-
Demografskl procesi i struktura obitelji(europska iskustva)
Vlado PuljizStudijski centar socijalnog radaPravnog
fakultetaSveuilite u Zagrebu
Izvorni znanstveni lanakUDK 314.3:316.356.2
Primljeno: srpanj 1995.
ezdesetih godina pa nadalje u gotovo svim europskim zemljama
dogodio se velikizaokret u demografskim trendovima. On je, prije
svega, obiljeen stanovitim padom stopefertiliteta ispod razine
reprodukcije. To je utjecalo na poremeaj ukupne
demografskestrukture. Glavni uzroci ove demografske recesije jesu
promijenjen odnos mladihljudiprema obitelj~ zapoljavanje ena te
kontrola raanja djece. U skladu s tim jei diferenci-jacija
obiteljskih oblika. Klasina nukleama obitelj u kojoj je otac kao
hranitelj zaposlen,a majka je domaica i odgajateljica djece, sada
je u manjini u odnosu na druge obiteljskeoblike. Danas pretee
obitelj s oba zaposlena roditelja (dva hranitelja), a takoer je
zna-tan udio jednoroditeljskih obitelji te parova bez djece. .
Uvod
U nas su u posljednje vrijeme ive raspraveo demografskim
kretanjima. O tome je bilo do-sta napisa u novinama, rasprava na
radiju i te-leviziji. U nekoliko navrata nepovoljnim kre-tanjem
stanovnitva bavio se i Sabor, a u svojojposlanici s kraja 1994.
godine na demografskeje probleme Hrvatske i potrebu njihovog
pre-vladavanja upozorio i Predsjednik Republike.SIjedom toga u
Ministarstvu razvitka i obnoveprije nekoliko mjeseci formirana je
radna gru-pa sastavljena od istaknutih demografa j dru-gih
strunjaka. Ona je priredila dokument odemografskom stanju zemlje te
prijedlogemjera kojima je cilj da se ono pobolja. Mjereipak nisu
javnosti obznanjene, jer one, u kraj-njoj liniji, ovise o novoj
strukturi dravnih izda-taka. Timje povodom u HAZU odrana
znan-stvena konferencija koja se bavila demograf-skom problematikom
koja je dodatno pojasni-la neke njene aspekte.
Ocjena koja gotovo svugdje prevladava je-ste da je demografsko
stanje u Hrvatskoj vrlozabrinjavajue i da vie ne smijemo
pasivnopromatrati kako se negativni trendovi produ-bljuju, nego da
je potrebna intervencija dravekoja e pokrenuti demografsku obnovu.
Razli-ke koje se javljaju u tretiranju demografskihproblema tiu se
upravo tih mjera koje trebapoduzeti, njihovog sadraja i naina
izvedbe.
Demografski problemi u vrstoj su svezi sobiteljskom strukturom,
ali i s pojedincima ko-
ji unutar ili izvan obitelji ive. Naime, demo-grafski proces kao
makrofenomen agregat jeogromnog broja mikroprocesa koji se
deavajuna razini obitelji ili pak na razini pojedinaca.Oni
odraavaju stanje temeljnih jedinica dru-tva, njihov nain ivota,
vrijednosti, ivotneorijentacije. Stoga je, radi razumijevanja
pro-blema, demografske analize potrebno dovestiu vezu s obiteljskom
i individualnom razinom,a u interpretacijama pojava posluiti se
nizomdrugih faktora koji stoje u pozadini demograf-skih fenomena.
Tada e naa znanja biti vjero-dostojnija, a akcije koje emo poduzeti
boljeutemeljene.
U naem asopisu mi smo objavili nekolikonapisa o demografskim
procesima te o stanjuobitelji. No ini nam se da situacija
zahtijevadodatne informacije i pojanjenja. Nai su de-mografski
problemi veoma kompleksni da bi ihjednostavno i definitivno
objasnili i lako dolido rjeenja. Nije u pitanju traenje
definitivneformule, neke vrste panaceje, nego praenjeprocesa i
reakcije njima prilagoene.
U tom smislu uinilo nam se korisnim daovdje predoimo neke
aspekte demografskesituacije u Europi, s posebnim OSVrtomnapromjene
u obitelji. Drugi prilog koji emoobjaviti u sljedeem broju posvetit
emo po-litikama prema obitelji u raznim europskimzemljama.
Nadam se da e ovi tekstovi pomoi u razu-mijevanju nae situacije.
Naime, bez obzira na
123
-
Rev. soe. polit., god. II, br. 2, str. 123-130, Zagreb 1995.
specifine okolnosti u kojima se nalazi (domo-vinski rat,
okupacija dijela teritorija, pad ivot-nog standarda, teke socijalne
prilike) Hrvat-ska, ipak, i u demografskom pogledu, slijediope
europske trendove i ne moe im, kada bii htjela, izbjei. Stoga nam
je potrebno manjeo tome to se na demografskom planu posljed-njih
decenija dogaalo u pojedinim dijelovimaEurope i kakve su danas
europske populacij-ske i obiteljske politike.
