-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
1/192
Urednica u kolskoj knjiziMaja Uzelac
Urednik edicije Hrestomatija filozofije"Damir Barbari
Prireiva sveskaDamir Barbari
Autori suradnici na sveskuDamir Barbari, Josip Talanga
Prevoditelji suradnici na sveskuDamir Barbari, Filip Grgi,
Milivoj Sironi, Dubravko kilji
Grafike urednice
Marija MaslovarMarija Prvonoec
Naslovnu stranicu opremilaKarmen Ratkovi
LektorIvo Pranjkovi
KorektorFilip Grgi
PripremaGrapa", Zagreb
ISBN 9530613024
CEP Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuilina
biblioteka, Zagreb
UDK 1(091)
BARBARI, DamirGrka filozofija / Damir Barbari ;[autor suradnik
na svesku Josip Talanga; prevoditelji Damir Barbari... et al.].
Zagreb : kolska knjiga, 1995. 388 str.; 21 cm. (Hrestomatija
filozofije ; sv. 1)
Bibliografske biljeke uz tekst.
ISBN 9530613024
951123120
Tisak: Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb
Damir Barbari
GRKA FILOZOFIJA
KOLSKA KNJIGA ZAGREB 1995
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
2/192
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
3/192
Predgovor
Naela zamisli i izvedbe ove hrestomatije
1.
Rije hrestomatija" () oznaava knjigu sastavljenuod izabranih
odlomaka tekstova korisnih za uenje, stjecanje iunapreenje znanja.
I rije i stvar povijesno pripadaju u okrugkasnohelenistikog
iskustva i razumijevanja miljenja, uenja,znanja, i znanosti to sve
tada jo znai prije svega: filozofije u smislu stjecanja, prenoenja
i nasljedovanja u bitnome ve go-tovih i pozitivno postojeih
nauavanja, drugim rijeima dogmi".Hrestomatije ogledane sa stajalita
ivog i neposrednog filozofi-ranja, naprimjer upravo onoga koje je
prethodilo razdoblju hele-
nistike uenosti pripadaju dakle, zajedno s rjenicima,
leksiko-nima i enciklopedijama svih vrsta i namjena, u biti tek
filozofij-skoj eklektici i doksografiji te dijele s njima sve
prednosti i ne-dostatke kojima su po nunosti praene.
Ipak, daleko od toga da bi se iz takve, povijesno dodue
is-pravne, spoznaje smjelo izvui zakljuak kako su sve te vrste
pri-pomoi uenju i ovladavanju predanim znanjem filozofijski
spo-redne. Istina je da samo ivo filozofiranje stoji pod drugim
zako-nima i obitava u drugom elementu no to je to onaj pukog
znanjai poznavanja postojeega. Ono to je recimo Platon nazivao
bo-anskom mahnitou", ili pak Bruno herojskim zanosima" hranise oito
iz drugog izvora i ne da se samim znanjem nadomjestiti.
7
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
4/192
Ali nita manje ne vai stav da iroko, temeljito i podrobno
zna-
nje mada, kako to davno ree Heraklit, samo po sebi jo ne ui
duhu, umu, vlastitom ivom miljenju () ipak jest neophod-
nim uvjetom svakog mogueg vlastitog stvaralakog prinosa
filo-
zofiji, koji se i tako rijetko posreuje, a jo rjee biva za
svoga
vremena kao takav prepoznat.
Slobodan i samo na ono najvie usmjeren pogled u povijest
pokazuje da su u njoj razdoblja dubokog i obuhvatnog
stvarala-
tva vie izuzetkom no pravilom. Desetljea i stoljea mogu
jedno
za drugim mirno slijediti, a da duh u njima ne sabere svoje
snage
za odbacivanje jednog i raanje novog svijeta. Dapae, pojedi-
ni narodi, grupe naroda, pa i itavi kulturni krugovi jednog
i-
rokog zemaljskog podneblja mogu takorei dovijeka na taj
nainpreivljavati na obodu povijesti. Ako dakle i nije u naoj vlasti
to
iznosi li povijest u nama i kroz nas jedan novi svijet na
vidjelo,
jedno ipak u svakom sluaju stoji do nas: uiti, sabirati se k
onome bitnom, i to po mogunosti uistinu znati. Zabluda je
pri-
tom dakako pod uenjem" shvaati tek puku ranu obuku mla-
dei i neko prvo usaivanje osnovnih znanja. Tek onaj tko je
iskus-
tvom i bitnim znanjem daleko dospio moe uope zapoeti s
istin-
skim uenjem. I upravo je u tome dovoljan razlog hrestomatije
filozofije.
2.
U njoj se, meutim, i pomou nje ne ui bilo to od ovjeku mo-
guih vjetina, umijea i znanosti, ve upravo filozofija. No,
moe
li se ona uope uiti? Ako da, onda u svakom sluaju bitno
druk-
ije no sve drugo pozitivno postojee znanje. Filozofija i nije
ne-
kakav skup negdje postojeih, gotovih i za prenoenje i
usvaja-nje" podobnih znanja, pa bile njene istine, kako se obino
mni,
jo ma kako openite, nune i opevaljane". ak i ideja j edne
navodno vjene filozofije" (philosophia perrenis) znai ipak
iz-
vorno neto iz temelja drugo. Kant je jednom, takorei u ime
svih
koji su neposredno sami iskusili posao pravog filozofiranja,
bio
upozorio na to da ono to se ne moe tek tako, poput
filozofije",
uiti i nauavati jest upravo samo filozofiranje.
to to uistinu znai? Poglavito dvoje. Prvo to daje pri uenju
filozofije" sve na tome da se sami neposredno upustimo u
iskustvo
miljenja. I najbolji uitelj i najprobranija lektira mogu tek,
akose posrei, biti u tu svrhu nekom valjanom pripomoi.
Drugo, da u razlici recimo spram sve i svake znanosti, oso-bito
u njenoj prosjenoj pojavi i samorazumijevanju uiti filo-zofiju"
znai spoznati i iskusiti sve njene mogunosti koje su po-
vijeu na j avu iskrsle. U filozofiji nema lagodnosti oslonca
nasuvremeno", aktualno" i sadanje" stanje, na kojem bismo on-da, ne
osvrui se suvino kako se to obino smatra unatrag",tek imali svom
snagom svoje radinosti i otroumnosti dalje graditi
ono na vrstim i neupitnim temeljima poivajue. Filozofirati zna-i
prije svega stalno se vraati" u temelj i poetak te ga otvaratiza
bitno pitanje i moguu preinaku. U ivom je filozofiranju pri-
sutna ujedno sva njegova bitna povijest, i to nikako ne tek
kao
neto puko prolo".
Iz dvije navedene znaajke razvidna je temeljna razlika
hre-stomatije filozofije od svake historije filozofije. Ovoj je
drugoj za-daa prije svega pozitivno izloiti postojei i prolosti
pripadajui
korpus svega onoga to se ikada pojavilo kao filozofija, dakle
svanauavanja, nazore, struje i orijentacije, to ih itatelj treba
pomogunosti cjelovito i podrobno usvojiti, zajedno s mnogostuko
prepletenim meuodnoenjima najrazliitijih utjecaja", uzajam-ne
zavisnosti", nasljedovanja", suprotstavljanja" i prevlada-
vanja", te ih na taj nain znati". Prva pak ide za t im da
ita-telja samog neposredno suoi s djelom i djelatnou
filozofiranja,
s onim miljenim, kako je ono stalno novoj moguoj interpreta-ciji
otvoreno naseljeno u slovu izvornoga teksta. Sve osim origi-nalnog
teksta u hrestomatij i je u bitnome sporedno, ma koliko
inae korisno i ak neophodno bilo kao priprema, pomo i oslonacpri
tekoama zahtijevanog pravog itanja.
Citati" se u naem starom jeziku zvalo brati", u istome zna-
enju kao i grko , latinsko legere, ili njemako lesen. Bratidakle
znai: zbirati i sabirati, jednako tako sebe sama pri ita-nju i u
itanju na ono bitno, dakle na smisao" itanoga teksta,kao i ujedno,
s druge strane, sabirati samo to to kao ono bitno,
kao smisao" i sama stvar", u tekstu prebiva, da bi upravo
tim
itanjem tek bilo zbrano da istupi u pojavu istine. itanje je
sveprije no nevina zabava: za itatelja moda i ponajdublja
ivotnaavantura, za ono itano pak prigoda mogueg sjajenja u
istinu,
koje se onda zbiva putem zbora i zborenja, smislenoga
govora,zaetog u sabiranju itanja.
98
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
5/192
Jednako tako, dok je historija filozofije svojom svrhom
obve-
zana na cjelovitost registriranja svega to po vazda
kolebljivom
suglasju veine vai kao historijska pojava filozofije, dotle
hresto-
matija ne samo smije nego i mora biti voena nakanom i
obvezom
izbora onoga bitnog, a to znai onoga u emu se razotkrivaju
sa-
mo osnovne i naelne mogunosti filozofiranja. Naravi
hrestoma-
tije pripada po nunosti taj moment izbora, dakako voenog
uvi-
jek vlastitim uvidom i iskustvom toga to jest bitno i to
takvo
nije, a ipak tamo gdje je hrestomatija uspjela dalekog
svakoj
pukoj samovolji i proizvoljnosti. Toj se i takvoj odgovornosti
iz-
bora i odluke naprosto ne da ukloniti.
Da bi svatko tko to ushtjedne mogao odmjeriti dosege, gra-
nice i moebitne slabosti ovdje poduzetog pokuaja te
odvagnutimjeru reene odgovornosti, smatramo svojom dunou izloiti
u
najkraim crtama neke od glavnih naela kojima je bila voena
njegova zamisao i izvedba.
3.
Prije svega, ova je hrestomatija svojom pretpostavkom imala
iz-
riitu refleksiju na povijesnu situaciju u kojoj i za koju
nastaje,
dakle na njeno vrijeme i mjesto. Konkretno znai to da je pri
iz-
boru autora i njihovih tekstova u znatnoj mjeri bilo
odreujue
to koliko je i kako odreeni filozof bio do sada u Hrvatskoj
istra-
ivan, odnosno izlagan i prikazivan, kao i to koja su njegova
djela
dosad prevedena, i kako.
Sto se tie prvoga, htjelo se po mogunosti stanovitim uravno-
teenjem nadoknaditi ono to se pokazalo propustom povijesti,
naime dosad nedostatno studirane i izlagane mislioce naglasiti
uovoj hrestomatiji neto jae, a one koji su vie no to bi im
kakvo-
a djela to zahtijevala bili iz drugih svjetonazornih ili
ideolokih
razloga odvie isticani dovesti u sklad s mjerom njihove
filozo-
fijske razine. U pogledu drugoga pak nastojalo se s obzirom
na
nesretnu oskudicu dobrih, ili i uope bilo kakvih prijevoda
kla-
sinih tekstova filozofije na hrvatskom jeziku dati u
prijevodu
po mogunosti to vie dosad neprevedenih tekstova, te pritom
osobitu pozornost posvetiti trudu oko filozofijski to vjernijeg
i
filoloki to ispravnijeg prijevoda.
10
Novost u odnosu na slina dosadanja izdanja u Hrvatskoj i-ne
prije svega dva sveska posveena izboru iz djela starijih i no-
vijih hrvatskih filozofa. Posljednjih je godina konano ipak u
i-rim krugovima kulturne i znanstvene javnosti zaivjela svijest
vanosti poznavanja, sustavnog i intenzivnog historijskog
izua-
vanja te, tamo gdje to narav stvari zahtijeva i omoguuje,
dje-latnog nasljedovanja povijesti nacionalne filozofije. injenica
da
je ta fi lozofija svojom razinom u najmanju ruku ravna onome
naj-vrednijem u ostalim oitovanjima hrvatskoga duha kroz
povijest,
a u mnogome bogatija i originalnija no u mnogih susjednih
naro-da naeg kulturnog kruga, ta injenica, poznata dosad ipak
go-tovo samo uem krugu djelatnih istraivaa i rijetkih upuenih
meu ostalima, ovom bi edicijom mogla postati svojinom
openite
kulturne samosvijesti u Hrvatskoj.S druge strane, upravo kao
sadrina dvaju od deset sveza-
ka openi te hrestomatije filozofije, prua ovaj svojevrsni
prikazhrvatske povijesti filozofije mogunost neposrednog
odmjeravanjanjena odnoenja spram istodobnih relevantnih
opeeuropskih
filozofema, blizine spram njih, udaljenosti, otklona, razlika.
Po-vremeni dosadanji nekritiki i amaterski pokuaji da se
kriterijobjektivnog svjetskopovijesnog rangiranja razine odreenog
filo-
zofiranja potisne nemisaonim hvalospjevima poteklim iz
pretje-rano umiljenog rodoljublja i este frustracije pripadnika
manjihkultura ovom bi edicijom vjerojatno morali ostati bez
oslonca, bakao i navedeno dugotrajno nepravedno ignoriranje,
zatajivanje ili
nipodatavanje.
