CIP - Katalogizacija u publikaciji I prelom A.pdfJelačić, Asim Zec, Zijad Kunovac, Mustafa Kurtović, Lutvo Šukalo, Salko Ophodžaš, Hasan Đozo, and Slavko Sladoje. In the Pounje
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Bosni i Hercegovini 1991-1995 = The Bosnian book of the dead
:
human losses in Bosnia and Herzegovina1991-1995 / Mirsad
Tokaa;
[prijevod Senada Kreso, Linda Popi, Selma Islamovi].
- Sarajevo : Istraivako dokumentacioni centar, 2012. - 4 knj.
(905, 1066, 1151, 1386 str.) : ilustr. ; 23 cm
Tekst upor. na bos. i engl. jeziku. - Bilješke uz tekst.
ISBN 978-9958-9544-5-0
COBISS.BH-ID 19755526
Bosni i Hercegovini 1991-1995 = The Bosnian book of the dead
:
human losses in Bosnia and Herzegovina1991-1995 / Mirsad
Tokaa;
[prijevod Senada Kreso, Linda Popi, Selma Islamovi].
- Sarajevo : Istraivako dokumentacioni centar, 2012. - 4 knj.
(905, 1066, 1151, 1386 str.) : ilustr. ; 23 cm
Tekst upor. na bos. i engl. jeziku. - Bilješke uz tekst.
ISBN 978-9958-9544-5-0
COBISS.BH-ID 19755526
Bosanska knjiga mrtvih The Bosnian Book of the Dead
Ljudski gubici u Bosni i Hercegovini 1991-1995 Human Losses in
Bosnia and Herzegovina 1991-1995
Sarajevo, Oktobar/October 2012
Autor/Author: Mirsad Tokaa
Naziv knjige/Book title:
Bosanska knjiga mrtvih - Ljudski gubici u Bosni i Hercegovini
1991-1995
The Bosnian Book of the Dead - Human Losses in Bosnia and
Herzegovina 1991-1995
Autor/Author:
Prevod na Engleski/English translation:
Ilustracije/Ilustrations:
Elena Monaco, Ahmet Ibuki, Muhamed Slezovi, Goran Jankovi,
Aleksandra Goreta, Vedran Babi, Ibrahim Novali, Anto Brki, Igor
Banfi
Tehnika priprema-DTP/Technical layout-DTP:
Alma Kapidi Štampa/Print:
4X1000
Zahvalnica Acknowledgments Bosanska knjiga mrtvih je jedinstven
spomenik rtvama rata u Bosni i Hercegovini The Bosnian Book of the
Dead is a unique monument to the victims of the war in Bosnia and
Herzegovina Bosanska kultura sjeanja - Zašto i kako? Bosnian
culture of memory - Why and how?
1. Zašto istraivanje „Ljudskih gubitaka“? 1. Why do we research
“Human losses”?
2. Pravno-politiki okvir popisa rtava rata 2. Legal and political
framework for recording the victims of war
3. Predmet i ciljevi istraivanja 3. The Research Subject and
Objectives
4. Istraivake metode 4. The methodologies of research
4.1. Izvori podataka i dokumenti 4.1. Sources of data and
documents
4.2. Prikupljanje podataka 4.2. Data gathering
4.2.1. Metode-instrumenti prikupljanja podataka 4.2.1.
Methods-instruments of data gathering
5. Organizacija istraivanja 5. Organisation of research
6. Etika pitanja, ogranienja i kritike 6. Ethical issues,
limitations and criticism
7-12
13-16
17-30
31-47
48-53
54-57
58-69
69-74
74-78
79-95
96-106
7. Rezultati istraivanja – Analiza podataka 7. Research results–
Data Analysis
7.1. Bosna i Hercegovina 7.1. Bosnia and Herzegovina 7.1.1.
Vremenska distribucija ljudskih gubitaka u Bosni i Hercegovini
7.1.1. Time distribution of human losses in Bosnia and Herzegovina
7.1.2. Ljudski gubici prema statusu - civili v. vojnici 7.1.2.
Human losses according to status - civilians v. soldiers 7.1.3.
Polna struktura ljudskih gubitaka 7.1.3. Gender structure of human
losses 7.1.4. Nacionalna struktura ljudskih gubitaka 7.1.4. Ethnic
structure of human losses 7.1.5. Starosna struktura ljudskih
gubitaka 7.1.5. Age structure of human losses 7.1.6. Ljudski gubici
vojnih formacija 7.1.6. Human losses suffered by different military
units 7.1.7. Prostorna distribucija ljudskih gubitaka – po mjestu
stanovanja 7.1.7. Territorial distribution of human losses – by
place of residence Sarajevo
Srebrenica
107-107
107-108
109-111
112-117
118-125
125-140
141-147
147-162
163-208
7
ZAHVALNICA
Hiljade kontakata, razgovora, sastanaka, intervjua su iza nas.
Teško je pobrojati sve one koji su po- magali i aktivno uestvovali
u realizaciji pro- jekta. U jedno sam apsolutno siguran. Bez po-
rodica, rodbine i prijatelja poginulih graana ne bi bilo mogue
rekonstruirati hiljade pria i registrirati i sakupiti ogromanu
koliinu po- dataka, koja je postala dragocjen sadraj naše arhive i
baze podataka. Stoga, svima onima koji su nam poklonili povjerenje
i bili spremni sa nama podijeliti veoma intimne prie dogujemo
najveu zahvalnost.
Sve što smo uradili u skoro etiri godine ko- liko je trajalo
istraivanje, ne bi bilo mogue bez razumijevanja i finansijske
podrške Mini- starstva vanjskih poslova Vlade Kraljevine Norveške.
Posebnu zahvalnost dugujemo njego- voj ekselenciji, ambasadoru
Henriku Ofstadu i njegovoj ekselenciji ambasadoru Janu Braathu, kao
i prvom sekretaru ambasade Heidi Olufsen, te kompletnom osoblju
ambasade u kojoj smo uvijek nailazili na srdaan prijem, otvorenost
i spremnost da nam se pomogne.
Zahvalnost dugujemo i OPA – Uredu za javne po- slove Amerike
ambasade, koji su finasirali naše poslove u oblasti odnosa s
javnošu i outreach, te Ambasadi Švicarske koja je finansirala rad
ekspertskog tima za evaluaciju projekta.
Priprema Bosanske knjige mrtvih trajala je skoro etiri godine i
odvijala se zahvaljujui finansi- jskoj podršci Evropske komisije i
naših institu- cionalnih donatora Vlade Kraljevine Norveške, arls
Stjuart Mot fondacije (SAD),Švedske razvo- jne agencije
(SIDA).
ACkNowLEDGMENTS
Thousands of personal discussions, dialogues, meetings, and
interviews are behind us. It is difficult to name all the people
who assisted and actively participated in the implementation of
this project. I am absolutely sure about one thing, though: without
the families, relatives and friends of the killed citizens it would
have been impossible to reconstruct thousands of stories or to
register or collect the enormous amount of data which became the
valuable content of our archive and database. Therefore, we owe our
deepest gratitude to all of those who trusted us with their most
intimate stories.
Everything we have accomplished in almost four years of work would
not have been possible without the understanding and support of the
Ministry of Foreign Affairs of the Royal Norwegian Government.
Special gratitude goes to His Excellency, Ambassador Henrik Ofstad,
and His Excellency, Ambassador Jan Braathu, as well as the
Embassy’s First Secretary Heidi Olufsen, and to all of the
Embassy’s personnel, who always welcomed us with open arms and
stood by ready to assist us.
We are also very grateful to OPA - The Office of Public Affairs of
the U.S. Embassy, which supported our activities in the area of
Public Relations and Outreach, as well as to the Embassy of
Switzerland, which supported the work of the experts’ team for the
evaluation of this project.
This publication would not have been possible without the financial
support of the European Commission and I take this opportunity to
express my deepest gratitude for their financial
contribution.
8
I owe special gratitude to my closest friends, associates and
co-founders of the Center, Safer Hukara and Jadranko Kurbegovi.
They remained consistent with our mission, basic ideas, and program
activities even in the most difficult moments, at first working in
the State Commission for the War Crimes, and then - immediately
after the War - as part of the RDC. They always showed full
devotion, loyalty and readiness to face all the difficulties,
risks, attacks, ignorance and disdain, which seem to go with every
difficult and responsible task.
Special contribution in Human Losses reserch and creation of the
Book was given by my associates and co-authors Jadranko Kurbegovi
(Sarajevo), Selma Kapidi i Mersiha Drkenda (Podrinje), Merdana
Subaši (Bosanska Krajina), Boana Pulji i Senada Gugi (indirect
victims).
Special help in the Book’s preparation was offered by Kenan
Zahiragi, Nadira Herenda i Muamera Sadikovi (preparation of
statistical analyses), Bakir Junuzovi, Alma engi i Zehra Bajramovi
(outreach and web-portal), and Lejla Mamut (preparation of
application for donors and project implementation reports).
I owe no less credit to other associates of the Center who greatly
contributed not only towards implementation of this project, but
also towards development of the Center itself – Elma Zahiragi,
Svjetlana Eski, Adisa Mahmutovi-Kova, Eldar Jahi, Mirza Huseinovi,
Amela Šatrovi, Emir Zvizdi, Lara Musulin, Sada Imamovi, Snjeana
Filipovi, Muris Beši, Almir ozo, Lejla Garaplija, Lejla Jusi, Amer
Salihovi, Nusret Dedaji, Dario Smaji, Belma Muhi, Indira Hurko,
Emir Duhovi, Benjamin Mešak, Adis Agovi, Almina Hodi, Munever
Herak, Linda Popi and Aida Kuduz.
Posebnu zahvalnost dugujem mojim najbliim prijateljima- suosnivaima
Centra- Saferu Hu- kari i Jadranku Kurbegoviu koji su i u najteim
trenucima, najprije u okviru Komisije za ratne zloine, tokom i
neposredno nakon rata, a potom u IDC-u, slijedili našu zajedniku
misiju, osnovne ideje i programska opredijeljenja koja su, prije i
iznad svega, znaila punu odanost, posveenost i spremnost da se
suoimo s teškoama, rizicima, napadima, ignorisanjem i
omalovaavanjem, koji su sastavni dio svakog teškog i odgovornog
posla.
Poseban doprinos istraivanju Ljudskih gubi- taka i nastanku knjige
dali su saradnici-koautori Jadranko Kurbegovi (Sarajevo), Selma
Kapidi i Mersiha Drkenda (Podrinje), Merdana Subaši (Bosanska
Krajina), Boana Pulji i Senada Gugi (indirektne rtve).
Pomo u pripremi knjige dali su i Kenan Zahiragi, Nadira Herenda i
Muamera Sadikovi pripremajui statistike analize, Bakir Junuzovi,
Alma engi i Zehra Bajramovi organizirajui outreach i pripremajui
tekstove za web-portal, te Lejla Mamut koja je pripremala
aplikacije donatorima i izvještaje o implementaciji projekta.