Poslijeratna demografska obnova Europe
Neposredno nakon drugog svjetskog rataEuropa je doivjela veliku
demografsku obno-vu. Uostalom, to se i moglo oekivati
nakonkatastrofe koja ju je zadesila. Ta se demograf-ska obnova
ogledala u pozitivnim pokazatelji-ma o kretanju stanovnitva, prije
svega u pove-anim stopama fertiliteta i nupcijaliteta. Naprimjer,
stope ukupnog fertiliteta, koje poka-zuju broj djece koji u
fertilnoj dobi u prosjekurodi jedna ena, u glavnim europskim
zemlja-ma, kako pobjednicama tako i pobijeenima,nadmaile su
predratne stope. Ono to je izne-nadilo demografe jeste to da
razdoblje demo-grafskog preporoda, kako se na osnovi povije-snog
iskustva oekivalo, nije uobiajeno kratkotrajalo, nego se produilo
na cijele dvije dece-nije. Dokaz tome su podaci o stopama
fertilite-ta u tri glavne europske zemlje: Francuskoj,Velikoj
Britaniji i Njemakoj.
Tablica 1.Stope ukupnog feniliteta u Francuskoj,
.VelikojBritaniji i Njemakoj 1921-1965. godine
Razdoblje Francuska Velika NjemakaBritanija
1921-1925. 2.42 2.39 2.621926-1930. 2.30 2.01 2.101931-1935.
2.16 1.79 1.841936-1940. 2.07 1.79 2.241941-1945. 2.11 1.98
1.901946-1950. 2.98 2.39 2.071951-1955. 2.72 2.19 2.101956-1960.
2.70 2.51 2.331961-1965. 2.84 2.83 2.50
* Nakon 1945. godine radi se o Saveznoj. Republici Njemakoj.
Izvor: Patrick Festy, La fecondite des pays occi-dentaux 1870 tl
1970, Paris, CahiersINED nQ 85, 1975, pp. 97-98 i p. 152.
124
Puqiz, Vo: Demografski procesi istruktura obili1fji (europs1aJ
is1aJstva)
Stopefertiliteta u dvije poslijeratne dece-nije osjetno su
nadmaile stope iz tridesetihgodina. Izuzetak ini hitlerovsko
razdoblje uNjemakoj 1936-40. kada je u toj zemlji voe-na snana
pronatalitetna politika, koja se odra-zila na poveanom prirataju
stanovnitva. Tesu stope bile iznad proste reprodukcije stanov-nitva
koja se, prema demografskini prorau-nima, postie pri stopi
fertiliteta od 2.10 pro-sjeno roene djece od strane jedne
ene.(Wertheimer - Baleti, 1992).
Da se radilo o znaajnoj demografskojrenesansi koja je oivjela
staru i umornu Eu-ropu svjedoe podaci o tzv. specifinim sto-pama
fertiliteta koji govore o prosjenombroju djece koje rode ene
odreene genera-cije. Naime, generacija ena roena poet-kom stoljea
(preciznije 1900. i 1910. godi-ne) rodila je prosjeno osjetno manje
djecenego generacija roena 1920. i 1930. godine.Prve dvije
generacije ena raale su uglav-nom izmeu dva svjetska rata, a druge
dvijenakon drugog svjetskog rata. Ilustrirajmo toprimjerom
Francuske. U Francuskoj je enaroena 1900. godine u prosjeku
donijela nasvijet 2.1 dijete, roena 1910. godine 2.3 dje-teta,
roena 1920. godine 2.5 djeteta, a enaroena 1930. godine 2.6
djeteta. Slino jebilo i u drugim europskim zemljama, kao toje V.
Britanija, Norveka, vedska, a takoeri SAD i Australija (Festy,
1979).
Demografi ukazuju na jo jedan indikatorposlijeratnog pomlaivanja
populacije u Euro-pi. Radi se o prosjenoj dobi stupanja u brakkoja
se u poratnoj dobi, sve do sedamdesetihgodina, osjetno smanjila.
Uzmimo opet prim-jer Francuske, koja u tom pogledu svakako
nijeizuzetak. Ovdje je prosjena dob stupanja ubrak 1946. godine kod
mukaraca iznosila oko27, a kod ena oko 24 godine. Meutim poet-kom
sedamdesetih godina dob stupanja u braksmanjila se na 24.4 godine
kod mukaraca i22.4 godine kod ena (INED, 1983).
