-
PSIHOLOGIJA, 2008, Vol. 41 (3), str. 357-378 UDC
159.922.8.072-053.6:616.89
DEPRESIVNOST I SOCIJALNE RELACIJE INSTITUCIONALIZOVANIH MLADIH
PRESTUPNIKA1
Jasna Hrnčić2 Institut za kriminološka i sociološka
istraživanja, Beograd
Rad se bavi istraživanjem povezanosti depresivnosti i socijalnih
relacija kod adolescenata, lišenih slobode zbog svojih prestupa.
Predložen je model unipolarne depresije, koji pretpostavlja da su
bazični uslovi nastanka depresije nepovoljnost i nedovoljnost
sadašnjih i prošlih, realnih ili internalizovanih, afektivnih veza
sa socijalnom sredinom, i neefikasnost adaptivnih mehanizama da ovo
stanje prevaziđe. 191 mladića u vaspitnim i popravnim ustanovama
Sr-bije, uzrasta 15-22 g., su popunili tri skale samoprocene
depresivnosti, i 18 skala samoprocene odnosa u porodici i
vršnjačkoj grupi. Dobijena je korelaci-ja socijalnih varijabli i
depresivnosti od 0.745, što objašnjava čak 55.50% va-rijanse. Ona
je najvećim delom objašnjena negativnim i odbacujućim odnosi-ma u
porodici i vršnjačkoj grupi, i nedovoljnom individuacijom u
porodici. Varijable porodice i varijable vršnjačke grupe su dale
značajan međusobno nezavisan doprinos objašnjenju depresivnosti.
Takođe, značajan međusobno nezavisan doprinos objašnjenju
depresivnosti su dali i sadašnji i prošli vršnja-čki odnosi. Nalazi
idu u prilog predloženom modelu depresije.
Ključne reči: Antisocijalno ponašanje, komorbiditet,
diferencijacija,
afektivne veze.
1 Rad je deo projekta „Prevencija kriminala i drugih socijalnih
devijacija” koji podržava Ministarstvo nauke i zaštite životne
sredine (Projekat br. 149016). 2 : [email protected]
DOI 10.2298/PSI0803357H
-
Jasna Hrnčić
358
UVOD Prisustvo depresivnosti kod osoba sa antisocijalnim
ponašanjem je fenomen
koji je dugo bio zanemarivan u stručnoj i naučnoj javnosti.
Uprkos ranoj studiji Bolbija, koja je još 1946. pokazala da je
depresivnost bila manje ili više prisutna kod čak 25 od 44 dece
lopova (Bowlby, 1946), sve do osamdesetih godina dvadesetog veka
preovladavala je predrasuda da antisocijalno ponašanje i depresija
“ne idu za-jedno”. Međutim, brojni empirijski nalazi su
nedvosmisleno pokazali značajno više prisustvo komorbiditeta
antisocijalnog ponašanja i depresivnosti kod mladih, nego što su
ovi poremećaji pojedinačno prisutni u populaciji (Hrnčić, 2003,
2007b). Prou-čavanje ovog fenomena omogućava bolje razumevanje oba
pojedinačna poremećaja, kao i njihovog interaktivnog efekta, te
time i efikasnije planiranje i realizaciju njiho-vog tretmana. U
našoj sredini nije bilo istraživanja koja bi doprinela njegovom
ra-svetljavanju.
Pregled literature pokazao je da su pojedini teorijski pristupi
razumevanju nas-tanka i održanja depresije neprimereni za
objašnjenje depresije kod antisocijalne populacije. Klasično
psihoanalitičko tumačenje da je depresija rezultat konflikta između
Superega i Ega (Rado i Jacobson, po Becker, 1974; Mendelson, 1974)
nije primenjivo na Shvatanje populaciji, koju karakteriše
nedovoljno izgrađena Superego formacija. Razumevanje depresije kao
ambivalentne reakcije na gubitak libidinozno katektiranog objekta u
kojoj se agresija, prvobitno usmerena prema objektu koji je
izgubljen, introjekcijom usmerava prema sebi (Freud, 1957), nije
relevantno za po-pulaciju u kojoj je agresija prema drugima
prihvatljiv i čak favorizovan oblik pona-šanja.
Osnov za naše razumevanje visokog komorbiditeta depresije i
antisocijalnog ponašanja su dali autori koji smatraju da postoje
dva prevalentna principa koja odre-đuju ljudsku poziciju u skladu
sa zakonima prirode: princip integracije i princip diferencijacije
(Blatt, 1998). Posebno izdvajamo teoriju afektivne vezanosti
Bolbija, i shvatanja Lovena. Bolbi (Bowlby, 1960; 1961; 1980; 1982;
1988) smatra da posto-je dve međusobno komplementarne “bazične
komponente ljudske prirode”. Jedna je potreba za afektivnom
vezanošću, koja ima funkciju uspostavljanja sigurnosti (pri-padanje
socijalnoj grupi daje sigurnost i zaštitu). Druga je potreba za
eksploracijom sveta, koja daje osnov za razvoj adaptivnih
mehanizama osobe i povećanje sposob-nosti kontrole okoline. Da bi
se osoba upustila u eksploraciju okoline i sebe, potreb-na je
sigurna osnova, dakle potreba za afektivnom vezanošću je primarna u
odnosu na potrebu za eksploracijom. U cilju zadovoljenja svojih
potreba, osoba stvara „unu-trašnje radne modele“ sveta, koji dalje
utiču na njena razmišljanja, osećanja i pona-šanja.
Loven (Lowen, 1972) opisuje dve vrste vrednosti kod ljudi, koje
u zdravom međuodnosu jednu drugu stimulišu i time obogaćuju osobu.
Spiritualne vrednosti su inherentne procesima života. Obuhvataju
jedinstvo sa svojim bližnjima, zadovolj-stvo spontane
responsivnosti, i veru u sebe i svet. Ego vrednosti su zasnovane na
ekspanziji moći nad sobom i okolinom. To su: individualnost,
kontrola, i znanje.
-
Depresivnost i socijalne relacije institucionalizovanih mladih
prestupnika
359
Spiritualne vrednosti korespondiraju sa potrebom za afektivnom
vezanošću, dok ego vrednosti korespondiraju sa potrebom za
eksploracijom.
Našem razumevanju komorbiditeta depresije i antisocijalnog
ponašanja su zna-čajano doprineli i pristupi koji su istakli značaj
koji diferencijacije selfa ima za raz-vojne procese. Boven (Bowen,
po Okun i Rappaport, 1981) postavlja diferenci-jaciju selfa na
centralno mesto u objašnjenju razvojnih procesa. On smatra da
zrelost individue i sistema zavisi od stepena diferencijacije ili
fuzije koji je postignut ne samo između sebe i drugih, već i između
unutrašnjih funkcija emocionalnosti i inte-lekta. Osoba čiji je
nivo diferencijacije nizak nije u stanju da se odvoji od
emocio-nalnih odnosa u neposrednom socijalnom sistemu u kome se
nalazi, niti da izbegne da postane njihova žrtva. Blat (Blatt,
1998) smatra da su dve osnovne tendencije u razvoju jedinke
diferencijacija od drugih i odnošenje sa drugima, tj. separacija i
povezivanje. One se razvijaju u dijalektičkom interaktivnom
procesu, u kome je od centralnog značaja formiranje i razvoj
unutrašnjih reprezentacija koje su osnov za adaptaciju na uslove
sredine (Blatt, 1995; 2001).
Bolje razumevanje razvoja same depresije kod mladih sa
antisocijalnim pona-šanjem omogućili su radovi nekoliko autora.
