CUS1974_1_06_Rebic_Sv_Pavao

5/28/2018 CUS1974_1_06_Rebic_Sv_Pavao

1/12

SVETI PAVAO, PROGONJENI SUZANJ KRISTOV (II)

A d a l b e r t R e b i

Povratak u Antiohiju i prepirka s Petrom i Barnabom

Iz Dj >ne doznajemo je li se kranska zajednica u Antiohiji opet sastalada saslua Pavlov izvjetaj o misijskom putovanju i da li se ona uoperadovala nad dolaskom Pavlovim (usp. Dj 18, 22). Nasluujemo da jePavao naiao na stanovite neugodnosti u Antiohiji koje je Luka, lan

antiohijske Crkve, preutio. Na primjer Pavlovu prepirku s Petrom Lukauope i ne spominje!

Kranski su misionari u sukobima izmeu idovstva i poganstva svevie panirali u bit kranstva, dok su kranske zajednice koje nis.u meu

poganima misionirale postepeno stagnira le ivei u okvirima svojih disciplinarnih odredaba. To je bilo vjerojatno i razlogom da se Pavao,preavi prag Evrope, osjetio razvezanim od polazne kranske zajedniceu Antiohiji. Doao je u sasvim nove prilike drugaije od onih u Palestini i Maloj Aziji (usp. Dj 16, 610).

Sukob s Petrom, o kojemu izvjetava sam Pavao u Gal 2, 1114, odigrao se upravo sada i ovdje.12 Dolaskom Petrovim u Antiohiju antiohij-ska se crkvena zajednica poela postepeno stabilizirati, a dolaskom ljudiiz zajednice Jakovljeve (tj. iz jeruzalem ske Crkve)13 koji su bili zagrieni

judais ti zapoeo je opasni razvoj kojeg je posljedice mogao vidjeti samojedan misionar iz poganstva kao to je to bio Pavao. Pavao je stogamorao zauzeti prema tim ljudima otar i odluan stav pa makar bio upitanju i sam Petar, Kefa, kako ga Pavao uvijek naziva.

Prije nego su doli u Antiohiju Jakovljevi ljudi, Petar se druio s poganima i s njima zajedno blagovao vjerno zakljucima Jeruzalemskogsabora i u skladu s onim vienjem u pogledu poganina Kornelija (Dj 10,916; 11, 3), ali kad su doli u Antiohiju ljudi iz Jakovljeve zajednice,onda se Petar naglo promijenio i prestao se druiti kod stola s poganimaobraenima na kranstvo; tako je radio neto dvolino i hinjeno. Ljudi

12 L. Leconte, Le drame dAntioche (Pierre et Paul), Bible et Terre Sainte,128 (1971), 25; O. Kuss, Paulus, Die Rolle des Apostels in der theologischen

Entwicklung der Urkirche, Auslegung und Verkndigung, III, Regensburg,1971; J. Eckert, Die urchristiliche Verkndigung im Streit zwischen Paulusund seinen Gegnern nach dem Galaterbrief, Biblische Untersuchungen, 6, Regensburg, 1971; isti, Paulus und die Jerusalemer Autoritten nach dem Gala

terb rief und der Apostelgeschichte, Mnster, 1972, str. 281311.13 Oznaivanje ovih judaista kao hoi apo Iakobou (Gal 2, 12), ljudi Jakovljevi,ne znai da su se oni pozivali na Jakova i djelovali u skladu s Jakovljevimciljevima (usp. A. Wikenhauser, Apostelgeschichte, str. 145). Jakov nije bioni idovski nacionalist ni voa Judaista. Uostalom, u Antiohiji bi bilo besmisleno pozivati se na Jakova, budui da su judaisti jednom to ve uinili bezznanja i bez naloga Jakovljeva (Dj 15, 24). Ovo oznaivanje stoga znai samoto da je Jakov bio predstavnik jeruzalemske crkvene zajednice. Usp. P.Gaechter, Jakobus von Jerusalem, str. 153 si.

19


2/12

iz Jakovljeve zajednice oito nisu htjeli priznati zakljuke Jeruzalemskogsabora, premda sam Luka veli da ih je sva Crkva prihvatila (usp. Dj 15.22). Petrovo je ponaanje bilo dalekoseno i opasno: za njim su se poveli

ostali idovi i sam Barnaba, taj estiti mu, pun vjere i Duha Svetoga(Dj 11, 24). Prijetio je raskol antiohijskoj zajednici koja je bila sastavljena od obraenih pogana i obraenih idova! Pavao je svojim proni-civim duhom to uvidio. Petar nije sigurno mislio na dalekosene posljedice svojega ponaanja. Zato se Pavao osjetio dunim da se Kefi predcijelom zajednicom u lice usprotivi (Gal 2, 11. 14): Ako ti, idov, poganski ivi, a ne idovski, kako moe siliti pogane da se poidove?(Gal 2, 14). Da su pogani postali ravnopravni lanovi kranske zajednice,imamo zahvaliti Pavlu kojemu je jedinstvo Crkve bila stalna briga (usp.

poslanicu Efeandima). A Peta r, Kefa, opet je doivio trenuta k svoje sla bosti. Ne znamo kakav je bio ishod te Pavlove prepirke s Kefom. U poslanici Galaanima Pavao prelazi na svoju temu koju obrauje u poslanici. To je znak, da Pavlu nije s talo isticati svoje pobjede.14 Nasluujemoda je Kefa prihvatio opomenu Pavlovu i dvojica velikih apostola rastalisu se u miru, jedinstvu i ljubavi.

