-
UDK 910.1:711 = 861
Krešimir Papič*
RAZVOJ I KARAKTERISTIKE SUVREMENIH TIPOVA URBANOG FENOMENA
U v o d
Izuzetan porast gradova i g radskog stanovniš tva, kao i sve
veča urbana koncent rac i ja , dovel i su u p i tanje k las ični
pojam grada. I zaista, sadašnje se siožene gradske zajednice vel ik
ih prostorsk ih dimenzi ja znatno razl ikuju od gra-dova iz početka
indust r i jske revoluci je i još više od onih iz srednjeg vi jeka.
Sve je teže sada odredi t i gran ice grada, zone gdje prestaje
jedan grad i počin je rural-no-agrarna sredina, odnosno gdje
svršava jedan I počin je drugi grad. Raste broj mješovi t ih
naselja i takv ih koja su po svom pros to rnom smješta ju rura lna,
a po nač inu i s tandardu života nj ihovih s tanovnika sasv im
urbana.
Ako se rani je s manje ili više uspjeha mogao def in i rat i
grad s n jegovim jasnim gran icama u prostoru, danas je to veoma
teško. Uz k las ično svačeni grad, f.ve je više novih i s loženih
gradsk ih zajednica što izmiču iz okvi ra t rad ic ional -nih def
in ic i ja grada, a koje u s t ručnoj terminologi j i označavamo
kao: ag lomerac i -ja, konu: baci l a i megalopol is .
Još uvijek ima dosta razl ika oko tumačenja i upotrebe ovih po
jmova pa ovo ¡zlaganje smat ramo pr i logom bol jem poznavanju, def
in i ranju, raz l ikovanju i u-tvrd j ivanju karakter is t ika
navedenih t ipova urbanog fenomena. Svakako da su u tom pogledu
otvorene mogučnost i za dal ja teoretska razmatranja, za
upozna-vanje sv jetsk ih iskustava, kao i za nj ihovu pr imjenu u
konkre tn im uvjet ima naše zemlje.
A g l o m e r a c i j a
Aglomerac i ja opčen i to znači skupl janje, gomi lan je nečega
(lat. agglomerare) pa se može govor i t i o ag lomerac i j i s
tanovniš tva, nasel ja, itd. Medju t im, pojam aglomerac i je o
kome je ovdje ri ječ ima sasv im konkre tno značenje i odnosi se na
jedan odredjeni t ip urbanog fenomena. Pri tom bi ipak t rebalo
imat i na umu ri-ječi Ph. Pínchemela (1964) koj i kaže da je ag
lomerac i ju sasvim lako opisat i , aii ju je teško def in i rat i
.
Prema encik lopedi j i Larousse (1960), ag lomerac i ja je
ansambl kojeg č ine grad i njegova predgradja. Sl ično jednol tavno
tumačenje daju M. Derruau (1963) i P. George (1964), koj i kažu da
grad i okol ina č ine aglomeraci ju . Ph. Píncheme! (1964)
objašnjava proces formi ran ja ag lomerac i ja u svojo j zemlj i i
veli da su f ran-
zbornika. " Dr., prof., Ekonomski fakultet. 71000 Sarajevo. Trg
oslobodženja 1, glej izvleček na koncu
-
cuski gradovi brzo prešl i preko svoj ih rani j ih gran ica na
ter i tor i je susjednih ko-muna koje su se postepeno urbaniz i ra
le i zat im inkorpor i ra le u urbanu c je l inu v išeg ranga — u
ag lomerac i ju koja je šir i i preciznl j i po jam nego grad i
njego-va okol ina. J. R. Boudevi l le (1961) u ag lomerac i j i v
idi t reči s tadi j procesa urbani-zaci je, kad se uz postoječi
grad javlja v iše drugih centara koj i su vezama fede-ralne pr i
rode povezani u ¡edan sistem.
