-
avolja kraljicaDin KalogridisNaslov originala: Jeanne Kalogridis
The Devil's Queen
Deo IBloa, Francuskaavgust 1556. godine- -PrologNa prvi pogled,
bio je neupadljiv ovek, nizak i zdepast, sede kose i loe odee. Sa
svogmesta, dva sprata iznad, nisam mogla da mu vidim lice, ali
primetila sam kako jeustuknuo kada je izaao iz koije i prvi put
spustio nogu na kaldrmu; pokretom je potraio
-
svoj tap i posegao za koijaevom rukom. ak i uz pomo, kretao se
oprezno i rekla bihuplaeno, zastajkujui u sparno jutro. On je samo
jedan bolesni starac.Iza njega, oblaci su se rano skupljali iznad
reke, najavljujui popodnevnu oluju, alisunce za sada nije bilo
sasvim zaklonjeno. Njegovi zraci su se probijali kroz oblake
izaslepljujui odbijali od povrine Loare.Pomerila sam se od prozora
i sela. elela sam da zaslepim gosta koga sam pozvala, daga armiram,
i ne primeti moju nervozu, ali tih dana nisam imala snage da se
pretvaram.Dostojanstveno sam nosila tunu, crnu, jednostavnu odeu,
koja se mogla svakakonazvati, samo ne velianstvenom. Bila sam
debelo, runo stvorenje, koje je, pri tome, bilo iizmueno.Hvala bogu
da su samo deca, promrmljala je babica.Mislila je da spavam. Ali
ula sam je i razumela: ivot kraljice je bio vaniji od ivotanjenih
keri. A ostavili su bliznakinje; kraljevska loza bila je sauvana.
Ali, da nisam tolikoiskrvarila i ostala bez nade, oamarila bih je.
Srce mi je bilo slomljeno.Bez straha sam poela da se poraam; taj
dogaaj sam uvek dobro podnosila. Jaka sami odluna, i nikada se
nisam plaila bola. ak sam i odabrala imena, Viktorija i ana, jer
jeRueri predskazao da u dobiti bliznakinje. Ali, nije mi rekao da e
one umreti.Prvo dete se dugo raalo, tako dugo da smo se i ja i
babica uplaile. Postalo mi jesuvie teko da sedim u poroajnoj
stolici.Nakon dana i pola noi rodena je Viktorija. Bila je
najsitnija beba koju sam ikada videla,suvie slaba da zaplae
normalno. Njeno roenje nije mi donelo predah; ana je odbijalada
izae. Sati agonije su proticali, a nakon noi svanuo je dan i jutro
prelo u popodne.Telo bebe je bilo tako okrenuto, da nije mogla da
izae; odlueno je da joj se slome noge,da bi mogla da bude izvuena,
a da ja ne umrem.Zatim sam osetila ruku babice u sebi, i ula uasan
zvuk lomljenja malih kostiju.Vrisnula sam zbog tog zvuka, a ne od
bola. Kada se pojavila mrtvoroena ana, nisam jeni pogledala.Njena
bolesna bliznakinja ivela je tri nedelje. Onoga dana kada je i
Viktorija podlegla,obuzelo me je hladno, uporno ubeenje: Posle svih
ovih godina, Ruerijevo predskazanjese pokazalo kao netano; moj mu i
preivela deca bili su u smrtnoj opasnosti.Postojao je, takoe, i
kvatren u velikoj knjizi prorokovoj, za koji sam se plaila da
jepredskazao sudbinu mog dragog Anrija. Tragam za odgovorima i neu
se smiriti dok nesaznam istinu iz usta samog velikog
vidovnjaka.Zaulo se kucanje na vratima i tihi glas straara, i oboje
me vratie u sadanjost. Javilasam se, pa se vrata otvorie i ue
straar sa hromim posetiocem. Na licu ovog, drugog,pojavio se
zbunjen izraz kada je primetio da sam sasvim sama, bez svojih dama;
Dijanusam poslala nekuda poslom, a otpustila sam ak i madam Gondi.
Ovaj razgovor sa mojimposetiocem trebalo je da bude strogo
privatan.Madam kraljice. Vidovnjakov naglasak odavao je njegovo
junjako poreklo. Imao jeprijatno okruglo lice i najtoplije oi. Vae
velianstvo.Gospoa Gondi je rekla da je poreklom Jevrej, ali nisam
to primetila u njegovimcrtama. Nesiguran, ak i sa tapom, uspeo je
da skine eir i propisno nakloni. Njegovakosa, duga i neoeljana, i
proreena na temenu, padala je napred i zaklanjala mu lice.Poaen sam
i zahvalan to ste me primili, rekao je. Moja najvea elja je da
sluimvama i Njegovom velianstvu na bilo koji nain koji Vam
odgovara. Zatraite moj ivot,Va je. Glas mu je drhtao, kao i ruka
kojom je drao eir. Ako je u pitanju neka
-
nedolinost ili jeres, mogu da kaem samo da sam dobar katolik i
da sam se celog ivotatrudio da sluim Bogu. Na Njegov zahtev zapisao
sam svoje vizije. Poslao ih je On lino, ane neki neisti duh.ula sam
da je esto bio optuivan za kontaktiranje sa avolima i da se
poslednjihgodina selio, iz sela u selo, da bi izbegao hapenje. Slab
i ranjiv, gledao me je s oklevanjem.Proitao je moje pismo, ali bez
sumnje je uo i za mrnju koju moj mu, kralj, gaji premaokultnom i
protestantima; moda se plaio da ne upadne u neku zamku
inkvizicije.Pourila sam da ga umirim.Ne sumnjam u to, gospodine
Nostradamuse, rekoh ljubazno, sa osmehom, i pruihmu ruku. Zbog toga
sam Vas i zamolila da mi pomognete. Hvala vam to ste se
izloilineudobnostima i doputovali iz takve daljine, da nas vidite.
Duboko smo zahvalni.Uzdrhtao je, oputajui se od straha. Priao je i
poljubio mi ruku; kosa mu je laganododirnula moje zglobove. Dah mu
se oseao na beli luk.Pogledah prema straaru. To je sve, rekoh, a
kada je digao obrvu, zato toliko urimda prekrim pristojnost i
otpustim ga? Pogledala sam ga otrije, a on je klimnuo
glavom,naklonio se i izaao.Ostala sam sama sa neobinim
prorokom.Nostradamus se ispravio i odstupio. U tom trenutku pogled
mu je pao na prozor iprizor izvan njega; njegova nervoza je nestala
i zamenila je mirna usredsreenost.Ah, ree, vie za sebe.
Deca.Okrenula sam se i ugledala Eduara kako po travnatom delu
dvorita tri za Margo imalim Navarom, uopte ne obraajui panju na
pozive guvernante da uspori.Njegovo velianstvo, princ Eduar, rekla
sam objanjavajui, voli da juri svoju mlausestru. Petogodinji Eduar
je ve bio neobino visok za svoj uzrast.Dvoje mlaih, deai i
devojica, izgledaju kao da su blizanci, a ja znam da to
nijesluaj.To su moja kerka Margo i njen roak Anri od Navare. Zovemo
ga Mali Anri iliponekad Navara, da ga ne zamenimo sa
kraljem.Slinost je upadljiva, promrmljao je.Oboje imaju po tri
godine, gospodine; Margo je roena trinaestog maja, a
Navaratrinaestog decembra.Vezani sudbinski, ree on nepromiljeno, pa
opet pogleda u mene.Oi su mu bile prevelike za njegovo lice, kao i
moje, ali bistre, svetlosive. Bile sudetinjasto iskrene, a iza
njihovog paljivog pogleda primetila sam neobinu nelagodnost.Ja sam
imao sina, ree on zamiljeno, i erku.Htela sam da mu izrazim sauee i
kaem da sam ve ula za to. Najbolji doktor uceloj Fracuskoj,
proslavio se spasavajui mnoge bolesnike od kuge, samo da
bibespomono gledao kako njegova deca i ena umiru od nje.Ali nisam
dobila priliku, jer je nastavio. Ne elim da budem okrutan,
madam,pominjui sopstvenu tugu pred Vama, kada ste u crnini; inim to
samo da bih objasnio- -kako razumem prirodu Vae alosti. Nedavno sam
saznao da tugujete zbog gubitka dvejudevojica. Nema vee tragedije
od smrti deteta. Molim se bogu da ublai Vau i kraljevutugu.Hvala
vam, gospodine Nostradamus. Hitro sam promenila temu, jer je
njegovosaoseanje bilo tako iskreno, da sam se uplaila da u
zaplakati ako kae jo neto. Molim
-
Vas, pokazala sam na stolicu preko puta moje i hoklicu koja je
bila tu stavljena iskljuivozbog njega. Ve ste se dovoljno namuili
zbog mene. Sedite, da vam kaem kad su decaroena.Suvie ste ljubazni,
Vae velianstvo.Spustio se na stolicu i smestio bolno stopalo na
hoklicu, i tiho zastenjao. Stavio je tappored sebe tako, da mu bude
na dohvat ruke.Jesu li vam potrebni papir i pisaljka,
gospodine?Potapao se po elu. Ne, zapamtiu. Ponimo, dakle, sa
najstarijim. Dofin je roendevetnaestog januara 1544. godine. Da bih
uradio tanu kartu, potrebni su mi...Sat i mesto, prekinula sam ga.
Poto sam talentovana za raunanje, ve sam nauilada pravim karte,
mada nisam bila sigurna u sopstvena tumaenja, a i preesto sam
senadala da su pogrena.Naravno, nijedna majka ne bi to zaboravila.
Fransoa je roen u zamku Fontenblo,nekoliko minuta posle etiri sata
posle podne.Nekoliko minuta nakon... ponovio je, a prstom kojim se
lupkao po elu, umesto daga masira, kao da je pokuavao da utisne
injenicu u pamenje. Znate li minute? Tri,moda deset?Namrtila sam
se, pokuavajui da se setim. Manje od deset. Naalost, bila
samiscrpljena; nisam mogla biti preciznija.Nismo pominjali
devojice, Elizabetu i Margo; po Salijskom zakonu, ena nije mogla
dazauzme francuski presto. Sada je bilo vreme da preemo na
naslednike, na arl-Maksimilijana, roenog dvadeset sedmog juna 1550.
godine u Sen ermen en Laju i mogdragog Eduar-Aleksandra. On je bio
roen godinu dana nakon arla, devetnaestogseptembra, dvadeset minuta
posle ponoi.Hvala vam, madam kraljice, ree Nostradamus kada sam
zavrila. Dobiete mojpun izvetaj u roku od dva dana. Neke pripreme
sam ve uradio, s obzirom da su datumirodenja deaka opte
poznati.Nije se pomerio da bi ustao, to bi se moglo oekivati. Sedeo
je i gledao me mirno onimbistrim oima, a u tiini koja je usledila
ja sam povratila hrabrost i glas.Sanjala sam rune snove, rekla
sam.On kao da uopte nije bio iznenaen tim udnim priznanjem.Mogu li
da budem iskren, madam? upitao je ljubazno. Pre nego to sam mogla
daodgovorim, nastavio je, Vi imate astrologe. Nisam prvi koji pravi
natalne karte vaoj deci.Uradiu ih, naravno, ali vi me niste pozvali
samo zbog toga.Ne, priznala sam. Proitala sam Vau knjigu
proroanstava.Proistila sam grlo i izrecitovala trideset peti
kvatren, koji me je, kad sam ga prvi putproitala, oborio na
kolena:Mladi lav savladae starog,U borbi na bojnom polju.Proboe mu
oi u zlatnom kavezu,dve rane u jednoj rani,a onda e stari lav
umreti okrutnom smru.Zapisujem ono to moram. Pogled gospodina
Nostradamusa postao je suzdran.Ne tvrdim da razumem znaenje.Ali ja
razumem. Nagnula sam se napred, ne mogavi vie da skrivam svoj
nemir.Moj mu, kralj, je lav. Stariji. Sanjala sam... Ostala sam bez
glasa, ne elei reima da
-
izrazim zastraujue vizije iz svoje glave.Madam, ree on neno.
Mislim da se Vi i ja dobro razumemo, bolje nego to nasrazume
ostatak sveta. Vi i ja vidimo stvari koje drugi ne vide. Previe
toga za nae dobro.Okrenula sam se od njega i zagledala kroz prozor
u vrt, gde su se Eduar, Margo i maliNavara jurili ispod zelene
ivice, obasjani suncem. U mojim mislima, lobanje su bileraspoluene,
a tela probodena; ljudi su padali i davili se u plimi krvi.Ne elim
vie da vidim, rekla sam.Ne znam kako je znao. Moda je proitao na
mom licu, kao to vidovnjak ita linije nadlanu; moda je ve
konsultovao moje natalne zvezde i proitao u mom loe
postavljenomMarsu. Moda je proitao u mojim oima, u blesku njihovog
svesnog straha dok samizgovarala trideset peti kvatren.Kralj e
umreti, rekla sam mu. Moj Anri e umreti premlad, stranom smru, ako
sene desi neto to e to spreiti. Znate to, pisali ste o tome u ovoj
pesmi. Kaite mi da sam upravu, gospodine, i da ete mi pomoi da
uradim ta god je potrebno da to spreim. Mojmu je moj ivot, moja
dua. Ako on umre, ja neu eleti da ivim.Tih davnih godina sam
verovala da su moji snovi vezani samo za Anrija. Mislila samda bi
njegova nasiina smrt bila neto najtee to bi moglo da zadesi mene,
njegovenaslednike, Francusku.Sada je lako shvatiti koliko sam
greila, i glupo se ljutila na prorokove mirne rei.Ja piem ono to
Bog eli, madam kraljice. To se mora dogoditi; ja ne mislim da
shvatamznaenje toga.Ako Vam je Bog poslao te vizije, morate pokuati
da otkrijete zato je to uinio. To je vaaodgovornost.Imam
odgovornost da sauvam kralja, rekla sam mu. Imam odgovornost prema
naojdeci.Vae srce Vas je zavelo, rekao je i uzdrhtao kao da su ga
zgrabile neke nevidljivekande. Kada je ponovo progovorio, to je bio
drugaiji glas... glas koji nije bio sasvimljudski.Ta deca,
promrmljao je i shvatila sam da ni najmranije tajne ne mogu ostati
skriveneod njega. Pritisnula sam dlanom krvavi biser na svom srcu,
kao da bih tim pokretommogla sakriti istinu.Ta deca, njihove zvezde
su loe. Madam kraljice, ta deca ne bi trebalo da postoje.