Za Pavla je osobito ova prepirka imala loe posljedice: ona je naimelanove antiohijske kranske zajednice koji su bili veinom pristaePetrovi ogorila (Gal 2, 13). Svaki je Antiohijac, ini se, osuivao to da je

Pavao nalkon tei godine odsustva s tako neobinim i otrim tonom nastupio u zajednici nad kojom nije iimao auktoritet i to jo protiv Petrakoji je bio Kefa, glava kranske zajednice u Antiohiji, pa makar i biou ovom sluaju u pravu. Fanatini su judaisti, pridolice iz Jeruzalema,

bili ogoreni nad tim Pavlovim postupkom i organizirali su protiv Pavlavrlo jaku pijunau. P rilijepil i su se za Pavla kao ilovaa za cipele15 islijedili ga svuda na njegovim putovanjima i unosili nemir u zajednicekoje je on osnovao s mukom i znojem. Njegov je boravak bio u Antiohiji odsad neodriv i zato Pavao sada prenosi svoju misijsku sredinjicu

u Efez, vie se nee vratiti u Antiohiju. Dapae, nije vie namjeravao niii u Jeruzalem (usp. 1 Kor 16, 3. 4.). Bio je sada posve sam i osamljen,ali i osamostaljen.

Prognanik u Efezu (godine 5457)

Vez jedinstva: kolekta za krane u Jeruzalemu

Napustivi Antiohiju (Dj 18, 23), Pavao se preseli u Efez, metropolu Male Azije. Ovdje je ostao gotovo tri godine (Dj 20, 31), dok ga nisu prisilili

dogaaji u Korintu da poe u Korint i da ondje sprovede zadnju godinu.Veza je s Antiohijom sada bila sasviiim prekinuta; ovdje vie nije nalazioni duhovne ni materijalne potpore. ivio je od rada svojih ruku i oddoprinosa koje su mu slala braa iz grada Filipi. Nijedna mi se Crkvanije pridruila glede izdataka i primitaka, doli vi jedini! (Fil 4, 15;

14 P. Gaechter, Petrus in Antiochien, Zeitschrift fr katholische Theologie,72 (1950) 177212, misli da je Pavao tu izgubio s Petrom pravo i podlegao.

13 Ph. Seiensticiker, Paulus, der verfo lg te Apostol Jesu Christi, str. 5253.

20


3/12

usp. 2, 25).16 Ipak nikada se n ije pozivao na svoje pravo da ga lanovikranskih zajednica koje je on osnovao uzdravaju, nego se sam uzdravao radom svojih ruku. Korinanima pie: Druge sam crkve plijenio,

od njih primao potporu da bih mogao vama sluiti. I dok bijah u vas,premda u oskudici, nikome nisam bio na teret. U oskudici su mi pomoglabraa koja dooe iz Macedonije. U svemu sam se uvao da vam ne budem teak, a i uvat u se (2 Kor 89); Moj odgovor mojim tuiteljimajest ovaj: Zar nemamo prava jesti i piti? Zar nemamo pravo enu voditisa sobom, kao i drugi apostoli i braa Gospodnja, i Kefa? Ili samo ja iBarnaba nemamo pravo ne raditi rukama... Ali nismo se posluili timpravom, nego sve podnosimo da ne bismo postavili kakvu zaprekuEvanelju Kristovu (1 Kor 9, 36. 12).

Ako uzmemo u obzir sva ta razoaranja koja je Pavao morao doivjetinad juda istima koji su ga proganjali i ruili mu svugdje njegov auktoritet,onda nas iznenauje kako je s velikim marom Pavao skupljao po svojimkranskim zajednicama kolektu za siromane krane u Jeruzalemu.Bila je to veliina zrele osobe, koja se sasvim suivjela s Kristom. Takolekta koju je Pavao skupljao u Galaciji, Ahaji i Macedoniji (usp. 1 Kor16, 1 si; 2 Kor 8, 1 si.; 9, 1 si; Rim 15, 2528) postaje vez jedinstVaizmeu svih krana (Rim 16, 26), osobito izmeu Jeruzalema i pavlovskogmisijskog podruja. Ova kolekta ne znai priznavanje vrhovnitva Ja-kovljeva nad sobom, nego je to isto katolika stvar velikog apostolakoji je unato tolikim neugodnostima to ih je doivio od judeokrna izJeruzalema htio sauvati vezu i iskrenu ovisnost o pracrkvi u Jeruzalemu. Posebno znaenje dobiva ta kolekta zato to je Pavao skuplja bau vrijeme kad od judeokrana, koji zlorabe ime Jakova i Kefe i u njihovo ime nastupaju protiv njega kao propovjednika meu poganima,doivljava velike neugodnosti.17

A posto lova sudbin a u Efezu (prem a 1 Kor)

Pavao je ve prije jednom navratio u Efez, kad je putovao iz Korintaprema Jeruzalemu, i tu odrao jednu propovijed u sinagogi u subotu.Molili su ga da ostane kod njih, no htio je poi pod svaku cijenu uJeruzalem, a u Efezu je ostavio Priscilu i Akvilu koji su mu u Efezupripremili misijsku sredinjicu. Efeanima je obeao vratiti se, akoBog da! (Dj 18, 1921). Kad je sada Pavao doao u Efez, u Efezu jeve postojala mala zajednica kranske brae (Dj 18, 2428). Luka opisuje Pavlovo djelovanje u Efezu u Dj 19, 140, ali ne tako opirno kako

bi trebalo.

Pavao je smatrao Efez vrlo plodnim i vrlo vanim poljem rada: Jervrata mi se otvorie velika i uspjena, (a protivnika mnogo) (1 Kor10 J. Richter, Die Briefe des Apostel Paulus als missionarische Sendschreiben,Gtersloh, 1929, str. 19 sl.

