-
M A G A Z I N Z A P O B E D N I K E
JUN 2019.BROJ 4300 RSD
300 DINARA
VATERPOLO: FINALE SVETSKE LIGE
U BEOGRADUKOŠARKA:
EP ZA ŽENE U SRBIJI I LETONIJI
PORTRETI: ČABA SILAĐI,
STEFANA VELJKOVIĆ,
VELJKO PAUNOVIĆ
ANDRIJA PRLAINOVIĆ:VASPITAVAJU NAS KAO ŠAMPIONE
EVROPSKE IGRE: ĐORĐE VIŠACKIU MINSK IDEMO PO VIZE ZA TOKIO
-
Pratite
na društvenim mrežama
@sportsmagazin
Sports Magazin
@sportsmagazinsrbija
-
3 BROJ 4 | JUN 2019.
UV
OD
NIK
Dejan Potkonjakglavni i odgovorni urednik
Ako spadate u grupu onih pravih, istinskih ljubitelja sporta,
onda je izlišno da vas neko podseća da sezona u ovoj oblasti – ne
postoji. Dvanaest meseci kao da je malo da u njih stane sve što je
vezano za nadmetanja na sportskom polju u svim mogućim disciplinama
i kategorijama, a ako pričamo o onom vrhunskom,
profesionalnom sportu, tu pauze gotovo da i ne
postoje.Pogledajte samo NBA ligu, košarkašku Evroligu ili neki
od
vrhunskih evropskih fudbalskih šampionata. Pre samo desetak
godina moglo je da vam se i desi da se uželite nekog spektakla, a
sad se “istorijski mečevi” smenjuju kao na traci. Najveći problem
je što kvantitet ne donosi baš često i kvalitet, a retki su oni
vrhunski asovi koji u potpunosti mogu da izdrže žestok ritam, a da
ne izgore ili se povrede.
I taman kad pomislite da je vreme za pauzu u nekim sportovima u
kojima su šampionati započeli još sredinom prošle godine, eto
reprezentativnih obaveza i početka novog naboja i tenzija i kod
aktera, ali i kod gledalaca. Pritisak dodatno raste u godinama kad
je potrebno izboriti nastupe na Olimpijskim igrama, a to je upravo
ova! U junu ćemo, nadam se, dobiti i prvog ekipnog putnika za
Tokio, a, pogađate, mislim pre svega na vaterpoliste. Finale
Svetske lige je u Beogradu, ali domaći teren u ovom slučaju ne
znači mnogo – o razlozima čitajte u ovom broju, pošto su selektor
Dejan Savić i nekolicina naših asova jednostavno objasnili problem
– ubitačan tempo i raspored utakmica za one najbolje igrače ne
dozvoljavaju pravi način priprema za izuzetno važan događaj. To nas
ne sprečava da svim srcem bodrimo naše vaterpoliste da pobedom
osiguraju i učešće u Tokiju, baš kao što najviši plasman želimo i
košarkašicama, koje će takođe u Srbiji dobiti priliku da se bore za
sam vrh na Evropskom prvenstvu.
Svoje reprezentativne obaveze započeli su i odbojkaši i
odbojkašice, bez obzira na to što su oni najbolji, a u našim raznim
selekcijama ih je mnogo, imali duge i trofejne sezone.
Mogu tako da nabrajam u nedogled, desiće se jedino da ćemo stići
do zaključka da predaha gotovo da i neće biti. U individualnim
sportovima je nešto drugačije, a za većinu sezona tek kao da
počinje. Vize za Tokio takođe su u prvom planu i tempiraju se forme
za najvažnija takmičenja, a jun i jul su upravo period kad bismo
mogli da očekujemo nova imena na spisku putnika za Japan. Uz
svetska i kontinentalna prvenstva u određenim sportovima, aktuelne
su i
Evropske igre koje se u svom drugom izdanju održavaju u Minsku,
a one će za određenu grupu naših sportista biti kvalifikacione za
OI. Bilo bi možda i više disciplina u Belorusiji, da nije upravo
tog ubitačnog tempa koji sam pomenuo, a o stanju stvari “na terenu”
popričali smo s prvim operativcem našeg Olimpijskog komiteta Đorđem
Višackim.
U ovom broju našli smo prostora i za još jednog Olimpijca kome
će OI Tokio biti četvrte Igre u karijeri, koji je na sopstvenom
primeru pokazao kako vrhunski sport i škola mogu podruku i kako
pametnim pristupom rezultati mogu da se poprave bez obzira na
godine.
A Čabi Silađiju i vaterpolistima voda je neophodna za bavljenje
sportom koji su izabrali, ali voda je na drugi način neophodna i
njima, a i svima nama kako bismo opstali. Šta ona znači za
sportiste i postoji li pravilan način njenog unosa tokom fizičkih
aktivnosti, obradili smo u ovom broju, kroz koji smo vam najavili
još neke događaje u kojima ćete imati priliku da bodrite naše
sportiste na putu ka vrhunskim rezultatima.
U sezoni koja kao da nema kraja... •
SEZONA KOJA NEMA KRAJA
Taman kad pomislite da je vreme za pauzu u nekim sportovima u
kojima su šampionati započeli još sredinom prošle godine, eto
reprezentativnih obaveza i početka novog naboja i tenzija
-
4
SAD
RŽ
AJ
Broj 4 • Jun 2019.
U susret Andrija PrlainovićVaterpolista svetskog glasa, ovog
leta s reprezentacijom juri svoju jubilarnu 30. seniorsku medalju
pod nacionalnom kapicom
18
U susret Sonja Petrović: Košarka mi je poklonila trofeje i
Miloša
26
Portret Staša Gejo: Zatvorim oči i vidim medalju u Tokiju!
30
Portret Čaba Silađi: Pobede gledam skromno, poraze prihvatam
časno
46
Odjeci Stefana Veljković: Zlatni niz nema kraja
50
Povodi Veljko Paunović: Zakleli smo se da ćemo biti prvaci
sveta!
60
Predstavljamo UTS: Ne trči brzo, da bi stigao daleko
70
U SUSRET Vaterpolo: Finale Svetske lige u Beogradu > 16 U
SUSRET Košarka: Evropsko prvenstvo za žene u Srbiji i Letoniji >
24
TIMEOUT Nautika: “Riva 66’ Ribelle“ > 34 TIMEOUT Oprema:
Awake Ravik > 38 TIMEOUT Oprema: Bang&Olufsen “Beovision
Harmony” > 40
TIMEOUT Ishrana: Voda – kad i koliko nam je potrebna > 42
TIMEOUT Putovanja: Minsk u susret Evropskim igrama > 44
ODJECI Liga šampiona: Fudbal se vratio kući > 54 ODJECI Liga
šampiona za žene: Dominacija Liona > 59
PREDSTAVLJAMO Softbol: Kad čelične dame osvajaju “dijamant” >
66 ODJECI Niki Lauda: Heroj automobilskih trka > 74
IntroĐorđe Višacki
Generalni sekretar Olimpijskog komiteta Srbije za Sports magazin
govori o Evropskim
igrama i njihovom drugom izdanju, koje je zakazano za period od
21. do 30. juna u
glavnom gradu Belorusije, ali i o mogućnosti da Beograd jednog
dana organizuje ovako
veliko i značajno sportsko takmičenje
10
Izdavač F.T.P. Print d.o.o. • Vladimira Tomanovića 33,
[email protected] • www.sportsmagazin.rs
DIREKTOR I GLAVNI UREDNIK Dejan Potkonjak • ART DIREKTOR Goran
Ratković • REDAKCIJA Uroš Popović, Uroš Jovičić • SARADNICI Olgica
Nikolić, Jasmina Simić, Nada Piliškić (ishrana i fitnes) • Saša
Tomić • Nenad Kiš • Vladimir Živojinović (foto) • LEKTOR Lidija
Cenić
FOTOGRAFIJE Getty Images, MN Press, StarSportIzlazi mesečno
ŠTAMPA Publikum d.o.o. Beograd • DISTRIBUCIJA Centrosinergija
d.o.o. Beograd
ISSN 2620-2182 • COBISS.SR-ID 273591052
FOTOGRAFIJE NA NASLOVNOJ STRANI: ANDRIJA PRLAINOVIĆ (VLADIMIR
ŽIVOJINOVIĆ), ĐORĐE VIŠACKI (PEĐA MILOSAVLJEVIĆ)
PRATITE MAGAZIN SPORTS NA MREŽAMA
-
Posetite
na Internetu
U FOKUSU VESTI ZANIMLJIVOSTI ARHIVA MAGAZIN TIME OUT
www.sportsmagazin.rs
-
Australijski fudbal je veoma dinamična, na mahove i gruba igra,
ali kroz objektiv maštovitog foto-reportera na trenutke može da
izgleda i kao balet. Sve što je potrebno jesu nisko sunce i lep
teren. Tako je i ovekovečen trenutak tokom susreta profesionalne
lige između Ričmond tajgersa i Hotorn hoksa u Melburnu, na kojem
senke igrača kao da igraju svoju posebnu igru. Da bi sve izgledalo
efektno, slika je zarotirana u odnosu na originalnu
perspektivu.Foto: Scott Barbour/Getty Images
Art objektiv
Igre senki
-
Hokej možda jeste gruba igra, ali ne očekuje se da se baš ovakve
stvari dešavaju često. Mark-Eduard Vlašić iz San Hoze šarksa vodio
je bespoštedne duele sa Džejdenom Švarcom iz Sent Luis bluza u
drugom meču finala Zapadne konferencije plej-ofa NHL, a u jednom
trenutku se našao u vazduhu. To samo po sebi ne bi bilo problem da
dvojica asova nisu bili suviše blizu ogradi. Vlašić je glavom
udario u staklo koje se razletelo u paramparčad, a samo
zahvaljujući zaštitnoj opremi nije zadobio teže povrede...Foto:
Ezra Shaw/Getty Images
Foto info
(Ne)očekivano poletanje
-
10BROJ 4 | JUN 2019.
INT
RO
-
11 BROJ 4 | JUN 2019.
TEKSTSAŠA TOMIĆFOTOPEĐA MILOSAVLJEVIĆ
NASTAVAK NA SLEDEĆOJ STRANI
U MINSK IDEMO PO VIZE ZA TOKIO
Đorđe Višacki, generalni sekretar Olimpijskog komiteta Srbije,
za Sports magazin govori o Evropskim
igrama i njihovom drugom izdanju, koje je zakazano za period od
21. do 30. juna u glavnom gradu Belorusije, ali i o mogućnosti da
Beograd jednog dana organizuje
ovako veliko i značajno sportsko takmičenje
Domaćin premijernih Evropskih igara 2015. bio je Baku, a četiri
godine kasnije medalje će se deliti u Minsku. Grad na reci Svislač
ugostiće sportiste sa Starog kontinenta nakon što
je Holandija odustala, dok je Rusiji oduzeto domaćinstvo zbog
skandala sa dopingom. Na Igrama koje su, čini se, morale da bude
ustanovljene znatno ranije, s obzirom na to da se Panameričke i
Azijske održavaju od 1951, Igre Pacifika od 1963, a Afričke od
1965, učestvovaće više od 4.000 sportista iz 50 zemalja, a svoje
adute imaće i Srbija.
“Sigurno je da Evropske igre kasne u odnosu na one u ostalim
delovima sveta, a osnovni razlog je taj što su se u prethodnom
periodu od 50 ili 60 godina, za razliku od ostalih kontinenata, u
Evropi razvili
šampionati u brojnim sportovima, koji su visokog kvaliteta.
Praktično, pojava još jednog takmičenja u određenoj meri je u
koliziji sa prvenstvima Starog kontinenta u nekim sportovima.
Evropa je najjači sportski kontinent jer skoro 50 odsto medalja na
Letnjim i više od 65 odsto odličja na Zimskim Olimpijskim igrama
osvajaju njeni predstavnici i zbog toga apsolutno zaslužuje da ima
svoje kontinentalne igre. Azijske i Panameričke igre su izuzetno
jake, ponajviše zbog toga što tamo ne postoje paralelno šampionati
u posebnim sportovima. Ta takmičenja su multisportska i sve zemlje
šalju svoje najbolje predstavnike. Međutim, prve Evropske igre
zaista su pre četiri godine opravdale očekivanja, pa će sada
takmičenje u osam sportova predstavljati kvalifikacije za
Olimpijske igre, što je ključno za dalji razvoj i njihovu važnost
jer se
-
INTRO 12BROJ 4 | JUN 2019.
održavaju u predolimpijskoj godini”, istakao je Višacki na
početku razgovora.
O kojih osam sportova je reč?To su streljaštvo, streličarstvo,
atletika, badminton, biciklizam, džudo, karate i stoni tenis.