Druga je jednako tako ve izvanjska i formalnotematska no-vost
svezak srednjovjekovnoj filozofi ji, kojim se pokuava
baremdjelomice nadoknaditi dosadanji nedostatak obuhvatnijih i
in-
tenzivnijih povijesnofilozofijskih radova na tom polju. Poetno
je
bilo zamiljeno da se tom u nas pri lino zaput enom dijelu
povi-jesti filozofije posvete dva sveska, no snage su u ovom asu
do
stajale samo za jedan, za uzvrat, ako mi je doputeno suditi,
te-meljito i valjano prireen.
Jednako je helenistikorimska filozofija trebala prema kon-
cepciji biti prikazana u zasebnome svesku, to je naalost
ovomprigodom moralo izostati. Ta filozofija, ako svojom openitom
ra-zinom, najstroe gledano, i nije drugo do stanovit rasap i
deka-dencija onoga to su Grci filozofijski bili postigli za svog
klasi-
nog" doba, ipak prvenstveno svojim danas jo nedovoljno uoe
11
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
6/192
nim, istraenim i vrednovanim golemim povijesnim utjecajem i
osobitom ulogom pri raanju onoga to nazivamo novovjekovnom
filozofijom" svakako zavreuje i trai temeljit zaseban
prikaz.
Svezak renesansnoj filozofiji mogao je biti prireen znatno
obuhvatnije i sadrajnije no to je to sluaj u mnogima od
slinih
edicija u svijetu zahvaljujui sretnoj okolnosti da je upravo
re-
nesansna filozofija, kako hrvatska tako i opeeuropska, dugih
godina predmetom vrlo intenzivnog izuavanja odreenog broja
hrvatskih historiara filozofije, prvenstveno u zagrebakom
Insti-
tutu za filozofiju.
Ova edicija nije nasreu ni jedina ni prva takve vrste u
Hrvat-
skoj. Krajem ezdesetih godina poela je naime u Matici
hrvatskoj
izlaziti Filozofska hrestomatija u dvanaest svezaka, koju je
uredio
Vladimir Filipovi. Zaslugu te serije knjiga u svoje vrijeme
izuzet-no ozbiljno, zahtjevno i temeljito pisanih od kojih su neke
u
mnogo emu i danas vrijedne ozbiljna studiranja, za openito
viso-
ku razinu filozofijskih rasprava u Hrvatskoj posljednjih
desetljea
u usporedbi s ostalim zemljama osvojenim i upravljanim mark-
sistikim svjetonazorom i ideologijom, nemogue je porei. Tome
shodno, nije ovoj hrestomatiji ni na koji nain nakana
naprosto
nadomjestiti" prethodni slian pokuaj. Openito je u
filozofiji
malo mjesta za dnevnopublicistike predodbe odbacivanju",
prevladavanju", nadomjetanju" i svemu slinom. Umjesto ci-
ljem nekog takvog nadomjetanja", ova je hrestomatija otpo
etka voena nakanom postizanja najvee mogue mjere komple-
mentarnosti s postojeim slinim edicijama, to znai, uz
ostalo,
prije svega tematsko i metodsko inoviranje, to snaniju
orijen-
taciju na relevantna suvremena istraivanja u svijetu, pre-
mjetanje teita pri izboru autora i njihovih reprezentativnih
tekstova, voeno iskljuivo filozofijskim kriterijima, itd. itd.
Pre-
malo je u Hrvatskoj ivih djelatnih snaga i ostalih nunih
pred-uvjeta, kako materijalnih tako i ostalih, za ozbiljni duhovni
rad,
da bi bila dopustiva obijest pukog odbacivanja iega jednom
postignutog.
4.
Budui da su openito prijevod i izlaganje samih originalnih
tek-
stova shvaeni kao osnovna i odreujua svrha hrestomatije, nas
12
tojalo se i opsegom dati tim tekstovima bezuvjetnu prednost.
Iz
istog je razloga broj prikazivanih mislilaca poneto reduciran,
ne
bi li i time zauzvrat bilo omogueno to obuhvatnije i
temeljitije
prikazivanje njihovih izabranih tekstova. ire orijentirani
pregled
temeljnog filozofijskog zbivanja dotine epohe, te drugih
znaaj-
nijih njoj pripadnih mislilaca to sve ini u stanovitoj mjeri
ne-
ophodan uvjet razumijevanja konteksta u kojem valja itati i
shvaati prevedene tekstove dan je u pravilu u opim uvodnim
studijama za pojedini svezak. Neminovno je ipak daje mnogi
oso-
bito znaajan filozof naprosto ostao bez mjesta u ediciji. Netko
e
s pravom smatrati da je bilo potrebno donijeti poneto iz
djela
Pascala ili Maistera Eckharta, ili pak koji tekst Dilthevev,
Fre
geov, Jaspersov, ili pak Nicolaia Hartmanna, da spomenemo
sa-
mo nekoliko primjera vlastitih kolebanja pri izboru.
S druge strane, ponegdje su u hrestomatiju uvrteni i
mislioci
i njihova djela kojih u pravilu nema u slinim edicijama.
Tako
smo naprimjer htijui konano i u nas, kako je to drugdje ve
poodavno sluaj, relativirati onu reduktivnu i sterilnu shemu
KantFichteSchellingHegel", kojom se misli lako apsolvirati
beskrajno sloeno i viestruko prepleteno zbivanje
filozofiranja
tzv. njemakog idealizma kod Schellinga naglasak stavili na
kasno djelo, u kojem se, barem po intenciji, cjelina tog
idealiz-
ma" podvrgava radikalnoj naelnoj kritici te nastoji prevladati
iz
temelja. Jednako je tako tu uvrten i Jacobi, ije znaenje za
ge-
nezu tog idealizma posljednjih godina postaje sve izvjesnije,
to
vai jednako i za Schleiermachera. Slino pak, dakako u
drugome
kontekstu i smislu, vrijedi i za J. Bohmea ili Paracelzusa u
svesku
s tekstovima iz filozofije renesanse.
Nastojali smo, koliko god je to mogue, referirati novije
svjet-
sko stanje istraivanja" vezano za odreenog filozofa,
naznaitiakcente dananjeg istraivanja i tumaenja njegova djela te
upu-
titi na najrelevantniju sekundarnu literaturu, i to po
mogunosti
sa svih onih jezika u kojima se odvija glavnina dananjega
filozo-
firanja. Tamo gdje je bilo mjesta prosudbi da meu
istraivaima
u Hrvatskoj dakako meu onima koji su bili voljni i trenutno
dovoljno slobodni za suradnju na ovom konkretnom poslu nema
optimalno kompetentnih za prikaz odreenog filozofa i njegova
djela (Leibniz, Jacobi, Fichte, Schopenhauer) angairani su
ino-
zemni strunjaci.
13
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
7/192
Jednako se nastojalo, gdje god za to postoji dovoljan
oslonac,
barem u najkraim naznakama upozoriti na stanje recepcije,
is-
traivanja i interpretacije pojedinih prikazanih filozofa u
Hrvat-
skoj. Prijevodi s grkog, latinskog, njemakog, engleskog,
talijan-
skog i francuskog jezika popraeni su svugdje kratkim
rjenikom
osnovnih termina originala s njihovim hrvatskim
istoznanicama,
zajedno sa svim eventualnim ostalim upotrebljenim
varijantama.
U dugotrajnom i obuhvatnom poslu promiljanja i ustanovljiva-
nja ujednaenijeg filozofijskog nazivlja u vlastitom jeziku, koji
uz
ostalo zasigurno predstoji filozofskim naporima u Hrvatskoj,
htje-
lo se time po strani od svake prebrze i usiljene volje za unifor
,
miranjem podastrijeti to je moguno probraniju terminoloku
grau, nastalu u konkretnim naporima prevoenja.
Osobito su u prva dva sveska, grkoj i srednjovjekovnoj
filozofiji, prijevodi popraeni ekstenzivnim pojanjujuim
biljeka-
ma, kako jezinoterminologijske tako i stvarnofilozofijske
nara-
vi. To se inilo vie nego potrebno upravo i osobito kod
prika-
za fi lozofiranja tih razdoblja, oito sve daljih i stranijih
dananjoj
prosjenoj obrazovanosti, uz onu u njoj alosno rasprostranje-
nu neosvijetenost tome u kolikoj je mjeri ba sve
filozofiranje
pa i ono koje zamilja da se kree iskljuivo u vidokrugu mo-
derne" problematike upueno na tradiciju izraenu tim dvama
klasinim" jezicima.
5.
Svjesno i promiljeno, u tematski obzor ove hrestomatije nije
une-
seno ono to se inae uobiajeno naziva suvremenom" filozofi-
jom, u doslovnom smislu one zbilja dananje i aktualno se zbi
vajue. Tako naprimjer dva sveska u Hrestomatiji naslovljena
Su-vremena filozofija I i Suvremena filozofija II prezentiraju
ustvariizbor iz onoga to se u filozofiji bitno steklo od vremena
sloma
njemakoga idealizma u drugoj polovini prologa stoljea
zaklju-
no s djelom Wittgensteina i Heideggera, dok se Novija
hrvatska
filozofija zakljuuje prikazom djela Vladimira Filipovia, ne
ula-
zei u osnovi u filozofijska zbivanja u Hrvatskoj tijekom
posljed-
njih recimo pet desetljea.
Nastranu to da se filozofijski pojam suvremenosti malo ili
ne-
kad ak i nimalo ne podudara s onim to se prosjenoj svijesti
14
pokazuje u liku modernog", aktualnog" i dananjeg": ne-
osporno je ipak da bi upoznavanje s izabranim tekstovima
recimo
jednog Blocha ili Habermasa, Derridaa ili Levinasa, Gadamera
ili
Tugendhata, Rortva ili Davidsona, bilo posve u skladu s
temelj-
nom nakanom i svrhom ovakve edicije. Jednako kao to bi
izbor,
prezentacija i poetna objektivna prosudba onoga to je u
Hrvat-
skoj posljednjih desetljea na polju filozofije igralo odluujuu
ulo-
gu, te kao takvo sa svakim pravom ostaje nezaobilaznom povi-
jesnom injenicom, zacijelo znatno pr ipomoglo danas u
Hrvatskoj
neophodnom poslu bitnog orijentiranja osnovnom karakteru
trenutnog povijesnog mjesta fi lozofiranja ovdje, te tome
shod
nim njegovim temeljnim zadaama.
Miljenja smo, meutim, da bi prezentacija tog najnovijeg i
dananjici najblieg suvremenog" stanja moralo po nunosti
bitivoeno jednom bitno drukijom metodologijom izbora, procjene
i
izvedbe, no to je to sluaj kod rada na filozofima koje je
sama
povijest ve uinila klasinima". Polje dananjice" je ogledano
sa stajalita jedne radikalno povijesno osvijetene filozofije
nu-
no isuvie fluidno, vezano uz mnotvo izvanfilozofijskih te
esto
ubrzo netragom iezavajuih motiva i razloga za bunu aktual-
nost" i relevantnost" neije misli, da bi mu se moglo i
smjelo
pristupiti kriterijima jednakim s onima kojima je od poetka
vo-
ena ova hrestomatija. Doi e, vjerovati je, druge edicije ovoj
na-
lik te dopuniti sve to jo nedostaje.
Daleko od toga da bi ovakva odluka odmah znaila i jedno-
znano zalaganje za iskljuivo vezivanje samo uz ono
tradicional-
no i predajom posveeno" u filozofiji. tovie, miljenja smo da
je slab i sve slabiji ivi i produktivni kontakt s aktualnim
filozo-
fijskim zbivanjima dananje Europe i svijeta uope jo uvijek
unato povremeni m uvjeravanjima u suprotno, koja valjda
imaju
vlastite motive najslabija toka dananjeg stanja hrvatske
filo-zofije. Mislili njima inae filozofijski to god hoemo,
relevantna
djela recimo analitike filozofije", semiotiki orijentirane
herme
neutike, ili naprimjer ona iz okruga ekologijskoholistiki
inspiri-
rane diskusije metafizikim i antropologijskim pretpostavkama
moderne prirodne znanosti, ili pak pohtikofilozofijske
diskusi-
je teme takozvanog komunitarizma, naprosto moramo poznavati,
nee li nae vlastito filozofiranje zapasti u neplodni
tradicionali-
zam, zainjen pritom moda manirom visokoparnosti. Jednako se
tako valja brinuti oko toga da se postupno ublai pretena
jedno
15
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
8/192
stranost gotovo iskljuive orijentacije na filozofijsku
literaturu na
njemakome jeziku. Opsena i svestrana obavijetenost uvjet je
dorasle potrage za mogunostima vlastitoga doprinosa meu-
narodnom filozofijskom dijalogu. U ovoj hrestomatiji nije bilo
mo-
gue napraviti mnogo koraka u tom smjeru; za takav su posao,
uz jasnu svijest cilju, potrebna desetljea intenzivnog rada
i
atmosfera filozofiranja liena svih ideologijskih ometanja
slobod-
na unutranjeg razvia vlastite filozofske tematike.
