-
DAROVITA DJECA I OBITELJ:ISTINE I ZABLUDE
Ana Sekuli-MajurecFilozofski fakultet, Zagreb
UDK: 37.018.1 :37.03Pregledni rad
Primljeno: 25.10. 1995.
U prouavanju fenomena darovitosti u aritu interesa vrlo jeesto
obitelj darovitih i pitanje koliko ona moe utjecati na razvoji
izraavanje djetetove produktivne darovitosti. Oko toga pitanjameu
nestrunjacima su se formirala mnogobrojna uvjerenja kojase smatraju
tonim, kao, primjerice da je darovitost u potpunostiodreena
naslijeem ili pak da se stvara samo odgojem, dadarovitu djecu imaju
bogatiji i obrazovaniji roditelji, da su darovitasamo prvoroena
djeca ili djeca iz manjih obitelji, da se u poticanjurazvoja
darovitosti proputeno u prvim godinama ivota kasnijene moe
nadoknaditi, da je za poticanje razvoja darovitosti najva-nije da
se roditelj bavi djetetom, da zahtjevniji i dosljedniji
roditeljiuspjenije potiu razvoj darovitosti svog djeteta itd. Neka
od tihuvjerenja suvremena znanstvena istraivanja u potpunosti
potvr-uju, neka samo djelomino,aneka i odbacuju. U tekstu se
dajepregled nekih od tih tvrdnji i pregled nekih novijih
istraivanja koji-ma se preispituje njihova odrivost. Cilj je rada
pokazati koliko sva-koj od tih tvrdnji moemo vjerovati, u emu su
tone, a u emunetone, kako bismo uvijek mogli pomoi roditeljima da
potiurazvoj darovitosti svoje djece na pravilniji i uspjeniji
nain.
Tijekom cjelokupne povijesti prouavanja fenomena darovitosti u
aritu intere-sa vrlo je esto bila obitelj darovitih i pitanje
koliko ona utjee i, posebno, kolikomoe utjecati na razvoj i
izraavanje djetetove produktivne darovitosti. Zato i neudi injenica
da su se upravo oko tih pitanja formirali mnogobrojni mitovi.
Nekeod njih suvremena znanstvena istraivanja potvruju, a neke
odbacuju. Stogamoe biti zanimljivo vidjeti koje se to istine i
zablude najee veu uz tumaenjapovezanosti obitelji i javljanja i
oitovanja djetetove darovitosti. Spomenut emoneke rairenije kako
bismo vidjeli koliko su i u emu tone inetone.
551
-
DRU. ISTRA. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5,STR.551-561
SEKULI-MAJUREC, A.: DAROVITA. ..
Darovitost je u potpunosti odreena naslijeem!?
Znaaj utjecaja nasljeivanja na javljanje darovitih pojedinaca jo
se estopreuveliava, posebno meu nestrunjacima, a uz to su vezane
mnoge zablude.Najrairenija jest da se esto misli kako se darovit
pojedinac jednostavno rodikao takav, zahvaljujui naslijeu. Na takva
su poimanja znaajan utjecaj izvrilinativisti, posebno radovi F.
Galtona (krajem 19. stoljea!), koji je metodomizuavanja rodoslovlja
zakljuio da se darovitost provlai kroz neke obiteljizakonima
nasljeivanja. Meutim, suvremene ozbiljne statistike analize
nepotvruju pretpostavke da daroviti roditelji nuno imaju darovitu
djecu.
Openito je poznato da izmeu roditelja i djece postoji nasljedna,
genetskapovezanost. Ona se ponajvie oituje u nasljeivanju nekih
fizikih osobina, alii u nasljeivanju sposobnosti, pa i nekih
osobina linosti roditelja. Jo donedav-no, dok se darovitost
odreivala iskljuivo kao visok stupanj sposobnosti (pose-bno
intelektualnih) i iskazivala odreenom veliinom IQ, nasljeivanje se
smat-ralo odluujuim za javljanje darovitosti i nastojalo ga se to
preciznije iskazati,pa i izmjeriti. Spominjali su se i toni
koeficijenti povezanosti izmeu inteligencije(definirane kao opi
intelektualni kapacitet) roditelja i djece (npr. Furlan, 1981:19,
navodi koeficijent te povezanosti od 0,81).