Ništa manju zahvalnost ne dugujem i ostalim saradnicima Centra koji
su dali nemjerljiv do- prinos, ne samo realizaciji ovog projekta,
nego i sveukupnom razvoju Centra - Elmi Zahiragi, Svjetlan Eski,
Adisi Mahmutovi-Kova, Eladaru Jahiu, Mirzi Huseinovi, Ameli
Šatrovi, Emiru Zvizdi, Lari Musulin, Sadi Imamovi, Snjeani
Filipovi, Murisu Beši, Almiru ozo, Lejli Garaplija, Lejli Jusi,
Ameru Salihovi, Nusretu Dedaji, Dariju Smaji, Belmi Muhi, Indiri
Hurko, Emiru Duhovi, Benjaminu Mešak, Adisu Agovi, Almini Hodi,
Muneveru Herak, Lindi Popi, i Aidi Kuduz.
9
Many associates and volunteers, as well as ordinary citizens,
assisted us in different ways and supported our attempts to
establish the truth about Bosnian casualties in the period between
1991 and 1995. Their help and support were decisive for our
results. As unpaid volunteers, they helped our field research,
collected data and information, or led us to the addresses of
potential sources of information.
In the Podrinje Region, these were our volunteers: Mustafa Sueska,
the late Mustafa Salihovi, Abdulferhat Latifovi, Neo Stojanovi,
Rasim Halilagi, Zoran Crnogaa, as well as other citizens and those
who performed various duties – Zafer Raši, Šefik Delahmet, Alma
Delizaimovi, Hasan Tafro, Fadil Kalkan, Enver Kunovac and Sulejman
Dreca, Nermana Sofovi, Ahmet Hubjer, Enver Borovina, Mirsad
Kulelija, Fatima Husejnovi, Hedija Kasapovi, Advija iga, Salem
orbo, Predrag Radi, Mevludin Lupi, Nedad Muhi, Miladin Milievi,
Tomislav Batini, Kemal amdija, Redep Jelai, Asim Zec, Zijad
Kunovac, Mustafa Kurtovi, Lutvo Šukalo, Salko Ophodaš, Hasan ozo,
and Slavko Sladoje.
In the Pounje and Vrbas Regions, our volunteers were: Zijad Ibri,
Adil Medi, Senka Jakupovi, Edin Ramuli, Saida Karabaši, Fatima
Fazli, as well as other citizens and those who performed various
duties – Ilijaz Mehmedovi, Majka Mejra Dautovi, Mehmed Begi,
Magbula Mešanovi, Mirsad Topi, Semir Gradinovi, Alija Feriz, Safet
Durakovi, Mirnes Devi, Esad Anadolac, Asmir Pali, Zahid Boti,
Uzemir Beganovi, Devad Kudi, Sejfo Mustafi, Hajrudin Muhamedagi,
Safet Karadi, Sabina emer, Association ‘’Izvor’’ Prijedor,
Association ‘’Mostovi Prijateljstva’’ Prijedor, Association ‘’Donja
Puharska’’ Prijedor,
Mnogo je saradnika i volontera kao i obinih graana koji su na
razliite naine pomogli ili podravali naša nastojanja da se
pribliimo istini o stradanju bosanskih graana u periodu 91- 95.
Njihova pomo i podrška bili su presudni za naše rezultate. Na
dobrovoljnoj osnovi i bez ikakve ma- terijalne nadoknade pomagali
su naša istraivanja na terenu, prikupljali podatke i informacije
ili nas upuivali na adrese potencijalnih izvora.
U Podrinju to su bili naši saradnici volonteri - Mustafa Sueska,
rahmetlija Mustafa Salihovi, Abdulferhat Latifovi, Neo Stojanovi,
Rasim Halilagi, Zoran Crnogaa, kao i drugi graani i vršioci
razliitih funkcija – Zafer Raši, Šefik Delahmet, Alma Delizaimovi,
Hasan Tafro, Fadil Kalkan, Enver Kunovac i Sulejman Dreca, Nermana
Sofovi, Ahmet Hubjer, Enver Borovina, Mirsad Kulelija, Fatima
Husejnovi, Hedija Kasapovi, Ad- vija iga, Salem orbo, Predrag Radi,
Mevludin Lupi, Nedad Muhi, Miladin Milievi, Tomislav Batini, Kemal
amdija, Redep Jelai, Asim Zec, Zijad Kunovac, Mustafa Kurtovi,
Lutvo Šukalo, Salko Ophodaš, Hasan ozo, Slavko Sladoje.
U Regiji Pounja i Vrbasa naši saradnici volo- nteri bili su – Zijad
Ibri, Adil Medi, Senka Jakupovi, Edin Ramuli, Saida Karabaši,
Fatima Fazli kao i drugi graani i vršioci razliitih funkcija –
Ilijaz Mehmedovi, ma- jka Mejra Dautovi, Mehmed Begi, Magbula
Mešanovi, Mirsad Topi, Semir Gradinovi, Alija Feriz, Safet
Durakovi, Mirnes Devi, Esad Anadolac, Asmir Pali, Zahid Boti,
Uzemir Beganovi, Devad Kudi, Sejfo Mustafi, Hajrudin Muhamedagi,
Safet Karadi, Sabina emer, Udruenje ‘’Izvor’’ Prijedor, Udruenje
‘’Mostovi Prijateljstva’’ Prijedor, Udruenje ‘’Donja Puharska’’
Prijedor, , Udruenje ‘’Srcem do mira’’ Kozarac, Milan Bogdani,
Opinske slube i
10
Association ‘’ Srcem do mira’’ Kozarac, Milan Bogdani, and the
Municipality Departments and Mayors of Sanski Most, Bosanska Krupa,
Buim, Velika Kladuša, Cazin, Biha, Bosanski Petrovac, Klju, Tešanj,
Bosansko Grahovo, Bosanka Gradiška, Mrkonji Grad, Prijedor, Donji
Vakuf, Banja Luka, Kotor Varoš and Jajce.
In the Posavina Region: Sead Demirovi, Mumin Avdi, Suljo Javri,
Osman Poljakovi, Mirko Noica, Luca Jurki, Nataša Stevanovi,
Hajrudinom Halilovi, the Municipalty of Graanica, the Municipality
of Doboj-Istok, the Municipality of Tuzla, Admira Adi-Tupkovi,
Razim Slanjanki, Danilom Krsti, Lazar Blagojevi, the Municipality
of Zavidovii, the Municipality of Bosanski Brod, Razim Slanjanki,
Novalija Bajri, the Municipalities of ivinice and Kotorsko-Doboj,
Muahmed Spahi, Jovo Radonji, Marko Grabovac, the Municipalities of
Lukavac, Kalesija, Derventa, Odak, Orašje, and Gradaac.
In the Neretva Region: Nedad Behram, Toni Jakov Reni, Jasminka
umhur, Miralem Hamza, Begzada Šukman, Zehra Krnji, Hasan Hindi,
Marinko Ljoljo, Nermin Elezovi, Alija Vidimli, Idriz eff. Merzit,
Fazlija Hebibovi, Slavko Babi, Miroslav Nikoli, Mayors Prika
Zdravko, Milan Radmilovi, Viktor Mari, Emir Bubalo, Branislav
Mikovi, Salem Dedi, Stjepan Boškovi, Miladin Samardi, and Ljubo
Bešli.
In the Central Bosnia Region: Mayors Seid Smailbegovi, Nikica
Petrovi, Salkan Merdani, Mladen Mišuri Ramljak, Mato Bariši, Rade
Pavlovi, Tahir Lendo, Hamado Fati, Munib Alibegovi, Vlado Alilovi,
Izet Baši, Husein Smajlovi, Mato Zovko, Marko Vidak, Ivo Topalovi,
Ljerka Mandi, Ruzmin Hodi,
Naelnici Opina: Sanki Most, Bosanska Krupa, Buim, Velika Kladuša,
Cazin, Biha, Bosanski Petrovac, Klju, Tešanj, Bosansko Grahovo, Bo-
sanka Gradiška, Mrkonji Grad, Prijedor, Donji Vakuf, Banja Luka,
Kotor Varoš i Jajce.
U Regiji Posavina - Sead Demirovi, Mumin Avdi, Suljo Javri, Osman
Poljakovi, Mirka Noicu, Luca Jurki, Nataša Stevanovi, Hajrudi- nom
Halilovi, Opina Graanica, Opina Doboj- Istok, Opina Tuzla, Admira
Adi-Tupkovi, Raz- im Slanjanki, Danilom Krsti, Lazar Blagojevi,
Opina Zavidovii, Opina Bosanski Brod, Razim Slanjanki, Novalija
Bajri, Opina ivinice, Opine, Kotorsko-Doboj, Muahmed Spahi, Jovo
Radonji, Marko Grabovac, Opina Luka- vac Opina Kalesija, Opina
Derventa, Opina Odak, Opina Orašje, Opina Gradaac.
U Regiji Neretva – Nedad Behram, Toni Ja- kov Reni, Jasminka umhur,
Miralem Hamza, Begzada Šukman, Zehra Krnji, Hasan Hindi, Marinko
Ljoljo, Nermin Elezovi, Alija Vidimli, Idriz ef. Merzit, Fazlija
Hebibovi, Slavko Babi, Miroslav Nikoli, naelnici opina Prika
Zdravko, Milan Radmilovi, Viktor Mari, Emir Bubalo, Branislav
Mikovi, Salem Dedi, Stjepan Boškovi, Miladin Samardi, Ljubo
Bešli.
U Regiji Centralna Bosna – Naelnici Opina: Seid Smailbegovi, Nikica
Petrovi, Salkan Merdani, Mladen Mišuri Ramljak, Mato Bariši, Rade
Pavlovi, Tahir Lendo, Hamado Fati, Munib Alibegovi, Vlado Alilovi,
Izet Baši, Husein Smajlovi, Mato Zovko, Marko Vidak, Ivo Topalovi,
Ljerka Mandi, Ruzmin Hodi, Mirsad Alihodi, Ibrahim Dautovi, Semina
Aleki, Muamera Avdi, Osman Hadi, Nermin Grabus, Inga Cekelin, Haris
ati, Ibra- him Plean, Suad Smajilhodi, Ervin Avdibegi,
11
Mirsad Alihodi, Ibrahim Dautovi, Semina Aleki, Muamera Avdi, Osman
Hadi, Nermin Grabus, Inga Cekelin, Haris ati, Ibrahim Plean, Suad
Smajilhodi, Ervin Avdibegi, Merisa Šari, Milica Gavri, Osman
Silajdi, Nazif ino, Sakib Beši, Zijad Prosjanovi, Tahir Manduka,
Jasmin Manduka, Franciscan friar Ivan Pervan, Munevera Avdi, Adem
atak, Sadik Trako, Omer Hildo, Mensur Jašarspahi, amil Zaimovi,
Faruk Salinovi, Alija Smaji, Dragutin Zvonimir, and Aiša
Hadihalilovi
A special role in the preparation of not only the Bosnian Book of
the Dead, but also in the development of the whole IT system of the
IDC was played by the Swallow Company from Sarajevo; thanks to
their unselfish support we have succeeded in developing one of the
most complex databases dedicated to war crimes and victims of war
and achieved a pioneer breakthrough in the development and use of
modern information technologies in the domain of processing,
analysis, management and access to the data that are the result of
the Center’s research projects.