U raspravi u prob lemima plani ranja u SSSR (1964), za ag
lomerac i ju se ka-že da je to jedan poseban obl ik razrnještaja g
radskog s tanovniš tva u grupe bli-sko rasporedjenih gradova i
nasel ja g radskog t ipa. Med ju domačim autor ima, P. Ivandekič
(1964) u ag lomerac i j i v idi s istem prostorno odvojenih, a o
rgansk i i funkc iona lno t i jesno povezanih gradsk ih i seoskih
nasel ja, a Ž. Kovačevič (1966) u tome gleda proces nove koncent
rac i je s tanovniš tva i s tvaranja funkc iona lnog s istema s
cent ra ln im gradom i č i tav im nizom drug ih gradova medjusobno
funk-c iona lno povezanih.
Posli je ovog pregleda, nama se čini da bismo se u osnovi mogl i
s loži t i u sli-iedečem: da ag lomerac i ja predstavl ja viši
stadi j u opčo j evoluci j i u rbanog feno-mena, u kome je t rad ic
iona ln i grad u procesu urbanizaci je prerastao svoje ra-nije
jasno izražene okvi re i postao samo jezgro jednog ši reg i s
loženi jeg siste-ma koj i funkc ion i ra i razvi ja se pod ut
jecajem mat ičnog grada i u kojem je izra-žena p ;os torna i osobi
to funkc iona lna povezanost razl ič i t ih e lemenata tog s istema
(K. Papič, 1966).
S neznatn im razl ikama u pogledu sadržine, često se za pojam ag
lomerac i je vezuju i drugi kao: metropol is ili metropola, met
ropo l i tansko područje, gradska regi ja, urbani d ist r ik t , a
u nas ¡oš i gradska zajednica u kojo j je udruženo više opčina u
užem i š i rem područ ju naših največih gradova.
Broj ag lomerac i ja je u s ta lnom porastu i, prema
Demografskom god išn jaku Ujedinjenih naci ja (1976), u svi jetu
ima više od dvi je hi l jade ag lomerac i ja s preko sto hi l jada
stanovnika, a medju nj ima više od 150 ag lomerac i ja s preko mi l
ion s tanovnika. Isto tako redovita je pojava do broj s tanovnika u
vanjsk im di je lovima ag lomeiac i ja raste brže od onog u mat ičn
im gradovima. Po def inic i j i , ag lomera-ci ja je pros torno i
populac i jsk i veča od mat ičnog grada, ali u tom pogledu ne-ma
pravi lnost i , jer se radi o spec i f ičnost ima pojedin ih
zemalja. Tako npr. aglo-meraci je Moskve, Tokia i New Yorka
imaju1,1-1,5 puta više s tanovnika od gra-da u užem smislu, ag
lomerac i je Stockholma, Calcut te i Atene 2-2,5 puta, aglo-meraci
ja Pariza 4,3 puta, Bruxel lesa 10 puta, a Sydneya čak 50 puta više
stanov-nika od uže svačenog grada.
Tako se dolazi i do p i tan ja kr i ter i ja za izdvajanje ag
lomerac i ja . Najčešče se pr imjenju ju sl i jedeči: broj s
tanovnika, gustoča nasel jenost i , s topa rasta stanov-ništva,
procenat agrarnog stanovniš tva, te kont inu i ranost i izgradjenog
prosto-ra. Pored ovih, pr irnjenjuju se i tzv. funkc ionaln i kr i
ter i j i kao: ob im i intenzitet dnevnih migrac i ja , zat im
prosvjetna, kul turna, zdravstvena, t rgovačka i f inanc i jska a t
rak t ivnost mat ičnog grada pa čak i osječaj p ; ipadnost i g radu
odnosno aglo-meraci j i . Izdvajanje pojedin ih zona u okv i ru ag
lomerac i je najčešče dovodi do t ro jne podjele: na mat ičn i grad
ili jezgro aglomeraci je , na bližu ili unut rašn ju zonu i na dal
ju ili vanjsku zonu.
