270 narodna umjetnost 19 (1982) de, umj.etnicki ob1ikovani dijalozi. Madarske usmene balade dobro su dstrazene i prema Vargyasovu tipo- loskom katalogu; madarska tradicija biljezi 134 tipa (usporedit cemo taj podatak sa stanjem balada u Polj- skoj, gdje Czernik bilj-eZi 170 tipo- va). Madarske su balade raznovrs- ne i vitalne. David napominje da se i danas pjevaju u seoskim sredina- rna Madarske, a i kod Madara iz- van granica zemlje. Mozda je ta vi- talnost balade u vezi s cinjenicom da je zlatni vijek balada (ako pro- sudujemo prema broju v,arijanata) bilo devetnaesto stolj.e6e. Ta suvre- menost balada navela je autora antologije da uz stare, klasicne ba- lade izabere i mnostvo becarskih balada, a i one novije, poput balade o JuliSki koja je pala u »dres-ma- sinu«. Autor se trudio da u antolo- giju uvrsti balade s cjelokupnog madarskog govornog podrucja, i tako prostorno i vvemenski zaokruzi ovaj izbor. Autor konstatira da je 111 bala- da dovoljno da se citalac upozna s osnovnim tipoloskim kategorijama madarskih balada. Balade je svrstao u 12 grupa, a svakoj je grupi na- djenuo umjesto naslova moto, koji sugerira tematiku navedenih bala- da (npr.: »Proklet da je otac,a maj.- ka jos vise, koji dva cvetica tako rastavise« iIi »Robujem i venem za slobodom ceznem«). David je oda- brae ovakvu klasifikaciju, premda iznosi i druge moguee sisteme kla- sifikacije pjesarna (doduse bez na- znake autora sistema). Pozitivno je sto se David u predgovoru dotaknuo i muzickog ruha balada. Madarska usmena balada uglavnom se pjeva u ritmu rijeci (parlando rubato). Taj ritmicki tempo nije pogodan za pIes. (U nasim se krajevima pone- kad izvode balade uz pIes, napose u »setanim kolima«, dok su npr. u Sloveniji prava rij.etkost). Autor pr-idodaje tekstu dva notna priloga kao ilustraeiju novog i starog stila izvodenja balada. Nisam kompetentna da dadem sud 0 prevodilackoj vjestini Andra- sa Davida, ali valja istaci da je tekst vrlo citak, da se atmosfera' izvode- nj·a usmene pjesme docarava .arhaic- nim rijeCima nase narodne epike (kao npr. katan, adet, alas, sejtan, uhititi, unici), pa je autor pridodao i rjecnik manje poznatih rijeci, a ne izbjegava ni toliko karakteristic- na cesta ponavljanja stihova (nasi folklol1isti izbjegavaju dosljedno iz- nosenje refrena). Zanimljiv je i au- torov osvrt na fragmentarnost ba- lada, koju usmeni kaziva.c sasvim prirodno nadomjesta proznim ob- jasnjenjem teksta (Lepa Kata Sa- lai). Prateci Davidov uvod, mnogo ce- rno naucit'i 0 izvorima za povijest madarske usmene poezije, pa spo- menimo i ovaj pomalo bizaran po- datak: pjesmu Lepa istoriJja 0 kralju Beli i kceri starog Banka (prijevod naslova A. D.) sastavio je anonimni autor iz Sempte 1570, govoreci u zavrsnim stihovlima 0 svom radu: ••• « S hrvatsk:og na madarski skoro j' prelozeno«. Arntologija je oprem- Ijena i komparativlDim kazalom rna- tiva, koje sporadiCki upozorava i rna slicnost s nasim baladnim motivima, a dosta su precizni podaci 0 mjestu gdje su balade za!biljezene. Tu je i reg:istar balada po naslovima. i regis- tar balada po pocetnim slovima, s metriokim ka:rakteristikama. Nives llitig-Beljak Makedonska narodna lirika, Priredio Tome Sazdov, Preveo Radivoje Pesic, Gradina, Nis Ig81, 359 str. Knjiga je sastavljena ovako: tek- stovi pjesama, rjecnik manje po- znatih rijeOi, pogovor i napomene uz prijevod. Priredivac zbirke izabrao je 154 makedonske lirske narodne pjesme iz pet zbirki i razdijelio ih u pet grupa: I. ljubavne (54), II. poro- dicne (37), III. obredne (24), IV. po- slenicke (17) i V, humoristicke (22). Pjesme je na hrvatski iIi srpski preveo Radivoje Pesic pa u knjizi imamo usporedne tekstove na ma- kedonskom i hrvatskom iIi srpskom.
2
Embed
CORE - narodna umjetnosti rjecnik manje poznatih rijeci, a ne izbjegava ni toliko karakteristic-na cesta ponavljanja stihova (nasi folklol1isti izbjegavaju dosljedno iz-nosenje refrena).