Deo IIFirenca, Italijamaj 1527. godineGlava prvaDan kada sam
upoznala astrologa Kozima Ruerija, jedanaesti maj, bio je
lo.Osetila sam to u praskozorje, po zvuku kopita na ulinoj kaldrmi,
ispred kue. Ve samustala i obukla se, i htela da siem, kad sam
zaula neku buku. Digla sam se na prste iprovirila dole kroz otvoren
prozor svoje sobe.Napolju, na irokoj Larga ulici, Paserini je
obuzdavao svog konja koji je zapenio,praen desetinom naoruanih
ljudi. Bio je u svojoj crvenoj kardinalskoj odei, s tim to
jezaboravio eir, ili mu je on spao za vreme divljeg jahanja, a
njegova seda kosa kicoki jeleprala. Izbezumljeno je vikao da mu
konjuar otvori kapiju.
-
Pourila sam do stepenita i stigla u prizemlje istovremeno kada i
tetka Klarisa.Ona je bila lepa ena, te godine pred svoju preranu
smrt, delikatna kao neka odBotielijevih Gracija. Toga jutra bila je
odevena u haljinu od ruiastog baruna i imalaprozraan veo preko
kestenjaste kose.Ali nije bilo niega delikatnog u raspoloenju tetke
Klarise. Moj roak Pjero je estogovorio da je njegova majka
'najsnaniji mukarac u porodici'. Nikome ona nije poputala,a
najmanje etvorici svojih sinova ili muu, Filipu Strociju, monom
bankaru. Imala jeotar jezik i brzu ruku, i nije oklevala da udari
ni jednim, ni drugim.A tog jutra je bila namrtena. Kada me je
ugledala, sagnula sam glavu i oborila pogled,jer tetka Klarisa se
nije mogla pobediti.U osmoj godini, bila sam nezgodno dete. Majka
mi je umrla devet dana posle mogroenja, a est dana kasnije i moj
otac. Na sreu, majka mi je ostavila veliko bogatstvo, aotac titulu
vojvotkinje i pravo da vladam Firencom.Te injenice su navele tetku
Klarisu da me dovede u palatu Medii i pripremi za mojusudbinu, s
tim to je naglasila da predstavljam teret. Sem njenih sinova,
morala je davaspitava i brine o jo dva siroeta porodice Medii, mog
polubrata Alesandra i roakaIpolita, vanbranog sina, brata mog dede
ulijana de Mediija.Kada je Klarisa stala pored mene, zauo se glas
odozdo, sa ulaza: kardinal Paserini,privremeni Firentinski
namesnik, razgovarao je sa jednim slugom. Iako nisam
razumelanjegove rei, njegov glas je jasno prenosio poruku:
katastrofa. Siguran i udoban ivot kojisam delila sa rodbinom u kui
naih predaka bio je pri kraju.Dok je to sluala, izraz straha prede
preko Klarisinog lica, ali ga odmah zameni njenauobiajena vrstina.
Pogledala me je suenih oiju, ispitujui jesam li primetila
njentrenutak slabosti i pretei mi ako jesam.Idi odmah dole, u
kuhinju. Ne stoj i ne razgovaraj ni sa kim, naredila je.Posluala
sam je i sila, ali ubrzo sam shvatila da sam suvie nervozna da bih
jela.Umesto toga, pola sam do velikog hola, gde su tetka Klarisa i
kardinal Paserini vodiliustar razgovor. Glas njegove eminencije bio
je priguen, ali sam shvatila ponekuemotivnu re tetke
Klarise:Glupane.ta je taj idiot, Klement oekivao?Njihov razgovor
odnosio se na papu, roenog kao ulio de Medii, iji je uticajpodravao
mo nae porodice. I kao dete razumela sam politiku dovoljno da bih
znala da- -se moj daleki roak, papa, ne slae sa svetim rimskim
imperatorom Karlom, ije su trupeosvojile Italiju; Rim je bio u
posebnoj opasnosti.Odjednom, vrata se otvorie i pojavi se Paserini,
dozivajui Ledu, robinju tetke Klarise.Kardinal je bio siv u licu i
zadihan, a uglovi usna su mu bili sputeni od uzbuenja.Saekao je u
dovratku sa izrazom ozbiljne urbe dok se Leda nije pojavila, pa joj
naredioda dovede strica Filipa, Ipolita i Alesandra.Nekoliko
trenutaka kasnije, dovedeni su Ipolito i Sandro. Klarisa je
verovatno dola istajala pored vrata, jer sam ula kako sasvim jasno
govori nekome u holu:Potrebni su nam ljudi, svi koji hoe da se
bore. Dok ne saznamo koliko ih ima, moramo bitioprezni. Skupi ih to
vie do veeri, pa doi kod mene. U glasu joj se oseala
neobinauzdranost. I poalji Agostina po astrologovog sina, odmah.ula
sam kako je moj tea Filipo tiho potvrdio i udaljio se, pa su se
vrata opet zatvorila.
-
Saekala sam nekoliko minuta, uzaludno pokuavajui da shvatim
zvuke koji su se uli izte prostorije; poto nisam uspela, pola sam
prema stepenitu koje vode do deijih soba.estogodinji Roberto,
Klarisino najmlae dete, dotrao je prema meni, cvilei i lomeiruke.
Oi su mu bile vrsto stisnute; jedva sam ga uhvatila i spreila da me
obori.Bila sam mala, a Roberto je bio jo mlai. Mirisao je na vruinu
i pomalo na ustajaoznoj; obrazi su mu bili crveni i oroeni suzama,
a devojaki dugaka kosa lepila mu se zavlani vrat.U tom trenutku iza
njega pojavila se dadilja. inevra je bila jednostavna, neuka
ena,odevena u pamunu haljinu, sa belom keceljom, i kosom umotanom u
maramu. Togajutra, medutim, inevrina marama i ivci su bili u
neredu; pramen plave kose padao jojje preko lica.Roberto me udari
nogom i vrisnu. Pusti me! Udarao je svojim malim pesnicama, ali
jasam okrenula glavu i vrsto ga drala.ta je bilo? Zato se uplaio?
upitah inevru dok se pribliavala.Dolaze po nas! dreknu Robert,
otresajui suze i pljuvaku. Dolaze da nas povrede!inevra, nema od
straha, jedva je progovorila: Neki ljudi su na kapiji.Kakvi ljudi?,
upitala sam.Poto inevra nije odgovorila, otrala sam do prostorije
za dadilje, koja je gledala nakonjunicu i kapiju, okrenutu prema
Larga ulici. Privukla sam hoklicu do prozora, popelase na nju i
otvorila kapke.Konjunica se nalazila zapadno od kue; na severu je
bila masivna gvozdena kapija,koja je spreavala ulaz neeljenih
posetilaca.Bila je zatvorena i zakljuana; kod nje su, sa unutranje
strane, stajala trojica naihnaoruanih straara.Na drugoj strani
kapije sa iljcima, na ulici, odvijao se iv saobraaj;
grupadominikanskih kaluera koji su ili peice iz oblinjeg San Marka,
kardinal u svojojpozlaenoj koiji, trgovci na konjima. Prolazili su
i Robertovi ljudi, moda dvadeset njih utim ranim satima, pre nego
to se Paserinijeva vest proirila Firencom. Neki su stajali sastrane
u Larga ulici, a drugi ispred gvozdene kapije, kod konjunice.
Zurili su prema naojkui sokolovskim pogledima, oekujui da se pojavi
plen.Jedan od njih veselo uzviknu prema prolaznicima. Jeste li uli?
Papa je pao! Rim je uimperatorovim rukama!Na glavnom ulazu u palatu
vijorio se barjak sa grbom Mediija, tako ponosno noencelim gradom:
est crvenih kugli, est palle, u redovima na zlatnom titu. Palle,
palle! bilaje naa parola i naih simpatizera, dok su dizali maeve u
nau odbranu.Dok sam gledala, ovek koji farba vunu, ruku i poderane
tunike umrljane tamnoplavom bojom, popeo se na ramena svojih
drugara i skinuo barjak uz uzvike odobravanja.Trei ovek je dodirnuo
barjak bakljom i zapalio ga. Prolaznici su usporavali i
gledali.Abaso le palle! uzviknuo je ovek koji farba vunu, a oni oko
njega su prihvatili uzvik.Dole kugle! Smrt Mediiju!Usred te
gungule, gvozdena kapija se odkrinula i Agostino, potrko tetke
Klarise,neprimetno se izvukao napolje. Ali kada se kapija uz odjek
iza njega zatvorila, nekolikoljudi je bacilo kamenje za njim. On je
pokrio glavu rukama i pobegao, izgubivi se meuprolaznicima.Ja sam
se nagnula jo vie kroz prozor. Kroz tanak pramen dima koji se dizao
izzapaljenog barjaka, ovek koji je farbao vunu me je primetio; lice
mu se zacrvenelo od
-
mrnje. Da je mogao da dosegne do prozora, uhvatio bi me, nedunu
osmogodinjudevojicu, i razbio mi glavu o plonik.Abaso le palle!
viknuo je prema meni.Povukla sam se. Nisam mogla da otrim kod
Klarise da potraim utehu, ne bi mi jepruila ni da je bila slobodna.
Traila sam svog roaka Pjera; on se nije plaio niega, akni svoje
opasne majke... i bio je jedini kome sam verovala. Poto nije bio u
uionici zadeake, na asovima, pourila sam u biblioteku.Kao to sam i
oekivala, Pjero je bio tamo. On je, kao i ja, bio nezasit uenik i
estotraio od svojih nastavnika vie nego to sami znaju, to je za
posledicu imalo to, da smose esto viali sagnuti nad knjigom. Za
razliku od mene, bio je nezreo esnaestogodinjak,jo uvek aneoskih
obraza, kratke kose i divnog detinjastog temperamenta. Verovala
sammu vie nego bilo kome drugom i oboavala ga kao brata.Pjero je
sedeo na podu, s prekrtenim nogama, mirkajui dole, prema tekoj
knjizikoja mu je bila otvorena u krilu, potpuno smiren i obuzet
njome. Digao je pogled premameni i odmah nastavio da ita.Rekla sam
ti jutros za Paserinijev dolazak, rekla sam. Vesti su vrlo loe.
PapaKlement je pao.Pjero mirno uzdahnu i ispria mi pripovest o
tekoj situaciji u kojoj se Klement nalazio,koju je uo od kuvara. U
Rimu, jedan tajni prolaz vodi od Vatikana do tvrave poznatekao
kastel Sent'Anelo. Pobunjenici cara Karla pridruili su se borcima
protiv Mediija inapali papsku palatu. Zateen nespreman, papa
Klement je spasio ivot bekstvom,leprajui odorom kao uplaena
golubica, tim prolazom do tvrdave. Tu je upao u klopku ibio
opkoljen vojnicima koji su mu se rugali.Pjero se uopte nije
uznemiravao zbog svega toga.Uvek smo imali neprijatelje, rekao je.
Oni ele da oforme sopstvenu vladu. Papa jeuvek znao za njih, ali
majka kae da je postao nepaljiv i nije prepoznao jasne
znakenevolje. Upozoravala ga je, ali Klement nije sluao.Ali ta e
biti sa nama? upitala sam nervozno, jer mi je glas drhtao. Pjero,
neki ljudinapolju spaljuju na barjak! Viu da treba da
umremo!Makice, ree on tiho i posegnu za mojom rukom. Pustila sam da
me povue dole, dasednem pored njega, na hladni mermer.Oduvek smo
znali da e odmetnici pokuati da iskoriste neto kao ovo, ree
Pjeroteei me, ali nisu oni dovoljno organizovani. Bie im potrebno
nekoliko dana da reaguju.Mi emo do tada otii u neku od naih seoskih
vila, pa e majka i Paserini odluiti ta da seradi.Odmakla sam se od
njega. Kako emo stii do sela? Masa nas nee pustiti ni daizaemo iz
kue!- -Makice, rekao je on, zadirkujui me neno, to su obini
smutljivci. Kad se smrkne,umorie se i otii.Pre nego to je rekao jo
bilo ta, upitala sam ga, Ko je astrologov sin? Tvoja majka
jeposlala Agostina po njega.Zamislio se, poinjui iznenaeno da
shvata. To e biti najstariji sin gospodinaBenoca, Kozimo.Odmahnula
sam glavom, pokazujui svoje neznanje.Ruerijevi su uvek bili
astrolozi Mediija, objasnio je Pjero. Gospodin Benoco je
-
savetovao Lorenca Velianstvenog. Kau da je njegov sin nekakav
neobian, vrlo moanprorok. Drugi tvrde da su to samo glasine koje
protura gospodin Benoco, da bipotpomogao porodini posao.Prekinula
sam ga. Ali tetka Klarisa ne veruje mnogo takvim stvarima.Ne, rekao
je on zamiljeno. Kozimo je napisao majci pismo pre vie od
nedeljudana. Ponudio joj je svoje usluge; rekao je da su na pomolu
ozbiljne nevolje i da e joj bitipotrebna njegova pomo.Bila sam
zainteresovana. ta je ona uradila?Zna majku. Odbila je da odgovori,
jer je bila uvreena zbog toga to tako mladovek, deak, rekla je,
misli da e joj biti potrebna pomo takvih kao to je on.Otac Domeniko
kae da je to avolji posao.Pjero je prezrivo pucnuo jezikom. Magija
nije zlo, ako ne namerava njome dapovredi nekoga, nije ni
praznoverica, nego nauka. Moe se koristiti za pravljenje lekova,
ane otrova. Evo. Ponosno je digao veliku knjigu u svom krilu, da
bih mogla da vidim njenekorice. itam Fiina.Koga?Marsilija Fiina. On
je bio tutor Lorencu Velianstvenom. Stari Kozimo ga je najmio
daprevede stari drevni tekst o magiji Corpus Hermeticum. Fiino je
bio sjajan, a ovo je jedan odnjegovih najboljih radova. Pokazao mi
je naslov: De Vita Coelitus Comparanda.Sticanje ivota od nebesa,
preveo je. Fiino je bio izvanredan astrolog i shvatao je daje
magija prirodna sila. Zagrejavao se. Sluaj ovo... Prevodio je
zastajkujui sa latinskog.Koristei tu mo zvezda, magovi su prvi
oboavali malog Hrista. Dakle, zato se plaitiimena Magus, koje je u
skladu sa Jevaneljem?Znai, sin tog astrologa dolazi da nam pomogne,
rekla sam. Pomo boijih zvezda."Da. Pjero ohrabrujue klimnu glavom.
ak i da ne dolazi, ipak bi bio u redu. Majkamoe da se ali, ali samo
emo otii u selo dok opet ne bude bezbedno.Dozvolila sam sebi da
prihvatim uveravanje - privremeno. Na podu biblioteke,uurila sam se
pored svog roaka i sluala ga kako ita latinski. Tako smo ostali dok
serobinja tetke Klarise, Leda - bleda, namrtena i u poodmakloj
trudnoi - nije pojavila navratima.Tu ste. Mahnula je nestrpljivo.