Finally, we wish to pay deep respect and gratitude to the team of
experts evaluating the project consisting of Ewa Tabeau, PhD, the
Head of the Demographic Unit Research Team at the Hague Tribunal,
Patrick Ball, PhD, Chief Technical Officer and Director of Human
Rights Program at Benetech Initiative, and Philip Verwimp, PhD,
Development Economist and Demographer, International Institute for
Social Studies in the Hague. Their readiness to devote such a
significant amount of time and their extraordinary efforts to
provide us with the expert assessment of the project and to offer
invaluable recommendations for the improvement of our work are
greatly appreciated.
Merisa Šari, Milica Gavri, Osman Silajdi, Nazif ino, Sakib Beši,
Zijad Prosjanovi, Tahir Manduka, Jasmin Manduka Fra Ivan Pervan,
Munevera Avdi, Adem atak, Sadik Trako, Omer Hildo, Mensur
Jašarspahi, amil Zaimovi, Faruk Salinovi, Alija Smaji, Dra- gutin
Zvonimir, Aiša Hadihalilovi.
Postoji i dio ljudi koji su nam pruili izuzetnu podršku i pomo u
obezbjeenju veoma povjerljivih informacija, a iji identitet moramo
zaštititi. Ali, to nije razlog da im ovom prilikom ne iskaemo
duboko poštovanje za pomo i povjerenje koje su nam ukazali, a koje
je esto bilo povezano i sa sudbinom njihovih karijera i fizike
sigurnosti u sluaju da iznevjerimo njihovo povjerenje.
Posebnu ulogu u pripremi ne samo Bosanske knjige mrtvih, nego i u
razvoju cjelokupnog informacionog sistema IDC-a, imala je firma
„Swallow“ d.o.o. Sarajevo uz iju smo nesebinu podršku uspjeli
razviti jednu od najkompleksni- jih baza podataka posveenih ratnim
zloinima i rtvama rata te ostvariti pionirske iskorake u razvoju i
upotrebi savremenih informatikih tehnologija u oblasti obrade,
analize, upravljanja i pristupa podacima koji su rezultat
istraivakih projekata Centra.
Na kraju elimo iskazati duboko poštovanje i za- hvalnost
ekspertskom timu za evaluaciju projekta kojeg su inili Prof. Dr.
Ewa Tabeau, rukovodioc istraivakog tima demografskog odjeljenja
Tribu- nala u Hagu, Prof. dr. Patrick Ball, direktor programa
ljudskih prava u kompaniji Benetech Int. (SAD) i Prof. dr. Philip
Verwimp, predavau na Institutu za društvene nauke Univerzitet u
Luvenu - Belgija, na spremnosti da posvete znaajno vrijeme i
izuzetne napore i daju strunu ocjenu projekta i da ponude
dragocjene preporuke za unapreenje našeg rada.
12
When we launched this project we could not have envisaged what
media attention our activities would produce. In this regard, we
owe our gratitude to the media that, with only a few exceptions,
informed the public in an absolutely objective fashion, with good
intentions and in a timely manner, on the progress of our project,
and helped in obtaining the trust of victims’ families in our work.
Special thanks to the Linden Company for public relations and
advertising, run by Nedim Lipa, and to audio and video production
company “XY”, run by Refik Hodi, which tracked and assisted our PR
and Outreach activities with an exceptional enthusiasm.
Finally, I believe that, on behalf of my associates and in my own
name, I can express our gratitude to our families who endured our
frequent and long absences. Without their support and
understanding, it would have been difficult to realize such a
complex project.
Mirsad Tokaa, President of the RDC
Kada smo zapoeli projekat nismo mogli ni slutiti kakvu e medijsku
panju izazvati naše aktivnosti. U tom smislu dugujemo zahvalnost
medijima koji su, uz veoma rijetke izuzetke, potpuno objektivno,
dobronamjerno i pravovre- meno obavještavali javnost o napredovanju
pro- jekta i time pomogli da porodice rtava steknu uvid i
povjerenje u naše aktivnosti i namjere. U tom kontekstu posebno
poštovanje zasluuje firma za marketing i odnose s javnošu „Linden“
koju vodi Nedim Lipa, te firma za audio-video produkciju „XY“ koju
vodi Refik Hodi, a koji su s izuzetnim entuzijazmom pratili i
pomagali naše PR i outreach aktivnosti.
Vjerujem da, na kraju, u ime svih saradnika i svoje lino ime mogu
iskazati zahvalnost našim porodicama koje su trpile zbog estog i
dugog odsustva, jer bez njihove podrške i razumjevanja teško je
realizirati tako kompleksne projekte.
Mirsad Tokaa, predsjednik IDC-a
13
The Bosnian Book of the Dead is a unique monument to the victims of
the war in Bosnia and Herzegovina
The Bosnian Book of the Dead is a monument to the people of Bosnia
and Herzegovina who lost their lives or who disappeared during the
war (1991 - 1995). It is the only shared monument to the killed or
disappeared citizens of Bosnia and Herzegovina, irrespective of
their religion or ethnicity. The Research and Documentation Center
(RDC) has put much effort into gathering, compiling, comparing and
systematizing the data on the killed and the disappeared. It was
gathered from 700 sources. The documentation of the former B&H
State Commission on Gathering Facts About War Crimes in Bosnia and
Herzegovina makes up a significant part of the data. Its archives,
along with those of numerous associations of war veterans, victims,
families and former camp inmates’, rulings of the Hague Tribunal
and domestic courts, data from state institutions’ databases,
photographs of victims and tombstones, witness statements, books,
written documents, video and audio materials, press
clippings/articles and other media content, were gathered by the
RDC between 2004 and 2011 and compiled into a single archive. By
virtue of its detail and the quality of its content, it played,
mainly through research and public presentation of the findings, a
crucial role in the Bosnian Book of the Dead becoming the most
comprehensive and reliable registry of human losses suffered in the
Republic of B&H. It is unlikely that a significant number of
new victims - victims that haven’t already been identified by the
RDC or confirmed by 700 other sources over the past 20 years - will
ever be discovered. However, discovering even a single new victim
will help to create a more complete picture of the human losses and
suffering caused by the war.
Bosanska knjiga mrtvih je spomenik ljudima iz Bosne i Hercegovine
koji su izgubili ivot ili nestali u ratu od 1991. do 1995. godine.
Jedini je zajedniki spomenik stradalim i nestalim dravljanima Bosne
i Hercegovine, nezavisno od njihove vere i nacionalne pripadnosti.
Istraivako-dokumentacioni centar (IDC) je uloio veliki napor da
prikupi, objedini, uporedi i sistematizuje podatke o stradalim i
nestalim iz 700 izvora, meu kojima znaajno mesto zauzima
dokumentacija nekadašnje Dravne komisije Bosne i Hercegovine za
prikupljanje injenica o ratnim zloinima. Sauvana arhiva, kao i
podaci udruenja porodica rtava, boraca i logoraša, presude Haškog
tribunala i domaih sudova, baze podataka pojedinih dravnih
institucija i udruenja logoraša, fotografije rtava i nadgrobnih
spomenika, izjave svedoka, knjige, medijski prilozi, pisana
dokumenta, video i audio materijali koje je IDC prikupio od 2004.
do 2011. godine, tokom istraivanja i javnih prezentacija rezultata,
svojom brojnošu i sadrajem odluujue su doprineli da Bosanska knjiga
mrtvih postane najobuhvatniji i najpouzdaniji registar ljudsih
gubitaka Bosne i Hercegovine. Mala je mogunost da se pojavi vei
broj novih rtava, koje nisu identifikovali IDC i 700 drugih izvora,
tokom proteklih 20 godina. Ali otkrie i dve nove rtve doprinee
potpunijoj slici stradanja ljudi tokom rata.
Imena 95.940 rtava rata, koliko ih je prema poimeninoj evidenciji
IDC-a, prekidaju balkansku praksu i kulturu koje stradale i nestale
posmatraju kroz brojeve. Kada su 2007. godine javno predstavljeni
rezultati popisa,
Bosanska knjiga mrtvih je jedinstven spomenik rtvama rata u Bosni i
Hercegovini
14
The naming of the 95,940 victims identified by the RDC marks a
break in the Balkans culture and practice of seeing the dead and
the disappeared as mere numbers. When their results were presented
to the public in 2007, the RDC was strongly criticized by some
political party leaders and representatives of scientific
institutions. Their main objection revolved around the fact that
RDC’s research into individual cases resulted in a total number of
casualties that was half that which had been considered valid up to
that point (the initial figure was 200,000). Despite this, naming
of the victims proved to be a source of great strength in the
process of reconciliation and coming to terms with the past. The
RDC’s record of casualties is now accepted as objective and
accurate - not only in B&H, but in other post-Yugoslav
countries too.
The findings of their research were publicly disputed, particularly
the number of civilian and military casualties. According to the
RDC’s record, the total number of Bosniak civilians killed is
31,107, while the number of Bosniak soldiers killed is slightly
lower at 30,906. Opponents of the RDC claim that there were more
civilians killed, arguing that members of the B&H armed forces
that were not killed in combat, or civilians that only occasionally
took up arms to defend their homes and villages – should be treated
as civilians. The argument is a relative one, but one should bear
in mind that the RDC did not deal with determining combatant or
protected person status according to the provisions of
international humanitarian law. The RDC’s task was to record
military casualties, and its work was based on official records. It
is common knowledge that a certain number of civilians changed
their status after the war, or, in some cases, their status was
changed by their families or organizations that they were
professionally tied to – either for the purpose of acquiring social
prestige, or for welfare related
estoko su ih kritikovali lideri pojedinih politikih partija i
predstavnici nekih naunih institucija. Glavna zamerka je bila u
tome što je istraivanjem pojedinanih sluajeva prepolovljena do tada
vaea brojka od 200.000 rtava rata. Uprkos tome, pokazalo se da
imena imaju snagu pomiritelja sa prošlošu. Danas je IDC-ov popis
rtava rata prihvaen kao objektivna slika stradanja ljudi, kako u
celoj Bosni i Hercegovini tako i u ostalim post- jugoslovenskim
zemljama.
U javnosti je posebno bilo osporavanja rezultata istraivanja koji
se odnose na broj stradalih civila i vojnika, bošnjake
nacionalnosti. Prema popisu IDC-a, broj stradalih civila Bošnjaka
iznosi 31.107, a broj poginulih vojnika Bošnjaka je neznatno manji
– 30.906. Kritiari smatraju da je stradalo više civila, raunajui da
na status civila imaju pravo i pripadnici oruanih snaga BiH koji
nisu poginuli u toku borbenih dejstava. Zapaanje je relevantno, ali
treba imati u vidu da se IDC nije bavio utvrivanjem statusa boraca
i zaštienih lica prema odredbama meunarodnog humanitarnog prava.
IDC je imao zadatak da popiše vojnike, i u tome se rukovodio
podacima iz zvaninih izvora. Opšte je poznato da je izvestan broj
civila nakon rata promenio svoj status, da su njihove porodice ili
organizacije s kojima su bili profesionalno povezani, izmenile
njihov status - zbog društvenog prestia ili iz socijalnih razloga
(vojne penzije, invalidnine i druge vojne novane naknade su znaajno
vee nego civilne kompenzacije). Ta pojava nije vidljiva samo u BiH.