17 O kolekti vidi K. Prmrn, Diakonia, II, str. 185; E. B. Allo, La portedel Collecte pour Jrusalem dans les plans de Saint Paul, Revue Biblique,45 (1936), 529537. Znaenje kolekte kao vez jedinstva Crkve istie i R. Schnakenburg, Die Kirche im Neuen Testament, Quaestiones disputatae, 14., Freibur--Basel-Wien, 1961, str. 75.

21


4/12

16, 9). Efez je bio idealno misijsko sredite: iz njega Pavao alje svojeuenike, kranske propovjednike, u oblinje gradove po Maloj Aziji(a bilo ih je oko 500) koji tu osnivaju kransku zajednicu.18 Tako Efez

postaje sredite jedne velike i vrlo plodne kranske pokrajine kojoj jePavao voa i glava. Na alost, Luka isputa mnogo toga iz ovograzdoblja Pavlova djelovanja to bi povjesniara jako zanimalo. Pavaoje poeo propovijedati u idovskoj sinagogi i Zidovi su ga s veseljemprimili, ali su ga ubrzo na smrt zamrzili. Pavao je nakon tri mjesecamorao prekinuti sa sinagogalnom zajednicom (Dj 19, 8s). Luka nam je otome u Dj premalo napisao. Uope sve Pavlovo djelovanje u Efezu kaoda je obavijeno velom utnje. Ustvari, u Efezu morali su se odigratidogaaji koji su i Pavla i njegovo misijsko djelovanje stavili u velikuopasnost. To najvie doznajemo iz 1 Kor koju je Pavao napisao u zadnjim

tjednima svojega boravka u Efezu. Pavao pie da je svakog asa izloen opasnostima. Dan za danom umirem, tako mi slave vae, brao,koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu naemu! Ako sam se po ljudsku

borio sa zvijerim a u Efezu, kakva mi korist? (1 Kor 15, 31. 32). Pavaoaludira na neku smrtnu opasnost u Efezu: izgleda, da je bio baen predzvijeri.

Dakle, uz velike uspjehe imao je i mnogo protivnika prema kojima onaafera s Demetrijem bijae jo relativno bezopasna. Pavao je potiten,

poraen: Jer Bog je, ini mi se, nas, apostole, prikazao posljednje, kao

na smrt osuene, jer postali smo prizor svijetu, i anelima, i ljudima mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi aeni,mi prezreni; sve do ovoga asa i gladujemo, i eamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskunici smo, i patimo se, radei svojim rukama. Prokli-njani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, pogrivani tjeimo. Kaosmee svijeta postadosmo, svaiji izmet sve do sada (1 Kor 4, 913).Ovaj opis o opasnostima s kojima se Pavao u Efezu suoavao izgledadrugaiji, drastiniji, nego onaj Lukin u Dj 19.

Briga oko propovijedanja evanelja u Korin tu i u Galaciji (Fil)

Pavao je vjerojatno u Efezu bio uhien i stavljen u zatvor. O tome Lukanita ne govori, pa ni Pavao kad poslije govori predstojnicima efekeCrkve u Miletu na svom putu u Jeruzalem (Dj 20, 1835). Ali ipak onu tom govoru aludira na neto kao zatvor (usp. Dj 20 18. 19). I doista:u 2 Kor koju je napisao odmah po dolasku iz Azije u Macedoniju spominje este zatvore (2 Kor 11, 23). Danas mnogi19 dre da je upravoza vrijeme efekog zatvora Pavao napisao poslanicu Filipljanima u kojojse zahvaljuje za pomo koju su mu poslali prko Epafrodite. Zahvaljujeim se to su se sjetili njegove teke situacije u kojoj se nalazi (Fil 4,

18 Iz nz. spisa doznajemo za ove gradove u ovom dijelu svijeta: Kolos, Laoi- ceja, Hierapolis, Milet, Troa, Smima, Pergamon, Tiatira, Sardes, Filadelfija.

)9 Prije su gotovo svi egzegete stavljali poslanicu Fil u rimsko zatvorenitvo. Meutim, danas mnogi smatraju to nemoguim iz vie razloga (A. Wikensau-ser, Einleitung in das Neue Testament, Freiburg, 1953, str. 311). Prvi je iznio hipotezu o efekom zatvorenitvu apostola Pavla A. Deissman (Paulus, 1897).Danas mnogi egzegete tu hipotezu smatraju sasvim sigurnom tezom: P. Feine

22


5/12

1020). Pavao nosi okove radi Krista i Evanelja Kristova (usp. Fil 1,13). Pavao ozbiljno shvaa novu situaciju i rauna na skoru smrt (1, 19

26; 2, 17). Ipak, on je raspoloen i pun pouzdanja. Njegov je procesoito dobro napredovao i zato misli uskoro ostaviti Efez i stii u Filipe(1, 26; 2, 24). Ti se podaci mogu odlino dovesti u sklad s Dj 19, 2122i 1 Kor 16, 10. To zatvorenitvo moglo je biti negdje potkraj efekog boravka godine 57.

Unato tome to je Pavao u zatvoru, propovijedanje se Evanelja nastavlja: A veina brae u Gospodinu ohrabrena mojim okovima jo se vieusuuje neustraivo propovijedati Rije (Fil 1, 14). I opet neto toPavla uasno boli vie no okovi koje nosi: Neki propovijedaju Kristaiz zavisti i nadmetanja (1 1518). Ti su propovjednici pravovjerni, alise protive Pavlu, uskrauju mu pravo propovijedati i time mu oteavaju

okove (zatvorenitvo). Oni naprotiv koji propovijedaju iz dobre voljeznadu da je Pavao ovdje postavljen za obnovu Evanelja {1, 16). To tomu se neki protive i nadmeu se i zavidni su Pavao ne uzima preozbilj-no; kao da mahne rukom i ree: Pa to onda? Glavno je da se Krist

propovijeda bilo himbeno bilo istinito. I Pavao se raduje i radovat ese upravo zato, jer se Evanelje propovijeda (1, 18). No paljivi e italac ipak primijetiti da Pavlu ba nije svejedno kako se Evanelje, Krist,navijeta.