Postoji li lista sportova i disciplina koje su obavezne na
Evropskim igrama i može li domaćin, kao na Olimpijskim igrama, da
predloži još koji sport? Ovo je koncept koji je u povoju, tako da
je stvar nešto fluidnija u odnosu na Olimpijske igre. Istina,
svedoci smo da je Međunarodni olimpijski komitet posle donošenja
Agende 2020 mnogo otvoreniji kada su u pitanju sportovi koji su na
programu Olimpijskih igara. To je dokument koji ima za cilj
fleksibilniji odnos prema budućim organizatorima, otvaranje
mogućnosti koje će smanjiti troškove organizacije i, uopšte,
funkcionisanje olimpijskog sporta za domaćina, ali i za učesnike
Igara. Tim konceptom vođeni su i Evropski Olimpijski komiteti, tako
da se do konačnog spiska sportova na Evropskim igrama dolazi
dogovorom između čelnih ljudi ove organizacije, evropskih
federacija i domaćina. Rešenje je sredina svih interesa, ali
prioritet mora da bude taj da što veći broj sportova bude
kvalifikacioni za Olimpijske igre.
Koliko će takmičara imati Srbija u Minsku? Sigurno je da ćemo
imati znatno manje od 132 sportista, koliko je nastupilo u Bakuu
pre četiri godine, jer sada neće biti takmičenja u odbojci i
vaterpolu ni kod dama ni kod muškaraca, a tada smo imali četiri
ekipe u obe konkurencije. Očekujemo da će nas predstavljati do 70
takmičara u 13 sportova.
Znači li to da ne možemo očekivati 15 medalja, koliko je Srbija
osvojila na prošlim Igrama, kada je zauzela dvanaesto mesto u
generalnom plasmanu?Zaista nikada pre takmičenja nismo licitirali
koliko medalja možemo da osvojimo. Uvek se trudimo da sportistima
omogućimo da se pripreme na najbolji mogući način kako se ni u
jednom trenutku ne bi osetili inferiorno u odnosu na konkurente. Na
njima i njihovim trenerima je da pruže maksimum, a nakon takmičenja
ćemo analizirati da li je ostvareni rezultat adekvatan ulaganjima
koja smo imali. U Bakuu su, između ostalih, medalje osvojili
vaterpolisti i odbojkašice, koji sada neće nastupiti. Međutim,
imamo adute u basketu tri na tri, koji se jedino vodi kao ekipni
sport. Na prvim Igrama smo osvojili medalju i u sambou, koji će i
sada biti na programu jer
Nije lako uskladiti sportske kalendare
Zašto je doneta odluka da za ljubitelje sporta u Srbiji ne bude
najatraktivnijih takmičenja u vaterpolu, košarci, odbojci, rukometu
i fudbalu?Ta odluka nije ultimativna već je stvar pregovora i
dogovora tri podjednako važne strane. Splet je raznih okolnosti,
postoji mnogo elemenata koji utiču na to da li će neki sport biti
na programu ili ne, a sigurno je da ulogu u tome ima i učešće u
televizijskim pravima, sponzorstvima i svemu što se tiče
finansijskog momenta. Verujte da nije tako lako uskladiti kalendare
određenih federacija. Naravno, postoje i sportovi, poput boksa, za
koje će Igre predstavljati prvenstvo Evrope za ovu godinu. •
Tim Srbije u Minsku
M Ž UkupnoBasket 3x3 4 4 8Badminton 1 - 1Boks 9 1 10Biciklizam 2
1 3Džudo 5 6 11 Sambo 2 1 3Stoni tenis 1 2 3Streličarstvo 1
1Streljaštvo 5 5 10Streljaštvo leteće mete 1 - 1Rvanje 5 - 5Kajak 3
4 7Karate 1 1 2Ukupno 40 25 65* spisak nije konačan
Nema kraja ulaganjima
Koliko je novca potrebno Olimpijskom komitetu Srbije da pokrije
sve svoje programe?Ja uvek kažem da tome nema kraja zato što je
stanje klupskog sporta takvo da mu je pomoć više nego potrebna. Mi
praktično brinemo o onome što je najbolje na seniorskom nivou u
Srbiji i u ekipnim i u individualnim sportovima, ali vodimo računa
i o sportistima koji su osvojili medalje na juniorskim
takmičenjima. U drugoj kategoriji razvojnog programa su finalisti,
a u trećoj sportisti koji iz raznih razloga nisu učestvovali na
određenim takmičenjima, a struka u Savezima smatra da imaju
potencijal. Koliko god novca da obezbedimo, sve ide ka bazi, a čini
se da nikad nije dovoljno. •
je izuzetno razvijen u bivšim sovjetskim republikama, pa se i u
tom sportu nadamo najboljem. U timu ćemo imati osvajače svetskih i
evropskih odličja u streljaštvu, kajaku, rvanju, džudou, karateu i
ostalim sportovima. Svi oni su aduti.
Znate li konačan spisak srpskih sportista?Olimpijski komitet
Srbije funkcioniše institucionalno, tako da će konačan spisak biti
usvojen na sednici Izvršnog odbora, koja će se održati u junu.
Imamo kriterijume i oni definišu određeni nivo rezultata koji je
potreban za nastup na Igrama. Učestvovaće najbolji u svojim
sportovima u tom trenutku. Opredelili smo se i da pružimo priliku
takmičarima u nekim sportovima koji kod nas nisu posebno
razvijeni.
Na koji ste način pomogli sportistima da obave pripreme?Mislim
da smo ove godine, kao i prethodnih, uz pomoć naših partnera i
sponzora, pre svega Ministarstva omladine i sporta, za nastup na
takmičenjima uspeli da obezbedimo adekvatan budžet. Savezi su
izuzetno bitni u tom procesu, s obzirom na to da je opredeljenje da
oni vode programe sportista, a da ih mi pratimo. Cilj je da oni
budu tehnički realizatori, a mi brinemo o finansijama i vodimo
računa da ono što je dogovoreno bude sprovedeno u delo. Tako je
bilo i tokom priprema za Evropske igre.
Jeste li obišli objekte na kojima će se održati takmičenja? U
kakvom je stanju infrastruktura?Igrom slučaja, ja sam deo
koordinacione komisije koja vodi organizaciju ovog događaja, tako
da sam više puta bio u dvoranama. Minsk je impresivan grad, mislim
da će se sportisti dobro osećati s obzirom na to da je saobraćajno
lako prohodan, zbog čega neće provoditi mnogo vremena u prevozu,
što je na ovakvim takmičenjima izuzetno važno. Domaćin je uspeo da
isprati koncept koji je postavljen na samom začetku Igara, a to je
da se ne gradi mnogo objekata već da se iskoriste postojeći.
Belorusi su neke dogradili, neke usavršili, a jedini potpuno nov
napravljen je za takmičenje u streljaštvu i zaista izgleda
fantastično. Olimpijsko selo je lepo i nije daleko od
borilišta.
“Plamen mira” bio je pre dolaska u Belorusiju, između ostalog, u
Ljubljani, Beču i Budimpešti. Zašto nije “posetio” i Beograd?To je
isključivo stvar Organizacionog komiteta Igara. On se opredelio za
tu rutu i ništa nismo mogli da učinimo povodom toga.
-
13 BROJ 4 | JUN 2019.
Postoji li u perspektivi mogućnost da Beograd i Srbija budu
domaćini Evropskih igara?Bez ikakvog preterivanja i lažnih
ambicija, za organizaciju Igara apsolutno imamo kapacitet i u
infrastrukturi i u ljudskim resursima. Osnovno pitanje tiče se
finansijskog dela, odnosno procene šta to ulaganje može da nam
donese. Organizator snosi troškove koji nisu mali, a tiču se
brojnih detalja, od kotizacije, angažovanja velikih ljudskih
resursa, ali i obezbeđivanja izuzetno skupih tehničkih detalja,
poput merenja vremena ili kvalitetnog televizijskog signala koji
treba da se pošalje u svet. Da ste me pitali za organizaciju
Olimpijskih igara, rekao bih da je to na dugom štapu, ali kada je
reč o Evropskim igrama, zaista mislim da bi Beograd, sa nekoliko
okolnih gradova, što je uvek mogućnost na ovakvim takmičenjima, bez
problema mogao da ih organizuje, i to na veoma visokom nivou.
Za kraj, šta su sa sobom donele Evropske igre?Međunarodni
olimpijski komitet ima interes da podržava takmičenja koja nisu
isključivo
Po nove medalje u Baku
Koje važno takmičenje očekuje srpske sportiste posle Evropskih
igara?To je Evropski olimpijski festival mladih, koji će se održati
od 21. do 27. jula u Bakuu, koji se definisao kao ozbiljna sportska
destinacija, što odnedavno potvrđuje i održavanje trka Formule 1 u
ovom gradu. Organizatori su puni entuzijazma i izuzetno su
posvećeni. Za pomoć u organizaciji Evropskih igara 2015. angažovali
su 600 stranih stručnjaka koji su radili na Olimpijskim igrama u
Londonu, za Islamske igre pre dve godine samo 60, a sada sami brinu
o svemu, zbog čega im je važno da sve protekne u najboljem redu.
Verujem da hoće jer rade na pravi način i s velikim entuzijazmom.
•
komercijalna i privatno organizovana u vremenu kada smo svedoci
da takvih ima sve više. Ukoliko se nastavi tim pravcem, vrlo brzo
ćemo doći u situaciju u kojoj se danas nalazi klupski fudbal, u
kojem postoje veliki i moćni koji imaju novac, dok svi ostali služe
samo da bi se održalo neko takmičenje. U isto vreme, MOK čini više
od 200 zemalja i teritorija, od Amerike, Rusije i Kine preko Srbije
do San Marina, Lihtenštajna, Andore ili malih ostrvskih zemalja.
Svaka odluka koja se donese odnosi se na sve i svaki novi
koncept
mora svuda da funkcioniše i da svima bude prihvatljiv, što je
ozbiljan izazov. Svedoci smo velikih finansijskih kriza s kojima se
mnoge zemlje sveta suočavaju i zbog kojih su budžeti svuda
smanjeni, ali je MOK sve to pregurao i nastavio stabilno da
funkcioniše upravo razvijajući projekte koji su održivi i
primenjivi u manje finansijski potentnim zemljama. Mislim da je
upravo to novi kvalitet koji su Evropski Olimpijski komiteti doneli
evropskom sportu razvijajući koncept takmičenja koji je prihvatljiv
i finansijski manje moćnim zemljama. •
-
IZM
EĐU
D
VA B
ROJA
14BROJ 3 | MAJ 2019.FO
TO: ©
MAT
TH
IAS
HA
NG
ST /
GET
TY
IMA
GES
/ G
ULI
VER
FOTO
: IJF
FOTO
: SIM
FOTO
: VSS
Sportske igre mladih: Poruka mira, prijateljstva, tolerancije i
zajedništvaSredinom maja u Novom Sadu, u prisustvu velikog broja
zvanica iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, svečano su
otvorene Sportske igre mladih za ceo region. Polaganjem zakletve i
paljenjem baklje prijateljstva iz evropske prestonice mladih za
2019. godinu poslata je poruka mira, prijateljstva, tolerancije i
zajedništva, i zvanično je označen početak još jedne sjajne SIM
sezone (23. po redu u Hrvatskoj, 9. u Bosni i Hercegovini i šeste u
Srbiji).
Karavan Sportskih igara mladih, koji se organizuje zahvaljujući
pulu sponzora (generalni sponzor kompanija Dunav osiguranje, Coca
Cola , Poštanska štedionica, EPS, Telekom Srbija – MTS i Podravka
Srbija), obići će mnoge gradove u Srbiji, a jedna on najvećih
manifestacija amaterskog sporta u Evropi imaće regionalno
superfinale u avgustu u Splitu. •
Džudo: Sjajne devojke i veliko srce Nemanje Majdova
Drugi majski vikend bio je sjajan za naše džudiste! Seriju je
otvorila Milica Nikolić, koja je u kategoriji do 48 kilograma
stigla do bronze na Gren slemu u Bakuu i time napravila značajan
korak ka Olimpijskim igrama u Tokiju, a onda je na scenu stupio
Nemanja Majdov. Sjajni džudista osvojio je zlatnu medalju u
konkurenciji do 90 kilograma i stigao do prvog Gren slema u
karijeri. Iako je napravio izuzetan sportski rezultat, ovo prvo
mesto Nemanje Majdova biće upamćeno
i po tome što je veliki sportista kompletnu novčanu nagradu za
pobedu ustupio za lečenje male Lejne, dvadesetomesečne ćerke
kolege, nekadašnjeg džudiste.
Sve ljubitelje sporta i džudoa u Srbiji obradovale su i Andrea
Stojadinov i Anja Obradović, koje su odlično otvorile juniorsku
sezonu osvajanjem srebra i bronze na Evropskom kupu u Kaunasu. Na
korak do medalje bila je i Nadežda Petrović, koja se iz Kaunasa
vratila s plasmanom na peto mesto. •
Veslanje: Bolji od šampiona
Sezona je i za veslače počela veoma dobro: na prvom takmičenju
za Svetski kup u veslanju u sezoni dvojac Martin Mačković/Miloš
Vasić u Plovdivu je osvojio prvo mesto!
U finalu za dvojce na prvom od tri takmičenja za Svetski kup u
sezoni koje je održano u Plovdivu, Martin Mačković i Miloš Vasić
odsečno su grabili u vođstvu od početka do kraja. Na polovini trke,
na 1.000 metara, jasno se videlo da su nedostižni.