FHP je uoio na Kosovu da je broj vojnika [pripadnika Oslobodilake
vojske Kosova] znaajno porastao nakon rata, iz istih razloga kao i
u BiH. I pored istraivake sumnje, FHP je kao i IDC uvaio zvanine
podatke o stradalim vojnicima, ne upuštajui se u tumaenje odnosa
civil–borac–vojnik.
15
reasons (military pensions and disability benefits are
significantly higher than civilian compensation). Such practice is
not limited to B&H. The HLC noticed a significant rise in the
number of soldiers [KLA members] in Kosovo after the war, for much
the same reasons. Despite such investigative doubts, the HLC and
RDC decided to accept official records of military casualties, and
elected not to dwell on issues of interpretation and
differentiation of civilian/ combatant /soldier status. Determining
the status and number of combatants killed is very important, and
that could be the next step in investigating the human losses
caused in the most recent of Balkan wars.
The Humanitarian Law Center (HLC) had two reasons for helping
ensure that the Bosnian Book of the Dead was published. Firstly,
the book plays a crucial role in the creation of collective memory
of war casualties, makes the practice of haggling over the number
of victims redundant and enables the region’s states to establish
safeguards and guarantees against the repetition of war crimes, by
individually naming and acknowledging each victim. Secondly, the
Bosnian Book of the Dead is particularly important within the
context of regional reconciliation, which lies at the very root of
the civil initiative for the establishment of an official
extra-judicial regional body tasked with determining the facts of
war crimes committed in the former Yugoslavia (RECOM). Given that
its main task, as seen by the regional coalition for RECOM, is to
document human losses and determine the causes of war, the RDC’s
record of individual victims in B&H could significantly
strengthen civil society’s advocacy for the establishment of RECOM.
The HLC published the first volume of the Kosovo Memory Book in
September 2011, and is preparing three further volumes. The
Utvrivanje statusa i broja stradalih boraca je veoma vano, i to moe
biti sledei korak u istraivanju ljudskih gubitaka u poslednjim
ratovima na Balkanu.
Izdavanje Bosanske knjige mrtvih je pomogao Fond za humanitarno
pravo (FHP). To je uinio iz dva razloga. Najpre, Bosanska knjiga
mrtvih odluujue doprinosi stvaranju zajednikog seanja na rtve rata,
ukida praksu nadmetanja u brojkama rtava i pomae dravama da, preko
javnog imenovanja i priznanja svih rtava, izgrade garancije za
neponavljanje ratnih zloina. Drugo, Bosanska knjiga mrtvih je
posebno znaajna u kontekstu regionalnog pomirenja, koje lei u
osnovi civilne inicijative o formiranju zvaninog vansudskog
Regionalnog tela za utvrivanje injenica o ratnim zloinima (REKOM).
S obzirom da je osnovni zadatak tog tela, kako ga vidi Regionalna
koalicija za REKOM, dokumentovanje ljudskih gubitaka i utvrivanje
uzroka rata, to poimenini popis rtava rata u BiH, koji je sainio
IDC, moe znaajno da pojaa poziciju civilnog društva u zagovaranju
osnivanja REKOM. FHP je u septembru 2011. godine izdao prvi tom
Kosovske knjige pamenja, a priprema još tri, kojima e, poimenino,
biti obuhvaeno 13.500 rtava rata, od januara 1998. do decembra
2000. godine. Ako tome dodamo i zajedniko istraivanje FHP-a i
Documente o ljudskim gubicima u ratu u Hrvatskoj, dravama u regionu
preostaje da preko zajednikog vansudskog tela objedine i verifikuju
nevladine popise ljudskih gubitaka, da saine regionalni registar
stradalih i nestalih od januara 1991. do decembra 2001. godine, da
ustanove društveno-politike okolnosti stradanja ljudi i da u cilju
javnog priznanja rtava organizuju javno svedoenje o ratnim zloinima
i pojedinanim patnjama. To je u interesu svih drava, rtava ratova,
njihovih
16
books will provide an individual record of 13,500 victims of war
who died or disappeared between January 1998 and December 2000. The
HLC and Documenta are already conducting joint research into the
human losses caused by the war in Croatia. Now, the region’s states
need to establish a joint extra-judicial body and use it to compile
and verify unofficial/non-governmental records of human losses,
create a regional registry of persons that were killed or went
missing between January 1991 and December 2001, determine the
social and political circumstances of their deaths and
disappearances, and, in order to publicly acknowledge the victims,
organize public testimonies on war crimes and individual suffering.
This would be in the best interest of all states, war victims and
their families, as well as future generations and would lead to a
future free of war crimes, built upon respect and the
acknowledgement of all victims.
Nataša Kandi, Serbia Founder, Humanitarian Law Center
porodica, kao i buduih generacija – budunost bez ponavljanja
zloina, na temelju poštovanja i priznanja svih rtava.
Nataša Kandi, Srbija Osniva Fonda za humanitarno pravo
17
BoSANSkA kULTURA SJEANJA – ZAŠTo I kAko ?
Kljuno pitanje s kojim elim zapoeti Bo- sansku knjigu mrtvih je šta
je funkcija sjeanja - da podsjea, prosvjeuje i upozorova ili da mo-
bilizira, homogenizira, politiki manipulira u svrhu jaanja moi
politikih/etnikih/vjerskih elita. Isto pitanje se moe postaviti i
za komemo- racije. Da li su komemoracije rtvama genoci- da, zaista
u funkciji sjeanja i odavanja poasti rtvama ili se sve pretvorilo u
mjesto politiko- vjerskih ekspozea o tome kakvu sadašnjost i
budunost ele vjersko-politike elite i kako u tu svrhu mobilizirati,
homogenizirati i koristiti rtve i njihove porodice. Problem sjeanja
i jeste u injenici da se sjeanje reducira na politizirane
komemoracije, a ne sustavno njegovanje sjeanja temeljenog na
znanjima i spoznaji ciljeva i uz- roka rata i s njime vezanih
zloina.
Umjesto sveobuhvatnih istraivanja fokusiranih na spoznaju stvarnih
uzroka i razmjera ratnih stradanja cijelog bosanskog društva, ali i
regiona u cjelini, pribjegava se ceremonijalnim izvin- jenjima,
ideološki obojenim komemoracijama i njegovanju selektiranih dogaaja
i kulta prošlosti. Mnoga mjesta, koja bi trebala biti obiljeena
istinom o stradanju civila i drugih nevinih rtava, pretvorena su u
mjesta lai i perfidnog povezivanja civilnih i vojnih rtava istim
spomen obiljejima, ime se eli poslati poruka o jedinst- vu ciljeva
i neraskidivoj povezanosti jednih i dru- gih. Naalost niz je
komemorativnih dogaaja koji veliaju herojstvo zloinaca, a sa mnogih
spomenika podignutih širom Bosne odjekuju poruke koje slave zloin i
šire lai i mrnju.
Podsjetiu da je kraj devetnaestog i poetak
BoSNIAN CULTURE oF MEMoRY – wHY AND How?
I would like to begin this text of the Bosnian Book of the Dead
with one key ques- tion: What is the function of memory? Is it to
remind, educate and warn, or to mobilize, ho- mogenize, or
politically manipulate in order to empower political, ethnic and
religious elites? The same question can be asked about com-
memorations. Is a commemoration for victims really for preserving
memory and honouring victims, or else has it become a place for
politi- cal/religious exposés on what the present and future
religious and political elites want, and how to mobilize,
homogenize and use victims and their families for that purpose? The
prob- lem of memory is that it is reduced to politi- cized
commemorations and not to a systematic care for memory based on the
knowledge and the recognition of goals and causes of the war and of
the war crimes committed in its context.
Instead of comprehensive research focused on the recognition of the
real causes and scope of war casualties of Bosnian society and the
region as a whole, it is relegated to a ceremonial apology,
ideologically collared commemorations, and to the selective
cherishing of events, all creating a cult of the past. Many places
that should be marked with truth about civilian casualties and
other innocent victims are turned into places of lies with the
perfidious linkage of civilian and military victims at the same
memorials. The purpose of this is to send a message of unity of
goals and the unbreakable connection between the two.
Unfortunately, there is a range of commemorative events that
glorify the “heroic” deeds of war criminals. Thus, many
monuments
18
dvadesetog vijeka bio obiljeen „kultom prošlosti“ i da je on bio
jedan od esencijalnih elemenata desniarske ideologije i komponenta
fašistike i nacistike ideologije. Kult prošlosti na Balkanu oivio
je uoi samog rata devede- setih, a javno je zapoeo poznatim govorom
Miloševia na Gazimestanu (Kosovo) 1988. godine u povodu
obiljeavanja 600 godišnjice bitke na Kosovu. Kult prošlosti još
snano pritiše cijeli region, a proizvodnja novih mi- tova ne
prestaje. Kult prošlosti je, ini se, uvijek spasonosno sredstvo za
skretanje pozornosti sa istinskih problema koji su obiljeili
prošlost, a prije svega, sa problema sadašnjosti i ne- postojanja
vizije budunosti. On je i oprobani instrument odravanja na vlasti.
Bosanski, ali i meunarodni akteri, probleme sadašnjosti pokušavaju
objasniti i riješiti principima i vrijednostima koji su uzrokovali
tragine po- sljedice u nedavnoj prošlosti, što me vraa na
parafraziranje Einshtein-a koji je rekao da se problem ne moe
rješavati njegovim uzrokom.
U našim uslovima situacija je sljedea – problemi prošlosti (rat i
zloini) su proizvedeni uzrocima koji egzistiraju u sadašnjici
(nacional- šovinizam, rasizam, etnika teritorijalizacija,
diskriminacija). Stoga je i naše sjeanje pod udarom nastojanja da
se sjeanje na prošlost stavi u funkciju odbrane i objašnjenja
tekuih politikih dogaaja. U tom smislu se nije teško sloiti i
podsjetiti na stav psihoanalitiara Erik H. Erikson-a koji je rekao
da je „... prošlost rekonstruirana u odnosu na sadašnjost, baš kao
što je sadašnjost objašnjena prošlošu Pitanje je kako osloboditi
zarobljenu prošlost. Kako savladati hegemoniju i oktroirano
sjeanje, kako reducirati monopole nad prošlošu, kulturom sjeanja i
komemoriranja. Kako se osloboditi patriotskog selektivnog
sjeanja,
erected across Bosnia and Herzegovina resonate messages that
glorify crimes and disseminate lies.
I will remind you that the end of the 19th and the beginning of the
20th century were marked by “the cult of the past,” which was an
essential element of right-wing ideology and a component of Fascist
and nationalistic ideology. The cult of the past in the Balkans was
revived on the eve of the 1990s war. Publicly, it started with the
infamous speech delivered by Miloševi at Gazimestan (Kosovo) in
1989, during the commemoration of the 600th anniversary of the
Kosovo Battle. The cult of the past bears down on the entire region
so that the creation of new myths never stops. It seems that the
cult of the past is always a good way to divert attention from the
real problems that have marked the past, and, above all, to divert
attention from the problems of the present and the absence of the
vision of future. It is also a well-tested instrument for staying
in power. Bosnian and international actors are trying to explain
and solve the problems of the present with the principles and
values that caused the tragic consequences of recent past; an
approach that reminds me of Einstein who said that no problem can
be solved by what has caused it in the first place.