U Efezu nastaje slina situacija kao to je nastala u Korintu gdje su serazliite stranke koje su se krile pod plat velikih apostola Petra, Pavlai Apolona20 meusobno nadmetale, a Petrova i Apolonova strank a Pavlusu ruile auktoritet i zagoravale ivot. Stranka koja se slui imenomPetra kao svog voe sastavljena je uglavnom od fanatinih idova obraenih na kranstvo, judaista ili judeokrana. Ti su Pavla na smrtmrzili i smatrali ga heretikom i otpadnikom ne samo od idovstva negoi od Krista. Ti su judaisti previe naglaavali Zakon, obrezanje, subotui ostale stare tradicije, a Pavao je unosio novine i prilagoavao se ljudima kojima je Evanelje propovijedao: Bijah idovima idov, da Zi

dove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom premdaja nisam pod Zakonom da one pod Zakonom steknem; onima bezZakona, kao da sam bez Zakona premda nisam bez Bojega Zakona,nego u Kristovu zakonu da steknem one bez Zakona; bijah nejakimanejak da nejake steknem. Svima bijah sve, da poto-poto neke spasim.

J. Behm, Einleitung in das Neue Testament, Leipzig, 1936, str. 175176;P. Benoit, La Sainte Bible (Introduction), Paris, 1949; W. Michaelis, Die Datie

rung des Philipperbriefes, Gtersloh, 1933; isti. Die Gefangenschaft des Paulusin Ephesus, Gtersloh, 1925; Dibelius Kmmel, Paulus, str. 75; P. Gaechter,

Introductio, str. 204 sl. (verisimilius); Robert Feuillet, Introduction laBible, II, Tournai, 1959, str. 485 (lanak napisao L. Cerfaux; J. Schmid, Zeitund Ort der paulinischen Gefangenschaftsbriefe, Freiburg, 1931; usp. i B.Brinkamann, Num S. Paulus Epfesi fuerit captivus, u Verbum Domini, 19(1939), 321332.

20 O strankama u Korintu: W. Bieder, Paulus und seine Gegner in Korinth,Theologische Zeitschrift, Basel, 17 (1961), 319333; G. Friedrich, Die Gegner

des Paulus im 2. Korintherbrief. Festschrift zu O. Michel, Leiden-Kln, 1963,str. 181215; Fitch W. O., Paul, Apollos, Cephas, Christ. Studies in Texts 1Cor 1, 12, Theology, London, 74 (1971), 1824.

23


6/12

A sve inim poradi Evanelja! (1 Kor 9, 1923). No takvo elastinoPavlovo prilagoavanje raznim mentalitetima ljudi staroga svijeta jua-istima koji su drali do ljudskih tradicija vie no do Boje volje kojomBog eli spasiti sve ljude (usp. 1 Tim 2, 3. 4) i koji su bili u biti idovskinacionalisti nije se svidjelo. Prema svretku poslanice Filipljanima pojavljuju se otri tonovi protiv tih judaista koji su ometali njegov rad uKorintu, u Galaciji i openito po Maloj Aziji: uvajte se pasa! uvajtese zlih radnika! uvajte se raskola! (3, 2). U Poslanici Galaanima on es njima ozbiljno obraunati. Posljednjih mjeseci Pavlova boravka u Efezusve se vie osjea hajka tih pasa, judeokrana iz Antiohije i Jeruzalema.

Iz poslanice Filipljanima, koja nam predstavlja vaan dokument zapoznavanje Pavlova mukotrpnog ivota u godini 57. u Efezu, doznajemokako se oko Pavla stee obru neprijateljstva s dviju strana, sa zapadai s istaka: iz Korinta Kefini ljudi, a s istoka, iz Galacije, judaisti odnosno judeokrani. Premda se te skupine ljudi nisu sasvim slagale u svo

jim ciljevima, ipak jedno im je bilo zajedniko: nastojali su sruitiauktoritet Pavla kao apostola i onemoguiti mu daljnje propovijedanjeEvanelja. Tako su pogodili Pavla na najosjetljivijem mjestu.

Dvostruka nevolja: uvrede u Korintu, pokuaj ubojstva u Efezu

Sad je ve bilo nemogue Pavlu planski u Efezu raditi. Morao je spasitiono to je sagradio. K tome se i u Korintu dogaaji po Pavla i po Kristovo Evanelje loe odvijaju. Timotej mu je donio vrlo loe vijesti(1 Kor 4, 17; 16, 10). Pavao se osjeao dunim posredovati. Iz nama ne

poznatih razloga dolo je do napetosti izmeu jednog dijela lanovakorintske zajednice i Pavla kojom ga je zgodom neki zanesenjak (Hitz-kopf Meinertz) estoko uvrijedio (usp. 2 Kor 2, 511). Pavao je pojurio u Korint da sredi odnose u zajednici. Nije uspio. Vratio se natragu Efez i napisao poslanicu Korinanima u velikoj tjeskobi i s mnogim

suzama (2 Kor 2, 3; 12, 8) i poslao je po Timoteju Korinanima. Tom jeposlanicom htio izmiriti duhove. S nemirom u srcu i s nadom u uspjehu isti as oekivao je ishod tog pokuaja izmirenja (2 Kor 2, 13; 7, 5. 7).