Istraivanja temeljena na kvantitativnoj metodologiji, u kojima
se darovitostpromatra samo kao potencijal i odreuje kroz visok
stupanj intelektualnihsposobnosti, i danas potvruju veliku ulogu
naslijea. Meutim, istraivanjabazirana na kvalitativnoj
metodologiji, posebno akcijska istraivanja, studijesluaja
ibiografske studije, mijenjaju mnoge nae spoznaje o utjecaju
naslijeana javljanje darovitosti. Izmeu ostalog, sve se manje
govori o nasljeivanju IQ,a sve vie o nasljeivanju dispozicija da se
on razvije do odreene razine, nato utjeu i vanjski imbenici. Tako
npr. Drabkova (1990) pratei desetak godina71 par blizanaca
zakljuuje da su visoka inteligencija i kvalitetniji nain
intelektu-alnog funkcioniranja u ranom djetinjstvu vie uzrokovani
naslijeem no vanjskimimbenicima, ali da se tijekom odrastanja
smanjuje utjecaj naslijea, a poveavautjecaj okoline. Zakljuiti se
moe da e dijete roenjem donijeti na svijet tekpotencijal, mogunost
da se njegove sposobnosti razviju do odreenog stupnja,a hoe li se
to i ostvariti, ni u kom sluaju nee ovisiti samo o
nasljednimosobinama, ve o jo mnogo razliitih sredinskih
imbenika.
Darovitost se stvara odgojem!?
Suvremena poimanja darovitost promatraju i kao socijalni, a ne
samo kaobioloki fenomen i odreuju je kao neto to se iskazuje
dosljednom postizanjuiznadprosjenih uradaka u aktivnostima kojima
se pojedinac bavi. Po njima,darovitost ne ine samo visoke
sposobnosti ve su uz njih, da bi se darovitostoitovala, nune i neke
osobine linosti, kao npr. specifina motivacija i kreativ-nost
(Renzulli i Reis, 1985, Sternberg i Lubart, 1992), na iji se razvoj
moeuspjeno djelovati sredinskim imbenicima.
Ovakva odreenja umanjuju odsudan znaaj nasljeivanja u javljanju
produk-tivne darovitosti, kao i znaaj IQ kao jedinog prediktora
darovitosti (Sternberg,
552
-
DRU. ISTRA. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5,STR.551-561
SEKULI-MAJUREC, A.: DAROVITA. ..
1981). Produktivna darovitost se promatra kao rezultat specifine
interakcijepriroenih potencijala i okoline, koja se javlja kao
katalizator njihova razvoja. Podutjecajem ovakvog pristupa
(temeljenog na Vigotskovom tumaenju prevla-davanja kulturnih i
socijalnih imbenika nad biolokim u strukturiranju ljudskesvijesti),
darovitost se vie ne promatra kao neko objektivno stanje kojeg ima
ilinema, ve kao sposobnost pojedinca da na iznimno visokoj razini
udovoljiodreenoj drutvenoj potrebi. Ta sposobnost nastaje i razvija
se, pod utjecajemrazliitih imbenika, kao dugotrajan proces.
Naravno, i tu se moe pretpostaviti da naslijee moe utjecati i na
razvoj ovakoshvaene darovitosti, ali mu se u znanstvenim krugovima
ne daje vie odsudanznaaj. Isto se tako na razne naine moe braniti
teza da je darovitost posljedicadjelovanja samo sredinskih
imbenika, pa i u strunoj literaturi ponekad naiina autore koji
neodgovarajuim argumentima dokazuju da iznimne sposob-nosti, uz
odgovarajui utjecaj, mogu razviti svi (Howe, 1990).
Istina je da je znaaj naslijea neto vei kad su u pitanju
dispozicije za razvojsposobnosti, a znaaj okoline je vei kad su u
pitanju razvoj specifinih interesaza rad i radne motivacije te
razvoj kreativnosti (Renzulli, 1984). Mnogobrojnaistraivanja
dokazuju da je mogue poticajno djelovati na razvoj razliitih
aspe-kata intelektualnog razvoja u ranom djetinjstvu, potiui razvoj
dispozicija razno-vrsnim aktivnostima.
Darovitu djecu ee imaju bogatiji i obrazovaniji roditelji!?
injenica je da se darovita djeca neto ee javljaju u obiteljima
vieg socijanogi obrazovnog statusa. Ali, iz toga ne treba zakljuiti
da se ona ee i raaju utakvim obiteljima, jerte pretpostavke ne
potvruju provedena istraivanja. Danasse zna da se darovita djeca
raaju u obiteljima svih obrazovnih statusa (Baska,1983., Touq,
Kamal i Fada, 1993), tj. da vii socijalni status i vie
obrazovanjeroditelja ne utjeu na to da im se ee raaju darovita
djeca, ali da mogu utjecatina to da se bolje potakne razvoj
darovitosti onih komponenata koje dovode doizraavanja djetetove
darovitosti (Bloom, 1982; Eccles, 1983; Roedel, Jacksoni Robinson,
1980; Walberg, 1984).