Hajde odmah, Katarina. Madona Klarisa eka.Astrolog je bio visok i
mrav osamnaestogodinji mladi, slobodno reeno, ali je nosiosivu
tuniku i imao ozbiljan stav gradskog dostojanstvenika. Njegova
gruba koa bila jebolesno bleda, a kosa tako crna, da je davala plav
odsjaj; eljao je pravo nazad, otkrivajuitako otar pic kose na elu.
Oi su mu bile jo tamnije i bilo je u njima neto starinsko
ipronicljivo, to me je oaravalo i plailo. Bio je ruan: imao je
veliki, kukast nos,nesrazmerne usne i velike ui. Ali ipak, nisam
elela da skrenem pogled. Zurila sam unjega, kao glupo bezobrazno
dete.Tetka Klarisa je rekla: Stani tamo, na svetlo, Katarina. Ne,
ne klanjaj se, samo stanimirno. Ledo, zatvori vrata za sobom i
saekaj u holu da te pozovem. Neu da meprekidaju. Zvuala je
rastrojeno i neobino tiho.Leda je zabrinuto pogledala gospodaricu,
pa tiho izala i zatvorila vrata. Ja sam stala ukrug svetlosti,
nekoliko koraka od Klarise, koja je sedela pored ugaenog kamina.
Mojatetka je bila verovatno najuticajnija ena u Italiji i dovoljno
stara da tom mladiu budemajka, ali njegovo prisustvo, smirenog i
usredsreenog kao zmija pred napad, bilo je jomonije, pa ga se ak i
Klarisa, odavno naviknuta na drutvo pape i kraljeva, plaila.
-
Ovo je ta devojica, rekla je. Prosta je, ali uopteno
posluna.Dona Katarina, ast mi je da Vas upoznam, rekao je
posetilac. Ja sam KozimoRueri, sin astrologa, gospodina
Benoca.Pojava mu bee odbojna, ali glas lep i dubok. Mogla sam da
zatvorim oi i sluam gakao muziku.Mislite o meni kao doktoru, rekao
je gospodin Kozimo. eleo bih da izvrim kratakpregled Vae osobe.Hoe
li boleti? upitala sam.Gospodin Kozimo se osmehnu malo ire,
otkrivajui rune gornje zube. Ni najmanje.Jedan deo sam ve zavrio;
vidim da ste vrlo niski za svoje godine, a Vaa tetka kae i daste
retko kad bolesni. Da li je to tano?Da, odgovorila sam.Stalno
trkara po vrtu, rekla je Klarisa tiho. Jae poput deaka. U etvrtoj
godininismo mogli da je odvojimo od konja.Mogu li...?" Gospodin
Kozimo je uljudno zastao. Moete li malo da zadignete suknje,da vam
pogledam noge, Katarina?Spustila sam pogled u nelagodnosti i
zbunjenosti, ali povukla rub haljine prvo iznadzglobova, pa na
njegovo ljubazno ohrabrenje, do kolena.Gospodin Kozimo je
odobravajui klimnuo glavom. Vrlo snane noge, kao to bi se
ioekivalo.I butine, rekla sam, sputajui suknje. Uticaj Jupitera.On
se, zainteresovan, bledo osmehnuo i spustio lice do moga. Prouavali
ste testvari?Samo malo, rekla sam. Nisam mu kazala da sam samo
sluala kada je Pjero itaoFiinov tekst o Jupiteru.Tetka Klarisa se
umeala odsutnim glasom. Ali njen Jupiter je u gubitku.Gospodin
Kozimo nije svoj prodorni pogled skidao sa mene. U Vagi, u treoj
kui. Aliima naina da se ojaa.Usudila sam se da postavim pitanje.
Onda su vama poznate moje zvezde, gospodineKozimo?Malo sam se
zainteresovao za njih, odgovorio je. One nude mnotvo izazova
imogunosti. Mogu li da pitam kakve mladee imate?Imam dva na
licu.Gospodin Kozimo se sagnuo, tako da mi se sasvim pribliio.
Pokaite mi ih,Katarina.Sklonila sam svoju kosu braon boje sa desnog
obraza. Ovde i ovde. Pokazala sam muslepoonicu na rubu linije kose
i taku izmeu vilice i uva.On je otro uzdahnuo i ozbiljnog izraza se
okrenuo tetki Klarisi.Je li to loe? upitala je ona.- -Nije
nepopravljivo, rekao je on. Sutra u doi u isto vreme, s talismanima
i travamaza njenu zatitu. Morate ih koristiti strogo potujui moja
uputstva.I za mene, rekla je Klarisa hitro, i moje sinove, a ne
samo za nju.Astrologov sin je brzo pogledao. Naravno. Za sve koji
oseaju potrebu. U glasu muse ula pretnja. Ali takve stvari ne
donose korist ako se ne koriste tano po receptu, iiskljuivo za
onoga, kome su namenjene.
-
Klarisa je uplaeno spustila pogled, i bila besna na sebe zbog
toga. Naravno,gospodine Kozimo.Dobro, rekao je on i naklonio se za
oprotaj.Bog neka je sa Vama, dona Klarisa, rekao je ljubazno. I sa
Vama, dona Katarina.Promrmljala sam dovienja, dok je on odlazio
prema vratima. Bilo je udno gledatimladia koji se kree kao starac.
Mnogo godina kasnije on e priznati da je tada imaopetnaest godina.
Upotrebio je mo transformacije, rekao je, da bi izgledao starije,
znajuida ga Klarisa uopte ne bi sasluala.im je astrolog odmakao
dovoljno da ne moe uti, tetka Klarisa je rekla, ula samprie o
ovome, najstarijem sinu gospodina Benoce. Pametan je, tano, pametan
zaprizivanje duhova i pravljenje otrova. ula sam da mu je otac
oajan.On nije dobar ovek? upitala sam plaljivo.On je zlo. Sada nuno
zlo. Spustila je glavu na ruke i poela da masira slepoonicu.Sve se
raspada. Rim, papstvo, sama Firenca. Samo je pitanje vremena kad e
se vestproiriti po gradu. A onda... sve e otii do avola. Moram da
odluim ta da radim pre...Uinilo mi se da sam ula jecaj, ali se
sabrala i odmah otvorila oi. Idi u svoju sobu iui gradivo. Danas
nee biti nastave, ali budi tiha. Neu tolerisati nikakvu buku."Prola
sam kroz veliki hol. Umesto da postupim po tetkinom uputstvu i poem
gore,izletela sam u dvorite. Ugledala sam astrologovog sina, kako
uri prema vrtovima.Uzviknula sam, Gospodine Kozimo! Saekajte!Stao
je i okrenuo se prema meni. Imao je izraz kao da je to oekivao i da
se zabavlja, jerje sasvim normalno oekivao da ugleda zadihanu
osmogodinju devojicu koja tri premanjemu.Katarina, rekao je,
neobino prisno.Ne moete da odete, rekla sam. Neki ljudi napolju ele
nau smrt. ak i akoslobodno izaete napolje, nikako neete moi da se
vratite.On se sagnuo i pogledao me sa moje visine. Ma, izai u
slobodno, rekao je. Ivratiu se sutra. Kad doem, morate da me
doekate sami u dvoritu ili u vrtu. Treba darazgovaramo o nekim
stvarima, o nekim nezgodnim tajnama. Ali ne danas. Vreme
nijepovoljno.Dok je govorio, pogled mu je otvrdnuo, kao da posmatra
udaljenu, ali sve bliuopasnost. Ispravio se i rekao, Ali nita loe
nee se desiti. Ja u se pobrinuti za to.Razgovaraemo sutra. Neka Vas
bog uva, Katarina.Okrenuo se i otiao.Pourila sam za njim, ali iao
je bre nego to sam ja mogla da trim. Za nekolikosekundi stigao je
do ulaza u konjunicu, u vidokrug velike kapije prema Larga ulici.
Jasam, uplaeno, stala.Palata je predstavljala utvrenje debelih
kamenih zidova; na glavnom ulazu stajala sunepropusna metalna
vrata, postavljena u sredite zgrade. Na zapadu su bili vrtovi
ikonjunica, vidljivi sa ulice kroz gvozdenu kapiju na severu, koja
je poinjala tamo gde sezavravala citadela.Unutar te kapije,
sedmorica naoruanih straara budno su motrila narod sa drugestrane
debelih gvozdenih reetaka. Kada sam poslednji put provirila kroz
prozor naspratu, kod zapadne kapije bilo je samo est straara. Sada
je oko dvadeset pet seljaka itrgovaca stajalo i zurilo u
straare.Konjuar je dodao gospodinu Kozimu uzde sjajne crne kobile.
Ugledavi astrologa,
-
neki u masi su zviznuli. Jedan od njih je bacio kamen, koji se
odbio od gvozdene reetke ipao nekoliko koraka od mete.Gospodin
Kozimo je mirno poveo svoju kobilu do kapije. Ona je udarala
kopitama iokrenula se od onih koji su ekali, kad je jedan od njih
uzviknuo: Abaso le palle!ta je, doviknuo je drugi, jesu li te
doveli da popui kardinalu k...c?I mediijevska muda! Abaso le
palle!Gungula je uznemirila ostale, koji su gledali sa druge strane
ulice, pa sada pourili dase pridrue ovima kod kapije. Uzvici
postadoe glasniji.Abaso le palle!Abaso le palle!Ljudi su mahali
pesnicama po vazduhu i gurali ruke kroz reetke, pokuavajui dazgrabe
one sa druge strane. Kobila je njitala i irila oi, pokazivajui
beonjae.Gospodin Kozimo nije ni na trenutak ustuknuo. Dostojanstven
i nepopustljiv, iao jeprema metalnim reetkama kroz kiu kamenia.
Niko ga nije pogodio, ali nai straarinisu bili te sree; psovali su,
pokuavajui da zatite lica. Jedan od njih je pourio do kapijei
povukao teku gvozdenu rezu nazad, dok su ostali izvukli maeve i
formirali zatitni zidispred gospodina Kozima.Straar koji je povukao
rezu osvrnuo se preko ramena prema gostu koji je odlazio.Ludi ste,
gospodine, rekao je. Rastrgnue vas.Ja sam istrala iz svog skrovita
i potrala prema gospodinu Kozimu.Nemojte ga dirati! doviknula sam
okupljenima. On nije jedan od nas!Gospodin Kozimo je pustio uzde
svoje uznemirene kobile i klekao da bi me uhvatio zaramena.Idite
unutra, Katarina. Rekao je Katerin, moje ime stranim jezikom. Znam
ta radim.Biu bezbedan.Dok je to izgovarao, jedan kameni me je
okrznuo po ramenu. Trgla sam se; gospodinKozimo je video taj
udarac. I njegove oi...Pogled avola, htela sam da kaem, ali moda je
bolje nazvati ga pogledom Boga. Jeravo moe da vara i provocira, ali
samo Bog deli smrt i samo On moe da osudi oveka navenu patnju.Taj
pogled sam videla u Kozimovim oima. On je sposoban, zakljuila sam,
bez imalogrie savesti, za ubistvo bez trunke aljenja. Ali nije me
taj pogled uznemirio. Bila je toinjenica da sam ga prepoznala i
uprkos tome oseala njegovu privlanost; injenica dasam to znala i
nisam htela da se okrenem od njega.Okrenuo se prema masi sa
neizmerno zlim pogledom. Odjednom, kia kamenia jeprestala. Poto su
svi uutali, on je uzviknuo glasno i jasno:Ja sam Kozimo Rueri,
astrologov sin. Udarite je jo jednom ako se usuujete.Nita vie nije
reeno. Mranog pogleda gospodin Kozimo je uzjahao svoju kobilu,
astraar je uz kripu otvorio kapiju. Astrolog je izjahao, a masa se
razdvojila da ga propusti.Kapija se zatvorila uz tresak i straar je
vratio rezu na mesto. Izgledalo je kao da je tobio neki znak: masa
je opet oivela i nastavila da gaa straare kameniima i pogrdama.-
-Ali astrologov sin je proao nepovreen, uzdignute glave, stava
sigurnog isamouverenog. Dok su ostali opet usmerili panju na kapiju
palate, on je odjahao i ubrzomi nestao iz vidokruga.Glava druga
-
Moja seanja na Firencu zamagljena su uasom, naklonou,
razdaljinom i vremenom,ali neki utisci iz te davne prolosti ostali
su jasni. Kao prvo, zvonjava crkvenih zvona:budila sam se, jela i
molila uz pesme iz katedrale San Lorenco, u kojoj lee kosti
mojihpredaka; Santa Marija del Fjore, sa ogromnom kupolom; San
Marka, u kome je nekadaiveo ludi kaluer Savonarola. Jo uvek se seam
dubokog 'mukanja' zvona, zvanog'Krava', koje je visilo u velikoj
Palati dela Sinjorije, seditu firentinske vlade.Seam se i
prostorija svog detinjstva, a naroito porodine kapele. Na zidovima
iznaddrvenih klupa za lanove hora, moji preci su jahali
velianstveno nakiene konje naGocolijevom remek-delu Povorka
mudraca. Taj mural se protezao preko tri zida. Mojumatu je privlaio
istoni zid, koji je pripadao mudracu Gasparu; on je vodio ostale
poslevienja vitlejemske zvezde. Moji preci su jahali odmah iza
njega, u zaslepljujuimnijansama tamnocrvene, plave i zlatne
boje.Taj mural je bio naruen u vreme Pjera Kostobolnog. On je jahao
tik iza Gaspara. Mojukundeda je bio ozbiljan, povuen ovek
etrdesetih godina i jahao je ispred svog oca,starog, ali jo uvek
lukavog Kozima. Njegov sin, Lorenzo Velianstveni iao je za njima.On
je tada imao samo jedanaest godina i bio obian deak, izboene donje
usne i vrlokukastog nosa. Ali bilo je neega lepog u njegovom
dignutom pogledu i njihovoj bistroj,usredsreenoj inteligenciji,
zbog koje sam poelela da mu dodirnem obraz. Ali bio jenaslikan na
zidu, izvan mog domaaja. Mnogo puta sam se penjala na klupe za hor
kada jekapela bila prazna, ali mogla sam da dohvatim samo donju
ivicu freske. esto su migovorili da razmiljam brzo kao to je i on,
pa sam zato i oseala da smo nekako bliski.Njegov otac je umro kada
je on bio mlad, ostavljajui mu grad da njime vlada; nedugozatim,
njegov brat, koga je oboavao, bio je ubijen i on je tako ostao
potpuno sam.Ali Lorenco je bio pametan. Njegov deaki pogled bio je
trezven i smiren. I nije biouperen u njegovog oca, Pjera, ni u
dedu, Kozima, ve direktno u zlatokosog Gaspara,mudraca koji je
pratio zvezdu.Mladi Lorenco me je gledao odozgo te veeri, dok su
zvona pozivala na veernjuslubu. Tea Filipo je bio odsutan, ali
Klarisa je bila tu i napet izraz njenog lica se opustiopod tankim,
crnim velom. Mrmljala je molitve s jednim otvorenim okom, bacajui
njegovjednostruki pogled iza sebe, prema otvorenim vratima.