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
270
narodna umjetnost 19 (1982)
de, umj.etnicki ob1ikovani dijalozi.Madarske usmene balade dobro sudstrazene i prema Vargyasovu tipo-loskom katalogu; madarska tradicijabiljezi 134 tipa (usporedit cemo tajpodatak sa stanjem balada u Polj-skoj, gdje Czernik bilj-eZi 170 tipo-va). Madarske su balade raznovrs-ne i vitalne. David napominje da sei danas pjevaju u seoskim sredina-rna Madarske, a i kod Madara iz-van granica zemlje. Mozda je ta vi-talnost balade u vezi s cinjenicomda je zlatni vijek balada (ako pro-sudujemo prema broju v,arijanata)bilo devetnaesto stolj.e6e. Ta suvre-menost balada navela je autoraantologije da uz stare, klasicne ba-lade izabere i mnostvo becarskihbalada, a i one novije, poput baladeo JuliSki koja je pala u »dres-ma-sinu«. Autor se trudio da u antolo-giju uvrsti balade s cjelokupnogmadarskog govornog podrucja, i takoprostorno i vvemenski zaokruzi ovajizbor.
Autor konstatira da je 111 bala-da dovoljno da se citalac upozna sosnovnim tipoloskim kategorijamamadarskih balada. Balade je svrstaou 12 grupa, a svakoj je grupi na-djenuo umjesto naslova moto, kojisugerira tematiku navedenih bala-da (npr.: »Proklet da je otac,a maj.-ka jos vise, koji dva cvetica takorastavise« iIi »Robujem i venem zaslobodom ceznem«). David je oda-brae ovakvu klasifikaciju, premdaiznosi i druge moguee sisteme kla-sifikacije pjesarna (doduse bez na-znake autora sistema). Pozitivno jesto se David u predgovoru dotaknuoi muzickog ruha balada. Madarskausmena balada uglavnom se pjevau ritmu rijeci (parlando rubato).Taj ritmicki tempo nije pogodan zapIes. (U nasim se krajevima pone-kad izvode balade uz pIes, napose u»setanim kolima«, dok su npr. uSloveniji prava rij.etkost). Autorpr-idodaje tekstu dva notna prilogakao ilustraeiju novog i starog stilaizvodenja balada.
Nisam kompetentna da dademsud 0 prevodilackoj vjestini Andra-sa Davida, ali valja istaci da je tekst
vrlo citak, da se atmosfera' izvode-nj·a usmene pjesme docarava .arhaic-nim rijeCima nase narodne epike(kao npr. katan, adet, alas, sejtan,uhititi, unici), pa je autor pridodaoi rjecnik manje poznatih rijeci, ane izbjegava ni toliko karakteristic-na cesta ponavljanja stihova (nasifolklol1isti izbjegavaju dosljedno iz-nosenje refrena). Zanimljiv je i au-torov osvrt na fragmentarnost ba-lada, koju usmeni kaziva.c sasvimprirodno nadomjesta proznim ob-jasnjenjem teksta (Lepa Kata Sa-lai).
Prateci Davidov uvod, mnogo ce-rno naucit'i 0 izvorima za povijestmadarske usmene poezije, pa spo-menimo i ovaj pomalo bizaran po-datak: pjesmu Lepa istoriJja 0 kraljuBeli i kceri starog Banka (prijevodnaslova A. D.) sastavio je anonimniautor iz Sempte 1570, govoreci uzavrsnim stihovlima 0 svom radu:••• « S hrvatsk:og na madarski skoroj' prelozeno«. Arntologija je oprem-Ijena i komparativlDim kazalom rna-tiva, koje sporadiCki upozorava i rnaslicnost s nasim baladnim motivima,a dosta su precizni podaci 0 mjestugdje su balade za!biljezene. Tu je ireg:istar balada po naslovima. i regis-tar balada po pocetnim slovima, smetriokim ka:rakteristikama.
Knjiga je sastavljena ovako: tek-stovi pjesama, rjecnik manje po-znatih rijeOi, pogovor i napomeneuz prijevod.
Priredivac zbirke izabrao je 154makedonske lirske narodne pjesmeiz pet zbirki i razdijelio ih u petgrupa: I. ljubavne (54), II. poro-dicne (37), III. obredne (24), IV. po-slenicke (17) i V, humoristicke (22).
Pjesme je na hrvatski iIi srpskipreveo Radivoje Pesic pa u knjiziimamo usporedne tekstove na ma-kedonskom i hrvatskom iIi srpskom.