No poslanika vie nije doekao u Efezu, jer je morao iz Efeza pobjei,budui da se situacija razvila do neizdrivosti. Izgleda a su u tim posljednjim danima njegova boravka u Efezu, poto se vratio iz zatvorai opet iz Korinta, idovi skovali urotu protiv njega da ga ubiju (tako J.Schmid). On pie: Ne bismo, doista, htjeli, brao, da ne znate za nevoljukoja nas je snala u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, pretovareni te smo ve strepili i za ivot. Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu

da se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve (2 Kor1, 8). U tim tekim asovima ivota Pavao ima neuzdrmanu vjeru uBoga koji spaava, uskrisava mrtve (usp. 1 Kor 15, 23): uvjeren je da ega Bog spasiti (usp. 2 Kor 1, 911; usp. 2 Sol 3, 2; Rim 15, 30 s). Progonstva u Efezu Pavao je saeo u 2 Kor 11, 26 u ovu kratku reenicu:Opasnosti od mog naroda, opasnosti od lane brae! Pavla su progoniliZidovi (moj narod), judeokrani iz Jeruzalema i Antiohije i Kefiniljudi (lana braa).

24


7/12

U brizi za sve zajednice (godine 5758)

Posljednja godina Pavlova djelovanja prije uhienja u Jeruzalemu (godine 58) ispunjena je velikim nemirom. Pavao potjeran iz svoje sredine,

beskunik (usp. 1 Kor 4, 11), neprekidno putuje po Macedoniji, Ilirijii po Ahaji (usp. Rim 15, 19). Brine se za sve zajednice koje je osnovao.Tu brigu odraavaju poslanice koje je u to doba napisao: 2 Kor, Gal iRim. Te poslanice pokazuju, kako je Pavao u progonstvima sazreo i uKristu se ojaao. Nalazimo se na vrhuncu unutarnjeg, duhovnog razvojatog velikog apostola kranstva.

Briga za Korint (2 Kor) i za Galaciju (Gal),

Tito kojega je Pavao poslao u Korint uspio je prilino srediti odnose uzajednici. Istina, osobni Pavlovi neprijatelji postali su jo ei, ali suostali lanovi kranske zajednice 'bili gotovo sasvim Pavlu privreni.

Njegovi su ga neprijate lji i dalje klevetali i proglaavali opasnim zavjeru, no lanovi zajednice nisu vie u te klevete vjerovali.

Na tim staln im proputovanjima kroz Macedoniju, Ahaju i Ilirik Pavaodoivljava od izvana borbe, od iznutra tjeskobe. Ali on je pun utjehe,izobiluje radou uza svu nevolju (2 Kor 7, 4). Htio je osobno doi uKorint da obrani i uvrsti svoj auktoritet. Zato im pie pismo (2 Kor)da njime pripravi dolazak. U osobito osjetljivoj situaciji u Korintu on se

preko 2 Kor pokazuje kao brini otac, otac pun ljubavi, koji je primiovlast na izgradnju a ne na razaranje (2 Kor 13, 10).

Stie u Korint nekako u jesen 57. g. i ostaje u Korintu tri mjeseca (Dj 20,2. 3). Luka je taj Pavlov boravak u Korintu saeo u svega d v a retka.,No u tom vremenu i u tom gradu napisao je Pavao dvije velike poslanice, Galaanima i Rimljanima, koje nam uvelike pomau da upoznamoPavlov ivot u tim mjesecima 57/58. godine.

Poslanica Galaanima odraava strastvenu Pavlovu borbu za neovisnost

svoga Evanelja osloboena od Zakona i za priznanje naslova apostol(Gal 2, 110). Pavla boli to su njegove ljubljene zajednice koje je inaenazivao moja kruna i moja radost, moja slava pred Bogom (Fil 4, 1;1 Sol 2, 19; 2 Kor 1, 14) sada tako brzo potpale pod utjecaj njegovih

protivnika, judais ta : O bezumni Galaani, tko li vas opara? (Gal 3, 1),Ne znam to bih s vama (4, 20). Ve su preuzeli idovski kalendar (4,10) i postojala je ozbiljna opasnost da se dadnu obrezivati. No otpad jonije bio uinjen (1, 6; 4, 11. 19s 21). Pavao ih u trudovima ponovo raa(4, 19). Da li je Pavao svojom poslanicom uspio, ne znamo.

U poslanici Rimljanima Pavao raspravlja s judaistima. Ova je poslanicaplod dubokog Pavlova razmiljanja o opravienju i o spasenju, plodosobnih doivljaja i borbe da se shvate putovi Boji (Rim 11, 33 si). itava je poslanica proeta dahom diskusije protiv Zidova i kranskihjudaista.

U 2 Kor Pavao se bori za svoje apostolstvo. U Korintu su mu naimejudeokrani osporavali naziv apostol. Judais ti su smatrali pojamapostol asnim naslovom koji mogu prisvajati samo Dvanaestorica koji

25


8/12

su s Isusom boravili od krtenja njegova u Jordanu pa do njegova uznesenja na nebo (Dj 1, 22).21 A Pavao nije s Isusom boravio, nije bio Isusovuenik. On je bio kranin druge generacije koja je primila kransku

predaju od Isusovih uenika i predala je treoj generaciji, koja je dolanakon njih. U Antiohiji je Pavao zajedno s Barnabom, Simonom, Nige-rom, Lucijem i Manahenom bio ubrojen meu proroke i uitelje, pro-

peta i kao didaskaloi (Dj 13, 1), a ne meu apostole (apostoloi). Lukapridaje naslov apostol i u Evanelju i u Djelima samo onima koji spadaju u krug Dvanaestorice (Lk 6, 1316; Dj 1, 13. 2126). Zadaa je tihApostola bila biti svjedocima Kristova uskrsnua i propovijedati Evanelje (Dj 1, 22). Isus ih je sam u tu svrhu opskrbio vlau da propovi

jedaju i istjerivaju demone i lijee bolesne (usp. Mk 3, 1419; 6- 713;Mt 10, 14. 5 ss; L/k 9, 16). Luka smatra da naslov apostol za lanove