Bolbi smatra da je povlačenje inves-ticija u objekat - “detachment”
- deo zdravog procesa žalovanja koji oslobađa put za nova emotivna
ulaganja (Bowlby, 1960; 1961; 1980; 1982). Sandler i sar. (Sandler,
1960, Sandler i Rosenblatt, 1962, Joffe i Sandler, 1965; 1968;
Sandler i Joffe, 1965; 1969) smatraju da se depresija može razviti
bez upliva Superego formacije, shvata-jući je kao odgovor na
ugrožavanje (osećanja) sigurnosti i dobrobiti koje je osnovni
regulator ponašanja. Oni ukazuju na bol koji nastaje kada je akcija
u cilju reaktivira-nja emotivnih veza neuspešna, tumačeći
povlačenje investicija u objekat kao od-brambenu fazu žalovanja
kojoj je cilj je da se, restrikcijom pažnje i zaravnjavanjem
afekata, održi minimalni nivo dobrobiti i sigurnosti osobe. Od
centralnog razvojnog značaja za prevazilaženje izazova spoljašnje
sredine je ego autonomija kao “sloboda individue da istražuje i da
pronađe nova rešenja a da pri tome ne pati od netolerabil-nog
poremećaja unutrašnjeg osećanja dobrobiti i sigurnosti“ (Joffe i
Sandler, 1968, str. 453). Dalji doprinos razumevanju depresije je
dala teorija bespomoćnosti, koja je ukazala na značaj koji, za
razvijanje depresivnog odgovora, ima zaključak osobe da ne može da
kontroliše situaciju (Seligman i sar., 1968; Dweck i Reppucci,
1973, Abramson i sar., 1978).
Značajan doprinos razjašnjavanju prikazanih razlika u tumačenju
nastanka dep-resije je dao Blat, ukazivanjem na postojanje dva tipa
depresije (Blatt, 1998). Prvi tip karakteriše vulnerabilnost na
narušavanje interpersonalnih odnosa koja se iskazu-je prvenstveno
kroz osećanje gubitka, napuštanja, i usamljenosti. Ovaj tip
odgovara Bolbijevom povlačenju investicija u objekat. Drugi tip
karakteriše vulnerabilnost na narušavanje pozitivne definicije sebe
i samopoštovanja, koja se pre svega iskazuje kroz osećanje gubitka
autonomije i kontrole. Ovaj tip odgovora Radoovom razume-vanju
depresije kao posledice unutrašnjeg konflikta između Ega i
Superega. Ego ima funkciju kontrole i autonomije, dok Superego
predstavlja mentalne reprezentacije afektivnih odnosa važnih drugih
prema osobi formiranih kroz ponavljanje situacija (Leary i sar.,
1995; Blatt i Auerbach, 2001). Smatramo da se oba tipa depresije
mo-
-
Jasna Hrnčić
360
gu svesti na vulnerabilnost na narušavanje spoljašnjih ili
interiorizovanih socijalnih emotivnih odnosa.
Ugrožavanje potrebe za afektivnom vezanošću zbog nedovoljnih
socijalnih afektivnih veza, unutrašnjih ili spoljašnjih, vidimo kao
osnovni uslov za nastanak unipolarne depresije. Ipak, sama
depresivna reakcija ne nastaje zbog nedovoljnosti ovih veza, već
zbog neadekvatnih mehanizama prevazilaženja bolnog stanja
neza-dovoljene socijalne potrebe.
Depresiju shvatamo kao značajno smanjenje ili potpuno povlačenje
emotivnih ulaganja osobe u socijalnu okolinu, a time i u sebe, u
cilju odbrane od psihičkog bola nastalog zbog nedovoljnih
socijalnih afektivnih veza. Da bi došlo do ovakvog mehanizma
odbrane, potrebno je da osoba nepovoljno stanje afektivnih odnosa
shvata kao stabilno i globalno, i da nema na raspolaganju
adaptivnije mehanizme da ovakvo stanje promeni ili da se na drugi
efikasniji način odbrani od psihičkog bola. Da li su se ovi uslovi
ispunili, zavisi kako od realnih okolnosti, tako i od mogućnosti
osobe, koje su visoko određene stepenom njene diferencijacije od
socijalne okoline. Pod diferencijacijom podrazumevamo relativnu
nezavisnost od neposredne okoline u zadovoljenju svojih potreba, a
naročito potrebe za pozitivnim afektivnim vezama.
Stepen diferencijacije je određen unutrašnjim reprezentacijama
afektivnih od-nosa sebe i sveta, i adaptivnim mehanizmima koje
osoba ima na raspolaganju. Da bi osoba postigla visok nivo
diferencijacije, potrebno je da razvije unutrašnje reprezen-tacije
socijalnih afektivnih odnosa koje su stabilno i globalno pozitivne,
te omogu-ćavaju relativnu nezavisnost samopoštovanja i osećanja
sigurnosti, od trenutne soci-jalne situacije. Takođe, potrebni su i
efikasni adaptivni mehanizmi koji omogućava-ju uspostavljanje i
održavanje odnosa koji zadovoljavaju potrebe, posebno socijalne
potrebe osobe. Kao i kod svih ostalih bazičnih potreba, kada je
osnovni nivo socijal-ne potrebe zadovoljen, dalje povećanje stepena
prihvaćenosti nije potrebno (Leary i sar., 1995). Sa druge strane,
za neadekvatnu diferencijaciju je, u razvojnom smislu, krucijalno
postojanje negativnih i odbacujućih relacija, koje dovode do
negativnih unutrašnjih reprezentacija afektivnih odnosa, i time
predisponiraju osobu da nepovo-ljne okolnosti shvati kao stabilne i
globalne (Blatt, 1995). Takođe, krucijalno je i nepodsticanje i/ili
sprečavanje autonomije i individuacije u porodici, kao i
nedosta-tak ili neadekvatnost relevantnih uticaja drugih bliskih
socijalnih grupa (npr. vršnja-čke), što dovodi do siromašnih i
neadekvatnih adaptivnih mehanizama individue (Bowlby, 1982; 1988;
Lyons-Ruth, 1996).
U predloženom modelu depresije socijalne relacije su dominantne
i u predispo-niranju i u precipitiranju depresije. Prošle socijalne
relacije su predisponirajući fak-tor depresije jer utiču na razvoj
kako unutrašnjih reprezentacija, tako i adaptivnih mehanizama, i
time na stepen diferencijacije koji je osoba postigla. Sadašnje
soci-jalne relacije su precipitirajući faktor depresije, jer
određuju da li je socijalna potreba zadovoljena. Pokazuje se da
sami sredinski nepovoljni uslovi, ukoliko ne utiču ne-povoljno na
interpersonalne odnose osobe, nisu povezani sa depresivnošću
(Hrnčić, 2007a).
Polazeći od ovog modela depresije, komorbiditet depresije i
antisocijalnog po-našanja kod mladih se može objasniti na dva
načina. Prvi je preko zajedničkih etio-
-
Depresivnost i socijalne relacije institucionalizovanih mladih
prestupnika
361
loških faktora kod oba poremećaja: negativnih i odbacujućih
socijalnih odnosa i ne-dovoljne autonomije i individuacije u
porodici. Istraživanja pokazuju da oba pore-mećaja mladih
karakterišu: nepovoljna afektivna situacija u porodici (Vuchinich i
sar., 1994; Reiss i sar., 1995; Lyons-Ruth, 1996; Rosentein i
Horowitz, 1996; Fer-gusson i sar., 1996, Hrnčić, 2000),
nepodsticanje i/ili sprečavanje autonomije i indi-viduacije u
porodici (Vuchinich i sar., 1994; Lyons-Ruth, 1996; Barber, 1996) i
negativni, odbacujući vršnjački odnosi (Fergusson i sar., 1996;
Cole i Carpeniteri, 1990; Windle, 1994). Oba poremećaja, dakle
karakterišu ne samo nepovoljnosti sadašnje socijalne situacije, već
i nepovoljni uslovi za diferencijaciju. Smatramo da je kod mladih
uticaj porodice krucijalan za razvoj diferencijacije, jer određuje
ne samo stepen diferencijacije postignut u porodici, već i status
osobe u vršnjačkoj gru-pi, što zatim utiče na dalji razvoj osobe
(Patterson i sar., 1992). Odnosi sa vršnjaci-ma imaju i svoj
nezavisan uticaj na diferencijaciju, ali ne tako izrazit kao uticaj
po-rodice.