Bogatiji i obrazovaniji roditelji u stanju su pruiti svom
djetetu bolje materijalneuvjete za poticanje razvoja njegove
darovitosti (raznolikije iskustvo, knjige, razneposjete,
instrumente, bolju odgojnu klimu i sl.), pa se zato u takvim
obiteljimaee oituje darovitost djeteta. To je razlogom da se
ponekad u istraivanjimanalaze podaci koji govore o tome da vie
darovite djece dolazi iz obitelji viegsocioekonomskog (Renzulli,
Reis, 1985; Benbow i Arjmand, 1990) i obrazovnogstatusa roditelja
(Benbow i Arjmand, 1990; Gelcer i Dick, 1986). Tako su npr.Kagan,
Lapidus i Moor (1979), pratei 33-oje djece tijekom prvih deset
godinaivota ustanovili da je na njihov IQ i sposobnost itanja vie
utjecao socijalni iobrazovni status njihovih roditelja nego osobine
same djece. Openito je usta-novljeno i da je darovitost djece ee
povezana s vrlo visokim obrazovnimstatusom oeva nego majki (Touq,
Kamal i Fada, 1993).
553
-
DRU. ISTRA. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5,STR.551-561
SEKULI-MAJUREC, A.: DAROVITA. ..
Ipak, zakljuiti se moe samo da bogatija obitelj moe djetetu
pruiti bogatijeobiteljsko okruenje i bolju materijalnu potporu
formiranju i zadovoljavanjunjegovih specifinih interesa (Mooij,
1992), a nikako ne i da se u tim obiteljimaee raaju darovita djeca.
Da bi se darovitost razvijala, nuna joj je stimula-tivna okolina.
Ali to ne znai da se u stimulativnoj okolini ee raaju
darovitadjeca. Potencijalno darovita djeca se gotovo podjednakom
estinom raaju i uobiteljima niskog socijalnog i obrazovnog statusa,
ali tamo, zbog nepovoljnihsredinskih imbenika, gube obiljeja djece
visokih sposobnosti tijekom odras-tanja (udina-Obradovi, 1990: 78).
Ipak, povoljan utjecaj bogate i obrazovaneobitelji na poticanje
razvoja darovitosti ne treba preuveliavati, jer postojepojedinci
koji su izrazili veliku darovitost unato tome to su rasli u vrlo
nepo-voljnim obiteljskim prilikama.
Redoslijed raanja i broj djece u obitelji od odsudnesu vanosti
za izraavanje djetetove darovitosti!?
Podaci dobiveni prouavanjem ivotopisa istaknutih produktivno
darovitih poje-dinaca pokazuju da su oni ee dolazili iz obitelji s
manjim brojem djece i biliprvoroenad (Freeman, 1979; Touq, Kamal i
Fada, 1993), to posebno dolazido izraaja u ena (Touq, Kamal i Fada,
1993). To potvruju i studije ivotanobelovaca, koji su najee
prvoroena djeca u manjim obiteljima (Clark i Rice,1982).
Meutim, iz toga ne valja izvoditi zakljuke o tome da se
prvoroena djeca eeraaju kao darovita, kao ni da se takva djeca
raaju ee u manjim obiteljima.Kako su za poticanje razvoja
sposobnosti odluujue rane godine ivota,posebno prve dvije godine
(Rosenblith i Sims-Knight, 1989), mogue je pretpo-staviti da se
roditelji obino najvie bave prvoroenim djetetom, da se mogu
vievremena baviti prvim djetetom i djecom u manjim obiteljima, da
su manje obiteljiee vieg socijalnog i imovnog statusa pa mogu djeci
osigurati bolju mate-rijalnu potporu za razvoj darovitosti i sl.
Znai, to to su daroviti ee prva djecau obitelji te to ee dolaze iz
manjih obitelji, ne moemo tumaiti nasljednimve samo sredinskim
imbenicima.
Da bi se oitovala darovitost, vano je da roditelji toranije
prepoznaju znakove darovitosti svog djeteta!?
Suvremena istraivanja ove problematike posebno velik znaaj daju
ovoj tvrdnji.Na njen je znaaj meu prvima ukazao Bloom (1982).
Prouavajui interakcijuu obitelji vrhunskih mladih stvaralaca, dakle
produktivno darovitih pojedinaca,ustanovio je da je vei znaaj za
izraavanje njihove darovitosti imalo to to sunjihovi roditelji ve
vrlo rano pretpostavili da im je dijete darovito i stvorili
povoljneuvjete za razvoj te pretpostavljene darovitosti nego
stvarne djetetove sposo-bnosti, ime, zapravo, ukazuje na odluujuu
ulogu obitelji za poetak razvojadarovitosti.