6.
Ovim neka bude zakljueno ovo svojevrsno polaganje rauna"
naelima na kojima poiva kako zamisao tako izvedba Hrestoma-
tije. Svakako ne jedinim mogui ma, vjerojatno ne niti
najboljima.
No tome suditi, kao i sadrini na njima izgraenih sljedeih
deset svezaka, svakako nije vie stvar urednika.
Njemu, meutim, pripada zadovoljstvo sad, kad su neki od
svezaka ve u tisku ili neposredno za tisak pripremljeni, dok
sudrugi u zavrnom dijelu izradbe, zahvaliti se iskreno svim ne
malo-
brojnim suradnicima, kako autorima studija tako i
prevoditeljima,
a posebno kolegama koji su se prihvatili odgovornog posla
pri-
reivanja pojedinih svezaka. Kao i inae pri slinim
pothvatima,
zadovoljstvo daljnjeg pojanjavanja stvari filozofije u mnogim
rad-
nim razgovorima i naporima oko rjeavanja odreenih konkretnih
pitanja, ostaje trajnom naknadom za obostrano uloeni trud.
Zahvaliti je lektorima i korektorima, grafikoj urednici i
auto-
rici likovne opreme Hrestomatije. Osobito pak ravnatelju
kol-
ske knjige" dr. Dragomiru Maeriu i predsjedniku Savjeta dio-
niara mr. Miljenku Zagaru, koji su stalnom pozornou i dobro-
hotnim poticanjem ohrabrivali na to bre i ujedno to
korektnije
dovrenje poslova te spremno pomagali pri razrjeavanju
ponekih
tekoa tehnike naravi. Na koncu, i prije svega, kolegici Maji
Uzelac, bez ije usrdne koncepcijske, organizacijske i svake
druge
strune pomoi ove Hrestomatije filozofije naprosto ne bi
bilo.
U Zagrebu, travnja 1995.
Urednik Hrestomatije filozofije
16
Damir Barbari
Grka filozofija naznake za lektiru
i studij tekstova
Poetak filozofije
Pogled na filozofiju Grka uvijek je pogled unatrag na poetak
filozofije same. Grci su tvorci filozofije. Tvorci ne u smislu
nekog
svojevoljnog samogospodstva ovjekova, tako da bi ih poradi
tog
njihova 'dostignua' trebalo slaviti. Oni su tvorci kao oni koji
su
podnijeli jedan veliki usud, usud da budu mjesto gdje bitak
sebe
sama misli i istupa u rije. Grci su poetak, poetak ne u
smislu
nezamjetljivoga, iz ega onda u jednoj dugoj povijesti
usavrava-
nja izrasta neto znaajno. Oni su poetak filozofije kao ono
na-
prosto najvee i nikada nadmaivo, koje, dok god uope moe bitineke
povijesti filozofije, ostaje stalno na djelu. Grki poetak fi-
lozofije ne zasniva samo jednu novu, neuvenu mogunost ovje-
kovu, nego po prvi put otvara mislilaki bitni prostor istine,
u
kojemu obitavaju sva budua pokoljenja u svojem
filozofiranju.
Gdje god biva odvaen pokuaj vratiti se u prapoetnu
otvorenost
grkoga miljenja, nema nikakva odnoenja koje bi bilo od Grka
neovisno i iz te neovisnosti smjelo sebi pripisivati neku ulogu
pre
suditelja. Gdje god moglo biti filozofiranja, uvijek je to
jedan, ma
2 A G c
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
9/192
i slabaan odjek s obala Grke; uvijek stoji onaj tko se
mislilakinapree licem u lice s velikim Grcima."
Bez obzira na posve bjelodanu hajdegerijansku inspiraciju ina
danas sve manje sklono prihvaanu patetinost izriaja, ovimse rijeima
Eugena Finka1 ipak ne moe osporiti istinitost. Filo-zofija je
doista prije svega grka stvar i onaj tko i danas jo filo-zofira
nalazi se, htio to ili ne, znao to ili ne, u neprekidnom razgo-
voru s Grcima.
Postoje dakako mnijenja da u osnovi ovakva nazora poiva
stari zapadnjaki eurocentrizam, te da, njemu nasuprot,
filozofiju
valja shvaati kao sveopu svjetsku pojavu, povijesno daleko,
ra-
niju od njene grke verzije. Tako se hoe naprimjer u
prastaroj
mudrosti Indijaca i njihovih svetih himni, u babilonskoj
matema-
tici i astronomiji, ili pak u drevnoj kineskoj praktikoj
mudrostiprepoznati pojava grkoj filozofiji srodna, tovie s njom
istovjet-
na. Ve je Herodot grku filozofiju htio shvatiti kao
svojevrstan
uvoz drevne egipatske mudrosti. Ipak, unato golemom napretku
pozitivnih spoznaja tim drevnim znanjima to nam ga je doni-
jelo razdoblje posljednja dva stoljea, filozofijski je,
smatramo, jo
uvijek teko osporiv openiti stav Hegelov, ma kako radikalno
i
gotovo drastino bio iskazan: Prava filozofija poinje u
okciden
tu. Tek se na Zapadu pomalja ta sloboda samosvijesti,
prirodna
svijest zalazi u sebe te se time duh u sebe sputa. U sjaju
Istoka
individuum samo iezava; svjetlo biva tek na Zapadu munjom
misli, koja u sebe samu udara i odatle si stvara vlastiti
svijet."2
Mnogo se nagaalo tome zato i kako filozofija zapoinje
upravo u Grkoj. Pritom se esto ukazivalo na izuzetne i
nesva-
kidanje znaajke duha tog povijesno zacijelo neponovljiva na-
roda, zatim na osobitost geografskog smjetaja njegova obita
valita, na blizinu starim kulturnim carstvima Azije, na
otvore-
nost univerzalnom elementu mora, na rano bujanje bogatstva
pri-morskih trgovakih sredita i na mnogo toga tome slinog. Pa
ipak, injenica poetka filozofiranja nije time nimalo blia
nekom
E. Fink, Grundfragen der antiken Philosophie. Wurzburff 1985
str13 i d. " ' '
? F He Sel > Vorlesungen uber die Geschichte der
PhilosophieVVerke in zwanzig Banden, Bd. 18, Frankfurt am Main,
1971), str.
L8
objanjenju: Koliko znamo, pojavila se ista, od svih stranih
sve-
za odrijeena filozofija iznenadno i bez vidljiva povoda. Na
tlu
jedne granine zemlje, gdje se mijeala krv nacija i kulture
zapa-
da, istoka i juga meusobno ratovale i proimale se, te u
jedno
vrijeme kad su vlastita usnulost i tua despocija prijetile da
ma
laksalim uine grki poduzetniki duh, nastade kao nekim udom
novi, pravo grki svijet misli."3 I doista, Grci su to nenadano
me-
u njima izniklo filozofiranje i sami oito osjetili upravo
udom
te izvorite njegovo, kako jednim glasom svjedoe i Platon i
Ari-
stotel, nali u ugoaju, stanju, strasti uenja i udivljenja
ujedno
( ).
Tome shodno, ostavljamo i mi ovdje po strani svaki pokuaj
neposrednog razjanjenja tog poela i ishodita filozofiranja u
Grka: ta upravo bi lektira i studij tekstova u ovoj
hrestomatijiimali otvoriti mogunost njegova dokuenja. Zadovoljit
emo se
time da tek u najkraim crtama upozorimo na samo dva u sva-
kom sluaju vana i moda ak, pored drugih, presudna uvjeta
kojima je filozofiranje u Grkoj jednako tako omogueno kao i,
kad je iskrslo, dalje snaeno i unapreivano. Prvi je od njih
osobit
karakter grke religioznosti, a drugi jednako tako osobito
ustroj-
stvo grkoga jezika.
Znaajke grke religioznosti
U svojoj golemoj povijesti grke filozofije Eduard Zeller je
izuzet-
no snano i naglaeno inzistirao na razlikovanju religije Grka
od
potonje kranske, koja se nama dananjim Europljanima stolje-
ima i tisuljeima ve pokazuje jedinom moguom, ili barem je-
dinom pravom i istinskom. Premda sam Zeller kako mu je sa
stanovitim pravom prigovorio Nestle u vlastitoj reviziji estog
iz-danja iste povijesti filozofije (Zeller6 I 1, str. 196) oigledno
pri-
tom stoji pod snanim utjecajem klasicistikog shvaanja Grka i
cjeline oitovanja grkoga duha, kakvo je u Njemakoj bilo za-
snovano i proireno u djelima klasicista Winckelmanna,
Lessinga,
Schillera i Goethea, te ostavilo zamjetna traga na shvaanju
Grka
Frankel, Dichtung und Philosophie des fruhen Griechentums.
Munchen,31976 (
11962), str. 292.
19
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
10/192
i u Zellerova neposrednog uitelja Hegela ostavivi tek Bachofenu,
Nietzscheu i Burkhardtu da nam otvore oi i za druge, tam-nije i
manje harmonine" strane grkoga duha i ivota ipaknjegove odredbe
svojom preciznou i iskrenou uivljavanja za-sluuju i danas vie no
obinu pozornost. Stoga smatramo oprav-danim ovom zgodom jednim
duljim navodom ocrtati njegovosnovni stav.
Ali koji li duboki jaz dijeli Grka od kranina u smislu stareili
srednjovjekovne crkve! Dok onaj ono boansko trai ponajprije
u naraviprirodi, dotle za ovoga sva vrijednost i sva
opravdanostnaravnoga opstanka iezava pred milju na svemo i
beskona-nost stvoritelja, te ne moe ta narav vaiti ak ni za isto
objav-ljenje te svemoi, jer je unakaena i izopaena grijehom. Dok
Grk,
pouzdajui se u svoj um, tei spoznati zakonitosti svijeta,
utjeese kranin pred stranputicama putenog, grijehom zamraenoguma k
jednoj objavi, ije puteve i tajne vjeruje da mora tovati
samo utoliko vie ukoliko oni vie protuslove umu i
naravnometijeku stvari. Dok prvi i u ljudskome ivotu nastoji oko
onoga li-
jepog jedinstva duha i naraviprirode, koje sainjava
najsvojstveniju znaajku grke obiajnosti, lei ideal drugoga u nekoj
askezi
koja prekida svaku svezu izmeu uma i osjetilnosti: umjesto
ljud-ski se boreih i uivajuih heroja ima on svece monake
apatije,umjesto osjetilno udeih bogova bespolne anele, umjesto
jedno-
ga Zeusa, koji do kraja proivljava i opravdava sve zemaljske
uit-ke, jednoga boga koji biva ovjekom da bi ih svojom smru
stvar-no prokleo."4
Nijedno oitovanje grkoga ivota, od najodsudnijeg pa do
naoko najneznatnijeg i posve svakodnevnog, ne da se dostatno
shvatiti ne sagleda li se odnos spram boanskog kao stalna i
ne-upitna njegova podloga i pozadina. To vrijedi jednako za
ratova-
nje i putovanje, teatar i natjecanje, skuptinu i proroite,
ples,rtvu i promiljanje. Pa ipak, teko da nam je ita grkog
toliko
strano i daleko kao upravo taj sveprisutni medij i element
sve-
toga, u kojem i iz kojega je tek svekoliki ostali ivot dobivao
svoj
smisao i pravo znaenje. S jedne strane naelna areligioznost
cjelokupnog novovjekovnog i modernog znanstvenog temeljnog
E. Zeller, Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen
Entivicklung. Erster Ten, erste Halfte. Leipzig, 71923, str.
174.
20
stava spram cjeline svega to jest, a s druge iskljuivost
kranske
dogmatike bespovratno su nas, ini se, udaljili od mogunosti
pra-
vog ivog iskustva onoga to su Grci doivjeli i nazivali boan-
skim. Dobro je u jednoj nedavnoj knjizi upozorio naprimjer
Klaus
Held:
Naa tuica 'religija' potjee iz latinskoga i znai 'povratno
povezivanje', naime ovjeka uz neto njemu nadreeno, vie, mo-
nije. Pritom ostaje u prvi as otvoreno koje je vrste odnos
spram
viega, to ga opisuje termin 'povratno povezivanje'. U
kranskoj
religiji taj odnos biva oznaen kao vjera. Vjera poiva na
jednoj
izriito izvrenoj ivotnoj odluci, odluci da se uzdaje u Boju
milost i izbavljenje. Tu odluku donosi svaki pojedinac za sebe
i
nitko ne moe s njega skinuti teret tog odluenja. Odluenje
vjere
pripada kranskoj egzistenciji; jer i onda kad je netko
odgojem,obiajem i navikom takorei sam po sebi urastao u svijet
vjere,
ipak se od njega oekuje da jednoga dana naprimjer prigodom
potvrde ili krizme iz svoje unutranjosti potvrdi odluenje za
vjeru.
