-
Uvod u dizajn 2Ena Begevi
Profesor: dr. sc. Fea Vuki2. semestar, 2013./2014.
Dekonstrukcija u
grafickom dizajnu Povijest i teorija
Metode analize
* Promiljanja kao nastavak istraivanja koncepta eksperimentalne
serije postera teme dekonstrukcije tipograije i slova kao
reprezentativnog graikog simbola
>
-
Uvod
Postrukturalizam i J. Derrida
Pojam dekonstrukcije moemo sagledati na dva naina unutar podruja
dizajna. Otkako se pojavio sredinom 1980ih godina unutar teorije
dizajna ova rije se koristi kao sred-stvo oznaavanja graikog
dizajna, arhitekture, modnog dizajna i industrijskog dizajna koji
su okarakterizirani isjeckanim, razlomljenim i slojevitim formama
koje odiu futuristikim tonom. Na taj nain moemo se zapitati da li
je pojam dekonstrukcije postao jo jedna u nizu etiketa za stilski
period vremena koja su minula ili se pak proteu u sadanjost pa i
predviaju budunost. Druga perspektiva, inicirana u radu ilozofa
Jaquesa Derride, koja e nam koris-titi prije svega u razumijevanju
poloaja graikog dizajna unutar teorije dekonstrukcije jesu
teorijski pravci koji su utjecali na razvoj stila. Teorija
pretpostavlja da dekonstrukcija nije stil ili stav ve nain
propitkivanja/analize preko tehnologije i same tehnologije,
formalnih in-strumenata, socijalnih institucija te pronaenih
metafora reprezentacije. Dekonstrukcija jest dio povijesti, ali i
teorije. Moemo ju promatrati kao dio nedavne akademske kulture, no
u teoriji ona opisuje strategiju kritikog promljanja o oblikovanju
forme koja se koristi u nizu praktinih primjera i artifakata koje
smatratmo povijesnima ali isto tako i suvremenima.
Dekonstrukcija pripada irem kritikom podruju poznatijem kao
poststrukturalizam. Glavni akteri tog teorijskog obrasca bili su
Michel Foucault, Jean Baudrillard, Jaquess Derri-da, Gilles Deleuze
i ostali. Svaki od tih pisaca osvrtali su se na primjere naina
reprezentacije
od knjievnosti i fotograije pa sve to ureenja institucija poput
kola i zatvora kao monih oblikovnih struktura drutvenog ustroja.
Postrukturalizam kao sam jest teorijski naziv ko-riten od amerikih
akademika koji obuhvaa razliite teorije speciinih teoretiara i
ilozofa nastale sredinom 20. stoljea kao kritiki odgovor na
strukturalizam. Glavna tema poststruk-turalizma je nestabilnost u
humanistikim znanostima koja proizlazi iz kompleksnosti samo-ga
ovjeka te nemogunosti potpunog izbjegavanja strukture; (poiva na
odbijanju samodo-statnosti strukutre i ispituje binarne kontrastne
parove na kojima poiva ta struktura). Za temeljito razumijevanje
pojma dekonstrukcije i poveznice s praksom u dizajnu bitno je
poznavati teorijske obrasce koji su neraskidivo vezani uz temu.
Francuski ilozof Jaques Derrida prvi puta se dotakao koncepta i
termina dekonstrukcije u svojoj knjizi O gramatologiji objavljenoj
u Francuskoj 1967. (prevedenoj na hrvatski 1976.). Dekonstruk-cija
je odbacila projekt modernistike kritike (povezane sa
strukturalizmom) da bi se otkrilo znaenje literarnog djela
pruavajui nain na koji forma i sadraj komuniciraju krucijalne
humanistike poruke, te se, prema Derridi, fokusirala na lingvistike
i institucionalne sustave koji uokviruju produkciju teksta.
Derridina teorija pretpostavlja kako dekonstrukcija propituje naine
na koje reprez-entacija pretpostavlja i opisuje stvarnost, tj.
odnose izmeu reprezentativnog i stvarnog. Na koji tono nain vanjska
slika stvari (slika kao image) ulazi u svoju unutranju esenciju,
bit? Kako povrina ulazi sama ispod svoje povrine? Ova teorija se
uvelike nastavlja na Plato-na i tradiciju zapadnajke ilozoije u
kojoj postoji pretpostavka o vrijednosti jedne strane opozicijskog
para nasuprot drugome u kojoj se jedna strana izjadnauje sa
istinitou, a dru-ga sa neistinitou. U podruju estetike takvu ideju
moemo sagledati ako promotrimo origi-nalno umjetniko djelo koje
uvijek ima oznaku autentinog i stvarnog, to kopija zasiugurno ne
posjeduje pa samim time nije niti vrijedna, niti na neki nain
istinita. Dekonstrukcija rastavlja takve opozicijske parove
pokazujui kako zapravo uvijek moemo pronai bezvrijedan, prazan
koncept unutar cijenjenije strane, to e rei da raz-like izmeu
opozicije nema, ona je ponitena samim time to je njenom
dekonstrukcijom dovedeno do tvrdnje da istina moe istovremeno biti
isto to i neistina, to je nemogue, i time je otklonjeno znaenje.