Drugi način objašnjenja ovog komorbiditeta je da antisocijalno
ponašanje do-vodi do razvoja fakora rizika depresivnosti, te time i
do povećane incidence depresi-vnosti u populaciji koju karakteriše
takvo ponašanje. Disruptivno, agresivno i anti-socijalno ponašanje
se pokazalo prediktivno za kasniju depresivnost mladih (Block i
sar., 1991; Lewinsohn i sar., 1994; Kerr i sar., 1997; Feshbach i
sar., 1997, Caspi, 2000). Ono dovodi do odbacivanja prosocijalnih
vršnjaka (Cantrell i Printz, 1985; Dodge i sar., 1990; Dishion,
1990; Cole i Carpeniteri, 1990; Patterson i sar., 1992; Crick,
1996), što je faktor rizika depresije (Cole i Carpeniteri, 1990;
Joiner i Metalsky, 1995). Mladi sa antisocijalnim ponašanjem se
dalje po pravilu udružuju sa sličnim vršnjacima u antisocijalne
vršnjačke grupe, koje karakterišu negativni afek-tivni odnosi i
razvoj nepovoljnih adaptivnih mehanizma (Hrnčić, 2004), što dalje
pogoduje depresiji. Antisocijalno ponašanje dovodi i do povećanja
drugih stresora koji pogoršavaju socijalne odnose (npr. odvajanje i
odbacivanje od strane porodice, izolacija u instituciji,
interpersonalni konflikti, grubost krivičnog postupka,
zlostav-ljanje, nasilje - Hrnčić, 2001; 2004). Oni mogu biti
precipitirajući faktor depresije. Po predloženom modelu depresije,
antisocijalno ponašanje može da uzrokuje depre-siju preko njegovog
nepovoljnog uticaja ne samo na sadašnje afektivne veze, već i na
diferencijaciju mlade osobe preko razvijanja nepovoljnih
unutrašnjih socijalnih reprezentacija i razvijanja neefikasnih i
razvojno nepovoljnih adaptivnih mehaniza-ma. Pokazuje se da je
uticaj vršnjačke grupe na mlade sa problemima veći nego na dobro
adaptirane mlade. Deca i mladi se utoliko više oslanjaju na
vršnjačku grupu a manje na porodicu, ukoliko imaju više problema
ponašanja (Donovan i Jessor, 1985, Booth i sar., 1998), i emotivnih
problema (Aseltine i sar., 1994).
U svrhu rasvetljavanja mehanizama nastanka komorbiditeta
depresije i antiso-cijalnog ponašanja i provere predloženog modela,
sproveli smo istraživanje među mladima koji pokazuju izrazito
antisocijalno ponašanje, i koji su zbog toga prinudno smešteni u
vaspitne i popravne ustanove. Izabrali smo ovu populaciju jer se
nalazi u uslovima lišavanja slobode i zajedničkog boravka sa
antisocijalnim vršnjacima. Ovu situaciju karakterišu nepovoljne
afektivne relacije, uz osiromašenje ili prekid pret-hodnih
socijalnih i porodičnih veza, što pogoduje razvoju depresivnosti. U
ovim
-
Jasna Hrnčić
362
okolnostima uticaj vršnjaka, koji predstavljaju dominantnu
sadašnju socijalnu sredi-nu, mogao bi biti izrazitiji od uticaja
porodice. Ukoliko bi se u ovoj populaciji poka-zalo da i sadašnji i
prošli vršnjački odnosi nemaju veći uticaj na depresivnost
ispita-nika nego i sadašnji i prošli porodični odnosi, to bi išlo u
prilog predloženom mode-lu depresije. Model pretpostavlja da je
diferencijacija osobe krucijalna za njenu eventualnu depresivnost.
Pošto je porodica mnogo manje prisutna u svakodnevnom životu
ispitanika, ali je bila daleko uticajnija u procesu diferencijacije
ispitanika u prošlosti, značaj njenog uticaja u ovim okolnostima bi
se tumačio pre svega preko uticaja na diferencijaciju. Takođe,
ovakav nalaz bi išao u prilog objašnjenju komor-biditeta preko
zajedničkih etioloških faktora – nepovoljnih porodičnih i
vršnjačkih afektivnih odnosa.
Sa druge strane, nezavisan uticaj nepovoljnih prethodnih
vršnjačkih odnosa na depresivnost išao bi u prilog objašnjenju ovog
komorbiditeta kao posledice antisoci-jalnog ponašanja. Pripadnost
devijantnoj grupi pre smeštaja u ustanovu je indikator odbacivanja
od strane prosocijalnih vršnjaka zbog kojeg je verovatno mlada
osoba ušla u devijantnu grupu, a koje je opet verovatno bilo
posledica prethodnog disrupti-vnog ponašanja mlade osobe (Patterson
i sar., 1992). Ova pripadnost je takođe indi-kator negativnih
afektivnih odnosa koje karakterišu samu devijantnu grupu (Hrnčić,
2004), ali ne i pokazatelj smanjenih adaptivnih sposobnosti u
situaciji boravka u vaspitnim i popravnim ustanovama, pošto se u
devijantnoj grupi uče upravo one socijalne veštine koje su korisne
za vršnjačke odnose u ovim okolnostima.
Cilj istraživanja je da se pokaže da je depresivnost mladih,
institucionalizo-vanih zbog svog antisocijalnog ponašanja
(krivičnih dela), visoko povezana sa nji-hovim prošlim i sadašnjim
socijalnim relacijama, i to na način koji je u skladu sa
predloženim modelom depresije.
Pretpostavljamo: 1) da će se pokazati visoka povezanost
depresivnosti sa proš-lim i sadašnjim socijalnim relacijama mlade
osobe; 2) da će visoka povezanost iz-među depresivnosti i
socijalnih odnosa biti najvećim delom objašnjena samoopisom
negativnih i odbacujućih prošlih i sadašnjih socijalnih odnosa u
okviru porodice i vršnjačke grupe i nedovoljne individuacije u
okviru porodice, dok ostale dimenzije socijalnih odnosa neće
značajno doprinositi objašnjenju; 3) da će porodični i vršnja-čki
odnosi dati značajan nezavisan doprinos objašnjenju depresivnosti;
4) da vršnja-čki odnosi neće biti značajniji za objašnjenje
depresivnosti od porodičnih odnosa; i 5) da će i sadašnji i
prethodni negativni vršnjački odnosi imati svoj nezavisan dopri-nos
objašnjenju depresivnosti.
-
Depresivnost i socijalne relacije institucionalizovanih mladih
prestupnika
363
METOD Varijable i instrumenti
Zavisna varijabla istraživanja je bila depresivnost, merena sa
tri skale samop-
rocene depresivnosti: skala D6R Momirovića, skala BDI Beck-a i
sar., i skala CES-D Radloff-a (detaljnije u Hrnčić, 2007b).
Nezavisne varijable su bile 18 varijabli socijalnog polja, koje
su obuhvatale odnose u porodici kao celini, odnose između majke i
ispitanika, i vršnjačke odnose. Odnosi u porodici kao celini su
mereni sa 6 skala GRADIR-a Kneževića (1994): Glad, Razmena,
Aktivnost, Demokratičnost, Individuacija i Red, definisanih po
Modelu stanja i odnosa u porodici RRRG (Berger, 1992). Odnosi majke
i ispitanika su mereni sa 9 skala: 7 skala SRDI Opačića (1995):
Intimnost, Odbacivanje, Žrtvo-vanje, Zahtevi, Kažnjavanje,
Kontrola, Unutrašnja kontrola; skalom PCS-YRS Bar-ber-a (1996) -
Psihološka kontrola; i skalom Monitoring Brown-a i sar. (po Barber,
1996). Vršnjački odnosi su mereni skalama: Kohezivnost i PKO
Kneževića, i Agre-sivnost Hrnčićeve (2002). U Tabeli 1 su prikazani
predmeti merenja upotrebljenih skala.
Tabela 1: Skale samoprocene upotrebljene u istraživanju i njihov
predmet merenja
NAZIV SKALE PREDMET MERENJA PORODICA GLAD
Zadovoljenje potreba, želja i očekivanja u porodici. Dimenzije:
zadovoljenje potreba – frustriranost potreba.
RAZMENA
Kvalitet emocionalne razmene u porodici. Dimenzije: emocionalna
bliskost – emocionalna udaljenost.
AKTIVNOST
Način strukturiranja vremena u porodici. Dimenzije: aktivnost –
pasivnost.
DEMOKRATIČNOST
Uloge u porodičnom sistemu. Dimenzije: demokratična
fleksibilnost – autoritarna rigidnost.
INDIVIDUACIJA
Mogućnosti za individuaciju članova porodice. Dimenzije:
individuacija – simbioza.
RED
Planiranje, organizacija i kontrola zbivanja u porodici.
