Britanska tajna sluzba - MLJ

- 2 -

SADRŽAJ Poglavlje: Stranica:

Uvod 3 Throgmorton i Walsingham 5 Lov na jakobitske špijune 8 Nova generacija špijuna 10 William Pitt i reorganizacija 11 Wellingtonova obavještajna služba 13 Sydney Reilly – majstor špijun 15 Kriptografija 17 Po�eci MI5 20 Njema�ka opasnost izme�u 1902. i 1914. 22 Soba 40 23 Osnutak SOE i ono što je prethodilo 25 Enigma i Ultra – naj�uvanija tajna rata 28 Dan D u oklopu laži 31 Zaklju�ak 33 Pojmovnik obavještajne službe 34 Bibliografija 35 Komentar mentora 36

- 3 -

Uvod

Oko svake tajne djelatnosti predu se pri�e i legende, ali vjerovatno pri�a i legendi ima više o djelatnosti britanske tajne službe, nego o bilo kojoj sli�noj temi. Za to ima sigurno više razloga, me�u koje se nesumnjivo ubrajaju i pojedini neobi�ni i uspješni podvizi te službe iz prošlosti. Me�utim, to ne može biti jedini razlog. O�ito se to dogodilo i stoga što su je njezini pripadnici uspjeli reklamirati više negoli što je slu�aj drugih sli�nih službi. Publicitet Intelligence Servicea olakšan je time što se u Engleskoj tokom stolje�a, pa do dana današnjeg rad u toj službi smatrao ne�im �ime se može pohvaliti, �im taj rad prestane. Naime, ta služba je u svojim redovima imala neka od najve�ih imena engleske kulturne prošlosti, kao što su Daniel Defoe, Christopher Marlow, Somerset Maugham, da

nabrojim samo neke. Iz bliže prošlosti �u izdvojiti lorda Baden-Powell, osniva�a skautizma, koji je tako�er bio obavještajac u svojim mladim danima i o tome je napisao memoare „Moje avanture kao obavještajca“. Više nego ijedna druga služba, ona je svoje uspjehe, �ak i one najbrilijantnije postigla zahvaljuju�i dobrovoljcima iz redova vladaju�e klase ili mladim ljudima koji su se kasnije istakli u javnom životu. Svi su se oni trudili da taj period ostavi trag o tom dijelu njihova života, što im je podizalo ugled u britanskom društvu, a u svijetu reklamiralo britansku tajnu službu. Naravno, to je bilo mogu�e samo zato što je Velika Britanija omogu�ila objavljivanje knjiga o tome. Sama služba se nije protivila takvom objavljivanju, ali treba pretpostaviti da su te knjige u velikoj mjeri cenzurirane. Ali ni u tome ne treba pretjerivati jer nije bilo potrebe da se cenzuriše mnogo materijala, jer su knjige pisane o uspjesima, a ne promašajima. Vrlo je teško utvrditi pravu istinu u djelatnosti �ija je osnovna karakteristika da je tajna. Prije svega tu nema pouzdanih dokumenata, ili ih nema nikako, na osnovi kojih su histori�ari navikli da rade. A ako i postoje dokumenti oni su �esto falsifikati koji se tek s velikim zakašnjenjem i vrlo teško otkrivaju. Svakako, važan elemenat svake pri�e o tajnim službama je kriptografija. Posebno se isti�e britanska tajna služba u tom zanatu. Upravo je kriptografija bila razlog važnosti ove posrnule svjetske sile u oba svjetska rata. Oba puta je britanska tajna služba �itala više od 88% svih poruka koje su slali Njemci. Saradnja tri velike sile (SAD, Velika Britanija i Sovjetski Savez) je bila izgra�ena, na ruskoj krvi, ameri�kim dolarima i engleskoj inventivnosti. Glavnu ulogu u kriptografskoj historiji do hladnog rata zauzima engleska Ultra koja je dešifrivala sve poruke koje su napisane na njema�kim Enigmama. Pisati povjest bilo koje tajne službe jednako je što i jurišati kopljem na vjetrenja�e. Jedna od mnogih vjetrenja�a je nepovjerljivost histori�ara prema samo predmetu špijunaže u sklopu historije. To se nepovjerenje proteže dotle da se ne smatra ni mudrim ni logi�nim povezivati

- 4 -

djelatnosti tajnih službi sa stvarnim smjerom i razvojem povjesti nekog naroda. Ipak, ne može se pore�i da je špijunaža donijela neke sjajne, ali �esto neopjevane pobjede. Na kraju uvoda ostaje samo spominjanje mota britanske tajne službe:

Semper Ocultus – Uvijek tajna.

- 5 -

Throgmorton i Walsingham Sredinom 16. vijeka vladaju�i engleski krugovi po�eli su �itati neke Machiavellijeve poruke. I sam Thomas Cromwell1 oblikovao je mnogo toga u svojoj politici na temelju makijavelisti�ke zamisli virtú: veliki �ovjek može smionim pregnu�em utjecati barem na onaj dio svoje budu�nosti koji nije odre�en usudom. Sir Nicholas Throgmorton je 1559. godine imenovan za engelskog ambasadora (poklisara) u Francuskoj i na tom je mjestu po�eo da organizuje obavještajnu službu. Bio je prvi ambasador koji se time ozbiljno bavio. Njegova su obavještenja bila korisna, pa je Sir Nicholas tako postao glavni izvor informacija državnog tajnika Cecila o francuskoj politici prema Engleskoj i Škotskoj. Throgmorton je pretjerao u svojoj želji za informacijama, tako da je Katarina de Medici brzo shvatila da je on „mutikaša i špijun“ i nametnula mu takva ograni�enja da je jedno vrijeme skoro bio zarobljenik.

Kada je Cecil predložio da se promjeni ambasador kako bi se tok informacija nesmetano nastavio Sir Nicholas je po�inio istu grešku koju �ine svi organizatori obavještajnih poslova kada primjete da se njihov doprinos ne cijeni odgovaraju�e. Postajao je sve više nezavisan i odre�ivao je politiku službe sam, a to je dovelo do toga da kao i ostali koji tako postupaju završi bez glave. Obavještajna mreža se rasula i bila je uništena jer je samo on znao imena agenata i izvora. Njega je zamjenio nakon par godina njegov pisar Sir Francis Walsingham. Walsingham je imao neprocjenjiv dar u tom vremenu religijske smutnje i napetosti. Mogao je „nanjušiti“ protestante i njihove pristalice na kontinentu, i to ondje gdje bi se to najmanje o�ekivalo. Walsingham se nije brinuo za politiku, on se fokusirao na sticanje podataka i njihovu analizu. Tako je došao do obavještenja koja su rezultirala pismenim upozorenjem samoj kraljici da provjerava hranu, posteljinu, pa �ak i namještaj jer postoji opasnost da je neke vjerske grupe pokušavaju otrovati. U prvom razdoblju svog uspona Walsingham se posvetio protušpijunaži u zemlji, a ne izgradnji službe u inozemstvu. Uspjeh je uslijedio kada je razotkrio urote protiv krune na �ijem �elu su stajali Babington i Ridolfi. Godine 1570. imenovan je za poklisara u Francuskoj. Ne trate�i svoje vrijeme u�inio je taj položaj najuticajnijim ambasadorskim mjestom Evrope. On li�no nije bio zadovoljan time što je napustio zemlju, ali kada je ve� morao slušati zapovijedi odlu�io je to uraditi na najbolji mogu�i na�in. Tri godine kasnije 1873. se vratio i postao je savjetnik državnog tajnika za obavještajne poslove. Walsingham se držao pravila da se �ak i prema jednom engleskom ambasadoru u inozemstvu valja odnositi sa sumnjom i nepovjerenjem sve dotle dok ne dokaže svoju ispravnost. Bio je 1 Thomas Cromwell (1485.-1540.) – najvažnija politi�ka figura u Engleskoj za vrijeme vladavine Hernika VIII. Idejni tvorac anglikanske crkve, naime, on je predložio Henriku stvaranje vlastite crkve kako bi se mogao ženiti i razvoditi.

Walsingham

- 6 -

svjestan iskušenja i spletaka kojima su izloženi poslanici krune. Slu�aj Sir Edwarda Stafforda otkriva kakva su to bila iskušenja. Sir Edward osim što je bio kralji�in ro�ak bio je i prvi dvostruki agent u engleskoj historiji. Staffordu je �esto nedostajao novac, a kad je bio poklisar u Parizu 1583. godine, to su shvatili i Španjolci, te su po�eli da ga opskrbljavaju svojim novcem. Stafford je u zamjenu davao informacije o Engleskoj vojsci, tajnoj službi i kralji�inim navikama. Kada je Walsingham poslao svoje agente da provjere Stafforda saznao je da je ovaj u vezi sa poslanicima škotske kraljice Mary, nadbiskupom Glasgowa i Charlesom Pagetom. To je bilo dovoljno za doživotnu robiju ili pak dekapitaciju, ali Walsingham je �ekao. Saznao je da Stafford sve engleske poruke daje na �itanje vojvodi od Guisea. Walsingham je i dalje �ekao. Uskoro �e Stafford postati pijun u rukama Walsinghama koji preko njega „hrani“ Francuze i Španjolce pogrešnim informacijama. Bernardino de Mendoza, najsposobniji španjolski ambasador, piše svom kralju Filipu 1585. godine da je sada pravi trenutak da se okoristi Staffordom jer je u velikoj nestašici novca. Kralj Filip je odobrio da se u te svrhe izdvoji 2000 kruna ili ekvivalent u draguljima, po volji De Mendoze. Stafford je proslije�ivao sve podatke koje bi dobio od Walsighama o britanskoj floti i rutama koje koristi da patrolira južnom obalom. U zamjenu za to Walsigham je dobio jednu veoma važnu vijest o pripremama španjolske armade za napad na Englesku. To je mogao Stafford saznati samo slu�ajno od svojih kontakata sa španjolskim agentima u Parizu. Pošto je Walsingham mogao samo donekle vjerovati poklisarskim izvještajima po�eo je slati vlastite agente po Evropi. Problem se ukazao kad je došlo do finansiranja. Država nije prihvatala taj projekat dvije mreže agenata (poklisari i Walsinghamovi špijuni) pa je on morao da se uzda u mlade rodobljubive studente. Ve�ina je bila u Italiji, veoma pogodnoj zemlji za špijunažu protiv Španije, za razliku od Francuske ili same Španije. Špijunski aparat je proradio tek 1587. godine. Nemogu�e je dobro istražiti detalje tog sistema jer je ve�inu stvari znao samo on, a podaci o tom zanatu se rijetko stavljaju na papir. No, s prolje�a 1587. godine sastavio je Plot for Intelligence out of Spain – Nacrt za pribavljanje špijunskih podataka iz Španije koji se do danas �uva u državnom arhivu. U nacrtu je ovako razra�ena organizacija njegovog sistema:

1. Valjat �e se domo�i prepiske francuskog poklisara u Španjolskoj. 2. Zaposliti nekoga u Rouenu koji �e što �eš�e javljati kakve vijesti dolaze iz

Španjolske u Nantes, Havre i Dieppe. 3. Sir Edward Stafford pribavljat �e obavještenja od mleta�kog poklisara. 4. Uspostaviti obavještajnu to�ku u Krakowu radi pribavljanja izvještaja o

španjolskim zbivanjima što dolaze iz Vatikana. 5. Odrediti osobe koje �e putovati duž španjolskih obala i izvještavati o

pripremama što ih obavljaju u lukama; snabdjeti ih lažnim vjerodajnicama. 6. Pribavljati obavještajne podatke sa španjolskog dvora i Genove. 7. Pobrinuti se za obavještajnu službu u Briselu, Leydanu i Danskoj. 8. Zaposliti lorda Dunsanya.

To je bio opsežan i razra�en nacrt. Mogao se po�et ostvarivati jer je te godine Walsingham od Elizabete dobio 3300 funti, a to je najve�i pojedina�ni iznos koji je dobio za tu svrhu. Nažalost, ni to nije bilo dovoljno, pa je dodao svoja sredstva. Kakogod, nacrt je po�eo donositi plod. Walsingham je imao potpuno ta�nu sliku stanja u Španiji zahvaljuju�i svojim agentima po cijeloj Evropi.

- 7 -

Walsingham se nije ograni�avao da bude puki primalac i sre�iva� obavještenja. Raspolažu�i tim podacima smišljeno se po�eo boriti za vrijeme – a takve su igre bile od odsudne važnosti u cijeloj povijesti britanske tajne službe – smišljaju�i na�ine da razvu�e pripreme Armade. Svojim je utjecajem djelovao na �enovske bankare da otkažu ili odgode zajmove kralju Filipu. Takvim akcijama je odgodio napad za cijelu godinu. Sredstva za špijunažu bila su bijedna, ali vjerovatno nijedna druga tajna služba u Evropi nije imala tako vrsna upravitelja koji bi, uz to, za njezine poduhvate davao neštedimice vlastiti novac. Istina je da nikada u svojoj povijesti osim od 1914. do 1918. Engleska nije tako mnogo dugovala svojoj obavještajnoj službi kao upravo u godinama što su neposredno prethodile nasrtaju španjolske Armade na njezine obale.

- 8 -

Lov na jakobitske2 špijune

U cijeloj prvoj polovici osamnaestog vijeka glavna zada�a engelske tajne službe bila je da obuzdava jakobitske spletkare. Još od abdikacije Jamesa II prijetnja povratka nekog iz stuartovske ku�e i loze na prijestolje u nekim trenucima je bila više od puke mogu�nosti. Jakobiti bijahu brojni, dobro organizirani u raznim tajnim društvima, uporni i veoma sposobni u vještini spletkarenja. Dugotrajno podzemno rvanje engleske tajne službe s jakobitima �esto je prerastalo u otvoren sukob, naime, jakobitska joj je tajna služba bila ravnopravan protivnik u infiltriranju svojih agenata širom Škotske i Engleske i u stvaranju diverzija. U arhivu te „tajne službe“ u Scottovu koledžu u St. Germainu ima poprili�no dokaza za te poduhvate. Pretendent na krunu, Charles Edward Stuart, je pod zaštitom te službe dva puta boravio neprimje�eno u Londonu. Zbog toga je engleska tajna služba gotovo pedeset godina bila neka vrsta doma�e organizacije koja se bavila unutrašnjim previranjima, a mnogo manje kontinentalna mreža špijuna poput one koju su uspostavili Walsingham i

Thurloe. Jakobiti su povremeno služili kao francuski špijuni u službi obavještajne službe koju je osnovao Maurice de Saxe. Vrhunac jakobitske špijunske djelatnosti je dosegnut otprilike dvije godine prije pobune 1745. godine kojom je mladi pretendent pokušao vratiti prijestolje svojih predaka. Taj period je obilježen nedostatkom profesionalizma u službi, visokim nivoom korumpiranosti i primanjem mita. Diplomatska etika je bila izgubljena, a nije bilo ministarstva vanjskih poslova koje nije imalo posebnu kasu za podmi�ivanje. Mito je oduvijek bilo sastavni dio svake tajne službe, ali u ovom periodu podmi�ivanje se vršilo bez nadzora. Podmi�ivanjem se u službama bave špijunski šefovi kako bi za sebe osigurali usluge sposbnih, hrabrih i pametnih ljudi. Ona nekolicina agenata koja se istakla u ovom periodu su bili nadareni amateri ili �udaci – primjerice šarlatan Cagliostro astrolog, pokvarenjak i lutalica Casanova i veoma tajanstveni chevalier3 D'Eon.

2 Jakobitizam je politi�ki pokret koji ima za zadatak da uspostavi lozu Stuarta na englesko prijestolje. Naziv pokreta je izveden iz imena Jamesa VI od Škotske i I od Engleske, �ije ime na latinskom glasi IACOBUS REX. 3 Francuski – vitez, �lan viteškog reda nižeg ranga. D'Eon je bio jedan od aktera Francuske revolucije. U Versaju se pri�alo da je hermafrodit jer je bio feminiziran i ponekad je obla�io haljine svoje sestre.

James VI od Škotske i

I od Engleske (vidi fusnotu)

- 9 -

Nova generacija špijuna

Sredinom osamnaestog stolje�a javlja se nova vrsta špijuna amatera. Novi špijuni su bili iz redova mladih aristokrata ili potomaka viših slojeva koji su uobi�avali oti�i na „evropsku turneju“ kako bi kompletirali svoje obrazovanje. Bilo je to zlatno doba klubaštva. U to vrijeme bra�a Goncourt bilježe: „kada bi se dva engleza našla na pustom ostrvu prvo bi osnovali klub“. Ti klubovi su imali razne namjene od Kit Cat kluba, kojeg je osnovao izvjesni kuhar Cristopher, koji je poznat po ov�ijoj pašteti, do kluba Calves' Head, u kojem su se sretali torijevci kako bi ismijavali uspomenu na Charlesa I. Vjerovatno najzna�ajniji, najrazglašeniji i obavještajno

najzanimljiviji klub je bio klub „vitezova sv. Franje od Wycomba“ – �esto pogrešno nazivan „klub paklene vatre“. Klub je osnovao plemi� iz West Wycombea Sir Francis Daswood, koji je jedno vrijeme bio i državni blagajnik. Kad je klub bio na vrhuncu popularnosti, �ak su i ministri bili njegovi �lanovi. Klub je imao sastanke u opatiji Medmenham, a kasnije u špiljama ispod crkve na West Wycombe Hillu. Uz Dashwooda, neke ministre, prvog lorda admiraliteta, državnog rizni�ara, predsjednika vlade, više �lanova parlamenta �lanovi su bili i chevalier D'Eon i Benjamin Franklin.

Kada je �lan kluba i parlamentarac John Wilkes 1763. godine osu�en zbog bludnog sadržaja Essay on Woman4 izbio je najve�i politi�ki skandal tog vremena. Javnost je saznala za postojanje kluba, za razvratne obrede koji su uklju�ivali obla�enje �lanova u halje redovnika i prostitutke obu�ene u odje�u opatica, te razne druge stvari me�u kojima su bile i crne mise. Neke od tih stvari poput crnih misa su bile izmišljene od njihovih neprijatelja, ali orgije nisu. Zbog privatnosti su se aktivnosti prebacile u špilje koje su danas poznate kao „paklenske špilje“ i predstavljaju veliku turisti�ku atrakciju. Taj klub je bio idealan za špijune, jer kad vino po�ne te�i, mnoge tajne izlaze na vidjelo. Sasvim sigurno i bez ikakve sumnje se zna da su barem �etiri �lana kluba bili agenti. Ti �lanovi su: Dashwood, John

Wilkes – razvratnik �ije je mjesto u historiji potcijenjeno, vitez D'Eon Beaumont i koliko god to �udno izgledalo - ameri�ki filozof i državnik Benjamin Franklin.

4 Esej o ženi, eng.

West Wycombe Hill - crkva

Sir Francis Dashwood

- 10 -

Dashwood je bio tipi�an predstavnik nove generacije špijuna. Napravio je evropsku turneju i zadržao se u Rusiji neko vrijeme. Pri�alo se da se na dvoru Petra Velikog u Sankt Petersburgu predstavio kao kralj Karl XII iz Švedske – ina�e veliki protivnik Petra. Tu krinku je iskoristio da zavede caricu Anu i održi aferu s njom nekoliko mjeseci. Horace Walpool koji je dokumentovao te dogodovštine za Dashwooda kaže da „ima mo� ždrepca i žestinu bika“. Dashwoodova sposobnost da „obrlati ženskinje“5 je opskrbila tajnu službu sa nekoliko izvora u Sankt Petersburgu, sve redom mlade djevojke na �elu sa kneginjom Katarinom. Ta slabost ruskinja na mlade kulturne i inteligentne muškarce iz Evrope je bila �esto korištena olakšica raznim obavještajcima i ambasadorima. To je vodilo to slu�aja vojvotkinje Katarine koja je imala za udvara�a engleskog ambasadora Williamsa, ali to nebi bio �udno da se on nije udvarao njenoj sestri, majci i pomo�nici u isto vrijeme. Sve je to pripremalo savez Britanije, Rusije i Austrije protiv Pruske.