Trijumfovali su sa 6.34,05 i prvi su naš pobednički čamac u
nekoj trci za Svetski kup u poslednjih deset godina. Nenad Babović
i Miloš Tomić istakli su se kao dvojac bez kormilara za lake
veslače u Minhenu 2009.
“Prezadovoljni smo kako smo prošli u Plovdivu jer je Mačkoviću i
meni ovo bilo prvo zvanično takmičenje u dvojcu”, istakao je Vasić.
“Jeste da smo i ranije sedali zajedno u dvojac, ali smo ozbiljne
pripreme počeli tek ove godine. Odmah se i na treninzima videlo da
smo i po brzini, i po zaveslajima, i po koncepciji izuzetno dobra
kombinacija. Odličnu energiju preneli smo na stazu u Plovdivu,
dokazujući da zajedničkim snagama možemo mnogo. Nastavimo li ovako,
siguran sam da ćemo se uključiti u borbu za sam svetski vrh.”
Na takmičenju u Plovdivu Igor Đerić i Viktor Pivač bili su
četvrti, Jovana Arsić bila je peta u skifu, a Dušan Slavnić je,
takođe u skifu, bio četvrti u B finalu... •
Atletika: Dragana Tomašević do norme za SPSrpska atletičarka
Dragana Tomašević na mitingu u Zagrebu bacila je disk 61,55 metara
i time obezbedila mesto na Svetskom šampionatu u Dohi, koje se
održava od 28. septembra do 6. oktobra. Dragana je normu ostvarila
u drugoj seriji, i taj rezultat doneo joj je pobedu na ovom
takmičenju. Inače, norma za svetsko prvenstvo iznosi 61,20 metara.
Pored Dragane, jedina atletičarka iz Srbije koja u ovom trenutku
ima normu za SP jeste Ivana Španović. •
-
15 BROJ 4 | JUN 2019.
Završni turnir Svetske lige okupiće od 18. do 23. juna na
beogradskom Tašmajdanu, sam krem vaterpola, osam najboljih svetskih
ekipa koje će se nadmetati za prvo mesto i jednu vizu za
predstojeće Olimpijske igre u Tokiju.
UNIQA ostaje zvanično osiguranje sportskog spektakla, koji se
treći put organizuje u našoj zemlji, kao i vaterpolo tima Srbije,
apsolutnih vladara Svetske lige, koji samo dva puta nisu
trijumfovali na ovom takmičenju.
Osim za bezbednost svih učesnika, ova kompanija će se postarati
i da naši vaterpolisti dobiju preko potrebnu podršku na domaćem
terenu. Završni turnir ima veliki takmičarski značaj kao
kvalifikaciono takmičenje za odlazak na Olimpijske igre 2020. Vizu
za Tokio dobija samo pobednik, a ukoliko to bude naša zemlja,
vaterpolo će postati prvi ekipni srpski sport koji će izboriti
učešće na Olimpijskim igrama u Japanu.
Zbog toga će UNIQA kroz kampanju Srbija za delfine navija
nastojati da animira što veći broj građana da, umesto kod kuće i
pred televizorima, svoje heroje bodre
uživo – na Tašmajdanu. Cilj je da tribine budu ispunjene domaćim
navijačima, a bazen pravom energijom.
Ova kompanija je, kao zvanično osiguranje i ponosni sponzor, već
pet godina uz naš vaterpolo tim, koji se višestruko odužio
najsjajnijim medaljama – zlatom sa Olimpijskih igara u Riju i
evropskih prvenstava u Beogradu i Barseloni, kao i bronzom sa
Svetskog prvenstva u Budimpešti. UNIQA ostaje najbolja podrška a
tribina našim “delfinima” koji će pokušati da naprave prvi korak u
odbrani olimpijskog zlata, i to kod kuće.
UNIQA od prvog dana na tržištu Srbije podržava sport kao srž
dobrih navika, zdravog života, fer-pleja i timskog duha. Pored
saradnje s vaterpolo timom, pokrovitelj je najznačajnije atletske
manifestacije prestonice - Beogradskog maratona. Ove godine UNIQA
je, u okviru Maratona, zajedno sa brend-ambasadorima vaterpolistima
Andrijom Prlainovićem, Milanom Aleksićem, Savom Ranđelovićem i
Dušanom Mandićem, podržala kampanju “Rak je izlečiv” i priključila
se prikupljanju sredstva za nabavku magnetne rezonance za Klinički
centar Srbije. •
UNIQA osiguranje uz vaterpolo tim i u finalu Svetske lige
SRBIJA ZA DELFINE NAVIJA
-
U S
USR
ET16BROJ 3 | MAJ 2019.
TEKSTOLGICA NIKOLIĆ
FOTO
: STA
RSP
OR
T
U predigri planetarnog šampionata sledećeg meseca u Južnoj
Koreji, u Beogradu će se okupiti reprezentacije Španije, Mađarske,
Japana, Kanade (grupa A), Srbije,
Hrvatske, Kazahstana i Australije (grupa B), da kroz utakmice
završnog turnira Svetske lige od 18. do 23. juna odaberu jednog
putnika na Olimpijske igre 2020. Za očekivati je da se većina ovih
selekcija naknadno kvalifikuje za OI, ali samo najbolja među njima
će već u našoj prestonici prebrinuti tu brigu jer jedino osvajač
Fajnalejta ide direktno u Tokio.
“Ukoliko bismo osvojili prvo mesto, vaterpolo bi bio prvi ekipni
srpski sport koji bi izborio učešće na Olimpijskim igrama u Japanu.
Očekuje nas jedno zaista veliko takmičenje i mnogo dobrih mečeva u
šest dana, a ja se nadam da će naša selekcija uz podršku s punih
tribina beogradskog vaterpolo hrama stići do prvog mesta”, reči su
predsednika nacionalnog Saveza Viktora Jelenića, zahvalnog za
finansijsku pomoć države i gradske uprave u organizaciji
turnira.
Nekada i sam vrhunski vaterpolista, ima pokriće za svoj
optimizam jer su “delfini” bili najčešći osvajači najmlađeg FINA
takmičenja – čak devet puta pod zastavom samostalne države i u dva
navrata u zajednici sa Crnom Gorom – a pred publiku u Beogradu
izaći će kao aktuelni šampioni Evrope i pobednici Igara u Rio de
Žaneiru 2016. Ali selektor Dejan Savić ostaje pri stavu da se ne
razmeće pompeznim obećanjima. Štaviše, bez negiranja uloge jednog
od favorita, radije bira da priča o ostalim učesnicima.
“Prvo bih da komentarišem vanevropske učesnike. Idemo po redu
koji hoćete”, u svom stilu počinje stručnu analizu za Sports
osvajač svih zamislivih titula za svega šest godina
selektorovanja.
Na naš signal, rekorder po broju odigranih utakmica za državni
tim najpre se “dohvatio” jedinog severnoameričkog predstavnika –
Kanade.
BITKA ZA JEDNU OLIMPIJSKU VIZU!Beograd i bazen na Tašmajdanu
biće od 18. do 23. juna poprište finalnog turnira Svetske lige u
vaterpolu, na kraju kojeg će samo najbolja selekcija osigurati
učešće u Tokiju. Selektor Dejan Savić za Sports analizira
učesnike
“Realno, Kanađani su autsajderi. Pitanje je u kakvoj će formi
doći u Beograd, mada su baš u kvalifikacijama odigrali svoj
najbolji turnir. Svejedno, nemaju mnogo prostora da naprave neki
jak rezultat.”
Prebacujemo se na drugi kraj sveta – u daleki Japan.
“Radi se o veoma zanimljivoj ekipi. Poslednjih pet godina
mnogima je pravila probleme, čak i pobeđivala jače od sebe.
Napravili su svoj stil igre, a njega preuzele mnoge evropske
selekcije, odnosno klubovi. Njihov vaterpolo je veoma brz i
eksplozivan, s neverovatnim tehničkim elementima, ali nova pravila
mogu prilično da ih sputaju. I pored toga, svi bi morali da budu na
oprezu protiv Japana.”
Australija je još duže remetilački faktor na takmičenjima
planetarnog sastava.
“To je jedina reprezentacija, uz organizatora Igara, koja je već
prebrinula učešće na najvećem sportskom takmičenju. Kao takva
dolazi rasterećena pritiska jurenja te jedne olimpijske vize na
finalnom turniru SL. Ima izuzetan ritam igre i nekolicinu odličnih
individualaca. Svi su za njeno srebro na FINA kupu prošlog
septembra
4.000 mesta na tribinama, prenosi na Arena sportSvaki od 24 meča
uživo moći će da prati 4.000 ljudi jer će kapacitet centralnog
prestoničkog plivališta biti proširen montažnim tribinama, a ko ne
uspe da dođe do kompleta karata ili pojedinačnih ulaznica,
dešavanja na popularnom Tašu moći će da prati u direktnim prenosima
na kanalima Arena sport.
Samo prvoplasirana selekcija izboriće vizu za Tokio. Ako to
učine reprezentativci Srbije, vaterpolo će biti naš prvi ekipni
sport koji će izboriti plasman na OI
-
17 BROJ 3 | MAJ 2019.
FOTO
: © A
DA
M P
RET
TY
/ G
ETT
Y IM
AG
ES /
GU
LIV
ER
Novo finale, nova pravilaVaterpolo se od početka ove godine igra
po novim pravilima. Jedno od važnijih je da posle kornera i
isključenja tim koji napada ima 20 sekundi za isti. Sada je moguće
i da se golovi postižu direktno iz slobodnog udarca van šest
metara, kao i iz ugla ili plivanjem iz kornera i šutom. Omogućene
su i “leteće izmene” do linije sredine bazena, dva tajm-auta, a i
golman može da krene u napad i da prepliva u drugi deo bazena.
Prekršaj će se izvoditi sa mesta gde je faul napravljen, osim ako
je prekršaj bio unutar dva metra od gola. U budućnosti bi trebalo
da bude primenjena i video-kontrola, pa će sudije moći da provere
da li je lopta prešla gol-liniju i da li je bilo grubih prekršaja –
verovatno počev od Olimpijskih igara 2020.
govorili da je iznenađenje. Mene Australijanci nisu zatekli jer
s njima godinama sparingujemo i iz prve ruke znam koliko mogu.
Dolaze ranije u našu zemlju, da opet zajedno treniramo.”
Kazahstan je “najegzotičnija” selekcija među akterima
Fajnalejta.
“To vam je tim s velikim ambicijama, pre svega u Aziji. Gledaće
da se plasira na OI, mada je hendikepiran time što je Japan već
iskoristio jedno mesto za selekcije iz tog dela sveta. Pripadaju
ruskoj školi vaterpola, organizovani su i u dobroj meri oslonjeni
na kvalitete srpskih igrača Srđana Vuksanovića i Dušana Markovića.
Ne mogu da iznenade kao Kanada, ali zahtevaju ozbiljan
pristup.”
Pre nego što je počeo “skeniranje” stare i dobro poznate
konkurencije sa Starog kontinenta, Savić je imao potrebu da
akcentuje jednu zajedničku otežavajuću okolnost za evropski kostur
finalnog turnira SL.
“Mora da se zna da su igrači evropskih selekcija imali najteža
domaća prvenstva i najduža kontinentalna klupska takmičenja. Većina
njih završava sezonu na Fajnalejtu Lige šampiona, a samo osam dana
posle tog turnira u
Hanoveru počinje poslednja runda Svetske lige. Jezikom brojki
rečeno, neki od njih će odigrati tri utakmice u tri dana, a onda u
Beogradu još šest mečeva za reprezentaciju. Sve to za manje od tri
nedelje, što znači da će ovde doći van forme, umorni i istrošeni
jer su spremani tako da budu na najvišem nivou na kraju klupskih
obaveza. Takva periodizacija ograničava delovanje selektora. Nema
se dovoljno vremena ni za odmaranje ekipe.”
Španija je jedna od onih koji će se susresti sa ovim teško
rešivim problemom.
“Ona je u poslednje dve godine promenila pre svega strukturu
tima, napravivši sastav s neverovatno kvalitetnom igrom i u napadu
i u odbrani, s možda najboljim ritmom od svih i specifičnim
defanzivnim stilom. Zato, tako pokretljivi i brzi, prave sjajne
rezultate u poslednje vreme.”
Još od raspada zajedničke države, Hrvatska kao senka prati
Srbiju.
“Aktuelni svetski prvak ima izuzetan tim, a mi s njim već neko
vreme ogromno rivalstvo. Komšije su sjajne na pozicijama bekova i
centara, a imaju i pojedinačne izlaze određenih individualaca,
mislim pre svega na Jokovića, Garsiju i Fatovića.”
I Mađarska spada u večite i dobro znane rivale srpskih
“delfina”.