Dimenzije: planiranje i kontrola – stihijnost i odsustvo
kontrole.
ODNOS MAJKE I ISPITANIKA INTIMNOST
Intimnost i otvorenost u komunikaciji.
ODBACIVANJE
Odbacivanje, zanemarivanje ispitanika.
ŽRTVOVANJE
Kontrola žrtvovanjem majke.
KAŽNJAVANJE
Nesistematsko kažnjavanje majke.
ZAHTEVI Previsoki zahtevi majke.
-
Jasna Hrnčić
364
KONTROLA
Preterano ograničavanje ponašanja ispitanika.
UNUTRAŠNJA KONTROLA
Strahovanje ispitanika da svojim postupcima ne izneveri
roditelja.
PSIHOLOŠKA KONTRO-LA
Skriveni, psihološki metodi kontrole aktivnosti i ponašanja
ispi-tanika, koji ne dozvoljavaju njegovu individuaciju.
MONITORING
Kontrola ponašanja ispitanika nadgledanjem njegovog kretanja i
druženja.
VRŠNJAČKA GRUPA KOHEZIVNOST
Sile koje utiču na ispitanika da ostane u vršnjačkoj grupi.
AGRESIVNOST
Agresivno ponašanje prema ispitaniku u neformalnoj grupi kojoj
pripada.
PKO
Prokriminalno ponašanje članova neformalne grupe kojoj je
ispitanik pripadao pre dolaska u instituciju.
DEPRESIJA D6R Trajno stanje hipotenzije. Depresivno
raspoloženje, pad energije,
i depresivna kognicija. BDI
Depresivni simptomi: afektivni, kognitivni, bihejvioralni i
somat-ski.
CES-D Depresivni simptomi: pretežno se odnose na depresivno
raspolo-ženje, pad energije i depresivnu kogniciju.
Skale koje opisuju negativne i odbacujuće sadašnje i prošle
socijalne odnose
su: u porodici - Razmena (u porodici) i Odbacivanje majke; a u
vršnjačkoj grupi - Agresivnost (sadašnji odnosi), i Prokriminalno
ponašanje (prošli odnosi, pre dolaska u instituciju). Skale koje
opisuju nedovoljnu individuaciju u porodici su: Individua-cija (u
negativnom polu), Psihološka kontrola majke i Kontrola majke
(Tabela 1). Uzorak
Istraživanje je obuhvatalo mladiće između 15 i 22 g., koji su u
momentu ispiti-
vanja boravili u vaspitnim i popravnim ustanovama Srbije zbog
počinjenih krivičnih dela, dobro znali srpski jezik, bili
funkcionalno pismeni, i imali živu majku i pozna-vali je. Konačan
uzorak je činio 191 ispitanik (detaljnije u Hrnčić, 2007b).
Ispitanici su pokazali visoko prisustvo depresivnosti na testovima
samoprocene. Aritmetičke sredine rezultata su bile: 64.26 na skali
D6R (SD=29.41), 15.15 na skali BDI (SD=12.28) i 15.6 na skali CES-D
(SD=9.94). Na skali BDI, 26.7% ispitanika je bilo iznad kritičkog
skora 19 (klinički značajno izražena depresija), a 13.6% iznad
skora 30 (teška depresija). Ovi rezultati su po većini pokazatelja
daleko viši od onih dobijenih u istraživanjima opšte populacije
(Hrnčić, 2007b).
-
Depresivnost i socijalne relacije institucionalizovanih mladih
prestupnika
365
REZULTATI3
Povezanost depresivnih simptoma sa socijalnim relacijama U svrhe
provere prve pretpostavke, urađena je kanonička korelaciona
analiza
na punom skupu varijabli (Tabele 2,3, 4, i 5). Levi skup
varijabli definisan je varija-blama socijalnog polja, a desni skup
varijablama depresivnosti. Dobijeni koeficijenti kanoničkih
korelacija pokazuju da samo prvi par kanoničkih varijabli ima
značajnu kanoničku korelaciju od 0.745, što objašnjava čak 55.50%
varijanse (Tabela 3). Za ovaj par kanoničkih varijabli su prikazani
kanonički koeficijenti, faktori i kros-fakori izvornih varijabli
socijalnog polja (Tabela 4) i varijabli depresivnosti (Tabela
5).
Tabela 2.: Kroskorelacije levog i desnog skupa varijabli
VARIJABLE D6R CES-D BDI Glad -.511 -.413 -.326 Razmena -.592
-.454 -.365 Aktivnost -.336 -.247 -.196 Demokratičnost -.558 -.446
-.377 Individuacija -.624 -.493 -.439 Red -.245 -.125 -.084
Intimnost -.374 -.325 -.232 Odbacivanje .574 .471 .441 Žrtva -.442
-.352 -.326 Kazna .534 .470 .429 Zahtevi .523 .463 .379 Kontrola
.577 .456 .469 Unutrašnja kontrola -.200 -.149 -.091 Psihološka
kontrola .586 .502 .455 Monitoring -.217 -.233 -.149 Kohezivnost
-.218 -.264 -.151 Agresivnost .478 .460 .364 PKO .402 .318 .280
Tabela 3.: Koeficijenti kanoničkih korelacija i njihova
značajnost:
Par kanon. varijabli rho lambda hi2 df Sig.
1 .745 .366 180.125 54 .000 2 .340 .821 35.248 34 .409 3 .267
.929 13.260 16 .654
3 Zbog ekonomičnositi izlaganja, prikazani su samo glavni
rezultati. Za detaljniji prikaz obratite se autoru.
-
Jasna Hrnčić
366
Tabela 4.: Kanonički koeficijenti, faktori i kros-faktori
varijabli socijalnog polja
VARIJABLE Kanonički koefici-jenti
Kanonički faktori Kanonički kros-faktori
Glad -.095 .702 .523 Razmena .277 .809 .602 Aktivnost .075 .460
.342 Demokratičnost .072 .760 .566 Individuacija .149 .844 .629 Red
-.012 .335 .250 Intimnost .158 .520 .387 Odbacivanje -.194 -.772
-.575 Žrtva .129 .595 .443 Kazna .122 -.722 -.538 Zahtevi .060
-.717 -.534 Kontrola -.231 -.767 -.571 Unutrašnja kontrola -.100
.279 .208 Psihološka kontrola -.074 -.793 -.591 Monitoring -.072
.308 .230 Kohezivnost .013 .317 .236 Agresivnost -.184 -.660 -.491
PKO -.258 -.544 -.405
Tabela 5: Kanonički koeficijenti, faktori i kros-faktori
varijabli depresivnosti
VARIJABLE Kanonički koefici-
jenti Kanonički faktori Kanonički
kros-faktori D6R -.989 -.992 -.739
CESD -.172 -.798 -.594
BDI .166 -.712 -.530
Urađena je i kanonička analiza kovarijansi između istih skupova,
radi utvrđi-
vanja stabilnosti dobijenih rezultata (Knežević i Momirović,
1996). Pokazuje se visoka sličnost sa rezultatima dobijenim
kanoničkom korelacionom analizom. Samo prvi par kvazikanoničkih
varijabli ima značajnu kvazikanoničku korelaciju od 0.661, koja
objašnjava 43.69% varijanse. Ona je za 11.81% niža od dobijene
kanoničke korelacije, i ukazuje na stabilnost rezultata. Potvrđuje
se prva hipoteza.
Negativni i odbacujući socijalni odnosi i nedovoljna
individuacija U svrhu provere druge hipoteze, urađena je kanonička
korelaciona analiza, u
kojoj je levi skup varijabli definisan sa sedam varijabli
socijalnog polja. To su: četiri varijable koje se odnose na
negativne i odbacujuće socijalne odnose - Razmena (u
-
Depresivnost i socijalne relacije institucionalizovanih mladih
prestupnika
367
negativnom polu), Odbacivanje, Agresivnost, i PKO; i tri
varijable nedovoljne indi-viduacije u porodici: Individuacija (u
negativnom polu), Psihološka kontrola, i Kon-trola (Tabela 7).
Desni skup je definisan trima varijablama depresivnosti (Tabela 8).