271
prikazi i kritike
U kracem pogovoru pod naslo-yom: Makedonska narodna lirika,dr Tome Sazdov govori 0 odlikamai temama makedonskih lirskih na-rodnih pjesama, u kojima su au-tentiono i produhovljeno izrazenevjekovne ceznje i patnje, nade istrahovanja, zelje i teznje ·Make-donaca, njihov mukotrpan zivot uropstvu. Istice da su u tim pjes-mama nasla mjesta i borbena na-stojanja Makedonaca da odole pod-jarmlj.enom ZiViOtU, pa je takonarodna pjesma stihovana kroni-ka' d.nustvenopovijesnih, socijalrno-ekonomskih i kulturno-prosvjetnihtokova. Makedonske narodne pjes-me, kaze Sazdov, predstavljaju vr-hunsko stvaralacko dostojanstvo,»preko pesme makedonskf covek jeblistavo izrazio svoju poetsku na-dar,enost, izrazavajuci se kao pravimajstor odmerene r,eci«. Tako su,kaze se dalje, stihom narodnog pje-vaca sazdane divne poetske slike,koje otkrivaju istancano poznava-nje covjekove p&i.he i prirode, anjezna dusa makedonskog narodnogpjesnika naslikala je umjetnicki sa-vrsene portrete. Otud u makedon-skoj narodnoj poeziji lirske pjesmedominiraju i po broju i po kvalite-ti. Sazdov dalje navodi da iako jepoliticka povijest makedonskog na-roda, lispunj,en'a nizom borbenih tre-nutaka, omogucila stvaranje i broj-nih epskih stihovanih zanrova, odkojih BU hajducke, komitske ipartizanske pjesme najuocljivije,iJpak je u birti lirska na~odna poe-zija karakteristicnija i reprezenta-tivnija, za zakljucu~e da je bas ulirskim zanrovima »porobljeni coveknajraskosnije i najupecatljivije r.az-granao svoju poetsku nadarenoststvarajuci kroz vekove stihovanukroniku svog mukotrpnog koracanjaukrstenim ziv,otn1m putanjama«.
U okViirima makedonske narodnelirike Sazdov kaze da se prema os-novnim motivima mogu izdvojitiovegrupe: ljubavne, porodicne, ob-redne, radne i humoristicke. DajucikaT!l'kteristiikegrupii, Sawov je iz-medu ostalog dao ove napomene:najopsezniju grupu cine I~ubavnenarodne pjesme s bogatom skalom
Ijubavnih osjecaja i osnovnim mo-ralno-etickim i .estetskim shvaca-njima makedonskog naroda; poro-dicne pjesme predstavljaju pravusukcesiju ljubavnih jer prema na-rodnoj etic.i iskrena Ijubav zavrsa-va brakom; u tim j,e pjesmama sto-zer poetskog Cina zen a u ulozi su-pruge, snahe, zaove, majke; u ob-rednim su pjesmama fiksirana vi-sevjekovna shvacanja ,i vjerovanja,tako da predstavljaju dragocjen ivjerodostojan materijal za reprodu-ciranje drustveno-privrednih prilikau proslosti Makedonaca. Radnu na-rodnu poeziju Sazdov dijeli na ne-koliko podgrupa: ar,gatske, ovcarske,zetvarske i pecalbarske; navodi daje u njima uoblicen trudbenicki Zi.~vot Makedonaca i da motivima iekspresijom nostalgicne pecalbarskepjesme predstavljaju speeificap zanrmakedonske narodne lirike, koji jekronoloski jedan ,od posljednjih.Pjesme ove zbirke ;ispjevane su utradieionalnom osmercu (rjede udesetercu) i odlikuju se »prebogatimregistrom stilsko-izraznim sredstvi-ma«, od kojih BU epitet, komparacijametafora i kontrast najcesee upo-treblj,avani.
U Napomenama uz prevod Radi-voje Pesic govoI1i 0 velikim i sloze-nim »prevodilackim iskusenjima nakoja navodi narodna poezija« u pr-yom redu zbog tog'a sto je doZivljajnarodne pj,esme uvijek neposredan.Prevodilac je nastojao da, :zahvalju-juci sirokim mogucnostima kojepruzaju oba jezik,a, prenese i uciniprisnim duh i govor ove poezije,pri <!emu je parzio da ocuva izvor-nost, autenticnost i funkcionalnostoblika i ritma. Pesic kaze da se su-sretao s veoma rijetk.im arhaizmi-rna, starim kovanicama i frazama ida je obratio narocitu paznju cezuristiha. A da ne bi doslo do poreme-caja metrike i svega onoga sto pri-donosi »snazi i milozvucnosti govo-ra, zadrZavani su i izv,esni poznatiarhaizmi iIi tudiee u prevodu ili uoriginalu«. Neke manje poznate ri-jeci koje su prenijete u originaluobjasnjene su u Recniku manje po-znatih reci.