5 Po Walpoolovim zabilješkama

- 11 -

William Pitt i reorganizacija William Pitt stariji, otac premijera engleske, dok je bio u parlamentu mnogo je u�inio na poboljšanju tajne službe. Od njega poti�e uzre�ica da se nigdje ne ispali metak, a da britanska vlada ne zna zašto. Shvatio je da sigurnost Britanije ovisi o dobro organiziranoj tajnoj službi širom svijeta. Pittov koncept službe se bazirao na �itanju tu�ih pisama. Tako je vlada došla do strategije i rasporeda mornarice Francuske prije po�etka sedmogodišnjeg rata. Kasnije je istom metodom služba dobila strategiju za iskrcavanje na obale Engleske – poduhvat na koji se ni Hitler nije

usudio. Dok je služba radila savršeno u Evropi, ostale podružnice su imale poteško�a. Kada su ameri�ke kolonije zatražile nezavisnost od Britanije, britanska tajna služba se našla u novom i sasvim neo�ekivanom položaju. Osim toga, kolonisti su ve� u julu 1776. osnovali vlastitu službu. Njezin je organizator bio sposoban i neobi�an �ovjek po imenu Arthur Lee, koji je više od svega uživao u spletkama. Tre�eg juna 1776. godine osnovao je Odbor za tajnu prepisku i izradio je šifru koja �e se potom upotrebljavati. Leejev izum je zna�ajna novost u svijetu kriptografije. Orginalnost ideje je bila u njenoj jednostavnosti. Oba sudionika prepiske su imala po jedan primjerak istog rje�nika – to je bio Entickov New Spelling Dictionary. Osoba koja je željela poslati poruku jednostavnom je nizom brojki ozna�ila stranice i retke na kojima su se nalazile rije�i od kojih se sastavljala poruka. Olakšavaju�a okolnost je bila što nema padeža u engleskom jeziku. Primalac je na isti na�in �itao poruku.

Ve� sljede�e godine Lee je otišao u Berlin, na dvor kralja Friedricha da ga ubjedi da podrži koloniste. Engleska vlada je odmah javila svom ambasadoru Hughu Elliotu da budno pazi Leeja. Elliot je išao korak dalje i potkupio slugu u hotelu u kojem je Lee odsjeo i kad je ovaj napustio hotel uzeo klju� sobe i klju� sefa i izvadio sve papire koje je Lee donijeo u Berlin. Ti papiri su prepisani i poslani u London, ali je Lee ve� bio primjetio kra�u prije nego je Elliot moga vratiti iste. Na sudu je mladi ambasador izjavio kako je kra�u po�inio njegov sluga i da ni on ni vlada nemaju veze sa tom povredom diplomatskog imuniteta. Kralj Friedrich ga nije osudio ve� ukorio, a u Londonu je kralj uputio oštru ukoru ministru vanjskih poslova, a onda naredio da se Elliot nagradi za 500 funti. Za uspjeh ameri�ke pobune i njene evolucije u revoluciju krivi su isklju�ivo nesposbni britanski generali. Službu je tada vodio William Eden, kasnije poznat kao lord Auckland, koji je veoma �asno vodio špijunski aparat i znao više od samog Georga Washintona o pobuni. U 25 svezaka koji su ostali iza Edena i koji su uru�eni ameri�kim nau�nicima koji su izu�avali taj period, prona�eni su detaljni izvještaji agenata koji su bili deklarirani kao ameri�ke patriote, a zapravo su radili za britansku tajnu službu. Najbolnija spoznaja za Amerikance je svakako uloga Benjamina Franklina.

William Pitt

- 12 -

Amerikanci su još uvijek u šoku nakon posljednjeg pokušaja obaranja ovih dokaza. Po�etkom 1973. godine je 25 ameri�kih histori�ara došlo u Englesku i tu istraživalo sve što je imalo veze sa Franklinom. Na njihovu veliku žalost rezultat istraživanja je glasio „Benjamin Franklin je bio agent britanske tajne službe. Njegovi izvještaji o napretku revolucije su redovno stizali i nakon uspostavljanja SAD-a.“. Franklin je u ljeto 1774. godine još jednom

boravio kod Dashwooda u West Wycombeu. On kasnije piše pjesme o „�arobnim oblicima što ih je stvorio lord le Despencer“ – titula koju je kasnije nosio Dashwood. Da se Franklin uklapao u to društvo svjedo�i i pri�a o njegovom �aranju. Franklin i Dashwood su na imanje dovodili politi�are i tu ih htjeli isprepadati. U tu svrhu je jednom Franklin rekao da zna „smiriti hirovite vode“ i digao ruke nad podzemnom vodom i po�eo izgovarati neke rije�i. Ljudi su pobjegli iz špilja u strahu da ih Franklin ne pretvori u žabe ili neke druge rekvizite crne magije. Franklin �e kasnije zapisati da je prethodno prosuo ulje u vodu i tako smirio podzemnu struju. Najplodnije doba Franklinove karijere u britanskoj tajnoj službi je vrijeme kada je bio ambasador SAD-a u Parizu. Sve što je napisano u njegovoj kancelariji ili što je dobio od nekoga je slao preko svoj sekretara Bancrofta u London. Kada je Arthur

Lee suo�io Franklina sa podatkom da je Bancroft špijun ovaj je to kategori�no odbijao. Uz taj grijeh Franklinu su kasnije pripisivali i izdvajanje 100.000 funti iz budžeta ambasade, na što je on kasnije kad je ve� bio kongresmen, odgovorio zagonetno: „Još od malih nogu nau�en sam da �itam Bibliju i da poštujem njezine rije�i. A ona kaže 'Ne tuci vola koji vrši gospodarevo žito'“.

Benjamin Franklin

- 13 -

Wellingtonova obavještajna služba U doba dugotrajnog rata protiv Napoleona, britanska obavještajna služba je postala sve ovisnija o mornarici i vojsci. Sve što je bilo vrijedno u obavještajnom smislu je prije dolazilo preko diplomatskih kanala, ali sada su oružane snage uspostavile jake ogranke obavještajne službe.

Mornarica, od vremena Cromwella nije imala tako važnu obavještajnu ulogu. Tu ulogu je zauzela zahvaljuju�i izvjesnom Nelsonu. Njegove fregate su obilazile neutralne luke i motrile one za koje se sumnjalo da pružaju uto�ište neprijateljima. Jedan od najpoduzetnijih agenata službe u napeoleonsko vrijeme je bio John Barnett. On je uvjerio admiralitet da �e se najlakše do�i do Napoleonovih planova, ako se iskoristi njegova slabost prema ženama. Barnett se nalazio na brodu Njegova Veli�anstva Lion, a po no�i se iskradao i brzom brodicom odlazio u Kairo. Tu je organizirao malu, ali efikasnu mrežu špijuna, koju su sa�injavale sluge, vodi�i i drugi koji su bili u blizini Napoleona. Preko njih je saznao i ime najnovije Napoleonove milosnice – Madame Foures – žena mladog gaskonjskog oficira. Gospo�a Foures – „la blonde belliote Foures“

(ljepuškasta plavuša Foures), kako je bila poznata me�u vojnicima, privukla ja na sebe pažnju svojim dolaskom u Kairo. U to vrijeme, a i danas, je bilo zabranjeno ženama oficira da svoje muževe prate na brodovima, ali se ona prokrijumi�arila odjevena u muškarca. Kada je Napoleon �uo za taj prekršaj odlu�io je da je ukori, ali se predomislio kad je ugledao lijepu plavušu. Ubrzo nakon toga postala mu je ljubavnica. Ali sada je smetao Gaskonjac. Prona�en je izgovor da bude poslan u Pariz: odnijet �e onamo važne poruke. Njemu je re�eno da su poruke silno važne i da ne smije dopustiti da bude zarobljen, i to je bio razlog što ga ne može pratiti žena, jer bi ga mogli njome ucjenjivati ako ih oboje zarobe. Ništa ne sumnjaju�i Foures se ukrcao na jednu francusku šalupu. Kada je Barnett �uo za pravi razlog putovanja mladog Fouresa skovao je naum po kojem bi Foures postao Napoleonov ubica. Zamisao nije bila loša. Napoleon je dosta bezobzirno srljao u ljubavne afere sa ženama svojih oficira. Uvijek je postojala opasnost da se jedan odlu�i na osvetu. Barnett je nardio kapetanu Liona da presretne šalupu koja isplovljava i uhapsi Fouresa. U zarobljeništvu mu je ukazao sve po�asti i upoznao ga sa preljubom plavuše i cara, te sadržajem dokumenata, �ije mu je kopije pokazao. Foures je kroz par sati preklinjao Barnetta da mu dopusti da „spere ljagu na svojoj �asti“. Kada se vratio u Kairo i saznao da Napoleon otvorenu živi sa njegovom ženom dao je otkaz i otišao u Francusku. Nije bilo osvete. Vjerovatne je patriotizam nadvladao. Napoleonu je to odgovaralo.