Kad se s takvim predodbama za sobom obratimo odnosu Gr-
ka spram njihovih bogova, spotiemo se na niz iznenaenja:
Kla-
sini Grci ne poznaju ni predodbu nekom posve na sebe posta-
vljenom pojedincu ni pomisao da bi on bio potrebit izbavljenja.
A
i ne poznaju ikakav pojam kojim bi se moglo prevesti znaenje
koje rije 'vjera' ima u kranstvu.
Grci nisu doli na ideju da je egzistencija bogova neto u to
bi
se moralo vjerovati. To je za nas moda najneobinije na njihovoj
re-
ligiji. Egzistencija bogova bijae posvemanja
samorazumljivost."5
Ima li se na umu vanost ovako shvaene religije za Grke
arhajskog i klasinog razdoblja, tad se vjerojatno nee
bezuvjetno
i bez daljnjih potrebnih distinkcija prihvatiti ona inae
najpro
irenija oznaka kojom bi se htjela jednoznano odrediti sama
bit
filozofije i njena nastanka, naime oznaka po kojoj poetak i
na-
predovanje filozofije u Grkoj nisu nita drugo do
prevladavanje
mita logosom. Tako je svojedobno naprimjer Wilhelm Nestle in
zistirajui ve u svojoj, usput reeno ne uvijek i najsretnijoj,
re-
viziji Zellera na snano prosvjetiteljskom" osnovnom
karakteru
nastajue grke filozofije i iznalazei jasne znakove tog i
takvog
5 K. Held, Treffpunkt Platon. Stuttgart, 21991 ), str. 72.
21
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
11/192
iteljstva ve u epovima Homerovim (Zeller6, I 1, str. 200)
oj svojedobno izuzetno utjecajnoj knjizi ranu grku filo
doio pod naslovom Od mita k logosu, naavi se potom
dm tim ishodinim stavom prinuen u sredite razmatra
aviti manje pravu filozofiju ranih Grka no onaj fenomen
ca sami bili doivjeli kao njeno izopaenje i degeneraciju,
ofistiku. Koliko god korisna i zasluna bila uenou i obi
ednoga materijala, knjiga koja recimo Heraklitu posve
sporedivo manje panje i ozbiljnog napora za razumijeva
jednom Antifonu Sofistu, ili Gorgiji, ili nekome od sli-
io da moe posredovati zadovoljavajuu sliku onoga to
ozofiranje u Grka do Platona. Jo i Platonova filozofija
> se ne da ni na koji nain u svojoj cjelini i
obuhvatnosti
i ne uvidi li se i ne prihvati sredinja uloga mita i onogau
njoj, to dakako onda u veoj mjeri vai za filozofe prije
iigo su, takorei sve do nedavno, prvenstveno pod gole
cajem Hegelovih povijesnofilozofijskih nazora, historiari
sustavno umanjivali znaenje tog aspekta ranoga grkog
nja, transponirajui posve nepovijesno i anakronistiki u
etke takovrsnog miljenja nae novovjekovne probleme
oznajne teorije, fizike, ontologije i svega slinog.
Osobitost ustrojstva grkoga jezika
i ve uoeno u kako velikoj mjeri su takozvani flektiici,
indoeuropski i semitski, u razlici spram izolirajuih
skoga) s jedne te inkorporirajuih (npr. grenlandskoe strane,
samim svojim ustrojstvom takorei predodreda iz sebe, u procesu
stalno napredujueg samoosvje
lastitih bitnih zakonitosti, razviju mogunosti logikoja,nikako
samorazumljivog i povijesno jedino mogueg,su oni prije svega
odlikovani jest sredina i mjera izi krajnosti, svojstvenih onim
gore od njih razlikovanim
aime izmeu krajnosti sklonosti k potpunoj i do kraja>j
apstrakciji, kod onih drugih, i krajnosti gotovo potlanjkanja iste
te moi apstrahiranja, u prvih. Svojomu fleksije, dakle svojevrsnom
labavou" elemenata
samih tako i itava reeninog sklopa i njihovom gotonom
savitljivou" te time sposobnou mnogostru-
kog izraza za naelno beskonane mogunosti meusobnog od-
noenja i uzajamnog podudaranja i sklapanja jezinih
elemenata,
osobito je indoeuropski jezik, te unutar njega poglavito grki,
po
samoj svojoj naravnoj strukturi bio podoban za razvoj jednog
obu
hvatnog sustava odnoenja: Fleksija stvara mogunosti odnosa i
ini to da se stanoviti dijelovi reenice takorei mogu
uzajamno
ogledavati. Tako se pak indogermanski pokazuje kao jedno
veoma
sretno sredstvo ovladavanja svijetom te je upravo stoga zacijelo
i
postao osnovom one vrste ovladavanja svijetom koja jest
filozofija
i koja se danas do kraja razrauje u tehniku, koja je i mogla
na-
stati samo iz takve vrste jezika."6
Tako se ve u injenici da indoeuropski uz muki i enski rod,
u razlici spram mnotva drugih grupa jezika, razlikuje i
srednji
rod" moe spoznati svojevrsno prevladavanje puko prirodnog na
strojenja jezika, kojemu se cjelina bia pojavljuje iskljuivo i
jedino
unutar vidokruga stalnog procesa ivljenja i umiranja, pri
kojem
je sve to jest u osnovi svedivo na pranaela i iskonske
pramoi
onog mukog i onog enskog. Putem srednjega roda", tog
takozva-
nog neutruma, izlazi se iz tog zatvorenog antropomorfnog
svijeta,
otvara se s onu stranu tog naoko sve proimajueg i svime vla
dajueg polariteta oblast onoga ono", iz ega se postupno
razvi-
ja carstvo u sebi poivajuih, postojanih i za sebe
bivstvujuih
stvari":
Karakteristino je da se veliko kulturno dostignue Grka uope
jasno prikazuje time to su dogotovili to da u razjanjenju
svijeta
krenu zaobilaznim putem preko onoga onosamo stvari; dakle ne
ostaviti stvari u antropomorfnoj oblasti ili oblasti svrha,
poput
ostalih naroda, koji recimo raunaju zato jer s time neto
trebaju,
ili pojanjuju zvijezde zato jer se iz toga hoe oitati sudbina,
ve
se iznenada uvia: postoji neko onosamo broja, koje se moe
pro-matrati neovisno odredbama svrhe. Taj put, koji je od onog
svrho-
vitog naovamo jedan neuveni zaobilazak, uinili su Grci i
tako
razvili matematiku kao znanost, koja je onda takoer opet
postala
od najvee vanosti za svrhovitu primjenu. Jednako tako u
astro-
nomiji, medicini i mnogim drugim oblastima. Sve to potjee od
W Schadewaldt, Die Anfange der Philosophie bei den
Gnechen.Frankfurt am Main, 1978, str. 133. U daljnjim izlaganjima
ove temeoslanjamo se poglavito na uvide sadrane u ovoj knjizi.
23
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
12/192
tog pogleda na stvar, razrijeenu od njene sveze u polaritetu
mu-
kog i enskog. Moe se doista kazati da u toj vrlo ranoj kon-
cepciji neutruma lei neto posve bitno za ophoenje s biem
uope."7
Ovim unutranjim postvarenjem" jezika, kojim se odlikuje
ve sama cjelovita grupa indoeuropskih jezika, a unutar nje
opet
osobito naglaeno upravo grki, dade se onda protumaiti ona
bit-
na svojstvenost grkog jezika u kojoj je ve davno prepoznat
omo-
guujui uvjet filozofiranja, u smislu logosom voenog
miljenja,
naime njegova neobino snana sklonost da sve intenzivnijom i
obuhvatnijom uporabom lana srednjega roda , poteklog izvor-
no iz pokazne zamjenice, takorei zaustavlja stvari i odnose u
je-
ziku, uvruje ih i ini predmetima", supstantivira" ih. Prema
mjerodavnom Snellovu8uvidu, upravo je taj proces sve uestalijegi
opsenijeg supstantiviranja pri emu lan biva stavljan ne sa-
mo pred imenicu, nego i pred pridjev, glagol, particip, tovie
i
pred itav sklop rijei, ili i cijelu reenicu postupno stvorio
mo-
gunost filozofijske tvorbe pojmova.
U filozofijsko znaenje toga da naprimjer grki izvorno jedva
poznaje nama tako uobiajenu podjelu glagolske radnje u
aktivnu
i pasivnu, da umjesto pasiva odluujuu ulogu u njemu ima
tako-
zvani medij, kao i u objanjenje pravoga smisla tog medija i
ta-
ko jo uvijek prilino sporno meu lingvistima i filolozima
ovdje
se ne moemo uputati, premda valja napomenuti kako izgle-
da nije bez opravdanja mnijenje nekih da upravo u njemu tre-
ba prepoznati jezini uvjet postupnog razvitka filozofijskog
pojma
subjekta i svih daljnjih konzekvenci toga.
Isto vrijedi i za izuzetno vanu injenicu da takozvana vre-
mena" u grkome glagolu openito, a osobito izvorno i poe:tno,
igraju gotovo zanemarivo malu ulogu, za razliku od onoga to
se
naziva glagolskim aspektom". Zadovoljimo se ovdje tek
navodom
Schadewaldta: Htio bih jo govoriti tempora i uvodno pokazati
7 Isto, str. 138.
gB. Snell, Die Entdeckung des Geistes. Studien zur Entstehung
deseuropaischen Denkens bei deri Griechen. Hamburg, ^946 (
31955).
Vidi osobitoznaajno poglavlje Prirodoznanstvena tvorba pojmova
ugrkom", otisnuto zasebno i u Gadamerovu zborniku Um die
Begriffswelt der Vorsokratiker, Darmstadt, 1968, str. 2142.
24
u emu je pri tome problem. Ona nisu, kako im ime kazuje,
ozna-
ke vremena, nego su izvorno razliite vrste akcije, ono
vremensko
pridolazi tek kasnije. Moralo bi se jednom tono istraiti kad
reci-
mo aorist biva samo vremenski razumljen; veinom naime uope
ne. To vodi k neem drugom, naime tome da u tom fenomenu
jezine tvorbe interes za vrijeme naprosto ne egzistira.
Vrije-
me, koje se nama u naoj filozofijski skroz strukturiranoj
for-
mi svijesti priinja tako vanim, prije svega od nastupa kran-
skoga svijeta, vrijeme, koje danas poznajemo u
najrazliitijim
formama: kao fizikalno, biologijsko, subjektivno duevno
vrijeme
sve to u prvi as nije uope sagledano, ne pada u pogled. Moe
se u grkome ba sve rei u prezentu, a da bude jasno razumlji-
vo, pri emu mogu pridoi ak i naznake vremena. Ta takozvana
tempora, veoma stare tvorbe, ne valja tumaiti temporalno,
negokao najfinija osjenenja naina izvrenja. Tu postoji isto ili
tra
jue izvrenje, zakljueno ili nezakljueno, ili pak odatle
rezulti
rajue stanje. Dakle: isto, nastavljajue se, punktualno
zaklju-
eno ili ve stanjem postalo. Uvia se uskoro da je takvo pro-
matranje neko mnogo duhovnije i vanije za tumaenje svijeta
od onoga isto vremenskog, kojemu se uz to i lako dade
usu-glasiti."9
Svaku diskusiju izuzetno velike vanosti participa u grkome,
uloge i znaenja duala, koji postoji neovisno uz jedninu i
mno-
inu, posredujui i iskljuujui njihov bezuvjetni polaritet, kao
i
naprimjer toga da mnoina u srednjemu rodu u grkome ne pot-
pada pod brojnu kategoriju mnoine, ve prije svojevrsne
kolek-
tivne" jednote stvar, kaimo usput, od osobite vanosti za
razu-
mijevanje jezinog aspekta postanka Platonova nauka idejama
: sve to moramo ovdje ostaviti po strani. I svedosadanje,
ovako
fragmentarno i neizvedeno nabaeno, trebalo je i tako, shodno
naravi i svrsi upravo ove hrestomatije, posluiti tome da probudi
ipotakne spremnost na itanje, pri kojem emo ujedno s misaonim
naporom oko razumijevanja sadraja prevedenih tekstova
obratiti
pozornost i na to da se po mogunosti barem donekle
oslobodimc
nikad reflektirane vezanosti i zarobljenosti u logika,
gramatike
i sintaktika pravila gradnje jezinog izriaja, koja su nam
dana?
vie no samorazumljiva, premda su nastala i oblikovala se tek
W. Schadevvaldt, nav. dj., str. 146 i d.
2:
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
13/192
najkasnijem razdoblju povijesti grke filozofije, u stoikom
nauku
helenistikoga razdoblja. Donekle uproeno kazano: ovdje
preve-
deni tekstovi drukije nam govore, osvijestimo li i do kraja
uva-
imo injenicu da se ne samo glede sadrine ve i prema samoj
formi izriaja zbivaju prije ustanovljene i zasnovane logike,
gra-
matike i sintakse kojom se u osnovi nepromijenjenom do danas
sluimo, te da upravo u njima uz ostalo nalazimo i
filozofijski
presudnu zgodu pripreme samog tog zasnivanja.