Dobijeni koeficijenti korelacija pokazuju da samo prvi par
kanoničkih varijabli ima značajnu kanoničku korelaciju od čak 0.733
(Tabela 6). Time je objašnjeno 53.73% varijanse kanoničkih
varijabli, što je samo 1.77% manje od vrednosti dobijene na
prethodnom punom skupu varijabli. Dakle, ovih sedam varijabli
socijalnog polja objašnjava najveći deo zajedničke varijanse
kanoničkih varijabli dobijene u pretho-dnoj analizi.
Tabela 6: Koeficijenti kanoničkih korelacija i njihova
značajnost
Par kanoničkih
varijabli rho Lambda hi2 df sig
1 .733 .429 156.287 21 .000 2 .214 .927 13.941 12 .304 3 .168
.972 5.278 5 .383
Tabela 7: Kanonički koeficijenti, faktori i kros-faktori
varijabli socijalnog polja
VARIJABLE Kanonički koefici-
jenti Kanonički
faktori Kanonički
kros-faktori Razmena .312 .821 .602 Individuacija .131 .857 .629
Odbacivanje -.283 -.784 -.575 Kontrola -.159 -.772 -.571 Psihološka
kontrola -.022 -.806 -.591 Agresivnost -.208 -.673 -.493 PKO -.230
-.553 -.405
Tabela 8: Kanonički koeficijenti, faktori i kros-faktori
varijabli depresivnosti
VARIJABLE Kanonički
koeficijenti Kanonički
faktori Kanonički
kros-faktori D6R -.972 -.990 -.726
CESD -.202 -.808 -.592
BDI .175 -.990 -.521
Kanonička analiza kovarijansi, urađena između ista dva skupa,
pokazuje zna-
čajnu kvazikanoničku korelaciju između samo jednog para
kvazikanoničkih varijab-li, koja je 0.681, što objašnjava 46.38%
varijanse. Ovaj rezultat je za 2.69% viši od rezultata prethodne
kvazikanoničke analize na punom skupu varijabli, što ukazuje na
visoku stabilnost rezultata.
-
Jasna Hrnčić
368
Da bismo proverili da li je doprinos ostalih dimenzija značajan
kada se kontro-liše uticaj ovih sedam varijabli socijalnog polja,
kao i da li doprinos ovih sedam varijabli ostaje značajan kada se
kontroliše uticaj ostalih varijabli socijalnog polja, urađen je par
hijerarhijskih multiplih regresija (Tabela 9). Prediktorske
varijable su bile varijable socijalnog polja. Kriterijumska
varijabla je bila depresivnost, definisa-na kao prva glavna
komponenta izolovana na tri skale depresivnosti. Pokazalo se da je
uticaj sedam varijabli negativnih afektivnih odnosa i nedostatka
individuacije ostao značajan i nakon kontrole uticaja ostalih
varijabli (p < 0.01). Ostali socijalni odnosi nisu značajno
doprinosili objašnjenju varijanse depresivnosti pošto se
kontro-lisao uticaj sedam osnovnih varijabli. Potvrđuje se druga
hipoteza.
Tabela 9: Rezultati hijerarhijske multiple regresije - poređenje
prediktivnosti sedam osnovnih
varijabli i ostalih varijabli socijalnog polja
ZAVRŠNA STATISTIKA PREDIKTORSKE VARI-JABLE
delta
R2 Korelacija ZVa Stand.
Beta
sr2 Prvi korak 0.458*** Razmena -.516 -.095 .002 Individuacija
-.569 -.138 .003 Odbacivanje .543 .202* .017 Kontrola .550 .137
.007 Psihol. kontrola .565 .031 .000 Agresivnost .476 .156* .016
PKO .366 .146* .018 Drugi korak 0.018 Glad -.458 .049 .001
Aktivnost -.285 -.100 .003 Demokratičnost -.506 -.097 .001 Red
-.166 .101 .003 Intimnost -.341 -.058 .001 Žrtva -.410 -.162 .005
Kazna .524 -.027 .000 Zahtevi .499 -.062 .001 Unutr. kontrola -.161
.116 .006 Monitoring -.219 .010 .000 Kohezivnost -.231 -.012 .000
Prvi korak 0.404*** Glad -.458 .058 .001 Aktivnost -.285 -.136 .005
Demokratičnost -.506 -.356*** .043 Red -.166 .159 .008 Intimnost
-.341 -.017 .000 Žrtva -.410 -.271* .017 Kazna .524 .170 .001
Zahtevi . 499 .055 .001 Unutr. kontrola -.161 .100 .005
-
Depresivnost i socijalne relacije institucionalizovanih mladih
prestupnika
369
Monitoring -.219 -.044 .001 Kohezivnost -.231 -.053 .002 Drugi
korak 0.072** Razmena -0,516 -.083 .001 Individuacija -0,569 -.106
.002 Odbacivanje 0,543 .135 .004 Kontrola 0,550 .165 .007 Psihol.
kontrola 0,565 .041 .000 Agresivnost 0,476 .131 .008 PKO 0,366
.169** .021 a Korelacija ZV – korelacija prediktora sa zavisnom
varijablom; sr2 - kvadrat semiparcijalne kore-
lacije, jedinstveni doprinos svakog predikotra totalnoj varijasi
koja objašnjava ZV. * p < 0.05; ** p < 0.01; *** p <
0.0001
Prediktivnost porodičnih i vršnjačkh odnosa
Relativno visoki kvadrati semiparcijalne korelacije varijabli
vršnjačke grupe na
skupu sedam osnovnih varijabli (za Agresivnost sr2=0,016, za PKO
sr2=0,018, Tabe-la 10), uz visoke rezultate varijabli porodice (za
Odbacivanje sr2=0,017), sugerišu da porodica i vršnjačka grupa
imaju značajan međusobno nezavisan uticaj na depresiv-nost. U svrhu
dalje provere urađen je par hijerarhijskih multiplih regresija
(Tabela 10). Prediktorske varijable su bile sedam osnovnih
varijabli socijalnog polja. Kriteri-jumska varijabla je bila
depresivnost, definisana kao i u prethodnim regresijama. Rezultati
pokazuju značajan međusobno nezavisan uticaj na depresivnost kako
vari-jabli porodice (p
-
Jasna Hrnčić
370
PKO .366 .232*** .048 Drugi korak 0. 458**** Razmena -.516 -.095
.002 Individuacija -.569 -.138 .003 Odbacivanje .543 .202* .017
Kontrola .550 .137 .007 Psihol. kontrola .565 .031 .000 a
Korelacija ZV – korelacija prediktora sa zavisnom varijablom; sr2 -
kvadrat semiparcijalne kore-
lacije, jedinstveni doprinos svakog predikotra totalnoj varijasi
koja objašnjava ZV. * p < 0.05; ** p < 0.01; *** p <
0.0001; **** p < 0.0001
Poređenje uticaja sadašnjih i prethodnih vršnjačkih odnosa
Prikazani rezultati varijabli Agresivnost i PKO vršnjačke grupe u
okviru kano-
ničkih analiza (kanonički koeficijent za Agresivnost je -0.184 i
-0.208, za PKO -0.258 i -0.230, Tabele 4 i 7) i hijerarhijske
multiple regresije (kvadrat semiparcijal-nih korelacija za
Agresivnost na skupu sedam osnovnih varijabli je 0.016, a za PKO je
0.018, Tabela 10) sugerišu da pretpostavka o međusobno nezavisnom
uticaju sadašnjih (skala Agresivnosti) i prošlih vršnjačkih odnosa
(skala PKO) ima osnova. Dalje hijerarhijske multiple regresije su
potvrdile da ove dve varijable daju značajan nezavisan doprinos
objašnjenju varijanse depresivnosti kada se kontroliše uticaj svih
ostalih osnovnih varijabli socijalnog polja (za Agresivnost -
p=0.021, za PKO - p=0.015, Tabela 11). Potvrđuje se peta
hipoteza.
Tabela 11: Rezultati hijerarhijske multiple regresije za
prediktorske varijable Agresivnost i PKO
Korak Varijable unešene u koraku Kumul. R2 Delta R2 Sig.