Sasvim je razumlj iv interes da se mater i ja l iz i ra ju gran
ice aglomeraci je. Radi se, pri je svega, o tome da se o ganizira
admin is t rac i ja , mnogobro jn i javni servi-si, v r lo složeni
s istem transporta, što sk ladni j i urbanistički razvoj, kao i da
se utvrde okvir i za s ta t is t ičko pračenje razl ič i tog
karaktera. lako u okv i r ima aglo-meraci je ob ično ima više
osnovnih po l i t ičko- ter i tor i ja ln ih jedinica, zbog opče
medjusobne povezanost i i medjuzavisnost i , neki bi tni i za
jedničk i problemi se mo-raju r ješavat i i razmatrat i na n ivou
ci jele ag lomerac i je pa na torn nivou i funk-
-
cioni ra ju odredjeni organi admin is t rac i je ili koordinaci
je. U tom pogledu dolaze do izražanja spec i f ičnost i pojedinih
zemalja pa su r ješenja razl lči ta.
K o n u r b a c i j a
Konurbaci ja je drugi t ip urbanog fenomena koj i žel imo pr
ikazat i . U st ruč-noj l i teratur i se često susreče i ponekad
zamjenju je s po jmom aglomerac i je , bar u smis lu kako smo ju
prethodr.o def in i ral i . Konurbac i ja (lat. con i urbs)
naj-jednostavni je znači spajanje gradova, ali če bit i zaniml j
ivo upoznat i kako ko-nurbaci ju svačaju pojedini autor i .
U tr i svoja rada i medju prv ima u nas I. Rubič (1950, 1953,
1956) spomin je s inekizam i konurbac i ju pod koj ima podrazumi
jeva suživ l javanje gradova, odnos-no vodečeg grada sa sate l i
tsk im gradovima. Konurbac i je nastaju, prema i. Vr i -š e m
(1963), spa jan jem gradova i d rug ih nasel ja; prema J. V. č i r
i ču (1966), na-gl im š i renjem gradova i povezivanjem razl ič i t
ih urbanih i rura ln ih nasel ja u jed-riu cej l inu; a prema F.
Wenzleru (1965), u s lučaju prek lapanja gradsk ih regiona dvaju bl
iskih gradova pri čemu jedan postaje vodeči , a drugi zbog speci f
ičn ih funkc i ja ostaje i da l je samosta lan.
Konurbaci ja je, prema G. Tayloru (1958), s tapanje više ili
manje jednako zna-čajn ih gradova, a za J. W. Alexandera (1963) se
taj po jam odnosi na grupu gra-dova koj i su se spoj i l i ,
odnosno koj i su se ekonomsk i zajedno razvi l i , a poli-t ičk i
ostal i nezavisni. U sovjetskoj geografsko j enc ik lopedi j i
(1961) se za konurba-ci ju kaže da je to grupa bl isko smeštenih
gradova koj i se često spaja ju, prelaze u potpunu urbaniz i ranu
ter i tor i ju, a pojedini gradovi samo pravno osta ju samosta ln i
.
J. Bruhneš (1956) u konurbac i j i vidi urbane ag lomerac i je
koje su se prošir i le, medjusobno pr ibl iž i le s težnjoin da se
spoje, a M. Sorre (1952) gradove koj i ra-s lu is tovremeno, s jed
in ju ju se i kad postoj i dominantn i centar on daje ime ci je-lom
urbanom ansamblu. P. George (1964) na jednom mjestu kaže da grad i
nje-govi satel i t i , spontan i ili p lanski izgradjeni, obrazuju
konurbac i ju , a na drugom mjestu (1966), da se radi o konurbac i
j i u s lučaju kad je više gradova okup l jeno oko neke metropole i
kad se ti gradovi medjusobno ne dodiru ju. Prema M. Mo-rinu (1962),
konurbac i ja sef ormira, kad više gradova koj i se uvecavaju, teže
k spajanju, ali zadržavaju svoju pravnu autonomi ju .