Da pojasnimo. Roditelji, u skladu sa svojim oekivanjima, neka
djetetova pona-.anja (koja mogu, ali i ne moraju biti pravi znaci
potencijalne darovitosti) tumae
554
-
DRU. ISTRA. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5,STR.551-561
SEKULI-MAJUREC, A.: DAROVITA. ..
kao "signale darovitosti". Na osnovi tih signala oni
prilagoavaju svoje ponaanjeprema djetetu i ine sve to je u njihovoj
moi kako bi djetetu osigurali razvojpretpostavljene darovitosti.
(Npr. u Bloomovu primjeru, reagiranje na glazbu, svojs-tveno svoj
djeci, roditelji kasnije iznimnih pijanista ve su u prvoj godini
njihovaivota tumaili kao njihovu glazbenu darovitost i dalje im
osiguravali sve potreb-ne uvjete da se ona razvije.) Iz toga Bloom
(1982) zakljuuje da je za iskazivanjedjetetove darovitosti
znaajnije da roditelj percipira dijete kao darovito negosame
nasljedne osobine.
Ove spoznaje u potpunosti potvruje i rad Mooije (1992), kojim se
ukazuje nato da, ukoliko roditelj ne obraa pozornost na potencijale
svog djeteta, neosigurava zanimljive materijale i istraivanja,
suradniki ne pomae djetetu, ononee iskazati darovitost u
rezultatima svog rada.
Bloomovo (1982) istraivanje je pokazalo da je za oitovanje
djetetove darovito-sti vrlo znaajno oekivanje roditelja. Roditelj
koji pretpostavlja (i eli) da jenjegovo dijete darovito, uinit e
puno vie za razvoj pretpostavljene darovitostite u svojim
nastojanjima ustrajati percipirajui daljnji djetetov napredak. Zato
sekao jedan od imbenika koji nesumnjivo pridonosi razvoju
potencijala, pa idarovitosti, danas spominje upravo spremnost
neposredne djetetove okolineda prepozna odreenu sposobnost i uloi
napor u njeno razvijanje (Feldman,1987; Freeman, 1990; Louis
iLewis, 1992). Naravno, uvijek se moe pretpostavitida e odreene
"signale darovitosti" lake uhvatiti oni roditelji koji ih
boljepoznaju, dakle koji su i sami daroviti.
U poticanju razvoja djetetove darovitostinajvanije su prve
dvije.tri godine!?
Ova se tvrdnja esto spominjala kad se darovtost odreivala samo
kao visokstupanj razvoja sposobnosti. Danas, kad uz sposobnosti
vanost pridajemo irazvoju nekih osobina linosti, posebno specifinih
interesa, specifine radnemotivacije te razvoju kreativnosti, ova
tvrdnja vie nema neprijepornu vanost.
Razdoblje najranijeg djetinjstva, posebno prve godine ivota,
imaju veliku va-nost za razvoj potencijala, posebno intelektualnih
(Friberg, 1984; Rosenblith iSims-Knight, 1989). razvoj rjenika
(razdoblje od 7. do 36. mjeseca, White,1985), kao i brojnih drugih
komponenti intelektualnog funkcioniranja. Ono je vrlovano iza
razvoj svih komponenata darovitosti, ali tu vanost ne treba
shvaatiprevie fatalistiki. Ako je neto u tom razdoblju i proputeno,
odgovarajuimodgojnim utjecajima moi e se nadoknaditi i kasnije
(Beck, 1987; Meekstroth,Tolan i Webb, 1982; Perino i Perino, 1981).
Zakljuiti se moe da je utjecajroditelja znaajan u svim etapama
razvoja darovitosti (Beck, 1987; udina-Ob-radovi, 1990; Perino i
Perino, 1981).
Vano je da roditelji formiraju visoka oekivanjaod svog djeteta
kako bi ono postalo darovito!?
Pozitivna slika o sebi jedna je od dominantnih osobina
produktivno darovitihpojedinaca. A na njeno formiranje vrlo jak
utjecaj imaju roditelji. Mnogobrojna
555
-
DRU. ISTRA. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5,STR.551-561
SEKULI-MAJUREC, A.: DAROVITA ...
istraivanja potvruju znaaj Bloomova tumaenja vanosti da roditelj
to ranijepone percipirati svoje dijete kao darovito i pomagati mu
da tu darovitost razvije.Njima je potvreno i da roditelji, koji u
svoje djece prepoznaju znakove darovito-sti, formiraju u skladu s
njima svoja vea oekivanja i vjeru u dijete, za koje jepak
ustanovljeno da vre snaan utjecaj na stvaranje djetetove pozitivne
slike osebi (Raymond, 1989). A ta pozitivna slika o sebi,
samopouzdanje, samopo-tovanje, visoki standardi vlastitog rada i
sl. razvijaju se najznaajnije "podutjecjem socijalne interakcije i
percepcije vlastitih rezultata ve od rane adoles-cencije" (udina,
1990: 36). Dijete kojem su roditelji pomogli da razvije vjeru
usebe, razvija s time povezana i via akademska oekivanja od sebe
(Eccles,1983), pa i stvarna akademska postignua (Walberg, 1984).