Raniji brakovi pokazatelj su poveanih sto-pa nupcijaliteta (broj
sklopljenih brakova u od-nosu na broj stanovnika), koje su
zabiljeene usvim europskim zemljama. Zanimljivo je da sustope
divorcijaliteta (razvoda braka) ostale re-lativno stabilne suprotno
oekivanjima da emlai brakovi izazvati vei broj razvoda.
Postavlja se pitanje: koji su uzroci poslije-ratne demografske
obnove u Europi? Njih tre-
-
Rev. sot. polit., god. Il, br. 2, str. 123-130, Zagreb 1995.
ba traiti u poboljanju ivotnih uvjeta, velikimmogunostima
zapoljavanja, obnovi povjeren-ja u budunost koja je stvorila
atmosferu opti-mizma i poleta. Sve je to pratila renesansaideje o
obitelji, kojoj je svugdje porasla vrije-dnost.
U vezi s poslijeratnom atmosferom nara-slog familizma moe se
navesti pojava uSAD gdje se velik broj ena, nakon
razdobljazapoljavanja u toku rata,' povukao u kuuprihvaajui se
dobrovoljno uloge majke idomaice.
Demografska obnova i obnova obitelji ima-la je odraza u
politikim i zakonskim doku-mentima u razdoblju nakon rata. Godine
1948.
. Opa deklaracija o pravima ovjeka proklami-ra obitelj kao
prirodnu i temeljnu institucijudrutva. U mnogim europskim zemljama
inau-guriraju se populacione politike. U FrancuskojCharles de
Gaulle govori o "12milijuna lijepihbeba" koje Francuskinje trebaju
roditi (Jones,1985). U Sovjetskom Savezu, koji je u ratuteko
demografski stradao, pojaava se politi-ka u korist obitelji,
utemeljena jo 1936. godi-ne. U socijalistikoj Jugoslaviji, takoer,
sna-no se potpomau vielane obitelji zaposlenihu dravnom sektoru dok
se zanemaruju obiteljiu privatnom sektoru (seljake i obrtnike
obi-telji). Poetkom pedesetih djeji su dodaci ubivoj Jugoslaviji
dosizali etvrtinu dok su po-etkom sedamdesetih pali na 4% ukupnih
pri-hoda radnikih obitelji (Renduli, 1970). Cinise da je jedino
Savezna Republika Njemakazazirala od pronatalitetne politike,
nastojei seudaljiti od Hitlerovih mjera demografskog"snaenja
nacije", koje su, zajedno' s nacisti-kim reimom, bile vie
implicitno nego javnoproskribirane.
Vidimo da se gotovo svugdje u Europi na-stojalo ojaati obitelj.
No nije se radilo o po-vratku tradicionalnoj brojnoj obitelji iz
predin-dustrijskog doba, nego o konjugalnoj, gradskojobitelji
temeljenoj na emotivnoj vezi koja jepronala novu ravnoteu.
Zanimljivo je da se upravo u to vrijeme po-javila Parsonsova
teorija obitelji koja je na teo-retskom planu sankcionirala
novonastalu obi-teljsku situaciju. Pojednostavljeno reeno, Par-sons
smatra da otac u obitelji ima instrumen-talnu ulogu, to znai da joj
osigurava sredstvaza ivot i odrava odnose s drutvom, a da
enaobavlja ekspresivnu ulogu, tj. kreira prisnu obi-
Puljiz, Vo: Demografski procesi istruktura obitelji (europska
iskustva)
teljsku atmosferu. Tako se istovremeno osigu-rava i efikasnost i
solidarnost grupe. Takva obi-telj s unutranjom toplinom i vanjskom
efika-snou moe se, mislio je Parsons, uspjeno in-tegrirati u
poslijeratno drutvo u punoj ek-spanziji (Parsons, 1955).
Sve je, dakle, u prve dvije poslijeratne de-cenije u pogledu
demografskih trendova, per-spektiva obitelji, izgledalo lijepo i
optimisti-no. No ipak se nije tako dogodilo. U pozadiniove idiline
slike drutva odvijale su se dubin-ske promjene koje e prouzrokovati
velike de-mografske i socijalne poremeaje.
Nova demografska recesija
Demografski indikatori poeli su se mijen-jati oko sredine
ezdesetih godina. Obino sekao poetak preokreta uzima 1965.
godina.Treba upozoriti na stope fertiliteta kod kojih jeprvo
zapaena tendencija pada.
U glavnim europskim zemljama ope stopefertiliteta oko 1965.
godine kretale su' se iz-meu 3.2 i 2.5 djeteta po eni, u 1970.
godini tesu stope bile izmeu 2.5 i 2.0 djeteta po eni,godine 1975.
veina stopa fertiliteta kretala seizmeu 2.0 i 1.5 djeteta. Ukupne
stope fertili-teta opale su i u SAD i Kanadi. U SAD je tastopa
1965.godine iznosila 2.91, a 1984. godine1.82. U Kanadi je
istovremeno pala s 3.15 na1.69 (Roussel 1989). Dakle, nakon "baby
bo-om-a" ezdesetih slijedio je "baby bust" sedam-desetih i
osamdesetih godina. Ameriki autoripredviaju da e stopa fertiliteta
krajem deve-desetih porasti, a 2020. godine iznositi 1.9(C.E.