Ph. Pinchemel (1964) razgraničava po jam ag lomerac i je od onog
konurbac i -je pa iznosi da se ag lomerac i ja def inira okup l jan
jem urbaniz i ranih komuna oko jedinstvenog pola, a č im u jednoj
urbanoj sredin i postoj i v iše polova oko koj ih se ag lomer i ra
ju komune, onda je ri ječ o konurbac i j i . S l ičan pr is tup ima
i M. Derruau (1963), is t ičuči da ag lomerac i ja podrazumi jeva
grad i pr igradje, dok ko-nurbaci ja znači spajan je gradova koj i
zadržavaju svoju samosta lnost . Na b i tn im karak ter is t i kama
konurbac i je i na jasnoj d is t inkc i j i od ag lomerac i je
insist i rá i G. Chabot (1963) koj i veli da se u s luča ju kad se
urbani ansambl obrazovao pod ut jeca jem cent ra lnog grada može
govor i t i samo o aglomeraci j i , a nasuprot tome, jukstapozic i
ja gradova koj i su odvojeno rasli daje osnovu da se govor i o
konur-baci j i , čak ako jedan od nj ih teži da svo j im ut jeca
jem prevdala.
Ovaj sažeti pregled stavova domač ih i s t ran ih autora
pokazuje razl ike u sva-čanj ima, ali u isto vr i jeme upučuje na
osnovne elemente i odnose koj i mora ju posto jat i u konurbaci j i
. Za to nam se čini da b ismo konurbac i ju mogl i def in i ra t i
kao poseban t ip urbanog fenomena, koj i se sasto j i od dva ili v
iše gradova koj i su bl isko smješteni i odvojeno rasli , koj i
imaju za jedničke interese i razvi jene obl ike suradnje, te koj i
teže k spajanju i pri tom zadržavaju svoju pravnu samo-stalnost. Za
konurbac i ju je, dak le bitno, dc izmedju bl isk ih gradova posto
je od-
-
redjene veze i zajednički interesi. Nema ii toga, onda možemo
govor i t i samo o gradov ima-sus jed ima, al i ne i o konurbaci j
i .
S obzi rom na razl ič i te uvjete nastanka i razvoja, raz l iku
jemo više t ipova ko-nurbaci je. Tako npr., zav isno od broja
jedinica koje ulaze u konurbac i ju , razl iku-jemo binodalnu, t r
inodalnu ili mu l t inoda lnu konurbaci ju . Jednostavni i čest i t
ip je b inodalna ili dvojna konurbac i ja koju č ine tzv. gradovi
bl izanci (cités jumel-les ili tw in cit ies), npr. Saint
Paul-Minneapol is , Ludwigshafen-Meinhe im ili u nas Slanovski Brod
— Bosanski Brod. Za t ro jne konurbac i je ie k las ičan pr imjer
grado-va L i l le-Roubaix-Tourcoing u s jevernoj Francuskoj . Mu l
t inoda lne konurbaci je na-ložimo u industr i jsk i najrazvi jeni
j im regi jama svi jeta: a t lan tsko j fasadi SAD, ruhr-skoj
oblast i SR Njemačke, š leskoj oblast i Poljske, don jecko j oblast
i SSSR, idr.
Konurbaci ja se često formi ra od gradova na supro tn im obalama
ri jeke kao š to je s lučaj s navedenim pr imjer ima. Ima slučajeva
kad su gradovi u konurba-ci j i smješteni s obje s t rane morskog t
jesnaca u ¡stoj zemlj i kao npr. Messina i Regio u Itali j i ili
pak u dvi je zemlje kao Helsigor u Danskoj i Hâls ingborg u
Šved-skoj, itd.
Kad postoj i vel ika razl ika u ve l ič in i i značaju gradova,
ime konurbac i j i obič-no daje največi grad. U ostalim
slučajevima, kod dvo jn ih odnosno t ro jn ih konur-baci ja, ime
daju svi gradovi koj i č ine konurbaci ju. Kod mul t inodaln ih
konurbac i ja ime dolazi najčešče od š i re regije u kojoj se
konurbac i ja razvi la (Ruhrska, Šle-ska, Donjecka, itd).