Vojvoda Wellington

- 14 -

Vojvoda od Wellingtona je imao tako dobru vlastitu obavještajnu službu da mu nikakva druga nije bila potrebna. �ak je raspolagao klju�em vlastite šifre. Neke poruke i informacije je pla�ao jeftino, a ve�inu nikako. Španjolski seljaci su toliko mrzili Francuze da su dobrovoljno hvatali poruke i slali ih Englezima. Frere, britanski poslanih u Lisabonu je zabilježio „nema tog prosjaka kojega bi se moglo platiti da prenese francuske poruke. Zapravo, predavali su ih našim oficirima u tako velikom broju da u to ne bi mogao povjerovati nitko tko nije iskusio šta zna�i voditi rat protiv nacionalnog osje�aja“. Wellington je ina�e uživao naklonost sre�e. Danas u nekim engleskim varijantama tarot karata karta sa Arthurom Wellesleyjem6 predstavlja sre�u u kockanju i ratovanju. Velika prednost vojvode je bio njegov brat, grof od Wellesleya, koji je birao kandidate za njegovu obavještajnu službu. Jedan od tih kandidata je „brat James“ ili James Robertson. On je ve�inu života proveo u škotskom benediktinskom samostanu u Regensburgu, pa je te�no govorio njema�ki. Robertson je izvrsno koristio svoje katoli�ke veze kako bi sa�uvao tajnost svojih misija. On je izme�u ostalog zaslužan za spašavanje 9 od 15 hiljada španjolskih vojnika od Napoleona.

6 Pravo ime vojvode od Wellingtona

- 15 -

Sydney Reilly – majstor špijun Sve do 1886. godine dio nov�anih sredstava tajne službe bio je dodjeljivan i pojedinim �lanovima parlamenta kao naknada za podršku nekim zakonima. Poslije 1886. ta su sredstva izdvojena iz civilne liste i uklju�ena u ostala sredstva za tajnu službu koja su tako iznosila ukupno 65.000 funti godišnje. Toliko su trošili i Njemci, ali ruski izdatak je bio za to vrijeme basnoslovan. Kretao se oko milijun funti godišnje. Do 1910. godine to se popelo na 1,700.000 funti. U to vrijeme su ti ruski izdaci pomagali britanskoj obavještajnoj službi. Naravno, indirektno. U Londonu je u to vrijeme bilo puno neprijatelja carskog režima. Oni su �ak davali besplatno podatke britanskoj službi, ali su od ruske te iste skupo napla�ivali. �ovjek koji je pripomogao gušenju revolucije u Britaniji i koji ju je izme�u 1917. i 1920. možda mogao poraziti u Rusiji – bio je u britanskoj obavještajnoj službi još od 1895. Tipi�an je primjer špijuna koji su vrbovani me�u doseljenicima. On predstavlja i promjenu mentaliteta šefova službe, od stida što se bave špijunažom, do bezobraznijeg pristupa pribavljanju podataka. Tadašnja služba se zvala Secret Intelligence Service – Tajna obavještajna služba; u daljem tekstu SIS.

Kada bi, recimo, SIS danas razmatrala vrbovanje Sydneya Reillya u svoje redove, to bi odmah bilo odba�eno. Ipak, Sydney Reilly je igrao važnu ulogu u službi punih 30 godina, a to je zavidan vijek za špijuna. Bez najmanjeg tra�ka sumnje Sydney Reilly je najbolji, najutjecajniji tajni agent u cjelokupnoj historiji britanske tajne službe. Taj je utjecaj trajao i poslije njegove navodne pogibije.

Još uvijek se spori o tome ko je Sydey Reilly. Robin Bruce Lockhart tvrdi da je ro�en na jugu Rusije, nedaleko od Odese, 24. 3. 1874. Majka mu je bila Ruskinja poljskog porijekla, otac, �ini se, pukovnik ruske vojske sa vezama na carskom dvoru. U devetnaestoj godini saznaje da je on prizvod vanbra�ne veze svoje majke i nekog Židova, lije�nika iz Be�a i da mu je pravo ime Sigmund Georgijevi� Rozenblum. Za njega je bio najve�i udarac to što je njegova pripadnost katoli�anstvu dvojbena i to što ga je ujak nazvao „židovskim kopiletom“. Zbog toga je po�eo praviti veo oko svog porijekla. Po�eo je izmišljati razne varijante svog porodi�nog stabla. Jednom prilikom, mnogo kasnije, kada se zatekao u Pragu na ru�ku sa generalom Spearsom pri�ao mu je o djetinjstvu u Odesi. Slu�aj je htio da Reilly istog dana preda pasoš na produženje. Svi su se za�udili kada su vidjeli da tamo piše mjesto ro�enja Tipperary. Kada su ga suo�ili sa tim podatkom elegantno se izvukao rekavši : „U prošlom ratu došao sam da se borim za Englesku. Morao sam dobiti pasoš i novo mjesto ro�enja. Od Odese to Tipperaryja je veoma dug put“. Po njegovoj omiljenoj pri�i sin je pustolovnog Irca, �ije bi pustolovine mogle biti ravne onim barona Munchhausena. �im je saznao za svoje porijeklo ukrcao se na brod za Južnu Ameriku. Tamo je radio kao cestar, kuhar i radnik na plantaži. Njegove kulinarske sposobnosti je iskoristila jedna nau�na

Sydey Reilly – Ace of Spies (špijunski as)

- 16 -

ekspedicija, dakako engleska, koja se zaputila u Brazil. Naravno, to je bilo samo sredstvo za prenošenje poruka, a nau�na vrijednost tih putovanja je margnalizirana. Reilly se iskazao kao dobar kuhar, još bolji umjetnik u preživljavanju. Jednom je spasio sve �lanove ekspedicije kada su zalutali, sam ih je vratio na pravi put. Kada su ih domoroci napali, sam ih je sve pobio, jednim revolverom i jednim punjenjem metaka. U znak priznanja dobio je 1500 funti i vizu za slobodan ulaz u Britaniju. Istu je odmah potom iskoristio. Ve� 1897. godine je poslan u Rusiju da otkrije prirodu namjera prema naftonosnim poljima u Perziji. Tu je naletio na pre�asnog Hugha Thomasa – nonkonformisti�kog engleskog sve�enika. Sve�enik je ima više od 60 godina, a njegova žena 23. Naravno, Reilly se upustio u aferu i sa bra�nim parom se vratio u Englesku, uzeo dopust od špijunskog posla. Onda je ustvrdio da je ljekar i lije�io je sve�enika. Niti je on bio ljekar, niti ga je lije�io. Pred smrt ga je naveo da napiše oporuku u korist svoje žene. Dan poslije pisanja oporuke je umro. Nije prošla godina dana, Reilly i udovica su stupili pred mati�ara. Nakon godinu dana ljen�arenja pojavio se na vratima centrale i tražio novi zadatak. Veoma �udno je bilo to što su ga primili jer nije otkrivao nijednu pojedinost o svom porijeklu, niti podatke o vezama u Rusiji. Tada je i promjenio svoje ime u Sydey Reilly – irsko ime, navodno kako bi mogao nastupati kao protivnik Engleske. Sigmund Georgijevi� Rozenblum je time umro. Reilly je svoje mjesto u službi osigurao preko jakog saveznika – Sir H. M. Hozirera. Ovaj �e biti poznat kao otac supruge Winstona Churchilla. Par godina kasnije postat �e i Churchillov prijatelj.

Sydney Reilly �e se kasnije ispostaviti kao agent Engleza, Rusa, Japanaca, Njemaca, Francuza i Austrijanca. Reilly je primao novac po ovojoj ili onoj osnovi od svih koji su ga imali. Kasnije je nastupio period budizma, kada je u Kini pronašao put mira i postao lama u pokrajini Šensi. To je trajalo par godina. Par puta je pravio pauze bez objašnjenja, ali se uvijek vra�ao i bivao je puno bolji nego što je bio prije. Njegova predvi�anja o potezima velikih sila su bila ta�na i zato je uživao veliki ugled u SIS-u. U jednom veoma sumnjivom slijedu okolnosti Sydney Reilly je poslan na misiju u Rusiju. Tu je uhapšen. Kružile su pri�e da trenira ruske špijune, ali to je samo bila ruska propaganda. Njegova žena o njemu ništa više nije �ula, a tek u maju 2002. godine javnost je obavještena da je Staljin, upoznat sa poduhvatima tog špijuna, dao da bude strijeljan. Sydney Reilly je ostao daleko najvažniji agent tajne službe.

Sydney Reilly

- 17 -

Kriptografija

U po�etku 19. stolje�a kriptografija se razvijala veoma sporo. Revolucionarne promjene potaknula su dva �inioca „munjeviti telegraf“ i zanimanje književnika za kriptografiju. M. Chappe je duž svih glavnih cesta od Pariza do francuskih granica postavio visoke semafore sa po dva kraka. Time su se poruke prenosile brže nego glasnicima. Taj izum se Englezi adaptirali �im su �uli za njega. Tu revoluciju je okrunio Morseov izum elektri�nog telegrafa. Zanimanje za kriptografiju i poticaj uspavanim kriptografskim

službenicima dali su u svim ve�im zemljama upravo pisci. Admiral Sir Francis Beaufort, koji je zna�ajno djelovao na razvoj i osuvremenjivanje kriptografije u mornari�koj obavještajnoj službi napisao je: „Poe je više pomogao britanskoj obavještajnoj službi nego cijelo mnoštvo naših doušnika. On je na potpuno nov na�in osvijetlio šifre i sa stajališta stvaranja novih šifara i u pogledu dešifriranja neprijateljskih poruka. Smatram da je u tome korisniji i od Balzaca koji je šiframa zbunjivao svoje francuske �itaoce.“ Edgara Allana Poea je privla�ila kriptografija, pa je zato temeljito prou�io povijest te vještine. Naoružan znanjem, objavio je 1840. godine u nekom filadelfijskom sedmi�nom magazinu da nema te šifre koja se ne može riješiti. Ponudio je da �e riješiti svaku šifru koju mu bilo tko pošalje. Riješio je sve osim jedne, za koju je tvrdio

da nije šifra nego poslata sa željom da ga obmane. Izdvojio je šifru mladog mornari�kog poru�nika R.P. Catora koji je izumio novi sistem. I nju je Poe dešifrirao, ali je pohvalio mladi�a. Rekao je da onaj ko posjeduje klju� šifre mora utrošiti podjednako vrijeme na �itanja kao i onaj koji isti nema. Cator je bio ohrabren pohvalom i impresioniran kritikom, te je na Poeov nagovor po�eo izu�avati francuske šifre. Deset godina je Cator radio na toj šifri i njome ozna�io po�etak rata kriptografa Engleske, Francuske i Njema�ke. Zasluge mu nisu priznate. Postao je kapetan zbog pomorni�kih sposobnosti, ne kriptografskih. Zaslugu je pak pokupio Sir Francis Beaufort, kasnije admiral, koji je modificirao Catorov sistem i postavio ga kao standard moderne kriptografije. �ak mu je dao svoje ime. Ovo je kriptogram koji je Cator poslao Poeu:

Admiral Sir Francis Beaufort

Edgar Allan Poe

- 18 -

- 19 -

Dešifriranjem ovom kriptograma se dobija pjesma, bez umjetni�ke vrijednosti. Kako bi ova šifra bila uspješna, poruka mora biti krcata stranim (nepoznatim) rije�ima. To je bio slu�aj ve�ine šifara tog vremena – komplikovane rije�i. Promjena je uvedena nešto kasnije. Za vrijeme burskog rata Sir Charles Napier je poslao najkra�u šifru iz Indije – „peccavi“. To je u prijevodu sa latinskog zna�ilo „griješio sam“ – na engleskom „I have sinned“, a to se moglo napisati i „I have Sindh“, što zna�i „osvojio sam Sindh.“ U ministarstvu rata odmah su shvatili o �emu se radi, pa su odlu�ili da se od tada za komunikaciju koristi latinski jezik. Naime, svi engleski oficiri su ga znali, a Buri nisu ni �uli za taj jezik. Ipak, i dosjetka sa latinskim rije�ima trajala je dok je trajao u�inak iznena�enja.

- 20 -

Po�eci MI5 Oscar Wilde je jednom prilikom rekao kako onaj ko je u stanju da kaže popu pop, a bobu bob treba da se tako i ponaša. Dosljedno tome, oni koji su odbijali da špijuna nazovu špijunom, ponašali su se tako i u vo�enju obavještajne službe. Kada je 1902. godine osnovan Odbor za odbranu imperija, neki su njegovi �lanovi predlagali pravljenje obavještajne službe suhozemne vojske koja se treba dopunjavati sa radom NID-a – Mornari�kog obavještajnog odjela. Prijedlog je prihva�en, sa malo oduševljenja. Služba je osnovana 23.8.1909. godine, pa �ak i tada kada je rat bio na pomolu, organizacija je povjerenja obi�nom kapetanu. Tom je oficiru dodjeljena jedna sobica , a on je prepušten sam sebi. Godinu dana se služba MO5 sastojala od jednog �ovjeka, a nakon toga je postala MI5. Tom �ovjeku je nare�eno da troši malo novca, i to je sve.

Prvi zadatak koji je sam sebi postavio Vernon Kell, prvi šef MI5 je da tijesno sura�uje sa Scotland Yardom. Time je uništena velika špijunska mašinerija koja je djelovala u Engleskoj. Scotland Yard je tada imao spisak sumnjivaca i podatke o njima o kojim vojska ništa nije znala. Iako samo kapetan, Vernon Kell, je bio veliki kozmopolita. Majka mu je bila poljska grofica sa vezama po cijeloj Evropi, gdje je on i odrastao. Te�no je govorio francuski, njema�ki, talijanski, poljski i naravno engleski. Kasnije je studirao ruski u Rusiji i kineski u Kini. Veoma obe�avaju�u karijeru je u sjenu bacila astma, dizenterija i bolovi u le�ima od kojih nije mogao ni sjesti. Kako bi mogao raditi ovaj posao, on je morao službeno biti

penzionisan zbog bolesti, a raditi novi posao u tajnosti. Nikada nije mogao imat javna priznanja, ali je bio uvjeren da je posao od presudne važnosti za zemlju. On je bio jedan od malobrojnih koji su rat sa Njema�kom smatrali neizbježnim. Obišao je Njema�ku 1908. godine i bio zapanjen onim što je �uo. Manje uporan �ovjek od Vernona Kella bio se predao nakon nekoliko mjeseci, ali ne i Vernon Kell. Nare�eno mu je da smanji troškove na minimum, a kad je zatražio pomo�nika napadnut je. Kasnije je dobio pomo�nika, a njegovi prijedlozi su dobijali na važnosti kako je obasipao minstarstvo rata važnim podacima. On je pridobio policiju za saradnju i uspješno je djelovao preko Scotland Yarda. Yard mu je redovno slao izvještaje o sumnjivcima, a ubrzo se preko jednog policajca uputio u sve tajne podzemlja. Odmah je shvatio da je najve�a prepreka uspješnom gonjenju špijuna zastarjeli zakon o službenim tajnama. Zahtjevao je promjene zakona, jer je redovno sud osloba�ao uhapšene špijune. Nije mogao ništa protiv Njemaca koji uzimaju podatke o brodovima, tvornicama i lukama.

Vernon Kell

- 21 -

Otpor njegovim prijedlozima je bio ve�i nego što je bilo za o�ekivati. Zakonodavci su tvrdili da je pomisao na špijuniranje svakoj civiliziranoj vladi strana. Kell se nije obeshrabrio nakon prvih pokušaja. U to vrijeme je izašla knjiga „Ko je ko u Britanaca“, i Vernon Kell je naveden kao penzioner koji voli ribolov i kriket. Barem je održavanje tajnosti o svojoj djelatnosti uspijevalo. Iako je bio oficir starog kova, nije se ustru�avao da upošljava ljude sa dna društvene ljestvice. Za njega su radili mnogi osu�enici koji su umjesto u zatvoru dane provodili u njegovoj kancelariji. Govorio je za sebe da je „krivotvoritelj bez premca“ i da je jedne sedmice „krivotvorio pisma na 7 jezika me�u kojima je i arapski“. To je malo uveli�ano, jer nije on to radio, nego cijela grupa krivotvoritelja. Kada je kancelarija postala tijesna, neki su �ak raditi taj posao u �elijama zatvora Parkhurst.

- 22 -

Njema�ka opasnost izme�u 1902. i 1914. Vernon Kell je nakon upoznavanja sa stanjem u zemlji zatražio dozvolu ministarstva da otvara pisma. Nakon dugog natezanja dobio je tu dozvolu uz jedan uslov – za svako otvaranje su potrebna dva službenika pošte. Prvo pismo koje je otvoreno bilo je adresirano na jednog brija�a Karla Gustava Ernsta. Kell je brzo zaklju�io da je to pismo, iako je potpisano kao da je od neke gospo�ice iz Njema�ke, ustvari pismo sa instrukcijama za špijune u Engleskoj. Brija�, je bio „poštanski sandu�i�“ i služio je za dostavljanje pisama špijunima.

Kellov protušpijunski aparat nije bio toliko jak da iskoristi te informacije, pa je našao saveznika u osobi Mansfielda Cumminga, oficiru koji je bio šef tajne službe u instranstvu. Cumming je saznao da je autor pisama izvjesni Steinhauer, �ije je pravo ime Reimers. On je bio šef špijuna Keisera (cara). Usput re�eno, postoji pogrešna pretpostavka da se kodni inicijali šefova MI5 i MI6 uzimaju prema po�etnom slovu njihova prezimena. Što se ti�e Kella i Cumminga to je bilo ta�no, jer su ozna�avani kao K odnosno C. Me�utim, i Sir H.M. Hozier je bio C, niti je Menzies bio M, ve� C. Ta pretpostavka poti�e od Iana Fleminga, autora serijala James Bonda, koji naziva šefa službe M. Šef MI5 i šef MI6, bez obzira na ime ili prezime, ozna�ave se slovom „K“, odnosno „C“.

Otvaraju�i sumnjiva pisma Kell je mogao ta�no znati gdje su špijuni i koliko je mreža razgranata. Genijalno je odlu�io da �eka i kasnije kad bi zatvorio u zatvor nekog od špijuna nastavio bi da šalje izvještaje u njegovo ime, ali sa sadržajem, sa kojim Njemci ne mogu ništa uraditi. Od toga pravila da se Njemci puste na miru, bilo je izuzetaka, pa bi s vremena na vrijeme policija uhapsila po jednog špijuna i prognala ili zatvorila na par mjeseci. Kazne su bile simboli�ne, sa ciljem da uljuljaju Njemce u lažni osje�aj sigurnosti. Njemci do rata nisu posumnjali da postoji MI5 ili MI6 ili SIS.

Pierce Brosnan u ulozi Jamesa

Bonda

- 23 -

Soba 40 „Neprijatelj je 1915. poveo propagandu me�u nama“, pisao je Adolf Hitler u Mein Kampfu. „Od 1916. nadalje ona je postajala sve žeš�a dok napokon, po�etkom 1918. nije nabujala u pravu poplavu. Postepeno je vojska natjerana da misli onako kako želi neprijatelj.“ Tako je Hitler odao priznanje britanskoj propagandnoj službi u Prvom svjetskom ratu, odlu�an da neke od tih zamisli iskoristi kad krene u pohod na Evropu. Detaljisti �e tvrditi da izme�u obavještajne djelatnosti i propagande postoji jasna razlika, mada u stvarnosti to baš i nije tako. Ako ho�e da budu uspješne i jedna i druga djelatnost moraju prisno sara�ivati. Pogotovo u vrijeme rata. Novi oblik beskrvnog propagandnog napadanja koji je vodio vladin

odjel za štampu se u Prvom svjetskom ratu pokazao kao neprocjenjivo dodatno oružje. Histori�ari su skloni tvrdnjama da je za pobjedu zaslužan lord Northcliff, koji je bio veliki novinski magnat u to vrijeme, ali on je preuzeo tu dužnost tek 1918., a do tada je to radila Uprava za specijalnu obavještajnu službu. Admiral Hall �e nam poslužiti kao najbolji primjer za akcije ove vrste. On je sjajno iskoristio jednu dezinformaciju na štetu neprijatelja izdavši posebno izdanje Daily Maila 12.7.1916. godine. U tom je trenutku položaj na zapadnoj fronti bio kriti�an i bila je potrebna jedna diverzija da olakša Saveznicima time što dio Njema�ke vojske pre�e u Belgiju. Hall je prvo „procurio“ i poslao kod za hitne slu�ajeve Njemcima. Naravno, kod je bio napravljen samo za tu svrhu i tim kodom je javio da �e do�i do invazije iz Dovera na obale

Belgije. Kako bi potvrdio tu laž, naredio je štampanje 24 primjeraka Daily Maila sa jednim �lankom koji je na šest od 24 primjeraka bio cenzurisan, i to je poslao u Holandiju. Odlomak je glasio: „ Od našeg posebnog dopisnika H. W. Wilsona.