Nain na koji je vanjsko nastanilo unutranje, proimanje kon-trasta
moe se primjerice promatrati u primjeru opozicije izmeu prirode i
kulture. Ideja priorode ovisi o ideji kulture, a opet kultura jest
dio prirode, bez prirode kultura ne bi posto-jala. Razdvajanje ta
dva pojma je matarija o neljudskom iskonskom okoliu zatienom od
ljudskih tvorevina poput gradova, cesta, imanja, a injenica jest da
je sam ovjek potekao iz iste prirode te je ista kultura postavljena
u opoziciji s prirodom potekla od ovjeka. Na taj nain je vanjtina
nastanila unutranjost, tj. pojam prirode je dekonstruirao pojam
kulture,
2
-
na takav nain moemo promatrati dijelove primjene u praksi
dekonstrukcije u po-druju graikog dizajna.
Dekonstrukcija u povijesti dizajna
Ideja da kulturne norme stvaraju naoko normalne i prirodne
kategorije kao to su rasa, sek-sualnost i estetska vrijednost imala
je bitnu ulogu u vizualnim umjetnostima 1980ih. Post-strukturalizam
je omoguio kritiki prolaz u postmodernizam pretpostavljajui novu
stilsku alternativu u formi nostalginog vraanja ka igurativnom
slikarstvnu i neoklasicistikoj ar-hitekturi, postmodernizam je
postavio jedan potpuno novi kritiki pogled i proirio obzore
umjetnosti i odnosa prema kulturi masovnih medija. Dok su
konceptualni umjetnici poput Barbare Kruger, Cindy Sherman i
Victora Burgina kritizirali mitove medija svojim vizualnim
radovima, literarni radovi poput zbirke eseja Anti-Aesthetics Hala
Fostera i Literary heory Terryja Eagletona omoguili su studentima
blii pristup poststrukuturalistikoj teoriji. Studenti graikog
dizajna u mnogim kolama irom SAD-a bili su izloeni kritikoj teoriji
putem fotograije, performansa i umjetnikih instalacija poetkom 80ih
godina. Neke od tih primjera ukljuivali su umjetnike koje sam
spomenula u odlomku prije koji su takoer uvelike crpili vizualne
narative iz podruja marketinga pa samim time i graikog dizajna zbog
sadraja medija i kritike konzumerizma kojom su se bavili.
Najzapaeni-ji interes za primjenu poststrukturalistike teorije u
graikom dizajnu pojavio se na Cran-brook Academy of Art pod
vodstvom profesora Michaela i Katherine McCoy.
Dizajneri na Cranbrooku prvi puta su se susreli sa literarnom
kritikom kada su projektirali posebno izdanje Visible Language-a na
temu suvremene francuske literarne estetike koji je objavljen u
ljeto 1978. Daniel Libeskind, voditelj programa arhitekture
opskrbio je studente graikog dizajna seminarom o literarnoj teoriji
koji ih je pripremio da razviju svoju strategiju prema kojoj su
dekonstruirali tipograiju irili razmake izmeu redaka i rijei,
davali mjes-ti fusnotama koje je inae bilo rezervirano za glavni
tekst. French Currents of the Letter ostaje kao kontroverzno
obiljeje eksperimentalnog graikog dizajna.
(http://www.designhistory.org/PostModern_pages/EndInternational.html).
Taj postrukturalistiki naglasak na otvorenost znaenja mnogi su
dizajneri iskoris-tiliu kao teoriju mogunosti vlastitog izraavanja
(to bi se inae protivilo zakonu izostavl-janja subjektivnog
pristupa u rjeavanju problema) a takav pristup argumentirali su na
nain:
oznaavanje nije iskirano za materijalne forme, dizajneri i
itatelji dijele sponatno stvaranje znaenja. Prema Barthesu i
Focaultu primjerice, graanin/umjetnik/stvaratelj nije svemogui
majstor sustava jezika, medija, edukacije i obiaja i tako redom,
umjesto toga individualac djeluje unutar ograniene mree mogunosti
koje ti kodovi ine moguima. Stoga, umjesto da znaenje sagledavamo
kao stvar privatne interpretacije, poststrukturalistika teorija
nas-toji sagledati domenu osobnoga kao neega to je sastavljeno poou
vanjskih znakova (esej, E. Lupton: Typography in the 1990s)
Dizajn kao dekonstrukcija
Povijest tipograije i pisma mogla bi biti napisana kao razvoj
formalnih struktura koju su artikulirale i istraivale granicu izmeu
unutarnje i vanjske strukture teksta. Pre-ma tome slijedei
Derridine teorijske zakljuke iz O gramatologiji elementi
dekonstrukcije u graikom dizajnu postaju mikro i makro obiljeja
hijerarhije i strukture teksta, odnosi izmeu naslova, podnaslova,
natuknica, glavnog teksta, fusnota pa zatima proreda, kerninga,
itljivosti, margina i tako redom odgovaraju podruju prouavanja
gramatologije, studije pisma, prepoznatljivog naina reprezentacije.