Konurbaci ja se s v remenom mjenja: ona nastaje, razvi ja se i,
mogl i b ismo reči, kao t ip urbanog fenomena nestaje. U početku su
to samo bl iski gradovi ili gradovi susjedi s nerazvi jenim
medjusobnim vezama. U dal jem razvoju veze se množe, gradovi rastu
i pr ib l ižavaju se medjusobno. Kasni je dolazi do prostornog
spajan ja gradova uz zadržavanje pravne samosta lnost i . U kranjo
j l ini j i može nastat i i potpuno s jedin javanja prostorno,
funkc iona lno i pravno, kad po defi-nici j i više i nema konurbaci
je.
Prema dat im karak ter is t i kama i pr imje; ima, konurbac i ja
i ag lomerac i ja se medjusobno razl ikuju, al i i medju nj ima se
može uspostavi t i razl iči t i odnos. U tom pogledu G. Chabot
(1963) navodi dva moguča slučaja. Prvi, kad se aglome-raci ja to l
iko prošir i da zahvat i v iše konurbac i ja i samosta ln ih
gradova te ih uk-I juči u proši reni urbani sistem. Tad je ag
lomerac i ja š i r i po jam od konurbaci je . U d rugom slučaju, g
iadov i koj i ulaze u konurbac i ju mogu bit i i sami za sebe
pra-ve i razvi jene aglomeraci je . Radi se o konurbac i j i ag
lomerac i ja i tad je pojam konurbac i je šir i od onog aglomerac i
je . To nas, medjut im, uvodi več u razma-tranje t rečeg t ipa
urbanog fenomena koj i ovdje žel imo ukra tko izložiti.
M e g a l o p o l i s
Ako smo pojmovima ag lomerac i je i konurbac i je označi l i
nove i složene t ipove urbanog fenomena, koj i se znatno razl ikuju
od k las ičnog grada, onda s više razlo-ga možemo izdvoj i t i
megalopol is — pojam za još složni j l i po d imenzi jama još
pro-st rani j i t ip urbanog fenomena.
Et imološki (grč. mega i polis) bi se lako moglo pro tumač i t i
da se radi o poj-mu koj i znači golemi grad, u sušt in i megapol is
znači mnogo š i ru i s ložni ju ur-banu zajednicu koja obuhvača č i
tav niz ag lomerac i ja , konurbac i ja i urbaniz i-ranih područ ja
na prostoru jedne ili v iše zemalja.
J. W. A lexander (1963) smatra da se termin megalopol is pr
imjenju je na naj-krupni ju koncent rac i j i ! urbanih naselja na
Zemlj i . On pri tom misl i na sjevero-istok SAD, ¡edinstven
fenomen u svi jetu, koj i je nastao od recentno izvršenog
-
spajanja lanca met ropo l i tansk ih područja. Čitav taj prostor
supermet ropo l i tanskog karaktera J. Go t tmann je prvi nazvao
megalopo l isom i na taj način ovaj termin uveo u geografsku l i
teraturu.
Neki autor i shvača ju megalopol is kao jednu složenu konurbac i
ju v išeg reda. Tako G. Chabot (1963) smatra da bi se megalopol is
mogao def in i rat i kao jedna viša konurbac i ja , kao konurbac i
ja og lomerac i ja , odnosno kao konglomerac l ja . S l ičnog je
mišl jenja J. V. č i r i č (1965) koj i kaže da se o dž inovsk im
ili mamut-sk im konurbac i jama, o s is temu urbanih nebuloza ili o
megalopol isu može govo-riti kad se radi o pr ib l ižavanju i s
rastan ju konurbac i ja u zoni supergradova.
Kao što se vidi , pored opce pr ihvacenog termina megalopol is ,
za isti po jam se si eču i drugi kao: konglomerac i ja , konurbaci
ja , ag lomerac i ja , dž inovska ili ma-mutska aglomeraci ja ,
urbana nebuloza ili urbana galaksi ja, idr.
