Celijske membrane Aleksandra Pejcic Tamara Pelanovic Katarina Petrovic Nenad Pavlovic Aleksandar Pantelic
Celijske membrane
Aleksandra PejcicTamara PelanovicKatarina Petrovic
Nenad PavlovicAleksandar Pantelic
Biohemijski sastav I organizacija plazma membrane
Celijska membran odvaja unutrasnjost celije od vancelijskog prostora,dok membrane organela razdvajaju sadrzaj organela od citosola.
Izgradjena je od kontinuiranog lipidnog dvosloja koji cine fosfolipidi I holesterol I u koji su ugradjeni proteini.
Proteini I lipidi su u membradi mozaicno rasporedjeni I mogu se pomerati bocno u ravni membrane.
Jedna od osnovnih uloga membrana je obezbedjivanje stalnosti unutrasnjeg sadrzaja celije,ogranicavanjem slobodnog I neselektivnog kretanja molekula I jona.
Membrana omogucava ulazak malih polarnih molekula potrebnih celiji(glukoza),kao I izlazak supstanci cije bi nagomlavanje poremetilo celijsku homeostazu.
Najzastupljeniji fosfolipidi u membrani su:
FosfadidilholinFosfatidiletanolaminFosfatidilserini koji spadaju u
glicerofosfolipideSfingomijelini koji je sfingofosfolipid
Holesterol je umetnut izmedju fosfolipida I ima znacaja u odrzavanju fluidnosti membrane.
Fosfatidilinozitol –učestvuje u prenosu signala ,jer po aktivaciji fosfolipaze C-beta, iz fosfatidil inozitola se oslobadjaju sekundarni glasnici – diacilglicerol i inozitol triofosfat
Lipidi su u memebranama rasporedjeni asimetrično:Fosfatidilholin i sfingomojelin u spoljašnjem slojuFosfatidilserin i fosfatidiletanolamin u unutrašnjem sloju
Proteini membane
Odgovorni su za njene razlicite I specificne uloge…
Mogu biti transporteri I receptori… Integralni Periferni
Protein usidren u membranu preko veze sa masnom kiselinom
Amidna veza između NH2 grupe amino kiseline i COOH grupe masne kiseline
Lipidni dvosloj
CITOPLAZMA
PERIFERNI
Neki su vezani za integralne proteine
Neki preko fosfatidilinozitola koji ima ulogu sidra
Njihov položaj u membrani nije slučajan.
INTEGRALNI MEMBRANSKI PROTEINIHelikoidne transmembranske sekvence
Imaju specifične domene, za vezivanje liganda, katalitičku aktivnost, vezivanje ugljenih hidrata ili lipida.
Mnogima je neophodno prisustvo membranskog lipida da bi ispoljili svoju aktivnost (npr jonske pumpe-prisustvo holesterola)
Ugljeni hidrati
Van ćelije
Unutar ćelije
Glikoforin
Tipovi transporta kroz membranu
Pasivni transport: Difuzija kroz lipidni dvosloj ili kroz
pore u membrani (prosta) Olaksana difuzija I Osmoza
Aktivnim transportom: Specificni kanali Primarni I sekundarni aktivni
transport
Makromolekuli kao što su proteini, polisaharidi, polinukleotidi ili čak čitave ćelije (npr. bakterije) ne mogu prolaziti kroz membranu ni jednim od poznatih tipova transporta. Unošenje i izlučivanje velikuh molekula obavlja se aktivnim učešćem membrane pri čemu ona obrazuje vezikule, a procesi se nazivaju
endocitoza i egzocitoza.
Proces unošenja makromolekula i rastvora naziva se endocitoza, dok se izbacivanje specifičnih proizvoda ćelije ili nekih drugih materija u vanćelijsku sredinu naziva egzocitoza.
Endocitoza
Pri endocitozi dolazi prvo do udubljenja na membrani, u
koje ulazi materija koja treba da se unese u ćeliju. Udubljenje se sve više spušta u unutrašnjost ćelije, a zatim se ivice membrane spoje i oko unete materije se obrazuje vezikula.
Endocitoza obuhvata dva procesa: fagocitozu - unošenje krupnih čestica (grč.phagein = jesti) i pinocitozu - unošenje rastvorenih materija (grč. pino = piti).
Dok skoro sve vrste ćelija neprekidno unose tečnosti i rastvorene molekule pinocitozom, fagocitozu mogu da vrše samo posebne ćelije – fagocite (npr. leukociti vrše fagocitozu bakterija).
Nastajanje klatrinskih vezikula Ligand Receptor Adaptorni protein Klatrin Vezikula je formirana…
Da bi se odvojila od membrane, neophodna je energija! Dobija se hidrolizom GTP-a! Proces odvajanja omogućava monomerni G-protein dinamin.
Egzocitoza
Procesom egzocitoze u vanćelijsku sredinu dospevaju materije koje ćelija treba da odstrani (suprotno endocitozi). Takvi su hormoni i enzimi čija se funkcija ispoljava izvan ćelije koja ih je sintetisala, kao što npr. ćelije pankreasa izlučuju insulin. Oko materije, koja treba da se izbaci iz ćelije, se obrazuje vezikula. Vezikula se kreće ka površini ćelije, njena membrana se ujedinjuje sa ćelijskom membranom, a sadržaj vezikule biva izbačen.
Smatra se da su u mnogim vrstama ćelija endocitoza i egzocitoza međusobno povezani procesi i da na taj način ugrađivanje membrane vezikule ne dovodi do povećanja površine ćelijske membrane.
Vezikule predstavljaju transportni sistem i u samoj ćeliji tako što se prenose između različitih organela.