Izgledalo je da se za vremerazgovora sa gospodinom Kozimom uzdrava,
ali kasnije se sabrala i opustila.Sa njene desne strane sedeo je
moj roak Ipolito, visok i prav, jer se u poslednje vremerazvio u
pravog mukarca. Bio je potamneo u lovu, a putao je i jareu bradicu
i brie,koji su isticali njegove tamne oi, i inili ga strahovito
privlanim. Bio je ljubazan premameni, ipak je trebalo jednog dana
da se venamo i zajedno vladamo Firencom, ali tada jeimao osamnaest
godina i poeo je da primeuje ene. A ja sam bila povuena
devojica.Dve godine mlai Alesandro, sedeo je pored njega i irom
otvorenih oiju mrmljaomolitve. Moj polubrat, Sandro, sin afrike
robinje, imao je guste, crne obrve, pune usne iuzdrano ponaanje.
Bez obzira koliko dugo sam posmatrala jake, naglaene crte
njegovoglica, nisam uspela da primetim ni nagovetaj naeg zajednikog
porekla. Sandro je bio- -sasvim svestan da ne poseduje fiziku
lepotu i arm svog starijeg roaka Ipolita. Njihovodnos je bio
takmiarski, iako su bili nerazdvojni, vezani svojim posebnim
statusom.U kapeli, inevra se molila tik do Klarise, zatiena malim
Robertom, a zatim iLeonom i Tomasom, pa i mojim dragim Pjerom. ak i
on, koji je ranije otklanjao mojestrahove, postao je tih i zamiljen
dok se masa okupljala ispred nae kapije.
-
Ne seam se ba dobro onoga to se deavalo te veeri, samo snanog
alta tetke Klarisedok smo pevali psalme i svetenikovog treperavog
tenora kojim je predvodio Kyrie eleison.Upravo je otpoeo
blagosiljanje, kad se tetka Klarisa naglo okrenula. Napolju,
uhodniku, stajao je tea Filipo sa kapom u rukama.On je bio namrten
ovek upalih obraza i kratko oiane sede kose, u stilu
rimskihsenatora; uhvativi Klarisin pogled, namrtio se jo vie. Ona
brzo mahnu inevri: Idi, idi.Povedi i decu. Pokazala je glavom prema
Ipolitu i Aleksandru. Povedi i njih.Svetenikova ruka presee vazduh
horizontalno, zavravajui nevidljivi krst. I on jevideo masu na
kapiji i urno izaao kroz vrata pored oltara.Klarisa se pomerila sa
strane, putajui inevru da povede moje roake premavratima.
Istovremeno, tea Filipo ue u kapelu. Ja sam, kao poslednja od dece,
zaostala.Sandro je pokorno iao za ostalima, ali Ipolito se izdvojio
iz grupe i stao ispred Klarise.Ja u ostati, rekao je. Filipo nosi
vane vesti, zar ne?Klarisin pogled postao je stroiji, to je
primoralo inevru da bre potera decu napolje.Sagnula sam se iza
klupe za hor, elei da ujem vesti tee Filipa.Evo, ovako, ree Filipo,
priavi svojoj eni. Ipolito, potreban mi je trenutak nasamosa njom.
Saekao je da inevra izvede ostale deake iz kapele. ue sve u
pravomtrenutku.Ipolito je otro gledao tetku, pa teu. Sada je pravi
trenutak. Mirno sam gledao kakoPaserini razdvaja ljude. Nemam vie
strpljenja. Uzdahnuo je. Shvatio sam da steokupljali vojnu pomo.
Kako stojimo?Nalazimo se u sloenoj situaciji, ree Filipo. I kazau
ti sve to sam saznao veeras.Ali, prvo u nasamo razgovarati sa mojom
enom.Jedan dugi trenutak on i Ipolito su se gledali; tea Filipo je
bio vrst kao stena. Ipolitonajzad popusti uz glas gaenja, pa se
okrenuo i udaljio za ostalima.Filipo je poveo Klarisu do klupe. Seo
je pored nje, a ona je digla veo i rekla sa bolom:Tako. Znai,
izgubljeni smo.Filipo je klimnuo glavom.Klarisa ljutito skoi na
noge. Ve su nas napustili? U glasu joj se oseao bes, kao
irazoaranje. Ve je znala kakve vesti e Filipo doneti, ali se ipak
oajniki, tajno nadala, dato nee biti onakve kakve oekuje.Filipo je
ostao da sedi. Boje se. Bez Klementove podrke...Prokleti bili! Kada
je Filipo posegao za njenom rukom, ona je otresla.
Kukavice!Prokleti bili i car i Paserini, proklet bio i
papa!Klarisa, ree Filipo otrije. Kada je sada uhvatio za ruku, nije
se odupirala, ve sestropotala na klupu.Lice joj se iskrivilo u gru
tuge i odjednom joj suze, dijamanti na svetlu svea, orosieobraze i
grudi. Nemogue se dogodilo: tetka Klarisa je zaplakala.Prokleti
bili svi, rekla je. Sve su to budale, do jednoga. Kao i moj otac,
koji je izgubioovaj grad iz iste gluposti. A sad u ga i ja
izgubiti.Filipo joj je stavio ruku na rame i strpljivo ekao da se
smiri. Zatim joj je obrisao suze itiho upitao, Hoe li onda
razgovarati sa njima?Ona kratko, bespomono mahnu rukom. ta drugo
mogu? Uzdahnula je duboko, papruila ruku i pomilovala Filipa po
obrazu sa blagim, gorkim osmehom. On je uzeo zaruku i poljubio sa
iskrenom nenou.Klarisin osmeh odjednom nestade. Pregovarau samo sa
Kaponijem lino, ree ona.
-
Mora da ga nae veeras, sutra ujutru e biti prekasno. Do tada e
se ve desitikrvoprolie.Veeras, ponovi Filipo. Potrudiu se.Sreemo se
pod mojim uslovima, ree Klarisa. Napisau to; ne elim
nikakvenesporazume. Pogleda je Filipa znaajno. Ti ve zna moj
uslov.Klarisa, ree on, ali ona mu stavi prst na usta.Nee me
povrediti, Lipo. Oni ne ele mene. Kad sve bude gotovo pridruiu vam
se.Neu te ostaviti bez zatite, ree Filipo.Imau je, uzvrati ona.
Najbolju, bolju i od vojske. Sutra dolazi astrologov sin,astrolog
Kozimo. Videu se sa njim pre nego sa Kaponijem.Filipo se tre.
Kozimo Rueri? Benocov crni momak?On je znao, Lipo. Znao je sat i
dan kad e Klement pasti. Pokuao je da me upozori prenekoliko
nedelja, ali nisam htela da ga sasluam. Pa, sada hou.Klarisa, kau
da on priziva demone, da...Znao je sat i dan, prekinula ga je. Ne
mogu da odbijem takvog saveznika.Filipo je i dalje bio uznemiren.
Ipak u se pobrinuti da ima najbolje ljude inaoruanje.Klarisa ga je
pogledala hladnim, lukavim osmehom. Imam najbolje mogueosiguranje,
Lipo. Drim naslednike. Ustala je i uzela mua za ruku. Doi. Potrebni
su mipero i papir. Kaponi mora dobiti moje pismo veeras.Tea Filipo
je poao napolje za njom. Ja sam se izvukla iz svog skrovita, ali
sam ostalau kapeli.On je znao. Znao je sat i dan.Da je gospodin
Kozimo uspeo da ubedi Klarisu u svoje saznanje nekoliko
nedeljaranije, da li bi papa Klement bio upozoren? I dalje: da je
moja majka bila upozorena da eporoaj sa mnom biti teak, zar ne bi
ranije konsultovala doktora? Da li je moj otac mogaobiti upozoren
da proveri svoje zdravlje? Da li su ivoti njih oboje mogli biti
spaseni?Naravno da bi bog eleo da spasi papu i moje roditelje.
Naravno da ne bi osudiouplaeno dete, zbog toga to trai bezbednost,
ak i ako se ona nalazi u rukama ovekakoji govori sa avolima.Treba
da razgovaramo o nekim stvarima, o nekim nezgodnim tajnama.Zurila
sam gore, u Gaspara, kralja istoka, mladog i slavnog, na svom belom
konju. Alinije dugo drao moju panju; privukao me je deak Lorenco,
runo, usamljeno, sjajno dete,prisiljeno sudbinom da postane lukavo
pre vremena. Lorenco, koji je ignorisao sve ostale izagledao se
samo u proroka.Sledeeg jutra, probudili su me zvuci domainstva,
nepodnoljivo budnog, alipriguenog. Uobiajena pesma glasova sluinadi
pretvorila se u kratke apate; njihovikoraci bili su tihi. Nisam ula
ak ni kuvara i devojku koja pere sudove kako lupajuposuem u
kuhinji.inevra me je na brzinu obukla i otila. Trebalo je da siem
pravo dole, na doruak, aliznala sam da su sobarice ve zauzete
svojim poslovima, pa sam otila u njihovu praznusobu. Privukla sam
hoklicu do prozora, popela se na nju i pogledala dole.- -Sastav
okupljenih se promenio. Prethodnog dana su tu bili nenaoruani
trgovci iseljaci. Danas su bili ljudi plemenitog roda, sa kratkim
maevima na bedrima; stajali su udisciplinovanim formacijama, inei
barikadu oko imanja. Saobraaj u Larga ulici je bio
-
usporen, zahvaljujui straarima koji su proveravali svakog
prolaznika.Uznemirena, udaljila sam se od prozora i sila da potraim
Pjera. Zatekla sam ga udeakim prostorijama, gde je inevra dizala
gomilu presavijenog vea iz garderobnogormana. Okrenula se da ga
spusti u kofer, koji je bio do pola napunjen, kad me je ugledalana
vratima.Zurila sam u gomilu deake odee u njenim rukama. Osim nje,
tu je bila i Leda, koja jesedela na niskoj klupi i savijala
posteljinu, koju je zatim stavljala u drugi kofer. Nisammogla da
zamislim zato bi se Leda, koja je uvek brinula o tetki Klarisi,
zamajavala saveom deaka.inevra pocrveni kao bulka. Ne bi trebalo da
bude ovde, Katarina, ree mi. Jesi lidorukovala?Odmahnula sam
glavom. ta to radite?Pjero me je uo i izaao iz spavae sobe. Pakuju,
ree sa osmehom. Nemoj se tolikoplaiti, makice. Idemo na selo, kao
to sam rekao. Majka e razgovarati sa pobunjenicimaveeras, kad mi
odemo.Ja sam tankim glasom rekla: Niko ne pakuje moje stvari.Ma,
spakovae. Pjero se okrenuo inevri, iji je pogled bio paljivo
prikovan za koferispred nje. Ko e se pobrinuti za njene
stvari?inevrin odgovor je dolazio tako sporo, da hrabrija, Leda,
ree ozbiljno, Njena tetkae razgovarati sa njom kad o tome doe pravi
trenutak. U meuvremenu, ona treba dadorukuje i pazi da ne stvara
probleme.Moja donja usna je zadrhtala, uprkos naporu koji sam
ulagala da je kontroliem, pa, naivici plaa sam rekla Pjeru: Nee me
pustiti da idem sa vama.Ne budi smena! rekao je i okrenuo se prema
Ledi. Ona ide sa nama, zar ne?Leda je pokuala da mu uzvrati drskim
pogledom, ali naposletku je skrenula pogled.Madona Klarisa e
kasnije razgovarati sa njom.Pjero die glas da se usprotivi, ali ja
sam pobegla pre nego to je stigao bilo ta da kae.Sjurila sam se
vratolomno niza stepenite u dvorite i otrala pored vrtova do
krajakonjunice. Veliki platan je rastao pored kamenog zida, koji je
zatvarao zadnji deo imanja.Bacila sam se u njegovu senku i
zaplakala. Svet me je izdao; moja jedina nada i srea bio jePjero,
ali njega e mi sada oduzeti. Dugo sam plakala, a onda legla leima
na vlanuzemlju i zagledala se gore, u zelenu kronju, poremeenu
mestimino deliima neba.Imam najbolje mogue osiguranje. Drim
naslednike. Pjero i njegova braa bie odvedeni usigurnost, a ja,
naslednica, ostau. Ja sam bila moneta koju Klarisa moe da upotrebi
upregovorima sa otpadnicima.U svom sanjarenju gotovo sam propustila
zvonjavu crkvenih zvona, San Marko, SanLorenco, Santa Marija del
Fjore, koja su se preklapala kao da se takmie u ritmu. Gotovoda su
utihnula kada sam sela i prisetila se broja zvonjenja. Bilo ih je
tri i tri je sata ujutru.Ustala sam, otrla granice sa sukanja i
pourila pored konjunice, dok nisam mogla daprovirim iza ugla, prema
kapiji na Larga ulici.Preko dvadeset naih straara pazilo je na tihe
pobunjenike sa druge strane gvozdenereetke, dok je talski momak
vodio lepu crnu kobilu u konjunicu. Bila je ustra izabacivala
glavu, dovoljno posluna, ali prezrivim pogledom pokazujui da mu ne
veruje.Gospodin Kozimo nije mogao biti daleko. Otila sam do pustog
vrta i ekala tamo polasata, to je bilo prava agonija za uznemireno
dete.Astrolog se najzad pojavio u svilenom aketu sa crnim i crvenim
prugama. Ugledao
-
me je i bez rei poveo do jednog udubljenja, skrivenog od pogleda
visokom ivicom.Kada smo stali, on ree ozbiljno, Morate mi obeati,
dona Katarina, da nikome neeterei za na sastanak, iz mnogo razloga,
od kojih je najmanji moj neprikladan sastanaknasamo sa mladom
devojicom. Ne smete, ono to u vam rei da ponovite nikome,naroito ne
Vaoj tetki Klarisi.Obeavam.Dobro. Sagnuo se, tako da mu je lice
bilo u visini sa mojim. Vae natalne zvezde suizvanredne. Voleo bih
da Vam pomognem, Katarina, da ublaim zlo i ojaam dobro.Napravio je
pauzu. Vi ete vladati. Ali ne dugo. Saturn u Jarcu to
garantuje.Izgubiemo Firencu, za neko vreme upitala sam. A posle emo
se vratiti, kao tosmo i pre?Vi neete vladati Firencom, ree on, a
kada je video da sam se pokunjila, brecnuo sena mene. Sluajte me!