Steuerle, J.M. Bakija, 1994).
Promjene su, dakle, bile drastine. U svimje razvijenim zemljama
stopa fertiliteta palaispod razine proste reprodukcije
stanovnitva,
Usporedbe radi spomenimo da je u Hrvat-skoj stopa fertiliteta
1960. godine iznosila 2.18,u 1970. godini 1.89, u 1980. godini
1.92, a u1990. godini 1.75 (Wertheimer - Baleti, 1992,str.
241).
U tom smislu znaajna je usporedba kona-nih stopa fertiliteta za
tri generacije ena,roenih 1910, 1935. i 1955. godine. Prva je
ge-neracija ena svoje glavno fertilno razdobljeimala tridesetih
godina, druga pedesetih i ez-desetih, a trea osamdesetih
godina.
125
""",
-
Rev. soe. polit., god. II, br. 2, str. 123-130, Zagreb 1995.
Tablica 2.Fertilitet ena rodenih 1910,1935. i 1955. godine u
ne-koliko europskih zemalja
GodinaZemlja
1910. 1935. 1955.
SR Njemaka 2.0 2.2 1.5Velika Britanija 1.8 2.4 2.0Danska 2.2 2.4
1.8Francuska 2.2 2.6 2.1Norveka 2.1 2.5 2.0Nizozemska 2.9 2.5
1.8vedska 1.9 2.2 1.9vicarska 2.0 2.2 1.7
Izvor: Za generaciju 1910. i 1935. P. Festy, Lafecondite des
pays occidentaux de 1870 tl1970.op.cit.Za generaciju 1955. procjene
INED.
Ove podatke o fertilitetu najbolje interpre-tira L. Roussel kada
kae: "Promjene koje su seu fertilitetu desile izmeu 1960. i 1980.
godinemogu se otprilike rezimirati rekavi da je naj-ei broj djece
po obitelji pao s troje na dvoje.Ta se promjena jasno odraava u
dobnim pira-midama industrijskih zemalja; baze tih pirami-da se
suavaju, a to najavljuje novo smanjiva-nje nataliteta i starenje
populacije." (Roussel,1989, p. 76).
Razumljivo, mi znademo da zapadne zem-lje u pogledu demografskih
trendova imaju tuprednost da mogu raunati s imigracijom izdrugih
dijelova svijeta, pa tako nadoknaditi de-ficit stanovnitva. Ipak,
te su zemlje opreznekada je rije o imigrantima i 'izrazliitih
razlo-ga nastoje ograniiti njihov broj.
Treba rei da demografska recesija nije za-hvatila samo razvijeni
europski sjever, nego islabije razvijeni europski jug.
Tablica 3. . . .Evolucija feniliteta u Spanjolskoj, Grkoj,
Italiji i Por-.tugalu izmeu 1960. i 1984. godine
GodinaStopa ukupnog fertiliteta ,
panjolska Grka Italija Portugal
1960. 2.81 2.22 2.37 3.011965. 2.92 2.55 2.55 3.071970. 2.85
2.40 2.38 2.621975: 2.80 2.33 2.19 2.591980. 2.18 2.21 1.63
2.221985. 1.73 L82 1.50 1.89
Izvor: Francisco Munoz Perez, Le declin de lafecondite dans le
sud de l'Europe, Popu-lation, 1989, NQ6~
126
'o -'~"o'
Puljiz, Vo: Demografski procesi i struktura obikli; (europska
iskuswa)
Stope fertiliteta na europskom su jugu do-spjele ispod razine
onih u srednoj i sjevernojEuropi. Stovie, noviji podatak za Italiju
glasida je stopa fertiliteta ovdje pala na 1.25 djetetapo jednoj
eni, to je vjerojatno najnia stopa usvijetu. Jedan od uzroka
demografske regresijejune Europe bez sumnje je rudimentarna
ioskudna politika prema obitelji. No o tome ebiti rijei u drugom
naem prilogu.
U skladu s podacima o fertilitetu su i drugidemografski
pokazatelji. Prije svega oni koji seodnose na nupcijalitet. Stope
nupcijaliteta usvim su europskim razvijenim zemljama tako-er
osjetno pale. U Francuskoj ie broj neenjageneracije 1955. oko 20%,
a u Svedskoj iznad30%. Istovremeno, porasla je prosjena dobstupanja
u brak. U Francuskoj prosjena sedob stupanja u brak za mukarce
poveala od24.4 godine poetkom sedamdesetih na 26.4godine 1985.
godine, a za ene isti su pokaza-telji bili 22.4 .i 24.3 godine
(Roussel, 1989, str.78).