“Svi znaju ko je Mađarska u svetu našeg sporta, a oni što više
prate vaterpolo znaju i da nemaju kontinuitet u uspesima, barem ne
koliko Srbija i Hrvatska. Recimo, nisu uzeli medalju na Igrama
2016, pa su bili drugi na SP 2017, onda su osvojili FINA kup i
srebro u SL 2018, ali ostali bez vrhunskog plasmana na EP te
godine. Imaju autentičan stil igre i ambiciju da iz Beograda odu u
Tokio. Na toj ekipi, Hrvatskoj, Španiji i nama je isti
pritisak.”
Na kraju priče, umesto klasične prognoze, Savić je izrekao
zanimljivu konstataciju:
“Iako je ovo takmičenje izuzetno bitno jer donosi olimpijsku
vizu pobedniku, nažalost, neće ga osvojiti onaj koji je spreman
nego onaj koji bude svež.” •
Raspored mečevaA GRUPAA 1 JAPANA 2 MAĐARSKAA 3 KANADAA 4
ŠPANIJA
B GRUPAB 1 AUSTRALIJAB 2 HRVATSKAB 3 KAZAHSTANB 4 SRBIJA
1. DAN (18. JUN)(1) 14.00 HRVATSKA – KAZAHSTAN(2) 15.45 MAĐARSKA
– KANADA 18.30 CEREMONIJA OTVARANJA(4) 19.15 JAPAN – ŠPANIJA(3)
21.00 AUSTRALIJA – SRBIJA
2. DAN (19. JUN)(5) 15.00 JAPAN – KANADA(7) 16.45 MAĐARSKA –
ŠPANIJA(8) 19.15 AUSTRALIJA – KAZAHSTAN(6) 21.00 HRVATSKA –
SRBIJA
3. DAN (20. JUN)(9) 15.00 HRVATSKA – AUSTRALIJA(10) 16.45
MAĐARSKA – JAPAN(12) 19.15 KANADA – ŠPANIJA(11) 21.00 KAZAHSTAN –
SRBIJA
4. DAN (21. JUN) (13) 15.00 2A – 3B(14) 16.45 3A – 2B(15) 19.15
1A – 4B(16) 21.00 4A – 1B
5. DAN (22. JUN)(17) 13.30 L13 – L16 (18) 15.15 L14 – L15(19)
17.45 W13 – W16(20) 19.30 W14 – W15
6. DAN (23. JUN) (21) 15.00 L17 – L18 (7-8)(22) 16.45 W17 – W18
(5-6)(23) 19.15 L19 – L20 (3-4)(24) 21.00 W19 – W20 (1-2)
Selektor srpskih vaterpolista Dejan Savić umereni je optimista
pred finalni turnir svetske lige, pošto je veoma svestan paklenog
ritma igrača u najboljim evropskim ekipama
-
18BROJ 4 | JUN 2019.
VASPITAVAJU NAS KAO
ŠAMPIONE
U SUSRET
-
BROJ 4 | JUN 2019.19
TEKSTOLGICA NIKOLIĆFOTOVLADIMIR ŽIVOJINOVIĆ
NASTAVAK NA SLEDEĆOJ STRANI
Andrija Prlainović, vaterpolista svetskog glasa, ovog leta s
reprezentacijom juri svoju jubilarnu 30. seniorsku medalju pod
nacionalnom kapicom
Onog trenutka kada prihvatiš da budeš vaterpolo reprezentativac
Srbije, dobro voljno pristaješ na duga takmičarska leta i
psihofizičko trošenje do krajnjih granica. Umesto
na godišnje odmore, kao običan svet, “delfini” s poslednje
klupske utakmice odlaze pravo na pripreme nacionalnog tima, pa na
jedno, dva (dešavalo se) i tri velika takmičenja od juna do
avgusta, uvek praćeni šampionskim očekivanjima svojih zemljaka i
rušilačkim namerama konkurencije site njihovog “širenja” po
pobedničkim postoljima. Andrija Prlainović tako živi već 14 godina,
ali tridesetdvogodišnji osvajač 29 seniorskih medalja na
Olimpijskim igrama, prvenstvima Evrope, planetarnim šampionatima i
Mediteranskim igrama, u FINA kupu i Svetskoj ligi (od čega čak 21
zlatnih) još ima dovoljno volje i snage za žrtvovanje porodičnih
zadovoljstava. Ovog i sledećeg meseca zbog prilike da se sa
saborcima iz vode prvim mestom na finalnom turniru Svetske lige u
Beogradu kvalifikuje za OI u Tokiju sledeće godine, a na SP u
Južnoj Koreji ode dalje od bronze iz Budimpešte 2017.
“Sigurno da taj period odvojenosti od porodice, u vreme kada
drugi zajedno provode odmore, nije nešto na šta se moja supruga i
deca lako navikavaju. Mogu reći da mi sve teže padaju razdvajanja
na 10, 15 dana ili više nedelja jer klinci rastu, a ja propuštam
neke dragocene trenutke s njima. To je najveća žrtva koju podnosimo
mi, porodični reprezentativci. Sa druge strane, dobrovoljno
pristajemo na nju, a naši uspesi svemu daju smisao. Tu su Viber,
Skype, WhatsApp i drugi moderni izumi da nam olakšaju komunikaciju
s najdražima u vreme dok se takmičimo za Srbiju.”
Da li vam je ikada za ovih 14 godina staža u nacionalnom timu
makar na sekund padalo na pamet da uzmete tajm-aut? Bivalo je
raznih razmišljanja, analiza, pa i kriza. Prosto, to je sastavni
deo preispitivanja sportista, pogotovo onih vrhunskih. Dođe čoveku
ponekad da uspori, predahne, preskoči nešto, ali u mom slučaju to
nikada nije bilo tako ozbiljno da bi me nateralo da napravim pauzu.
Valjda zbog toga što nemam običaj da pravim dugoročne planove,
radije razmišljam godinu za godinu, tako da od svake sledeće
priželjkujem da bude makar jednako uspešna kao prethodna. Četrnaest
godina je stvarno veliki staž, a opet mi je brzo prošao. Vreme
provedeno u reprezentaciji je najlepše u karijeri svakog
sportiste.
Doziranje i tempiranje forme su posao stručnih štabova, ali
objasnite čitaocima Sportsa iz prve ruke kako se to dolazi spreman
na dva velika takmičenja u razmaku od samo mesec dana? Veoma je
teško naći neku preciznu formulu za to. Nema definicije koja će
uvek, svuda i kod svakoga sigurno imati prođu. Gotovo je nemoguće
posle naporne klupske sezone, bez adekvatnog odmora od nje, odmah
ući u novo takmičenje tako da budeš spreman za visoke domete.
Verujem da ljude iz našeg stručnog štaba zaboli glava svaki put
kada pogledaju u taj nehumani kalendar, skrojen na štetu igrača.
Sreća, pa uvek nađu nekakav model da izvuku maksimum od psihički i
fizički izmorene ekipe. Mi im to olakšavamo motivisanošću da
zajedno stignemo do cilja. I ovog leta čeka nas isti posao.
Mogu li onda srpski navijači da se nadaju dobrim vestima sa
finalnog turnira Svetske lige i Svetskog prvenstva u Južnoj
Koreji?Učinićemo sve što je u našoj moći da uživaju u našim igrama
i rezultatima ovog leta. Bilo bi lepo da na vreme, već u našem
Beogradu, obezbedimo olimpijsku vizu, a onda mirni krenemo u borbu
za novu medalju na prvenstvu sveta. Baš se radujemo utakmicama pred
domaćom publikom.
Na skali od jedan do 10, sa koliko biste ocenili osećaj besa
kada čujete “Lako je njima da budu prvaci kada pravi vaterpolo igra
samo pet, šest zemalja na svetu”?Svako od nas ima slobodu da se
upusti u analizu stvari i dešavanja, čak i kada ih malo ili uopšte
ne poznaje. Tako ne možemo uskratiti pravo nekim ljudima da misle
ili tvrde da se “pravi” vaterpolo igra samo u tih pet, šest
zemalja. Iako to nije istina jer ga ima na svim kontinentima. I ja
sam čak iznenađen gde sve praktikuju ovaj moj sport. Na primer,
nisam ni znao koliko je ozbiljan vaterpolo u fudbalskoj zemlji
kakva je Brazil dok nisam zaigrao u jednom tamošnjem klubu. I onda
nas njihova reprezentacija pobedi u grupnoj fazi Olimpijskih igara
2016. i plasira se u nokaut rundu iste godine. Uopšte nije
jednostavno stalno osvajati medalje u toj i tolikoj konkurenciji,
pogotovo one najsjajnije. Neke zemlje su veće od naše, imaju širu
bazu igrača, jače lige od srpske, finansijski mnogo stabilnije
klubove. Kad ovo kažem, ne mislim samo na Italiju, Španiju,
Mađarsku... Verovali ili ne, prvenstvo Francuske je u ovom trenutku
ispred našeg. “Samo” nema našu dugu vaterpolo tradiciju.
Za srpske vaterpoliste kažu da ih odmalena vaspitavaju kao
šampione. Koliko je teret, a koliko olakšavajuća okolnost kada vam
nije bitno samo da budete pri vrhu ili puki učesnici, kao neki
drugi?
-
20U SUSRET
Stvarno nas vaspitavaju kao šampione, što ima mnogo veze s
kasnijim tokom karijere. Govorim u ime moje generacije iz
reprezentacije. Vrlo rano nam je usađen taj izraziti pobednički
duh, želja da budemo najbolji, da se nikada ne zadovoljavamo
postignutim. Ne samo u teoriji. Uvek smo imali sjajne uzore u
starijim, a trofejnim saigračima, kao što neki novi momci sada mogu
da se ugledaju na nas. Za to je zaslužna naša čuvena vaterpolo
škola. Nisu slučajno Srbija, Hrvatska i Crna Gora uvek u prvih šest
na velikim takmičenjima. Sve te selekcije proistekle su iz nje.
Šta još pored toga “delfine” čini velesilom, uprkos smenama
generacija, promenama selektora i hroničnoj besparici u bazi?Još se
držimo osnova sistema rada uspostavljenog 50ih godina prošlog veka,
u zemlji s mnogo vaterpolo centara. Doneo je prvu olimpijsku zlatnu
medalju 1968, a onda još mnoga odličja. Preživeo je raspad velike
Jugoslavije, pa razlaz Srbije i Crne Gore, nastavivši da egzistira
(pre svega) u Partizanu. I dalje opstaje u besparici kakva vlada u
našoj vaterpolo ligi, ali objektivno sve teže funkcioniše.
Sa čijom reprezentacijom su vam lično najinspirativniji okršaji
u bazenu? Za reprezentativne trofeje najčešće se borim s timovima
Hrvatske, Mađarske, Crne Gore, Italije i Španije. Tamošnji klubovi
su mi takođe redovna prepreka. I ne razvrstavam ih ni po jednom
kriterijumu. Nikoga najviše ili najmanje ne volim, nema potrebe za
takvom podelom. Rival je rival.
Mislite li da će ikada biti moguće da neki drugi kontinent
preuzme primat od Evrope?Ne mogu da zamislim takvu preraspodelu
kvaliteta. Nije moguća ni u većini drugih sportova “specifičnih” za
Evropu. Osim, možda, u slučaju košarke i Sjedinjenih Američkih
Država. I tamo i u Australiji se ulaže u vaterpolo, ali na
drugačiji način. Masovno se bave njime, ali mladima je to više neka
prečica za školovanje na dobrim Univerzitetima nego prilika za
vrhunske rezultate u njemu. Nema ništa loše u tome, samo u takvim
okolnostima kvalitet i popularnost ostaju privilegija mediteranskih
zemalja, nas Balkanaca i Mađarske.
Šta vam je teže – nositi se s rivalima u vodi ili sa često
nerazumnim i neshvatljivim promenama sudijskog kriterijuma tokom
utakmice, nekada i tokom same utakmice?Jedan od glavnih problema u
mom sportu jesu suđenje i sudije. Ljudi sa ivice bazena često se ne
pridržavaju pravila ili ih, još gore, različito primenjuju od
utakmice do utakmice, nekada
čak i iz četvrtine u četvrtinu. Ako je igračima i trenerima
teško da se u hodu tome prilagode, onda možete misliti kako je
publici, koja inače ne vidi gro stvari pod vodom. Diskutabilan je i
položaj sudija, odnosno njihov odnos prema arbitriranju. Većina
nisu profesionalci jer se suđenjem bave samo nekoliko dana u
nedelji, pa i ređe. Slična je situacija i sa delegatima. Nema
dovoljno investiranja u njihovu edukaciju niti je njihovo
(ne)činjenje predmet nekih ozbiljnih analiza. Kako u ligama tako na
velikim takmičenjima državnih timova. Otuda deo nezadovoljstva u
vaterpolu i ponekad potcenjivački odnos prema njemu.
Imate li utisak da se tretman Srbije malo popravio na mestima
gde su moć i uticaj? Nekada se desi da imamo fer suđenje, ali češće
je obrnut slučaj. Navikli smo se da nismo omiljeni i da ima onih
što uživaju vetar u leđa u duelima sa Srbijom. Naučili smo da
živimo s tim jer smo bespomoćni da promenimo situaciju (obično) na
našu štetu.