Oni tijekom kolo-vanja postaju uspjeniji i zavravaju najvie
stupnjeve obrazovanja (Walberg,1984).
Meutim, neka istraivanja pokazuju da roditeljsko prepoznavanje
"signala"darovitosti ve u ranom uzrastu i poticanje razvoja te
darovitosti nije uvijekpovoljno za dijete, odnosno da se preveliko
forsiranje moe i negativno odrazitina djeji razvoj (Ames i Chase,
1981). Usporeujui djecu koju su u ranomuzrastu roditelji oznaili
kao "darovitu" s djecom visokih sposobnosti koju roditeljinisu
percipirali kao iznimnu, ustanovljeno je da su djeca koju su
roditelji smatralidarovitom u tom uzrastu imala vie uvstvenih, pa i
zdravstvenih problema (loespavanje, alergije i sl.), to se tumai
loim utjecajem forsiranja djetetovaintelektualnog razvoja u ranom
uzrastu na njegov uvstveni razvoj (Freeman,1979).
Roditelji koji se dovoljno bave svojim djetetommogu potaknuti
razvoj njegove darovitosti!?
Suvremena istraivanja ukazuju da podjednak znaaj za izraavanje
darovitostiimaju naslijeene dispozicije za razvoj iznimnih
sposobnosti kao i povoljanutjecaj okoline. A kako taj "povoljan
utjecaj okoline" uvelike ovisi odjetetovojobitelji, i uz to se
podruje veu neke ope istine, ali i neke zablude.
Ve smo spomenuli da darovitost roditelja kao ni njihov visok
socijalni iobrazovnistatus sami po sebi nisu odluujui za javljanje
djetetove darovitosti. Odluujuanije ni duina vremena koje roditelj
provodi s djetetom, kao ni koliina "podua-vanja" u tom vremenu
(Cornel i Grossberg, 1987). Ono to jest presudno, jestkvaliteta
roditeljskog bavljenja djetetom (Clark, 1988; udina-Obradovi,
1990;Freeman, 1990; Mooij, 1992; Siegier, 1991). Da bi doprinio
razvijanju i izraa-vanju djetetove darovitosti nije, znai, bitno
samo da roditelj provodi punovremena s djetetom, ve je najbitnije
kako ga provodi. O tome kako se bavitidjetetom da bismo poticajno
djelovali na razvoj njegove darovitosti, danas govorivelik broj
strune i popularne literature (npr. Ames i Chase, 1981; Beck,
1987;Clark, 1988; Perino iRerino, 1981; Saunders, 1986).
Puno podataka o "kvalitativnom bavljenju roditelja darovitim
djetetom" nalazimou radovima Joan Freeman (1979; 1990; 1991). lona
kao posebno vano istieda je za kvalitetno roditeljsko bavljenje
darovitim djetetom vano roditeljevoprepoznavanje ranih znakova
djetetove darovitosti, njihova "svijest o darovitosti",
556
-
DRU. ISTRA. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5,STR.551-561
SEKULI-MAJUREC, A.: DAROVITA. ..
ali i spremnost da odgovore na specifine odgojne zahtjeve.
Meusobnorazumijevanje i suradnju u igri i verbalnoj i neverbalnoj
interakciji roditelja i djeceve od najranijih dana djetetova ivota,
istie kao posebno vano (Freeman,1990). Po njoj, upravo o tome ovisi
hoe li dijete postii dobar verbalni razvoj terazviti uvstven u
sigurnost, samopotovanje, ambicije i radoznalost. Prateiivote
dvjestotinjak darovite djece kroz 14 godina, J. Freeman zakljuuje
da tohoe li dijete velikog potencijala za razvoj sposobnosti i
dostii produktivnudarovitost, uvelike ovisi o obiteljskim
utjecajima tijekom ranog djetinjstva, poseb-no u razdobljima kad
djeja znatielja moe opasti (Freeman, 1991).