Nama se čini da b ismo megalopol is mogl i def in i rat i kao
prost rani urbaniz i ra-ni prostor na področ ju jedne ili više
zemal ja, u kome je pod izvanredno povolj-nim pr i rodnim i osobi
to d ruš tveno-ekonomsk im uvjet ima koncent r i rano urbano s
tanovniš tvo u ob l iku gotovo neprekidne zone vel ikih, srednj ih
i mal ih gradova, gdje domin i ra urbani pejzaž i gdje je izvršena
maks imalna koncent rac i ja razl lč i t ih ekonomsk ih i d rug ih
d je latnost i .
Opisujoči urbani fenomen takvih d imenzi ja i karakter is t ika
na s jevero is toku SAD, J. Got tmann (1949) naglašava da taj
megalopol is svoju dominan tnu u logu duguje razvoju č i tave amer
ičke privrede bez čega ne bi bio ono što jest — je-d instven
fenomen u Amer ic i i u svi jetu. Na dužini od oko 900 km, od
Bostona do Washingtona, amer ičk i megalopol is obuhvača 113.000
km2 i preko 40 mi l iona s tanovnika, a samo u šest največih ag
lomerac i ja Bostona, New Yor-ka, Phi ladelphie, Bal t imora i
Washingtona preko 25 mi l iona ljudi.
Mnogi su uvjereni da več pr isustvu jemo suvremenom formi ran ju
novih me-galopol isa u Amer ic i i u d rug im di je lovima svi jeta
gdje je dost ignut v isok nivo ekonomskog razvoja, urbanizaci je i
urbane koncentrac i je . Prvi se naslučuje u oba lskom pojasu amer
ičke Kal i forn i je gdje šest mi l ionsk ih ag lomerac i ja (San
Francisco, San Jose, Los Angeles, Anaheim, San Bernard ino i San
Diego) obu-hvačaju preko 15 mi l iona s tanovnika ili tr i če tvr t
ine s tanovniš tva te savezne dr-žave.
U zapadnoj Evropi pet vel ik ih urbanih koncent rac i ja
pokazuju osobine buduč ih megalopol isa, odnosno u kra jn jem s
lučaju po jedan s obje s t rane La Macha. Pr-va je u srednjoj
Engleskoj, koja samo u pet k rupn ih ag lomerac i ja (Liverpool,
Man-chester, Leeds, Shef ield i B i rmingham) ima 8 mi l iona s
tanovnika, a druga je londonska ag lomerac i ja , takodjer s 8 mi l
iona s tanovnika, š to je ukupno 16 mil i-ona ili 3 5 % s tanovn
ika Engleske.
S d iuge s t rane Kanala je t reča urbana koncent rac i ja na
prostoru s jeverne Francuske, Belgi je i Nizozemske. Tu na
prostoru, koj i odgovara vel ič in i Bosne i Hercegovine i Črne
Gore zajedno, živi 24 mi l iona l judi, a više od jedne t reč ine
tog broja u dvadesetak gradova iznad sto hi l jada s tanovnika.
Četvrta je par iška ag lomerac i ja s blizu 10 mi l iona s
tanovnika, a peta je Rajnsko-vest fa lska oblast u kojoj od ukupno
17 mi l iona l judi v iše od 7 mi l iona živi u 25 gradova s preko
sto hi l jada s tanovnika. Prem tome, u ove tri urbane koncent rac
i je zajedno i to samo u izdvojenim na jk iupn i j im ag lomerac i
jama več sada živi oko 25 mi l iona l judi.
U južnom Japanu, od nizi je Kvanto do s jevernih obala otoka
Kiušu, u uskoj oba lsko j zoni se nalazi osam mi l ionskih ag
lomerac i ja (Tokio, Jokohama, Kavasaki , Nagoja, Kioto, Osaka,
Kobe, K i tak jušu i Fukuoka) koje okupl ja ju same preko 25 mi l
iona l judi ili go tovo četvr t inu s tanovniš tva Japana.