In our circumstances, things are as follows: the problems of the
past (war and war-related crimes) were produced the causes that
still exist in the present (nationalism, racism, ethnic
territorialization, discrimination). Thus, our memory is affected
by the attempts to make our memory of the past serve the purpose of
current political events. In that sense, it is not difficult to
agree with the premise of psychoanalyst Erik H. Erikson, who once
said, “The past is reconstructed in relation to the present. Just
as
19
nacionalistikog i ideološkog diskursa sjeanja i kako patriotsko
moraliziranje pretvoriti u moralnost patriotizma?
Moda se formula za rješenje ovog problema ini suviše jednostavnom,
ali mi se ini da ništa što se desilo u nedavnoj prošlosti ne
smijemo prešutiti, te da se itav proces mora demonopolizirati i
time demokratizirati. Sjeanje definitivno mora prestati biti
prostor ekskluzivnih prava historiara, politiara, ideologa i elita
raznih usmjerenja i ciljeva. Jer, sve što je prešuivano nakon
Drugog svjetskog rata u interesu ideološkog jedinstva, slavne
partizanske oslobodilake prošlosti i bratstva i jedinstva, sustiglo
nas je uoi rata devedesetih, a sve što prešutimo o posljednjem ratu
danas, sustii e nas nekada u budunosti. Komunisti su organizovano
zaboravljali monumentalnu nacionalnu, a isticali martirološku
klasnu prošlost. Nakon sloma socijalizma, tabuizirana prošlost
vratila se u iskljuivom i osvetnikom obliku, u formi eksplozivnog
nacionalizma i šovinizma, uz primjese falsificiranog antifašizma. U
tu svrhu kreiraju se novi mitovi o porijeklu i kontinuitetu,
izmišljaju se nove krsne slave koje slave „herojsku“, a u stvari
zloinaku, prošlost istih onih vjersko-politikih aktera i vojno-
policijskih jedinica koji su ideološki osmislili, a potom bili
egzekutori genocida i masovnih zloina protiv ovjenosti i ratnih
zloina širom BiH. Prošlost se sakralizira kroz šehidsku kulturu na
jednoj strani ili sjeanje na ratnike pale za „krst asni i slobodu
zlatnu..“, na drugoj strani, umjesto da se sekularizira.
Isti oni vjerski slubenici koji su blagosiljali zloine i rušenje
damija i crkava, danas uestvuju u pomiriteljskim misijama i
obiljeavanju ratnih dogaaja. Slubena prošlost, i u domaim
the present is explained by the past.” The question is how can we
liberate the captured past? How can we overcome hegemony and
inflicted memory? How can we reduce the monopoly over the past, the
culture of memory and commemorations? How can one liberate oneself
from selective patriotic memory, from nationalistic and ideological
discourse, and turn patriotic moralizing into the morality of
patriotism?
It may well be that my formula for the solution of this problem
will seem oversimplified to you, but it seems to me that nothing
that occurred in the recent past should be left unsaid and that the
whole process must be de-monopolized and democratized. Memory must
cease to be the exclusive domain of historians, politicians, and
ideologists of various orientations and goals. Everything that was
left unsaid after World War II in the interest of ideological
unity, glorious liberation struggle, as well as brotherhood and
unity, caught up with us on the eve of the 1990s war. Everything
that we leave unsaid about the recent war will catch up on us at
some point in the future. Communists were forgetting their
monumental national past in an organized way, emphasizing the past
of martyrs and classes. After the breakdown of Socialism, the taboo
past returned in its exclusive and revengeful form. It was the form
of explosive nationalism and chauvinism with the tinges of
falsified antifascism. With that purpose, the new myths of origin
and continuity were created. New patron saint holidays were
invented glorifying the heroic past of the same police units, which
participated in the genocide, massive crime against humanity and
war crimes all around Bosnia. The past, instead of being
secularized, is sacralized through the fallen soldiers (shahids)
culture and the memory of the soldiers who had “fallen for the Holy
Cross.”
20
i u inostranim izvorima, u potpunosti je reducirana na
etno-religijske uzroke rata na ex-jugoslovenskom prostoru, a
ekonomsko- teritorijalni ciljevi potpuno ignorišu. U kreiranju
„slubene historije“ aktivno su ukljueni nauka, mediji,
intelektualci i akademska zajednica okiena sinekurama i potkupljena
sitnim linim probicima. Moral i etika su pojmovi koji u
komemoriranju dogaaja iz prošlosti jednostavno ne postoje. Sve je
podinjeno dnevno politikom cilju i tzv. interesima vlastitog
naroda. Prošlost je postala predmet estoke konkurentske borbe
balkanskih dravnih elita, jer je zapamena nepravda, bilo da se
desila nedavno ili prije 50 ili 500 godina, aktivno sredstvo
mobilizacije i homogenizacije masa.
Na drugoj strani, javljali su se predstavnici meunarodne zajednice
koji su odmah na poetku svog mandata poruili da trebamo zaboraviti
prošlost i okrenuti se budunosti. Ni- kakvo podvlaenje crte pod
prošlost, a naroito preporuka da je zaboravimo, nee nas oslo-
boditi njenog tereta, niti e nas lano pomi- renje s prošlosti
zaustaviti u nastojanjima da se s njom suoimo makar i na bolan
nain. Primjer Njemake koja nikada nije podvukla crtu pod nacistiku
prošlost, moe za sve nas biti pouan. Napetosti i debate u vezi s
tim procesom još uvijek su prisutne. Razliiti, esto potpuno su-
protstavljeni modeli i mehanizmi nalaze se na stolu. Moda se u
izboru odgovarajueg puta tre- ba drati Nieove kritike
„...prekomjerne i mon- umentalne historije“ i nai uravnoteen
pristup u kojem e prošlost biti u slubi budunosti, a ne
fetišizacije vlastite rtve i monumentalizacije neije sramote i
vjene krivice.
Mnogi problemi naše sadašnjice i naše budunosti su generirani
direktno iz nedavne
The same religious officials, who gave their blessings for the
crimes and the destruction of mosques and churches, today
participate in reconciliation missions and the commemora- tions of
the war events. The official past in do- mestic and international
sources is completely reduced to ethno-religious causes of the wars
waged on the territory of the former Yugosla- via, while
territorial and economic goals are completely ignored. Science,
media, intellec- tuals and the academic community decorated with
sinecure and bribed with petty personal benefits are actively
involved in the creation of “official history.” Morality and ethics
are con- cepts that simply do not exist in the commem- orations of
the war. Everything is subjected to daily political goals and to
the so-called inter- ests of one’s own people. The past has become
subject of fierce competitive fight among the Balkan elites,
because memorized injustice, whether it happened recently, 50 or
500 years ago, is an active instrument of mobilization and
homogenization of the masses.
Representatives of the International Community, embodied in High
Representatives, appeared on the other side. Their message is that
we should forget the past and turn to future. Drawing the line and
especially the recommendation to forget the past will not liberate
us from its burden, nor will false reconciliation with the past
prevent our endeavour to face it, even in a painful way.
Germany can be a good example for all of us. It has never drawn the
line with the Nazi past. Tensions and debates in relation to that
process are still present. Different and often opposed models and
mechanism are on the table in the Western Balkans. When deciding
about the ap- propriate road, maybe we should hold to Ni-
21
ratne prošlosti. U mjeri u kojoj ovladamo slobod- nim i politiki
neposredovanim suoavanjem s prošlošu, biemo osnaeni da efikasnije
rješavamo probleme sadašnjosti i budunosti. Pri tome, treba imati u
vidu da je to suoavanje i sa eljenim dijelom prošlosti, koji se
lahko pam- ti i sa neeljenim, neslavnim, dijelom prošlosti, koji se
esto eli sakriti i brzo zaboraviti.
Našu prošlost i naše sjeanje je trajno obiljeila smrt, genocid,
zloin, uništavanje izvorne strukture i tradicije bosanskog društva.
Nisu samo ubijani ljudi, nego i njihovo sjeanje i historija, a kroz
spaljivanje muzeja i biblioteka, uništavanje kulturne baštine koja
je podsjeala na vjekove zajednikog ivota i koegzistencije u
razliitostima vjera i kultura. Danas dominira sjeanje koje
razdvaja, a ne koje spaja i miri. Kada i ako se nekada budemo,
makar i priblino, slagali o uzrocima i posljedicama rata, nama e se
postavljati krucijalno pitanje, a šta je identitet/obiljeje naše
budunosti. Pristajemo li da zadrimo identitet prošlosti ili da ne
tragamo za novim identitetom, koji nuno ne znai zaborav prošlosti,
nego ravnoteu u kojoj nas prošlost ne sputava nego oslobaa, podsjea
i opominje. Naalost, stanje u kojem jesmo danas je stanje ivljenja
prošlosti. Mi smo zakljuani u prošlost, ne vlastitom voljom, nego
voljom onih koji, u striktno etniki omeenim i kontroliranim
uslovima i vješto doziranim poluistinama i prikrivenim injenicama,
reproduciraju strahove prošlosti, kao provjerene instrumente
odravanja politike vlasti i distribucije ekonomske moi.
Uvijek i nanovo moraju se preispitivati modeli i pokretati pitanja
o tome koja vrsta odgovor- nosti spram tumaenja dogaaja iz
prošlosti nam pomae da ne stvaramo nove tenzije, nego
etzsche’s critique of “excessive and monumen- tal history” and find
a balanced approach in which the past will be in the service of the
fu- ture and not the monumentalization of some- one’s shame and
eternal guilt.
Many problems of our present and of our future are directly
generated in our recent past. The extent to which we master a free
and politically direct confrontation with our past, will determine
our capacity to efficiently solve the problems of our present and
our future. While doing so, we should have in mind that the desired
part of our past that is easily remembered, yet the unwanted,
inglorious part of the past often seeks to be hidden and quickly
forgotten.
our past and our memory are permanently marked by death, genocide,
crimes and the de- struction of autochthonous structure of Bos-
nian society. Not only people were murdered, but also their
memories and history as well, and by burning down museums and
librar- ies, their heritage that reminded them of the centuries of
coexistence in diversity of faiths and cultures, was eradicated.
what dominates today is the memory that divides, rather then the
memory that connects and reconciles. If, and when we even come
close to reaching an agreement over the causes and consequences of
the war, a crucial question will be asked: what is the identity of
our future? Should we agree to maintain the identity of the past,
or should we search for a new identity, which does not nec-
essarily mean forgetting the past, but striking a balance in which
the past does not hamper us, but sets us free and warns us.
Unfortunately, the state we are in now is that of living the past.
We are locked in the past, not by our own will, but by the will of
those who continue reproducing
22
da odgovorno gradimo budue odnose i da ot- varamo perspektive.