S druge strane, u porastu je postotak razvo-da brakova. Oko
1965. godine stopa divorcija-liteta (udio razvedenih u odnosu na
sklopljenebrakove) kretala se oko 10%, dokje osamdese-tih godina
porasla na 30%. Slino.je i u izva-neuropskim razvijenim zemljama.
Nedavno sunae novine prenijele podatak da se u SADrazvodi svaki
trei brak. Zanimljivo je da jeistovremeno opao broj ponovno
sklopljenihbrakova u odnosu na broj razvoda, to znai daje za mnoge
ljude opala privlanost braka kaotemeljne ivotne institucije.
Rezime ove nove demografske situacije ueuropskim zemljama
najbolje je izraen slje-deim rijeima L. Roussela koje, radi
lakon-skog stila, vrijedi citirati u originalu: "Ainsidonc, on se
marie dsormais moins et plustard; on divorc~davantage et plus tot,
on amoins d'enfants et on les met au monde a unage plus elev, on se
remai:ie moins souventa la suite d'un divorce"." (Roussel, 1989,
p.81).
Postavlja se pitanje: zato je dolo do ovogdemografskog poremeaja
ije smo indikatorenetom iznijeli?Tome bi trebalo posvetiti du-
"Tako se dakle ljudi manje i kasnije ene; razvode sevie i
ranije, imaju manje djece i raaju ih u starijoj dobi,rjee se
ponovno ene nakon to su se razveli".
-
Rev. soc. polit., god. II, br. 2, str. 123-130, Zagreb 1995.
blja istraivanja koja bi osvijetlila nama skrive-ne veze
demografskih i socijalnih fenomenakoje su utemeljene u duhu
vremena. Ipak, ovd-je emo upozoriti na dva nezaobilazna faktorakoji
su bez sumnje utjecala na ponaanje obi-telji u odnosu na broj
djece. Jedan se tie kon-trole fertiliteta, koju je po prvi puta,
zahvalju-jui kontraceptivnim sredstvima i njihovoj do-stupnosti, od
ezdesetih godina pa naovamozadobila ena. Ona je u pravom smislu
rijeipostala "svoga tijela gospodar". Ranije to nijebio sluaj.
Fertilitet je bio nepredvidiv i blizakonome to nazivamo prirodnim
stanjem. Sadasu sredstva za regulaciju raanja na dohvatruke gotovo
svim enama i to je izazvalo bitnepromjene u stopama fertiliteta. Na
alost, pre-ciznih podataka o utjecaju planiranja na
stopefertiliteta nema. No svojevremeno su ankete obroju eljene
djece pokazivale da se subjektivnaprojekcija veliine obitelji
branih partnera nijeosjetno razlikovala od stvarne
veliineobitelji.
Drugi faktor na koji treba svratiti panjujeste zapoljavanje ena.
Aktivna enska popu-lacija znatno se poveala u europskim zemlja-ma.
Rast udjela ena u ukupnoj radnoj snazibio je dvostruko bri nego kod
mukaraca. e-ne su se po broju u zaposlenoj populaciji goto-vo
izjednaile s mukarcima u vedskoj i Fin-skoj (48%), ali je i u
mnogim drugim europ-skim zemljama njihovo sudjelovanje na triturada
iznad 40%. Godine 1986. ene su u Nor-vekoj inile 43.5% zaposlenih,
Francuskoj42.6%, Velikoj Britaniji 40.9%, Austriji 40.8%,Belgiji
39.7% (AISS, 1992). Prema jednom izv-jetaju OCDE-a poetkom 21.
stoljea muka-rci i ene gotovo e se izjednaiti na triturada (RISS,
3-4/94). Taj izlazak ene pokazaose gotovo nezavisnim o gospodarskoj
situaciji iopoj stopi nezaposlenosti. On je u svezi s razi-nom
obrazovanosti ena koja danas ne zaosta-je za razinom obrazovanosti
mukaraca. Prim-jerice, na Sveuilitu u Zagrebu danas je odsvih
studenata polovinu djevojaka, dok ih jepoetkom stoljea bilo samo
3%. Radi se, da-kle, o pokretu koji je duboko ukorijenjen u
raz-vijenim industrijskim zemljama. On nema pro-lazna obiljeja.
"Eventualni povratak ena udomainstvo s ciljem da se ublai
nezaposle-nost i rijei problem preoptereenosti instituci-ja za
uvanje' djece, jednostavno nije realna so-lucija." (RISS, 3-4/94,
str. 7).