Baza na isto�noj obali, ponedjeljak. Sve ovdje ukazuje na neizbježnost važnih doga�aja. Danas sam obišao op�ine na istoku i jugoistoku pa mogu saop�iti da su znatne snage okupljene u blizini obale. Zapravo, pripreme su takvih razmjera da javnost može o�ekivati nešto mnogo uzbudljivije od pukih priprema za odbranu obale... “ Amerikanci su postepeno došli do zaklju�ka da je upravo Soba 40 najja�e britansko oružje. Soba 40 je bilo kodno ime za propagandu i dešifrovanje unutar Mornari�ke obavještajne službe. Služba admirala Halla je sudjelovala u brojnim poduhvatima širom globusa, ali ve�ina njih i obavještajnih i protuobavještajnih odvijala se na ameri�kom kontinentu. Prijatelji Saveznika u SAD-u su ih smatrali genijima, a izolacionisti onima koji žele da ih uvuku u rat, u kojem im nije mjesto.

Admiral Hall

Zimmerman

- 24 -

U uspjehe Sobe 40 spada i najpoznatiji telegram u historiji – Zimmermanov telegram. Njega su uhvatila i dešifrovala dva amatera iz Sobe 40 – Nigel de Grey i vele�asni Montgomery. Taj telegram je kasnije uveo SAD u rat. Svega nekoliko dana nakon što se Hall odlu�io da žrtvuje otkri�e šifre i objavi telegram Woodrow Wilson, predsjednik SAD-a, je pred kongresom održao govor nakon kojeg je SAD ušla u rat.

Zimmermanov telegram

- 25 -

Osnutak SOE i ono što je prethodilo U godinama izme�u dva rata jedno ime karakterizira rad ove službe – Wilhelm Canaris. Kako �e se kasnije pokazati Wilhelm Canaris, šef Abwehra – Hitlerova protušpijunaža – je bio najve�i rival Menziesa – šefa MI6. Ta borba je trajala skoro dvije decenije i bila je veoma intenzivna, a ponekad je bila i saradnja. Canaris je bio jedan od zavjerenika protiv Hitlera i ponekad je namjerno slao informacije Menziesu, što ovaj ponekad i nije najbolje tuma�io. Defanzivna špijunaža je bila veoma dobro organizirana, ali dolaskom 1939. i Hitlerove invazije na Poljsku, javlja se potreba za stvaranje Odjela D ili Destruction (uništenje). Odjel je bio napravljen sa zadatkom da sabotažom nanosi štetu neprijatelju. Šef odjela je bio Grand koji je imao nevjerovatno fantasti�ne zamisli, koje su veoma rijetko bile izvodive, ali baš ta neizvodivost je bila klju� za kasniji uspjeh SOE-a.

Sve špijunske mreže koje su postojale u Evropi su uništene Blitzkriegom i morala se praviti reorganizacija, ta�nije, sve ispo�etka. U jednom izvještaju se opisuje stanje u Evropi: „Popis naših uspjeha bijaše veoma mršav. U zaslugu nam je valjalo pripisati samo nekoliko uspješnih operacija. Na Balkanu smo imali nešto što se moglo uvati terenskom organizacijom. Izme�u kanala i Balkana nismo imali niti jednog jedinog agenta.“ SOE je za svoj zadatak uzela regrutovanje izbjeglica iz Evrope, slanje istih nazad, tamo odakle su došli i prikupljanje podataka. Sam proces selekcije je bio težak jer su te izbjeglice veoma �esto bile uplašene ili poslane od strane Njemaca da budu dvostruki agenti. Proces ubacivanja agenata u Evropu je bio komplikovan i klju�ivao je avione Royal Air Force (kraljevskog zrakoplovstva) i padobrance koji su bili voljni da po no�i ska�u sa velikih visina. Za taj posao obuke padobranaca i organizacije ubacivanja agenata je bio zadužen George Hill, dobar prijatelj Sydneya Reillyja. Ti novi špijuni su radili gerilski, možda i opasnije nego drugi špijuni. Nepisana pravila špijunaže omogu�uju agentima da na�u uto�ište u ambasadi prijateljske zemlje, ali toga više nije bilo u Evropi. Komunikacija je bila tako�er veoma teška jer je zahtjevala antene visoke 2 metra, koje je teško sakriti bilo gdje. Svakako je bilo teško agentima i da se sakriju od jakog Abwehra i strogog SD-a koji je bio odjel SS-a za špijunažu. Ako bi agent bio uhva�en morao je uništiti svoju kodnu knjigu, što je bilo tako�er teško, pa je par takvih palo Njemcima u ruke. Najpoznatiji špijun koji je djelovao unutar SOE je agent tricikl ili Duško Popov. Duško Popov je prvi �ovjek koji je u Drugom svjetskom ratu radio za sve zara�ene strane. Prvo se pridružio srpskoj obavještajnoj službi, jer je i sam bio Srbin. Onda je otišao na zadatak u Rusiju i postao njihov špijun, pa u Njema�ku i po�eo raditi za Abwehr, onda za MI6, pa je javio Amerikancima da �e se dogoditi napad za Pearl Harbor mjesec dana prije samog napada. To

Wilhelm Canaris

- 26 -

je ujedno i naj�udnije što se zna o tom �ovjeku. Niko nije znao taj podatak, a on je javio ta�an datum J. Edgar Hooveru. Ovaj mu nije vjerovao i SAD je platila strašnu cijenu za to. Duško Popov je koristio više desetina imena. U njegovom dosjeu stoji da je inteligentan, kulturan i šarmantan, ali da su mu slabost žene. Kona�no, kada se sve rezimira, on je radio za MI6, ali najprije je radio sam za sebe. Ipak, Duško Popov je zaradio nadimak – balkanski James Bond. Dva su �ovjeka iz SOE su uticala na njen rad zna�ajno, prvi je Domville koji je bio �lan „Karike“ društva koje je promicalo rasnu �isto�u i podržavalo Njemce. On je slao neke podatke o radu SOE Canarisu. Drugi je raskrinkao prvog i napravio izvrsne promjene u SOE. Ime mu je Ian Fleming. On je bio fasciniran Sydneyem Reillyem i težio je tome da svi agenti SOE pokušaju da budu poput njega. Kasnije kad je pisao serijal James Bond, on je rekao da Bond nije ni izdaleka klasa Reillya. Flemingu je u radu naj�eš�e koristila sposobnost pridobivanja starješina. Tako je naprimjer uzimao neku ideju, doradio je i zatim napola šaljivo dostavio nekom starijem oficiru kako bi mu ovaj dopustio da to i dalje razvija. Tako je nastala i jurišna jedinica (Assault Unit, AU) broj 30 kojom je on upravljao tako neposredno da su je prozvali njegovom privatnom flotom. Admiralitet nije bio sretan tom jedinicom isprva, ali kada je ta jedinica postala najusjpešnija jedinica te vrste na svijetu stvar se promjenila. Fleming je upravljao iz svoje kancelarije šalju�i stalno telegrame, ponekad svakih sat po jedan i tako je ponekad hvali, ponekad psovao, ponekad pri�ao viceve, ali uvijek održavao drugarstvo. Bez nov�ane ili neke druge nadoknade AU30 je osvojila nevjerovatne i neosvojive kote i kodne knjige. Jedan oficir je sa 5 vojnika zarobio 300 Njemaca i njihov radar. Fleming je �esto sam pravio šale na svoj ra�un i govorio da je neozbiljan, ali to je bila samo maska. Fleming nije bio amater i blefer kako su ga nerijetko opisivali, on je bio profesionalac do kraja, koji je za jedan sat umio obaviti više korisnog posla, nego drugi za tri. Poznata je pri�a o uskrsnu�u „Karike“ koju je fabricirao Fleming. Shvativši sklonost Njemaca prema astrologiji i okultnom on je znao kako se to može iskoristiti. Pustio je u opticaj pri�u u podzemlju u Britaniji, koje nije postojalo, koje želi zbaciti vladu i uvesti mir sa Njemcima. Time je namjeravao da Njemci pošalju nekog lakovjernog nacisti�kog vo�u da do�e u posjetu i da tu bude uhapšen.

Ian Fleming

Rudlof Hess - ugledni nacisti�ki vo�a

Horoskop koji je napravljen za Hessa

- 27 -

Kontaktirao je dva prijatelja koji su napravili nevjerovatan poduhvat pisanja horoskopa za Rudolfa Hessa koji je u to vrijeme bio opsjednut mistikom. Time bi se trebalo podsta�i da Hess do�e i pokuša zbaciti vladu preko „strukture“ „Karike“. Ishod slu�aja Hess i danas spada pod državnu tajnu, ali zna se da poslije njegovog hapšenja nakon iskakanja iznad Škotske i zahtjeva da ga vode nekom vojvodi od Hamiltona, niko nije �uo o njemu ni rije�i. Slu�aj Hess je bio najteži udarac njema�kim špijunima i po�etak kraja admirala Canarisa. Gestapo je zbog Hessa, uhapsio stotine ljudi iz vlastitih redova, jer su mislili da je on pobjegao, a da �e i oni pobje�i neprijatelju. Tada je pobijena ve�ina astrologa Njema�ke.