Razdoblja grke filozofije
Od mnogih moguih i ve pokuanih ona Zellerova ini nam se
jo uvijek najprikladnijom i ponajbolje odgovarajuom naravi
sa-
me stvari, premda ne moemo prihvatiti njegove nazive za
njih,
odnosno njihovu osnovnu karakterizaciju. On1 0 grku filozofiju
dijeli
u tri glavna razdoblja: 1) razdoblje fizike ili fizikalnog
dogmatiz-
ma", 2) razdoblje pojmovne filozofije", zasnovano od strane
Sokra-
ta a dovreno u Aristotela, 3) razdoblje postaristotelovske
filozofije.
Osobito je ovo tree razdoblje u oima Zellera, kolovanog na
Hegelu i filozofijski oslonjenog na Aristotela, potonulo gotovo
do
beznaajnosti. Ako igdje, a ono se u rekapitulirajuem saetku
kojim zavrava obrazlaganje svoje podjele razdoblja
cjelokupne
grke filozofije, posve neprikriveno oituje uz svu neporecivu
historijsku i filoloku temeljitost i podrobnost njegova
posve-
manja filozofijska ovisnost naelima kojima je bio voen Hegel
u svojem prikazu cjeline povijesti filozofije i osobito njene
prve,
objektivne" faze, one grke: Duh, mogli bismo rei, na prvome
je stupnju grkoga miljenja sebi neposredno prisutan u
naravno-
me objektu, na drugome se razlikuje od njega, da bi u misli
nad
osjetilnog objekta zadobio jednu viu istinu, te na treemu
se-
be potvruje u suprotnosti spram objekta, u svojoj
subjektivnosti,
kao ono najvie i bezuvjetno opravdano. Ali budui da je time
na-
puteno stajalite grkoga svijeta, a da pritom ipak na grkome
tlu nije mogue neko dublje posredovanje one suprotnosti, to
gubi
miljenje tim odrijeenjem od danoga svoj sadraj, dospijeva u
protuslovlje da vrsto dri subjektivnost kao ono krajnje i
najvie
E. Zeller, nav. dj., str. 225 i d. (Zeller1, str. 159 i d.).
26
a ipak joj ujedno nasuprot postavlja ono apsolutno u
nedohvat
noj transcendenciji; na tom protuslovlju podlijee grka
filozo
fija."11
Dakako, svaka je rije u ovoj hegelijanizirajuoj dijagnozi za
nas danas upitna. No ipak je teko osporiti temeljnu
ispravnost
Zellerove karakterizacije postaristotelovske, helenistike
filozofi-
je: Cisto znanstveni interes za filozofiju povlai se pred
prak-
tikim, samostalno istraivanje prirode prestaje, teite
cjeline
premjeta se na etiku; a za dokaz tog izmijenjenog
nastrojenja
oslanjaju se sve postaristotelovske kole, ukoliko uope imaju
ne-
ku metafiziku i fiziku teoriju, na starije sustave, nauke
kojih
dodue mnogostruko pretumauju, no koje slijediti u svemu bit-
nome ipak imaju nakanu. Nije to vie spoznaja stvari kao takvih,
emu se filozofu u posljednjoj instanci radi, nego ispravno i
za-
dovoljavajue stanje ljudskoga ivota."12
Odmjerimo li ono to nam je poznato od Teofrasta, Speusipa
i Ksenokrata, od Karneada i Pirona, ranih, srednjih te
kasnih,
rimskih stoika, od Epikura i ranih neoplatoniara, s velebnim
i
filozofijski doslovno neiscrpivim djelom Platona i Aristotela,
ne-
mogue je doista ak i neovisno od injenice da su nam dje-
la onih prvih sauvana tek u izuzetno fragmentarnom stanju i
oskudnom opsegu zanijekati da se tu susreemo s drastinim
padom snage filozofiranja, s neizmjernom redukcijom i
suenjem
vidokruga, s padom slobodnog zamaha misli. Utoliko smatramo
ipak u osnovi zadovoljavajuim to je u ovoj ediciji tekstovima
tih
dvaju klasika" ustupljen gotovo sav raspoloivi prostor.
Filozo-
fijsko sueljenje s cjelinom njihova filozofiranja i danas je
jedan
od prvih zadataka doista zrelog suvremenog miljenja.
S druge strane, nepravedno bi bilo i u zabludu i
dezorijenta-
ciju bi vodilo previanje goleme povijesnofilozofijske vanosti
tetakozvane helenistikorimske filozofije. Tek je u novije
vrijeme,
potaknuto poglavito uvidima Dilthevevim, historijsko
istraivanje
spoznalo u kojoj i kolikoj mjeri je cjelina filozofije novoga
vijeka,
u svojoj otroj oporbi spram aristotelizma kasne skolastike,
svo-
ja ishodina stajalita izgradilo upravo osloncem na tu fi
lozofiju.
Isto, str. 226 i d. i1161).
Isto, str. 220 ^).
27
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
14/192
Gotovo da bi se, uz stanovito pretjeravanje i zaotravanje
stava,moglo rei: poetni novovjekovni antiaristotelizam uistinu nije
ni
dospio do zbiljskog sueljenja s onim navlastitim i
najsvojstveni
jim Aristotelove filozofije, ve se zadovoljio recepcijom
dodueproduktivno nadograujuom i pretumaujuom filozofema na-kon
Aristotela. Jednako tako i takozvani platonizam" poetne
antiaristotelovske prirodofilozofijske i prirodoznanstvene
matematizirajue metode jedva da potjee iz zbiljskog
prisvajanjavlastite Platonove filozofije: neusporedivo vie toga
crpi on iz
nauka neoplatonizma, stoike logike i skeptike metodologije.
Uloga stoike etike u izgradnji temeljnih teorijskih zasada
rimske, te time i sve kasnije pravne misli, kao i u
zasnivanju
novovjekovnih politikih teorija drutvu ve je odavno uoena,
kao i, u istome kontekstu, vanost Epikurove utjecajne
postavkedrutvenoga ugovora", izvorno nastale ve u krugovima
rane
grke sofistike. Jednako je tako uglavnom utvren utjecaj iste
te
etike, poglavito njena valjda osnovnog nauka naelnom intelek
tualitetu afekata, na Spinozin i na Kantov etiki nauk, dok je
nje-
na vanost naprimjer za Descartesa i niz drugih mjerodavnih
mi-
slilaca ranog novovjekovlja dosad uglavnom nedovoljno uoena.
Golemo znaenje stoike filozofije jezika za svu kasniju gra-
matiku, sintaksu i semantiku, kao ve i za samo poetno zasni-
vanje njihovih glavnih i nosivih kategorija, jo uvijek nije
dostat-
no istraeno, to u jo veoj mjeri vrijedi za dostignua njihove
logike i za spoznaju sve dubine i obuhvatnosti njena
povijesnog
utjecaja.
Njihova filozofija prirode odnosno fizika", s njenim temelj-
nim naukom izvornoj napetosti" (tonos), tek se u najnovije
vri-
jeme, ponajvie zaslugom Samburskva13
dovodi u plodotvornu vezu
s novij im fizikalnim teorijama fluktuirajuim poljima sile
kao
najelementarnijoj, nesupstancijalnoj i predsupstancijalnoj
osnovi
cjelokupne zbiljnosti.
Epikur je pak svoju povijesnu vanost stekao prije svega ulo-
gom u novovjekovnoj obnovi antikoga atomizma, ponajprije u
ra-
dovima Pierrea Gassendia u 17. stoljeu. Posredovanjem Epiku
rovim, kao i osobito njegova rimskog sljedbenika Lukrecija,
rani
Usp. S. Samburskv,Phjsics of the Stoics, Meuthen, 1959, te od
istogautora Das physikalische Weltbild der Antike, Zurich,
1965.
28
grki atomizam Demokritov dospio je do pozicije jedne od naj-
utjecajnijih i povijesno najodsudnijih metafizikih teorija u
cjelo-kupnoj predaji filozofije, premda uz tu cijenu da
filozofijska razi-na naelne Aristotelove kritike atomizma,
oslonjene na diskusijukontinuuma i beskonanog uz postavku atomizma
nuno veza-
nih problema nije, ini se, respektirana ni u samoga Epikurani u
njegovih kasnijih sljedbenika i obnovitelja, izuzmu li se da-nas jo
po mnogo emu relevantna nastojanja Leibnizova.
Zadatak daljnjeg istraivanja obuhvata i naravi sloenih utje-
caja kojima je ta nakonaristotelovska, helenistika i rimska
filo-zofija presudno oblikovno djelovala na duh i temeljne
postavkeosobito poetne filozofije novoga vijeka danas se dakle sve
vieuoava kao jedan od sredinjih u cjelokupnom
povijesnofilozofij
skom istraivanju. Tom smo se konstatacijom morali ovdje
zado-voljiti, teei u ovoj ediciji ipak prije svega ostalog za tim
da udo-voljimo zadatku koji je ne samo povijesno nego i odista
filozofijski
na svaki nain prei i presudniji, naime zadatku primjerenog
upo-znavanja, eventualnog doraslog prisvajanja i potom vlastitog
pro-miljanja samih osnova te krajnjih dometa i ishoda Platonova
i
Aristotelova djela, tog usprkos svim povijesnim preinakama i
pretumaenjima, kritikama i prevladavanjima te svakojakim no
-
vim poecima" po naem sudu neosporno temelja
cjelokupnogafilozofiranja sve do dananjih, doraslih i povijesno
suvremenih,
nastojanja oko istinskog filozofiranja. Tom pak zadatku blizak
iu bitnome od njega neodvojiv jest i onaj oko primjerenog
misleegpriblienja samome iskonu i poetku filozofiranja uope,
sadra-nog, jasno je, u onome to poznajemo kao filozofiju
predsokra
tovaca".
Problem predsokratske filozofije"
Pojam predsokratovaca" potjee od Kierkegaarda i kao pretpo-
stavku ima njegovo vlastito shvaanje mjesta Sokrata u
cjelini
grke filozofije, kao svojevrsne njene osi i okosnice, pri emu
je
tu Sokrat" poistovjeen sa slikom kakvu njemu daje Platon,
u svojim dijalozima. Strogo gledano, termin teko da moe biti
openito prihvaen, ne dijeli li se te i takve pretpostavke
Kierke
gaardove. Rani bi se grki mislioci mogli jednako opravdano
zvati
i predplatonskima", ili se pak vratiti Nietzscheu, koji ih je
sve
24
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
15/192
zajedno interpretativno obuhvaao imenom tragikih filozofa".
Jednako bi se tako mogli naprosto zvati arhajskima", imenom
koje se ve ustalilo naprimjer u razdiobama grkoga pjesnitva,
gdje se odnosi upravo nekako na njihove suvremenike.
