smo izabrali jer se lako gaji - objanjava Sinia
Stanojevi. - Takoe, ne zahteva velika ulaganja, posebno zato to se
gaji bez naslona. Redovno i dobro raa, a plodovi dugo zadravaju
sveinu i zbog vremena sazrevanja lako nalaze put do potroaa.
Odovara joj plodno, rastresito, propustljivo, to istije i ravno
zemljite. Treba da je blago kiselo, s najmanje tri odsto humusa,
etiri miligrma fosfora, isto toliko magnezijuma i 12-18 miligrama
kalijuma na sto grama vazduno suve zemlje. Optimala pH vrednost je
5,5-6,5. Veliki je ljubtelj vode, pa je proizvodnja gotovo
nezamisliva bez navodnjavanja.
Sadi se u jesen ili na polee. Ovde se primenjuje jesenja sadnja,
jer je prijem sadnica gotovo stopostotni. Dobri predusevi su
kukuruz, strna ita i mahunarke. Nisu pogodni paradajz, krompir,
paprika i jagoda, zbog mogunosti prenoenja bolesti koju izaziva
gljiva verticilijum.
Zemljite se priprema nekoliko meseci pre sadnje. Obavezno se
analizira sadraj najvanijih hranljivih elemenata i dodaju samo oni
koji nedostaju. Posle skidanja preduseva, totalnim herbicidima
unite se korovi, a potom se tlo podriva na 70-90 centimetara dubine
i dodaju potrebna hraniva.
Stajnjak je obavezan, ak i ako humusa ima dovoljno. Po hektaru
se rastvri oko 50 tona i duboko zaore. Pre sadnje zemljite se dobro
usitni i poravna jer neravnine oteavaju saenje i omoguavaju da se
izdanci kose na odgovarajuu, istu visinu.
Pripremljene sadnice sade se centimetar dublje nego to su bile
rasadniku. Meuredni razmak je tri, a u redu pola metra. Jamii
duboki petnaestak centimetara kopaju se aovom. Koren se pravilo
rasporedi i pokrije zemljom, koja se povremeno sabija. Na kraju,
sadnice se skrate osnove i zemljite ponovo poravna.
S kretanjem vegetacije poinje i razvoj mladih izdanaka.
Najvaniji, gotovo jedini posao je obrada zemljita. Meuredni prostor
se frezira, a u redu okopava, kad god se trava pojavi. Herbicidi se
koriste tek u druoj ili treoj godini. Ako nema dovoljno padavina,
obavezno je navodnjavanje. Sistem "kap po kap" obezbeuje dovoljno
vode.
Istovremeno ima cvetove i plodove
Bez obzira na to da li je saena u jesen ili prolee, "polana"
prorodi u prvoj godini, a prinos pokriva trokove sadnica i radne
snage. Prvi cvetovi pojavljuju se kada izdanak dostigne najveu
vinju, oko 150 centimetara. Cvetanje poinje od vrha biljke i traje
sve do kasne jeseni. Zato ova malina uvek ima cvetova, zrelih i
zelenih plodova. Pun rod postie u drugoj godini.
Plodovi sazrevaju krajem jula ili poetkom avgusta. Beru se svaki
drugi ili trei dan. Istovremeno se klasiraju i pakuju u specijalne
kutije. Boju, ukus i miris zadravaju nekoliko dana.
Posle prvog mraza izdanci se sue i tada prestaje berba. Ostave
se petnaestak dana da se sokovi "smire" i potom pokose, odnosno
odstrane do zemlje. Ponovo se radi analiza zemljita i dodaju samo
one hranljive materije koje mu nedostaju. Nastavlja se i
obrada.
"Polana" je odline rodnosti. Ako je posaena na odgovarajuem
zemljitu i dobro negovana, po hektaru moe da se ubere preko
dvanaest tona. Plodovi su konini, tamnocrveni, ukusni kad su svei,
ali pogodni i za preradu.
Minimalna zatita
- Jedan izdanak "polane" u prvoj vegetaciji daje do osam novih
biljaka - kae Vlada Kuhar. - Svake godine taj broj se udvostrui.
Meutim, optimalno je da u punoj rodnosti na dunom metru bude
dvadesetak biljaka. Zato se jo u toku berbe proreuju izdanci s
kojih je ubrano najmanje 70 odsto roda.
- Po otpornosti prema bolestima i tetoinama ova sorta se ne
razlikuje od drugih - napominje Jozef Pakulski, inae strunjak koji
je u Poljskoj stekao bogato iskustvo u gajenju "polane". - Meutim,
zatita je minimalna, jer se koenjem izdanaka smanjuju uslovi za
pojavu bolesti i tetoina. Takoe, u blizini malinjaka nema izvora
zaraze. Zato su dovoljna tri prskanja, uglavnom preventivna. Prvo
kada izdanci izrastu 30 centimetara, drugo kada imaju 90
centimetara, a tree na poetku cvetanja. Posle odsecanja izdanaka ne
postoji rizik od izmrzavanja. Rodnost ove maline poinje da opada
posle petnaest godina. Tada se kri i ustupa mesto odgovarajuim
usevima.
Na isto zemljite vraa se tek posle tri - etiri godine.