Poveanje ekonomske aktivnosti ena izrazje njihovog nastojanja da
se integriraju u tri-
Puljiz, Vo: Demografski procesi istruktura obi/efii (europska
iskustva)
te rada i da participiraju u drutvenom ivotuizvan obitelji. No
isto tako dvostruki je doho-dak, koji je obino vezan uz
zapoljavanje e-ne, posljedica ekonomske nude. On je postaouobiajena
norma dobrobiti za suvremenu obi-telj s djecom. U veini europskih
zemalja obi-telji koje raspolau samo s jednim dohotkom,mada uz to
imaju dodatne socijalne prestacije,u pravilu se nalaze u
nepovoljnijem ekonom-skom poloaju ili su ak ispod linije
siromatva.Stoga je razumljivo da se radnike obiteljiuglavnom
oslanjaju na dva dohotka i da je enakoja radi iskljuivo u
domainstvu postala iz-ninma pojava. Ravnotea izmeu profesional-ne
aktivnosti i obiteljskih obveza postala je jed-na od centralnih
preokupacija obitelji. To se,bez sumnje, odraava na nain ivota i
ivotneplanove kao i na broj djece. Tome se prila-goavaju politike
prema obitelji u mnogim eu-ropskim zemljama.
Pluralizam obiteljskih oblika
Mi smo do sada raspravljali o demograf-skim posljedicama
recesije u zapadnim zemlja-ma koju prije svega prepoznajemo u
snienimstopama fertiliteta i nupcijaliteta.
Meutim, nita manje znaajne posljedicenalazimo u strukturi
obiteljskih oblika i u mo-dalitetima putem kojih ljudi
uspostavljaju svojodnos prema instituciji obitelji.
U tom smislu neki autori govore o trendo-vima
dezinstitucionalizacije obitelji. Rousselspominje njena dva
aspekta. Prvi se sastoji utome da danas sve manje ljudi brak smatra
je-dinom formom zajednikog ivota. Drugi as-pekt
dezinstitucionalizacije sastoji se u prav-nim inovacijama koje su u
posljednjim deceni-jama uinjene, a doprinijele su
labavijenjuvrstine braka.
Francois de Singly pie: "Brak nije atrakti-van utoliko to se
doivljava kao mogue zatva-ranje u unaprijed odreene uloge.
Nasuprottome, konkubinat - slobodna veza, kohabitaci-ja - cijenjeni
su jer se doivljavaju kao manje ri-gidni" (Singly, 1994). Izgleda
daje od svih insti-tucija zahvaenih krizom ezdesetih godina(drava,
sveuilite, crkva), upravo brak doi-vio najvee promjene. U emu se
sastoji fak-tina dezinstitucionalizacija braka? Radi se osve veem
broju razvedenih ljudi koji ive samibudui da nemaju djece ili im
nisu povjerenana uvanje. Nadalje, radi se o narastajuem
127
-
Rev. soc.polit., god. ll, br. 2, str. 12313.0, Zagreb 1995.
broju razvedenih ena koje ive same, jer ubraku nisu imale djece.
Tu je sve vei broj jed-noroditeljskih obitelji, zatim
rekomponiranihobitelji u kojima ive partneri s djecom iz rani-jih
brakova ili bez djece. Konano, rije je opredbranim vezama,
konkubinatima, kohabi-tacijama.
Navest emo neke podatke koji ilustrirajuove trendove. Udio
parova koji ive u izvan-branoj vezi u odnosu na ukupan broj
parovanarastao je u SAD od 1% u 1970. na 4% u1984. godini. U
Francuskoj je udio nevjenanihparova porastao od 4% u 1975. na 7% u
1985.godini. Najvee su se promjene desile u ved-skoj, gdje je
proporcija nevjenanih parova po-rasla od 11% u 1975. na 18% u 1985.
godini.Moda ovi podaci posebno ne impresioniraju,pogotovo kada je
rije o SAD i Francuskoj. Noinjenica je da je zajedniki ivot
partnera bezozakonjene veze mnogo ei kod mlaih ge-neracija, to
upuuje na budue trendove.
Predbrana kohabitacija, koja nije sadra-na u gornjem podatku,
ili pak zajedniki ivotbez kohabitacije gotovo su postali normom
zamlade ljude na Zapadu prije stupanja u for-malni brak. U vedskoj
je 1980. godine takva .kohabitacija predhodila za 92%
sklopljenihbrakova, a u Francuskoj radilo se o 57% koha-bitacija od
ukupno sklopljenih brakova u raz-doblju 1980-85. godine. (Roussel,
1989, str. 90i 94). Moda su za dezinstitucionalizaciju
na-jinteresantniji podaci koji se tiu izvanbranedjece. (Vidjeti
tablicu u Dokumentaciji ovogbroja). Sredinom ezdesetih godina
postotakizvanbranih raanja u razvijenim zapadnimzemljama kretao se
izmeu 1.8% u Nizozem-skoj i 9.5% u Danskoj. Jedino je
odskakalavedska s 13.8% izvanbranih od ukupnogbroja roenja. Meutim,
poetkom devedese-tih godina proporcija izvanbranih roenja bilaje u
vedskoj 47.0%, u Danskoj 46.0%, u Fran-cuskoj 28.4%. Jedino su malu
stopu izvan-branih roenja zadrali Grka - 2.0%, Italija -6.3% i
Japan - 1.1% (J. Bradshaw, J. Ditch, H.Holmas, P. Whitefore, 1993).