1. 5 osnovnih varijabli porodice .416 .416 .000 2. Agresivnost
.440 .024 .005 3. PKO .458 .018 .015 1. 5 osnovnih varijabli
porodice .416 .416 .000 2. PKO .442 .026 .004 3. Agresivnost .458
.016 .021
DISKUSIJA
Naši rezultati pokazuju da između seta varijabli socijalnog
polja i seta varijabli depresivnosti, postoji vrlo visoka kanonička
korelacija, koja objašnjava čak 55.5% varijanse. Ona sugeriše
visoku povezanost između socijalnih odnosa mlade osobe i njene
depresivnosti, u skladu sa modelom depresije koji predlažemo. Ipak,
činjenica da je i procenu depresivnosti, i procenu socijalnih
relacija davala ista osoba u obliku
-
Depresivnost i socijalne relacije institucionalizovanih mladih
prestupnika
371
samoopisa, poziva na oprez pri donošenju zaključaka. Povezanost
može biti posledi-ca drugih faktora, kao što je delovanje
kognitivnih procesa karakterističnih za depre-sivne osobe, i
varijansa deljenog metoda.
Mnogi autori ukazuju na postojanje depresivnih kognicija kao
sastavnog dela depresivne simptomatologije. One podrazumevaju
negativnu obojenost pogleda na sebe, svoju budućnost, svoju
prošlost i svet u odnosu na sebe (Asarnow i sar., 1987; Beck, 1989;
Haley i sar., 1985, Haaga i sar., 1991, Harrington, 1995; Birmaher
i sar., 1996). Usled svojih kognitivnih distorzija, depresivne
osobe mogu da procenju-ju svoje socijalne odnose gorim od realnih,
pa bi dobijene korelacije između socija-nih odnosa i depresivnosti
bile artefakt samog poremećaja. Međutim, pokazuje se da depresivni
mladi imaju realnu procenu sadašnjih socijalnih odnosa, dok su
mladi koji nisu depresivni skloniji “ulepšavanju realnosti”
(Asarnow i sar. 1987, Goodyer i sar., 1991; Shepperd i sar., 1994).
Negativna kognicija depresivnih se pre svega odnosi na procenu sebe
i na autobiografska sećanja, a naročito na emotivne odnose
odbacivanja (Haaga i sar., 1991). U ovom smislu, depresivne
kognicije bi trebalo da utiču: a) podjednako i na pozitivne i na
negativne afektivne odnose; b) podjednako na opis i porodice i
vršnjačke grupe, koji bi tako bili međusobno zavisni; c) više na
opis prošlih nego na opis sadašnjih vršnjačkih odnosa. Međutim,
naše istraživanje je pokazalo: a) da negativni afektivni odnosi
bolje objašnjavaju depresivnost od nedo-voljnih pozitivnih odnosa;
b) da porodični i vršnjački odnosi daju značajan nezavi-san
doprinos objašnjenju depresivnosti, i c) da prošli vršnjački odnosi
nemaju veći značaj za objašnjenje depresivnosti od sadašnjih
vršnjačkih odnosa. Zato smatramo da depresivne kognicije ne mogu da
objasne visoku povezanost socijalnih relacija i depresivnosti
dobijenu u ovom radu.
U našem istraživanju ista osoba procenjuje i svoju depresivnost,
i svoje soci-jalne relacije, čime se dobija tzv. “varijansa
deljenog metoda”, deo zajedničke vari-janse koja nastaje samo usled
zajedničkog izvora podataka. Osobenosti ličnosti pro-cenjivača
određuju njegove odgovore i u jednom i u drugom setu varijabli, te
se tako dobija korelacija kojoj je izvor treći faktor –
karakteristike procenjivača. Ipak, dobi-jene očekivane razlike u
prediktivnosti pojedinih varijabli socijalnog polja, u suprot-nosti
su sa delovanjem varijanse deljenog metoda, koja podjednako utiče
na sve posmatrane varijable. Takođe, visina dobijene korelacije
između skupa varijabli socijalnih relacija i skupa varijabli
depresivnosti sugeriše da, čak i ako deo ove kore-lacije dugujemo
varijansi deljenog metoda, ostaje značajna poveznost depresivnosti
i socijalnih relacija.
Dobijena zajednička varijansa između depresivnosti i socijalnog
polja skoro je u potpunosti bila objašnjena samoprocenom negativnih
i odbacujućih socijalnih odnosa osobe u okviru porodice i vršnjačke
grupe, kao i samoprocenom nedovoljne autonomije i individuacije u
okviru porodice, opisanih kao „sedam osnovnih varijab-li socijalnog
polja“. Kanonička korelacija između ovih varijabli i depresivnosti
obja-šnjava čak 53.73% varijanse kanoničkih varijabli, što je samo
1.77% manje od one dobijene na punom skupu varijabli. Ove nalaze je
potvrdila i hijerarhijska multipla regresija, koja je pokazala da
je uticaj ovih sedam varijabli ostao značajan i nakon kontrolisanja
uticaja ostalih 11 varijabli socijalnog polja, dok obrnuto nije bio
slučaj.
-
Jasna Hrnčić
372
Istraživanje Reiss-a i sar. (1995) je imalo slične zaključke:
konfliktni i negativni odnosi roditelja prema detetu su
objašnjavali skoro 60% varijanse antisocijalnog ponašanja i 37%
varijanse depresivnosti. Pozitivni odnosi su objašnjavali tek 10%
varijanse oba poremećaja.
U našem istraživanju se pokazuje da vršnjačka grupa i porodica
imaju međuso-bno nezavisan uticaj na depresivnost mladih, i da
vršnjačka grupa nema veći uticaj na depresivnost od porodice. Ovaj
nalaz je dobijen kod institucionalizovanih antiso-cijalnih
adolescenta, koji su u svakodnevnoj komunikaciji sa vršnjacima, ali
ne i sa porodicom, i koje karakteriše veći uticaj vršnjačke grupe
od uticaja porodice (Dono-van, Jessor, 1985; Booth i sar., 1998).
Ovi rezultati ukazuju na značaj procesa dife-rencijacije osobe u
okviru porodice. Ukoliko su oni nepovoljni zbog negativnih i
odbacujućih odnosa i onemogućavanja individualizacije i autonomije,
smanjuju se mogućnosti osobe da zadovoljni svoje socijalne potrebe
i da se adaptira na nepovo-ljne okolnosti.
Značajan uticaj na depresivnost negativnih i odbacujućih
socijalnih odnosa u okviru porodice i vršnjačke grupe i nedovoljne
autonomije i individuacije u okviru porodice, koji su etiološki
faktori i depresije i antisocijalnog ponašanja, ide u prilog
tumačenju visokog komorbiditeta depresije i antisocijalnog
ponašanja preko zajed-ničkih etioloških faktora oba poremećaja
.
Nezavisan uticaj sadašnjih vršnjačkih odnosa sugerišu značaj
koji za depresiv-nost ima zadovoljenje potrebe za afektivnom
vezanošću u neposrednoj socijalnoj sredini, koju u uslovima
institucionalizacije mladih čine pre svega vršnjaci. Nezavi-san
uticaj prošlih afektivnih odnosa ukazuje na značaj unutrašnjih
reprezentacija prethodnih afektivnih odnosa, koje potom utiču na
manju “otpornost” osobe na sa-dašnje socijalne nepovoljnosti. On
ide u prilog objašnjenju komorbiditeta depresiv-nosti i
antisocijalnog ponašanja kroz uticaj koji antisocijalno ponašanje
ima na raz-voj depresivnosti. Antisocijalno i disruptivno ponašanje
dovodi do odbacivanja pro-socijalnih vršnjaka i uključivanja mlade
osobe u devijantnu vršnjačku grupu, koju po pravilu karakterišu
negativni i odbacujući afektivni odnosi, čime se nastavlja
zloću-dni krug loših socijanih odnosa koji su opet faktor rizika
depresije.
Dobijeni rezultati potvrđuju sve hipoteze istraživanja, koje su
izvedene iz pred-loženog modela depresije. Po ovom modelu,
centralni prediktori eventualne depresi-vnosti su socijalni
faktori: nepovoljnost i nedovoljnost sadašnjih i prošlih, realnih
ili internalizovanih afektivnih veza sa socijalnom sredinom i
nepodsticanje i/ili spreča-vanje autonomije i individuacije u
bliskim socijalnim grupama, koje dovodi do si-romašnih i
neadekvatnih adaptivnih mehanizama individue.