S druge strane, Sokratova filozofijska pojava viena je ve od
strane Aristotela svojevrsnom naglaeno jednokratnom
raskrsni-
com puteva ranoga miljenja. Prema njemu, upravo je Sokrat
bio
taj s kojim uistinu zapoinje prava filozofija u smislu
pojmovnoga
miljenja i nastojanja oko odredbe biti svega to jest. Taj
Aristo-
telov stav dijelit e u osnovi i Hegel, a onda dakako na
obojicu
oslonjen, kao i uvijek, i Zeller: Kroz Sokrata nije samo jedan
ve,
postojei nain miljenja dalje razvijen, nego je u filozofiju
bilo
uvedeno bitno novo naelo filozofiranja. Dok je sva ranija
filozo-
fija bila neposredno usmjerena na objekt, dok je u njoj
pitanje
biti i temeljima naravnih pojava osnovnim pitanjem, od
kojega
sva ostala ovise, dotle je Sokrat prvi izgovorio uvjerenje da se
ni
jednom predmetu ne moe nita znati prije no to je odreen
njegov pojam, da je dakle ispitivanje naih predodaba na
mjerilu
pojma, filozofijska samospoznaja, poetak i uvjet sveg
istinskog
znanja; dok su oni raniji tek putem promatranja stvari
dospjeli
do razlikovanja predodbe i znanja, ini on obratno svu
spozna-
ju stvari ovisnom ispravnom nazoru naravi znanja. S njime
stoga zapoinje jedna nova forma znanosti, filozofija iz
pojmova;
na mjesto ranijeg dogmatikog filozofiranja stupa dijalektiko i
u
svezi s time osvaja si filozofija i prema obujmu nova, dotad
ne-
sluena podruja...".14
U odnosu na Sokrata raniji se mislioci tovie za Aristotela
opasno pribliavaju drevnim teolozima", pod kojim imenom on
razumije rane mitike mislioce i epske pjesnike, prije svega
da-
kako Homera i Hesioda. U nastojanju da nekako omei svoje fi
E. Zeller, nav. dj., str. 216 i d. Ostr. 151 i d.). U blizini
ovakva Zellerova stava pri kojem se ponekad jedva moe razlikovati
da li jerije Sokratu ili Kantu kreu se, zanimljivo, i manje vie sva
ostalaizjanjenja mjestu Sokratovu u povijesti grke filozofije. U
Hrvat-skoj primjerno Marijan Cipra u knjizi Metamorfoze metafizike
(ako-
vec, 1978, str. 99120), knjizi upravo unikatnoj u nas po
obuhvatnostii razini prave uenosti, po temeljitosti izvoenja i
odvanoj samostal-nosti interpetativnih pothvata, ujedno naalost
knjizi u ijoj sudbinikao da se sabralo i zloslutno oitovalo ono
najtamnije hrvatske filo-zofije i njenih glavnih aktera u
posljednjim desetljeima.
30
lozofijske prethodnike do Sokrata od Sokrata samog s jedne a
odtih teologa" s druge strane, odredit e ih onda Aristotel kao
fi-ziologe", takve naime koji dodue ve naputaju nesigurno i va-ravo
tlo pukoga mita te se odluno zapuuju u smjeru ispitivanja
poelima i uzrocima" svega, ali ipak to sve" jo uvijek sa-
gledavaju iskljuivo pod vidom osjetilnosti, tjelesnosti i
materijalnosti" te tako shvaenephysis, ne dopirui do spoznaje
mislivihi nadosj etilnih bia.
Sva je predsokratovska" filozofi ja od tada nepovratno
ostalazatvorena ujedan reducirani, naravnofilozofijski" i tovie
ma-terijalistiki" vidokrug (tek sekundarno proirivan u pravilu
nedomiljenom tezom hilozoizmu"), i to ne teknainom kako su
je svi potonji itali i razumijevali, nego ak tovie i samim
izbo-
rom iz njihovih spisa onoga to bi bilo vrijedno sauvati i
predatipotomstvu. Gotovo sva vanija kasnija izvjea sadrini
njihovih
nauavanja svode se u krajnjoj liniji na veliko doksografsko
dje-lo prvog Aristotelova uenika i nasljednika Teofrasta te nose
veu izboru, prezentaciji, formulaciji te kako implicitnom tako
ieksplicitnom tumaenju neizbrisiv i neuklonjiv peat
Aristotelove
prosudbe svojih filozofijskih prethodnika. Sva usudnost i
ujednoupitnost te prosudbe, kao i svega to je iz nje uslijedilo za
naodnos prema poetnoj grkoj filozofiji, tek postupno dopire do
svi-
jesti dananjim generacijama istraivaa, kao i onih koji se u
vla-stitim pokuajima sumiljenja uputaju u razgovor sa samim
isko-nom i ishoditem filozofije.
S time ujedno ide i postupno naputanje aristotelovskih nazo-ra
Talesu kao prvom filozofu", naelno posvemanjoj razluenosti i otroj
razgranienosti te poetne fiziologije" od arhajskoga svijeta
Homerova, Hesiodova, Pindarova ili Eshilova, nizumeusobno
ravnopravnih i u osnovi gotovo logikom nudom su-
sljedno se nastavljajuih najranijih mislilaca i njihovih
navodnihkola": Tales, Anaksimandar, Anaksimen, Pitagora,
Ksenofan,
Alkmaion, Parmenid, Heraklit, Empedoklo, Anaksagora, Demokrit
itd. Napusti li se jednom vezanost Aristotelovim
temeljnimusmjerenjem na jestvo, u smislu podloene tvari, kao
navodni po-etak i kraj ba svega to su htjeli i mogli ti
predsokratovci",
teite se misleeg ispitivanja postupno ali jednoznano premje-ta
na tri glavna lika cjelokupnoga ranog grkog miljenja: na
Anaksimandra, Heraklita i Parmenida (moda i Pitagoru, s
kojim
je, meutim, naa tekstualna situacija izuzetno nepovoljna).
Sve
31
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
16/192
to nakon njih slijedi u osnovi je filozofijski ovisno onome
u
njihovu miljenju izborenom i predstavlja, ma kako za sebe
dubo-
ko, plodno i dalekoseno, ipak samo razvijanje njihovih
ishodita.
Kao to se, s druge strane, temeljnim Anaksimandrovim pojmom"
onog bezgraninog", tonije besputnog", bezishodnog" (),
iskon filozofije vezuje uz duboke spekulativne, nazovimo ih
tako,
iskaze Hesiodove Teogonije kaosu", bezdanoj dubini koja za
tjee onoga tko bi prekoraio vjeni neprelazni prag to dijeli
Dan
od Noi, te svemu to je filozofijski od interesa u tome
sklopu,
kao i s odgovarajuim iskazima Homerove Ilijade.
Na ovom putu ispitujueg promiljanja poetnog filozofiranja
arhajskih Grka posljednjih desetljea sve vie prihvaanom od
relevantnih filologa i povjesniara filozofije, poput Holschera,
Gi
gona, Vlastosa i niza drugih15 prava filozofijska otkria nas,
vje-rujemo, tek oekuju. Oito je, nakon svega kazanog, da je i
na-
a odluka da u ogranienom prostoru ove knjige donesemo samo
tekstove vjerojatno autentinih meu sauvanim fragmentima
Parmenida i Heraklita, takorei uime svih predsokratovaca",
po-
iva na slaganju s upravo ocrtanim osnovnim smjerom razumije-
vanja i interpretacije tog ranog miljenja.
Konano, ovaj kratki uvod u lektiru naega izbora tekstova
moemo dovriti duljim, po naem sudu osobito instruktivnim i
upravo uzorno svu sloenost i tekoe problema oitujuim na-
vodom jednoga od zaslunih interpreta s vlastitom
filozofijskom
ambicijom:
Svjedoanstva prvih filozofijskih mislilaca nisu do nas
doprla
u njihovu izvornom obliku, ve su nam predana putem izvjea
fi-
lozofskih kola u sljedbenitvu Platona, Aristotela i dijelom
crkve-
nih otaca. U citatima vie ili manje velikog opsega, esto samo
u
pojedinim reenicama ili ak dijelovima reenice, preostali su
tek
ulomci onih ranih mislilaca. Pristup njima dovodi dakle ve
zbog
problematike filologijske pouzdanosti tekstualne predaje pred
ve-
like tekoe. Mnogo vie zabrinjavajue je pak to da su predani
citati izabrani prema pogleditima nakonaristotelovskih
usmje-
renja.
Usp. naprimjer i najnoviju tim pravcem orijentiranu knjigu Th.
Buchheima Die Vorsokratiker. Ein philosophisches Portrat,
Munchen,1994.
32
Taj je izbor opet u osnovi odreen Aristotelovim
filozofijskim
postavom pitanja i njemu pripadnim temeljnim pojmovima.
[...]
Do nas dospjeli izbor presluava dakle rano miljenje s
obzirom
na Aristotelov postav pitanja i voen je razumijevanjem koje
se
artikulira i izlae pomou pojmova skovanih od strane
Aristotela.
temelju ispravnosti tog izlaganja ne pita se. S Aristotelom
je
nastupio nazor da je sve miljenje prije Platona i Aristotela
samo
neka priprema za Platona i Aristotela. Budui da
platonskoaris
totelovska filozofija zapoinje sa Sokratom, zovu se rani
mislioci
predsokratovcima. [...] Od Nietzscheove borbe protiv
platonikog
osnovnog lika metafizike zaela se dodue neka svojstvena
filolo
gijska i filozofijskohistorijska preradba takozvanih
predsokrato-
vaca. Ulomci njihova miljenja i doksografska izvjea iz nakon
aristotelovskoga vremena sjedinjeni su u zborniku
Fragmentipredsokratovaca, prireenom od strane Hermanna Dielsa. Od
ta-
da je neprestano na djelu rad na tumaenju. Odavno se ve
naui-
lo sadrajno i jezino razlikovati ono predsokratsko od
platoni-
kog, aristotelovskog i nakonaristotelovskog. Trudi se oko toga
da
se putem naglaenog udaljavanja aristotelovskih i
nakonaristote-
lovskih nauavanja ispostavi ono to su sami predsokratovci
bili
mislili. Ali time da se dri podalje nauavanja Aristotela i
onih
kasnijih nije jo ni na koji nain otvoren i osiguran pristup
mislio-
cima poetka, nije jo ono njihovo miljeno osloboeno u onome
najsvojstvenijem. Ba naprotiv: moe se izbjei Aristotelovo
poj
movlje, a time upravo tek ostati ovisiti njegovim putanjama
tu-
maenja, naime tako da se zaobilaenjem njegovih pojmova po-
stane slijep za putanje u kojima se sami kreemo. Ne pristupa
li
se tekstovima pomou Aristotelovih pojmova, tad upravo pomou
nekih drugih: a ti drugi nisu lieniji predrasuda ve stoga to
se
njihovo filozofijsko pojanjenje ostavlja po strani. Pa ako
pojmovi
Aristotelovi i stavljaju ono kasnije na mjesto ranijega: u
svimje njegovi m poj movi ma shv aeno i ou van o ono bitno, te po
mo u
njih dobivamo u vid neto od poetka. Osim toga, ostaje jamano
ispravno da se u najranijih mislilaca ujedno pripravlja
filozofija
Platona i Aristotela. Ako se dakle filologija smatra lienom
pred-
rasuda ve zato jer odustaje od filozofski skovanih pojmova,
tad
se ona nalazi u dvostrukoj zabludi. Tad upotrebljava pojmove
u nekom svakodnevnom znaenju, u smislu onoga svakome bez
daljnjega razumljivog. No prihvati li se openita razumljivost
kao
vidokrug izlaganja, tad interpretacija nekog filozofijskog
miljenja
33
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
17/192
ostaje rijetkim podbaajem. to bi ti pojmovi mogli biti drugo
doodvjetci izoblieni do neraspoznatljivosti upravo one tradicijeiji
je utemeljitelj Aristotel?"16
Upitnim ostaje da li sam VollkmannSchluck, ovako se do-due
opravdano uvajui svakog olakog radikalizma u prekidu stisuljetnim
aristotelovskim vidokrugom i njegovom pojmovnomaparaturom" pri
shvaanju i tumaenju predsokratovaca", svo-
jim protiv takvog radikalizma usmjerenim te ipak na koncu baod
Aristotela preuzetim ishodinim stavom uzroku" i teme-lju" () kao
sredinjoj stvari miljenja tih najranijih mislilacadoista zadobiva
najprimjereniji pristup tom izrijekom traenom,poetku", pitanje
koje, usput reeno, vrijedi u jednakoj mjeri iza drugog ponajboljeg
Heideggerova uenika, Eugena Finka.
Odgovor bi se na takva i srodna pitanja mogao stei samo ijedino
vlastitim interpretativnim pokuajem, u slubi kojeg ciljastoji uz
ostalo i ovakva hrestomatija, sa svojim izborom i meto-dom
prezentiranja. No prethodno svakako vrijedi uti i posluatiuputan
stav upravo spomenutog Finka:
"Mi kasni izdanci moramo tek ponovno poi u Grka u kolu,
da bismo iskusili daak one duhovne slobode sebe sama
utemeljujueg ljudstva, koji jest ivotni dah staroga vijeka."17
K.H. VollkmannSchluck,Die Philosophie der Vorsokratiker. Der
Anfang der abendlandischen Metaphysik, Wiirzburg, 1992, str. 21 i
d.
E. Fink, nav. dj., str. 35.
34
Bibliografski dodatak (abecednim redom)
(Budui da je literatura za svakog od prikazanih mislilaca
navedena uzuvode u njihove tekstove, te da je postaristotelovska
filozofija, s iznim-kom Plotina, svjesno ostala izvan tematskog
obzora ovoga prikaza, to eovdje dostajati navesti samo osnovnu
literatruopenito filozofiji do So-krata, dakako ukoliko nije ve
navedena u biljekama uz ovu uvodnustudiju.)