Dvanaestorice potjee od samog Isusa: koje je nazvao apostolima (Lk6, 13). ini se da je Luka znao za tu polem iku oko naslova apostol.On u Dj nigdje ne naziva Pavla apostol nego ga naprotiv sasvim jasnoodjeljuje od apostola Isusovih. Takav nain Lukina upo trebljavan ja naslova apostol ispada kao neizravna kritika zloporabe naslova apostol.22

No kod Pavla susreemo daljnji razvoj pojma apostol kao poslanikaKristova u irem smislu rijei. Kad je Pavao zapoeo misijsko djelovanje po Evropi postajao je sve vie svjestan da je i on po nalogu Isusa

Krista apostol. Prvi se put naziva apostolom u 1 Sol 2, 7: ApostolIsusa Krista. Istim su naslovom obuhvaeni i Silvan i Timotej s kojima

je zajedno Pavao napisao poslanicu Solunjanim a (1 Sol 1, 1; 2 Sol 1, 1).Nakon loma s Antiohijom Pavao naziva Apostolm Isusa Krista samosebe (1 Kor 1, 1; 2 Kor 1, 1; Gal 1, 1; Rim 1, 1; Ef 1, 1; Kol 1, 1; 1 Tim1, 1; 2 Tim 1, 1; Tit 1, 1) a ostale koji su mu pomagali da propovijedaEvanelje naziva svojim suradnicima ili svojom braom (1 Kor 1, 1;2 Kor 1, 1; Kol 1, 1; 2 Kor 2, 13; Rim 16, 21; 2 Kor 8, 23) ili svojimljubljenim sinovima (2 Tim 1, 2; 1 Kor 4, 17). Unato upotrebi tog na

slova Pavao nije sebe nikada ubrojio u krug staroapostola (Dvanaestorice). Ako pretpostavimo da je pojam apostol, kako ga shvaa Luka,bio u upotrebi kod krana ve godine 5457., onda moemo razumjetizato su se Kefini ljudi opirali Pavlu i osporavali mu naslov apostola.Pavao se brani: Zar ja nisam apostol? Zar ja nisam vidio naega Gospodina Isusa Krista? (1 Kor 9, 1). Pavao se poziva na dogaaj pred Damaskom: on je Uskrslog Gospodina vidio i on je svjedok uskrsnua Gospodnjega kao i mnoga druga braa (usp. 1 Kor 15, 6). Pavao pokuava objavuUskrslog Isusa pred Damaskom dovesti u vezu s objavama Uskrslog Go-

31 E. M. Kredel, Der Apostelbegriff in der neuen Exegese, Zeitschrift fr katholische Theologie, 78 (1956), 169193; 257305; W. Schmithals, Das kirchlicheApostelamt. Eine historische Untersuchung, Gttingen, 1961; W. Nagel, Der Begriff des Apostolischen in der christlichen Frhzeit bis zur Kanonsbildung,Leipzig, 1968; E. Lohse, Ursprung und Prgung des christlichen Apostolates,Theologische Zeitschrift, 9 (1953), 257275; J. Cambier, Paul, apo tre du Christei prdicateur de VEvangile, Nouvelle Revue Thologique, 81 (1959), 10091028;L. Cerfaux, Pour lhistoire du ti tre Apostolos dans le NT, Recherches desSciences Religieuses, 48 (1960), 7692.22 Ph. Seidensticker, nav. dj., str. 75.

26


9/12

spodina Jedanaestorici na dan Uskrsa (1 Kor 15, 58) i tako opravdatinaziv apostola i za sebe, najmanjeg od svih apostola (1 Kor 15, 9). No,on ne eli mnogo raspravljati o samom pojmu i nazivu apostola nego

da dokae svoje apostolstvo pokazuje svoje misijske uspjehe kojih imavie nego ikoji od Dvanaestorice (1 Kor 15, 10. 11; 9, 2): Niste li vi mojedjelo u Gospodinu? Vi ste peat mojeg apostolata u Gospodinu! (1 Kor9, 2; usp. 2 Kor 3, 2 si).

Svoje poslanje, svoje apostolstvo, brani Pavao i u poslanici Galaanima.U Galaciji su mu apostolat osporavali njegovi protivnici judaisti koji sutvrdili da je Pavao velik dio Radosne vijesti iskrivio i sadrajno osiromaio (budui da je pogane oslobodio obaveze obrezanja i obdravanjaMojsijeva Zakona) samo da bi se ljudima svidio (Gal 1, 10). Doista,

nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudimaugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugaati, ne bih bio Kristovsluga! (Gal 1, 10). Njegovi mu protivnici prigovaraju, dakle, da je njegovo Evanelje ljudsko djelo i da propovijeda tako da se svidi ljudima.On odgovara: Evanelje koje sam vam navjeivao nije od ljudi, niti ga

ja od kojeg ovjeka primih ili nauih, nego objavom Isusa Krista! (1, 12).1 to je istina! to vam piem, Bog mi je svjedok, ne laem! (1, 16).Kad se poslije sastao sa stupovima jeruzalemske crkvene zajednice,oni su pred svim svijetom priznali pravovjernost i pravovaljanost njegova propovijedanja meu poganima bez potrebe obrezanja. Lanojbrai koja su htjela krane iz poganstva liiti slobode koju su stekliu Kristu (usp. 2, 4) nije apostol Pavao ni naas popustio (2, 5), ni naaspodloio .se (2, 5). Bio je ustrajan u svojem pravu! Nain na koji Pavaou Gal opisuje svoje poslanje oituje da se on distancira od kruga Dvanaestorice, koje, uostalom, on ne naziva nazivom apostoli, nego stu

povi (Gal 2, 9) Crkve. Njima je izloio svoje Evanelje, da ne bi modatrao uzalud (2, 2). Ovo dokazuje da je Pavao, iako je sebi prisvajaonaslov apostol Isusa Krista, sebe ismatrao podreenim Dvanaestorici(kao to to zakljuujemo i na temelju 1 Kor 15, 9).