Trebat e nam ogroman napor da transformiramo rigidne mehanizme
retributivne pravde sudova i nedoreenih is- tina ad-hoc komisija, u
dugorone procese rekonstruktivne pravde i vladavine zakona,
njegovanja kulture sjea utemeljene na naunoj objektivnosti i
nepristrasnosti, sveobuhvat- nom dokumentovanju, slobodnom pristu-
pu injenicama, promoviranju univerzalnih nadnacionalnih vrijednosti
i konstruktivnog sjeanja . Time e se, nadati se, realni historijski
dogaaji odvojiti od potreba sadašnjice.
Naš sadašnji ivot ne smije biti reduciran na puko tumaenje
prošlosti nego i na promoviranje itavog vrijednosnog sklopa koji e
transformirati ratom i tragedijom duboko frustrirano društvo.
Aktivnim sjeanjem, koje je generacijski process, treba kreirati
ambijent i uslove u kojim e biti mogue što potpunije razumjevanje i
savladavanje tereta prošlosti. Samo potpunim razmjevanjem rata koji
je razorio strukture društva, bie mogue rekonstruirati odnose u
bosanskom društvu. Naalost, danas mnogi više brige posveuju
rekonstrukciji dravne birokratije, a snaga meunarodnih aktera se
troši na ubjeivanje korumpiranih nacional-šovinista, koji vrsto dre
vlast, da prestanu biti šovinisti.
Prostor sjeanja ne smije monopolisati nacija koja je najviše
stradala. Borba za eskluzivnu poziciju rtve mora biti zamijenjena
borbom za dostojanstvo rtve i njihovu aktivnu ulogu u kreiranju
budunosti koja treba sprijeiti ponavljanje njihove tragedije.
„Moja“, a ne „naša“ rtva, „moje“, a ne „naše“ stradanje,
dominirajui je pristup i u Bosni i u regionu. Idealizira se
vlastito stradanje i rtva, a satanizira onaj
the fear of the past as the tried and tested instru- ments for
maintaining political and economic power. They do so in strict,
ethnically limited and controlled conditions and with skilfully
measured half-truths and hidden facts.
Time and time again, we have to reconsider models and ask questions
about the type of re- sponsibility we bear towards the
interpretation of past events that would help us avoid new tensions
and allow us to responsibly build new relationships and open new
perspectives. It will take an enormous effort to transform the
rigid mechanisms of retributive justice in the courts and sketchy
truths produced by ad hoc com- missions into what is needed: the
long-term process of reconstructive justice and the rule of law,
which includes cherishing the culture of memory based on
comprehensive documenta- tion, free access to facts, the promotion
of uni- versal supra-national values and a constructive memory.
With it, I hope we will separate the real past events from the
needs of the present.
Our present life must not be reduced to mere interpretation of the
past. It should promote a whole set of values that will transform a
society deeply frustrated by war and tragedy. An active memory is a
generation-long process that should create both the environment and
the conditions, which will allow us to gain a complete under-
standing and mastering of the burden of the past. Only with a
complete understanding of the war that destroyed societal
structures will it be possible to reconstruct relationships in our
soci- ety. Unfortunately, today, many people pay more attention to
the reconstruction of the state’s bu- reaucracy, while
international actors use their power to persuade the corrupt
national-chau- vinists that they need to stop being
chauvinists.
23
suprotstavljeni, drugi. Jedan ugledni teoretiar kulture sjeanja je
rekao da je „...cilj trgovaca prošlošu da nas uvrste u uvjerenju da
smo u pravu, dok je nauka uspjela ukoliko nas dovede u nedoumicu“1
Svaki prestanak propitivanja i provjeravanja dogaaja iz prošlosti
suavat e prostor oslobaanja i demokratiziranja ambijenta u kojem
objašnjavamo historijske dogaaje, onemoguavati, uvijek i nanovo
,priznavanje patnji rtava i time legitimiranja njihovih prava na
obešteenje.
Mnoge koji se lano deklariraju i zaklinju u demokratske vrijednosti
i liberalizam, treba uvijek i nanovo podsjetiti na Geteovo
upozorenje da “ istinske liberalnosti nema bez priznavanja“.
Priznavanja grešaka, naravno, ali u našem kontekstu radi se o
priznavanju zloina, a ne njegovog relativiziranja ili, ak i
negiranja. Priznavanje koje se nikako ne moe reducirati na prostor
Bosne, ili ex-jugoslovenski prostor, nego i na Europu, pa i šire.
Europa i danas, kao što je inila 1992. godine, odbacuje da prizna
suodgovornost za krvavu balkansku prošlost, ili da prizna i
prihvati suodgovornost za našu sadašnjost i budunost. Pria o
europskoj porodici drava i naroda postaje apsurdna ukoliko nam bude
svejedno šta e se desti s bilo kojim lanom te porodice, pa ak i
onim koji to tek treba da postanu.
Pri objašnjavanju i konstruiranju slojevitog sistema društvenog
sjeanja posebno mjesto pripada injenicama. Ovom prilikom vano je
upozoriti na pojavu fetišizacije injenica. Jedan poznati novinar je
rekao da su „...injenice svete, a mišljenje slobodno. („Facts are
sacred, opinion is free“ C.P. Scott) Naravno da nije teško sloiti
se sa stavom o slobodi mišljenja. Ali je mnogo tee sloiti se sa
tvrdnjom da su
The space of memory cannot be monopolized by a nation that has
suffered the most. The fight for the exclusive position of the
victim must be re- placed with the fight for the victim’s dignity
and their active role in the creation of a future that would
prevent the repetition of their tragedy. My victim and not our
victim, my casualties and not our casualties, is the dominant
approach in Bos- nia and Herzegovina and the region. One’s own
casualties and victims are idealized, while the opposite side is
demonized. One distinguished culture of memory theoretician said
once that the “…goal of traders in the past is to convince us how
we were right, while science succeeds only if it creates a
dilemma.”1 only in the process of permanent questioning and
checking, events from the past will liberate and democratize the
climate in which we explain the historical events. Time and again,
we will acknowledge the suffering of victims and, with it; we will
legitimize their right to reparation.
Many people that falsely present themselves and swear by democratic
values and liberalism should be repeatedly reminded of Goethe’s
warning that there is no liberalism without recognition. He had in
mind the recognition of mistakes, of course, and in our case, it
means the recognition of crimes without relativizing, or denying
them. Recogni- tion cannot be reduced to the territory of Bos- nia
and Herzegovina or the region of the former Yugoslavia. It should
be extended to Europe and the world. Just as she did in 1992,
today’s Europe refuses to admit that is it co-responsible for the
bloody Balkan past, or to confess and accept her co-responsibility
for our present and our future. The story of the European family of
nations be- comes absurd if we do not care what will happen to any
member of the family, let alone to those who are about to become
the family members.
1Kulji, Todor, Kultura seanja, igoja štampa, Beograd, 2006 (str.
282)
24
injenice svete. Jer, ako ih proglasimo svetim, onda i injenice koje
nemaju veze sa istinom, a ipak jesu injenice, i naroito one koje su
posmatrane izolovano i izvan konteksta, mogu proizvesti potpuno
pogrešnu sliku i što je još opasnije, pogrešne interpletacije i
zakljuke vezane za odreene historijske dogaaje. injenice su vane,
ali samo onda kada su povezane sa nizom drugih injenica, dakle kada
su parcijalne istine potkrijepljene akumuliranim istinitim
injenicama. Na primjer, neupitna injenica da je neko ubijen, još
uvijek nije potpuna istina, jer nedostaje itav niz novih injenica
koje objašnjavaju okolnosti smrti, status (vojnik v. civil) i niz
drugih injenica koje u dugom nizu komponiraju istinu o injenici da
je neko ubijen. Dakle, koliko god je tano da su injenice vane, još
vanije je koliko su one istinite i potpune, i naravno, isto tako je
vano koliko istina korespondira s injenicama. I konano, ak i kada
znamo istinu o posljedicama, oekuje nas iznenaenje i vjeno pitanje
zašto. Zašto se nešto desilo, u kojem kontekstu, šta su bili uzroci
ili povod za erupciju nasilja, šta su bili ciljevi, u kojim
podrujima se zlolin desio, odnosno kakva je geografija zloina, ko
su planeri i izvršioci, što otvara krug traganja za novim
injenicama o uzroku i kontekstu. Dosezanje ideala istine je
oigledno, beskonani niz akumuliranih parcijalnih istina, u ijim
temeljima se nalaze niim ogranieni nizovi provjerljivih/istinitih
injenica.
Prikupljanje i sistematizovanje injenica o posljedicama rata je
samo prvi korak, prva faza, lakši dio puta prema onome što nazivam
objašnjavanjem dubokih uzroka, razloga i povoda za injenje zloina.
I za taj dio posla su nam potrebne injenice, samo ovaj put govorimo
o injenicama koje pomau da objašnjavamo
When explaining and constructing the multi- layered system of
social memory, special place is reserved for facts. I would like to
draw your attention to a very common fetishization of facts. One
outstanding journalist said, “Facts are sacred; opinion is free.”
(C. P. Scott). Of course, it is not difficult to agree with freedom
of thought. But, it is much more difficult to agree with the
statement that facts are sacred. If we declare them as sacred, then
facts that have nothing with truth and which are indeed facts,
especially those facts seen in isolation and out of context, can
produce a completely wrong picture and, what is even more
dangerous, wrong conclusions. Facts are important, but only when
they are connected with a series of other facts, that is, when
partial truths are substantiated with accumulated genuine facts.
For example, the unquestionable fact that someone was murdered is
not the complete truth yet, since it lacks a series of new facts
thatexplain the circumstances of the death, the status (soldier v.
civilian), and a still other facts that, taken together, compose
the truth about the fact that someone was murdered. Therefore, as
much as it is true that facts are important, it is even more
important how truthful and complete these facts are and, of course,
it is important how truth corresponds with facts. And, finally,
even if we know the truth about consequences, there are surprises
and the eternal question of ‘why?’ Why something happened, in what
context, what were the causes or motives for the eruption of
violence, what were the goals, in which areas did crimes occur,
what is the geography of crimes, and who were the planners and
perpetrators, which opens the circle of search for new facts about
the cause and the context. Reaching the ideal of truth is an
endless series of accumulated partial truths whose foundations are
the identified series of checkable/truthful facts.