I. Izdanja tekstova, tekstovi s prijevodima i tumaenjem,
historije fi-lozofije:
Barnes, J.: The Presocratic Philosophers. Sv. 1, 2. London,
1979.Burnet, J.:Early Greek Philosophy.LondonEdinburgh, 1892
(''Lon-
don, 1930).Capelle, W.:Die Vorsokratiker.Die Fragmente und
Quellenberichte
ubersetzt und eingeleitet. Stuttgart, 1935 (41953).
Diels, H.: Die Fragmente der Vorsokratiker. 3 sv. Berlin,
1903.
Diels, H./Kranz, W.: Die Fragmente der Vorsokratiker. 3 sv.
Berlin,5193437 (171974).
Gomperz, Th.: Griechische Denker,3 sv. Leipzig, 18961909.
Guthrie, W. K. C:A History of Greek Philosophy. Sv. 1. 2.
Cambridge, 1962.
Joel, K.: Geschichte der antiken Philosophie. Sv. 1. Tubingen,
1921.
Kirk, G. S./Raven, J. E.: The Presocratic Philosophers. A
CriticalHistory with a Selection of Texts. Cambridge, 1957
(/Schofield,M.: 21983).
Kranz, W.: Vorsokratische Denker. Ausvvahl aus dem
Uberlieferten,griechisch und deutsch. BerlinFrankfurt am Main,
1949.
Mansfeld, J.: Die Vorsokratiker. Sv. I. II. Stuttgart, 1983.
Nestle, W.: Die Vorsokratiker in Ausivahl. Jen, 1908.
Rod, W.: Geschichte der Philosophie L Die philosophie der
Antike.Von Thales bis Demokrit. Munchen, 21988.
Sovre,.: Predsokratiki. Ljubljana, 1946. (Pretisak: 1988)
Stenzel, J.: Metaphysik des Altertums. Munchen, 1931.
UbervvegPrachter: Geschichte der Philosophie des Altertums.
Basel
Stuttgart,13
1951. (Pretisak: Darmstadt, 1960.)
Vogel, C. J. de:Greek Philosophy.Sv. 1:Tales to
Plato.Leiden,41969.
Weber, F. J.: Fragmente der Vorsokratiker. PaderbornMunchen
WienZurichSchoningh, 1988.
Wright, M. R.: The Presocratics. The main Fragments in
Greek.
Bristol, 1985.
35
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
18/192
II. Zbornici
Anton, J. P./Kustas, G. L.: Essays in Ancient Greek Philosophy.
Al-
bany, New York, 1971.
Furley, D. J./Allen, R. E.: Studies in the Presocratic
Philosophy.
2 sv. London, 1970 (2
1975).
Gadamer, H.-G.: Um die Begriffswelt der Vorsokratiker.
Darmstadt,
1968.Lee, E. N./Mourelatos, A. P. D./Rorty, R.: Exegesis and
Argument.
Assen, 1973.
Mourelatos, A. P. D.: The Presocratics. New York, 1974.
III. Monografije i studije
Boeder, H.: Grund und Gegenwart als Frageziel der
fruh-griechi-
schen Philoophie. Den Haag, 1962.
Burkert, W.: Weisheit und Wissenschaft. Nurnberg, 1962.
Cherniss, H.: Aristotle's Criticism of Presocratic Philosophy.
Balti-
more, 1935 (3
New York, 1976).
Dornseiff, F.: Kleine Schriften I. Antike und alter Orient.
Interpre-
tationen. Leipzig, 1956.
Frankel, H.: Wege und Formen friihgriechischen Denkens.
Munchen,
1955 (21960, 41974).
Gigon, O: Der Ursprung der griechischen Philoophie. Basel,
1945
(2Basel-Stuttgart, 1968).
Gigon, O.: Studien zur antiken Philoophie. Berlin,
1972.Heidegger, M.: Die Grundbegriffe der antiken Philoophie (GA
22).
Frankfurt am Main, 1993.
Heinemann, F.: Nomos und Physis. Basel, 1945 (2
1965).
Holscher, U.: Anfangliche Fragen. Gottingen, 1968.
Holscher, U.: Der Sinn von Sein in der alteren griechischen
Philo
ophie. Heidelberg, 1976.
Jaeger, W.: Paideia I. Berlin, 1933 (3
1954).
Jaeger, W.: The Theology of the Early Greek Philosophers.
Oxford,
1947. {Die Theologie der friihen griechischen Denker.
Stuttgart,1953. Pretisak: Darmstadt, 1964.)
Hussey, E.: The Presocratics. London, 1972.
Luria, S.: Anfange des griechischen Denkens (prijevod s
ruskog).
Berlin, 1963.
Ramnoux, C.: Etudes presocratiaues. Pari, 1970.
Robin, L.: ha pensee grecaue et les origines de Vesprit
scientifique.
Pari, 1963.
Solmsen, Fr.: Kleine Schriften. 2 sv. Hildesheim, 1968.
Stokes, M. C.: One and many in Presocratic Philosophy.
Washing-ton, 1971.
36
Sweeney, L.: Infinity in the Presocratics. A bibliographical and
phi-
losophical study. Den Haag, 1972.
Tannery, P.: Pour l'histoire de la Science Hellene. Pari,
1887.
Uhde, B.: Erste Philoophie und menschliche Unfreiheit.
Studien
zur Geschichte der Ersten Philoophie von den Anfangen bis
Aristoteles. Wiesbaden, 1976.
Vernant, J. P.: Les origines de la pensee grecque. Pari,
1962.
West, M. L.: Early Greek Philosophy and the orient. Oxford,
1971.
Zeppi, St.: Studi sulla filosofia presocratica. Firenze,
1962.
37
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
19/192
Damir Barbari
Heraklit
ivot
Roen je u Efezu i prema najvjerojatnijim svjedoanstvima zre-
lost je doivio koncem estoga stoljea prije Krista. ivotopis
u
Diogena Laertija te u drugih jo manje pouzdanih doksografa
nije
vrijedno uzimati ozbiljno, budui da se najvei dio tamo
ispripo-
vijedanoga osniva na poznom iskrivljenju nerazumljenih
stavaka
njegova djela, prenesenom djelomice otvoreno maliciozno na
fikciju navodnog filozofova ivota.
Neke od navoenih injenica mogu ipak biti istinite, npr. ta
da se kraljevskih asti, na koje je kao pripadnik stare obitelji
vi-soke aristokracije imao pravo, odrekao i uope se povukao iz
sva-
ke politike djelatnosti. ini se izvjesnim i to daje sastavio
jednu
knjigu u prozi, koju je pohranio u hram boginje Artemide u
rod-
nome gradu, potrudivi se", kako dodaje Laertije napisati je
to
nejasnije, kako bi joj se pribliili samo oni koji su za to
sposobni".
Od mnotva anegdota kojima su potonje generacije nastojale
pri-
kriti zbunjenost i zateenost pojavom Heraklitovom spomeni-
mo ovdje samo onu da je upitan jednom zato uti odgovorio:
dabiste vi brbljali" (D. L., , 12).
39
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
20/192
Knjiga
Kako je uope mogla izgledati ta knjiga" Heraklitova, tome
postoje razliita miljenja istraivaa. Diels je bio uvjeren kako
je
rije bila ustvari jednoj zbirci kratkih zaokruenih stavova,
iz-
reenih u jednoj ili nekoliko reenica, stilistiki i ritmiki
zatvo-
renih i tek primetnutih jedan uz drugoga, kako bijae u to
vrije-
me uobiajeno u takozvanoj gnomskoj prozi". Oito se, makar i
nesvjesno, orijentirajui prema primjeru Nietzscheovu, naziva
ih
Diels tovie aforizmima". Dio interpreta prihvatio je ovaj
nazor,
mada se ine mnogo uvjerljivijima tvrdnje (npr. Holscher,
Kahn,
Mansfeld i dr.) kako sva svojstva i znaajke Heraklitova stila
upu-
uju na to da je i cjelina izvornoga spisa morala biti, ba kao
i
sauvani vei ulomci, upravo do savrenstva kompozicijski, stilskii
ritmiki dotjerana i jedinstveno zasnovana.
Navod Diogena Laertija da je naslov knjige bio O naravi"
( ) najvjerojatnije je kasnija projekcija, to onda pogo-
tovo vrijedi za niz drugih knjizi pripisivanih navodnih
naslova.
Jednako je tako teko prihvatiti Laertijevu tvrdnju da je
knjiga
bila razdijeljena u tri glavne rasprave": prvu ,,o svemu",
drugu
politiku" te treu teologijsku". Opravdano pretpostavlja npr.
Kirk da se Laertije, ili njegov izvor, navodei naslov i takvu
podje-
lu oslanjaju na m*ko kasnije izdanje ili zbornik izreka,
spravljen
vjerojatno u Aleksandriji, koji je morao donekle slijediti
stoiku
razdiobu filozofije. Svaka takva kasnije uobiajena dioba
filozofije
na recimo fiziku", kozmologiju", psihologiju", etiku",
teolo-
giju" i slino promauje meutim jedinstvenost cjelovitog
filozofi
rajueg nabaaja svojstvenog jednako Heraklitu kao i ba svim
predsokratovcima".
Tako naglaeno od samog Heraklita traeni i zahtijevani
akustiki odnos primanja i prihvaanja logosa, to ga sam u
knjiziizlae i iznosi, nije nipoto sluajan. Od Deichgrabera
naovamo
upoznati smo s izuzetnom vanou savrene ritmike, slobodno
se moe kazati muzike dakako u izvornom smislu onoga to je
arhajskim Grcima bila muzika strukture njegova izriaja, kao
to nam je Snell ve odavno mjerodavno otvorio oi za svu
osobi-
tost Heraklitove izuzetne prisnosti s jezikom i za pravo
znaenje
onih u sauvanim fragmentima tako estih i upadljivih igara
ri-
jeima" i etimologijskih obrata, u emu Heraklitu zacijelo
nitko
u starijoj grkoj prozi nije ravan, osim moda tom nikad
iscrpi
40
vom bezdanom snagom jezika jednako tako pogoenog i inspiri-
ranog Eshila. Ve je Eduard Norden u svoje vrijeme mjerodavno
uoio i lijepo formulirao bit tog i takvog odnosa spram rijei
i
jezika {Die antike Kunstprosa, sv. 1, Leipzig, 1898, str. 24):
Sa-
mo se povrnom prosuditelju moe to [tj. sklonost k igri
rijei-
ma u Heraklita i drugih, op. D. B.] priiniti izrazom nekog
Grku
priroenog hira da se u igri zabavlja sa svojim jezikom,
sposob-
nim za beskonane preinake: filozofima, koji su u rijeima
gleda-
li vidljive odslike nevidljivih bitnosti, bijae to sveta
ozbiljnost,
kad su u rvanju oko spoznaje polazili od rijei kao od
objavljenih
istina."
No nije rije jedino izrazu i jeziku. Sama je Herakli tova
mi-
sao posve jedinstvena i naem uobiajenom shvaanju metode
argumentiranog izvoenja po nunosti strana i nimalo, ili tek
po-
negdje i pomalo dohvatljiva. Nije nimalo udno da je
naprimjer
ve Teofrast uvjeban i naviknut misliti iskljuivo na onaj na-
in koji je prije njega vlastitim naporima miljenja i
filozofiranja
teko izborio, ali i potom za stoljea i tisuljea uzorom
nametnuo
njegov bliski prethodnik i uitelj Aristotel sadraj
Heraklitova
spisa, koji je jamano jo u originalu imao u svom posjedu,
naao
nezadovoljavajuim, prigovorivi mu nedosljednost i
nepreciznost
izraza, te zatim to objanjavajui navodnom Heraklitovom me
lanholijom". Danas se tek polako i postupno uimo ponajprije
tek
zamijetiti, a potom i razumijevajui prisvojiti onu u prvi as
ta-
ko tuu osobenost Heraklitova misaonog postupka. Schadewaldt
je jednom dobro upozorio {Die Anfange der Philoophie bei den
Griechen, Frankfurt am Main, 1978, str. 369): On se esto po-
navlja, posee uvijek iznova za istim pojmovima, dok misao
dalje
napreduje. Takoer je i to jedna vrsta forma u njega, oigled-
no neko izlaganje ne diskurzivne vrste, napredujui od toke
dotoke, nego cikliki, gdje se iz jednakog kruga njegova
temeljnog
uvida ire i proteu kao neki uvijek novi koncentrini krugovi.
Jedno je nain koji napreduje u nekoj pravoj crti, kao recimo
u
historiara; ovdje bi se meutim za nain napredovanja morala
ocrtati jedna spirala. Misao ne ide od jednog predmeta k
drugo-
me, nego ide naprijed uveavajui i proirujui sebe samu."