U naoj literaturi najcjelovitiji prikaz mogunosti roditelja da
potpomognu razvojdarovitosti i posebno stvaralatva svoga djeteta
dala je M. udina-Obradovi(1990). Na osnovi uvida u suvremena
istraivanja ove problematike, ona istieda je za to prijeko potrebno
da roditelj pokazuje "emocionalnu toplinu i samopo-UZdanje;
pozitivne stavove prema uenju, obrazovanju, znanju; visoka
oekivnjaod sebe i svoje djece; interes za uspjeh djeteta" te
"primjenjuju demokratske alijasne metode discipliniranja"
(udina-Obradovi, 1990: 79), a sve radi razvojadjejeg samopouzdanja,
osjeaja kompetentnosti i elje za samostalnom itrajnom aktivnosti u
podruju interesa (isto, str. 85).
Zahtjevniji i dosljedniji roditelji uspjenijepotiu razvoj
darovitosti svog djeteta!?
Vrlo se esto misli da vrlo brian ali i strog, autoritaran
roditelj, koji se puno bavisvojim djetetom, poticajno djeluje na
njegov razvoj, pa i na razvoj njegovedarovitosti. Istraivanja pak
pokazuju da su u tome uspjeniji oni roditelji kojidoputaju svom
djetetu vie neovisnosti od njih te oni koji od svoje djece traevie
samostalnosti u radu (Louis i Lewis, 1992).
Suvie kontrolirajue ponaanje roditelja loe djeluje posebno na
razvoj djejegstvaralatva (Mooji, 1992), kao i suvie poputajue
(Swietochowski i Poraj,1992). Zahtjevniji roditelji, koji i sami
imaju pozitivne stavove prema kreativnomponaanju, najbolje e
djelovati na razvijanje kreativnog ponaanja svoje djece(Mendecka,
1992).
Majka je najvanija za poticanje djetetove darovitosti!?
Uobiajeno je da se najvaniji znaaj u poticanju djetetova razvoja
daje majci.Kako je majka osoba koja se najvie bavi djetetom, ona
taj znaaj doista i ima.Meutim, u poticanju djetetove darovitosti
vrlo veliku ulogu, ponekad i veu odmajine, imaju oevi.
Istraivanje G. Mendecke (1995), u kojem je usporeivala osobine
oeva sinovakoji su iskazali svoju darovitosti i onih koji nisu,
pokazalo je utjecaj nekih osobinaoeva na razvoj produktivne
darovitosti njihovih sinova. Ona nalazi da su seoevi produktivno
darovitih sinova ve od najranije dobi bavili njima, posebnopoticali
njihovu neovisnost i samopotovanje, da su postavljali jasne granice
unjihovom discipliniranju, ali granice kojima nisu sputavali
njihovu samostalnost,
557
-
DRU. ISTRA. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5,STR.551-561
SEKULI-MAJUREC, A.: DAROVITA ...
te da su se u zajednikim aktvnostima uvijek postavljali
suradniki a nikadaautoritarno.
Vano je da roditelj redovito poduava svojedijete kako bi ono
postalo darovito!?
Ovo je jedna od tvrdnji "dubiozne" vrijednosti, koja se esto vee
uz darovitost.Suvremena istraivanja ove problematike pokazuju da je
u tome manje vanaredovitost i sustavnost poduavanja kao i vrijeme
provedeno u poduavaniu,(Cornel i Grossberg, 1987), a mnogo vie stil
poduavanja koji roditelj koristi. Zataj je stil najvanije
"stavljanje teita na inicijativu i aktivnost djeteta"
(udina--Obradovi, 1990: 79), da roditelj tijekom poduavanja daje
podrku djetetu urazvijanju njegovih intelektualnih sposobnosti i
interesa (Roedel, Jackson iRobinson, 1980) te da se u uenju
postavlja suradniki a ne autoritarno (Men-decke, 1995).
Od specifinih obrazovnih postupaka kao najuspjenije navodi se
itanje (pose-bno zajedniko itanje i traenje informacija iz
razliitih izvora roditelja i djece),razgovor (posebno odgovaranje
na djetetova pitanja i ukljuivanje djeteta ukonverzaciju odraslih)
i zajednike aktivnosti (posebno zajedniki izlasci narazliita mjesta
uz komentare vienog i doivljenog) (udina-Obradovi, 1990:79).
Spomenuli smo ovdje neke od tvrdnji koje se esto spominju u
svezi s tumae-njem utjecaja obitelji na javljanje i izraavanje
djetetove darovitosti. Neke od njihsuvremena istraivanja pobijaju u
potpunosti, neke samo djelomino, a nekepotvruju. Na osnovi
iznesenog moemo zakljuiti da je u znanosti nunokontinuirano
istraivati ne samo posebno definirane probleme istraivanja ve
iuvrijeena vjerovanja o nekom problemu, kako bismo se to vie
pribliili pravimistinama.