Ako udio izvan-branih roenja prelazi 40%, onda se sigurnovie od 50%
prve djece izvanbrano raa. Ra-zlike koje se u pogledu broja
izvanbrane djecejavljaju meu zapadnim zemljama svakako za-sluuju
dodatna objanjenja.
to se tie pravnog aspekta dezinstitucio-nalizacije treba
podsjetiti da se drava nije mi-jeala u brane odnose tradicionalne
obitelji.
128
Pu!iiz, Vo: Demografski procesi i strnktura obiiefji (europska
iskustva)
Uostalom, ta je obitelj bila dovoljno vrsta ipod kontrolom
moralnih i religijskih normieda bi takva intervencija bila
potrebna. Dra-vno uplitanje u ivot obitelji koincidira s raire-nom
pojavom obiteljske anomije koja se u za-padnom industrijskom drutvu
javila u 19. stol-jeu. U novije vrijeme u gotovo svim europ-skim
zemljama zakonodavci su poduzeli nizmjera nastojei smanjiti
ingerenciju drave uobiteljsku domenu, to znai preputanje mno-gih
aspekata zajednikog ivljenja sporazumusamih branih partnera. Kao
primjer moe seuzeti sporazumni razvod braka, zatim pravo napobaaj,
pravno izjednaavanje partnera, pod-jela roditeljskih nadlenosti,
egalizacija statusabrane i izvanbrane djece, pribliavanje i
iz-jednaavanje razine prava u branoj i izvan-branoj zajednici. Nije
dobro zakljuiti da suove promjene u legislativi uzrokovale
faktinudezinstitucionalizaciju braka. Bolje bi bilo reida su one
slijedile stvarno stanje, koje je izmi-calo postojeim normama pa je
normativnaprilagodba bila nuna.
Pojava mnogih izvaninstitucionalnih vezaili pak ostajanje u
statusu neenje/neudate uz-rokovala je konst'tuiranje
"ne-obiteljskog" sek-tora, koji vie nije marginalna pojava u
nainuivota zapadnih ljudi.
Pored toga treba upozoriti na promjene usamom "obiteljskom"
sektoru. One se moguobuhvatiti pojmom pluralizacije
obiteljskihoblika. Naime, obitelj koja je odgovarala posli-jeratnom
idealnom modelu (otac - hranitelj,majka - domaica, dvoje djece) vie
nije naj-brojnija kategorija u zapadnim zemljama (Odiversifikaciji
obiteljskih oblika vidjeti tablicuu rubrici Dokumentacija ovog
broja asopisa).U nekim je zemljama taj tip obitelji gotovoiezao. U
SAD takva prosjena obitelj inimanje od 5% svih obitelji. U
industrijskimzemljama obiteljske se situacije meusobno ra-zlikuju.
Ipak, svugdje se susree raznolikostobiteljskih oblika. Od novih
obiteljskih formibrojano su veoma znaajne jednoroditeljskeobitelji,
iji se udio kree izmeu 15 i 30%, za-tim slobodne veze sa ili bez
djece, rekomponi-rane obitelji koje su sastavljene od
rastavljenihroditelja ili udovaca/udovica i njihove djece, paneki
autori govore o "novim brojnim obitelji-ma"itd.
Moglo bi se rei da spomenuti obiteljskioblici nisu novi i da su
i ranije postojali. Notada su bili atipini, devijantni, dok su
danas
-
Rev. soc, poliJ., god. H, br. 2, str. 123-130, Zagreb 1995.
uobiajeni. Cesto se radi o prelaznim oblicima.Obiteljske su
situacije postale nestabilne ismjenjuju se jedna iza druge.
Tradicionalnigraanski kalendar obiteljskog ivota koji seodvijao
kroz sukcesiju etapa: ljubav - zaruke -brak - jedno dijete - drugo
dijete ... - udovitvo,sve je vie ugroen u praksi. Poremetila ga
jeinterferencija drugih oblika ivota, kojima susklonije mlade
generacije.
U cjelini gledano, u tradicionalnoj obitel-jskoj mrei u zapadnim
zemljama dogodile suse velike perturbacije. Nitko, meutim,
nijeprocijenio kolike je socijalne trokove to izaz-valo. Prisjetimo
se samo problema socijalizaci-je mladih, kolskih izostanaka i
gubitaka znan-ja, gubljenja autoriteta i orijentacije kod djeceitd.