Jasno
je da ono to je ovakvim nainom miljeno i izloeno zahtijeva
jedan iz temelja drukiji pristup pri itanju i pri pokuajima
ra-
zumijevanja no to je to onaj na koji smo tisuljeima navikli,
41
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
21/192
oslonjeni uvijek na vrste i povijesno ukoene matrice i
pravila
logike, sintaktike i gramatike metode.
Povijest interpretacije
Danas se ve moe smatrati utvrenim da su jednako tako Platon
kao i Aristotel, premda oigledno posjedujui Heraklitovu
knjigu
i nemali broj puta iz nje citirajui, ipak, svaki na svoj nain,
rtvo-
vali svu sloenost i slojevitost njegovih uvida, reducirali ih
na
svaki put jedan, u njihovim oima odluujui stavak, te u
bitnome
ostali zatvoreni za jednokratnu svojstvenost njegova
miljenja.
Platon je u pogledu Heraklita inzistirao takorei samo na
jednomjedinom: na navodnom nauku neprestanoj i nezaustavljivoj
mi-
jeni svega to jest, bolje reeno svega to biva, koja da ne
doputa
stoga nikakvu spoznaju i uope nikakvo odreeno miljenje i is-
kaz. uveni stav sve tee"( ), kojim sejo danas uporno
hoe saeto izraziti navodno ono bitno Heraklitova miljenja,
ne
nalazi se uistinu ni u jednom od sauvanih fragmenata
Herakli-
tova djela, ve je interpretativna formulacija Platonova. Kao
i
drugdje u raspravi sa svojim prethodnicima, Platonu je i u
ovom
sluaju vano prije svega filozofijski se suoiti s povijesnim
usljed
cima Heraklitova filozofiranja, to ovdje konkretno znai s
njemu
suvremenim radikalnim sofistikim relativizmom, koji je sam
se-
be uporno legitimirao navodnim nasljedovanjem Heraklita.
Aristotel pak sa svoje strane preuzima i ponavlja taj
osnovni
ton Platonova tumaenja i kritike, nalazei onda u Heraklitu
to-
vie zaetnika onog relativizma koji ugroava te u pitanje
stavlja
ak i samo ono prvo i najpostojanije poelo", kako on u knjizi
Gamma Metafizike vidi i naziva ono to je kasnije dobilo
imenanaela istovjetnosti" i neprotuslovljenja". S druge e pak
stra-
ne Heraklita, zajedno s ostalim predsokratovcima",
jednostrano
svrstati u fiziologe", u one koji su predmetom svog
istraivanja
imali jedino narav i naravno osjetilno jestvo. tovie, svima
e
njima, pa tako i Heraklitu, pripisati bavljenje upravo takorei
naj-
primitivnijim vidom jestva, naime onim to sam naziva podlo-
gom" i tvari", onim to kasnije biva prozvano materijom". He-
raklit je tako, prema Aristotelu, prvim.tvarnim poelom svega
bio
drao vatru.
42
I ovo Aristotelovo fiziologijskomaterijalistiko" reducirano
i
jednostrano razumijevanje Heraklita nuno je danas uzeti s
naj-
veom rezervom i podvri radikalnom preispitivanju. Uz svu mo-
ebitnu pretjeranost formulacije, danas se vie ne da
zanijekati
ispravnost recimo ovakve Finkove tvrdnje (Grundfragen der
anti
ken Philosophie, Wurzburg, 1985, str. 175): Aristotelova
inter-
pretacija Hraklita pokazuje nam se dakle kao promaaj razumi-
jevanja, ne kao neki takav koji bismo mu mogli zamjeriti,
ve kao nerazumijevanje, koje nastaje po nunosti, uzme li se
me-
tafizika ihterpretacija stvarovitosti (Dingheit) kao
ishodina
osnova." Navedimo ovdje, zbog osobite vanosti teme, jo
jednom
i Schadewaldta, kao jo jedan od niza primjera sve proirenije
svi-
jesti potrebi takvoga preispitivanja (nav. dj., str. 430): Ne
po-
stoji jo pojam materije u to vrijeme, to je tek hyle Aristotela,
a
i ona je uvijek tek kofelativan pojam za formu. Nema
materije
sebi, ve materije za neto; za formu, koja s njom moe neto
izgraditi. Znakovit obrat koji je misao dobila u nae vrijeme,
gdje
igra takvu ulogu, u svakom sluaju nije grki, takoer ni
rimski,
nego je mnogo kasniji, zapravo tek jedna predodba 18.
stoljea,
potekla i francuske prirodoslovne znanosti. Ovdje ne smijemo
jo
na to misliti, jedva na 'tvar', koju bi se imalo misliti kao
mrtvu.
Tamo je pak sve bilo ivo."
Platonovo i Aristotelovo pfetumaenje bacilo je, kako i jest
za
oekivati kad je rije takva dva mislioca, presudna za cjelokup-nu
daljnju povijest filozofije i duha uope, sudbonosnu sjenu nasve
daljnje itanje, razumijevanje i izlaganje Heraklita. Obuhvatno
doksografsko djelo Aristotelova sljedbenika Teofrasta Nazori
naravoslovaca i samo izgubljeno, ali ouvano fragmentarno
ubrojnim ekscerptima i parafrazama u pogledu Heraklita zadr-alo se
u potpunosti na tragu uiteljevu, pristupajui njegovu dje-
lu oito selektivno i birajui ono to se moe kakotako svrstatiu
rubriku vatra kao tvarno poelo", kao i svega tome pripadaju-eg, dok
je u ostalom sadraju Teofrast, kako smo ve rekli, naaosamo
nedoreenost i poludoreenost (), kojom Heraklitnavodno nita nije
jasno izloio" ( ).
Sabere li se i ima na umu sve dosad reeno, gotovo bi se
nepretjeranom mogla nazvati zaotrena tvrdnja VollkmannSchlucka{Die
Philosophie der Vorsokratiker, Wurzburg, 1992, str. 97) dase
Heraklitovo djelo ve za samog vremena Grka ini kao da jeu svojoj
vlastitoj istini ostalo skrivenim" te da su se tovie nje
43
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
22/192
gove rijei upotrebljavale kao zrcalo u kojem se ogledavalo
vlasti-
te misli".
Na tako sainjenom Teofrastovu referatu poivaju, meutim,
gotovo sva kasnija usputna spominjanja Heraklitovih stavova
i
navoenja njegovih vlastitih rijei, uz ostalo i onaj ranije
citirani
ivotopis u Diogena Laertija. Dodue sama originalna
Heraklito-
va knjiga jo je srazmjerno dugo ostala dostupnom (osnovano
se
tako pretpostavlja da su je mogli posjedovati jo i npr. Plutarh
i
Klement Aleksandrijski), te se Teofrastov referat mogao
uspore-
ivati s originalom i crpsti iz njega samog. Tako su osobito
stoici
ve njihov rodonaelnik Zenon u ranom treem stoljeu prije
Krista te zatim osobito Kleant, koji je sastavio opsean
komentar
Heraklita intenzivno studirali njegovo djelo i velikim
dijelom
pod njegovim utjecajem gradili vlastiti sustav filozofije. S
drugestrane, jasno je da je i samo Heraklitovo miljenje u tom
procesu
moralo doivjeti dodatno pretumaenje, te da je dalje u
povijest
moralo biti predano u jednoj znatno stoiciziranoj" verziji.
Tree bitno povijesno pretumaenje, nakon reenog platon
skoperipatetikog i potom stoikog, zapalo je Heraklitovu
filozo-
fiju u djelima crkvenih otaca, prije svih Klementa
Aleksandrij
skog i Hipolita. Osobito je ovaj drugi Heraklita bez
pretjeranih
skrupula sagledavao i tumaio iskljuivo unutar unaprijed za-
danog tematskog obzora u kojem je Heraklit trebao biti
proka-
zan kao osnovni izvor kranskih hereza. Pridodaju li se tome
jo
navodi Heraklita koje nalazimo u Seksta Empirika i koji su
po-
sve oito u velikoj mjeri jednoznano inspirirani
racionalistikom
spoznajnoteorijskom stoikom problematikom, koju onda nak-
nadno nastoje uitati u Heraklita, kao i snano neoplatoniki
ori-
jentirane sheme razumijevanja, izlaganja, pa i samog
navoenja
Heraklita od strane Plutarha i Numenija, a ranije ve i samog
Plotina, teko je odoljeti iskuenju da se s Julom
Kerschensteiner(Kosmos. Quellenkritische Untersuchungen zu den
Vorsokrati
kern, Munchen, 1962, str. 113) govori povijesti pretumaenja
Heraklitove filozofije, koja od Peripata vodi k Stoi koja za
svo-
jim formama posee u formi ponuenoj u Teofrasta te konano
k crkvenim oima, koji ga uvode u razraun izmeu kranstva i
helenstva".
Tek je koncem prolog i poetkom ovoga stoljea, s Bywate
rovim te osobito Dielsovim izdanjem Heraklitovih fragmenata,
poloen dostatan temelj daljnjem filolokom poslu oko proia
44
vanja pod Heraklitovim imenom predanoga teksta te oko po mo-
gunosti to sigurnije i to openitije usuglaene prosudbe toga
to bi imalo konano vaiti kao autentino u njemu. Na tom je
polju tijekom ovoga stoljea napravljeno ve toliko da se
Dielsova
redakcija ne poriui joj goleme ishodine zasluge danas moe
smatrati ipak nedostatnom i potrebitom ozbiljne revizije.
Tako
naprimjer ve u prvim reenicama uvoda u opsenu i temeljito
pisanu knjigu, koju se za danas relevantni filozofijski dijalog
s
Heraklitom moe smatrati naprosto nezaobilaznom (G. S. Kirk,
Heraclitus. The Cosmic Fragments, Cambridge, 61986 /11954,
pre-
tisak s korekcijama 21962/, str. xi) itamo: Ova je knjiga
pisana
na podlozi prepostavke da valjana interpretacija Heraklita
moe
biti postignuta samo pedantnim ispitivanjem svakoga
fragmenta.
Pod 'fragmentom' se misli autentian navod autorovih
vlastitihrijei. Ne moe biti sumnje da je barem nekolicina
'fragmenata'
normalno pripisivanih Heraklitu i ukljuenih u sekciju Dielso
vih Fragmenata predsokratovaca parafraza, a ne direktan
citat,
te im nisam pridao status pravih fragmenata."
S druge strane, filozofijsko razumijevanje i tumaenje He-
raklita ponovo je poetkom prologa stoljea, nadasve
utjecajnom
Hegelovom (i Schleiermacherovom) interpretacijom, odluno po-
stavljeno na staru i povijesno ishodinu poziciju Platona i
Aristo-
tela. Heraklit je dakle jednoznano i konzekventno shvaen po-
glavito kao filozof bivanja, u potpunoj i iskljuivoj opreci
spram
Parmenida kao navodnog filozofa bia i bitka. I premda
filozofij-
ski rang Hegelovih izvoenja na toj osnovi shvaene
Heraklitove
dijalektike" naprosto nije mogue zanijekati, ipak je tek
osloba-
anje od te velebno nametnute sheme kojoj se nije uspio othr-
vati recimo ni Friedrich Nietzsche, svakako Heraklitu
najsrodniji
od novijih mislilaca Europe, te koju u osnovi ipak jo uvijek
slijedi1 i uvijek instruktivni i zasluni Eduard Zeller donijelo,
poevi
nekako s tridesetim godinama naega stoljea, nove
filozofijski
poticajne uvide u ono svojstveno i vlastito Heraklitove
filozofije.
Relevantno istraivanje i tumaenje Heraklita kree se, kao i
uope cjelokupno istraivanje sve filozofije do Sokrata", do
da-
nas stalno dalje na tom istom putu, poglavito u uskoj
uzajamnoj
suradnji filozofijskoj refleksiji sklonih klasinih filologa s
jedne,
te onih historiara filozofije i filozofa samih koji znaju i
priznaju
znaenje i golemu vanost slova i teksta u svojem i svakom
filo-
zofijskom poslu, s druge strane.
45
-
8/13/2019 Damir Barbaric - Grcka Filozofija KNIGA
23/192
Nauk
Stoljeima uhodavane sheme kojima je bilo voeno
razumijevanjeHeraklita opiru se, kako to uostalom u povijesti i
jest pravilo, sva-
koj naglijoj korjenitoj preinaci, vrsto se drei poznatih i
naviklihshema tumaenja. Tako nikakvim osobitim izuzetkom nije
napri-mjer Wilhelm Capelle, kad jo i u etvrtom izdanju svoje
inae
lijepe knjige, pisane s iskrenim entuzijazmom zdruenim sa
za-vidnom