Boli li vas duša kad pročitate loše vaterpolo vesti iz zemlje,
tipa da je evropski velikan Partizan zbog besparice morao da
odustane
od Lige šampiona ili da njen osvajač iz 2013. Crvena zvezda ne
zna za pobedu u eliti ove sezone?Tužno i ružno je videti takve
stvari, a mislim da će ih biti sve više ako se ljudi iz klubova i
vaterpolo organizacije ne trgnu, ako ne promene način razmišljanja
i delovanja, odnosno ne pronađu nove i efikasnije modele
funkcionisanja. Da makar ispunjavaju ugovorne obaveze prema
njihovim prvim timovima, tj. ne nude i ne obećavaju novac čija je
isplata nemoguća, pa neka momci sami odluče hoće li igrati za mali,
ali siguran novac. Da deci iz mlađih kategorija obezbede normalne
uslove za treniranje, da za razvoj tih talenata budu angažovani
pravi stručnjaci, a onda ti treneri budu adekvatno nagrađeni za
svoj rad. Zamislite da vam decu obrazuju ljudi koji se pored učenja
drugih honorarno bave još nekim zanimanjem, nedovoljno posvećeni
prosvetarskom radu. Eventualni uspesi seniorskih ekipa sami po sebi
ne menjaju perspektivu jednog kluba, sve i da imaju evropsku
težinu. Samo zdrav sistem daje efekte na duže staze. Dobra
infrastruktura bi trebalo da se podrazumeva. Srećom, tu se krenulo
sa mrtve tačke, ali svuda više nego u Beogradu. Još je više primera
opružanja
Četrnaest godina je veliki staž, a opet mi je brzo prošao. Vreme
provedeno u reprezentaciji najlepše je u karijeri svakog
sportiste
BROJ 4 | JUN 2019.
-
21 BROJ 4 | JUN 2019.
klubova više nego što su dugački, dok su Radnički i Šabac zdravi
i pozitivni primeri ostalima. Iza njih su stale lokalne samouprave,
što im je dalo mir u delovanju, a kao takvi postali su
interesantniji igračima. Drago mi je što su Šapčani ove sezone
uzeli prvi trofej u istoriji, a Kragujevčani igrali to finale Kupa.
U prvenstvu su isto konkurentni. Dakle, valjalo bi biti realan i
postupan u planiranju, a ne zarobljavati se dugovima zbog
ispunjenja kratkoročnih ciljeva.
Jeste li ikada zažalili zbog svog emotivnog govora u prvim
minutima slavlja u Rio de Žaneiru ili ste baš ponosni na sebe što
ste hirurški precizno definisali stanje u našem trofejnom sportu
iako vam je to zamereno? Nisam zažalio zbog jedne spontane reakcije
u trenutku kada je moja generacija osvajanjem olimpijskog zlata
dosegla svoj najviši cilj jer sam samo dobronamerno skrenuo pažnju
na stanje u našem klupskom vaterpolu. Nažalost, nije se mnogo toga
promenilo od te moje izjave, štaviše, neke stvari su još gore. Ali,
kao što rekoh, ima drugačijih slučajeva. Ovde malo klubova ima dugu
tradiciju, kao u Hrvatskoj,
Podrška i sigurnost u saradnji sa UNIQA osiguranjem
Vaši saigrači iz reprezentacije Milan Aleksić, Sava Ranđelović,
Dušan Mandić i vi promoteri ste UNIQA osiguranja. Šta vam ta
saradnja znači?Velika je čast, ali i odgovornost igrati za tim
UNIQA osiguranja. Kada je o mojim saigračima i meni reč, naš put do
uspeha popločan je trudom, istrajnošću i stalnim pomeranjem granica
– ponavljanjem istog pitanja – šta možemo da uradimo bolje.
Radujemo se prilici da upravo te vrednosti, koje nas pokreću i čine
šampionima, utkamo u ovaj brend. Podrška i sigurnost koju svi
pronalazimo u ovoj saradnji za nas su dragocen zamajac u
takmičenjima koja su pred nama. Jednostavno, jači smo jer imamo
podršku, a i znamo šta branimo. Za mene je tim poput porodice, u
kojoj važe pravila posvećenosti saigračima, uspehu i zajedničkom
cilju. Svesni smo da najbolje stvari dobijamo onda kada damo sve od
sebe. Podrška kompanije koja deli ove vrednosti najbolji je vetar u
leđa ka novim zajedničkim pobedama. Ova saradnja je važan deo moje
karijere, na koji sam posebno ponosan. To je potvrda da su me
godine odricanja, ulaganja, neodustajanja i integriteta odvele na
pravi put. Da je danas ono što sam pažljivo i vredno gradio, moj
lični brend, dovoljno poznat i snažan da se veže za kompaniju poput
UNIQA osiguranja. •
Vrlo rano nam je usađen taj izraziti pobednički duh, želja da
budemo najbolji, da se nikada ne zadovoljavamo postignutim
klubovima da igraju tokom letnje sezone, van zatvorenog
prostora. To bi privuklo gledaoce, a onda i sponzore.
Jedno vreme ste se nosili mišlju da budete trener, pa onda
govorili da vam ipak ne treba tolika količina stresa. Kako sada
rezonujete o životu posle igračke karijere? Normalno je da se
čoveku, kako sazreva, neke stvari slažu u glavi. Tako je i meni
trebalo vremena da razlučim šta bih to voleo ili ne bih nikako hteo
da radim posle igračke karijere. Odustao sam od ideje o trenerskom
poslu iz više razloga, a glavni je svakako razdvojenost od
porodice. Ne bih da doveka, tako često i toliko dugo budem odvojen
od najbližih. Nije mi potrebna ni ta količina stresa, višestruko
veća nego kada si u vodi. Ne isključujem neki funkcionerski
angažman, videću kada dođe vreme za izbor, samo mislim da ću na
neki način ostati prisutan u sportu. Sigurno ne kao političar. Taj
stav je ostao nepromenjen.
Znate li tačan broj osvojenih medalja u seniorskoj karijeri?
Onako na prvu, iz glave.
Nisam baš siguran. Recimo, između 65 i 70, ako računamo i
klupske. Nikada nisam vodio tu evidenciju, ali da mi date jedno sat
vremena da se prisetim, papir i olovku, sigurno bih ih sve bez
greške nabrojao. Odlično pamtim koju, gde, kada, kako i s kim sam
osvojio.
Ne morate da nas ubeđujete da vam je drago i bitno svako od 29
odličja sa takmičenja reprezentacija. Ipak, na pomen kojeg/kojih se
naježite?Svetsko prvenstvo u Rimu 2009. bilo je prelomno takmičenje
za moju generaciju jer smo sebi i celom vaterpolo svetu potvrdili
da imamo potencijal za velika dela. Većina osvajača tog zlata
kasnije su postali igrači svetskog formata. Posebno mi znače i dve
evropske krune uzete u Beogradu 2006. i deceniju kasnije u krcatoj
Areni. I, naravno, prvo mesto na Olimpijskim igrama pre dva leta u
Rio de Žaneiru. Taj dan je stvarno bio ispunjenje najvećeg dečačkog
sna.
Jednom prilikom ste rekli kako imate tri velike neostvarene
želje – da gledate filmove na festivalu u Kanu, posetite karneval u
Riju i odete na Svetsko prvenstvo u fudbalu. Da li je u međuvremenu
spisak skraćen?Nažalost, još nisam uradio ništa od toga. Ali volja
je tu, a kada se nešto silno želi, onda se to nekada i ostvari.
Imaću vremena za sve u tom nekom budućem životu, rasterećenom od
igračkih obaveza. Kada budem imao lufta, postaraću se i da
otputujem na neka nova mesta i vratim se na stara, viđena samo u
prolazu, na putu između aerodroma, hotela i plivališta. •
zbog čega treba polako graditi klupsku priču. Uz podršku
gradskih vlasti, pre svega. Zalaganjem nekih sposobnih pojedinaca
velikih kapaciteta u upravama, uz nadu da će biti istrajni u svom
naumu, a ne brzo dići ruke od svega.
Plašite li se za opstanak našeg klupskog, a samim tim i
reprezentativnog vaterpola? Imate li utisak da su ljudi van njega
stvarno svesni da mu preti amaterizacija, poput rukometa? Nije samo
vaterpolo uzdrman i ugrožen. Ceo sport je prošao kroz period
tranzicije, a ljudi zaduženi za osmišljavanje finansiranja klupskog
sporta očigledno su ga prespavali ili se nisu izborili za svoje
ideje, pod uslovom da su ih imali. Sve do 1991, pa i kasnije,
drugačije i lakše se dolazilo do novčanih sredstava. U tadašnjem
uređenju deo prihoda firmi u državnom vlasništvu usmeravao se na
sport i kulturu, tj. oblasti u kojima je nemoguće samofinansiranje.
U međuvremenu u Srbiji je zaživeo kapitalistički model, a u toj
privatizaciji svega što se moglo privatizovati kultura i sport su
ostali na marginama. Firme koje su danas u vlasništvu stranaca,
nažalost, nisu previše sklone pomaganju kroz sponzorstva, iste
jednostavno kroz to ne pronalaze interes, tako da je sve teže doći
do finansija za vrhunski klupski sport. To bi se moglo promeniti
eventualno nekim poreskim olakšicama za one koji pomažu sport,
kulturu ili obrazovanje, međutim o tome već dugo slušam priče, a
konkretne realizacije pomenutih stvari nema. Zato nam sportisti
odlaze u inostranstvo već sa 16, 17 godina. Odliv stručnog kadra
takođe je ogroman. Takva situacija vlada i u drugim zemljama
nastalim raspadom velike Jugoslavije. Ugasili su se ili su pred
gašenjem nekadašnji evropski velikani s naših prostora.
Da sutra postanete predsednik FINA ili LEN, kakvim biste
potezima svoj sport učinili toliko atraktivnim, da više nikome ne
padne na pamet da dovodi u pitanje njegov status u olimpijskoj
porodici?Zbog toga što se igra u vodi, igrač ne može da leti kroz
vazduh, a lopta ne može da se uputi velikom brzinom ka golu, kao u
fudbalu i rukometu, pa vaterpolo ne može biti jednako dinamičan, a
samim tim i atraktivan za gledaoca kao navedeni sportovi ili kao
košarka. Vaterpolo je ipak letnji sport, a ljudi jednostavno više
uživaju u njemu kada se igra na otvorenom. Pa opet, ima
iznenađujuće mnogo poklonika vaterpola, bez obzira na sva pomenuta
zamešateljstva s pravilima u njemu. Nije vaterpolo za svakoga, ali
se može učiniti još prijemčivijim i popularnijim. Da mi daju takvu
moć, prvo bih promenio kalendar takmičenja tako što bih
omogućio
-
22BROJ 4 | JUN 2019.U SUSRET
TEKSTOLGICA NIKOLIĆ
RADUJEMO SE PUBLICI NA TAŠU!Srpska trojka Milan Aleksić, Sava
Ranđelović i Dušan Mandić
jedva čeka takmičenje u svom Beogradu
Milan Aleksić je sa Solnokom napravio rezultate vredne ponovnog
učešća na Fajnal-ejtu Lige šampiona, ali je mađarski klub svoje
mesto morao da ustupi lošije rangiranom domaćinu turnira u
Hanoveru, pa će zajedno sa Andrijom
Prlainovićem i Viktorom Rašovićem imati malo neočekivanog lufta
do starta priprema državnog tima za završnicu Svetske lige i
Svetsko prvenstvo u julu.
“Baš neobična situacija za nas naviknute da klupske obaveze
odmah zamenimo reprezentativnim. Ali dobra stvar. Kada već nismo sa
Solnokom mogli u Hanover, onda će nam koristiti to što imamo
desetak dana za odmor ili, možda bolje rečeno, kvalitetan predah.
Taman da napravimo fizički i psihički otklon od silnih obaveza u
klubu. Da se odmorimo od vaterpola i uželimo bazena.
Pošto ćemo na pripreme doći “resetovani”, bićemo u maloj
prednosti u odnosu na učesnike Fajnal-ejta Lige šampiona, pa ćemo
gledati da više povučemo tamo gde to bude moguće. Mada, znam da će
svi dati svoj trenutni maksimum u Beogradu.”
Mada dika i ponos srpske porodice timskih sportova, vaterpolo,
ne drži pažnju domaće javnosti između velikih takmičenja već se
pompa stvori samo neposredno pre njih tako što mediji i navijači u
svojim očekivanjima podrazumevaju osvajanje medalja. Čak i
najsjajnijih.