Takav pristup analizi moe smjestiti tipograf-ske tehnike u odnos
gdje nastaje podjela izmeu forme i sadraja unutarnjeg i vanjsk-og.
Neke tipografske konvencije poinju sluiti kao racionalizacija
odnosa izmeu znaenja preneenih informacija
3
-
i njihovog sadraja pa na taj nain neke intervencije ulaze toliko
duboko u prostor racionalne strukture da po naelima dekonstrukcije
izvru tekst iznutra prema van ili u nekim sluajevi-ma zanemaruju
konvencionalnu struktura u potpunosti ili se kontradiktorno odnose
prema pravilima unutarnje organizacije teksta pa kompozicija u tom
sluaju dobiva sasvim novo znaenje i slobodnu interpretaciju koja
nije bila prisutna u prvotnom sadraju. Konstrukcija koja se odnosi
na istraivanja o itljivosti su izuzetno vana u gradnji strukture.
Rapidni rast i unapreenje desktop publishinga te Web publishinga i
prezentacije multimedije moe uvesti faktor konfuzije meu razliitim
mogunostima odabira pisma ili razliitog layouta. (Lid-well, Holden,
Butler: Univerzalna naela dizajna, Ligibility, str.146.) Studija
tipograije i pisma u dekonstrukciji otkriva niz strukturi koje
naglaavaju invaziju vizualnih formi u verbalni sadraj, drugim
rijeima, znak kao jedinstveni vizualni simbol dobiva prednost pred
informacijskim sadrajem. Nastaje invazija ideje graikim zna-kovima,
prazninama i pretjeranim kontrastima. I na taj nain vraamo se na
kraju krajeva na poetak i teoriju gramatologije u kojoj uokvirujemo
nain analize invazije vanjskog prema unutarnjem.
Naposlijetku, metode dekonstrukcije mogu biti toliko invazivne
da na kraju moemo osta-ti sa u potpunosti beznaajnom formom, u
takvom sluaju javlja se potreba za ponovnom izgradnjom nove
strukture, obiaja i tradicije koji e zatim biti dekonstruirani i
time se za-tvara ciklus. Sam Derrida je 1994. u intervjuu za New
York Times Magazine izjavio na pi-tanje o navodnoj smrti
dekonstrukcije Mislim da postoje neki elementi u dekonstrukciji
koji su pripradali strukturi povijesti ili dogaaja. Samim time ona
je zapravo zapoela prije samog akademskog fenomena dekonstrukcije
ili zasigurno e se nastaviti pod nekim drugim imenima. Na taj nain
mi takoer promatramo fenomen dekonstrukcije u graikom dizajnu kao
predmet koji prouavamo u razvoju koji traje u dizajnu i tipograiji
kao poseban nain reprezentacije, no takoer dekonstrukcija je i dio
kulture kao operacija koja je preuzela ime i sainila mreu utjecaja
u odreenim socijalnim kontekstima te je obitavala u institucijama
od eksperimentalnih izvedba u umjetnikim i dizajnerskim kolama sve
do diskursa popularnog novinarstva.
4
-
Literatura
J. Derrida: O Gramatologiji (Veselin Maslea, Sarajevo, 1976.)
Hal Foster: he Anti-Aesthetic (BAY PRESS, Port Townsend,
Washington, 1983.) Ellen Lupton: Typography in the 1990s (Essay
published on Printmag.com, October 25, 2009.) Ellen Lutpon: hinking
With Type History of Visual Communication:
http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/computer. html Barbara
Kruger: Your Body Is a Battleground tienne Balibar: Strukturalizam:
liavanje subjekta? Christopher Williams, Origins of Forms,
Architectural Publishing Book Company, New York, 1981. C.R.Walker:
Moderna tehnologija i civilizacija Lidwell, Holden, Butler:
Univerzalna naela dizajna
Ilustracije
1) French Currents of the Letter 2) Barbara Kruger: Money Can
Buy You Love
3) Cranbrook: K. McCoy 4) Design Borderline: B Pattern
5