Iz svega proizlazi da Pavao nije upotrebljavao naslov apostol u smislucrkvene asti nego u smislu misijskog (poslanikog) djelovanja. U cijeloj

je toj diskusiji bio u stv ari po srijedi nesporazum: njegovi ga protivnici,judeokrani, nisu dobro shvatili.

Osobna vrijeanja

Pavla su njegovi protivnici osobno vrijeali. Govorili su da je skroman kad je prisutan, a odvaan kad je odsutan (2 Kor 10, 12); da

pie stroge i snane poslanice, a tjelesna mu je nazonost nemona irije bezvrijedna (2 Kor 10, 10); da je samohvalisavac (2 Kor 3, 1;5, 12; 10, 14), da je nagao i da stalno mijenja svoje putne planove, te dase1nitko na nj jne moe osloniti (2 Kor 1, 17 si; usp. 1 Kor 4, 18); \anjegovo poticanje proistie iz zablude, neistoe i prijevare (1 Sol 2, 3 si;2 Kor 4, 2 si), da ugaa ljudima (Gal 1, 10; 2 Kor 10, 2); da trguje rijejuBojom (2 Kor 2, 17; 11, 7 si; 12, 13 si. 16 si; Fil 4, 17)... Pavao na teuvrede odgavara svojim protivnicima sa stanovitom ironijom.

27


10/12

No bio je on sv jestan i svojih slabosti. On je trpio zbog slabosti svojenaravi. Dan mu je tm u tijelu , aneo Sotonin (2 Kor 12, 7) i t riput

je molio Gospodina da odstupi o njega (12, 8). Njegov nastup n ije bio

osvajajui: nastupao je u strahu i u slabosti i u velikom drhtanju(1 Kor 2, 3). U Ateni su ga mudraci ismijali (Dj 17, 32), iz macedonskih jegradova bio istjeran (Dj 17, 10. 14). U Galaciji je zapoeo propovijedatisa stanovitim tjelesnim tegobama (usp. Gal 4, 1213). Nije bio tako dobargovornik :kao Ina ^primjer Apolon (1 Kor 2, 4; 2 Kor 11, 6). Ali on ,se

pouzdavao u Boga koji mu davae snage i jakosti. Dosta ti je imojamilost, jer snaga se u slabosti usavruje, govorio mu je Gospodin (2 Kor12, 9). Jer,- Evanelje nae n ije k vama dolo samo u rijei nego i usnazi, u Duhu Svetomu i mnogostrukoj punini! (1 Sol 1, 5; 2, 1). Izovakve ivotne situacije raa se njegova teologija o jakosti i slabosti,

o mudrosti i ludosti (1 Kor 1, 24; 1, 2631; 2, 15).

Progonstv a i su iv ljavan je s trp eim K ristom

Pavao je sve probleme koji su mu u ivotu nadolazili nastojao uvijekpovezivati s povijeu spasenja koja se kree prema eshatonu i takoih je nastojao rijeiti. U tom je svjetlu naao smisao i progonstvima.Shvatio je da su propovijedanje Isusova Evanelja i progonstvo nera-zdruivi imbenici: Kroz mnoge nam je nevolje ui u kraljevstvo Boje!

(Dj 14, 22). Bio je svjestan da je svojim trpljenjima i progonstvima postaonasljedovatelj Isusa Krista i starozavjetnih proroka (1 Sol 2, 14), da jepostao sudionik Kristovih trpljenja (Fil 3, 10). U njegovu ti jelu postepeno umire sam Krist (2 Kor 4, 1011). S Kristom sam razapet! (Gal2, 19), Nosim znakove rana Isusovih na svome tijelu! (Gal 6, 17). Svjestan svega ovoga, lake je podnosio nevolje svih vrsta koje su ga snalazile zadnjih godina prije uhienja u Jeruzalemu godine 58.

Uhien i zatvoren (godine 58. na Duhove)

Iz Korinta otputuje Pavao kopnenim putem preko Filipa, Troje i Miletaprema Jeruzalemu. U Miletu je govorio predstojnicima efeke crkve, aliu Efez se nije htio svratiti. U tom govoru, popraenom plaem i suzama,Pavao ve predosjea da ga eka skora smrt i da se u Jeruzalemuza nj spremaju nova progonstva (usp. Dj 20, 1938). U Tiru ga ueniciodvraaju od putovanja u Jeruzalem slutei zlo (21, 4), ali on ih ne poslua. U Cezariji neki prorok Pavlu prorie da e ga u Jeruzalemu svezati (Dj 21, 11) i poganima predati. Ali Pavao kroi nesmetano i hrabro

naprijed prema Jeruzalemu: to plaete i parate mi srce? Ta spremansam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za Ime GospodinaIsusa! (Dj 21, 13).

Osim straha pred idovima u Jeruzalemu Pavao se jo boji i toga kakoe ga primiti braa i kako e primiti kolefktu koju je za njih sabrao:Borite se u molitvama Bogu upravljenima za me, da umaknem onimnevjernima u Judeji i da moja pomo (kolekta) Jeruzalemu bude po voljisvetima (kranima)! (Rim 15, 31).