ZAKLJUČAK
Sprovedeno istraživanje je pokazalo da je samoopis socijalnih
varijabli u viso-koj korelaciji sa samoopisom depresivnosti mladih
sa antisocijalnim ponašanjem. Ova korelacija je najvećim delom bila
objašnjena negativnim i odbacujućim socijal-
-
Depresivnost i socijalne relacije institucionalizovanih mladih
prestupnika
373
nim odnosima osobe u porodici i vršnjačkoj grupi i nedovoljnom
individuacijom u porodici. Varijable porodice i varijable vršnjačke
grupe su dale značajan međusobno nezavisan doprinos objašnjenju
depresivnosti. Doprinos vršnjačke grupe se nije pokazao izrazitiji
od uticaja porodice, što je interesantno ako se uzme u obzir da je
nalaz dobijen u uzorku institucionalizovane antisocijalne omladine,
kojoj je nepos-redna socijalna sredina vršnjačka grupa, a ne
porodica, a vršnjaci neretko važniji od porodice. Ovi nalazi idu u
prilog objašnjenju komorbiditeta depresije i antisocijal-nog
ponašanja preko zajedničkih etioloških faktora u okviru porodice. I
sadašnji i prošli negativni vršnjački odnosi su dali značajan
nezavisan doprinos objašnjenju depresivnosti. Nezavisan uticaj
prošlih odnosa sugeriše da i samo antisocijalno po-našanje može
biti etiološki faktor depresivnosti.
Navedeni nalazi idu u prilog modelu unipolarne depresije koji
predlažemo. Po ovom modelu, depresija je značajno smanjenje ili
potpuno povlačenje emotivnih ulaganja osobe u socijalnu okolinu, a
time i u sebe, u cilju odbrane od psihičkog bola nastalog zbog
nedovoljnih socijalnih afektivnih veza. Bazični uslovi nastanka
depresije su: nepovoljnost i nedovoljnost sadašnjih i prošlih,
realnih ili internalizo-vanih afektivnih veza sa socijalnom
sredinom, i neefikasnost adaptivnih mehaniza-ma da ovo stanje
prevaziđe. Socijalne relacije se shvataju kao dominantan faktor
rizika depresije. Prošli socijalni odnosi uglavnom utiču na stepen
diferencijacije osobe, preko unutrašnjih reprezentacija socijalnih
odnosa i adaptivnih mehanizama osobe koji se uče i podstiču u
bliskim socijalnim grupama. Sadašnje socijalne relaci-je uglavnom
određuju da li je potreba za socijalnim afektivnim vezama
zadovolje-njena.
Dobijeni nalazi daju novi pogled na depresivnost iz ne baš često
razmatranog ugla antisocijalne omladine, koji omogućava da se
jasnije uvidi suština depresivnos-ti, kao i njene specifičnosti u
ovoj populaciji. Potrebna su dalja istraživanja longitu-dinalnog
dizajna da bi se dalje testirao mehanizam nastanka depresije
sugerisan u ovom radu.
LITERATURA
Abramson, L. Y., Seligman, M. E. P., & Teasdale, J. D.
(1978). Learned helplessness in humans: critique and reinformation.
Journal of Abnormal Psychology, 87(1), 49-74.
Asarnow, J. R., Carlson, G. A., & Guthrie, D. (1987). Coping
strategies, self-perceptions, hopelessness, and perceived family
environments in depressed and suicidal children. Journal of
Consulting and Clinical Psychology, 55(3), 361-366.
Aseltine, R. H., Gore, S., & Colten, M. E. (1994).
Depression and the social develop-mental context of adolescence.
Journal of Personality and Social Psychology, 67(2), 252-263.
-
Jasna Hrnčić
374
Barber, B. K. (1996). Parental psychological control: revisiting
a neglected construct. Child Development, 67, 3296-3319.
Beck, A. T. (1989). Cognitive Therapy and Emotional Disorders.
London, Penguin Books.
Becker, J. (1974). Depression: Theory and Research. New York,
V.H. Winston & Sons.
Berger, J. (1992). Psihologija porodice - model stanja i odnosa
RRRG. Psihološka istraživanja, 5, 11-47.
Birmaher, B., Ryanm, N. D., Williamson, D. E., Brent, D. A.,
Kaufman, J., Dahl, R. E., Perel, J., & Nelson, B. (1996).
Childhood and adolescent depression: a review of the past 10 years.
Part I. Journal of American Academy of Child & Adolescent
Psychiatry, 35(11), 1427-1439.
Blatt, S. J. (1995). Representational structures in
psychopathology. U D. Cicchetti & S. Toth (Eds.) Rochester
Symposium on Developmental Psychopathology, Volume VI: Emotion,
Cognition, and Representation. Rochester, NY: University of
Roch-ester Press (str. 1-33).
Blatt, S. J. (1998). Contributions of psychoanalysis to the
understanding and treatment of depression. Journal of the American
Psychoanalytic Association, 46(3), 723-752.
Blatt, S. J., & Auerbach, J. S. (2001). Mental
representation, severe psychopathology, and the therapeutic
process. Journal of the American Psychoanalytic Association, 49(1),
113-159.
Block, J. H., Gjerde, F., & Block, J. H. (1991). Personality
antecedents of depressive tendencies in 18-year-olds: a prospective
study. Journal of Personality and Social Psychology, 60(5),
726-736.
Bolbi, Dž. (1980). Kratak osvrt na istorijski razvoj teorije
afektivne vezanosti. U R. Zazo (ur.) Poreklo čovekove osećajnosti.
Beograd, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva (str. 45-46).
Booth, C. L., Rubin, K. H., & Rose-Krasnor, L. (1998).
Perception of emotional support from mother and friend in middle
childhood: links with social-emotional adaptation and preschool
attachment security. Child Development, 69, 427-442.
Bowlby, J. (1946). Forty-four Juvenile Thieves: Their Characters
and Home-life. London, Balliere, Tindall & Cox.
Bowlby, J. (1960). Grief and mourning in infancy and early
childhood. The Psycho-analitic Study of the Child, 15, 9-52.
Bowlby, J. (1961). Process of mourning. The International
Journal of Psycho-Analysis, 42(4-5), 317-340.
Bowlby, J. (1982). Attachment and Loss, Vol. 1: Attachment, 2nd
ed. New York, Basic Books.
Bowlby, J. (1988). Developmental psychiatry comes of age. The
American Journal of Psychiatry, 145, 1-10
Cantrell, V. L., & Prinz, R. J. (1985). Multiple
perspectives of rejected, neglected, and accepted children:
relation between sociometric status and behavioral
characteris-tics. Journal of Consulting and Clinical Psychology,
53(6), 884-889.
-
Depresivnost i socijalne relacije institucionalizovanih mladih
prestupnika
375
Caspi, A. (2000). The child is father of the man: personality
continuities from child-hood to adulthood. Journal of Personality
and Social Psychology, 78(1), 158-172.
Cole, D. A., & Carpentieri, S. (1990). Social status and the
comorbidity of child depression and conduct disorder. Journal of
Consulting and Clinical Psychology, 58(6), 748-757.
Crick, N. R. (1996). The role of overt aggression, relational
aggression, and prosocial behavior in the prediction of children’s
future social adjustment. Child Develop-ment, 67, 2317-2327.
Dishion, T. J. (1990). The family ecology of boys’ peer
relations in middle childhood. Child Development, 61, 874-892.
Dodge, K. A., Coie, J. D., Pettit, G. S., & Price, J. M.
(1990). Peer status and aggres-sion in boys’ groups: developmental
and contextual analyses. Child Development, 61, 1289-1309.
Donovan, J. E., & Jessor, R. (1985). Structure of problem
behavior in adolescence and young adulthood. Journal of Consulting
and Clinical Psychology, 53(6), 890-904.
Dweck, C. S., & Reppucci, D. N. (1973). Learned helplessness
and reinforcement responsibility in children. Journal of
Personality and Social Psychology, 25(1), 109-116.
Fergusson, D. M., Lynskey, M. T., & Horwood, J. L. (1996).
Origins of comorbidity between conduct and affective disorders.
Journal of American Academy of Child & Adolescent Psychiatry,
35(4), 451-460.
Feshbach, S. (1997). The psychology of aggression: insights and
issues. U S. Feshbach & J. Zagrodzka (Eds.) Aggression:
Biological, Developmental, and Social Per-spectives. New Jork,
London, Plenum Press (str. 213-235).