“Navikli smo na konstantan rezultatski pritisak, međutim, u
nekom trenutku nam je potrebno da se izolujemo da ne bismo ušli u
rizik od kikseva, kao što je to bio slučaj na Olimpijskim igrama u
Riju, kada smo jedno vreme lutali u igri. Uloga trenera vrlo je
bitna u takvim situacijama, a Deki Savić zna da očekivanja javnosti
preusmeri na sebe. Nesiguran start na tim Igrama
Milan AleksićAndrija Prlainović
Dušan Mandić
-
23 BROJ 4 | JUN 2019.
FOTO
: NEB
OJŠ
A B
AB
IĆ/O
RA
NG
E
UNIQA kao deo vaterpolo porodiceVaterpolisti Milan Aleksić, Sava
Ranđelović i Dušan Mandić su, uz Andriju Prlainovića, od danas
zaštitna lica UNIQA osiguranja. Vrhunski sportisti već godinu dana
“brane boje” ove kompanije, na isti način na koji su dosad, kao
reprezentativci, branili odličja najtrofejnijeg nacionalnog sporta
u Srbiji. Kompanija UNIQA odlučila se za saradnju sa četvoricom
asova pre svega zbog toga što su titule i vrhunski sportski
rezultati proistekli iz činjenice da ovi sjajni momci rade ono što
vole, da su predani, iskreni, otvoreni i posvećeni saigračima i
timu.
Milan Aleksić, jedan od najiskusnijih domaćih vaterpolista,
istakao je da je za njega tim poput porodice u kojoj važe pravila
posvećenosti saigračima, uspehu i zajedničkom cilju. Vođeni misijom
da uvek daju sve od sebe i premaše svoje rekorde, jedan drugome su
najveći oslonac, ali i motivacija. Podrška kompanije koja deli ove
vrednosti je, prema njegovim rečima, vetar u leđa ka novim
zajedničkim pobedama.
“Za nas je najvažnije da održimo dato obećanje i svaki put damo
sve od sebe kako bismo se sa svakog takmičenja vratili s
najsjajnijom medaljom. Tajna naših uspeha krije se u atmosferi koju
gajimo godinama unazad – bez toga sumnjam da bismo osvojili sve te
medalje u kontinuitetu. To je ključna vrednost koja nas povezuje sa
UNIQA osiguranjem”, kaže Sava Ranđelović.
Dušan Mandić ističe da njegovom timu vera u zajednički uspeh
uvek daje snagu da nastave dalje – čak i kada su sve šanse protiv
njih i kada im zdrav razum govori da odustanu. Svaku utakmicu
osvojili su srcem i pravili preokrete kada se to činilo nemogućim.
Saradnja sa UNIQA osiguranjem za njega je, kako kaže, pravi potez u
pravo vreme – onaj koji rešava meč i vodi do sigurne pobede. �
ilustruje kakav kontraefekat mogu da imaju opterećujuća
očekivanja sa strane.”
Uprkos tome, “delfini” jedva čekaju ulazak u srpski vaterpolo
hram na Tašu.
“Bez obzira na žestoku konkurenciju na nama najbitnijem
takmičenju do OI jer donosi prvu priliku za odlazak u Japan, želimo
da uživamo pred punim tribinama bazena na Tašu. Još kad bismo se
radovali na kraju...” – kaže Aleksić.
Suprotno njemu, Dušan Mandić će kapicu Pro Reka verovatno
skinuti tek 9. juna jer je vrlo moguće da će sa italijanskim
velikanom igrati finale Fajnal-ejta LŠ.
“Ne znam ko sastavlja te kalendare takmičenja, ali znam da ga
nije briga za igrače. Posle klupskog Fajnal-ejta vraćam se u
Italiju, odakle ću automobilom da prevalim 1.200 kilometara do
Beograda, da se odmah pridružim pripremama reprezentacije, a
onda za šest dana odigrati šest utakmica. Čovek nema vremena ni
da se naspava između njih jer se adrenalin sporo spušta, a
kamoli... Ali, kako drugima tako i meni”, reči su 24-godišnjeg
momka sa sedmogodišnjim stažom u seniorskoj selekciji.
Neuki ljubitelji sporta smatraju da je ekipama koje su dugo na
okupu dovoljno da se nađu na istom mestu i po automatizmu nastave
tamo gde su stali.
“Ne. Naravno da ima automatizama u našoj igri, ali svaki put
mora da prođe neko vreme dok se međusobno “ne osetimo”. Za razliku
od reprezentativaca Italije, Mađarske, Španije i Hrvatske,
okupljenih u nekoliko domaćih klubova, mi se “patimo” raštrkani po
svetu, bez dovoljno prilika da zajedno treniramo preko godine.
Plus, većina nas igra na drugačijim pozicijama u svojim ekipama.
Sve je to proces u kojem uvek ima prostora za inovacije.
Naš sagovornik je jedan u nizu momaka koji su kao klinci gurnuti
u reprezentativnu vatru, ali nije siguran dokle će baza davati i
adekvatno ispraćati smene generacija.
“Imam bojazan u vezi s našom vaterpolo budućnošću. Sjajno smo
pokriveni do Tokija, očekujem da se verovatni odlasci nekih igrača
posle toga neće osetiti u rezultatima u sledećem olimpijskom
ciklusu, ali onda... Klupski vaterpolo nam je u takvom stanju da ja
prvi ne bih došao u Partizan, da je u moje vreme bilo kao
sada.”
Ni Sava Ranđelović ne gura probleme pod tepih, ali se i dalje s
radošću dolazi na selektorske prozivke Dejana Savića.
“Volim što sam deo reprezentacije. Ne samo zbog uspeha na kraju
takmičarskih ciklusa. Radujem se tim okupljanjima i zbog
fenomenalne atmosfere. Uopšte nije fraza, stvarno nam je super kad
smo zajedno. Da nismo prava grupa u svemu što radimo, ova
generacija ne bi osvojila tolike medalje. I drugi imaju sjajne
igrače i selektore, ali energija u našoj svlačionici je posebna”,
tvrdi as OSC-a.
Raspored obaveza u grupnoj fazi takmičenja može, inače, da utiče
na dalji razvoj događaja, ali srpski reprezentativac kaže da to u
ovom slučaju ne važi.
“Svakako bismo odigrali tri meča u tri dana, ali možda je zgodna
okolnost što ćemo posle drugog kola i meča sa Hrvatskom znati koji
smo u grupi i moći da malo kalkulišemo protiv Kazahstana. Tu mislim
na raspoređivanje minutaže jer nam je pobeda uvek cilj. Kako god,
to što igramo kod kuće pojačava našu želju da već pred našom
publikom izvadimo olimpijsku vizu”, zaključuje razgovor za naš
mesečnik jedan od srećnika koji su se s nizom novih pravila igre
upoznali još prošle godine, kao deo podmlađene ekipe Srbije na
Svetskom kupu u Berlinu. �
Sava Ranđelović
-
24BROJ 3 | MAJ 2019.U SUSRET
TEKSTBOJAN STOJANOVIĆ
FOTO
: MN
PR
ESS
MARINA I NJENE LAVICE!Košarkaška selekcija Srbije priprema se za
Evropsko prvenstvo za žene, koje će se od 27. juna do 7. jula
održati u Srbiji i Letoniji – više u našoj zemlji, budući da će
naše reprezentativke svoj put ka finalu pokušati da izbore kroz
borbu u teškoj grupi u Zrenjaninu, dok će se selekcije iz još dve
grupe sastajati u Nišu i Beogradu. Finalni krug takođe će se igrati
u našoj zemlji. Selektorka Marina Maljković objasnila je u izjavama
pred put na pripreme složenu situaciju, ali i želju svih da se
prikažu u najboljem svetlu
-
25 BROJ 3 | MAJ 2019.
FOTO
: MN
PR
ESS
Ovogodišnje Evropsko prvenstvo u košarci za žene, 37. po redu,
održava se u organizaciji Međunarodne košarkaške federacije (FIBA)
i dva košarkaška saveza: Letonije i Srbije.
Održaće se u četiri dvorane i u četiri grada: Beogradu, Nišu i
Zrenjaninu u Srbiji, kao i u Rigi u Letoniji). Evrobasket za žene
održava se od 1938. godine na svake dve godine. Prvo prvenstvo
Evrope održano je u Rimu (Italija).
Programom je predviđeno učešće 16 reprezentacija koje će biti
raspoređene u četiri grupe sa po četiri ekipe, i to, a po mišljenju
mnogih, reprezentacija Srbije se možda našla i u najtežoj grupi sa
Belorusijom, Rusijom i Belgijom. Za plasman u sledeći krug,
razigravanje, naša selekcija boriće se protiv rivala u grupi u
Zrenjaninu, gde očekuju veliku podršku u “Kristalnoj dvorani”.
Pre samog nastupa, međutim, za naše reprezentativke i selektorku
Marinu Maljković najvažnije su bile pripreme na Zlatiboru, gde je
bilo neophodno da se, uz uigravanje, naše igračice što bolje
fizički pripreme. Od trenutka okupljanja do početka prvenstva 27.
juna selekcija Srbije ima na raspolaganju mesec i po dana, a
selektorka je prilikom prvog okupljanja i pred put na Zlatibor
ukratko objasnila šta je sve potrebno da se uradi da bi ekipa
pružila maksimum i obradovala navijače u zemlji:
“Mnogo toga moramo da uradimo za mesec i po dana da bismo
otklonile probleme i spremne
Grupe
Grupa A: Ukrajina, Velika Britanija, Letonija, Španija.Grupa B:
Švedska, Francuska, Češka Republika, Crna Gora.Grupa C: Mađarska,
Tuska, Italija, SlovenijaGrupa D: Belorusija, Rusija, Belgija,
Srbija
Program27-30. 6. 2019. Takmičenja po grupama1-2. 7.
2019.Doigravanje za četvrtfinale4. 7. 2019.Četvrtfinale6. 7. 2019.
Polufinale7. 7. 2019.Utakmica za treće mesto7. 7. 2019.Finale
Raspored
Takmičenje po grupama
GRUPA A27. 6. 2019. – UKRAJINA – ŠPANIJA27. 6. 2019. – VELIKA
BRITANIJA – LETONIJA28. 6. 2019. – LETONIJA – UKRAJINA28. 6. 2019.
– ŠPANIJA – VELIKA BRITANIJA30. 6. 2019. – UKRAJINA – VELIKA
BRITANIJA30. 6. 2019. – LETONIJA – ŠPANIJA
GRUPA B27. 6. 2019. – ŠVEDSKA – CRNA GORA27. 6. 2019. –
FRANCUSKA – ČEŠKA REPUBLIKA28. 6. 2019. – ČEŠKA REPUBLIKA –
ŠVEDSKA28. 6. 2019. – CRNA GORA – FRANCUSKA30. 6. 2019. – ŠVEDSKA –
FRANCUSKA30. 6. 2019. – ČEŠKA REPUBLIKA – CRNA GORA
GRUPA C27. 6. 2019. – MAĐARSKA – SLOVENIJA27. 6. 2019. – TURSKA
– ITALIJA28. 6. 2019. – ITALIJA – MAĐARSKA28. 6. 2019. – SLOVENIJA
– TURSKA30. 6. 2019. – MAĐARSKA – TURSKA30. 6. 2019. – ITALIJA –
SLOVENIJA
GRUPA D27. 6. 2019. – BELORUSIJA – SRBIJA27. 6. 2019. – RUSIJA –
BELGIJA28. 6. 2019. – BELGIJA – BELORUSIJA28. 6. 2019. – SRBIJA –
RUSIJA30. 6. 2019. – BELORUSIJA – RUSIJA30. 6. 2019. – BELGIJA –
SRBIJA
dočekale utakmicu sa Belorusijom. Ja sam osoba koja ne voli da
priča šarene priče i laže kako je sve super. Volim da predstavim
stvari onakvim kakve jesu. Ovo nisu više devojke od pre tri godine.
One jesu šampionke, ali su jednostavno ostarile. Pre tri godine su
ozbiljno nosile igru svojih timova, a to više nije slučaj. Imamo
mnogo devojaka koje zbog svoje zdravstvene situacije igraju na
sopstvenu odgovornost. Dve igračice su se nedavno porodile, na
radost svih nas. To su sve neke normalne stvari, ali one komplikuju
naš put jer su u pitanju devojke koje tek treba da uvedemo u
trenažni proces”, objasnila je Maljković u izjavama pred put na
Zlatibor.
Marina Maljković na pripremama raspolaže sa 19 igračica. U
selekciji su: Miljana Bojović, Ivana Brajković, Dajana Butulija,
Ana Dabović, Katarina Zec, Nevena Jovanović, Sara Krnjić, Nikolina
Milić, Jelena Milovanović, Maja Miljković, Sonja Petrović, Jovana
Popović, Ivana Raca, Aleksandra Račić, Aleksandra Stanaćev, Dragana
Stanković, Aleksandra Crvendakić, Saša Čađo i Maja Škorić. One čine
osnovu od
Ženska košarkaška reprezentacija Srbije ima jednu medalju sa
Evropskih prvenstava u košarci za žene, i to zlatnu, koju je
osvojila 2015.
Titulu s prethodnog Evropskog prvenstva u košarci za žene koje
je održano 2017. u Češkoj Republici brani reprezentacija
Španije
koje je potrebno izabrati 12 najspremnijih da naprave korak više
ka još velikom timskom uspehu.