Vaa natalna karta pokazuje da Lav silazi i da je Ovan u Vaojdesetoj
kui. To je kraljevska oznaka, Katarina. Vladaete neim mnogo veim od
jednoggrada. Ako... zaustavio se. Va horoskop sadri mnogo stranih
iskuenja, a ovo sada jeprvo od njih. Ja nameravam da se pobrinem da
preivite. Razumete li?Klimnula sam glavom, zainteresovana i
uplaena. Jeste li to videli jue, kad ste gledalimladee pored mog
uva? Videli ste neto, to vas je uplailo.Namrtio se, pokuavajui da
se seti, pa se osmehnuo kao da ga to zabavlja. Nisambio uplaen. Bio
sam... impresioniran.Impresioniran?Kraljem, ree on. Onim za koga
ete se udati.Zinula sam, zapanjena.Ne znam koliko moemo da se
oslonimo na donu Klarisu, nastavi on. Na pomolu jeizdaja koja e
ugroziti Va ivot, ali ne znam kada e se dogoditi. Iskreno sam rekao
Vaojtetki koliko ste lino Vi vani i dao sam joj talisman, koji
tititi Vas i Vae roake. Alinisam znao mogu li da joj verujem
toliko, da bih vam poslao ovo.Gurnuo je ruku u torbicu za pojasom i
izvadio neto maleno; otvorio je taj predmet iotkrio jedan uglaan,
crni kameni ukraen zelenom biljicom.Ovo je Agripino Krilo Korvusa,
napravljeno pod zatitom Marsa i Saturna. Onoposeduje mo gavranove
zvezde. Njegovo krilo e Vas uvati od zla dok se opet nesretnemo.
Nosite ga na sebi, tako da kamen bude gornji, a gavez Vam dodiruje
kou. Nedozvolite ni po koju cenu da ga neko vidi ili Vam ga
oduzme.Neu dozvoliti, rekla sam. Nisam glupa.To se vidi, odgovori
on, uz prizvuk humora. Pruio je ruku i ja sam uzela taj
mranipoklon. Oekivala sam da kamen na dodir bude hladan, ali on me
je grejao.Zato to radite za mene, upitala sam ga.Neto stidljivo
blesnu u njegovom osmehu. Mi smo vezani, Katarina Marija Romulade
Medii. Pojavili ste se u mojim zvezdama jo pre nego to ste se
rodili. U mom interesuje da Vas sauvam, ako budem mogao. Prekinuo
je. Hajde, da vidim gde ste sakrilitalisman na sebi.Gurnula sam
prste ispod svoje tesne ipkane koulje i stavila dragulj izmeu
svojihnerazvijenih grudi. Pare otkinutog gaveza se malo ispomeralo,
pre nego to se finosmestilo ispod kamena.Dobro, ree gospodin
Kozimo. Sada moram da poem. Ali dok se okretao da ode,neto mu je
palo na pamet, pa je upitao: Sanjate li, Katarina? Snove kojih se
seate?
-
Upeatljive?- -Trudim se da ih zaboravim, rekla sam. Plae me.Sada
ete ih se jasno seati, pod Korvusovim krilom, ree on. Mars stanuje
u Vaojdvanaestoj kui, kui skrivenih neprijatelja i snova. Samo Nebo
otkriva ta treba dasaznate o svojoj sudbini. To je Va dar i Vae
breme. Blago se naklonio. Odlazim odVas za sada, dona Katarina.
Neka bog dozvoli da se opet uskoro sretnemo.Nije nameravao da
glasom oda bilo kakvu sumnju u taj budui susret, ali on ga je
ipakizdao, a ja sam sasvim jasno ula tu sumnju. Okrenula sam se bez
rei i otrala natrag,preko travnjaka, sa gavranovim kamenom na
grudima.Glava treaOtrala sam u biblioteku i otvorila prozorske
kapke, da pustim unutra sunce i glasovesa ulice ili od konjunice
kod kapije. Tada sam nala De Vita Coelitus Comparanda,
napisanoautorovim rukopisom na ve pomalo utom pergamentu. Pjero ga
je ostavio na donjojpolici, na kojoj sam lako mogla da ga dohvatim,
pa sam ga povukla do ivice i nespretnooborila na pod.Sela sam
prekrtenih nogu, povukla knjigu u krilo i otvorila je. Bila sam
suvienervozna da bih itala, ali pritisnula sam dlanove na listove i
zurila u rei. Smirivala samse diui i okreui listove, i ravnajui ih
rukom. Okretala sam list za listom, dok nisampoela da diem sporije,
dok mi se pogled nije usredsredio i poeo da raspoznaje neku reovde
i frazu onde.Najzad sam se smirila dovoljno da ponem da itam, kad
primetih neki pokret. Pjero jestajao na vratima, crvenih obraza i
uzburkanih grudi. Na licu mu je bio takav izraz jada ikrivice, da
nisam izdrala da ga gledam, ve sam opet spustila pogled na knjigu u
svomkrilu.Rekao sam im da ne mogu da te ostavim, ree on. Ako ti ne
moe da ide, neu nija.Nije vano ta mi elimo, rekoh ja ravnoduno. Ako
sam se nala u ozbiljnojopasnosti, bolje je da Pjero ne bude u mom
drutvu; najbolje to sam mogla da uinim zanjega bilo je da budem
okrutna. Ja sam naslednica i moram da ostanem. Ti nisi i zatomora
da potuje dogovor svoje majke i ode.Oni trae Ipolita i Sandra, a ne
tebe, insistirao je on. Razgovarau sa majkom.Videe da je
razumno...Spustila sam prst niza stranicu i hladno rekla, Ve je
odlueno, Pjero. Nema svrheraspravljati o tome.Makice, ree on sa
takvim bolom, da sam poela da gubim sigurnost, ali i dalje
samgledala stranu ispred sebe.Stajao je na vratima jo trenutak, ali
ja nisam digla pogled, bar dok njegovi koraci nisuutihnuli.Sedela
sam sama u biblioteci dok sunce nije prelo preko sredine neba i
nisam sepomerila dok me neki zvuk nije privukao prozoru.Koija u
kojoj su bili Pjero, njegova braa i tea Filipo, dokotrljala se do
kapije i zastala,dok su se dvojica naih straara sklonili sa strane,
da bi kapija mogla da se otvori sunutranje strane. Dok su to inili,
dvojica uoe kroz otvorenu kapiju na nae imanje.Obojica su bili
plemenitog roda; jedan je bio pun sebe, u izvezenoj plavoj tunici.
Drugi jebio taman i miiav, sa izgledom vojnog zapovednika. im su
proli pored naih straara,
-
ovek u plavom je dao znak koijau.Gledala sam zapanjeno kako
koija izlazi kroz kapiju na ulicu. Pjero nikako nije mogaoda me
vidi: sunce je zaslepljujue sijalo i nisam mogla da vidim prozor
koije. Ali ipak sammahnula, gledajui kako se odvoze na sever, niz
put De Gori i nestaju mi iz vidokruga.- -Kada je dolo vreme za
veeru, Paola me je oterala u moju sobu, gde me je oekivaotanjir sa
hranom. Donela je i talisman na konoj traci i okaila mi ga oko
vrata. Pristalasam da ostanem u sobi ako mi donesu Fiinovu knjigu,
ali pre nego to je Paola mogla dami je donese i ode, zasula sam je
pitanjima: Kako se zovu dvojica ljudi sa kapije? Koliko seoekuje da
ostanu?Bila je iscrpljena i nervozna, ali uspela sam da izvuem od
nje reenicu NikoloKaponi, voda pobunjenika i njegov general,
Bernardo Rinuini.Posluala sam je i ostala u sobi. Posle viesatnog
napetog itanja, zaspala sam.Probudili su me neki uzvici, pa sam
pourila do glavnog odmorita. U foajeu, upodnoju stepenita, Paserini
u skerletnoj kardinalskoj odori, obrubljenoj hermelinom,prevelikog
podvaljka koji mu se prelivao preko tesne kragne, stajao je izmeu
Ipolita iSandra, i vikao. Kardinal je oigledno popio dobru koliinu
vina.To je sramota! vritao je. Ja sam namesnik i samo ja sam ovlaen
da donosim takveodluke. A ovu ne prihvatam! Stajao je nekoliko
santimetara od tetke Klarise koja mu je, udrutvu dvojice naoruanih
ljudi, prepreila ulaz u trpezariju. Ti nas vrea!Uhvatio je Klarisu
za zglob desne ruke i trgnuo je tako jako, da je vrisnula
odiznenaenja i bola.ubre beskorisno! uzviknu ona. Pusti me!Oba
straara, koji su bili pored nje, izvukli su maeve. Paserini je
odmah pustio. Mladistraar je bio spreman da zamahne, ali Klarisa mu
je dala znak da se smiri i uhvatila jeIpolitov pogled.Vodite ga, da
ga ne gledam, prosiktala je.Pridravajui povreeni zglob, okrenula se
i sveanim korakom vratila u trpezariju.Vrata su se zatvorila za
njom, i straari stadoe ispred njih. Kardinal je malo skrenuo, kaoda
je hteo da krene prema vratima, ali Ipolito ga je uhvatio za
nadlakticu.Odluili su da se dogovore sa njom, ree mu. Mi tu ne
moemo nita. Hajde.Drei i dalje Paserinija za ruku, poao je prema
stepenitu; Sandro poe za njima.Ja sam stajala na svom mestu na
odmoritu dok su se uspinjali prema meni, upitnogledajui Ipolita.Naa
tetka je odluila da nas ponizi, Katarina, ree Ipolito podrugljivo,
tako to nasje, na zahtev pobunjenika, iskljuila iz pregovora.
Siguran sam da e im ona bitipopustljivija. Utiao je glas. Ponizila
nas je. I platie to.Gledala sam kako odlaze u svoje prostorije, pa
se vratila u postelju i zagledala u prozori tamu iza njega, remeenu
samo treperavim sjajem pobunjenikih baklji.Spavala sam trzajui se i
sanjala ljude, maeve i vikanje. U zoru su me probudili zvuci:koraci
po mermeru, amor ljudskih glasova. Pozvala sam Paolu, koja je dola
i obukla medaleko grublje nego to je to inevra ikada uradila. Po
njenom nalogu potrala sam dole,prema kuhinji, ali sam zastala u
hodniku u prizemlju. Vrata trpezarije bila su otvorena;radoznalost
me je nagnala da provirim sa praga.Klarisa je bila unutra. Sedela
je sama za dugakim stolom, prepunim praznih vreva;njen je bio pun,
nedirnut. Odea joj je bila od divnog, duboko zelenog brokata, a
skutovi
-
njene odore irili su se pored njene stolice i nabirali oko nogu.
Ruka joj je leala na stolu, alice sputeno u savijen lakat bilo
okrenuto od mene. Kestenjasta kosa visila joj je saramena, uvrena
zlatastom mreicom, ukraenom siunim dijamantima.ula me je i nemono
digla glavu. Bila je sasvim budna, ali na licu joj je bio
beivotanizraz; tada sam bila premlada da ga protumaim, ali tokom
godina sam nauila daprepoznajem tupi izraz tuge koja
savladava.Katarina, ree ona ravnodunim glasom; oi je jedva drala
otvorene od umora.Nagnula se i potapala sedite stolice pored sebe.
Doi, sedi sa mnom. Mukarci euskoro sii, pa moe i da uje.Sela sam.
Njen zglob, koji je leao na stolu, bio je sasvim otekao, sa tamnim
tragovimakoje su ostavili Paserinijevi prsti. Nekoliko minuta
kasnije, Leda dovede Paserinija iroake do stola. Ipolito je
izgledao uzdrano; Paserini i Sandro, besno i agresivno.Poto su
zauzeli svoja mesta, tetka Klarisa mahnu Ledi da izae iz
prostorije. Kaponinam svima garantuje slobodan prolaz, rekla je.