25
uzroke za pokretanje agresije i rata i injenje zloina. One e nam
pomoi da otkrijemo svaki sloj društvenih okolnosti u kojim je
pripremana strategija i ciljevi rata, na jednoj strani, a na drugoj
sprijeiti otvorene pokušaje da se rat na ex-jugoslovenskim
prostorima pokuša izbalansirati, da se za njega nae neki zajedniki
imenitelj, oportuno, kompromisno politiko objašnjenje kojim bi se i
odgovornost podijelila na ravne asti, a time zamaglila i negirala
svaka mogua razlika izmeu aktera rata. Time se izbjegava poniranje
u slojevitu strukturu karaktera, uzroka i posljedica rata za svaku
grupu i perfidno kreira atmosfera izjednaavanja rtava. Na
najopštijem nivou, nije se teško sloiti da rat kao društvena pojava
svima donosi nesreu i stradanje, ali je neprihvatljiva teza da smo
svi iste rtve, odnosno da su uzroci i posljedice stradanja i patnji
u Bosni za sve nas isti. Dodatno, pogotovo su neprihvatljive
uporedbe s nekim drugim ex-jugoslovenskim republikama. Razlike su
radikalno drugaije, jer su namjere i konani ciljevi agresora i
poinilaca zloina bile drugaiji. Baš zbog tih razlika u prirodi i
osobinama zloina nije mogue i prihvatljivo bilo kakvo traenje
zajednikog imenitelja ili zajednikog narativa kojim bi se iz
neo-jugoslovenske perspektive objasnili ratni dogaaji. Ratni
dogaaji u Bosni se moraju objašnjavati iz naše bosanske
perspektive, temeljeni na našim iskustvima koja su potpuno drugaija
od iskustava drugih. Oni koji nisu prošli kroz iskustvo genocida
ili višegodišnjeg ivota u uslovima opsade, oni koji nemaju iskustvo
zatoenja u logorima i zatvorima, oni koji se nikada nisu susreli s
traumama silovanih ena i uništenim ivotima, ne mogu, ma koliko
iskrene njihove namjere bile, u potpunosti shvatiti, objašnjavati,
niti tumaiti šta nam se, kako i zašto nam se nešto desilo. Ne
zagovaram
Gathering and systematisation of facts about the consequences of
war is just the first step, the first phase, the easier section of
the road towards the deep causes, reasons and motives for the
perpe- tration of crimes. For this part of the work, we need facts,
however, this time we are talking about the facts that help us
explain the causes for initi- ating aggression and perpetrating
crimes. They will help us to unveil every strata of social cir-
cumstances in which aggression and the goals of war are prepared,
while, on the other hand, they will prevent open attempts at
striking a balance in relation to the war waged in the former
Yugosla- via, the attempts to find some kind of a common
denominator, an opportunistic and compromise political explanation
that would divide respon- sibility and negate every difference
between the protagonists of that war. This would be an attempt to
avoid our delving into the multi-faceted struc- ture, causes and
consequences of the war for each group. At the most general level,
it is not difficult to agree that war as a social phenomenon brings
disaster and suffering to all people, but it is unac- ceptable to
say that we are all identical victims, i.e. that causes and
consequences of the suffering and pain in Bosnia is the same for
all of us. Additional- ly, it is particularly unacceptable to make
compar- isons with some other former Yugoslav republics. The
difference between them is drastic because the intent and final
goals of aggressors and per- petrators are different. It is because
of these differ- ences in the nature and characteristics of crimes
that it is not possible to seek any common de- nominator or shared
narrative that would explain the war events from a neo-Yugoslav
perspective. The war events in Bosnia must be explained from our
Bosnian perspective, based on our experienc- es that are totally
different from the experiences of others. Those who have not gone
through the experience of genocide o several years long life
26
ovim nikakvo zatvaranje u sebe, nego branim naše pravo i obavezu da
kreiramo vlastiti model suoavanja s prošlošu, da sebi nudimo
odgovore i objašnjenja dogaaja iz prošlosti. Pomo i tua znanja i
iskustva na tom putu neemo odbacivati, ve ih kritiki razmatrati i
koristiti u objašnjavanju i razumijevanju vlastite prošlosti.
I, konano, kada se injenice sistematiziraju u jasna i uvjerljiva
znanja, posao nije završen, jer predstoji isto tako teak dio puta
koji treba prei, a odnosi se na prihvatanje saznanja koja nude
injenice i odgovornog odnosa spram njih, a pogotovo njihovog
korištenja za izmjenu stanja svijesti na kojoj je stvarano plodno
tlo za injenje zloina, za mrnju prema drugima i uvršivanje
nepovjerenja, straha i stereotipa. ak i neupitne istine nee imati
isto znaenje svim akterima dogaaja i bie prihvaane ili od- bijane u
zavisnosti od kulturno-politikog ambi- jenta u kojem pojedinci i
grupe ive i djeluju. U tom kompleksnom procesu javljat e se
pokušaji traganja za opravdanjem ili prebacivanjem krivice,
traganja za subjektima meunarodne zavjere, više ili manje snani
pokušaji relativ- iziranja istine, balansiranja odgovornosti po
principu svi smo krivi i svi smo isto odgovor- ni, pa i otvoreni
pokušaji brutalnog negiranja van svake razumne sumnje utvrenih
istina, a sve sa ciljem da se izbjegne svaka vrsta, ako ne krivine,
onda barem moralne odgovornosti i iskrenog priznanja i suosjeanja
drava, kolek- tiviteta i pojedinaca sa rtvama teških zloina
poinjenih protiv garaana Bosne i Hercegovine.
Kako sve to raditi izvan uticaja borbi za politiku mo, kako se
osloboditi pojedinanih ili grupnih interesa, a istinu pretvoriti u
normu rada. Kako sauvati neovisnost, nepristrasnost i objektivnost
u beskrajnom procesu rekonstru-
under siege, those who do not have the experi- ence of imprisonment
in concentration camps and prisons, those who have never
encountered the trauma of raped women and devastated lives, no
matter how sincere their intentions might be, cannon fully grasp,
explain and interpret what happened to us, how and why did it
happen. I do not advocate self-isolation or autism, but rather
defend our right and duty to create our own mod- el of model of
confronting the past, offering to ourselves the answers and
explanations of those past events. Assistance and other people’s
exper- tise will not be rejected in this process, but rather
critically considered and used in the process of explaining and
understanding pour own past.
And, finally, when facts are systematised as clear and credible
knowledge, the task is still not car- ried out, because what
follows is an equally dif- ficult section of the road related to
the acceptance of insights provided by facts and a responsible
attitude towards them, particularly their use to change mindset
that was the fertile soil for the perpetration of crimes, for
hatred towards oth- ers and for strengthening mistrust, fear and
ste- reotypes. Even the unquestionable truths will not have the
same connotations for all protagonists of events and will be either
accepted or rejected, de- pending on the cultural and political
ambiance in which individuals and groups live and act. In this
complex process, there will be attempts to search for
justifications or transfer of guilt, search for the subjects of
international conspiracy, more and less strong attempts to
relativize the truth, balancing responsibility on the principle
that w are all guilty and identically responsible, even open
attempts of brutal negation of facts established beyond any
reasonable doubt, all with the aim of avoiding ev- ery kind of
moral responsibility, if not the crimi- nal one, and to avoid
honest acknowledgment
27
iranja nedavne prošlosti i njenog korištenja u ostvarivanju vizije
sadašnjosti i budunosti. U stvari, vano pitanje je da li je
rekonstrukciju prošlosti uope mogue osloboditi od naših nada u
ostvarenje sadašnjosti i budunosti. I, uope, koliko ima smisla
rekonstruirati prošlost ukoliko ona ne utie na promjene u
sadašnjosti, ukoliko nas iskustva prošlosti ne ue i osposo-
bljavaju da sprijeimo njeno ponavljanje i da odbacimo i mijenjamo
stanje i dobitke proizve- dene ratom, silom i genocidom.
Politike elite zemalja u regiona koje su kroile na prag Evropske
unije svjesne su da je jedna od karata /uslova za ulazak i
antifašizam. U tom smislu u svim sredinama Zapadnog Balkana u kojim
je zadnjih dvadesetak godina cvjetala nacional- fašistika
ideologija, upregnuli su sve intelektualne i kvazi-intelektualne,
naune i kvazi-naune elite da objasne i relativiziraju antifašistiku
historiju i da kreiraju novu prošlost u kojoj su fašisti, kvislinzi
i kolaboranti, ustaše i etnici, preko noi postajali nosioci ideje
antifašizma i pripadnici „oslobodilakih pokreta“, promotori
liberalnih demokratskih ideja i ljudskih prava. Pri tome se potpuno
ignorišu historijske injenice o njihovim stravinim zloinima i tokom
Drugog svjetskog rata i ratova na ex-jugoslavenskom prostoru tokom
devedesetih godina 20. vijeka.
Na valu antikomunizma i revizije socijalizma, uspješno se razvila
ideja relativiziranja histo- rijskih injenica. Naravno, nikom
ozbiljnom nije ni na kraj pameti da zanemari represivni komunistiki
reim i njihove zloine, kao i nji- hov klasno-ideološki oktroirani
pristup histori- jskom pamenju, kao i desetljeima prikrivane zloine
„oslobodilaca“. Meutim, motivi an- tikomunizma nisu argument pred
kojim bi trebalo ustuknuti i prihvatiti lai o antifašizmu
and compassion of states, groups and individuals for the victims of
grave crimes committed against the citizens of Bosnia and
Herzegovina.
How can we do this beyond struggles for politi- cal power? How can
we liberate ourselves from individual or group interests, and turn
truth into the working norm? How can we maintain inde- pendence and
impartiality in the endless process of reconstructing our recent
past, and how can we use it to create a vision of the present and
the future? In fact, the crucial question is, “Is it possi- ble to
absolve the reconstruction of the past from our hopes to realize
the present and the future?” And, generally, does it make sense to
reconstruct the past if it does not effect changes in the pres- ent
if the experiences from the past do not teach and enable us to
prevent it from repeating and make us discard and change the
situation and gains achieved by war, force and genocide.
Political elites from the countries of the region have stepped on
the European Union’s threshold. They are aware that one of the
conditions, i.e. the ticket to join the Union is anti-fascism. In
that sense, in every country of the Western Balkans where in the
last 20 years there was the flourish- ing of nationalistic and
fascistic ideology, the quasi-intellectual elites, scientific and
quasi-sci- entific elites have been making enormous effort to
explain and relativize the anti-fascist history and to create a new
past in which fascists, trai- tors/Quislings, collaborators,
Ustashas, Chetniks instantly became proponents of antifascism and
members of the liberation movement, he promot- ers of liberal
democratic ideas and human rights. While doing so, historic facts
about the horren- dous crimes they committed during the Second
World War and the 1990s wars on the territory of the former
Yugoslavia are completely ignored.
28
fašista, isto kao što nije prihvatljivo prihvatiti tezu o
antikomunizmu komunista, a sve zarad kupovanja naklonosti EU.
Evropska unija je oportunistiki zatvarala oi pred pomamom
neofašizma i nacional- šovinizma na Zapadnom Balkanu devedesetih
godina 20. vijeka, a iji su zloini inspirirani istim idejama koje
su Evropu zavile u crno tokom Drugog svjetskog rata – etnikom
istoom, progonom i segregacijom na rasnoj, vjerskoj i etnikoj
osnovi, teritorijalnim osvajanjima i ekonomskom i politikom
hegemonijom. ini se naalost, da se Evropa još nije u potpunosti
distancirala i odrekla svoje nacional-šovinistike prošlosti, niti
vjerskih i rasnih predrasuda, i da oni koji, kako na Balkanu tako i
u Bosni, promiu te ideje, još uvijek mogu raunati na neke Evropske
saveznike.