O potenc i ja ln im megalopol is ima u Kini sv jedoče urbane
koncent rac i je u sje-vero is točnoj Kini s 8 mi l iona l judi u
šest mi l ionsk ih ag lomerac i ja (Pinkiang, č a n g -
-
č u n , F u š u n , Š e n j a n g , A n š a n i L u š u n - T a
l i e n ) , u s j e v e r n o j K i n i s a 16 m i l i o n a l j u
d i
t a k o d j e r u š e s t a g l o m e r a c i j a ( S i a n , T
a i j u a n , P e k i n g , T a n g š a n , T i e n c i n i C i n g
t a o )
i u s r e d n j o ' ! K i n i s a 15 m i l i o n a s t a n o v n
i k a s a m o u č e t i r i m i l i o n s k e a g l o m e r a c i j
e
( V u h a n , N a n k i n g , H a n g č o u i Š a n g h a i )
.
U j u ž n o j A m e r i c i , j e z g r o j e d n o g , b r a z
i l s k o g m e g a l o p o l l s a , č i n e a g l o m e r a c i j
e
S a o P a u l a i R i o d e J a n e i r a s s k u p n o 12 m i l
i o n a s t a n o v n i k a , a j e z g r o a r u g o g , a r -
g e n t i n s k o - u r a g v a j s k o g m e g a l o p i s a ,
č i n e a g l o m e r a c i j e B u e n o s A i r e s a i M o n t e
v i d e a
s a 11 m i l i o n a l j u d i .
Z a j e d n e , m e g a l o p o l i s j e n e š t o i z u z e t
n o , n e h u m a n o i p r e m a t o m e n e p o ž e l j n o ,
a o k d r u g i u m e g a l o p o l i s u v i d e n e p o v r a
t n o k r e t a n j e i s u t r a š n j u e k u m e n u k o j a č
e
s v r e m e n o m p r e r a s t i u s v j e t s k i g r a d i l
i e k u m e n o p o l i s . U t o m p o g l e d u i b a r z a s a
d
o s t a j u b r o j n e d i l e m e i m n o g a o t v o r e n a
p i t a n j a s k o j i m a č e s e ž i v e g e n e r a c i j e
v e č u n a r e d n i m d e c e n i j a m i s i g u r n o s u s
r e s t i .
LITERATURA
1. PINCHEMEL PH,: Géographie de la France. Tome II. A. Colin.
Paris. 1964. 2. DERRUAU M.: Précis de géographie humaine. A Colin,
Paris, 1963. 3. GEORGE P.: Précis de géographie urbaine. P. U. F.,
Paris. 1964. 4. BOUDEVILLE J. R.: Les espaces économiques. P. U.
F., Paris. 1961. 5. Osnovi rajonoj planirovki promišlenih ruionov.
Gosudarstvenij komitet po graždanskomu
stroiteljstvu i arhiteture pri Goestroe SSSR, Moskva, 1964. 6.
IVANDEKIč p.: Kriteri jumi za definisanie pojma »gradi . Komuna 8.
Beograd, 1964. str. 8—12. 7. KOVAČEVIČ ž.: Metropolis — novi t ip
urbane za|ednice. Komuna 10, Beograd, 1966, str.
34—37. 8. PAPIČ K.: Suvremenl t ipovi urbanog fenomena.
Ekonomski glasnik 4, Sarajevo, 1966, str.
29—66. 9. Démographie Vearbook 1976. United Nations, New York,
1977, Tab. 8.
10. RUBIČ !.: Geografsko odredjivanje okolice grada. Geografski
glasnik 11—12, Zagreb, 1949— 1950. str. 45-—49.
11. RUBIČ I.: Slavonski i Bosanski Brod. Separat iz Zbornika za
narodni život i običaie, knj. 36, JAZU, Zagreb, 1953.
12. RUBIČ I.: Zemlja i čovjek. Osnovi antropogeografi je.
Popularna naučna biblioteka, knj. 6—7, Zagreb, 1956.