Otii emo u Napulj, gde e nas primitiOrsini, roaci njene majke. Uz
njihovu pomo, sakupiemo vojsku. Pomoi e nammilanski vojvoda i Este
iz Ferare, i sve ostale dinastije u Italiji, koje imaju dovoljno
razumada vide da im formiranje jo jedne venecijanske republike
predstavlja direktnu pretnju.Paserini upade. Dala si Kaponiju sve
to je traio, zar ne? Nije ni udo to su hteli dapregovaraju sa
enom!Klarisa ga pogleda umorno. Njihovi ljudi su opkolili kuu,
Silvio. Imaju vojnike ioruje, a mi nemamo nita. Sa ime si mislio da
pregovaram?Oni su doli nama! zarea Paserini. Oni su traili
neto.Traili su nae glave, ree Klarisa malo ustrije. Ali dozvolie
nam slobodan prolaz.A za to, treba da im damo ovo.Govorila je
bezizrazno i dugo: Pobunjenici e nam pokloniti ivote, ako za etiri
dana,sedamnaestog dana u podne Ipolito, Alesandro i ja izaemo na
veliki gradski trg, Palatadela Sinjorija, i objavimo svoju
abdikaciju. Zatim treba da se zakunemo na vernost Treojrepublici
Firence. Zakleemo se, takoe, i da se nikada neemo vratiti. Kasnije
epobunjeni vojnici da nas sprovedu do gradskih kapija i koija koje
e nas ekati.Kardinal opsova i poe da mumla. Izdaja, ree Sandro. U
mojoj mati se pojaviastrologovo lice i apnu: Ugrozie va ivot. Oboje
uutae u trenutku kada je Ipolito ustao.Znao sam da je Firenca
izgubljena, ree on Klarisi drhtavim glasom. Ali ima drugihstvari
kojima smo mogli trgovati za svoju bezbednost, imanja, skriveno
porodino blago,obeanja saveznitva. Da ti pristane da nas javno
ponizi...Klarisa die obrvu. Da li bi vie voleo da te ugrize
delatova otrica?Ja im se neu pokoriti, tetka, ree Ipolito.Ja sam
zadrala na ponos, uzvrati Klarisa; siuni dijamanti u mreici na
njenoj kosiblesnue kada je digla bradu. Mogli su da nam poskidaju
glave. Mogli su da nasposkidaju i poveaju na Palati dela Sinjorije.
Ali oni nas ekaju napolju. Ostavljaju namdeli slobode. Daju nam
vreme.Ipolito duboko uzdahnu, pa izdiui uzdrhta. Ja im se neu
pokoriti, ree, dajuitome prizvuk pretnje.etiri dana jada su prola;
mukarci su ih proveli zatvoreni u Ipolitove odaje. TetkaKlarisa je
lutala praznim hodnicima, jer je sva posluga, sem najodanijih, u
koje su spadaliLeda, Paola, konjuarski radnici i kuvar, otili.
Pobunjenici su straarili iza gvozdenekapije; vojnici koji su uvali
nau palatu, napustili su nas.
-
Do popodneva esnaestog, dan pre nego to je trebalo da se svi
pojavimo na Palati delaSinjorije, moja soba je bila ispranjena.
Molila sam Paolu da spakuje i Fiinovu knjigu, aliona je promrmljala
da je to prevelika knjiga za tako malu devojicu.Te veeri, tetka
Klarisa nas je nagovorila da veeramo u jednoj od manjih
trpezarija.Ipolito nije imao mnogo da kae bilo kome; Sandro je,
meutim, kao da je bioiznenaujue oputen, kao i Paserini, koji je
Klarisu, kada je izrazila aljenje zbog toga to- -preputa porodinu
kuu neprijateljima, potapao po ruci, namerno ignoriui njenzavijen
desni zglob.Veera je protekla u tiini, bar za Klarisu, Ipolita i
mene. Nas troje smo se povukli,ostavljajui Sandra i Paserinija sa
njihovim vinom i alama. Sluala sam kako se smeju doksam se vraala u
deije apartmane.Te noi sam sanjala.Stajala sam u sreditu ogromnog
polja i primetila u daljini oveka ije je telo bilo izpozadine
osvetljeno zracima zalazeeg sunca. Nisam mogla da mu vidim lice,
ali on me jeznao i pozvao me je stranim naglaskom.Katrin...Ne
Katarina, kako mi je krteno ime, nego Katrin. Prepoznala sam ga kao
svoje ime, istokao i onda kada ga je astrolog tako
izgovorio.Katrin, uzviknu on opet, sa bolom.Okolina se odjednom
promenila, kao to se to deava u snovima. On je leao na tlu,pored
mojih nogu, a ja sam stajala iznad njega, elei da mu pomognem. Krv
je liptala iznjegovog lica u senci, kao voda iz izvora, i natapala
zemlju pod njim. Znala sam da sam jaodgovorna za tu krv, da e
umreti ako neto ne uinim. Ali nisam znala ta treba dauradim.Katrin,
apnuo je on i umro, a mene je probudio Ledin krik.Glava etiriGlas
je dopro sa druge strane odmorita, iz apartmana koje su delili
Ipolito iAlesandro. Potrala sam prema njegovom izvoru.Leda je pala
ispred iroko otvorenih vrata. Njeni krici sada su postali jecaji,
koji su semeali sa zvonjavom sa oblinje katedrale San Lorenco,
objavljujui dolazak zore.Pritrala sam joj. Je li beba?Leda,
stiskajui zube, odmahnula je glavom. Prestravljeno je gledala u
Klarisu, koja jetakoe trala u svojoj irokoj haljini, prebacivi samo
al preko ramena. Klekla je poredene koja je pala. Znai, dete
dolazi?Leda je opet odmahnula glavom i pokazala prema sobi
naslednika. Pola sam da ihprobudim, prodahtala je.Na Klarisinom
licu pojavio se zapanjen izraz. Ona je bez rei ustala i bosa
pourila umuko predsoblje. Ja sam pola za njom.Spoljna prostorija je
izgledala kao i uvek, sa stolicama, stolovima i hladnim
kaminom,zbog leta. Klarisa, ne najavljujui se, kroz otvorena vrata
uplovila je u Ipolitovu spavausobu.Na sredini sobe, kao da su
izvrioci hteli da privuku panju na svoje dramatinonedelo, na podu,
leala je gomila odee: aketi koje su Alesandro i Ipolito nosili
protekleveeri, a na vrhu nabaene crne nogavice i Paserinijeva
skerletna odora.Stala sam iza tetke kada se sagnula da proveri je
li ostavljena odea topla. Uspravila se
-
i tiho zareala beskrajnim besom.Izdajnici! Izdajnici! Kurvini
sinovi svi vi!Okrenula se i ugledala me prestravljenu pred sobom.
Pogled joj je bio izbezumljen, alice iskrivljeno u grimasu.Zaklela
sam se au, ree, ali ne meni. Svojom au i prezimenom, i Kaponi mi
jeverovao.Uutala je, dok se njen bes pretvarao u nemilosrdnu
odlunost. Uhvatila me je vrstoza ruku i grubo me povela natrag, u
hodnik, gde je Leda jo uvek jecala na podu.Uhvatila je i trudnicu
za ruku. Ustaj. Brzo, idi do konjunice i vidi jesu li koije
otile.Leda je izvila lea i ukoila se; tenost je pljusnula po
mermeru. Klarisa ustuknu odbistre bare oko Ledinih kolena, pa
doviknu Paolu, koja je, naravno, bila prestravljena zbogodlaska
mukaraca i bile su joj potrebne dobre batine da bi se
smirila.Klarisa je naredila Paoli da ode do konjunice i vidi da li
su sve koije otile. Mirno,opomenula je Klarisa, kao da si
zaboravila da neto spakuje. Zapamti, pobunjenicigledaju odmah iza
kapije.Poto je Paola otila na svoj zadatak, Klarisa je spustila
pogled na Ledu, pa se okrenulaprema meni. Pomozi mi da je odvedem u
moju sobu, ree.Digle smo trudnicu na noge i pomogle joj da se popne
uz stepenite, do tetkinih odaja.Gr koji je obuzeo sada je popustio,
pa je zadihana sela na stolicu pored Klarisine postelje.Neto
kasnije vratila se Paola, histerina: Paserinija i naslednika nigde
nije bilo, alikoije sa njihovim spakovanim stvarima jo uvek su bile
tu. Glavni konjuar i svi konjuarive su bili otili, a tela trojice
talskih momaka leala su krvava u slami. Samo je deak- -ostao. On je
rekao da je spavao i probudio se da bi prestravljen otkrio da su mu
drugaripobijeni, a gospodar nestao.U Klarisinom oima primetih
blesak Lorencovog sjajnog uma na delu.Moje pero, ree ona Paoli, i
hartiju.Kada joj je Paola to donela, Klarisa je sela za svoj sto i
napisala dva pisma. Naprezanjeje nerviralo, jer je zavijena ruka
bolela, pa je mnogo puta isputala pero. Zamolila je Paoluda jedno
pismo ispresavija nekoliko puta u mali pravougaonik, a drugo na
treinu. Samanjim pismom u ruci, tetka Klarisa je klekla ispred
Ledine stolice i uzela lice sluavke uruke. Izmenile su pogled koji
ja, dete, nisam razumela. Zatim se Klarisa nagnula i pritislausne
na Ledine, onako kako bi mukarac poljubio enu; Leda je obavila ruke
oko Klarise ivrsto je stegla. Jedan dugi trenutak kasnije, Klarisa
se povukla i spustila elo na Ledinonajnenijim moguim
gestom.Naposletku, Klarisa se uspravi. Mora da bude hrabra zbog
mene, Ledo, ili smo svimrtvi. Srediu sa Kaponijem da ode kod mog
doktora. Mora doktoru da da ovo, diglaje papir savijen u obliku
malog pravougaonika, ali da to niko ne vidi, niti sazna.Ali
pobunjenici..., dahnu Leda, rairenih oiju.Oni e se saaliti na tebe,
ree Klarisa samouvereno. Doktor Katani e se pobrinutida tvoje dete
bezbedno stigne na ovaj svet. Videemo se uskoro. Samo mi veruj.
Kada jeLeda, stisnutih usana, najzad klimnula glavom, Klarisa je
pokazala Paoli da uzme ono,drugo pismo, ispresavijano na treinu.Kai
pobunjenicima na kapiji da ovo pismo odmah urue Kaponiju. Saekaj
odgovor iodmah se vrati kod mene.Paola je oklevala, samo trenutak,
jer je pogled tetke Klarise bio daleko straniji od
-
mogunosti suoavanja sa pobunjenicima, pa se urno udaljila sa
pismom.Posle dugog i napetog sata, tokom koga sam uspela uz
Klarisinu pomo da se obuem,vratila se Paola sa vestima da e Kaponi
pustiti Ledu, jer je zakljueno da je zaista trudna ida e uskoro
roditi. Zatim je dolo do grozniavog savetovanja meu enama u vezi
toga,gde treba pismo sakriti i kako da ga Leda neprimetno preda
doktoru.Zatim su, prema Kaponijevom uputstvu, Klarisa i Paola
pomogle trudnici da sie nizastepenite, do velikih, metalnih vrata,
koja su se otvarala direktno na Larga ulicu. Ja sam ihpratila na
rastojanju.Tik iza vrata, ekala su dvojica plemia; dalje na ulici,
pobunjeniki vojnici suzadravali masu ljudi koji su se okupili na
ulici. Plemii su pomogli Ledi da se popne ukola koja su ekala na
nju. Tetka Klarisa je stajala na vratima, dlana pritisnutog
nadovratak, i gledala kako odvoze Ledu. Kada se okrenula prema
meni, bila je ucveljena.Nije oekivala da e opet videti Ledu, uasna
pomisao, jer je ona sluila Klarisu jo odkada su obe bile
deca.Vratile smo se gore. Po tetkinom dranju shvatila sam istinu:
svet koji smo znaliraspadao se, oslobodio mesto za neto novo i
strano. Bila sam tuna, mislei da unekoliko nedelja biti razdvojena
od Pjera; sada, gledajui Klarisino lice, shvatila sam da gamoda
nikada vie neu videti.Uavi u svoju sobu, Klarisa je prila plakaru i
izvadila zlatni florin.Odnesi ovo talskom momku, ree Paoli. Kai mu
da ostane na svom mestu dopetog jutarnjeg sata, a onda neka osedla
najveeg drepca i izvede ga iza konjunice, dozadnjeg zida imanja.
Ako nas tamo saeka, dau mu jo jedan florin. Zastala je. Akomu kae
da su naslednici otili, ako samo nagovesti istinu, sama u te
izbaciti prekokapije i pustiti da te rastrgnu, jer moe mu pasti na
pamet da nas oda pobunjenicima da bispasio svoju kou.Paola je uzela
novi, ali je oklevala, uznemirena. Nema anse, ni na najveem konjuda
proemo kroz kapiju.Klarisin pogled je uutkao; Paola se kratko
naklonila i otila. Kada se vratila, na licu jojje bio izraz
olakanja: Deak je jo uvek bio tamo i rado e posluati. Kune se da
neepobunjenicima nita kazati, ree.Nisam razumela Klarisin plan.
Nekoliko puta mi je rekla da treba da siem u trpezarijupre petog
jutarnjeg sata, jer Kaponijev general i njegovi ljudi e pola sata
kasnije doi danas otprate na trg. ta god da je naumila, nameravala
je to da izvede pre njihovog dolaska.Gledala sam kako Paola sreuje
Klarisinu kosu i oblai joj crno-zlatastu brokatnuhaljinu, koju je
odabrala za javno ponienje nae porodice. Paola je dovodila u red
prviteki rukav sa barunastim rubovima, kad su crkvena zvona
objavila tercu, to jest treijutarnji sat. Tri sata je proteklo od
kada sam ugledala Ledu sklupanu na podu; jo tri eproi dok zvona ne
objave sekstu, esti sat, podne, kad treba da stignemo kod Palate
delaSinjorija.Paola je nastavila svoj posao, mada drhtavim i
nespretnim prstima. Klarisa jenaposletku bila odevena i prelepa.