LITERATURA
Ames, L. B.; Chase, J. A. (1981): Don't push your preschooler.
New York: Harper and Row.
Baska, J. (1983): Profiles of precocity: A threeyear study of
talented adolescents. Gifted ChildQuarterly, 27 (3), 139-144.
Beck, J. (1987): How to rise a brighter child: the case for
early learning. New York: Pocket Books.
Benbow, C., Arjmand, O. (1990): Predictors of high academic
achievement in mathematics andscience by mathematically talented
students: a longitudinal study. Journal of Educational Psycho-logy,
82, 430-441.
Bloom, J. (1982): The role of gifts and markers in the
development of talent. Expectionl children, 48(6).
Clark, B. (1988): Growing up gifted: Developing potential of
children at home and at school.Columbus: Merrill Publishing Co.
Clark, R., Rice, G. (1982): Familly constellations and eminenee:
the birth orders of Nobel prizewinners. Journal of Psychology, 110,
281-287.
558
-
DRU. ISTRA. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5,STR.551-561
SEKULI-MAJUREC, A.: DAROVITA. ..
Cornell, D. G.; Grossberg, J. W. (1987): Family environment and
personality adjustment in giftedprogram children. Gifted child
quarterly, 26 (3).
udina-Obradovi, M. (1990): Nadarenost: razumijevanje,
prepoznavanje, razvijanje. Zagreb: kols-ka knjiga.
Drabkova, H. (1990): The genetic aspect of high intelligence.
European Journal for High Ability, 1(1-2),191-196.
Eccles, J. (1983): Expectancies, values and academic behavior.
In: Spence, J.T.(Ed.): Perspectiveson achievement and achievement
motivation. San Francisco: W. H. Freeman, pp. 75-145.
Feldman, D. (1987): Nature's gambit: Child prodigues and the
development of human Potential. NewYork: Basic Books.
Friberg, S. H. (1984): The magic year: understanding and
handling the problems of early childhood.New York: Scribner'
Soons.
Freeman, J. (1990): The early development and education of higly
able young children. EuropeanJournalfor High Ability, 1 (1-2),
165-171.
Freeman, J. (1979): Gifted children: their development in a
social context. Baltimore: University ParkPress.
Freeman, J. (1991): Gifted children growing up. London:
Cassell.
Furlan, I. (1981): ovjekov psihiki razvoj. Zagreb: kolska
knjiga.
Geleer, E., Dick, S. (1986): Families of gifted children:
Achievers and underachievers. In: Cropley,A.J., Urban, K.K.,
Wagner, H., Wieczerkowski (Eds): Giftedness: a continuing worldwide
challange.New York: Trillium Press, pp. 447-459.
Howe, M. (1990): The origins of expectional ability. Oxford:
Basil Blackwell.
Kagana, Lapidusa i Moora (1979): Infant antecedens in cognitive
funcioning: a longitudinal study.ln: Chess, S., Thomas, A. (Eds.):
Annual progress in child psychiatry and child development. NewYork:
Bruner Mazel.
Louis, B., Lewis, M. (1992): Parental beliefs bout giftedness in
young children and their relation toactual ability level. Gifted
Child Quarterly, 36 (1), 27-31.
Meekstroth, E., Tolan, S. i Webb, J. (1982): Guiding the gifted
child. Columbus: Ohio PsychologyPublishing Co.
Mendecka, G. (1992): Attitudes of parents and development of
creativity. European Journal for HighAbility, 3 (2), 148-154.
Mendecka, G. (1995): Characteristic of a fathers and development
creativity in their sons. EuropeanJournal for High Ability, 6 (1),
91-99.
Mooij, T. (1992): Predieting (under)achievement of gifted
children. European Journal for High Ability,3 (1) 59-74.
Perino, S.; Perino, J. (1981): Parenting the gifted: developing
the promise. New York: R.R.BowkerCo.
Renzulli, J., Reis, S.(1985): The schoolwide enrichment model, a
cooperative plan of educationalexellence. Connecticut: Mansfield
center, Creative learning Press.
Renzulli, J. S.(1984): The triad: revolving door system. A
research on the labeIling of gifted children.Gifted Child
Quarterly, 27 (1).
Roedell, W. C., Jackson, N.E. i Robinson, H.B. (1980): Gifted
Young Children. New York: TeachersCillege, Columbia University.
Rosenblith, J. F., Sims-Knight, J.E. (1989): ln the beggining:
Deavelopment in the first two years.Beverly Hills: Sage
Publications.