Iz svega ovog vrlo jednostavno je zakljuitida je obitelj u krizi i
da e se od toga teko opo-raviti. Ipak treba biti oprezan kod takvog
za-kljuivanja.
Autori distingviraju brak i obitelj. Oni seslau u tome da je
brana institucija u krizi. Sdruge strane obitelj, makar ovako
preoblikova-na, za veinu populacije, pa tako i mlade, zadr-ava
svoje osnovne vrijednosti. O tome govorebrojne ankete koje su
provoene meu mla-
LITERATURA:
l. Associationinternationalede la scuritsociale(1962), Rapports
XIX,Acapulco.
2. x x xDouzieme rapport sur la situation demogra-phique en
France, INED, 1983.
3. xxxEditorial(1994), e alphaet l'omga:famil-Ie et
scuritesociale,Revue intemationale de se-curue sociale, 3-4/94.
4. Festy, P. (1979), La fecondit des pays occiden-taux de 1870
tl 1970, Paris, PUF,Cahier INEDNQ85.
5. Jones, C. (1985), Patterns of Social Policy,
Lon-don,NewYork,TavistockPublications.
6. Kuijsten, A., Strohmeier, K.P., Schultze H.J.(1994);
Politiquesocialeet formesdeviefamilia-les en Europe, Revue
internationale de scuritesociale, 3-4/94.
Pufiiz, Je: Demogrtifski procesi i struktura obiklii (europska
iskustva)
dim ljudima, pa tako i u nas. U svim tim pro-jekcijama obitelj
ima visoku afektivnu vrijed-nost. Ona je mjesto oputanja,
rekompenzaci-je, sklonite pred nedaama svijeta, najsna-nije
emotivno uporite. Obitelj je najpouzda-nije sredstvo za postizanje
sree suvremenogovjeka. No ostaje otvoreno pitanje: kako pre-vladati
nastalu kontradikciju izmeu nestabil-nosti braka i opeprihvaenih
vrijednosti obi-telji?
Ovo je, u osnovnim naznakama, demograf-ska i obiteljska slika
Zapada pri kraju 20. sto-ljea. Prisutna su nastojanja, prije svega
Kato-like crkve, da se ona mijenja i da se prevladakonzumerska i
hedonistika orijentacija razvi-jenog svijeta koja je do svega toga
dovela.Teko je predvidjeti to e se dalje deavati.Moda se desi
neoekivani preokret u trendo-vima kao ezdesetih godina. No sada se
on nenazire.
Nas e dalje zanimati kako se zapadnedrave odnose prema
demografskim procesi-ma i novim fenomenima koji su se s tim u
svezipojavili u obitelji. U prilogu koji emo objavitiu sljedeem
broju pokuat emo prikazati ak-tualne europske politike prema
obitelji.
7. Parsons,T.(1955), Family, Socialization and Inte-raction
Proces, Glencoe,Free Press.
8. Renduli,M. (1971), Demografskakretanja uHrvatskoj,u
zborniku:Stanovnitvo, emigracija izaposlenost u Hrvatskoj,
Ekonomskipregled,Za-greb.
9. Roussel,L. (1989), La familie incertaine,
Paris,EditionsOdileJacob.
10. Singly,E (1994), Sociologie de la famille contem-poraine,
NathanUniversit,
ll. SteuerIe,c.E., BakijaJ.M. (1994), Retooling So-cial Security
for the 21 st Century, The Urban In-stitutePress,Washington.
12. Wertheimer- Baleti,A. (1992), Demografskepromjenei
globalnidemografskiprocesiu Hrva-tskoj u
poslijeratnomrazdoblju,Encyclopaediamodema br. 3 (38).
129
-
Rev. soc, polit., god. II, br. 2, str. 123-130, Zagreb 1995.
Puljiz, v.: Demografski procesi i struktura obitelji (europska
iskustva)
Summary
DEMOGRAPHIC PROCESSESAND FAMILY STRUCTURE
Vlado Puljiz
Since the 60's, in almost all European countries there has been
a big shift in demo-graphic trends. It primarily has been marked
with a fertility rate decrease. The result hasbeen a disturbance of
the entire demographic structure. The main causes of this
demo-graphic recession are a changed relationship between young
people and their family, theemployment of women and birth control.
A difference in family forms may also be attrib-uted to these
changes. A typical family nucleus, in which the father is employed
and is thebread winner and the mother is a housewife and a
child-raiser, is nowadays less commonthat other family forms. The
family today is characterized by both parents employed
(twobread-winners), and there is also a significant percentage of
one-parent families and child-less couples.
The author analyzes demographic trends in the European countries
in the recent pe-riod of time and the division of the classical
conjugal family into several new family types.Demographic trends
and changes in the family structure in the European conutries are
im-portant factors in evaluating the demographic situation and its
perspectives.
130