“Imamo i situaciju koja veoma raduje. Moram da iskoristim
Bajaginu pesmu ‘Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu’ da
bih opisala ono što mi kao mala zemlja imamo širom planete. Znamo
da je domaća liga ekstremno slaba i da ne možemo da izvučemo
kvalitet i igračice koje odmah mogu da uskoče u prvi tim, i to je
ozbiljan problem. Međutim, ovom prilikom želim da naglasim da
postoji tridesetak igračica u Australiji, Kanadi i Americi koje
pratim, a pozivam i sve druge da nam se jave jer nijedna neće biti
zapostavljena i dobiće šansu. To su devojke koje jedva čekaju da
igraju za Srbiju, koje bi bile preponosne da obuku dres naše
zemlje, a ima izuzetno talentovane dece. Neke od njih su već bile
tu, neke će tek doći i volela bih da ih bude što više”, ističe
Maljković i dodaje:
“Na kraju, da rezimiram, idemo korak po korak. S obzirom na
silne probleme, ništa se neće promeniti u našim glavama i našem
pristupu, i to će nam biti dodatna motivacija u svakodnevnom
pronalaženju rešenja. Bićemo strpljive, predane, radimo u našoj
zemlji i posle Zlatibora ćemo moći više da pričamo o nekim dometima
jer će to biti udarni deo naših priprema. Naši navijači moraju da
budu svesni da ćemo odabrati 12 igračica – 12 lavica, spremnih da u
svakom trenutku daju sve od sebe za tim, za svoju zemlju i svoj
narod. U to nemojte da sumnjate!”
Prvoplasirani tim iz svake grupe obezbediće direktan plasman u
četvrtfinale u “Štark Areni” u Beogradu, dok će se drugoplasirana i
trećeplasirana ekipa razigravati za prolazak među osam najboljih –
kad je u pitanju grupa selekcije Srbije, sa drugom i trećom ekipom
iz Grupe C, u kojoj su timovi Turske, Slovenije, Italije i
Mađarske. Finalna utakmica Evropskog prvenstva u košarci odigraće
se 7. jula, takođe u “Štark Areni” u Beogradu. •
-
26BROJ 4 | JUN 2019.U SUSRET
Sonja Petrović, predvodnik reprezentacije Srbije i košarkašica
sa 12 uzastopnih učešća na
završnom turniru Evrolige, za Sports priča o svom košarkaškom
putu, iskustvima i razmišljanjima, ali i Evrobasketu za dame, koji
od 27. juna do 7.
jula organizuju Srbija i Letonija
KOŠARKA MI JE POKLONILA
TROFEJE I MILOŠA!
TEKSTNENAD KIŠFOTOMN PRESS
-
27 BROJ 4 | JUN 2019.
NASTAVAK NA SLEDEĆOJ STRANI
Sonja Petrović je sinonim za srpsku žensku košarku. Devojka koja
ima tri titule klupskog prvaka Evrope i dve medalje sa seniorskom
reprezentacijom Srbije, van terena odiše skromnošću. Rečita je
i
nenametljiva samo dok u blizini nema košarkašku loptu. Kada je s
njom, “ženski Bodiroga", kako je ponekad zovu, pretvara se u
beskompromisnog borca spremnog da pomera granice.
Idući putem punim prepreka koje je uspešno savladala,
Petrovićeva je danas predvodnik reprezentacije Srbije i košarkašica
sa 12 uzastopnih učešća na završnom turniru Evrolige. Dovoljno za
razgovor pred početak Evrobasketa koji od 27. juna do 7. jula
zajedno organizuju Srbija i Letonija.
Sonja Petrović je danas jedna od najboljih košarkašica Evrope, a
kako je izgledao početak? Moj tata Radoslav košarkaški je radnik.
Tačnije, bio je igrač, trener, sudija, funkcioner… Maltene sve.
Leta smo porodično provodili s njim po kampovima i košarkaška lopta
privukla je sestru Milenu i mene od malih nogu. Međutim, tata je
bio protiv toga da počnemo da treniramo i dugo smo ga ubeđivale.
Malo nakon mog polaska u školu ipak je pristao i upravo on nam je
bio trener sve do prelaska u Crvenu zvezdu.
Prvi odlazak u inostranstvo bio je veoma traumatičan iako je u
pitanju bila Barselona? Otišla sam u inostranstvo već sa 17 godina,
što je za FIBA bio presedan. Po mišljenju mnogih prilično rano, ali
je zbog stanja ženske košarke
u Srbiji i primamljivih ponuda to tada delovalo kao najbolja
opcija. Nije bilo lako, sećam se da sam plakala tokom čitavog leta
do Barselone, sa presedanjem u Italiji. Iskreno, mislim da nisam
bila sasvim spremna za samostalni život u poređenju sa ušuškanošću
koju sam imala kod kuće. Ni tranzicija na viši košarkaški nivo nije
bila laka. Ali imala sam sreće da su moji bili svesni velikog
koraka, provodili su mnogo vremena sa mnom. Trener je takođe imala
puno razumevanja za mladog igrača. Tako da, ma koliko teška, sezona
je bila poučna.
Posle Katalonije sledi Burž, francuski grad koji bukvalno živi
za taj klub.Burž je neka vrsta institucije u ženskoj košarci.
Laicima nije zvučno, ali je to klub duge tradicije i uvek u vrhu
Francuske i evropske lige. Za mene kao mladog igrača to je bilo
divno iskustvo. Puna hala na svakom meču, navijači koji te
pozdravljaju na ulici, u prodavnici... zahvaljuju ti se. Nešto što
dotad nisam doživela. Zato mi je posebno drago što smo im u
potpunosti vratile za podršku, osvojile smo sve tri titule u
Francuskoj i plasirale se na F4 Evrolige. Takođe, tu sam sarađivala
sa Pijerom Vinsentom, jednim od trenera s najvećim uticajem na moju
karijeru.
Boravak u Spartaku iz Moskve značio je igranje s najboljima.
Ipak, za vas je, čini se, najbitniji bio napredak i poverenje svih
u klubu da se posle povrede možete vratiti na teren?Spartak nije
bio stepenica više, koliko skok na sledeći sprat. U tom trenutku
oni su već osvojili dve Evrolige zaredom i imali možda jedan od
Imam ogromno poštovanje za ceo naš tim, počevši od stručnog
štaba preko svake igračice do selektorke, upravo zbog uspeha koje
smo zajedno postigli
-
28BROJ 4 | JUN 2019.U SUSRET
Problemi s kolenom
Posle Evropskog prvenstva čeka vas nova operacija kolena?Da,
nažalost, sezona iza mene je bila teška i imala sam mnogo problema
s kolenom. Najjednostavnije rečeno, potrošnja materijala je učinila
svoje. Preporučena mi je operacija pre izvesnog vremena i iako je
artroskopija prilično rutinska, nisam htela bilo šta da rizikujem
ili da se ne spremim na vreme za EP. Samo se nadam da ću uspeti da
izdržim napore tokom priprema i u bilo kojoj meri pomognem ekipi na
prvenstvu. •
O protivnicama
Šta mislite o protivnicama u grupi?Mislim da smo mogle i bolje
da prođemo, ali sad ne vredi ni kukati ni preterano komentarisati.
Naša formula uvek je bila da gledamo sebe i uložimo veliki rad
tokom priprema. Nadamo se da će i sad to dati rezultate. Poslednje
dve godine bile su izazovne za većinu igračica, ali verujem da smo
sve maksimalno motivisane da svaki atom iskoristimo za što bolji
rezultat. •
-
29 BROJ 4 | JUN 2019.
najboljih rostera koje je evropska košarka videla. Za mene je
bila ogromna čast što me žele i vide kao budućnost svog tima.
Istina je da je početak bio težak, tokom leta sam pokidala ukrštene
ligamente igrajući za reprezentaciju, pa sam propustila veći deo
sezone. Ali oni su uvek verovali u mene i davali mi bezrezervnu
podršku iako su mogli da priušte svakog igrača. To su stvari koje
nemaju cenu, pa sam se uvek trudila da se što brže oporavim, da
budem primer profesionalnosti i zalaganjem i igrama vratim za sve
što su učinili. Tako da ne čudi što sam tamo provela šest sezona,
osvojili smo zajedno mnogo medalja, ali sam pre svega stasala i
sazrela kao igrač i čovek.
U tom periodu prvi put ste se obreli u Americi u WNBA ligi. Kako
biste najkraće opisali to takmičenje i razlike u odnosu na igranje
u Evropi? Najkraće, kao šou. Neko bi možda rekao šou-biznis, ali
nije jer je WNBA danas maltene ekonomski neisplativa. Ali iskustva
koja dobiješ nemaju cenu. Zato kažem da svaka naša igračica treba
to da iskusi, ali ne isplati se igrati mnogo godina. Sezona je
leti, što znači da onda igraš 365 dana godišnje, u Evropi i tamo.
Košarka koja se igra zasniva se mnogo više na fizikalijama, pa se
mali broj evropskih igrača snađe. Takođe, liga je politički
organizovana, ugovori su tipski, pravila striktno regulisana i sve
to malo štiti Amerikanke s kojima se mi ravnopravno borimo u
Evropi. Ali organizacija je odlična, uslovi za trening i život
sjajni. Podrška većini timova je velika, igrate pred više od 10.000
ljudi u nekim gradovima.
Slede odlasci u Prag, pa u Kursk. Sonja Petrović danas je
rekorder Evrolige sa 12 uzastopnih finalnih turnira. Kako gledate
na to? Gledam kao činjenicu da sam već zašla u ozbiljne godine
(smeh). Iskreno, dok ne dođe vreme F4 i novinari ne pokrenu to
pitanje, ja retko kad i budem svesna tog podatka. Kod mene se
podrazumeva da sam svakog aprila na finalnom
turniru. Tako sam i birala klubove, uvek sa ambicijama za
titule, čak iako bi to značilo veću konkurenciju i teži put da se
izborim za mesto u ekipi. Da bi bio šampion i znao kako da
pobeđuješ, moraš da budeš u sredini gde to može da se nauči. Ja
volim da pobeđujem, bilo da igram “Ne ljuti se čoveče”, šutiramo
između sebe ili igram finale. Izazov je da biram konkurentne
sredine.
Uporedo sa uspesima u klubovima, stigli su i oni s
reprezentacijom Srbije. Tu su i evropsko zlato 2015. u Mađarskoj i
olimpijska bronza 2016. u Riju. Čini se da od prvog trenutka sa
selektorkom Marinom Maljković imate iskren i otvoren odnos. Kako se
sećate prvog mandata Maljkovićeve na klupi Srbije? Baš tako bih i
ja opisala naš odnos. I selektorka i ja smo profesionalci kojima je
najbitniji krajnji cilj, a to je osvajanje medalja. Zato smo se
nekako prećutno, bez mnogo analiza i priča, uvek razumele. Iskreno,
za ceo naš tim, počevši od stručnog štaba, svake igračice do
selektorke, imam ogromno poštovanje upravo zbog uspeha koje smo
zajedno postigli. Ženska ekipa je sistem specifične dinamike i ako
samo jedan deo koči, rezultat će izostati.
Pred nama je Evrobasket čiji smo domaćini uz Letoniju. Koliko
činjenica da se igra u Srbiji opterećuje jer se očekuje da se
borimo za medalju i ostvarimo novi plasman na Olimpijske igre? Biti
domaćin uvek donosi breme velikih očekivanja. Ali naša iskustva
igranja na domaćem terenu dosad su uvek bila fantastična. Gde god
smo igrale, hala je bila popunjena do poslednjeg mesta. Mislim da
su ljudi svesni da nam njihova podrška mnogo znači. Zato se i sada
nadam da igranje kod kuće za nas može biti “iks faktor”.
Poruka navijačima, kako će vam najbolje pomoći?Zamolila bih da
dođu da nas podrže, mi ćemo igramo pokušati da uzvratimo i
reprezentujemo Srbiju na najlepši način. Zajedno. •
Vreme slavlja
Po završetku Evrobasketa vezu s veslačem Milošem Vasićem
krunisaćete brakom, a ta vest iznenadila je i obradovala mnoge?
Pored svih trofeja i medalja, najveće što mi je košarka poklonila
jeste prilika da upoznam Miloša. Nakon nekoliko godina veze i
zajedničkog života, rešili smo da se venčamo. Nije bilo lako naći
odgovarajući datum s letom punim takmičenja i organizovati sve iz
inostranstva. Ali i on i ja se ne opterećujemo da to bude nešto
grandiozno već da zaista bude veselo slavlje uz porodicu i
prijatelje. •
Knjiga najbolji saputnik
Koliko sada stižete da čitate, imate li neku preporuku za naše
čitaoce? Moram da priznam da sam ove sezone manje čitala jer sam
opet igrala u ekipi sa svojom najboljom drugaricom Martom Eksargej.
Ali opet, putovanja u Rusiju su duga, pa vremena ima napretek.