559
-
DRU. ISTRA. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5,STR.551-561
SEKULI-MAJUREC, A.: DAROVITA. ..
Siegier, R. S. (1991): Children's Thinking. Englewood Cliffs:
Prentice Hall.
Sternberg, R. J., Lubart, T. I. (1992): Creative giftedness in
children. In: Klein, P.S., Tannenbaum, A.J. (Eds.): To be young and
gifted. Norwood: Ablex Publishing Corporation, pp. 33-51.
Sternberg, R.J. (1981): A componentiai theory of intellectual
giftedness. Gifted Child Quarterly, 25(2).
Swietoshowski, W., Poraj, G. (1992): Parental attitudes and type
a behaviour patterns in high andlow creative adolescents. European
Journal for High Ability, 3 (2) 141-147.
Touq, M. Sh., Kamal, N. H., Fada, A. T. (1993): Social and
personality charcteristics of gifted students.European Journalfor
High Ability, 4 (1), 39-47.
Treffinger, D. J., Renzulli, J. S. (1986): Giftedness as
potential for creative productivity transcendingQI scores.
Roeperrewiew, 8 (3), 150-155.
Walberg, H. J. (1984): Improving the productivity of America's
school. Educationalleadership, 41(8),19-30.
TALENTED CHILDREN AND FAMILY:TRUTH S AND MISCONCEPTIONS
Ana Sekuli-MajurecFaculty of Philosophy, Zagreb
ln analyzing the phenomenon of talent, the family of the
talentedis very often at the very center of interest as well as the
questionhow much it can influence the development and expression of
thechild's productive talent. Pertaining to this issue various
beliefshave been formed amongst non-experts that are considered
cor-rect, as for example the one that talent is a completely
hereditaryquality or that it is only socially determined, that
talented childrenare the offspring of wealthier and more educated
parents, thattalented children are only first-borns or children
from smallerfamilies, that the first years of life which have been
missed in stimu-lating the development of talent cannot be later
compensated, thatfor developing talent it is most important for the
parents to spendtime with the child, that demanding and consistent
parents are mo-re successful in encouraging their child's talent
etc. Some of thesebeliefs have been fully confirmed by contemporary
scientific re-search, some only in part, and some have been
completelyrejected. The article gives a survey of some of these
statementsas well as a survey of recent research reconsidering
their viability.The aim of this article is to demonstrate to what
extent each ofthese statements can be trusted, how much truth there
is in them,in order to help parents stimulate their children's
talents properlyand successfully.
560
-
DRU. ISTRA. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5,STR.551-561
SEKULI-MAJUREC, A.: DAROVITA ...
BEGABTE KINDER UND DIE FAMILIE:WAHRHEIT UND IRRTUM
Ana Sekuli-MajurecPhilosophische Fakultat, Zagreb
Bei Untersuchungen des Phanornens der Begabung ist sehr oftdie
Familie des Begabten sowie die Frage, inwiefern sie auf Ent-faltung
und Ausdrucksthlqkelt einer vorliegenden produktivenBegabung
EinfluB nehmen kann, im Brennpunkt des Interesses.Unter Laien
herrschen zahlreiche als zutreffend geltende Uber-zeugungen wie
etwa diese, daB Begabung ausschlieBlich durchErbanlagen bestimmt
werde oder aber daB sie einzig auf Erzie-hung zurOckzufOhren sei,
daB begabte Kinder in wohlhabenderenund gebildeteren Familien
vorkommen, daB nur erstgeboreneKinder oder Kinder aus kleineren
Familien Begabungen aufwei-sen, daB eine in den ersten Lebensjahren
vernachlasslqte Bega-bung spater nicht mehr ausgebildet werden
k6nne, daB es fOr dieEntfaltung einer Begabung am wichtigsten sei,
sich mit seinembegabten Kind zu beschaftigen, daB anspruchsvollere
und kon-sequentere Eltern mehr Erfolg in der UnterstOtzung ihres
begabtenKindes hatten usw. Einige dieser Uberzeugungen k6nnen
durchwissenschaftliche Forschung in Vollkommenheit bestatlqt
wer-den, andere nur zum Teil, andere wiederum werden
verworten,DerText gibt einen Uberblick Ober einige dieserThesen
sowie eini-ge Untersuchungen neueren Datums, anhand deren die
Halt-barkeit der angefOhrten Thesen geprOft wird. Ziel der Arbeit
ist zuzeigen, inwiefern die einzelnen Thesen glaubwOrdig und worin
sierichtig oder false h sind, damit narnllcn den Eltern geholfen
werdenkann, die Entfaltung ihrer begabten Kinder auf
angemessenereWeise und mit gr6Berem Erfolg zu unterstOtzen.
561