28


11/12

Teko je rei zato je sada opet Pavao putovao u Jeruzalem, kad seposljednji put tako razoarao i napustio ga, izgledalo je, zauvijek,Moda je doao da donese kolektu (Dj 24, 17) ili da posjeti Hram ili,

to je najvjerojatnije, da dokae svoju navezanost na palestinsku tradiciju i da se izmiri s jeruzalemskim kranima. Svakako, u Jeruzalemga je tjerao Duh (Dj 20, 22) a on se Duhu pokorio: Volja Boja neka sevri! (Dj 21, 14).

Dolazak i boravak Pavlov u Jeruzalemu opisuje Luka u Dj 21, 17 si.Prema Luki krani su se u Jeruzalemu dolaskom Pavlovim obradovali(Dj 21, 17). Pretpostavljamo da su se obradovali krani helenisti kojisu odmah doznali da je Pavao stigao u Jeruzalem, dok judeokraninisu tako brzo znali za njegov dolazak, svakako ne prije nego je pohodio

Jakova (usp. Dj 21, 22). U Jeruzalemu pripovijeda Pavao kranima osvojim velikim misijskim uspjesima, kako se mnogo pogana obratiloKristu. Starjeine su nad njegovim izvjetajem bile iznenaene. Oito su

jo uvijek bili uokvireni u svoja uskoidovska shvaanja: bili su vjerniidovskom Zakonu. Tu se od Apostolskog sabora naovamo nije mnogo

promijenilo (usp. Dj 15, 4. 22 si).

Pavlov posjet Jeruzalemu, naravno, postaje opasnost, jer u Jeruzalemusu veina krana obraeni Zidovi koji su revnitelji Zakona (Dj 21, 20)i znaju da Pavao pogane upuuje na otpad od Mojsija uei ih da ne

obrezuju djecu i ne ive po obiajima (tradicijama) (Dj 21, 21). Ovipodaci u Dj 21 daju nam nasluivati da starjeine jeruzalemske Crkvena elu s Jakovom nisu znali to bi sada s Pavlom uinili: stvorio im jesvojim dolaskom samo veliku neugodnost! Starjeine su shvatili njegovnain djelovanja meu poganima, ali judeokrani vjernici ne. Starjeine mu stoga predloe da uzme etiri nazirejca i da se s njima oisti.Pavao nije nikada prezirao idovski zakon, idovsku pobonost ili vjer-nost Zakonu, pa je stoga taj savjet prihvatio. Uostalom, on se timei hvalio kako je i Zidovima bio idov da Zidove pridobije (1 Kor 9, 20).23

Pavao je prihvatio taj savjet jeruzalemskih starjeina, jer se elio javnopokazati solidarnim s jednom idovskokranskom zajednicom kao to jeto bila jeruzalemska kranska zajednica. Uzeo je te ljude nazirejce, snjima se posvetio i uao u Hram da oglasi svretak dana posveenja(Dj 21, 26). Ali sedmi dan ga neki Zidovi iz Azije (vjerojatno iz Efeza)opaze u Hramu i prepoznaju te pobunie narod protiv njega: Izraelci,u pomo! Evo ovjeka koji sve posvuda pouava protiv naroda, Zakonai ovoga mjesta, pa je jo i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto! (Dj 21, 28). Uveo je naime u Jeruzalem Trofima iz Efeza, a idoviiz Azije su mislili da ga je uveo i u Hram. Pavao to nije uinio; bio jeovaj put vrlo oprezan i nije htio sebe ni druge izlagati opasnosti. Protivnici su osuivali Pavla na temelju neutvrene pretpostavke. Navalilisu odmah na njega; svi su ga poeli tui; sav je grad uzavreo (Dj 21,31). Morala je posredovati eta rimskih vojnika koja ga je nala navratima Hrama isprebijana i po naredbi Klaudija Lizije svezala i odni-

251 H. Windisch, Paulus und des Judentum, Stuttgart, 1935; W. D. Davies, Pauland Rabbinic Judaism, London, 1955 (2. izd.); K. Thieme, Paulinismus undJudentum, Freiburg, 1952/53, br. 17/18 (strana 2025).

28


12/12

jela u tvravu, a narod je za njim vikao (21, 35). Pavao je bio tolikoisprebijan da se nije mogao uspeti po stepenicama nego su ga vojnicinosili. Odavde Pavao govori narodu svoj posljednji govor na hebrejskom

materinskom jeziku (21, 40 22, 21).idovi su vidjeli sada konano Pavla svezana i bili su ve poluzaovoljni.Htjeli su ga ubiti, no to im nije uspjelo, jer im ga je rimska eta otelaiz ruku. U zatvoru je nou Pavao imao vienje i uo rijei: Hrabrosamo! Jer kao to si za me svjedoio u Jeruzalemu, tako treba da i uRimu posvjedoi! (Dj 23, 11). Lien slobode Pavao je sproveo u Palestini jo dvije godine, a tada je pozvavi se na cara krenuo put Rima.

Na moru je doivio brodolom. Tad mu se opet ukaza aneo i ree: Neboj se! Pred cara ti je stati! (27, 23). I bio je spaen kao i uvijek do

sada. Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali usame sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve! (2 Kor 1, 9 si).

Pavao se uvijek nadao u spas, i u zadnjem svom zatvoru: Za prve mojeobrane nitko ne bijae uza me, svi me napustie. Ne uraunalo im se!Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpunorazglasi Evanelje, te ga uju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih.Izbavit e me Gospodin od svakoga zla i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njegova slava u vijeke vjekova. Amen! (2 Tim 4, 1618). Ovo

je rije zakljunica ovog velikog ispaenog sluge Kristova!

30

CUS1974_1_06_Rebic_Sv_Pavao

Documents