Procenjivala je svoj izgled u ogledalu koje joj je Paoladrala, pa
se mrtila i uzdisala. Neka nova briga, novi problem joj je iskrsao,
koji jo uveknije znala kako da rei. Ali okrenula se meni sa
izvetaenim, praznim osmehom.A sada, upitala je, kako da se zabavimo
sledea dva sata? Moramo nai sebi posla tii ja.Ja bih elela da odem
u kapelu, rekla sam.
-
Klarisa je ula u kapelu polako, sa potovanjem, a ja oklevajui za
njom, savivi kolenoi prekrstivi se kad i ona, pa sela pored nje na
klupu.Klarisa je zatvorila oi, ali videla sam da i dalje razmilja o
nekom novom problemu.Prepustila sam je tim mislima, pa poela da se
vrtim i nametam kako bih bolje videla onajmural.Klarisa je
uzdahnula i opet otvorila oi. Zar ti nisi dola da se pomoli,
dete?Oekivala sam nervozu, ali ula samo radoznalost, pa sam
odgovorila iskreno. Ne,htela sam opet da vidim Lorenca.Njeno lice
se raznei. Onda idi i vidi ga.Otila sam do drvene klupe za lanove
hora, ispod slike grupe koja je pratila mladogastrologa Gaspara i
zabacila glavu nazad.Da li ih, onda, sve zna? upitala me je Klarisa
iza lea, tiho i pomalo tuno.Pokazala sam prvog konja iza
Gasparovog. Ovo je Pjero Kostobolni, Lorencov otac,rekla sam. Pored
njega je njegov otac, Kozimo Stari. Oni su bili najvispreniji i
najmonijiljudi koje je Firenca videla, dok ih Lorenco Velianstveni
nije obojicu potisnuo.Klarisa prie i pokaza prema jednom sitnom
licu pored Lorencovog, gotovoizgubljenom u grupi. A ovo je ulijano,
njegov brat. Znaj da je on ubijen u katedrali.Pokuali su da ubiju i
Lorenca. Bio je ranjen i krvario je, ali nije hteo da napusti
brata.Uzvikivao je bratovo ime dok su ga prijatelji odvlaili. Niko
nije bio odaniji onima kojevoli. Ima i onih koji nisu tu, pored
njega, a trebalo bi da budu, nastavila je. Due za kojejo nisi ula.
Moja majka bi trebalo da bude tu, tvoja baka Alfonsina. Ona se
udala zaLorencovog najstarijeg sina, idiota koji je otuio narod i
bio skinut. Ali imala je sina, tvogoca, koga je obrazovala
politiki, tako da je on, kada smo se vratili u Firencu,
solidnovladao. A sada... smo opet izgubili grad. uzdahnula je. Bez
obzira koliko smo sjajne, miMedii ene smo osuene da budemo
zasenjene svojim mukarcima.- -Ja neu dozvoliti da mi se to desi,
rekla sam.Ona je trzajem okrenula glavu i zagledala se dole, u
mene. Zaista? upitala je polako.U njenim oima videla sam raanje
nove ideje, koja je uklanjala donedavnu zabrinutost.Ja mogu da
budem jaka, rekla sam, kao Lorenco. Molim te, volela bih da
gadodirnem. Samo jednom, pre nego to odemo.Ona je bila krupna ena,
a ja nisam bila veliko dete. Digla me je sa naporom, tedeisvoj
povreeni zglob, tek toliko da dodirnem Lorencov obraz. Glupo dete,
oekivala samobrise i toplinu mesa, pa sam se iznenadila osetivi da
je povrina pod mojim prstimaravna i hladna.Nije on bio glup, ree
ona, poto me je spustila. Znao je kada da voli, a kada damrzi.Kada
mu je brat ubijen, kada je video da je kua Medii u opasnosti, napao
je.Pogledala me je, uperivi prst u mene.Shvata li da je mogue biti
dobar, a ipak unititi neprijatelje, Katarina? Da jeponekad, da bi
se zatitila neija krv, neophodno proliti krv drugih?Odmahnula sam
glavom, okirana.Ako bi neko doao na naa vrata, nastavila je ona, i
hteo da ubije mene, Pjeroa itebe, da li bi mogla da uini ono to je
neophodno da ga zaustavi?Na trenutak sam pogledala na stranu,
prizivajui matom takav prizor. Da,odgovorila sam. Mogla bih.
-
Ti si kao ja, ree Klarisa sa odobravanjem, i Lorenco:
senzitivna, ali kadra da uiniono, to treba. Kua Medii mora da
preivi, a ti si, Katarina, njena jedina nada.Mrano mi se osmehnula
i zavijenom rukom posegla u nabore suknje i izvukla netotanko
sjajno i vrlo, vrlo otro.Vratile smo se u Klarisine odaje, gde je
Paola ekala, i sledei sat vremena proveleuvijajui dragulje i zlatne
florine u tkaninu. Tetka je, uz Paolinu pomo, vezala etiri
tekaimprovizovana pojasa oko struka, ispod haljine. Par smaragdnih
minua i jedan velikidijamant sakrila je u gornji deo haljine.
Klarisa je pomogla Paoli da vee dva takva pojasana sebi, a onda
odvojila jedan zlatni florin.Zatim smo sedele oko pola sata, a samo
Klarisa je znala ta oekujemo. Pokrenutaznakom koji je samo ona
prepoznala, Klarisa je uzela onaj zlatni florin i dala ga
Paoli.Odnesi to deaku, rekla je. Kai mu da spremi konja i izvede ga
kroz zadnji deokonjunice, pa neka nas saeka. Onda doi po nas na
glavni ulaz.Paola je otila. Tetka Klarisa me je uzela za ruku i
povela niza stepenite, da stanem sanjom kod glavnog ulaza. Kada se
sluavka vratila, Klarisa je uhvatila za ramena.Smiri se, rekla joj
je, i sasluaj me paljivo. Katarina i ja idemo do konjunice.
Tiostani ovde. Od trenutka kad mi odemo, izbroj do dvadeset, pa
otvori ova vrata.Paola je izvukla ruke da se oslobodi Klarisinog
stiska; rasplakala se, ali moja tetka jeuutkala, tako to je snano
prodrmala.Sluaj," zareala je Klarisa. Mora glasno da zavriti, tako
da privue sveoptupanju. Kai da su naslednici gore i da bee.
Ponavljaj to dok svi ne ulete u kuu. Onda emoi da istri i izgubi se
u guvi. Zautala je. Dragulji su tvoji. Ako se vie ne vidimo,elim ti
sreu. Povukla se i prodorno zagledala u sluavku. Pred bogom
svemonim,hoe li to uraditi?Paola je strahovito drhtei proaputala:
Uradiu to.Neka te onda On uva.Klarisa me zgrabi za ruku. Zajedno
smo pretrale duinu palate kroz hodnike, dvoritei vrt, dok nismo
ugledale konjunicu. Ona odjednom stade u zaklonu visoke ivice
iproviri prema sada otkljuanoj gvozdenoj kapiji.Provirila sam i ja.
Sa druge strane crne reetke, umorni pobunjeniki vojnici drali
sustrau pred okupljenim narodom.A onda sam zaula kretave i prodorne
Paoline krike. Klarisa se sagnula i izula papue;ja sam uinila isto.
Saekala je dok se svi nisu okrenuli prema izvoru buke, a onda, kad
susvi jurnuli od kapije na istok, udahnula je duboko i potrala na
zapad, vukui me zasobom.U oblacima praine smo protrale pored koije
naslednika i sopstvene; upregnuti konjizanjitae u znak protesta.
Stigle smo do konjunice, pa skrenule iza nje, pored mesta nakome
sam leala kada sam ula da e me Pjero ostaviti. Tu, pored visokog
kamenog zida,stajao je osedlan konj, pored zapanjenog deaka, ilavog
Etiopljanina, ne mnogo starijegod mene, bujne, leprave kose. Slamke
su mu visile iz kose i sa odee. Oi su mu, kao ikonjske, bile
rairene, zabrinute i bele. Veliki arac je poigravao, ali deak ga je
sa lakoomdrao.Pomozi mi da se popnem! zatraila je Klarisa; vika na
ulici je bila tako glasna da jejedva uo.Tetka nije gubila vreme u
prenemaganju. Digla je suknje, otkrila bele noge i gurnulaboso
stopalo u uzengiju. Konj je bio visok i nije mogla da digne nogu
iznad hrbata; deak
-
je snano gurnuo odozdo, to joj je pomoglo da se popne i smesti u
sedlo. Opkoraila ga je,uzela uzde zdravom rukom i poterala konja do
zida, tako da joj je noga bila pritisnutaizmeu njegovog stomaka i
kamena. Zatim je prostrelila pogledom naeg malog spasioca.Zakuni se
ivotom da nita nee rei pobunjenicima, ree. Zvualo je kao optuba.Ne,
ne, ree on urno. Neu nita rei, madona.Samo oni koji znaju tajnu
obeavaju da e je uvati, ree ona.A pobunjenici bi danas eleli da uju
samo jednu tajnu. ta bi to moglo biti? Ne bialili za nestalim
konjuarem i njegovim pobijenim pomonicima.On zinu: izgledalo je kao
da e zaplakati.Pogledaj kako izgleda, prekriven slamom, ree mu
Klarisa. Sakrio si se, jer si, kao iostali previe uo, pa su hteli i
tebe da ubiju. Ti zna gde su naslednici otili, zar ne?On rairenih
oiju spusti glavu i zagleda se u travu. Ne, madona, ne...Lae, ree
Klarisa. Ali ne krivim te. I ja bih bila uplaena.Lice mu se
iskrivilo dok je poinjao da plae. Molim vas dona Klarisa, ne
ljutite se,molim vas... Kunem se pred bogom da neu nikome nita
rei... Mogao sam da preempobunjenicima, da otrim do kapije i sve im
ispriam, ali sam ostao. Uvek sam bio odan iostau i dalje. Samo
nemojte da se ljutite.Nisam ljuta, uteila ga je ona. Poveemo te sa
nama. Gospod zna, ako mi neznamo, pobunjenici bi te muili dok ne
progovori. Dau ti jo jedan florin ako mi kaegde su otili gospodar
Ipolito i ostali. Ali prvo, daj mi devojicu. Sagnula se i pruila
miruku.Bio je mrav, ali snaan; uhvatio me je ispod rebara i digao
kao balu sena u Klarisinvrsti zagrljaj.Obuze me talas straha.
Trpela sam dok se uzdizao i padao, ostavljajui sve mirno i tihoza
sobom. Imala sam izbor: da klonem ili da ovrsnem.Ovrsnula sam.- -U
trenutku kada me je deak predao tetki, izvukla sam stilet iz kanije
skrivene u depumoje suknje. Lako je prosekao kou ispod deakove
vilice istim razvuenim rezom kakavmi je Klarisa pokazala prstom na
sopstvenom grlu.Ali bila sam dete i to ne vrlo jako. Rana je bila
plitka; trgao se i uzmakao pre nego tosam stigla da ga dovrim. Svom
snagom sam mu zarila otricu duboko sa strane u vrat.On je zgrabio
bode i ispustio krkljavi krik, izbezumljeno iskolaivi oi.Klarisa me
je stegla i utnula deaka u rame. Pao je nazad, ne prestajui da
vriti, dokme je Klarisa smetala na sedlo ispred sebe.Zurila sam
dole u njega, prestravljena i zaintrigirana onim to sam upravo
uinila.Umree u svakom sluaju, rekla mi je tetka. Samo to e ga
pobunjenici strahovito muiti dokne prizna, a onda e ga predati
masi. Ti moe da ga potedi toga.Jer moramo saznati gde su Ipolito i
ostali otili. Shvata li to, Katarina?Nije mi to sada izgledalo kao
dobro delo, dok sam gledala kako se batrga na travi, akrv iz grla
skuplja u barici pored ramena, grimizna boja na prolenoj zelenoj.On
se odjednom, zloslutno, smiri i uuta.Slomie se, rekla je Klarisa, i
rei im gde su otili naslednici, i kua Medii e nestati. Ali onnee
sumnjati na dete. Ti e moi da mu prie vrlo blizu.Klarisa mi viknu
na uvo. Ustani u sedlu, Katarina! Ustani, neu dozvoliti da
padne.Nekako sam stala na noge, ljuljajui se. Sada sam dopirala
gotovo do vrha zida pored
-
mene.Uspui se, dete!Izvukla sam se, dok me je Klarisa gurala
odozdo. Sledeeg trenutka sam kleala nairokoj ivici.ta vidi? upitala
je tetka. Je li tu koija? Pogledala sam napolje, po uzanom
putuinori, nije bilo nikoga, sem neke seljanke koja je vukla dvoje
male dece sa sobom, inepokretne koije sa jednim konjem, koja je
stajala pored ivinjaka.Da, doviknula sam joj, pa uzviknula i
mahnula prema koiji. Konj se polakopokrenuo i tokovi su poeli da se
okreu. Kada su najzad stigli, koija ih je dovezao takoblizu zida,
da su se tokovi oeali o kamen.Pogledala sam iznad krova konjunice,
jer je kapija zakripala; bila je sasvim otvorenakada je mala grupa
spolja nagrnula na imanje. Neki ovek pokaza prema meni i
uzviknu;grupa poe pravo prema nama.Koija, koji je bio odeven u
poderano i masno platno, ustao je sa sedita i pruio svojeprljave
ruke prema meni. Skoi! Uhvatiu te.Iza mene, Klarisa je pruila ruke
i uhvatila se za ivicu zida; njen uplaeni konj seodmakao jednu
stopu od zida. Pokuala sam da je povuem gore, ali nisam imala
snage.Udahnula sam duboko i skoila. Koija me je lako uhvatio i
spusti pored sebe. Zatimje pozvao Klarisu. Videla sam samo njene
prste i nadlanice, desnu crvenu i nateklu, sanjenim finim kostima
pobelelim kao slonovaa.Drite se, madona, povui u vas preko!Na
spasilac ode do suprotne ivice svog sedita, sve dok nije stao
grudima uza zid.Napeo se, ali mogao je samo da oee Klarisine
prste.Boe, pomozi mi, vrisnu Klarisa, a istovremeno njen konj
zanjita. Ljudi su vikali nadrugoj strani zida.Uhvati je! Dri joj
konja!Ne dajte da pobegne!Koija se u oajanju popeo na krov koije i,
savivi kolena, savio se u struku da bidohvatio ivicu zida i uhvatio
je za rulce. Klarisa ga je uhvatila zdravom rukom; kada seispravio,
na vrhu zida se pojavilo njeno lice.Opet je vrisnula, vie besno
nego uplaeno; zatim joj ramena nestadoe iza zida, jer suje ljudi sa
druge strane povukli. Gadovi! Gadovi! Pustite me!Koija se spotakao
i umalo nije pao, ali vukao je takvom snagom, da je pao nazad,
nakrov koije. Tetka Klarisa pade na krov za njim. Koija se sagnu da
je pogleda, ali ona jesela i udarila ga levom rukom.Vozi! zareala
je. Spustila se sa strane koije i povukla me da sednem unutra,
sanjom. Dahtala je i drhtala od iscrpljenosti; kosa joj je leala
raupana na ramenima, azadnji deo haljine bio joj je pocepan i
otkrivao podsuknju.Nagnula se kroz prozor i viknula, Van grada,
brzo! Tamo u ti rei kuda idemo!Sruila se nazad, na sedite i
zagledala u svoj povreeni zglob, kao da je zapanjena, jerje nije
izdao. Zatim se zagledala gore, u prljavu, drvenu unutranjost
koije; za razliku odmene, nije pokuala da baci pogled natrag, prema
domu koji je naputala.Otii emo u Napulj, rekla je, kod rodbine moje
majke. Ali ne danas. Oni eoekivati da odemo tamo. Drhtei, ali
neuzdrmana, poraena, ali nesavladana, zagledalase svojim preteim
pogledom u mene. Orsini e nam pomoi. Zna, ovo nije kraj. Mediie
opet osvojiti Firencu. Uvek je osvojimo.