13. VRIŠER I..- Uputstva za proučavanje gradova. Ljubljana,
1963. 14. ČIRIČ J. V.: Svetski »gradski fenomen« i širenje
urbanizacije u SFRJ. Geografski pregled
VIII—IX, Sarajevo, 1964—1965, str. 196—201. 15. KOSTIč C.: Selo
i grad — kri ter i jumi razlikovanja. Sociologija sela 11—12,
Zagreb, 1966
str. 129—141. 16. WENZLER F.: Grad u regionu. XII savjetovanje
Urbanističkog saveza Jugoslavije, Zagreb,
1965. 17. TAYLOR G.: Urban Geogrcphy. Methuen and Co L. T. D.,
London. 1958. 18. ALEXANDER J. W.: Economie Geography. University
of Wisconsin, New Jersey, 1963. 19. Kratkaja geogrofičeskaja
enciklopedija. Gosudarstvenoe naučnos izdateljstvo Sovjetskaja
en-
ciklopedija, Moskva, 1961, Tom 2. 20. BRUHNEŠ J.: La géographie
humaine. P. U. F.. Paris, 1956. 21. SORRE M.: Les fondements de la
géographie humaine. A. Colin. Paris, 1952, Tome III. 22. GEORGE P.:
Geografska sociologi ja. Sociologija u redakcij i Georgesa
Gurvitscha, Naprijed,
Zagreb, 1966. sv. I. 23. MORIN M.: Guide pratique de géographie
générale. Classique Hachette, Paris, 1962. 24. BEAUJEU—GARNIER J.:
CHABOT G., Traité de géographie urbaine. A. Colin, Paris. 1963 25.
GOTTMANN J.: L'Amérique. Hachette, Paris, 1949.
-
Kresimir Papic
DEVELOPMENT AND CHARACTERISTICS OF CONTEMPORARY TYPES OF URBAN
PHENOMENON
The except ional g rowth of towns and town populat ion as wel l
as an incre-asing urban concent ra t ion raised a quest ion about
the c lassical concept of a town. The present complex town communi
t ies of large space d imensions are qui te di f ferent f rom the
towns in the per iod when the Industr ia l Revolut ion star-ted end
even more f rom the medieval towns. These contemporary types of
urban phenomenon wh ich brake the f rames of the t rad i t ional
def in i t ion of a town are professional ly termed: agg lomerat
ion, conurbat ion, megalopol is and a l ready felt present iment of
ecumenopol is .
On the basis of l i terature, his own research and part ly his
personal ob-servat ion, the au thor gives his cont r ibut ion to
recogniz ing, def in ing, d i f fe rent ia t ing and f ind ing out
character is t ics of the theree contemporary types of urban
pheno-menon. Wi th in th is f ramework , the author decided upon
the fo l lowing def in i t ions.
The agg lomerat ion represents a higher s tage in the general
evo lu t ion of urban phenomenon in wh ich the t rad i t ional town
in the process of urbanizat ion surpassed its fo rmer clear ly def
ined bounder ies and became only the nucleus of a winder and more
complex system; i t 's func t ions and develop under the inf
lu-ence of the or ig inal town are expressed in the spat ia l , par
t icu lar ly func t iona l l inkage, and in terdependence of var
ious e lements of this system.
Conurbat ion is a par t icu lar type of urban phenomenon, cons
is t ing of two or more towns wh ich are closely located and were
developing separately, having common interests and developed forms
of cooperat ion. They tend to unite but, at the same time, keep
their admin is t ra t ive independence.
Megalopol is is a large urbanizes area in the terr i tory of two
or more coun-tr ies where, under spacia l ly favourab le natura l
and par t icu lar ly soc io -economic condi t ions, the urban
popula t ion is concent ra ted in the fo rm of a lmost cont inuous
zone of large, medium and smal l towns, where the urban scena iy
predominates and where the max imum concent ra t ion of var ious
economic and other act iv i t ies is carr ied out.