Freud, S. (1957). Mourning and melancholia. Standard Edition vol
14. London, The Hogarth Press (str. 243-258).
Goodyer, I., Germany, E., Gowrusankur, J., & Altham, P.
(1991). Social influences on the course of anxious and depressive
disorders in school-age children. British Journal of Psychiatry,
158, 676-684.
Haaga, D. A, Dyck, M. J., & Ernst, D. (1991). Empirical
status of cognitive theory of depression. Psychological Bulletin,
110(2), 215-236.
Haley, G. M. T., Fine, S., Marriage, K., Moretti, M. M., &
Freeman, R. J. (1985). Cognitive bias and depression in
psychiatrically disturbed children and adoles-cents. Journal of
Consulting and Clinical Psychology, 53(4), 535-537.
Harrington, R. (1995). Depressive Disorder in Childhood and
Adolescence. Chiches-ter, John Wiley & Sons.
Hrnčić, J. (2000). Porodice mladih: poređenje delinkvenata i
klijenata institucija mentalnog zdravlja. Psihologija, 33(3-4),
455-470.
Hrnčić, J. (2001). Delinkventno ponašanje mladih, stres i
porodica. Jugoslovenska revija za kriminologiju i krivično pravo,
39(1), 167-176.
Hrnčić J. (2002). Analiza socijalnih relacija adolescenata sa
komorbiditetom depre-sivnih simptoma i antisocijalnog ponašanja.
Doktorska disertacija, Medicinski fa-kultet, Univerzitet u
Beogradu, Beograd.
-
Jasna Hrnčić
376
Hrnčić, J. (2003). Komorbiditet depresivnih simptoma i
antisocijalnog ponašanja kod mladih. Psihijatrija danas, 35(1-2),
5-28
Hrnčić, J. (2004). Pregled faktora rizika antisocijalnog
ponašanja mladih (individualni faktori, stresori i vršnjačka
grupa). Revija za kriminologiju i krivično pravo, 42(3),
133-163.
Hrnčić, J. (2007a). Restriktivnost ustanove i depresivnost
mladih lišenih slobode. Nauka, bezbednost, policija, 12(2),
127-144.
Hrnčić, J. (2007b). Depresivnost kod institucionalizovanih
mladih delinkvenata. Revija za kriminologiju i krivično pravo,
45(3), 169-188.
Joffe, W. G., & Sandler, J. (1965). Notes on pain,
depression, and individuation. The Psychoanalytic Study of the
Child, 20, 394-424.
Joffe, W. G., & Sandler, J. (1968). Comments on the
psychoanalytic psychology of adaptation, with special reference to
the role of affects and the representational world. The
International Journal of Psycho-Analysis, 49, 445-454.
Joiner, T. E., & Metalsky, G. I. (1995). A prospective test
of an integrative interper-sonal theory of depression: a
naturalistic study of college roommates. Journal of Personality and
Social Psychology, 69(4), 778-788.
Kerr, M., Tremblay, R. E., Pagani, L., & Vitaro, F. (1997).
Boys’ behavioral inhibition and the risk of later delinquency.
Archives of General Psychiatry, 54, 809-816.
Knežević, G. (1994). Merenje i porodično funkcionisanje -
predlog novog instrumenta. Časopis za kliničku psihologiju i
socijalnu patologiju, 1(1-2), 251-175.
Knežević, G. i Momirović, K. (1996). Algoritam i program za
analizu relacija ka-noničke korelacijske analize i kanoničke
analize kovarijansi. U P. Kostić (ur.) Problemi merenja u
psihologiji (primena računara), vol. 2. Beograd, Institut za
kriminološka i sociološka istraživanja (str. 57-73).
Leary, M. R., Tambor, E. S., Terdal, S. K., & Downs, D. L.
(1995). Self-esteem as an interpersonal monitor: the sociometer
hypothesis. Journal of Personality and So-cial Psychology, 68(3),
518-530.
Lewinsohn, P. M., Clarcke G. N., Seeley, J. R., & Rohde, P.
(1994). Major depression in community adolescents. Age of onset,
episode duration, and time to recurrence. Journal of American
Academy of Child & Adolescent Psychiatry, 33(6), 809-818.
Lowen, A. (1972). Depression and the Body. Baltimore, Penguin
Books. Lyons-Ruth, K. (1996). Attachment relationships among
children with aggressive
behavior problems: the role of disorganized early attachment
patterns. Journal of Consulting and Clinical Psychology, 64(1),
64-73.
Mendelson, M. (1974). Psychoanalytic Concepts of Depression. New
York, Spectrum Publications.
Okun, B. F., & Rappaport, L. J. (1981). Working with
Families: An Introduction to Family therapy. North Scituate,
Massachusetts, Dixbury Press.
Opačić, G. (1995). Ličnost u socijalnom ogledalu. Beograd,
Institut za pedagoška istraživanja.
Patterson, G. R., Reid, J. R., & Dishion, T. J. (1992). A
Social Interactional Approach. Vol. 4. Antisocial Boys. Eugene,
Castalia Publishing Company.
-
Depresivnost i socijalne relacije institucionalizovanih mladih
prestupnika
377
Reiss, D., Hetheringon, M. E., Plomin, R., Howe, G. W., Simmens,
S. J., Henderson, S. H., O’Connor, T. J., Bussell, D. A., Anderson,
E. R., & Law, T. (1995). Genetic question for environmental
studies. Differential parenting and psychopathology in adolescence.
Archives of General Psychiatry, 52, 925-936.
Rosenstein, D. S., & Horowitz, H. A. (1996). Adolescent
attachment and psychopa-thology. Journal of Consulting and Clinical
Psychology, 64(2), 244-253.
Sandler, J. (1960). On the concept of superego. The
Psychoanalytic Study of the Child, 15, 128-162.
Sandler, J., & Rosenblatt, B. (1962). The concept of the
representational world. The Psychoanalitic Study of the Child, 17,
128-145.
Sandler, J., & Joffe, W. G. (1965). Notes on childhood
depression. The International Journal of Psycho-Analysis, 46,
88-96.
Sandler, J., & Joffe, W. G. (1969). Towards a basic
psychoanalytic model. The Inter-national Journal of
Psycho-Analysis, 50, 79-90.
Seligman, M. E., Maier, S. F., & Geer, J. H. (1968).
Alleviation of learned helpless-ness in the dog. Journal of
Abnormal Psychology, 73(3), 256-262.
Shepperd, J. A., Arkin, R. M., Strathman, A., & Baker, S. M.
(1994). Dysphoria as a Moderator of the relationship between
perceived effort and perceived ability. Journal of Personality and
Social Psychology, 66(3), 559-569.
Vuchinich, S., Wood, B., & Vuchinich, R. (1994). Coalitions
and family problem solving with preadolescents in referred,
at-risk, and comparation families. Family Process, 33, 409-424.
Windle, M. (1994). A study of friendship characteristics and
problem behaviors among middle adolescents. Child Development, 65,
1764-1777.
-
Jasna Hrnčić
378
ABSTRACT
DEPRESSIVENESS AND SOCIAL RELATIONS OF JUVENILE OFFENDERS
DEPRIVED OF THEIR LIBERTY
Jasna Hrnčić Institute for criminological and sociological
researches, Belgrade
The article examines the interrelations between depressiveness
and social rela-tions of adolescents, deprived of their liberty due
to their offences. The model of unipolar depression is proposed,
that assumes that basic conditions for occurrence of depression are
adversity and insufficiency of current and past, real or
internalized affective relations with social environment, and
inefficiency of adaptive mechanisms to overcome that state. 191
male juveniles 15 - 22 years of age, in residential and
correctional institutions in Serbia, completed three self-rating
scales of depression, and 18 self-rating scales of family and peer
relations. The correlation between dep-ression and social relations
was 0.745 that explains even 55.50% of the variance. It was largely
explained by negative and dismissive family and peer relations, and
insufficient individuation in a family. Both family and peer
variables gave signifi-cant mutually independent contribution to
the explanation of depressiveness. Both current and past peer
relations had significant mutually independent contribution to the
explanation of depressiveness. Findings are in favour to proposed
model of depression.
Key words: Comorbidity, antisocial behaviour, differentiation,
attachment.
RAD PRIMLJEN: 31.06.2008.