-
Skrenula sam pogled. U poetku nisam elela da uzmem no, ali on me
je privlaio kaotama u oima Kozima Ruerija. Sada sam se zagledala u
dlan kojim sam drala no i istutu tamu videla u sebi. Govorila sam
sebi da sam to uinila za kuu Medii; u stvari, uinilasam to iz
radoznalosti, jer me je zanimalo kako izgleda ubiti oveka.Kao i
Lorenco, rano sam shvatila da sam sposobna da ubijem. I bila sam
prestravljenamojim mislima, gde bi ta sposobnost mogla da me
odvede.- -Glava petPoggio znai brdo, a vila mog ukundede sagraena
je na Poo a Kajano, koji se nalazina prostranoj, travnatoj uzvisini
toskanske provincije, tri sata udaljena od grada.Lorencova kua,
sagraena 1479. godine, bila je obina trospratna, pravougaona kua
sakrovom od crvenog crepa, ali u vlasnitvu Velianstvenog postala je
mnogo vie. On jeukrasio trem sa nekoliko predivnih lukova, koji su
gledali na prednje dvorite. Stepenitakoja su postojala, sa obe
strane sredinjeg luka, ila su kruno i sastajala se na velikomulazu
srednjeg sprata, gde je trouglasti zabat stajao na est velikih
stubova u stilu grkoghrama. Ta struktura je stajala, velianstvena i
usamljena, okruena breuljcima i potocima,kao i oblinjim Albano
planinama.Niko nee ni pomisliti da nas potrai tu, objasnila je
tetka Klarisa, poto se nalaziseverozapadno od grada, a pobunjenici
e pretraivati samo puteve koji vode na jug. Tuemo provesti no i ona
e smisliti plan koji e nam omoguiti da bezbedno stignemo
uNapulj.Proli smo kroz otvorenu kapiju, kaljui zbog praine, izvukle
se bosonoge iraupane iz koije, i suoile sa zapanjenim vrtlarem.
Kako smo bile iscrpljene, ivci namnisu dozvoljavali da se odmorimo
ili jedemo. Odsutna duhom, razmiljajui, moja tetka jeila kroz
ureeni i sa mukom odravani vrt, dok sam ja trkarala ispred nje,
pokuavajuida se umorim. Iznad nas su se skupljali sivi oblaci;
povetarac je bio hladan i donosio miriskie. Mislila sam na
zaprepaenje i prekor u oima pomonika iz konjunice. Nauila
samsutinsku istinu u vezi ubijanja: bol rtve je kratak i prolazan,
a bol ubice ostaje za venost.Trala sam i trala tog popodneva, ali
nisam uspela da zaboravim malog konjuara.Klarisa mi ga nije ni
pomenula; zaista verujem da ga je, obuzeta razmiljanjima kako
dapromeni mranu budunost, ve zaboravila.Uvee smo tetka i ja
podelile veeru od masne supe i povukle se na sprat. Klarisa me
jesama svukla. Kada je otkopala gornji deo moje haljine, glatki,
crni kameni skriven unjemu je pao na mermerni pod buno udarivi, a
izguvana biljka za njim bez zvuka.Sagnula sam se da ih dignem,
oekujui grdnju.Je li ti to dao gospodin Kozimo? upitala me je tetka
tiho.Klimnula sam glavom, pocrvenevi.Klarisa takoe polako klimnu.
uvaj ih onda na sigurnom, ree mi.Poslala me je u postelju, dok je
sama ostala da sedi ispred, u predsoblju, umorno piuipisma pod
svetlou lampe. Ja sam stavila biljku i dragulj ispod jastuka, i
zaspala uzgrebuckanje njenog pera po hartiji.Kasnije me je probudio
zvuk udarca drveta; rana letnja kia je stigla sa hladnimvetrom.
Sluavka je dotrala u sobu i pozatvarala otvorene kapke na
prozorima, da kia neupada. Gledala sam zid u predsoblju, gde je
tetkina senka poskakivala sa igrom plamena, isluala tihi protest
prozorskih kapaka.Moj san, kada je najzad doao, bio je prekidan
snovima, ne slikama, nego zvucima:
-
Klarisa vriti da joj oni ljudi puste suknje, konji njite,
pobunjenici skandiraju za na pad.Sanjala sam topot kopita i
rominjanje kie, ljudske glasove i grom u daljini.Svest mi se
vratila kao munja; odmah sam shvatila da topot kopita, Klarisino
vritanje imuki glasovi nisu nikakvi delovi sna.Skoila sam iz
postelje i pourila do zatvorenog prozora. Nalazio se dovoljno
nisko, damogu lako da pogledam napolje, ali kapci su bili zatvoreni
rezom, a ja suvie niska da jedohvatim. Pogledom sam potraila neku
stolicu, a u tom trenutku vrata su se otvorila iula je sluavka.
Nije bila mnogo starija od mene, ali bila je dovoljno visoka da na
mojenareenje skloni rezu sa kapaka i otvori ih, a zatim uzmakne,
oiju rairenih od straha.Pogledala sam napolje. Na prostranoj
travnatoj padini, preko dvadeset ljudi je sedelona konjima u etiri
vojniki postrojene kolone, sa maevima u koricama, na bedrima.U tom
trenutku, moje poverenje u Ruerijevu magiju je smrvljeno. Krilo
Korvusa biloje u najboljem sluaju bezopasno pare crnog ilibara. Ja
nikada neu odrasti da vladam;neu odrasti uopte. Odmakla sam se od
prozora.Gde je ona? apatom sam upitala sluavku.Madona Klarisa? Na
ulaznim vratima, razgovara sa dvojicom ljudi. Kazali su mi davas
dovedem.Strano je ljuta na njih, nastavi sluavka. Nije elela da vas
bude. Proklinje ih isigurno e ih izazvati... Digla je ruku na usta
kao da e joj pozliti, pa se sa naporomsabrala. Prole noi me je
pozvala i kazala da, ako se njoj neto dogodi, ja treba da
vasodvedem roacima njene majke. Nervozno je pogledala prema
vratima. Oni e doi povas ako se uskoro ne pojavimo. Ali...Upitno
sam podigla obrvu.Ali moemo otii stepenitem za poslugu, nastavila
je. Oni nas nee videti. Ovdeima mesta za skrivanje. Mislim da bi
madona Klarisa to htela.Pretpostavljala sam da Klarisa to zaista
eli i zna da e je, ako se ubrzo ne pojavim,pobunjenici muiti u nadi
da e saznati gde se nalazim; mogli bi i da je ubiju. Bekstvo jebilo
mogue, ali ne i verovatno, ali moj nestanak bi bez sumnje doveo
Klarisu u velikuopasnost. Razmiljajui o tome, prila sam postelji,
gurnula ruku pod jastuk i napipalaskriveni kamen. Zagledala sam se
u njegovu glatku povrinu, kao crno ogledalo na momdlanu, i tu
videla odraz svoje tetke.Tetka Klarisa me die da dodirnem Lorencovo
mladoliko lice.Klarisa me die van domaaja pobunjenika, po cenu da
nju samu rastrgnu. Klarisa,koja je mogla mirno da ode sa svojim
muem i decom, i ostavi nas, naslednike u rukamapobunjenika. Ali kao
ni njen deda, ni ona nije napustila svoju krv, ma koliko
stradala.Stavila sam bezvredni dragulj na jastuk, pa skinula
srebrni talisman na konoj vezici ispustila ih pored kamena. Onda
sam pogledala sluavku.Donesi mi haljinu, rekla sam. Sii u dole,
pred njih.
Deo IIIZatvor,Maj 1527 avgust 1530. godineGlava estSlike iz toga
dana ostale su jasno urezane u moje seanje: dugi silazak niza
stepenite,slika Klarise u predvorju, al prebaen preko ramena da
prikrije da joj je pocepan deo sa
-
lea njene zlatne haljine. Zbog zgloba, koji je sada mirovao u
povesci, bila je bleda od bola.Iako je ovek sa kojim je razgovarala
bio bar za glavu vii i u pratnji dvojice pomonikasline visine,
izgledalo je da je via od svih njih. Otro gestikuliui slobodnom
rukom,grdila ga je neustraivo, kao i Paserinija onoga jutra, kada
je doao da joj saopti da je papaKlement poraen.Dok sam silazila,
ovek koji je sluao die pogled. Bio je napet i vrlo tih, i podsetio
meje na neto, to je Pjero jednom rekao, da e pas koji ne laje pre
ujesti. Njegova kosa, brada ioi slagali su se sa smeim ogrtaem. Bio
je to Bernardo Rinuini, voa pobunjenikemilicije.Seam se da su mu se
oi suzile kada me je ugledao, kako je tetka Klarisa zinulapogledavi
preko ramena, zapanjena i zanemela.Obeajte mi da je neete
povrediti, rekla sam generalu, i poi u sa vama.Rinuini se zagledao
u mene. Nemam razloga da je povredim.Obeajte mi, ponovila sam, ne
skidajui pogled sa njega.Obeavam, ree on.Prola sam pored Klarise i
stala pored Rinuinija; uasnuto je gledala kako naputamnjenu zatitu.
Ali ja sam oseala jo vei uas, gledajui kako se taj hrabri duh u
njenimoima u trenutku slama.Odveli su me. Kada sam se pojavila na
vratima, vojnici na travnjaku veselo su povikali.Ila sam brzo, tako
da nisu imali razloga da me dodiruju, bar dok nisam dignuta na
konja,u krilo nekog dobro vaspitanog vojnika. Nije imao ma, ve neko
oruje koje nikada ranijenisam videla: arkebuzu, spravu od drveta i
metala, konstruisanu tako, da izbacuje olovnekugle na udaljenog
neprijatelja, slinu malom topu koji moe da se nosi u jednoj
ruci.Gledao me je pobedonosno i sa gaenjem; nikada trofej nije bio
toliko prezren i cenjen.Sunce koje je izlazilo izvlailo je kiu od
prethodne noi iz zemlje; konji su ili krozniske pramenove magle dok
smo lagano jahali tihom provincijom. Otupela zbog veliinesvoje
odluke, jahala sam u strahu i prazne glave, leima naslonjena na
grudi svoga uvara.Sredinom jutra vratili smo se u grad. Nismo poli
na jug, prema velikoj Palati delaSinjorija i vealima, nego na
sever. Poto je na ulicama bilo mnogo naroda, privlaili smoveliku
panju, ali veina nije primetila devojicu uurenu uz jednog od
vojnika; dok bime primetili, mi bi ve proli pored njih i njihove
priguene kletve, koje su kao kamenjebacali iz daljine, nisu me
plaile. Naa jedinica je skrenula u jednu, meni nepoznatu
ulicu,oivienu kamenim zidovima. Bili su debeli i visoki, i
neprekinuti, sem troje uzanih vrata,koja su se nalazila na velikim
meusobnim razmacima.Stali smo ispred jednih od tih vrata. U njima
su bile dve gvozdene reetke, jedna uvisini oiju, iza koje je bila
okaena crna tkanina, i druga nepokrivena u nivou stopala.Pomonik je
sjahao i javio se kroz pokrivenu reetku, dok me je drugi vojnik
skinuo sakonja. Vrata su se otvorila u unutranjost i pomonik me je
gurnuo unutra, a neko jeodmah zatvorio vrata iza mene.- -Posrnula
sam u kamenom dvoritu u senci velike zgrade i digla pogled prema
enikoja je stajala ispred mene. Bila je stara i bezbojna, i odevena
sasvim u crninu, sem belogvela za monahinje.Stavila je prst na usta
tako jasnim gestom, da sam bez rei pola za njom u zgradu, istotako
praznu i staru kao to je bila i ona. Povela me je uzanim stepenitem
na drugi sprat,pa pored dugakog niza elija, pre nego to me je
ostavila u nekoj maloj prostoriji sa
-
posteljom pored zida, preko puta prozora i dveju stolica.Na
stolicama su sedele dve mlade ene u iznoenim smeim haljinama. I one
suprinele prst na usta, pa spustile materijal koji su krpile i urno
mi prile.Nespretno su poele da mi skidaju haljinu. Sumnjam da su
ikada videle neto takofino, jer nisu znale da odveu rukave, ali
naposletku je moja haljina skliznula sa mene iiskor