- 28 -

ENGIMA I ULTRA – naj�uvanija tajna rata Britanija je godinama uspješno dešifrirala njema�ke vojne, diplomatske i trgova�ke depeše. Pošto je Hitler znao vrijednost tajnosti od 1934. je po�eo uvoditi novi sistem šifriranja. MI6 je �etiri godine kasnije bio nadohvat te tajne radi koje je pretražio skoro cijeli globus. Ti podaci su bili nadohvat ruku pukovnika Stewarta Menziesa, zamjenika šefa MI6. Potraga je po�ela kada je britanski rezident Fracis Foley u Berlinu (šifra 1200) saznao da Njemci testiraju stroj – enigma. Tadašnji šef MI6 Sinclair je naredio Menziesu da sazna o �emu je rije�. Njegovi izvori su rekli da je mašinu izumio Nizozemac Hugo Koch. Te 1919. godine tzv. Geheimschriftmachine se nije prodavala dobro, pa je

Koch patent ustupio jednom Njemcu koji ju je nazvao Enigma po enigma varijacijama Edwarda Elgara. Ali ni njemu prodaja nije išla te je patent i mašinu prodao Wehrmachtu. �im su je ovi kupili, nestala je sa tržišta, zauvijek. Enigma je odgovarala potrebama Wehrmachta jer je bilo nemogu�e shvatiti bez klju�a. MI6 je bio u �orsokaku jer je samo to znala o mašini. Tra�ak nade je pružio BS4 – odjel za kriptografiju poljskog generalštaba. Poljaci su bili najve�i stru�njaci za taj posao i oni su uskoro mogli re�i da su provalili neke dijelove Enigme. Ipak to nije bila mašina koju koriste Njemci, jer su je ovi svakako prilagodili i Poljaci su samo matemati�ki shvatili Enigmu, ne tehni�ki. Najve�i prodor u tajne Enigme su ipak napravili Francuzi, ali ne kriptografijom, ve� izdajom. General Gustave Bertrand je bio šef „2 bis“ – francuske kriptoanaliti�ke službe. Njemu je pristupio neki Njemac koji je tražio priliku da izda Hitlera iz ideoloških razloga. Ta izdajica je dobavila priru�nik za korištenje Enigme i neke šifre sa prijevodima. Po tim dokumentima Francuzi su izgradili svoju Enigmu od dijelova registarskih kasa. Francuzi su dakle mogli �itati sve

Stewart Menzies

Enigma – mašina kojoj su Njemci vjerovali

- 29 -

poruke dok ih „Izvor D“ (Njemac koji je dao dokumente) obavještava svakog mjeseca o novim šiframa.

Britanci su pak krenuli u napad na drugi na�in. U junu 1938. godine Menzies je primio poruku koja je, kako �e se kasnije ispostaviti, najvažnija poruka obavještajne historije Drugog svjetskog rata. Poruku je poslao agent Gibson iz Praga, javljaju�i kako se upravo vratio iz Varšave gdje je neki poljski Židov ponudio MI6 da proda svoja znanja o Enigmi. Richard Lewinski (kodno ime) je radio u berlinskoj tvornici koja je proizvela Enigmu. On je za 10.000 funti, britanski pasoš za sebe i ženu, i dozvolu boravka u Francuskoj nudio sve dijagrame i jednu cijelu Enigmu. Menzies je odmah poslao dva �ovjeka da provjere da li je Lewinski ozbiljan ili agent sa zadatkom da zbuni Britance. Jedan od dvojice je bio Alan Turing – pravi matemati�ki genije, koji je za�etnik teorije kompjutera i teorije o umjetnoj inteligenciji. Turing je bio najve�i britanski lu�ak, kako su govorili njegovi prijatelji. Tr�ao je jednom sedmi�no 40 milja bez pauze, gledao je dje�ije emisije na BBC-ju, stalno se ispovjedao majci, i �esto je bio odsutan duhom.

Turing je javio Menziesu da je Lewinski pravi matemati�ar i da govori istinu. Oni su odmah po�eli praviti Enigmu. Nakon toga su po�eli praviti BOMBU. To je bila šifra za mašinu koja bi provaljivala šifre koje nastaju na Enigmi. Svijet je za to saznao tek 1974. godine. Bomba je stroj 2.5 sa 2.5 metara, ali u njoj je bilo djelo inžinjerske vještine koju je nemogu�e opisati. Da bi odgonetnuli veliki deo promjena u sastavu Enigme, angažovani u Bletchley parku sagradili su banku ranih kompjutera, poznatih kao "bombe." Prvu "bombu" su izmislili Poljaci, ali ju je Turing pretvorio u mnogo mo�niji aparat, sposoban da dešifruje bilo koju poruku sa Enigme, tako što bi mali dio obi�nog teksta mogao da bude korektno naslu�en. To se dogodilo da samo nekoliko sedmica po izbijanju rata da Saveznici mogu �itati sve što Njemci pišu. Od 1940. Turingova Bomba je omogu�ila rutinsko �itanje signala njema�kog ratnog vazduhoplovstva, Luftwaffe. No, složeniji Enigma metodi koje je u komuniciranju koristila njema�ka mornarica smatrani su neprobojnima. Kako bi razdrobio tzv. "riblji materijal" - poruke šifrovane na potpuno drugi na�in koje su korištene za Hitlerove strateške komunikacije, Turing je uveo elektronsku tehnologiju, pošto je inženjere telefonije nagnao da omogu�e još ve�e brzine. Tako su nastale mašine Kolos, koje su istakle mogu�nost rasprostranjene digitalne elektronske tehnologije. Elektronika je zna�ila bitno druga�iji pristup u odnosu na ostale mašine za dešifrovanje koje su na slijepo tragale za tekstualnim paricama. "Ona je, kao glavnu stvar, po prvi put primjenila statisti�ki napad na šifru," objašnjavao je ovih dana Tomi Sejl, rukovodilac Projekta obnove Kolosa. "Da bi to postigla, morala je, neprestano, da velikom brzinom

Alan Turing

- 30 -

pregleda veliki broj poruka. S obzirom da se radilo o elektronici, ona je to mogla da �ini veoma brzo". Kolos Mk2, koji je uveden uo�i "Dana D", bio je prototip mašine koja je potvrdila mogu�nost koncepta elektronskog prespajanja. Bila je to poboljšana verzija Mk1, koji je po�eo sa radom 1. februara 1944. Kolos je do 1970-tih bio stogo �uvana tajna. Na kraju Drugog svetskog rata u akciji je bilo deset takvih mašina. One su uspjele da smanje vrijeme potrebno za razumjevanje poruka iz šifrantske mašine Lorenc sa nekoliko sedmica na nekoliko sati, što je bilo od velike važnosti za pripremu "Dana D". To zna�i da su bile od zna�aja u kampanji dezinfomisanja koje su u posljednji �as dovele do promjena u strategijama napada za "Dan D". Kolosi su bili toliko uspješni da su do kraja Drugog svjetskog rata dešifrovali 63 miliona karaktera njema�kih poruka. Potom su uništene - kako bi bile sa�uvane njihove sofisticirane tajne.

Bletchley Park – dom Ultra bombe

- 31 -

Dan D u oklopu laži Na Dan D, 6.6.1944. godine najve�a flota u historiji �ovje�anstva, sastavljena od 6000 savezni�kih brodova, stigla je pred obale Francuske da bi sudjelovala u oslobo�enju Evrope. Na svoju neizmjernu sre�u Saveznici su postigli potpuno takti�ko iznena�enje: nacisti�ki orao je spavao. Tako je Dan D postao najve�a pobjeda Drugog svjetskog rata, a mogao je lahko biti najkrvaviji poraz. Nakon otkrivanja plana JAEL u Teheranu, taj isti plan je dora�en i preimenovan plan BODYGUARD7. Bodyguard nije bila samo operacija obmanjivanja, nego zapravo naziv kompletne strategije, koja se sastojala od niza individualnih operacija prikrivanja i obmanjivanja. Bodyguard je bio neka vrsta „plana igre“ i to igre koja je išla za tim da se neprijatelj navede na pogrešne zaklju�ke o savezni�kim namjerama u zapadnoj Evropi.

Nekada u drugoj sedmici januara 1944. u Norfolk House-u, na štapskoj konferenciji generala Dwighta Eisenhowera sa tim planom je upoznao genijalni Bevan, šef LCS-a (organizacije koja ima za cilj da obmanjuje neprijatelja), stoje�i pred velikom zidnom kartom Evroazije. Bevan je objasnio da Bodyguard ima dvostruki cilj: primjenom razli�itih intriga posti�i da Hitler drži vojsku raspršenu po Evropi, kako ne bi mogao osujetiti operaciju Neptun (Normandija) i cijelu operaciju Overlord (krovno ime za invaziju); i usporavanje Hitlerove reakcije na invaziju unošenjem zbrke u rad sistema veza, logistike, administracije i reme�enjem funkcioniranjem svega što on koristi. Štaviše, Bodyguard �e fabricirati plan i pobrinuti se da Hitler do�e do istog, kako bi ga zbunili u pravoj lokaciji invazije. Ta lokacija je trebala biti Norveška.