Poslednje što me je zainteresovalo jesu biografije koje piše Volter
Ajzakson, konkretno o Stivu Džobsu i Leonardu da Vinčiju. •
Svaka naša igračica treba da iskusi WNBA, ali ne isplati se
igrati mnogo godina
Sonja Petrović (u sredini) u društvu Ane Dabović (levo), koja se
kasnije priključila ekipi na Zlatiboru, i Jelene Milovanović,
novopečene majke, koja će pokušati da se pripremi i pomogne
reprezentaciji na EP
-
30BROJ 4 | JUN 2019.
POR
TR
ET TEKSTNEBOJŠA TODOROVIĆ
FOTO
: MN
PR
ESS
ZATVORIM OČI I VIDIM MEDALJU
U TOKIJU!Srbija je zahvaljujući mladoj i neizmerno
harizmatičnoj
Staši Gejo dospela na svetsku mapu sportskog penjanja – od 2020.
olimpijskog sporta uvršćenog u program za Tokio! Kako nam je
priznala tokom
razgovora, često zamišlja sebe s medaljom oko vrata za nešto
više od godinu dana
Istrajnost i neverovatna volja vodili su rođenu Nišlijku do
izuzetnih uspeha iako je ne tako davno završila tinejdžersko doba.
Bila je evropska šampionka, treća u svetu i jasno je da za Stašu
Gejo granice ne postoje. Krenimo redom. Šta, zapravo,
predstavlja sportsko penjanje.“To je rešavanje problema u
praksi. Radi se o
povezanosti svih veština koje penjač poseduje, kao što su
izdržljivost, snaga, kreativnost, hrabrost da se izvede rešenje
problema. Lepota sporta je što nismo direktno u sukobu sa drugim
rivalima, savladavamo sami sebe i probleme pred nama, i tako se
dokazujemo i nadmećemo”, jasna je Staša na startu i u dahu
nastavlja:
“Penjanje je definitivno način života, nije samo sport niti
veština. Jednostavno, ne možeš
da izađeš iz toga. Van takmičenja tu je prirodna stena koja nas
puni drugačijom energijom, ceo svoj život usmeravamo ka tome. I
rekreativci čak planiraju letovanja tamo gde mogu da se penju.
Ulaže se u opremu, u sale, jedni druge podržavamo, upoznamo se
negde na drugom kraju sveta, a opet se sretnemo na potpuno desetom
mestu na planeti. Zanimljiva je veza svih nas zbog načina života i
vrlo sam zadovoljna, srećna i ponosna na to društvo.”
Snove sanja na javi i sprema se da se vrati još jača jer joj je
povreda malo poremetila ovogodišnje planove.
“Pre mesec dana doživela sam pad s vrha boldera i tom prilikom
pokidala prednji ukršteni ligament. Operacija je uspešno prošla i
preda mnom je sada proces oporavka narednih meseci.
-
31 BROJ 4 | JUN 2019.
NASTAVAK NA SLEDEĆOJ STRANI
Staša Gejosportsko penjanje
DATUM ROĐENJA: 25. novembar 1997.MESTO ROĐENJA: NišUSPESI:
Zlato: Svetske igre Vroclav 2017, Evropsko prvenstvo Minhen
2017.Bronza: Svetsko prvenstvo Insbruk 2018, Svetski kup Kina
2018.
-
32BROJ 4 | JUN 2019.PORTRET
Idem korak po korak, znam da ću se vratiti još jača nego što sam
bila”, odmah pokazuje kakav je duh krasi.
Zato smo brzo prešli na vedrije teme... Sledeće godine čeka je
Evropsko prvenstvo i borba za odlazak u Tokio na Olimpijske igre,
što bi bio uspeh za pamćenje.
“Imam još tu priliku na EP, i za medalju, i za Tokio, tako da ne
brinem mnogo. Još nije tačno određeno vreme i mesto, ali trebalo bi
da bude u martu ili aprilu sledeće godine. Što se tiče odlaska na
Olimpijske igre, vizu će prvo izboriti sedam najboljih sa
ovogodišnjeg Svetskog prvenstva, pa njih šest iz posebnog
kvalifikacionog takmičenja i pet kontinentalnih prvaka. Kako je vrh
Evrope i vrh sveta u penjanju, na neki način, verujem da će se
većina takmičara plasirati za Tokio kroz prve dve prilike, tako da
neće biti toliko strašno na Evropskom prvenstvu.”
Naša junakinja ne krije kako sebe vidi s medaljom u Tokiju:
“Baš često zatvorim oči i zamišljam, vidim sebe sa olimpijskim
odličjem. Ostvarenje polovine sna bilo bi da se kvalifikujem za
Tokio, a osvajanje medalja druga polovina. Imam sasvim dovoljno
vremena, što je najbitnije, i poznata sam po tome da poslednju
priliku umem da iskoristim najbolje što mogu. Zato ne sumnjam i da
ću na Evropskom prvenstvu uhvatiti poslednji voz za Tokio. Volim
takve izazove, često se za moje uspehe vezuju poslednje šanse na
takmičenjima.”
Olimpijske igre najčešće su vrhunac svakog sportiste, a Staša
ističe finese sportskog penjanja i objašnjava kako izgleda jedna
sezona.
“Već su bile juniorske Olimpijske igre u Buenos Ajresu prošle
godine, to je bila finalna proba pred Tokio 2020. i seniorske Igre.
Prvi put, krajem godine, imamo taj olimpijski format takmičenja u
sve tri discipline, bolder, težinsko i brzinsko penjanje, i
videćemo kako funkcioniše u praksi. Veoma je naporno kombinovati
sve tri, vrlo je zahtevno i vremenski i energetski, ne toliko
tehnički. Treba odrediti prioritete, možda je zbog takvog ritma
bilo i mnogo povreda takmičara... Sezona funkcioniše tako da je do
juna boldering na programu, od jula počinje težinsko penjanje i
prepliće se posle sa brzinskim do kraja godine. Sam vrhunac je u
avgustu, kada su kombinovana prvenstva i treba održavati formu
tokom vrlo duge sezone.”
Iako ima tek 21 godinu, vrlo je iskusna, zna kako je biti
najbolji i kako se u svakom smislu penje na vrh.
“U tom trenutku nisi ni svestan šta si uradio. Emocije te
obasipaju, ne možeš da središ misli, tek posle nekoliko dana
iskreno počneš da ceniš sav uložen trud i mnogo razmišljaš o tome.
Vrtiš u glavi sam proces finala i šta te je dovelo do medalje. Iza
tebe su odricanja i naporni treninzi, godinu dana priprema, svu
energiju i motivaciju
usmeriš ka jednom cilju i onda ga ostvariš. Psihički i fizički
deo ne mogu da se porede jer psihički prožima sve aspekte treninga.
To je gorivo koje gura sve pripreme, i kondicione, i tehničke, i
samo ustajanje iz kreveta. To je volja da opet obrneš ceo krug koji
su ponovio toliko puta, ali još jače i bolje. Psiha je šlag na
torti na samom takmičenju, kada su penjači fizički podjednako
spremni, ostaje glava koja donosi razliku. Borba i vera u sebe
odvaja šampione.”
Sportsko penjanje dobija na značaju, pa će i uslovi u Srbiji
vrlo brzo biti na vrhunskom nivou.
“Temelji su završeni, gradi se konstrukcija i predviđanja su da
se na jesen završi stena na
otvorenom, na Košutnjaku kod Zavoda za sport. Biće to divan dar
za srpsko penjanje, dostupan svima u kvalitetnim uslovima. Navikli
smo da penjemo po zabačenim halama, podrumima škola, pogotovo u
Beogradu, u Nišu imamo jednu stenu na otvorenom. Sada će i
prestonica, pored stene na Zemunskom keju, dobiti pravi olimpijski
kompleks za sve tri discipline, što će, nadam se, doprineti
omasovljivanju sporta iako već imamo mnogo dece, mladih i
talentovanih penjača i u državnoj ligi.”
U Sloveniji boravi već pet godina, tako je odlučila zbog
treninga i putovanja, ali i zbog školovanja. Za manje od mesec dana
završava osnovne studije na Elektrotehničkom fakultetu i verujemo
da će ova devojka u životu znati samo za uspehe.
“Volela bih da jednostavno privučem pažnju mladim i talentovanim
sportistima koji bi da napuste sport. Toliko je propuštenih šansi,
nikada ne treba da izgube veru u sebe. Sve što su gradili nije za
džabe, svaki trud se uvek isplati. Bez obzira na prepreke,
nedostatak vremena, energije, uslova, sve može da se prevaziđe
jakom voljom i malo boljom organizacijom. Neka roditelji budu 100
odsto uz decu, često to može da bude ključno da dete nastavi da se
bavi sportom i ne zaboravi na sve što je godinama radilo. Treba da
održavamo borbeni i sportski duh, mi smo inadžije, imamo urođeni
motiv da pobeđujemo i to treba održavati. Porodica treba da pomogne
detetu da ostvari svoje snove čak i u najtežim trenucima”, reči su
kojima se Staša popela na vrh našeg razgovora. •
Discipline u sportskom penjanjuTEŽINSKO PENJANJE – najstarija od
svih disciplina i cilj je dostići što veću visinu u zadatom smeru.
Izdržljivost je ključ.BRZINSKO PENJANJE – sprovodi na standardnim
stazama od 15 metara na kojima se treba popeti do vrha za što kraće
vreme. Najvažnije su eksplozivnost i brzina.BOLDERING – disciplina
savladavanja teških, kratkih smerova na stenama do pet metara
visine. Smerovi zahtevaju aktiviranje svih delova tela i
kreativnost u njihovom rešavanju. •
Porodica kao timStašin tim zapravo čini porodica, otac Slobodan
i majka Vesna, koji su takođe bili penjači.
“I dan-danas svuda idemo zajedno, sve radimo timski i dokazano
dobro funkcionišemo, ponekad uključimo nekoga sa strane. Taj
psihički, motivacioni aspekt je vrlo značajan. Odmalena sam uz njih
naučila kako da se borim sa slabostima i kako da ih pretvorim u
dobre stvari, odnosno kako da savladam sve smetnje na putu do
uspeha”. •
FOTO
: PR
IVAT
NA
AR
HIV
A
-
Osnovana 1853. godine, kompanija Tissot pripada švajcarskim
brendovima čije je ime neraskidivo vezano za svet sporta. Sigurni
smo da ste gledajući NBA utakmice, Moto GP trku ili Tour de France
primetili i crveno-crni znak poznatog časovničarskog brenda. Ugled
na sportskim borilištima Tissot je zaslužio besprekornim
mehanizmima koji su u vodi, na zemlji i u vazduhu garancija
preciznosti i pouzdanosti. Naklonost ljubitelja časovničarstva
Tissot je pak obezbedio modelima koji su nudili originalan dizajn i
kvalitet po veoma razumnim
cenama. Ništa manje poklonika Tissot nije “regrutovao” ni
inovacijama, pa se i danas T-Touch kolekcija navodi kao pionir
popularnih smart rešenja u časovničarstvu. Bogato nasleđe
obavezuje, ali i olakšava posao dizajnerima koji su nedavno
zavirili u prošlost ateljea. Tako je nastao savremeni Tissot
“heritage 1973”.
Estetski, ovaj model odaje počast sedamdesetim godinama prošlog
veka, ali dimenzijama jasno stavlja do znanja da je “dete”
aktuelnih trendova – zaobljeno kućište promoviše prečnik od 43
milimetra. Kao inspiracija
Kombinujući tradiciju i modernizam, Tissot slavi nezaboravnu eru
motorsporta reizdanjem hronografa, koji dizajnom animira
nostalgične ljubitelje časovničarstva
SAVREMENA KLASIKA
poslužio je veoma cenjen model “navigator”. Ipak, dizajneri su
poštujući prošlost deo kreativnosti usmerili u stvaranje harmonične
celine koja će ispuniti očekivanja nove generacije kolekcionara. Za
brojčanik je odabrana interesantna srebrna nijansa, koja u kontaktu
sa sunčevim zracima stvara impresivnu igru svetlosti. Podbrojčanici
hronografa su kao i okvir u crnoj boji, čime je postignut zavidan
nivo ergonomije i očitavanja. Tome doprinosi i posvećenost
detaljima, pa su skazaljke izrađene u narandžastoj boji, dok za
vidljivost u uslovima slabijeg osvetljenja brine Super-LumiNova
zelene nijanse. Funkcionalnost je potvrđena i prikazom datuma u
mesecu. U pravom trkačkom maniru, kaiš je od crne kože, koja je
dekorisana nezaobilaznim rupicama. Izbor fine teleće kože osigurava
prijatan kontakt sa zglobom ruke, dok za sigurnost brine pouzdana
preklapajuća kopča. Za rad je ovom prilikom zadužen provereni
Valjoux 7753 – samonavijajući mehanizam izgrađene reputacije i
proverenih performansi. Osim tačnosti koja se ne dovodi u pitanje,
pomenuti kalibar će budućim kupcima modela “heritage 1973”
omogućiti i rezervu snage od 46 časova. �
“Heritage 1973” predstavlja savremeno reizdanje modela
“navigator” iz sedamdesetih
Osim retro estetike, model “heritage 1973” ponosno podseća i na
saradnju s kompanijom Kessel Classics, koj