Smrtonosni udarac svakoj ideji graanskog i nadnacionalnog, humanog
i univerzalnog, zadat je bosanskom društvu Dejtonskim mirovnim
sporazumom, kojim je legalizirana silom i zloinom nametnuta etnika
teritorijalizacija, a na vlasti zadrana nomenklatura etnikih elita
u ijim su redovima zloinci zauzimali vana mjesta. Tako je, naš prvi
„demokratski“ izabrani predsjednik postao osueni ratni zloinac
Momilo Krajišnik, dok je, takoer osuena ratna zloinka Biljana
Plavši, nacionalni heroj kojeg premijer jednog od bh entiteta
sveano doekuje slubenim avionom kupljenim i novcem poreskih
obveznika rtava ubijenih rasistikim idejama Biljane Plavši, koja je
Bošnjake nazvala genetskim otpadom.To je osoba koja, nakon što je
izašla iz zatvora, slobodno daje televizijske intervjue u kojima
negira zloine, a sebe proglašava rtvom svjetske antisrpske
zavjere.
It is on the wave of anti-Communism and the revision of Socialism,
that the idea of relativization of facts was developing
successfully. Of course, I do not intend to excuse the repressive
Communist regime and its crimes, as well as its class ideology
approach to historic memory, and the crimes of “liberators” that
had been kept hidden for decades. However, anti-Communism’s motives
are not the arguments we should recoil from and accept lies about
fascists’ antifascism, just as it is not acceptable to swallow the
thesis about anti-Communism of Communists because one wishes to
“buy” the sympathy of the EU.
The European Union closed its eyes to the out- breaks of national
chauvinism in the Western Balkans, where the crimes that were
committed had been inspired by the same ideas that had brought
misery to Europe during the Second World War, such as ethnic
cleansing, persecu- tion on racial, religious and ethnic basis, the
occupation of territory and political and eco- nomic hegemony.
Unfortunately, it seems that Europe has not distanced itself fully
from its national-chauvinist past, or its religious and ra- cial
prejudices, and that those, both in the Bal- kans and in Bosnia,
who promote those ideas can count still on some European
allies.
Dayton Peace Agreement has inflicted the ulti- mate, deadly strike
on every civil, supranational, humane and universal idea. It
legitimized ethnic territorialization imposed by force and crimes,
and maintained ethnic elites in power. That is how it could happen
that my first “democrati- cally” elected President was an
individual who would later be convicted for war crimes, Momilo
Krajišnik. Also, the convicted war criminal Biljana Plavši became a
national hero. Only a few days ago, she arrived with an official
plane bought with
29
Naalost, samo u trenutno egzistirajuem evropskom ambijentu mogue su
praktino politike konsekvence zloina u kojima Tribunal presuuje
genocid i ratne zloine, a ideja i djelo zloinaca ostaju da ive.
Samo u takvom ambijentu mogue je da Ratko Mladi ivi kao slobodan,
niim uznemiravani graanin Srbije, a da njegovo izruenje Tribunalu
doe u trenutku politike trgovine Evropske unije i Srbije o uslovima
njenog prikljuenja EU i da Srbija, koja je bila kljuni generator,
inspirator i direktni uesnik u zloinima tokom ratova na Balkanu, a
nakon ratova pokrovitelj i pomaga ratnih zloinaca, s takvim
nerazriješenim nasljeem ostaje prihvatljiv sugovornik u procesima
evropskih integracija, s kojim se, radi umirivanja evropske i
svjetske savjesti moe pomalo i trgovati.
Svi oni koji danas sjede i odluuju u evropskim institucijama
trebali bi se zamisliti nad ovim injenicama i porukama koje iz njih
proistiu. O dubokim frustracijama rtava ovakvim postupcima, mogao
bi se napisati poseban esej. Meutim, jasno je jedno, naše
kolektivno sjeanje nee biti obiljeeno samo genocidom i bolnim
slikama zloinake prošlosti, nego i gestama diskriminirajue,
birokratizirajue, nemilosrdne i bezosjeajne sadašnjosti koju
kreiraju ne samo domai nego i mnogi strani akteri. Oni koji svoj
ivot i vrijednosti temelje i usmjeravaju ka univerzalnosti ljudskih
sloboda i prava, morat e se zamisliti i upitati da li su to samo
licemjerne parole ili istinske vrijed- nosti na kojim bi trebala
poivati budunost ujedinjene Evrope, ali i standardi na kojim e se
graditi odnosi meu ljudima i dravama u cijelom svijetu. Za sve nas
u Bosni, ali i Ev- ropi jedno od kljunih pitanja na koje e tre-
bati uskoro odgovoriti je da li e multikultur- alizam i poštivanje
slojevitosti naših identiteta
taxpayer money and the money of the victims killed by her racist
idea “that Bosniaks are the ge- netic waste.” This is the person
who, once she was released from prison, has been free to give
televi- sion interviews in which she denies that crimes were ever
committed in the war in Bosnia and claims to the victim of global
anti-Serb conspiracy.
Unfortunately, in the current European climate, it is possible that
the ICTY rules that genocide and war crimes were committed, yet,
the ideas and the deeds of the very same criminals who received
guilty verdicts remain very much alive. Only in this environment,
it is possible that Ratko Mladi was living all these years as a
free citizen of Serbia. It is only in this milieu that Serbia, the
key genera- tor and instigator of the crimes committed during the
wars in the Balkans, and the post-war patron and accessory of war
criminals, with such an un- resolved legacy, can still be an
acceptable inter- locutor in the processes of European Integration
with whom, for the sake of soothing European and world conscience,
one can even make deals.
All of those who sit today in European institutions should think
about these facts and the messages they convey. An essay could be
written about the victims’ frustrations. However, one thing is
clear: our collective memory will not be marked only by painful
pictures of the criminal past, but also by the gestures of the
discriminating, bureaucratic, merciless and insensitive present
created not only by local, but also by numerous foreign parties.
Those who base and direct their lives and values on universal human
freedoms and human rights will have to think it over and ask
themselves whether these are hypocritical slogans, or true values
on which the future of united Europe should be based, and standards
that should be respected throughout the world.
30
ustuknuti pred ideologijom nacionalistikog ekskluzivizma i
evropocentrizma!? Da li emo pristajati da se mo i legitimnost onih
na vlasti generira iz etnike i vjerske pripadnosti, a ne graanskog
prava i slobode da biramo znanje i sposobnost!? Da li emo neupitno
prihvatati i podupirati bezosjeajni i razuzdani kapital -od- nos
temeljen na ideologiji neoliberalizma u ko- jem se šaica monih i
bogatih odrava na zno- ju i krvi milijardi osiromašenih i
potlaenih!?
Moda su oni koje je zloin direktno dotakao, znatno senzibilniji u
raspoznavanju perfidnih metoda diskriminacije, a njihovo sjeanje na
nepravdu svjee i neposredovano. Na drugoj strani su obino oni koji,
zaogrnuti brutalnom moi, promoviraju principe dvostrukih stan-
darda, koji teško da mogu suosjeati sa onima koji su iskusili smrt
i ponienje proizvedeno djelima agresivnih balkanskih
nacionalistiko- šovinistikih reima.U ambijentu takvih eks- tremnih
suprotstavljnosti odvija se i naš napor da sauvamo sjeanje na
nedavnu prošlost i da ponudimo objašnjenja uzroka i posljedica
našeg stradanja i patnji, da konstruktivno tumaimo prošlost ne
dopuštajui da nas se gurne u zabo- rav ili zakljua u poziciju vjene
rtve osuene da oplakuje prošlost, a ne da se bori za dosto-
janstvenu i prosperitetnu budunost, sjeajui se i uei iz ratnih
dogaaja, u koje su ne svo- jom voljom bili gurnuti.
For all of us in Bosnia, but also in Europe, one of the key
questions that should be answered soon is whether multi-culturalism
and respect for the multiple layers of our identities would
surrender before the ideology of nationalistic exclusivity and
Eurocentrism. Shall we accept the situations where might and
legitimacy of those in power is generated from and religious
belonging, and not from civic right and freedom to chose knowledge
and capability. Shall be unquestionably accept and support
insensitive and wild capital base don the ideology of
neo-liberalism in which a handful of powerful and rich states lives
on the sweat and blood of billions of impoverished and oppressed.
Maybe those who are directly affected by war crimes are much more
sensitive when it comes to recognizing the perfidious methods of
dis- crimination and their memory of injustice fresh and
non-mediated. On the other side are those who, bestowed with brutal
power, promote the principles of double standards and who can
hardly sympathize with those who have tasted death and humiliation
produced by the acts of aggressive nationalistic and chauvinists
Balkan regimes. In an ambiance of such extreme con- fronting
attitudes, there is also our effort to pre- serve the memory of
recent past and offer expla- nations for the causes and
consequences of our suffering and pain, to constructively interpret
the past not allowing them to push it into oblivi- on or lock us
into the position of eternal victims doomed to mourn the past,
instead of fighting for dignified and prosperous future, remember-
ing and learning from the war events into which we had been pushed
against our will.
31
1. Zašto istraivanje „Ljudskih gubitaka“?
Nove injenice mogu ugroziti toliko toga u našem svjetonazoru tako
da ne iznenauje da se stanovništvo esto bori da prihvati nove naune
teorije. Nenauni um esto oekuje od nauke da ponudi konane odgovore
i apsolutnu istinu. Meutim, kad god se istina proglasi apsolutnom i
neupitnom, traganje za istinom stagnira i vremenom postane
smiješno, kako se javljaju novi podaci koji ne mogu biti objašnjeni
niti shvaeni. Revolucionarna priroda nauke osigurava da se ne
mirimo sa onim što mislimo da znamo. Nauni metod je najbolji put
traganja za istinom; sve drugo postaje iluzija i subjektivnost;
lino mišljenje a ne prouena injenica. Moemo biti spremni odbaciti
cjelokupan teorijski okvir - i to se esto dogaalo u historiji nauke
- ali za to je potrebno imati jak suprotstavljeni dokaz. Jasno je
da je sumnja sastavni dio naune metode i naunici trebaju biti
spremni za propitivanje dobijenih naunih doktrina i njihovo
odbacivanje u svjetlu novih dokaza”. (Paul Kurtz, Skeptical
Inquirer, 2006)
I kada rat poinje i kada se uspostavlja mir, po nekom nepisanom
pravilu, strada najprije istina. U ovom radu ja se neu baviti
stradanjem istine u vremenu kada se rat priprema. Moja panja je
mnogo više posveena poslijeratnom vremenu kada bi trebali postojati
svi opravdani razlozi da se istina istrai, utvrdi i obznani i da
joj se posveti svaka mogua panja i prostor. Naalost, kao i prilikom
zapoinjanja rata i nakon njega, istina ponovo strada. Ona se taji.
Ne dopušta se da ispliva na površinu. Razloga za to je
1. why do we research “Human losses”?
New facts can threaten so much of our worldview that it is not
surprising that the general populace often struggles to accept new
scientific theories. Non-scientific minds often expect science to
offer definite answers and absolute truth. However, whenever a
truth is declared absolute and beyond question, the search for
truth becomes stagnant and eventually ludicrous as new data
continues to come to light and cannot be explained or understood.
The revolutionary nature of science ensures that we do not become
complacent with what we think we know. The scientific method is the
best way to search for truth; anything else becomes illusory and
subjective: personal opinion rather than studied fact. One must be
prepared to overthrow an entire theoretical framework - and this
has happened often in the history of science - but th