Bodyguard se sastojao od 112 planova sa kodnim imenima Neptun, Jupiter, Overlord, Zeppelin, Fortitude itd. Bevan je �esto spominjao pojam invazija, pa ga je Eisenhower ispravio i naredio da se od tada to naziva „operacija osloba�anja“. Tekst plana je odštampan samo jednom, kada je Bevan otišao u Moskvu da upozna drugove iz Kremlja sa sadržajem. On ga nije nosio sa sobom, ve� je dao da se tih 10 gusto kucanih stranica pošalje beži�nim putem. Naravno, to je bilo kodiranom najsigurnijom šifrom koja je ikada korištena u Drugom svjetskom ratu. Bevan je zabilježio da su Rusi za vrijeme rata uveli radno vrijeme od 17 do 5 poslije pono�i. Sastanci su se održavali oko 2 poslije pono�i i nakon desetak dana plan je bio prihva�en u izvornom obliku. Potpisivanje je bilo 3.3.1944. ali tada su Bevan i Baumer (Amerikanac) odbili potpisivanje jer nije bilo nazna�eno ime zemlje koja potpisuje dokument. Dok su ostali pili vodku i pri�ali o ratu Baumer je prekucao cijeli protokol i onda su morali svi zajedno potpisati svaku štamparsku i ortografsku grešku. Baumer �e zabilježiti da je to najbizarniji dokument u arhivama ameri�kog State Departmenta. Bodyguard je preuzeo na sebe i obavezu cenzure koja je bila klju�na za �uvanje tajne invazije. Poznat je incident diplomate koji je na radio emisiji pri�ao o velikim betonskim platformama koje �e kasnije biti potopljene pred obalama Normandije. Tu emisiju je slušao jedan japanski

7 Tjelohranitelj

Dwight David Eisenhower

- 32 -

diplomata, ali sre�om nije shvatao engleski najbolje i javio je u Tokio da se radi o platformama za neke topove. Sama lokacija tih platformi je mogla ugroziti cijelu operaciju. Dan D je bio dan �iji se datum nije znao do svega par sati prije invazije. U skrivanje tog datuma bilo je uklju�eno 120 agenata širom Evrope, 8000 pripadnika pokreta otpora u Francuskoj, koji su kasnije ubacivanjem kocke še�era u rezervoar njema�kih tenkova onesposobili desetine metalnih grdosija. U Londonu je nekoliko desetina službenika MI5, MI6, LCS-a, CSM-a, SHAEF-a, SOE-a, SIS-a; u SAD-u JCS-a hapsilo svakoga ko bi izgovorio rije� Overlord ili Normandija. U nevi�enoj cenzuri nijedna rije� nije objavljena a da nije prošlo kroz rigorozni filter MI5. General Patton je upravljao cijelom imaginarnom grupom armija na sjeveru Engleske kako bi zbunio neprijatelja. Simulirano je 1546 poruka nepostoje�ih vojnika svojim ljubavnicama širom Britanije, samo da Njemci misle da postoji neka armija koja planira napad na Belgiju. MI6 je �ak u svoje redove uveo mrtvog poru�nika �iji leš je obu�en u uniformu i ba�en padobranom u more, na obale Španije, kako bi ga tu našli nacisti i iz njegove torbe izvadili pisma koja su pri�ala o invaziji na Norvešku. Poru�nik je umro mjesec dana prije u svojoj kadi u Portsmouthu. Pri�a o Danu D je bila do prije dvadesetak godina velika nepoznanica zbog državnih tajni, ali najve�a tajna je tajna o tome kako su �uvane tajne. Nigdje u knjigama historije ne�ete na�i imena aktera koji su najviše doprinijeli ovoj djelatnosti. No� uo�i Dana D je nebo iznad Hitlerove vile bilo vedro. On i Eva Braun su nakon slušanja plo�e sa pjesmama LIEDER, uzeli napitak za spavanje i otišli na po�inak. Hitler je spavao u trenutku kada je u dalekom Portsmouthu general Bull odaslao historijski signal „Adoration from 0200!“. Taj je signal pripadao scenariju za Fortitude i zna�io je da tada po�inje snažna radio aktivnost na prostoru preko puta Pas de Calaisa – mjesta na kojem se trebala da bude navodna invazija. U to vrijeme su brodovi uplovljavali u zaljev Seine, a nebo nad Engleskom je bilo prekriveno avionima koji su išli na istok. Komanda više nije imala šta da radi, tako da su Montgomery, Eisenhower, Churchill, Menzies, Bevan i mnogi drugi uradili isto što i Hitler: lijepo otišli na spavanje.

- 33 -

Zaklju�ak Britanska tajna služba je dugo vremena, u svim ozbiljnim krizama i ratovima dobro služila svojoj zemlji, ali je �inila i strašne greške. Bilo je vrijeme kada se svako miješao u posao tajne službe i kada vlada nije uzimala u obzir njihova upozorenja, ali ukupno kada se sve sagleda sa odre�enom distancom, na planeti Zemlji, nema obavještajne službe sa zanimljivijom historijom. O�ito, nemogu�e je napisati cijelu historiju bilo koje tajne službe. �ak i kad bi svi spisi i dokumenti bili dostupni, valjalo bi se hrvati sa neta�nostima, pretjerivanjima i problemom tuma�enja proturje�nog i me�usobno sukobljenog materijala. Nakon podrobnom prou�avanja ovih 450 godina postojanja tajne službe, naravno bez posljednjih 50 jer su još pod velom državne tajne, pokazuje se slika špijunaže i protušpijunaže, promjenjivih metoda i nepromjenjivih osobina i sklonosti svojstvenih Britancima i upornosti i hrabrosti i djelotvornosti pojedinih agenata i šefova obavještajne službe. Zna�ajno je da je individualizam imao u britanskoj špijunaži mnogo ve�u ulogu nego u bilo kojoj drugoj obavještajnoj službi. Unato� sve ve�oj sklonosti prema ekipnom radu, nego u bilo kojoj drugoj obavještajnoj službi, pojedinac je u 20. vijeku ostao najvažniji faktor postigavši �esto više i od gomile obavještajnih stru�njaka. MI5, MI6, NID, SIS itd. krajem 20.-og i po�etkom 21.-og vijeka su nepoznanica jer im je to priroda. Tek skoro je javnost upoznata sa imenima nekih od ljudi koji su poginuli davne 1960. godine. Svijet obavještajnih službi je jedinstven jer nema drugog polja ljudskog djelovanja koje stalno radi u sjeni. Iako se smatra neophodnim, predstavlja mra�nu stranu svjetskih politi�kih sistema, jer je u biti od države sponzoriran voajerizam. Negativna konotacija špijunaže nastaje još u Gr�koj, za vrijeme polisa. Tada su posebni ambasadori gradova, zvani proxenos, bili poslani od jedne države drugoj i tamo su uživali velike po�asti. Nažalost, nije bilo potrebno mnogo da neki shvate potencijal proxenosa i korist koja se time može ostvariti, a još manje da i žrtve to shvate. Od tada se kaže da je špijunaža zanat kojim se bavi samo ološ društva. Do 16. stolje�a „crna vještina“ je bila smatrana grijehom državnika. To se mijenja u stogodišnjem ratu koji je trajao 126 godina. Rije� je o napetoj situaciji u kojoj su se našle Francuska i Engleska, i tada je bilo jasno da se samo iza kulisa politi�ke pozornice nešto može posti�i. Danas je špijun geopolit�ki alhemi�ar i to je zanimanje koje zahtijeva akademsko obrazovanje i sposbnost shvatanja politike, te efikasno izvršavanje zadataka, ponekad �ak i slijepo. Važan zaklju�ak iz ove pri�e sam proizilazi, a niko ga nije bolje izrazio neko engleski filozof Francis Bacon – „Znanje je mo�“.

- 34 -

Pojmovnik obavještajne službe Kad god je to bilo mogu�e ja sam izbjegavao korištenje profesionalnog žargona špijuna, ali i kao objašnjenje za pojmove koje sam koristio i informacije radi ovdje je nekoliko pojmova koji su nezaobilazni u razgovorima o tajnoj službi: Agent – špijun kojeg redovno pla�a državna obavještajna služba. Njegov posao je kancelarijski, a ne operativan Agent provocateur – izvor pod kontrolom ili uticajem neprijateljske obavještajne službe. Zadatak mu je da se ubaci u neku organizaciju, potakne na nasilnu akciju, ilegalno djelo i time opravda ekstremnu protumjeru. Izvor – osoba koja iz finansijskih, ideoloških ili drugih razloga radi u svojo zemlji za obavještajnu službu neke druge zemlje. Naj�eš�e samo daje informacije, ali može i raditi neke druge stvari. Provaljen – agent ili izvor kojeg je otkrila služba za protušpijunažu. Žargon za to je „izgorio“ Procurio – namjerno odavanje podataka sa ciljem da zavara neprijatelja Kod – metoda skrivanja podataka i poruka. Mijenja slova ili rije�i drugim rije�ima ili brojevima po sistemu koji se �esto mijenja. Za �itanje je potrebna kodna knjiga koja je rije�nik �itanja koda Šifra – sistem skrivanja podataka premještanjem slova prema odre�enom sistemu. Kodna knjiga nije potrebna jer je klju� u samoj poruci. Pokri�e – organizacija ili neka druga krinka kojom se skriva veza sa obavještajnom službom. Krtica – Agent koji je uba�en u politi�ku, obavještajnu ili vojnu strukturu sa ciljem da do�e do odre�ene pozicije mo�i i onda se agent „uklju�i“ i obezbje�uje vrijedne podatke. Spava� – agent uba�en u stranu državu sa ciljem da vodi normalan život i ne sakuplja podatke dok mu se ne naredi druga�ije Stanica – �esto se koristi naziv centrala. Glavni ured službe u stranoj zemlji. Naj�eš�e ambasada.

- 35 -

Bibliografija

1. „Britanska obavještajna služba“ – Richard Deacon 2. „Prisluškujte Hitlera“ – A.C. Brown 3. „Dan D u oklopu laži“ – A.C. Brown 4. „CIA i kult obavještajne službe“ – John Marx i Victor Marcetti (Izdava� Savezni

sekretarijat za unutrašnje poslove) 5. „Obavještajna i vojnoobavještajna služba SAD“ – autor nepoznat (Državni sekretarijat

za narodnu odbranu) 6. „The Big Breach“ – Richard Tomlinson 7. „Grand Deceptions“ – autor nepoznat 8. „The Great Dictionary of Freemasonry“ – „Veliki rje�nik masonstva“ – Grupa autora 9. „Britanska politika na balkanu u II svjetskom ratu“ – E. Baker

- 36 -

Komentar mentora: