Branko Ćopić - skripta.info · Evo nas ponovo među našim starim poznanicima, s junacima iz romana »Orlovi rano lete«. Tu su opet hrabri Jovanče, dugonogi Stric, pjesnik Đoko

BrankoĆopić

SLAVNOVOJEVANJE

Evonasponovomeđunašimstarimpoznanicima,sjunacimaizromana»Orloviranolete«.Tu su opet hrabri Jovanče, dugonogi Stric, pjesnik Đoko Potrk, Nikolica s prikolicom, dobra

Lunja,poljarLijan.Sadihvidimouratu,uomladinskojčeti,asnjimajošniznovihjunaka.Onjihovimratnimdoživljajimačitaćeteuovojknjizi.

ODEPOLJARZADJEČACIMA

I tako su članovi Jovančetoveđačkedružinekrenuli slavnimbojištimapartizanskog rata, a za

njimaje,naravno,pošaoistaripoljarLijan,čuvenaispičutura,nepopravljivaskitnica,lukavauhoda,preispoljnimudrijaš...Tridanadaređašsvenjegovedobrei lošeosobine,paopetništanisikazao.Jošdvaputtolikoonjeizgubiousvojihšezdesetgodina,atrostrukbrojnašaojetokomsvogburnog,vjetrovitog,vjetrenjastogivjetrogonjastogživota.Paštalisetekpodnjegovimšeširomkrije?Štalibi znale ispričati krive noge koje su starinu pronosale stotinjak hiljada kilometara šunjanjem,šetnjom,hodom,kasom,galopom,trkom,skokom,preskokom,klizanjemipuzanjem?Nijetolakonabrojati.

Aikudabinašašarenastarčekanjanegozasvojimdječacima?Svakiseoskipoljarustvariživiodnemirnedječurlije injihovihnestašluka.Zabave li semali

đavoli kakvom igrom pa puste stoku u tuđe žito, on galami, prijeti, vitla štapom.Kradu li voće ilubenice,etonjegadaihpojuri.Naloželivatru,onpodignegraju:»Ej,zapalistešumu,izgorjeselo!«

–Zamislionda,molimjatebe–pitaosečičaLijan–štalićetekdječaciuraditiakoihsameuratpošalješ?Ni po jada što će pucati i dizati halabuku, negomogu još nekog i ubiti, zapaliti ikakvudržavuilinekukraljevinu,aštoćesepenjatipotuđimvoćkama,otomedaseinepriča.

ImaojepoljarLijanopravdanograzlogadaovakomisli.Jošuočiprvogsvjetskograta,kadjeGavriloPrincipubiouSarajevuaustrijskogprestolonasljednikaFerdinanda,nekojekazao:

–Bogami,onođačesGrahovazapalićesvijetsdvarevolverskametka.Zaista, planuo je čitav svijet, zagrmio veliki rat, a poljar Lijan, pijančeći u krčmi, ovako je

grdio:–Ašta je radio tajpoljarsGrahova?Čmavaopodnekomkruškom,znase.Dasamjabiona

njegovommjestu,jabihtomeđakuPrincipuoteopucaljkupasnjomusvojtorbakigotovosratom.Štaćedječacimaoružje!

–Itibi,znači,čitavsvjetskiratutorbak?–pitalisuslušaoci.–Utorbak,jakako!VidjelibionikojepoljarLijanizLipova.–PabašbiseusudiodaodPrincipaotmešpištolj?–začikavalisugaseljaci–Jošpitate!–deraosepoljar.–čimsejapojavim,čitavaosnovnaškolazaždiušumu.Naravno,LijanjekasnijesaznaokojebioslavniGavriloPrincipizaštojepočeoprvisvjetski

rat,alijošgodinamaseljacisumuserugalidajestrpaoratutorbakičimbiseonpojavionapragukrčme,nekobipovikao:

–Neotvarajtorbaka,bićerata!–Ehe,nećevišeLijanbitibudalaiprogonitidječakekojiseoružjamašaju–mudrovaojestarac.

– Kad je jedan Princip s pištoljem onako krupnu stvar izveo, šta li će tek uraditi ovolika silnaomladina koja puni partizanske odrede.Odoh ja, bogami, za svojimdječacima.Ta zar bihmogaoizostatiizahrabrogJovančeta,dugonogogStrica,veselogpjesnikaĐokePotrka?

KomandirOmladinskečetezačuđenoseizbečioukrivonogogstarcadobrovoljca.–Šta,itiunašučetu?Pazaštasitiuopštesposoban?–Zabježanje.Kadnatisnemdastružem,nebimestiglaavijacija–dočekapoljar.–Abil'tiumioneprijateljapotjerati?–priupitakomandir.–Pa ovaj ... lako bih ga potjerao za sobomda bi se sve prašilo odmojih opanaka, ali da ga

gonimpredsobom...ehe,mogaobihito,samouzpomoćkakvepojačečeteimojihdječaka.Dopadesekomandirustarčevaiskrenost,akakojenjegovedječakevećotprijepoznavao,onse

neštoprisjeti:

–Jesilikadgodneštokuvao?– He-he, mnogom sam ja dječaku skuvao vruću poparu kad pusti goveda u tuđi kukuruz! –

pohvali seLijan.–Aznaosamponekomikašuzamijesiti, zapržitimučorbu,zabiberitimuručak,častitigaljeskovomtaranom,načinitiodnekogpitu...

–Ihbrate,svesutojelazadjecu!–otesekomandiru.–Abil’tiznaokuvatizapartizane?–Tolije,dakle!–prisjetisepoljar.–Tapostaću,vjeremi,takikuvardaćeborcijurišatinamoj

kazanžešćenegnatalijanskebunkere.–Ondajestvaruredu–prihvatikomandir.–Bašnamjenekidanstarikuvarpoginuo,paseu

četidovijamoštaćemo...–Otkudbaškuvardapogine?–izbečiseLijan.–Tanijevaljdaionjurišao?–Desiseito,pobratime,–priznadekomandir–aliovajputjebiloneštodrugo:neprijateljska

minatresnulajeporedsamekuhinjeiubilaga.–Etotigađavole!–zinupoljar.–Vidimjadaipartizanskikuvarmoraimatijunačkosrce.–Mora,mora, starino, – reče komandir. –Nego se ti lijepo spremi da sjutra primiš kuhinju,

samotimoramonaćikakvokonjčezakazaniostalestvari,jernamjeikonjaubilamina.–Naćićujavećkonja–živahnupoljar.–Imamjednoguselusakojimsedobroslažemoijai

mojidječaci.StaracnamignunaJovančetaiostalekojisustajaliubliziniiobjasni:–IdemponašegaKušlju.–Ihaj,Kušljadolazi!–kliknuĐokoPotrk.–E,bašmijemilo.–ZarnašstariKušlja?–savzablistadugonogiStric.–Viditiobješenjaka.–Pabeznjegaseništanemožezamisliti,panirat–dodadeJovanče.–Hajde,Lijane,požurida

gadovedeš.–Sjutrazoromkrećem!–obećastarac.–Nećeteizbrojatinitrimiliona,ajasamvećnatrag.–Eto ti, opet onmisli da jemilionmanji od hiljade! – uzviknu Jovanče. –Nemadruge, čim

počneprvianalfabetskikurs,moramogatamoposlati.

KUŠLJA,DOBRIKONJ

–Ehej,etonamKušlje!Đoko,Jovanče...NisusedječaciizčeteuzaludradovaliKušljinudolasku.Biojetokonjpoznatuzdužipoprijeko

počitavomseluLipovu,opštiljubimacseoskedječurlije,atakođemioidječacimaizostalihmjesta.Kušlja!

TakoneznatogamirnogidobrodušnogparipaizmalogzaseokaStrmonoge!Pamtigasvak,alinikotačnoneznakadseKušljaoždrijebio,komujedaoime,anijesebašposigurnoznalonitokomu je pravi vlasnik.Pripadao je pomalo svakomu zaseoku, nosio umlin svačije žito, hranio se ikonačiokodonogakomejetogadanaradio,apraznikomjepasaonaledinamaopštinskutravuipioiz potoka državnuvodu.Kupali su ga pljuskovi, timarili vjetrovi i grijalo darežljivo sunce, dobrasirotinjskamajka.

Nepoznati kum vjerovatnomu je dao ime po slavnom konju još slavnijegHajduk-Veljka, počuvenomKušljiokomepjesmapjeva:

Hatmuskačekaobesanpotrikopljauvisinu,početiriudužinu,Kušljaskače,Veljkoviče...Moždabi i našKušlja zaista tako skakaodaganijeutukla sirotinja i svakojakenevoljekao i

većinudrugekonjčadinjegovakraja.DvaputsuKušljunapadalivuciiodnjihsumuostaliožiljcinavratuipobokovima.Jednomga

jenečimklepiomedvjediodtogajekandamalčiceogluvionajednouvo.BilisugaiCiganiukralipa je pronađen tek poslije tri mjeseca kod nekog varoškog baštovana, okretao je dolap zanavodnjavanje.

–RođeninašKušlja,jesilitito?–povikalisunjegoviStrmonožaniprepoznavšiga,anatojedobri parip samo rođački zarzao i nastaviomirno svoj posao sve dokle ga nisu ispregli i poveli.Naravno,nitonijeišlobezpoljarovevikeiprotivljenja,pajesobjestranepalopovišebubotakaizaprašilakojatoljaga,odčegajeivaljanikonjdobiosvojdio.

Neprobirljivuhrani,Kušlja jezimiznaodapojede islamnikrovskakveseoskeudžerice,daoglođe.voćkukaoštoradezečevi,ajednomje,zaboravljenunečijojštalici,pojeosvuraženuslamuizsvogrođenogsamaraipošivkuodstarogdžaka;ostalajesamogoladrvenica,ionaoglodana.

PoljarLijankleoseu svojumladostdaseKušlja,akoganevoljapritijesni, znadepopeti inakakvoponiskodrvodasenabrstilišća.Iakojestaripoznavaoćudsvakeživotinjeuselu,ipakmunisubaščvrstovjerovalidajevidioKušljunadrvetu.KadseLijanukrčminasučerakije,ondaniječudoakouzputsusretneikrilatekrave.

ImaojeKušljailijepihdoživljaja.Tako,naprimjer,kadbiuselubilanekavećasvadba,ondabiseonajkojinemabašnikakvakonjasjetionašegaKušlje.

–Pazi,paionbimogaousvatove!Onda bi Kušlja bio istimaren, nazobljen, podšišali bi mu grivu, podsjekli rep, osedlali ga i

nakitili.Dobiobiikojučašurakijedaseosokolipabi,jahanodsvogdobrotvora,pojurionazačeljusvatova,čakseiritao,rzaoiizvodioraznedrugenepristojnosti.

–Aj-haj, raspaliKušlja, živjela ti kubura! – klicalo je čitavo selo starom znancu i častilo gauštipcima i rakijom.Jednom, tako, sirotikonj tolikosenagozbinaljoljaopićada jeupaouplitakneograđenbunarpasusvisvatoviimaliposladoksugaizvuklinapolje.

OnoštosedjecinajvišesviđalobilojetoštojeKušljabiomiranpoputkakvagovečeta.Zatosusenanjemuučilejahanjučitavegeneracijeseoskedječurlije.Tosevećznalo:slovaseučeuškoli,

igranjenacrkvenomsaboru,ajahanjenaKušlji.Odranogproljećadokasnejeseni,kadgodKušljanebiradiokakavdrugiposao,moglisteoko

njega vidjeti gomilu djece kako na konjskim leđima pridržavaju nekog švrću samo u košuljici ihrabrega:

–Aha,tako,tako,držsezagrivu!–Ne daj se, ljudino! Ih, praviHajdukVeljko! Prestrašeni »HajdukVeljko«, zamazana nosića,

širokojebečiooči,grčevitosehvataogriveisasvakimKušljinimkorakom,činilomuse,čitavasezemljapodnjimkoleba,uzdižeikreće.

Akadbivećjučerašnjimališanizrastaoubrkatumomčinu,onbisasmiješkomposmatraokakodječaci,naonomeistomstaromKušlji,učenekogbezgaćnognovajliju,pagajeionsokolio:

–Aha,drž'sedrži!Bogami,pljunutiHajdukVeljko.Znalisuđaci,krišom,bašonegodinepredustanak,dovestiKušljuiuškolskodvorišteivježbati

seujahanjuizašupezadrva.Takoihjednomiznenadiškolskozvonce,onitrkomnatiskošeurazred,anekoušalidoviknukonjuuzevšigazagrivu:

–Hajdeiti,Kušlja!Poslušni Kušlja ne dade se dvaput moliti, nego mirno pođe za njima i ubatrga u razred. Tu

najprijeonjušisunđerikredu,pojedevršakvrbovešibeiuputiseizatableračunajućidaće,valjda,negdjetamobitikakverazrednejasle.Togaistogtrenutkaizhodnika,upaderedariviknu:

–Svinamjesta,etoučitelja!Uvijek zlovoljan i pripit, zloglasni učitelj Paprika uđe u razred i još s vrata kiselo premjeri

utišaneđakeiviknu:–Hajde,brzomolitvu.Gospodeboženaš ...Odjednom,glasmusepresiječe.Spazio jeKušlju

kakobuljiunjegaizaškolsketableizapanjenoponoviodižućiprst:–Gospodeboženaš...aštajeonotamo?!Mislećidaučiteljpokazujenageografskukartuporedtable,dugačkiStricspremnoseproderaiz

posljednjeklupe:–Molimgospodine,onojeBalkanskopoluostrvo!–Štaaa!–jošvišesezabezeknumamurniPaprika.–Zarovotuštotakoblesavobuljiumene?

Štajeto,pitamte?GrešniStricshvatidatrebaodgovaratikaonačašuprirodopisa,pajasnoiglasnoodvergla:–Molim,gospodine, to jedomaćaživotinjakoja služi zavuču ikojanamdajekožu, strunu...

strunu...–Ibatine,magarče jedan!–dreknuPaprika ipojuridadograbišibu,alisužasomopazikako

posljednjipatrljakzelenevrbovemladiceiščezavauKušljinimvelikimustima.–Upomoć,ovajpojedeškolskiinventar!Zoviteposlužitelja,štobuljitekaokravanamjesec!Đaci jedvadočekaše tuprilikudanekudklisnu,pasvidječaci listomzaglavišenavrata ikroz

prozorederućise:–O,majstoreUroše!Majstor-Uroše!Poslužitelj,majstorUroš,običnojeujesenpopravljaoposeluburad,čabroveikace,pagani

ovajputnijebilonigdjeublizini.Zatosedječacirastrčašepookolnimkućamadagatobožtraže.UzputsutolikovikalikaodasuuškolustiglirazbojnicL

–O,majstor-Uroše,gdjesi,odeškola!Stric, Jovanče iĐokaPotrkodmagliše čaknadrugi kraj sela izgovarajući seda su čuli kako

tamonekoimakupusnukacuzapopravku.Istinugovoreći,onisuse,zasvakislučaj,sklonilipodaljeodučitelja,jersuznalidaćenjihtrojicanajprijebitiokrivljenizaovuiznenadnukonjskuposjetuurazredu.

Zavrijemečitave teuzbunedobrodušniKušljaklimao jegore-doljepo razredu,probaodase

češeotabluistreskomjesrušionapod,obrnuogubicomnekolikokuglinaračunaljciitamo,kanda,šapatomneštopreračunao,aondasezamišljenozabuljiou izdvojenu»magarećuklupu«kaodasepita:

–Kadvećimamagareća,zaštonemaikonjska,aliskakvimpoširokimjaslimaipregradomzazob?

Najzad je Kušlja, sam dobrovoljno, izašao napolje iz razreda i tako se vrlo brzo završilonjegovoslučajnođakovanje.Istina,nijeništanaučio,alijebaruradiojednukorisnustvar–pojeoješkolskušibu.

Nekoliko hiljada godina ljudi sumudrovali treba li u školi šiba ili ne, a naš priprostiKušljariješiojesvezapetminuta:smazaošibuigotovo,štatuimadasepriča!

KUŠLJAKREĆEURAT

TekštojepoljarLijanpomoliosvojhrapavicrveninosuprvukućumalogzaseokaStrmonoge,

avećjedokućerakanasuprotnomkrajustiglauzbudljivavijest:–OdeKušljauvojsku,odvedošegapartizani!–MazarnašrođeniKušlja?!–pljesnulajedomaćicarukama,avećnadrugojstranisela,kaoda

jojpotvrđuje,nekojekazao:–Jeste,jesteKušlja,odenašstari.Svedotogajutraustanakjenekakobionasamojivicinjihovazaseoka,viriojeprekoplotais

njima razgovarao, ali sad... sad je, bogme, ustanak stigao u svačiju kuću, odomaćio se, postaonarodni...Pada,narodniustanak!Zarnevidite,odeiKušlja,odenjihovozajedničko,dobro,voljenoistrpljivokonjče,atomuispadakaodajekrenulovećčitavoselo.

OkoKušljeipoljaraLijanaštrcalase,doperjala.dogegalaidokašljucalačitavaStrmonoga,odsedam do sedamdeset godina. Tu i ne računamo one koji još nisu znali da jašu, a ni one koji sujahanjeučiliprijebosansko-hercegovačkogustanka1875.nanekomKušljinomčukundjedu.

–PazaštomorabašnašKušljadaide?–stugomjepitaojedandomaćin.–Heh,agdjesi tividionekivažanposaoadaunjemunijeKušljaučestvovao?–odvratimu

poljar.–Oranje,vršidba,mlinarenje,drvarenje,svatovi–svudaseonličnonašao.Zaštoondanebimaloporabotaoizaustanak,itojenarodniposao?

–Pajeste,takoje.Hoćeon,hoće,veselnik,znamominašegaKušlju.–Zarnemadrugekljusadinegobašnjegamorašvoditi?– ljutilasenekababa, jednaodonih

kojesasvojimstarcemratujuipopedesetgodina.Znajućida se takvojbakiciništapametnonemožedokazatini za šesnaest ljetnihdana, lukavi

poljarnaumidajezbuninečimneobičnim.Priđejojzatosasvimblizuirečejojupovjerenju,takodasejedvačulodoprvihkućasusjednogzaseoka:

–Bako,onsedobrovoljnojaviodaide!E,tojetrebalovidjeli,tokakojebakazinulaiočiiskrlještilakaodajeugledalasamogđavola

navratilu ili – još gore– čula radio-aparat, kutijukojagovori!Buljila je uKušlju, buljila dobrihdesetminuta,itoonihstarinskihminutakojese,poturski,zovu»dekike«.Zatimjepristupilakonjuiprijekornomukazalanasamouvo:

–A ti baš tako, ni da pomeneš baki da ćeš u asker,1 u soldate, a?Mogo simi prije polaskadonijetibardvatovaradrva.

VrijedniStrmonožanibrže-bolje sepoduhvatišedaopreme iuredesvogaKušljuzavojskudamuse tamoučeti ne smijupartizani.Dok sumu jedni šišali grivu i kratili rep,drugi suga trljaligužvamaslameičešagijomtakodasenadnjimadizaopodobaroblačakprašinekaodaradivršalica.

–Evoga,bićekaokakavmladoženja.Nekakavpodjetinjelistarčekanja,poznanikjošKušljinogčuk-čukundjeda,videćimakazeičujućidasevojskapominje,počemudrodasavjetuje:

–Morategaobrijati.Kadseideuvojsku,ondasebrije.JasamseostrugaokomadomkosekadjedolazioTopalOsman-paša.

–Ej,pra-pradjede,konjisenebriju!–tuliomujeuuvonekakavdječak.–Kako da ne briju?Valjda je sad neki drugi običaj – gunđao je prastari đejđedo i prilazeći

poljaruLijanuupitainjega:–Ej,mali,jesilitionokodnasčuvaoteocekadjegeneralFilipovićokupiraoBosnu?–Ne,ne,ondasamjabiopisarkodcaraPekmeza–sasvimozbiljnoodgovoriLijan.PutnikuKušljiseljacidonesošebiranasijena,natakošemunaglavupunuzobnicu,akadjedna

ženapriđedamuovratvežemjedenepraporce,Lijanseodlučnousprotivi:–E,tonemože!–Kakonemože,striče?Nekcilikapraporcima,bićeveselije.–Etotištosužene!–viknuLijan.–Njimajevazdandocilikanja.E,dragamoja,sadjeKušlja

vojna tajna, ne smije se čuti ni kud ide ni kako ide. Tajna, razumiješ, ili, kako se partizanskimjezikomnaziva,konspiracija.

–Konj...spiracija–izmucažena.–Toje,valjda,takorekuć,nekakonjskatajna,a?– Idi bestraga! – odmahnu čiča, pa videći kako Kušlja marljivo melje zob, on se odjednom

razvika:–Oho-ho,gledajti,Kušljunamirili,anjegovomdrugunicvonjke!Štajesadto?–Panaćićeseizanjegovogdruga,imajošsijenaizobiuselu–rečejedanseljak.–Samoti

njegadovedi.–Akadsamjatojeozobisijeno?–razgoropadisestariLijan.–PazarsititajKušljindrug?–zinuseljak.–Razumije se da sam ja! – viknu poljar.– Zajedno ćemomarširati »dolinama i gorama naše

zemljeponosne«,kaoštolijepokažepartizanskapjesma.–Toćebašbitiprekrasno!–uzviknuneko.–Vragaćebitiprekrasno!–naljutiseLijan.–Zarsovakostaromkošuljom,uovimpoderanim:

čarapama. Pa ovo je prava sramota za vašega Kušlju. Zar da ovako izgleda njegov gosa ikonjovodac?Svakćeodmahpovikati:ovojeciganskikonj!

–Bogami,takoje!–prvepovikašeženeirastrčašesepokućamadatražeruvozapoljara.– Čekni ti samo malo, sad ćemo mi tebe da dotjeramo, nakitimo, opremimo, naciframo,

pomondurimo, duzdišemo, da ti udarimo đuzel-đeisiju,2 pa ćeš biti kao golub gaćan, kao seoskamlada.Nećetepoznatinirođenamater,akamolinašKušlja.

Međutimlakšejebilostvarobećatinegoli je ispuniti,čarapesunekakoinašli,poklonila ih jejedna djevojka ali oko košulje nastade čitava komedija. Naime, pokazalo se da niko u zaseokuStrmonoginemačitavekošulje.

–Štaćemosad,ljudi?–upitaneko.–Evošta!–dosjetisejedanseljak.–UmogđedaVukaimanovanovcatakošulja,većdvadeset

godinačuvajeusandukudamujeobučemokadumre.–Ahoćelijestaridati?–Pahajdemozajednospoljaremdajenekakoizmamimo.Čitavagomila,zajednosKušljom,nagurasepredkućučiča-Vuka.–Hej,djedeVuče,pozajminamonutvojuposmrtnukošuljuzajednogadruga.–Kve-he,pozajmimačkovrep!–zavrečastari.–Zaštojeumiraoprijenegjenabaviokošulju?–Nijeonumro,đede!–vikaojeunuk.–Paštaćemuondakošulja?–čudiosečiča.– Pošao čovjek u rat, vodi našegaKušlju, pa je sramota da se pred čitavomvojskompokaže

onakopoderan–uzešedaobjašnjavajuseljaci.–E,tojevećdrugastvar–malosesmjekšačiča.–Akojivamjetajmomak?–Tosamja,đedo,poljarLijan!–veselozakreketabudućiratnikuvar.–Daj,zdravljati,tutvoju

košulju,vratićutiječimseratzavrši.–Požurisamo,pobratime,jernijanemamkadčekati,valjameniumirati–kukuriknučiča.–Popričekni,brate,dok jau toj tvojojkošulji sahranim fašizam–zamoligapoljar.– čim to

budegotovo,etometrkomnatrag.–U redu, pobro, – pristade đedo. –Evo ti košulje. Pripazider samodami je ne iznosiš pred

mitraljeze, jerzačasćenanjojbiti sto rupa.Ako jekojepuščanozrno iprošiša, to tinećumnogo

zamjeriti.Kadjepoljarvećkrenuopremasredinizaseokagdjegaječekaoručak,đedVukjedvaprovučeglavukroztijesanprozorčićiviknuzanjim.–Čuj,pobro,kažidertimenikadćešsetačnovratitiizratadajatebečekam?– Rekao sam, čim se ustanak završi, etomene negdje tako pred veče, na sat – sat i po pred

zalazaksunca.Akopredseoskimodboromnađemkakvogdruštva,moždaćumalčiceizakasniti.–Pamožeš,pobro,nimenisebašnežurisumiranjem,imavremena.ĐedVukpovučeglavunazadusobu,alijezaglaviutijesnuprozorčićuipreplašendižedreku:–Ehej,spašavajte,nataklamisekućanaglavu!Ovamo,ljudi,skinitemibarovusobusvrata,jer

nećumoćilećiukrevet!Idokse takonestašniđedodovijaokakodaskineprozorsglave,poljarLijančastiose,pio i

krkaosvedoknijeopiriočitavusofru.Onda je lupiorukompopraznojdascipredsobomivažnokazao:

–OvakoOmladinskačetačistibojište!DjevojkemalogzaseokatakookitišecvijećemiKušljuipoljara da se poizdalje činilo kako se to drumom kreće neka oživjela leja puna kalopera i žutihđulova.

–Srećanput,ratnici!–vikalisuzanjima.–Ehej,nemojtidabiunjedrimamojekošuljenosiobombe!–draoseizdaljinedjedVukjoš

uvijekzaglavljenuprozorčiću.–Kušlja,Kušljice,nemojnaszaboravititamouratu!–dovikivalesudjevojke.NikoodnjihnijenislutiodaposljednjiputvidesvogadobrogKušlju.

TAJNARUKALUNJUVODI

Lunja, jedina djevojčica iz nekadašnje Jovančetove družine, stajala je na goloj uzvišici blizu

Prokinagaja,i,posvojojstarojnavici,osmatralačitavkrajokosebe.Njenomokuništanijemogloizmaći, naročito ono što se miče, kreće ili leti. Nije ona uzalud bila jedan od prvih seoskihobavještajaca.Kolikojesamoputanajaviladadolazeustaše!PakolikojeputaupozorilaJovančetovudružinuopomenom:

–Nekoimaušumi.Sa njom bi se mogao takmičiti jedino njen bivši obavještajni »šef«, sveznajući poljar Lijan.

Mogaobi,aliteknajedandrukčijinačin.Onjeimaovelikoiskustvo,svaštajeuživotučuo,vidio,saznaoiosjetio,pa jenaosnovutogakombinirao,dovijaose,mudrovao,zaključivao iliseprostodosjećao:

–Aha, toćebitiona istazamkaukakvusumeuvuklipriješesnaestgodinakadsupokradeneškolskejabukeusredbijeladana.

Lunja,međutim,nijeimalabogznakakvogiskustva,kaonikojabilodrugajedanaestogodišnjadjevojčica, ali tu je bilo nešto drugo. Zagledajte se u nju s leđa, neopazice, ona će se odjednomokrenuti kao da vas je vidjela. Pomisli samo u sebi kako je Lunja mila djevojčica, ona će ti seosmijehnuti.Neksenekoneoprezniješunjaizaobližnježivice,onasevećuznemiri:

–Kojeto?Nekoide.–Ništaodnjesakritinemožeš!–nijesezaludiljutioidiviodugonogiStric.Lunjaje,dakle,imalaonoštoseobičnonaziva»posebnimčulom«.Itoje,akoćemopravoreći,

jednanaročitavrstatalentakakav,sličan,imajusviumjetnici,pronalazačiivelikimajstoriusvakomzanatu.

DajeputovalazajednosKristofomKolumbomnanjegovslavniistraživačkipohod,našaLunjabi,bezikakvesumnje,prvaspazilaameričkokopnoumagličastojdaljiniipovikala:

–EnoAmerike,dajtedvadinarazamuštuluk!JedinijoškojijeuJovančetovojdružiniimaosličantalenat(akoizuzmemomajstorstvoLazara

Mačka!) bio je nemirni pjesnik Đoko Potrk. On je tačno naslutio i osjetio Lunjine skrivenesposobnostiiodmahtoiskazaoujednojpjesmici:

TajnarukaLunjuvodi,štonevidi,topogodiTako i sada, stojeći naonoj uzvišici poredProkinagaja,Lunja je razgledala čitavuokolinu i

puštaladajeskriveni»stražar«unjojupozorinasveneobičnestvarikojesepojavenavidiku.Sonogauzvišenjavidjelajeponjivamaidrumovimamnogeljude,konje,goveda,ovce,alitajni

glasunjojodjednomjojšapnu:–Pazi,kakavjeonojahačpodnozaseokaStrmonoge?!Tonijeobičanjahač,niobičankonj.–Vidigakakonekakonaročitojaše,kakojesvečan,aopet...opetsenekakovještoprovlačikroz

derenaživici,promičeispodširokihkrošanja,zaobilazilokvenadrumu–umovalajeLunja.–Onojenekioprezanjahačnamirnuipametnukonju.

I još nešto, čim bi se jahač sakrio iza živice pa opet izronio iz gusta zelenila, Lunji bi neštozaigralousrcu:tuk-tuk!

–Tojenekiprijatelj!–opominjalojesrce.– A ko bi to bio? – još se nije dosjećala Lunja. Kad se jahač već spustio u nizinu, u polja,

djevojčicaodjednomuskliknu:– Ih, što samnedosjetljiva!Pa to jepoljarLijan. Jedinion takodobropoznaje sveprolazena

živicamaisvelokve,jediniseontakošunjauzdužseoskihograda,starilovacdjece.

DavnobinjegaLunjaprepoznalasamodanijebionakonju.Starijeoduvijekbiopješak.Alištalimujetodanaskadjaše,itotakosvečano?

Radoznala djevojčica poče da se spušta niz strmi brežuljak, bliže drumu. Jahač joj izdalekadomahnušeširomkaodaćereći:

–Ehej,tolisiti!Zdravo!–Prepoznaomestarimudrijaš–obradovaseLunja.–Ništaodnjegasakriti.ŠtojeLunjatekmnogokasnijeprepoznalaisamogaKušlju,tojojnetrebazamjeriti.Tanijeona

nekitamopustopašnidječakpadaserazumijeukonjskestvari!NektoradeStriciLazarMačak,aona će... Eto, prije neg samogaKušlju, ona je, na primjer, prepoznala vrstu cvijeća kojom su biliokićenikonjijahač.Pada,onosuđuloviikaloper,togaimadostauzaseokuStrmonogi.

Susret između dvoje starih obavještajaca, saradnika iz onih teških predustaničkih dana, bio jevrlosrdačani,naravno–obavještajan.

–Ehej,Lunjo,kakosi?štaimanovo?–Ništanovo,šefe!Sveidepostarom.Aštajekodvasnovoga?–Svepostarom,dušo,ratujemo.Tekposlijetihuvodnihpitanjaiodgovora,nastalojepravoispitivanje.–Lunjo,dušo,nijelinekouselupekaošljivovicu,jabukovaču,dudovaču,rakijuodoskoruša,

drenjinailibaronubudalastukukuruzovaču?DjevojčicajošboljezagledaokićenogpoljaraiKušljuizačuđenopromuca:–Šefe,dasetitonećešženitikadsitakookićeninakonju,ajoširakijutražiš?–Ehej, dušo, tvoj se šef zaista ženi »dugompuškom, nemilomdjevojkom«– grgutnu čiča. –

Treba mu zato rakije da vjenčanje proslavi. Kazuj brzo jesi li gdjegod namirisala svetuvelikomučenicuRajku Šljivić, koja je visila na grani, kuvala se u kazanu i najzad umračno burezatvorena?

ZardaLunjaneznakodkogasepeklarakija!NabrojalajeLijanunekolikokućakodkojihsetihdanapojavila»Rajka«,aondajeuzelaonadaispitujestarca:

–Šefe,tvojačeta...–Jošjenastarommjestu,svisunašidječacidobro,Jovančetepozdravlja–odverglapoljarjoš

prijenegječuopitanje.–Šefe,biliti...– Hoću, dušo, ponijeću Jovančetu pisamce koje mu šalješ i pozdraviću njega, Strica i Doku

Potrka.Lunjazinuodčudaotkudalukavipoljarunaprijedznasveštoćegaonamoliti,papokuša još

jednom:–Šefe,nabavićuti...–NabavićešmipolalitrarakijedanikomnepričamkakosipisalaJovančetuiontebi–dočeka

poljar.–Pristajem,dušo!–Jeste,aidamalo...–Damalopripazimnanašedječakeučeti, je li?Toćuja,dušo, ibezrakijeučiniti.Zatosam

najvišeipošaoupartizane.Lunjasepovjerljivoprimačeuzpoljaraipomilovagaporuci.–Šefe,bilija...–Nebi,dušo,nikako!–dočekastarac,kaoizpuške.–Kodnasučetunemožeš,ajaznamdati

zatopitaš.VećsamjatopominjaovašojučiteljiciLani,aonakažedaćeštiraditispionirima.Djevojčicaneveselopognuglavu.–Odenašastaradružina,ajaostadoh.–Netuguj,nisusviotišli–počedajetješipoljar.–Eto,ostaojeLazarMačak,glavnimajstor

vašedružine,ostaojeNikolicasprikolicom,tojestskujomŽujom.Pajeostao...–Pasamostalaja–tužnoseosmijehnucurica.–Ehe,tanemožemobašsviuratnike–uozbiljisepoljar.–Evo,janaprimjer, tražiosamda

idemumitraljesce,akomandirnidačuje.Svisumitraljezi,kaže,zauzeti.Ondajatražimnekodrugoopasnomjesto,aonće ti: ima,veli,kodkuhinje,njučestogađaju iz topovaibacačapasenikonesmijejavitizakuvara.

–Itisejavio?–Jakako,dušo!Volimopasnostkaopatakvodu.Uopšte,strašansamuboju,samose todosad

nijezapazilozatoštosamčitavogživotaratovaosamosdječurlijom.Pričajući s Lijanom, djevojčica tobož nemarno izvadi odnekle pisamce i stidljivo ga ugura u

kvrgavupoljarevušaku,astaracbezriječisunurukomudubokdžepsvogakaputaizkogajeviriosamozelengrlićboce.Kadjeizvukaoruku,ušacinijevišeništabilo,alijezatookočičinihbrkovaigraolukavsmiješak.Onsamopoučnoreče:

–Heh, zakoga jeboca, taj ćedušu izbocekrijepiti, a zakoga jepismo,nekdušicupismomsladi.Svaksvojezna!–kazalajevranakadsujezvalinaručakuvrapčevuduplju.

Krećućidalje,poljarprineserukusvomšeširunakomesecrvenilapetokrakazvijezda,većaodbulkeužitu.

–Doviđenja,dušo!OdohjadoLazaraMačkadamipotkujekonja.Smrtfašizmu!–ičičaoštrosalutira.

MARICAIMAČAK

KaduđeteuProkingajistignetedozaravnjeneudolineTepsije,dobivšeglogoraJovančetove

družine,zastaćete iznenađeniprednovimdrvenimbarakama.Dočekaćevasdudukanjemotora,cikamašina,lupačekića,zveketgvožđa.Naulazuugajpropustiovasjeušumustražar,apredbarakamavasdočekaojošjedan.

–Druže,kogatražiš?BivšiJovančetovlogorsadsemoradobročuvati,jerjeunjemusmještenapartizanskaradionica

zapopravkuoružja.Unjojseradičitavdan,čakiuvečeprisvjetlušištavihlampikarbituša.Jedino stvorenje koga straže strogo ne zaustavljaju i ne traže mu propusnice, to je ona

modrooka plavokosaMarica, onaj đavolji veseli djevojčurak, u koga se bio zagledao naš krakatiStricprijenegjeotišaouOmladinskučetu.

Stražar pred gajem nju već izdaleka opazi kako pocupkuje puteljkom kroz polja kao blistavšaren cvijet koji je nekimčudomprohodao.Ona stiže predanj, rumena i zadihana, smješljivomuškiljiuočiinaređuje:

–Stražo,sagnisedatezakitim.Stražar se pokorno saginje pred nasmijanim đavolkom, onamu zatakne za kapu neki poljski

cvijetipoučnodigneprst.–Vidiš,tojemojapropusnica.Jednomsena straži zatekaonekiogromandrvosječa ispodplanine, jedan strašanbrko,okat i

grlat,poznatpodnadimkom»CrniGavrilo«.KakonijepoznavaoMaricu,onsegromkorazdračimjespazikakoseprimičeputeljkom:

–Stoooj!Umjestodastane,Maricasamopritisnuprstnasvojerumeneusneiopreznoprošišta:–Pst!–Nematunikakvogpšššt!–iskolačisekosmatočudovišteitakozašištaispodsvojihogromnih

brkovakaodajelokomotivapustilaoblakpare.–Odgovaraj:koide?–Pst!–!opetćedjevojčica.–Azaštopššššt?–uznemirisegrdosija.–Zatoštoćešprobuditikakvogleptirićaužbu-nu,aonćesenaljutitipaokotvojihbrkova:lepe-

trepe,frht-prht!–Ho-ho-ho, šta ona tu priča! – zagudiGavrilo kao iz badnja i uze razroko šarati očimaoko

svojihgrdnihbrkovakaodaprati let leptira. –Nikrilatekobile ja senebihuplašio, a toga tvogalepe-trepe,.akosamokihnem,očistićugazajednosasvimlišćemsažbuna;nećeimtrebatijesen,buraidrugebesposlice.

Garavi džin još se jednom podrugljivo nasmija i to naokolo odjeknu kao kotrljanje praznebenzinskeburadi,azatimgrmnunaMaricu:

–Vadipropusnicudavidimkosi!Djevojčicamupružinekinježanmodarjesenjicvijetnakomesevidjelodajerastaousamoći

surovedivljineiprijateljskireče:–Tojemojapropusnica.Svećešiznjesaznati.Delijauzecvijetaksadvaprstaiuškiljiunjega

samodesnimokom,jermuzatakvusitnicunijetrebaloionodrugooko.–Ništajaizovoganevidim!–zabrinulaon.–Kakodanevidiš?Tazarneznašgovorcvijeća?–ukorigacurica.–Vidiš,tajcvijetakvelida

sam ja jednapredobradjevojčicakoja ideupartizansku radionicudaobiđe svogujaka, a jošviše

LazaraMačkaizJovančetovedružine.Jelititodosta?–Agdjetijepečatkomande?Bezpečatanevaži–uzjogunisegorostas.Maricapoljubicvijeti

milopogledaumoćnogstražara.–Evoipečata,jesilisadzadovoljan?!Puštajme,žurimise.Pred njenom ispruženomoblom ručicomGavrilo se smače u stranu lako kao perce, a vesela

Marica...Kakolijesamolakokoračalastazom,kakolijevrckastoveslalasuknjomiljupkouvijalaramenima! Pobijedila bi čitav partizanski štab zajedno sa svim kuririma, a kamoli ne bi grešnogdrvosječuGavrila.

–Štaovobisamnom?–čudiosebrkatistražardržećicvijet-propusnicuuruci.–Krajmenenebiprovalionimedvjed,aovamala...Eto ti,pogibohodleptira,odcvijetka,odmodrihokica...Au,Gavrilo,Gavrilo,dati,možda,nisibolestan?

Etokakojeprošaostrašnibrko.Kadstetočuli,tekondamožetezamislitiukakvojsenezgodisvakiputnađeLazarMačakčimonadođeuradionicu.Onanajprijeporazgovarasasvojimujakom,donesemujabukuilipregrštoraha,počešljagaipoljubiaonda–hajd!–skočidatražiMačka.

Lazarnikakonevolidasenekookonjegamotadokonobavljakakavposao.Djevojčicazatosjednemalopodalje,obrćemeđuprstimanekilimenibroš,krivilice,pokušavadaneštopopravinatomesvomskromnomnakituinajzadbespomoćnosložirukeukrilo.

–Nemože,panemože!–Šta nemože? – javlja seLazarMačak koji već odavna baca radoznale poglede na to šta to

Marica»majstoriše«.–Dajdertoovamo.Curicaspremnopriskače,pribijasesasvimuzMačkaipočinjedamuobjašnjavadržećiusvojim

rukamainjegoveprsteibrošmeđunjima:–Vidišovuovdjealkicu...pavidiš,evo,kadsezapneovaigla,onanemožedasezapne...Znaš,

alkicaseiskrivila...adanijekriva,ondabiiglaprošlatu,paodozdo,pabidržalabroš.Abroš,tako...Poslijeovoganjezinogmudrog»objašnjenja«,nisamđavosasedamrepovanebisedosjetiou

čemujekvarnabrošu.LazarMačakgledajezatopodrugljivoikažesmješkajućise:–Paseondazapneprstomzatvojnos,pasenosiskrivi,paondanostrebaispraviti,paonda...MaricaciliknekaosrebrnozvonceinavalinaMačka:– Ihi-hi-hi,kako,kako?!Hajde,zapniprstomzamojnospaga iskrivi...Daj,dajprstovamo...

Tako,tako...Evo,sadsmozapeli–gotovooo!UtojigrimajstorMačakopetpostaneonoštoje:dobrodušanveseodječak,punvragolija.Pušta

Marici da ga očešlja onako kako se češljaju »veliki momci«, jede iz njezine ruke prezrele crnekupineidozvoljavajojdamunasloniglavunarameidasemaziškakljajućigakosom.

– Jao, dame vide Jovanče i Stric, šta li bi kazali! –misli se u sebi.Kao da pogađa njegovumisao,Maricamaznogrguće:

–Pakogaćudavolim,Lazare? Jovančeotišao,Stricotišao, sviotišli...A ja ću,vidiš, voljetitebe,atićešmiiskovatiprsten,jertisimajstor,paćujastavitiprstennaprst...Jelidahoćeš?

– Hoću, iskovaću – kaže joj Mačak sasvim ozbiljno, a kad on već obeća nešto što se tičenjegovog voljenog zanata, onda je to sigurna stvar, jer pravi majstori nikad ne lažu. To bi bilasramotakojaselakonezaboravlja.

PoslijetihučestalihMatičinihposjeta,Lazarev»šef«,onajstarimajstorizvaroši,počezapažatikakonjegovmladiučenikpostajenekakorasijaninepažljivkaodamujepametrasutausvačetirićoškavelikebarake,čakpočebrkatiialatke,pajeumjestoskoblauzimaotesloilikeser,miješaojerazneturpije,odvijače,čakikliješta.

–Čekaj,sinak,štodržištakozaljubljenotajzavrtanj,tanijetoMaričinprćastinos–ukorigaonjednompriradu,anatoMačakbacizavrtanjunajmračnijiugaoiplanu:

–Bašjemenebrigazanjezinimzelenimprasećimočima...inosom!

Majstorubižaodječaka,njegovogmiljenika,parečepomirljivoislakimprijekorom:–Bašonaimakrasnemodreočikaorazličakuzrelomječmu.Imamijatakvukćerku...Agdjesi

ti,opet,vidioprasesazelenimočima,pobogusinak?Mačakzaustidaopetplane,alikadspazimajstorovetužneoči,tamnoplaveiduboke,onsesjeti

datonjegovšefmoždatugujebašzajednomtakvomnestašnicomkaoštojeMarica,paoboripogleditihoreče:

–Jasamnjojpopraviobrošikopču...iprstenćujojnačiniti.–E,takvitrebadasumojiučenici!–živorečestarimajstoriprviput,očinskitoplo,pomilova

dječakapocrvenkastojgrguravojkosi.Prilikom sljedećih sastanaka Mačak postade prijazniji prema Marici, a osamljena djevojčica

savim se pribi uza nj. Sad se već usuđivala da stane sasvim, sasvim blizu njega pamakar šta onmajstorisao.Čakjesmjelaidadirkaalatkeidazapitkuje.Atapitanja–dapuknešodsmijeha!–nebi,valjda,nanjihumioodgovoritiniNikolaTesla,najmudrijičovjeknasvijetu.

LazarMačakimaojejednubilježnicu,jedan»tefter«,kakojeongovorio,ukojijezapisivaosveštomusečinilovažno,potrebnoipomenavrijedno.Tojebilanekamješavinazanatlijskebilježniceiličnogdnevnika.Natvrdimkoricamabilojenapisanokrupnimštampanimslovima:»Svaštar«.

Posljednjihdanau»svaštaru«se svečešćepominjaloMaričino ime.Evo,naprimjer, zapisa sjednestraniceMačkovadnevnika:

»Avionisezovuštuke,rode,bregejciisavoje.MaricarekladavoliimeneiStrica.Jabivoliomene.Teškimitraljezhladisevodom,apuškomitraljezvazduhom(luftom).Kadsezavrširat,oženiću

sesaM.iotićiugraddabudemmajstor.DanaspucalitopoviizaGlogovca,tamogdjejelogorOmladinskečete.Janisammogaoraditi.Ja nju volim, a Stric je daleko. Majstor će mi biti kum kad se budem ženio. Majstor kazao

vodnikuSelimu:ljubavniješala.Pticeujesennenosejaja,samouproljeće.Daosamjojprsten.Triputmepoljubila(uobrazeiuglavuodozgo).«

GDJESUKONJUROGOVI?

Poljar Lijan stigao je u Prokin gaj baš kad se Marica vraćala iz radionice s poklonjenim

prstenomna ruci.Spazivšigana ivici šume,presrećnadjevojčicasamopociknu,dopadedonjega,cmoknudvaputneobrijanogpoljara,aKušlju,istotakoneobrijanogičupavog,poljubiisvihpetputa.

–Ihi-hi,tostevi!–Bićesvakakodasmomi,jertosmoijutrosbili!–kukuriknupoljar,valjanonategnuizbocei

podviknu,pjesničkiraspoložen:Milibole,čudavelikoga,goromidelijepađevojka,redomljubikonjeijunake!MaricaopetpoljubiKušlju,skidesnjegoveuzdejedanđulizataknugausvojukosu.–RođeniKušljice,pozajmimiovajcvjetić,srećnasamdanasvišenegoikad.Potomsepribiuz

poljaraLijanaimaznoreče:– Poljarčiću Lijančiću, kad pođeš u četu, svrati kraj moje kuće, napisaću pismo za Strica i

družinu...Znaš,peklismonekidanrakiju–povjerljivododade.–Navratiću,iakoovoposljednjenisamdobroničuo–lukavopripomenustaraci,poštokrenu

dalje,onizbečiočiuKušljuizačuđenoupita:–Šta je ovodanas, pobratime!Dočekujunaspoljupcima, zovuna rakiju?!Sve čudo jedno za

drugim.Još nek samodođe jednobombardovanje, pa da čorba budepropisno zapržena.Međutim, još

nijebiodošaokrajpoljarevomčuđenju.Kadjestigaopredradionicu,Mačakjeupravobiozavršiosupisivanjemposljednjegdoživljaja sMaricomu svoj»svaštar«,pakadugledaLijana,on skočinanogeisavblaženraširiruke.

–Vidimogadobrotvora!–Otkudsamti jadobrotvor,vrag tibabuosedlao!– izbuljisepoljar.–Bardesetsam, teputa

juriostuđihvoćaka.Kakvihdeset!Bilojetogaisvihšezdesetipet!–PaKušljamijebardobrotvor,nanjemusamučiojahanje–preojeLazarMačak.–Etotigapagapoljubi,ontovoli!–zakreketapoljar.Blistajućikaopunmjesec.MačakblaženozagrliKušlju,počedagamiluje ičeškaokoušiju i

odjednomprestravljenoizbečiočiidreknu:–Ehej,štajeovo,gdjesumurogovi?!–Kakvirogovi?!–tržeseLijan.–Štatigovoriš?MačakjezaprepašćenopipkaookoKušljinihušijuiopetzamucao:–Pogledaj,nemaKušljarogova!Ej,gdjesuKušljinirogovi,čuješli?SadseiLijanprepadei

zbunjenozinuuKušlju.–Bogami,nema!Ovaj...mačuj...pakonji...pakonji,činimise,nemajurogova.–Kakodanemaju?!–začuđenoviknuMačak.Poljarubrzanozatrepta,zamislise,čvrknuprstom

čeloipobjedonosnovreknu:–Nemaju,nemaju,sadznam!Doksambiopoljar,menejedesetakputaubolakrava,juneivo,a

konji...konjisusenamenesamoritali.Takoje,baštako...Ehej,ura,konjimakopita,anerogove!Kopita,momče,čuješli!

Mačkustadošeoči.–Majel'toistina?–Kakodanije!–dreknupoljar.–PajasamzatoidošaoovamodakodtebepotkujemKušlju,a

konjusepotkivajukopita,anerogovi.Kopita,ej!–Tačnoje,imašpravo–prošaputaLazarkaodasebudiizasna.–Kakosetogaranijenijesam

sjetio.–Mačujti,dijete,–lukavozaškiljipoljar–dasetinijesizagledaoukakvucuricudoksitako

pobrljavio?Svemineštonatoliči.LazarMačakskromnooborioči.Lijanpobjedonosnozakriješta:–Aha,uhvatiosamte,jeli!Kazujkojaje,a?Umjestoodgovora,Mačakplašljivoupita:–StričeLijane,tise,činimise,nikadnijesiženio?–Nijesam,dušo,–uzdahnustarac.–Azašto,stričeLijane?Zarnikognijesivolio?–Ehe,utometiijestnevolja!–gaknučiča.–Postaosampoljarjoškaomladmomakipočeoda

obilazim čitavo naše selo.Dođemu zaselakLisine, tamomi se dopadnudvije djevojke, svratimuStrmonogu,zapemizaokojošjedna,upadnemuČađavicu,itamosezagledamutri.Odzaseokadozaseoka,dušomoja,menizasrceprirasteravnočetrnaestdjevojaka.

–Četrnaest!–ponoviLazarMačakiosjetikakomujesrcezatrenutakuplašenozastalo.–Paštasiondauradio,kazujbrzo?

–Ondasamdanimamislioštobihikakobih–ozbiljnonastavipoljar.–Akosejednomodnjihoženim,ostadenjihtrinaest,svejednaoddrugeljepša.Štadauradim,de?

–Ikojusiondaodabrao?–upitaMačak.–Odabrao, dušo, onu. najgoru, petnaestu! –uzdahnu poljar tako duboko kao da crpe vodu iz

bunara.–Kakvusadpetnaestu?!–prepadeseMačak.–Kojatijetobilaopet?–E, to ti jeova ljepotica–šaljivozapredestarina ipotegnu izdžepabocus rakijom.–To je

mojavoljenaženica,RajkaŠljivić.Njojsamostaovjeransvedodanašnjegadana.I da bi pred začuđenim dječakom dokazao svoju dugogodišnju vjernost, poljar Lijan visoko

podiženapolapunubocuiraznježenoguknu:–Deder, dušo, da te čiča još jednom poljubi.Dok je stari slatko cvrcao rakiju, LazarMačak

neštosesneveseliiodjednomtužnoreče:–Majstorimakojipijutresuseruke,tosamveći javidio.Nijetozamene.Poljarbrzogurnu

bocuudžep,zagledaseudječakaisasvimozbiljnoreče:–Imašpravo,momče!OnaplavaMaricaljepšajeimilijaodikakveRajkeSljivić!NapomenMaričinaimenamladimajstorLazarpocrvenjekaomotikauvatri,kaovatrausuton,

kaosutonuzapadnimoblacima.–StričeLijane,otkudatiznašzanju?–Zatomeinepitaj!–graknuLijan.–Jedanpraviičestitipoljarmoradaznasveštoseradiu

njegovu selu i još na sat hoda dalje od sela. Reci mi jesam li tačno pogodio: voliš našu zlatnuMaricu?

Mačakseopetzbunikaodajeuhvaćenutuđojbašti.–Dobro,dobro!–uzedagahrabričiča.–Nećunikomodatitajnu,alizatoćešdamipotkuješ

Kušlju.–Vrlorado!–pristadedječak.–Pazi,alitakodamigapotkuješdaizguradokrajaputasasvojomgvozdeomobućom.–Kakodokraja?–priupitaLazarMačak.–Doklevoditajtvojput?–Patosezna,dušo:vodidokrajarata,dopobjede.–Akolikokilometaraimadopobjede?–propitivaosepraktičnimajstorMačak.–Glega,koliko ima!–povikačiča.–Akaži timeninajprijekolikokilometara imado tvoje

ženidbe?–Bogami,neznam–iskrenopriznadeMačak–Jabihvoliodaještobliže.–Ijabihvoliodajepobjedaodmahtu,izaovebarake–viknučiča–alisesvebojimdaćeza

njomvaljatižipčitičakdoBerlina.Najzadseobojicasložišeutomedadopobjedevaljamarširatibartrihiljadekilometara,itopo

rđavuputu,stranputicomibespućem.Natomeseputujedinomožeizdržatibos,asvakadrugaobuća,paigvozdena,teškoćetupomoći.

Danevoljabude jošveća,u radionici senađesvega jednakonjskapotkovicapadvaprijateljaodlučiše da njome potkuju Kušljinu prednju desnu nogu. To mu je kopito inače bilo najslabije,iskrzanoinapuklo.

Kako jeKušljabionavikaonabosotinju, jerganikaduživotunisupotkivali,on jeupočetkustaodašepanasvoju»obuvenu«nogu,aliseubrzosnašao.IzlazećiizProkinagaja,ončakpočepokamenitojstaziudaratitaktsvojimnejednakonaoružanimnogama:tak-čak-pak-cak!tak-čak-pak-cak!

–Tako,tako,Kušlja,–gunđaojepoljarLijanklatećisenadrvenusamaru.–Nemojmesamouljuljatisvojimcaktanjemikuckanjempadaprespavampobjedu.

PIJANPOŠTARIBUDALASTODRVEĆE

Vraćajućisenatragučetu,poljarLijan,bogme,nijezaboraviodasvratidoMaričinekuće.Tu

mudjevojčicadadepismozaStrica,aumjestopoštarinenapunišemubocurakijom.–He-he,dalićeseStricuzavrtjetiuglavikadpročitapismo,tobašneznam–umovaojeLijan

–ailkadjaproučimovupoštarinu,počećugovoritinatraškekaoštoArapipišu.Dajbašdaoprobam.Potegaoježestokoizboce,zakašljaose,predahnuoiondauzeodapreslišavasamsebe:–Deder,stari,kakosenatraške,arapski,kažepoljarLijan?–RaljopNajil!–odgovorio jekao izpuške ipobjedonosnovreknuo:–Dederda te jošmalo

počastimkadsimitakopametan!Tonjegovonazdravičarskomudrovanjeprekinulaježenaonogastražara,CrnogGavrila,koja

ispadeiznenadanadrumizaustavikonjanika.–StrikoLijane,hajde,dušeti,predajovopismomomeGavrilu,onjekodvasučeti.Poljaruzepismoisvečanoreče:– Ne brini, biće predano. Neka živi tvoj Gavrilo ili, arapski rečeno, Olirvag! Pričajući tako

natraške–»arapski«–poljardojezdiusvojučetupa,zabunom,ionapismapodijelinaopako,gorenegoarapski:GavrilovopismodadeStricu,aStričevoGavrilu.JedinoJovančedobisvojepisamce,onoodLunje.

–Etopačitajte,ajaododadokusurimostatakpoštarine–rečeoninekudseizgubi.Stric,JovančeiĐokoPotrknajprijenavališedagrleimilujuKušlju,atekondaodjurišenekud

krozlogordavideštatoMaricapišeStricu,a,bogme,iostalima.Crni Gavrilo sjede uz jednu bukvu, podboči je leđima, otvori pismo ne zagledajući adresu i

poluglasnostadedačitabobonjećikaodabubaubure:–Bubicomojabrzokrila,bebicobucmasta,golubegaćane,kudlisimiodletio...Već poslije tih prvih riječiGavrilovi brkovi počeše se opasnomicati, licemu se iskrivi i on

zagudikaopotmulagrmljavina:–Kakva je ovo goveđa budalaština, ej! Zar ja beba, bubica i golub gaćan, a?Na tu njegovu

grlatuhuku-buku,naprozorubarakepokazasepoljarevklempavišešir,potomdvalukavasjajnaokainakonsvegajedancrveninos.

–Štasetoruši:burad,bukveilibrdo?–upitapijanglaskrozprozor.–Ništaseneruši,većjatebepitamnaštajatebiličim?!–grmnuGavrilo.–Nabrkatogbika!–vreknupoljar.–Etotividi!–bubnuGavrilo.–Azaštoondaovopismoblejiovakvebudalaštine?–Možda zato što ga čitaš pod bukvom– prosudi poljar. – Premjesti se pod kakvo pametnije

drvo.ProstodušniGavriloprebacisepodjedanobližnjijavorinastavidasričeibobonji:– Grlice moja gugutava, već sam i zaboravila one dane kad si prolazio pored naše kuće sa

stričevimšeširomnaglavi.–Kakvim sad šeširom! – začuđeno grmnuGavrilo. –Nikad ja nisamnosio stričeva šešira, a

osimtoga...nistricanisamimao.Kiselojepogledaojavornadsobomizaključio:–Iovojenekobudalastodrvo.Tjerajdalje!Delijasepremjestipodžilavtvrdgrabiponovose

udubiupismo:– Ipakmi jemilo što jeostaobarvašMačak.Kadvidimnjega,kaoda samvidjela svijuvas.

Volimgajakoionmijenačinioprsten...

–Dođavolaismačkomkojipraviprstenje!–proderaseGavrilo.–Štajesadovo?Il'samludja?il'ovodrvopodkojimsjedim,ili,pak,oboje.Sjedidrvopoddrvetom.MoždajepobenavioonajkojipišepismoilijepoštarLijankogavragazamijesio?Čekdajošvidimo.

–PozdravisvojedrugoveJovančeta,ĐokuPotrka,aionekojisurasutipodrugimčetama.Tebesam, Striče, najviše voljela – pročitaGavrilo pri kraju pisma i odjednom se lupi po glavi kao datresnuproštacem.

– Pa ovo je sigurno pismo onemaleMarice, onoga đavolka koga sam zaustavljao dok samstražariouProkinugaju!Onasamopišeovakoluckasto:bubica,golub,grlicaiostaletrice!Pada,onavolinašegStrica,Jovančetovadruga,amačak izpisma, to jeonajLazarMačak izpartizanskeradionice.

GavriloskočidobarakeiviknukrozotvorenprozorčićpravouuvopoljaruLijanu:–Ispičuturo,pismasizamijenio!Svesiuradionaopako,natraške!Pospani Lijan sorlja se s klupe na zemlju, presječen strašnom glasinom. Uspio je da jasno

razaberesamoonuposljednjuriječ»natraške«iodmahsesjetioštajeuradioikogatogrdi.–Aha,Gavrilo–Olirvag!Pismonisamtačnopredao!Omsipmasinončatoaderp!Bašsampravi

arapskiknjigočatac.Dokjeontakogunđaoipravoinatraške,uzbuđeniGavrilovećjejuriokrozčetnilogoritražio

StricaiJovančeta.–DokjeStričevopismokodmene,mojećesigurnobitikodnjega–domišljaoseon.–Prokleti

pijaniLijan!DotlesuStric,JovančeiĐokoPotrksjediliizačetnekuhinjeičitalipismo.Nanjemunijenibilo

adrese,jerjeGavrilovaženaužurbizaboraviladajenapiše.–Predragimojbrkonja,mečkomojagrmečka,završavajštoprijetajrat–čitaojeStric,aonda

suseon,ĐokoiJovančezačuđenozgledali.–Štajesadovo,kakavsimitibrko?–zinuJovanče,azbunjeniStricsamosepipnuispodnosai

progunđa:–Evo,ništaneraste.Obijesni Đoko Potrk, ne mogući savladati smijeh, optrča jednom oko kuhinje, zagleda se u

zbunjenogStricaizačasizbaci:–ŽenemoleStricabrkudazavrširatnutrku.Daljejepismobilojoščudnovatije.Bilojeunjemuiovakvihredova:»Onomagarekojesiizvukaozarepizrupčagejošuvijekpomalohramlje.KomšijaPetartraži

damuvratimonajražanjkojitijeuzajmiojošondakadsizaopkladupojeopečenuovcu...«–Ovca,ražanj,magare!–uskliknuJovanče.–Štasi topočinio,crnisine,kadte tamoposelu

vitlajuzbognekakvaražnja?–Nikaduživotunijesampojeonipečenopilence,akamoličitavuovcu!–zgranuseStric.–A

vjerujtemi,magareurupčaginisamčaknisanjao.Đokopočešanoguonoguirazrokosezagledapredase.StricpovikaJovančetu:–Držga,začepimuusta,sadćeizletjetinekašašavapjesma!DokseJovančepokrenu,većjebilokasno,jerĐokoizbacikaoizpuške:–Ej,poStricukadnagareovca,ražanjimagare!KrajpismasasvimpokosinašegStrica.Tamojepisaločakiovo:»Trisinčine,tridelije,pozdravljajusvogavelikogbrkatogtatekanju.«–Hej-hej,tatekanja!–zasmijaseJovanče,prihvatiĐoko,pačakprasnuisamStric,dokihusred

njihovanajslađegagrohotanezgromijednastrašnaglasina:–Štaaaa,momsepismusmijete,a?!Zatrenokatridječakazdrvenišesekaotripanja,skamenišekaotrispomenika,sledišesekaotri

potokauvedarjanuarskiosvit.–Smiješnovamjemojepismo,jeli?!–tutnjaojeGavrilokaovodopaduklancu.–Apogledajte

ovovašekakvoje:bubica,bebica,grlica,aha-ha-ha!Gavrilov smijehzaori sepočitavom logoru takoda sveživo skočinanoge.Čak i stražarna

staziskidepuškunagotovskaodajeubliziničuoteškimitraljez.Jedinosutridječakazanijemjelobuljiliubrkatugrdosiju.

–Štaaa,vama,kanda,nijesmiješnoovovašeblesavopismopunobuba,a?!–razdraseGavrilo.–Deder,brzo,smijtesezajednosamnom.Jedan,dva,tri:aha-ha-ha!

–Aha-ha-ha!–utanjenoprihvatišedječaci,anezadovoljniGavrilosamopročačkaprstomuvoidreknu:

–Kakvojetojarećemeketanje!Dederjošjednom,glasnije,dubljeisrdačnije!Jaćupredvama,avizamnom.

Gavrilov smijehotkotrlja sekaoburenizkamenjar, a zanjimsupristizala trinestašna jarećaglasa. Odjednom ih sustiže nekakvo škripavo i napuklo meketanje, nešto kao kreštavo cerekanjevješticeuburnojnoći.TosesmijaopoljarLijanvirećiizakuhinjskogzida.

– Stoj, namamili smo starog jarca koji je sve ovo zamijesio! – viknu Gavrilo. – Držite ga,momci!

PredvođeniGavrilom, dječaci se s veselom cikom strpaše na poljaraLijana.Napadnut sa svečetiri strane, poklopljen čak i odozgo, poljar izgubi ravnotežu i, padajući na zemlju, još jedinougrabidaizbacioveznameniteriječi:

–Čuvajtemibocusrakijom!

NIKOLICASPRIKOLICOM

Na stolu političkog komesara odreda stajao je list hartije i na njemu jedno jedino ime pod

znakompitanja:Nikolicasprikolicom?Odavna znamo Nikolicu, najmlađeg člana bivše Jovančetove družine. Znamo i njegovu

prikolicu, vjernu kuju Žuju. Kad su njegovi drugovi, Jovanče i ostali, otišli u Omladinski udarnibataljon i rasporedili seučete,Nikolicu,kaonajmlađeg,ostavišekodštabaodreda.Najprijesugaslalikući,alijogunastimališannijehtionidačujezapovratak.

–Neću!Nećemoni ja niŽuja, pa gotovo! – durio se on. –Kadmožeu partizane čitavanašadružina,moguija.Većsumimjerilivisinu,višisamodmaletalijanskepuškekojunosekuriri.

Kadbisedijelioručak,štapskikuvaruvijekjeodređivaoposebnuporcijuzamališana.–Evo,dobraporcijazaNikolicuivelikakoščurdazaprikolicu!AŽuja bi za obrok ponekad zaista dobila tako golemu kost, čitavu goveđu bedrenjaču, da je

imalaštadaglođeistružepočitavunoć.Domišljatikuririnačinišejojizaštabačakikućicuiporednjenakolacnatakoše čitavuoglodanuvolovskuglavu, nek se zna i vidi da tu stanuje jedandobarkostoljubac.

Videći jednom Žuju kako leži pored koca s onom glavušom, jedan mlad kurir iz nekeomladinskečetekojijenijepoznavaozačuđenoupita:

–Majel'istinadajetakujaulovilatolikuzvjerku?–Padabome!–mirnojeobjasnioNikolicašepurećisepodnovomkapomiopasačem.–Ulovila

ioglodaladoposljednjecvonjke.Zatouovomekrajuinemamedvjedanidivljihsvinja.Kakosepartizanskiratsvevišeširioiodredupadaousvetežebojeve,postojalajeopasnostda

maliNikolica,bezikakvepotrebe,nenastradaukakvojnoćnojgužviipucnjavi.– Tek je, valjda, u drugom osnovne škole a već zajedno s nama upada umitraljesku vatru –

govoriojepolitičkikomesar.–Neideto,drugovi,tako.Nekidenatraguselo,učiteljiciLani,onajeuLipovuvećotvorilaškolu.

–Osnovana je tamoveć ipionirskačeta– reče sekretar štaba.–Uprav je tamomjestonašemNikolici.Možeontupostatičakidesetar.

Uprav kad se o tome raspravljalo u štapskoj kancelariji, na vrata iznenada upade glavomNikolica. Iza njega se vješto uvuče Žuja i čučnu iza svoga gose gledajući čitav štab umilnimpogledom.

–Štaželiš,družeNikola?–upitapolitičkikomesarmaloiznenađenizbunjen.–Družepolitički,molimda imene jednompustitena stražupred štabom,bar sad,podanu–

ozbiljnozamolidječarac.–Većmitoodavnaobećavajupameuvijekprevare.–Bojimsedasipremalenzato–nabrakomesarobrve.–Alizatojaimampojačanje.EvoŽuje!–dočekaspremnoNikolica.Čitavštabodsrcasenasmija,razvučeusneiNikolica,asamokujaostadeozbiljna.Prelazilaje

svojimžutimočimasjednognadrugogsmijačakaodaihdobrodušnoprekorijeva:–Štaje,štosecerite?Većhiljadamagodinapsiobnoćstražareokokućaitorova,čuvajuovcei

spasavajuzalutalepoplaninama,pazarondaijanemogusvegadvasatapričuvativaškićeništab?ŠtatozamjeratemeniiNikolici,a?

Stimse,kanda,saglasioipolitičkikomesar.Onseočimadogovoriskomandiromstražeireče:–Hajde,postaviganasljedećusmjenu.Objasnimusamokojesusvestražarskedužnosti.– Već ja to znam – dočeka Nikolica. – Naučili su me u štapskoj zaštitnici. Poslije pola sata

Nikolica je već stajao na isturenom stražarskom mjestu pred štabom, pod starom bukvom, ipreslišavaose:

–Kadnaiđenepoznatolice,stražargazaustavljauzvikom:stoj!UzNikolicujestrpljivosjedilaŽuja,dizalapogleduzdječakaivjerovatnoseusebičudilazašto

lisenjezingazdaovakoukočiospucaljkomnaramenupanemrda»nirepomniglavom«,kakobisetoreklonapsećemjeziku.

Partizanskištabbiojesklonjenujednomšumarku.Sglavnogdrumapremanjemujekrivudalapoširokastaza.Zanjusubileprikovaneočinašegmalogstražara.

–AkolisamonaiđuJovančeiliStric,kuririizPrveomladinskečete,imamtakodadreknemnanjihdaćeodstrahasjestinasredstaze!–većunaprijedsesladioNikolica.

–AudariliotudpoljarLijan,štaćešonda?–kaodamudošapnuneko.–Aha,ondaćupuškunagotovs,pamustrogopodviknem:»Triput stoj, ti li si tajkojime je

gonioscrkvenetrešnjeidraose:silazi,mali,datiturisprašim!«Dok se tako sladio zamišljenim susretima,Nikolica i ne opazi kako između rijetkih stabala i

ćubastihžbunovapromičenekasvijetlamarama.TekpoštoseŽujauznemiriiopominjućizareža,onupravipogledizmeđudrvećaiskamenise...

...Nisutamostajalinipartizanskikuriri,nipoljarLijan,niseoskiodbornik...

...Nisustazomnailazileniustaše,nidomobrani,niŠvabesautomatima...Pa ko se onda iznenada pokazao iza drveća kad se dječak tako sledio? Vjerovatno čelične

grdosije,tenkovinekenjemačkepancer-divizije?Ne,nisunioni.Nastazijestajala–Nikoličinamater!Njegovamamastorbomnaleđimaisnekimštapićemurucikojije,popotrebi,mogaodabude

išibazaprašenjetura.–Štadaradimsad?!–strelovitojerazmišljaodječačić.–Uratnimvojnimpropisimanigdjene

pišeštatrebadaradistražarkadsenavidikupojavinjegovamama.Kolebanje potraja samo za trenutak.Mališan se sjeti da on sad ovdje nije nikakavmamin sin

negopartizanskistražarionoštroviknu:–Stoj!Mamicasetrže,zastadeiodjednomsvazablista.–Jestito,Nikolica,jabukomoja?!Dajdatemamazagrliipoljubi!Ženakrenunaprijed,alidječakhitrosmačesramenakratkutalijanskupuškuiviknu:–Stoj,puknuću!–Mazarnamamupucati,sramtebilo?–viknužena ipodižeprut.–Bogme,kad te raspalim

ovomšibom!– Stoj, ni koraka naprijed! – poprijeti dječak sad već i sam uplašen. Onaj mamin prut

predstavljaojebliskuiozbiljnuopasnost.Videćimališanovuodlučnost,lukavamamicapreduzenapadsasvimdrugomvrstomoružja.– Dušomoja, nosim ti pečeno pile, evo ga u torbi. Da je neko preda nj bacio kragujevačku

bombuiliraspalioiztopa,nitonebitolikoiznenadiloipotresloNikolicukaoovaizvanrednavijest.Šta,pečenopile!

Pilesdvabataka,sdvakrila, sašijom,s trticom!Sunašcešarkano,skakvimli jestrahovitimoružjemlukavamamicakrenulauofanzivudapotučedonoguzlosrećnogratnikaNikolicu!

Dječakprogutapljuvačkujednom,pajošjednom,paipotrećiputiodvratisumnjičavo:–Ipaktistoj,moždatimenevaraš!Umjestobilokakvaodgovora,mamaizvadiiztorbepogaču,odlomijedankrajičakiviknu:–Uhu,Žuja,Žuja,dođider!

Kujaupitnopogledadječaka,zamaharepomipojuripremaženi.Nikolicanadiževiku:–Stoj,Žuja,stoj!Svejebilouzalud.Kujasevećmajalaokosvojegazdariceioblizivalasezapogačom.–Izdajnico!–prekorijeNikolica.Dok se Žuja častila okrajkom pogače, naljućenamama navučemaramu dublje na čelo da bi

izgledalastrašnijaisasvimozbiljnozaprijeti:–Čuješlitimene,dragimojsinak,akomenepropustišuštab,sadćutezarobiti,daznaš.Eto

me,sadsedrži!Mamasepognu,namrštiizakoračinaprijed,aNikolica,videćidanemašale,nadiževiku:–Stoj!Stoj,bježaću!Uznemirendječakovomvikom,komandirstražeispadeizbarake.–Štajetostobom,družeNikola?–Evoje,ovadrugarica,civil,napadameneištab!–Kakav civil, pjetliću jedan! – viknu žena. – Zar ja tebi nijesam rođenamater, a?Dajder ga

ovamo,druže,meninasud.Nikolicajeidaljestajaonastražarskommjestuimrkogledaoumaterkaodajeinepoznaje,a

kadmuposlijepolaminutastižesmjena,onbrže-boljeodložipuškuipriskočimamici.–Cmok-cmok!Predajemtisezajednoskujom!Jelidedasambiovrlostrašannastraži?–Jesi,dušomamina.–Jesilisevrloprepala?–Umrlasamodstraha.PatisipraviSimelaŠolaja,akonisijošivećadelija.–Aha,jelide!–pogordisemališa,aondaseobazreokosebeišapnumaterinauvo:–Znaš,

nijetrebalodasebojiš,jerjajošneznampuknuti.Ijošnešto...ovajepuškaprazna...–O,viditinjega,isprepadamepraznompuškom.E,bašnijesizaslužiopileta.–Pile!–teksadsesjetiNikolicaiprostoglavačkeuskočiutorbu,uvučesedopojasaunutra.Još

malopadagazanogeizvlačišnapolje.–Oho-ho,evoiuštipaka,ijabuka,ioraha!–čulosenjegovonabrajanjeiztorbinetame.–Gdje

siti,Žuja,dasamovidiš!Bogamisenikujanedadedvaputmoliti,negojurnuzasvojimstarimdrugomispretnopoput

jazavčara uvuče se u torbu i uze da liže Nikoličino uvo za mazano kajmakom. Najzad ih mamamoradeobojeistjeratinasunce.

–Ejti,ratniče,izlazidamevodišpolitičkomkomesaru,imamsnjimjedanrazgovor.DrugupolitičkommamadonesepismoodučiteljiceLane.Ovajetražiladasemališanvratiida

nastaviškolu,aosimtoga,kaže,dobroćejojdoćizaraduseoskojpionirskojčeti.PolitkomsezamislinadLaninimpismom,poigraprstimapostoluireče:–Dagavratimonatraguselo?Ijasamzato,alitonijelakoizvesti.Precrknućedječakodplača

akogatektakootpustimo.Domišljati komesar otkuca namašini cifrast akt i na kraju udari pečat štaba odreda pa zovnu

dječaka.–DružeNikolica,povojnojpotrebištabtešaljeupionirskučetukodučiteljiceLane.Tamoćeš

se postarati da vaša pionirska četa ukazuje svaku pomoć nama borcima, a posebno partizanskimranjenicima.Imamopunopovjerenjeutebe,udrugaricuLanuiučitavuvašumladučetu.

E,nijetobiloneštotektako!Nikolicajeuzbuđenotreptao,žaomujebilodaostavištabiborce,aopet... šaljugasaktom ipečatom,zadatakmudaju, tamo jeLana,čitavadječjačeta ibog tepitakakvineobičnidoživljaji.

–Hajdemo,Žuja,nemožesebeznasuselu–neveselorečedječak.Međutim,kadNikolicauprtisvojmaliranacikrenu,kujasepočetolikoobziratiiskamukatidaonzačuđenstade.

–Štaje,začimtožališ?Kao da je razumjela pitanje, Žuja odjuri natrag do svoje kućice, čučnu uz onaj kolac s

volovskomglavomnavrhuicvilećisezagledaunju.–Vidiš,tražiŽujadaponesešinjezinufirmu–objasnimuštapskikuvar.I tako krozmali šumarak, u pravcu sela, krenumalo neobična povorka. Naprijed Nikoličina

mamas torbom, izanjeNikolicanosećina ramenukolac svolovskomglavušom,apozadivjernaŽuja.

Nekaseoskababa,videći ihmalopoizdalje,samosepraznovjernoprekrsti ipožuriukućudajavinovost:

–Enoidenekoinanečemnosineštorogato,zubatoiokato,azanjimasešunjažutvuk.

KOZACIPIŠUPISMOSULTANU

Posljednjihdanau»Svaštaru«,dnevnikuLazaraMačka,pojavisedostanovosti.Poredostalog

bilojezapisanoiovo:»Selićemo s radionicomuĆulumaču.Onda ću biti dalje odM. pami je žao. Jovanče i ostali

pisalimi,rugajusezbogM.PismojesigurnepisaoĐokoPotok.Otpisaosamim.M.mijedonijelajabukaipekmeza.Danasproletiozeckrajradionice.UProkinomgajubićeškolaunašimbarakama.M.kažedajevidjelaNikolicusgoveđomglavom.LunjakažedaJovančetovbataljonidenekud.Onaznasve.«DobrojezapisaoLazarMačakdaLunjaznasve.OnajeodnekudprokljuviladajeOmladinski

bataljonprednekimvažnimpokretom,itodan-dvaranijenegosuzatočuliisamiborcibataljona.Kakojetonanjuškala,tonionasamanebiumjeladaobjasni.

SadjevećiJovančetovagrupaneštonačulaoskoromodlaskupasedječacipožurišedanapišunekuvrstuoproštajnogpismaLazaruMačku.Nijetobiobašlakposao.Valjalojedasevidikakotopišuprekaljenipartizani,iskusnestarevojničinekojesuizaboraviledasunekadbilecivili.Prosto-naprosto,njihovoratničkopismotrebatamouradionicidazamirišenabarut,naljutiduvan»krdžu«i»ćuću«inaekrazitizavionskihbombi.

Glavnipisar,tosevećzna,biojeĐokoPotrk,rođenipjesnikinepopravljivaizmišljalica.Dasenebizavrijemepisanjamnogovrtioiustajao,uprtišemunaleđanekiranacsmunicijomivezašemudesnunoguzasto.

–Eto,asadolovkuuruke.Oko Đoke, jedan s desne, drugi s lijeve strane, sjedoše Jovanče i Stric. I poljar Lijan, kao

dobrovoljac,nadžedžisvojcrveninosbašnasuprotmudrogpisara,štetaštosuVanjka,Majkeliostaliiz pređašnje družine bili daleko odatle, jer da su i oni bili prisutni, sav bi taj prizor ličio na onučuvenustaruslikuživopiscaRjepina»Kozacipišupismosultanu«.Eto,prostodasjedneš,naslikašidolje staviš objašnjenje: »Kuriri pišu pismoLazaruMačku uz pomoć poljaraLijana, ratne godine1941.«

Usvakomsastavu,bilatopjesma,romaniliobičnopismo,važanjepočetak.Kakojeknetajprviudarac,takoćezvučatičitavatvorevinapamakarbilamaloišuplja.

Znao je toĐoko Potrk pa se zato duboko zamislio nad hartijom i podbočio nos olovkom, apoljar Lijan to nije znao, ali je ipak i on podbočio svoj nos, i to praznom bocom, neće valjdaolovkom.

–Ovakoćemo!–odjednomživnuĐoko,dižeuvisolovkuijasnoizrecitova:ZanašegadrugaMačkaevopismapodugačka.Pročitajganeodložno,pišetigadruštvosložno:

trikurira,poljarLijan,popriličnoneobrijan...–I,nažalost,nijepijan!–kiselobubnupoljarinatjerausmijehčitavodruštvo.Poslije ovoga Đokinog poetskog početka teško je bilo nastaviti pismo u istom tonu, zato

Jovančepredloži:–Mićemotebi,Đoko,kazivatiovakoobičnoštatrebapisati,atitosložiupjesmu.–Hm,kobimojeriječisložioupjesmukadseonemeniiuglavigurajuibodukaorogoviu

vreći–gunđaojepoljarmirišućipraznubocu.–Lakoćemozato–veselorečeĐoko.–Evo,naprimjer,jaćutinapisatineštoštotebinasrcu

leži:Tužansjedimjanastocuimirišempraznubocu.

–E,nekmeđavoodneseakomibašteriječinijesuležalenasredsrijedesrca!–graknupoljar.–Momče,patiumiješčitatituđemisli,a?

– Pa tako, ponekad, kadmi nešto veselo počne igrati u grudima – iskreno priznadeĐoko. –Ondami po glavi zveckaju riječi kao zlatne parice i sve se slažu jedna iza druge kao partizanskakolona.

– A kako se snađeš kad ti na začelje kolone pri stigne nešto džombasto kao ja i Kušlja podtovarom?–priupitapoljarinadižegusteobrveopepeljenesjedinom.

Đokosezamisli,aondaiznenadaizbaci:–ZakolonomLijanklima,vodiKušljuskazanima.Cangara–dangara!–E, to, to – cangara-dangara! –meni je tako u glavi otkad znam za sebe – iskreno priznade

starac–zatoijesampostaopoljar.– A ni ti nam, Striče, nećeš lako proći – okrenu se Đoko dugonogom dječaku. – Nekad si

zanemarioLunjuzbogMarice,asadtiMaricavratilanaistinačin,zaboravilatezbogMačka.–Tako,tako,držinevjernika,osvetimojuLunju!–povikaLijan,bivšiLunjinšef.Smješkajućise,ĐokozapisastihoveuMačkovopismo,aondaglasnopročita:–OStricutijavljamovo:stradaoje–ništanovo!–Tresnulegadvijemunje:odMariceiodLunje.Sviseopetnasmijaše,nasmijaseiStric,itoglasnijeodostalih,aliseipakosjećalodamutaj

smijehbašneideodsrca.Opetunjemuoživjeonalakatugakojagajespopadalagotovosvakoveče.KadbiLunjasamoznalakakoononjojčestomisli,aipakjeriješiodajojtonikadnekažeidajojotomenislovcanepošalje.Kazalismo»nepošalje«,jeronjenjoj,krijućiodsvakogživog,ipakpisaokratkapisamcai–ostavljaoihnadnusvojekurirsketorbice.

Azaštojebaštakoradio?Dugajetopriča,čudnaizamršena,nisamStricnebivamsvetoumiodarazjasnipamakoliko

iskrenbio.NebiznaodakaženitozaštojeMaricipisaoveselapismainijesebašnimaloljutioštotaplavokosađavolicavoliLazaraMačka.Čaksetomeiradovaoiusebigovorio:

–Nekagavoli.Imisvivolimonju.TojebarjasnodaseMaricamoravoljeti.Voliseiproljeće,sunce,paštaonda!

Poslije pomena Lunjinog imena svi se nešto sneveseliše. Poljar se sjeti njihove zajedničkeobavještajne službe, uzbudljivog provlačenja uzduž ograda, živica i kroz kukuruze i šikarje, adječacimausjećanjuminubezbrižanhajdučkiživotuProkinugaju.

Dalićeseikadvratitinekadašnjiveselidani?ĐokoPotrkpočešasepoglaviitrezvenozaključi:–Neštomiseugasilalampa,nepišemisevišeništaveselo.Štadaradimo?–Padazavršimopismo–predložiJovanče.–Dodajnakrajudavjerovatnonekudodlazimoi

kadudaljiničujetopove,toga,znači,mipozdravljamo.–Đavoljijeitopozdrav!–progunđapoljar.–Napišiti,brate,ovo,alismojestrane:kadzagusti

topovskagrmljavina, onda znaj da tvoj strikoLijan šalje svoje brze tabaneu. nepoznatompravcu,»dolinamaigoramanašezemljeponosne...«štodakrijem,nevolimartiljerije.

TakonekakoĐokoPotrkizavršioproštajnopismoLazaruMačkudodajući,nakoncu,istihoveobudućojpoljarevojbježaniji:

Topovimasleđagrijan,goromstružepoljarLijan.–Dabogdatiumropijan!–opetubacičiča,uvijekpoetskiraspoloženkadbistihmogaodase

slikujenakakvopijenje.

DOLJEZAPEĆAK,ŽIVIOUSTANAK!

Jovanče, Stric i Potrk, dojučerašnji đaci, nisu ni u četi dugo ostali bez učitelja. Komandant

Omladinskogbataljona,njihovstarizaštitnikNikoletinaBursać,dovedejednogdanaunjihovučetuvisokagaravamomkaipredstaviga:

–Akonijesteznali,ovovamjedrugVojkan,đakučiteljskeškoleuBanjojLuci.Koštanezna,njeganekpita.

–DružeNidžo,paonsespremaozaučenjedjece,amismoodraslikenjci–javisemitraljezacMukonja,istotakokrupnamomčinakaoiBursać.

–Ikenjceonmožepoučiti–odbrusiNikoletina,–Poznajesvakimitraljezdvaputboljenegoti.Upitajgasamo.

Polazeći,NikoletinapokazaprstomnaJovančetovugrupuiprikričaučiteljcuVojkanu:–Aonutamotrojicudamidobropritegneš,neknaučenešto.Nemojdasejazbognjihstidim.Dječaciseveselozgledaše,biloimjemiloštoihnjihovNidžonezaboravlja.Utoizanjihovih

leđagraknupoljarLijan:–Hvalabogu,nekimenijednomdođesmjena.Bašsamsenamučiopoučavajućiovedječake.Nikoletinazastadeipovisiglas:–Vojkane,najprijetimojimdječacimaizbijizglavesveštosunaučiliodovogavražjegstarca,

aonda,Jovo–nanovo,udrisveizpočetka.Sviborciprasnušeusmijehipovaljašesepoprezrelojpaprati.CrniGavrilotakozaregetakao

daserušicrijepskakvekućetine.ČakigrešniKušlja,pasućiublizini,začuđenodižeglavu.Poljarseokominanjega:

–Štaje,itićešmisesmijati,a?!Probajsamodaiskezištesvojekonjskezubepaćešvidjeti!Kaodamusamđavodošapnušta treba raditi,Kušlja jošvišedižeglavu,milopogledasvoga

gosuidobrodušnozarza.Zaista,tojebionajljepšikonjskismijehkojisemogaočutipodnebeskimsamaromodplavesvile.

–Uha-ha,gru-ha-ha,ruši,obaraj!–razdraseCrniGavrilo,zavaliseupapratiotkotrljaujarugupunutrnja.

Sadiomladincespopadejošvećismijeh,cika,skika,dernjavaihohotanje.Utojveselojhuci-bucinovajlijaVojkanpriđenarogušenompoljaruLijanu,zagrligaiokrenusepustopašnojboračkojbratiji,povaljanojpopaprati.Sviutihnušedačujuštaćesadbiti.

–Ejvi,momčadijo...poštujtečestitustarost.Ovajnašdobričika,umjestodaseizležavanegdjeuzapećku,pošao jeuborbuzajednosnama,amogaobinamsvimaotacbiti.Nije li tako?–povikaVojkan.

–Takoje!–dočekaprviNikoletina.–Sviminjegavolimo,družeVojkane,iakojetojedanarhi-lukavipoljarkojinamsesvimanaglavupopeodoksmobilidjeca.Anećemoovdjenidapominjemokoliki je on ljubitelj sviju boca, čutura, bardaka, čokanja, buradi, kaca, čašica,, cisterni, podruma,mehana, krčmetina i ostalih predmeta iz kojih semože ili u kojima semože piti, cevčiti, sukati iždrljekati.

–Aipaknesjediuzapećku,većmarširarameuzramesborcimanarodnogustankairevolucije!–opetćebodroVojkanipotapšastarogpoplećima.

ČičaLijanuudarišesuzenaoči,onsegnjevnoisprsiiuvrijeđenopodviknu:–Majmunigoveđi,bašsam i jakonjskiovanštosampošaosvama!Nećuvišeni sekundeda

ostanemstakvimtelećimjarcima!Odohjalijepokući,usvojzapećak,avitražitedrugubudalukojaćevamkuvatizaustanak!

Poljar dunu između boraca, popade Kušlju za grivu, povede ga desetak metara, a onda...odjednomstade,zamisliseitihoreče:

–Akuda?UtrenutkusesjetiodanionniKušljanemajunikućenikućišta,ništalenijasala,niprostirkeni

zapećka.–Ej,kuda?–viknusadiNikoletinakaodačitapoljarevemisli.Lijan se okrenu zajedno s konjem i obrati se svima, ali više ne ljutilo, već s rođačkim

prijekorom:–Kokošijednepseće,molitebogaštosamjajedančisti,ovijaniiprosijaniproleter,bezkrova

nadglavom,bezpodapodnogama,bezpećipredsobom,bezduvarazasobom,jerinače...lijepobihsejazavukaoizasvojefurune,avibiste,mačoripileći,ostalibezručkadokrajarevolucije,amoždačakidalje.

–Takoje,starino!Živioustanak,doljesvakizapećak!–dočekaučiteljacVojkanipružiLijanuobjeruke.–Srećantipovratakunašučetu,dikoiponosesvihpoljara,kuvaraikonjovodaca.

JovančeidružinatogadanaprviputsuvidjelisvogapoljarauvrijeđenaignjevnaiprviputsučulidastariLijanupotrebljava takve izrazekaoštosu»goveđimajmune,»psećakokoš«,»konjskiovan«idruge.Unjemuse,vjerovatno.iznenadaotvorionekiskrivenistarimajdanukomesurasleisazrijevale takve čudne kombinacije riječi, nastale dugogodišnjim poljarevim bavljenjem okoživotinja.

Od toga uzbudljivog događaja čiča Lijan poče se svakodnevno služiti svojim »novimrječnikom«,akakojeneumornoveseliVojkantakođeimaosvojrječnik,bilojepravozadovoljstvoslušatinjihovmeđusobnirazgovor.

– Dobro jutro, čika-Lijane, drenova budžo iz Prokina gaja! – pozdravio bi ujutru Vojkanstaroga,apoljarbispremnoodvratio:

–Srećnoitebibilo,jagnjesokolovo!Vojkan,budućiučitelj,nekakosenajprijesprijateljiosnašimdječacima:Jovančetom,Stricemi

DokomPotrkom.Snjimajeprovodiosvakosvojeslobodnovećeisvemusečinilodasenalazipredpunimrazredomđaka.Kaočetvrti»đak«tubiseobaveznopriključiopoljarLijan, jer jeodonogaprvogsusretatakozavoliosrdačnogučiteljcadagavišeniđavoodnjeganebirastavio.

–Džabevamje,nistomedvjeđihaždajanebimeodnjegaotjeralo!–inatioseon.–Tusamtitvrdoglavijiodikakvekonjskemazge.

Uvečebi čestoVojkandječacimapričaopričekakveoninikad ranijenisu slušali.Najbolje suzapamtilioneizprvihvečeri,prastarearapskebajkeopravednomvladaruHarunualRašidu.

–KakvimlisesverakijamačastiotajRašid!–počeojedauzdišepoljar,akadmuVojkanrečedatajmudrikalifavjerovatnonasvomdvorunijeniimaopića,staracsamokiselopljucnu:

–Pih,itomijenekićurećigusan,štaćemuondatolikobogatstvo!LijanidječacizapamtišepričeoHaranualRašidujošpojednomneobičnomdogađajukojise

uskorodesioiukomejeglavnuulogutakođerodigraoRašid,alineonajizpriče.

ALKOHOL.AVIJACIJAIANALFABETE

IakojebioVojkanovljubimac,aVojkan,opet,njegov,poljarLijanipakjeimaovelikihnevolja

baš s tim istimnesuđenimučiteljem.Malo-malo, pa istom ti poljar naleti naVojkanovu sablju bašondakadsetomenajmanjenada.

MuvasetakoLijanpodnekomnadstrešnicomkojamuslužizakuhinju,podstičevatruimiješapokazanunekomogromnomdrvenomkutlačom(rukotvorinomCrnogGavrila!),kadevotiodneklenečijeg šarova. Bezobrazno pseto, navadilo se da okolo kupi kosti, pa često upadne i pod samunadstrešnicuizdipištaprijestigne.

–A,tulisiopet,svinjskibuvolovče!–dreknupoljarirazmahnukutlačom.–Sadćutijaovomdrvenjačomizmjeritileđa,paćešzapamtitičijisiopanakjučezdipio!Itamandaraspalidžukca,kadseodneklestvoriVojkanipopadegazaruku.–Stoj,zarkutlačomponjemu.Bogmećemotevečerasnačetnojkonferencijipitatikakočuvaš

higijenu.Poljar ostade čudeći se što se Vojkan toliko zauzima za nepoznata psa i još ga naziva

»kigijenom«,auveče,ukrugučete,počesasvimozbiljnodadokazuje:–Mazakakvustesadkigijenuzapeli,de?Tovamjejednanajobičnijakradljivašarovčina,koja

jeodmenedosadprimilabardesetkutlačaprekoleđa.Zarnanjegadapazim?–Utomeijestnevolja,ukutlači–rečeVojkan.–Zbognjesevidikakotistojišshigijenom.–Gađao sam ja njega i krompirimapa samposlijemorao da ih kupimpo čitavom logoru –

požalisečiča.Jedvamudokazašedajehigijenared,čistoća,naštačičasamoumornomahnurukom.–Paštonekažetetako,negozapelitalijanski:kigijena,mobilizacija,teorija.Ivisteminekemačjekreštalice.Drugatačkanatojkonferencijibilojepitanjealkoholizma.Poljarsamosolakšanjemuzdahnu.–Dobroje,barovosemenenetiče.Međutim,tekštoizgrdišedvojicumladihpartizanaštosuse

napiliuselu,dođerednapoljara.–Primijećenoje,drugovi,dainaškuvar,drugLijan,maloiprevišepijuckaalkohol.Evonjega

panekrečenijelitoistina.–E, nekme na komade rastrga najgori pasji vuk ako sam ikad i liznuo taj vražji alkokol! –

povikapoljar–Otkadzasebeznam,japijemsamomajčicurakiju.–Irakijajealkohol–dočekagaVojkan.–Zarnikadnisičuodarakijutakozovu?–Dabogdasepretvoriounajobičnijegprasećegmagarcaakosamikadčuodarakijuzovutako

ružnim imenom! – uze da se kune poljar. – čuo samda je zovu šljivovica, jabukovača, dudovača,oskorušovača, komovica, klekovača, daskovaća, pelinkovača, travarica, gorka, ljuta, meka, cujka,kukuruzovača,krkan,ludara,vratolomka,posestrima,majčica,blebetuša,zemljotresnica...

–Stoj,stani,dostaje!–povikakomesarčete.–Sadsičuoinjezinonaučno,školskoime,pasepotrudidaštomanjesnjomdiskutuješ.

–Hm,nijesamznaodajeona,prokletnica,itamonekeškolezavršilaiučenoimedobila–žaliosekasnijepoljarsvojimdječacima,naštamuĐokoPotrkodvratistihom:

–Zaalkoholpoljarnije,onrakijusamopije.Ubaraci,nasvomležaju,Lijanmučnuostatkomrakijeubociiprijekornozagunđa:–A,tako,jeli,zovutealkokol,a?Ždrebećakvočko,takosimevečerasudesilanakonferenciji

dasamsecrveniokaoljutitćuran.

Poljaržustronagnubocu–klo,klo,klo!–ispirakijuiosvetoljubivoreče:–Gospodinedruškanealkokole,sadti jedošaocrnipetak,patimeposlije tužiakoćešnasto

konferencija!GaraviučiteljacVojkanbašnikognijeostavljaonamiru.Jovančeta injegovedrugoveučio je

kako se rastavljaju i sastavljaju karabin i puškomitraljez, držao je razna predavanja čitavoj četi, anepismenejeneumornojuriodanaučečitatiipisati.

Potrk i Jovanče ispričaše mu da je poljar Lijan samouk, da jedva pogađa slova, a već kakomajstorskimiješamalaivelikaslova,otomedaseinepriča.

–Bašćugapropitatidavidim–obećaVojkan.Kadjeučiteljacušaopodnadstrešnicu,dječacisesakrišeizadaščaneogradedaprisluškuju.

–Čika-Lijane,kolikosvegaimaslova?–pitaojeVojkan.–Onolikokolikoihjebogdao–odbrusičiča.–Nije njih dao nikakav bog, nego naši slovenski prosvjetiteljiĆirilo iMetodije – ispravi ga

Vojkan.–Svakipismenčovjekmoradaznakolikoihima.Lijanpočedavrda.–Imaih...eh,tamantolikokolikotrebapismenučovjeku,ajaznamjošidesetakviše.–Oho-ho,patisiondanadmašioisamogVuka!–uzviknuVojkanmislećinaslavnognaučnika

VukaKaradžića.–Nesamovuka,većimeđeda!–pohvalisepoljar.–A,ovaj...kakomitistojišsvelikimslovima?–lukavojeispitivaoVojkan.–Odlično,druškane!–dočekapoljar.–Svakudruguriječpočnemvelikimslovom,akadsam

dobrevolje,jaožežemsvesredavelikim.Štadatiškrtarim,nisamtijatvrdica.Sakriveni dječaci, koji su se svedotleu sebi smijali, sadnemogoše izdržati, većprasnuše iz

svegaglasa.Poljarskočiipopadekutlaču.–A,tulisuonimojištenećilisci!Prisluškuju,pada.Valjdanećupokvaritionuvražjukigijenu

akosadponjimaraspalimovomkutlačom.–Hoćeš,čika-Lijane,pazise–opomenugaVojkan.–Bestragamuglava!–huknustarac.–Nesmiješnikogmlatnutizbogkigijene, rakijapostala

alkokol,ĆiriloiMetodijenaređujukolikoslovamorašznati,svepošlonaopako!JošvećeiznenađenjedočekastarogsutradankadmurekošedamorakodVojkana,nakurs.–Kakavkurs?–zinučiča.–Analfabetski.Utvrđenojedasiitinapolaanalfabeta.–Amazarjalafabeta?!–izdreljisepoljarpokušavajućidasenabrzinudosjetizbogčegaliga

sadokrivljuju.–Jasečitavogživotatrudim...ovaj,dokmenogenose,jaću...–Kakvenoge!Zapni tidok tebe rukesluže, jerovdjevaljaučitipisanje–dočekagapolitički

komesar.Puna jedna baraka nagura se omladinaca analfabeta. Od starijih bili su samo Lijan i Crni

Gavrilo. Njih dvojica sjedoše sasvim pozadi, uza zid, stideći se da se umiješaju među obijesnu ipodrugljivumlađariju.

Najprije su učili slovo »a«. Kad ga Vojkan napisa na nekakvoj širokoj dasci koja je služilaumjesto table i reče kursistimada ponove šta je to,CrniGavrilo tako se razdra – aha! – daLijanuplašenskočiiviknu:

–Štaje,brate,kaodativadezub,a!–Učim,rodemoj,–zabrundacrnidiv.Gavrilovo»učenje«bilo je takvodasečitavabarakatresla,neštoodnjegovegromkeglasine,

nešto od smijanja ostale bratije. Gavrilovo »o« orilo se po čitavoj okolini iako su vrata bilazatvorena,»i«mujeličilonaskičanjestarogsvinjčetakadgakolju,»u«jehučalokaofabrikaduvana

uBanjojLuci,aodnjegova»e«dizalasekosauviskaokadslušateponoćnostrašilo,drekavca.– PobratimeGavrilo, budeš li ti tako urlikao, ja ću zaboraviti i ono što sam dosad naučio –

vajkaosestariLijan.–Bilititomogaonekakousebi,a?KadjeGavrilopočeodase»usebi«prešlišava,stvarispadejošgore.Poljarusečiniločasda

pored njega mumlja medvjed, čas, opet, kao da reži lav ili se negdje u daljini kotrljaju burad.Ponekad jeGavrilo, učeći u sebi, zujao kao avion kad se približava iz daljine. Jednom to zujanjeprenuLijanaizdrijemežaionpaničnoviknu:

–Avion!Svikursistinatisnušenapoljeizbarake,nekonavrata,nekokrozprozor,isjurišeseuŠumovitu

jaruguporedčetnoglogora.Lijanunitonebidosta,negoopučinizjarugusvedopotoka.Tektu,uvrbiku,onoslušnu ipovirinašarenkasto jesenjenebo,pakadnigdjeneosmotriaviona, spokojnosležeramenima.

–Štamujamogu,nemapanema.Barćusadopratinogeposlijeoveslavnebježanije.Boljejeito raditi nego učiti slova. Možda bi Ćirilo i Metodije još bili u životu da se nijesu pretrgli okopismenosti.

Dva-triputa takouspjelo jepoljaruLijanudaprekineučenjesvojomvikom»avioni«,svedokVojkaniostalinepočešesumnjati.

–Čujte,ljudi,podvaljujenamlukavičičasamodanemoraučiti.Sutradan,posliječetvrte lažneuzbune,Lijan je, sjedećipozadiuzodškrinutprozor,zaistačuo

nekoudaljenozvrjanjeiopomenuopredavačaVojkana:–Evoga,družeVojo,–avion!–Samo ti sjedi i gledaj u ovudasku sa slovima–mirnomunapomenuVojkan. –Više ti nas

nećešprevariti.Zvrjanjesepojačavalo.Poljaruzedasevrpolji.–DružeVojkane,evoga,bogami!Dabogdametadaskalupilapoglavudžiakolažem!–Lupaonatebevećnekolikodana,zatotiibježiš!–dobacijedanomladinac.Kadzvrjanjeavionapostadevećtolikoglasnodagajesvakubaracimogaočuti,Lijanskoči:–Il'samjagluvačobanskakučka,il'stevibudalastimagarećisomovikadovonečujete!Evoga

nadsamombarakom!NatustarčevuvikuVojkansamoprekrstirukenagrudimaimirnoreče:–Tačnoje,evoga,većjetu.Sadjenajboljedasvakostanenasvomemjestu.Budemolibježali,

raspalićeponamaizmitraljeza.–ZaovonamjekrivčičaLijan–rečeneko.–Opetsmomislilidanampodvaljujepasenismo

navrijemesklonili.–Kukumeni,sebisamjanajvišepodvalio!–huknupoljar.–Ej,Lijane,Lijane,ošišanakobileća

ovco!S obližnje uzvišice začakta partizanski mitraljez. Povrh utišanog četnog logora zagrmje

avionskimotor,azanjimsezaoriinadjačagafijukiurlanjebačenebombe.– Lezi! – povika Vojkan pa se i sam pognu, ali se ne spusti na zemlju. Nedaleko od barake

zagrmje strahovita eksplozijakaoda se samazemlja razletjeukomade.Ciknušeprozori učionice,zapraštakrovipaprendimispuničitavuprostoriju.

–Ovisenešalekolikojavidimičujem!–zagudiizćoškaCrniGavriloskidajućis leđanekipodebeostupackojisetuvragznaodaklenašao.–Pazigasamočimjemenemardeknuo,đavomubabuosedlao!

–Ćut,čućete!–vreknuispodklupepoljarLijan.Povrhbarakeponovozagrmjemotor.Novurlikrušiosesnebesapravonalogor.–Lezi!–opetviknuVojkanisasvimseispravidavidijesuligasviposlušali!

–Leziti!–ljutitociknupoljarLijanskačućiispodklupe.–Lezi,poginućeš!Prekinu ih nov tresak bombe negdje u blizini. Po krovu i zidovima barake sruči se glasan

pljusakodkamenjaizemlje.–Lijane,lezi!–krozdimiprašinuderaoseVojkan.–Leziti,jasamsenaživio,meneniješteta!–vrištaoječiča.–Lezi,kadtikažem!–Najprijeti,paćuondaja!–vikaojeVojkan.–Ebašneću!–razgoropadiseLijaniskočinaklupu.–Brzolezinapod,inačejaodohnakrov!Vojkan se prepade da stari zaista ne izvrši svoju prijetnju pa se pruži po podu koliko je dug

čudećise:–E,jestlud,đavogaodnio!–Podklupu!–deraoseLijan.–Zavlačisepodklupu!Vojkansepokornozavuče,aondamalčicepromoliglavunapoljedavidijeličičasišaonapod.–Daskunaglavu!–urlaojepoljar.Vojkan brže-bolje pokri glavu oborenom daskom na kojoj je, s gornje strane, još stajala

neizbrisanarečenicaizposljednjelekcije:»Macaprede.«PoljarsenadvirisklupedavidikakojeVojkanizvršionaređenje,pročitauzputionurečenicuo

maci,paisamšmugnupodklupumrmljajući:–Bogmepredekrilatamacasnebesa,đavojojbrkočupao!Poslijebombidođošenaredmitraljezi.Jedandugrafalodnajmanjepetnaestakmetakaizrešeta

drvenizidbarakebašnamjestugdjejedomaloprijeVojkanstajao.Kadjeavionkonačnootišao,Vojkanustade,pogledaisprobijanzidipotražiočimaLijana.–Bogme,daneposlušahtebe,odeglava.–Kobi rekaoda je on takohrabar – zabobonjiCrniGavrilo. –Naklupu je skočio, a okolo

bombetutnje.Iakojeuvijekbioosjetljivnasvakupohvalu,ovajputpoljarsamoprijateljskipogledaVojkanai

skromnoreče:–Žaomibilotvojemladostiiučenostipazatoskočih.Aštoimadaseplašimzabudalastuglavu

starogpoljaraLijana,jednogobičnogproskitanogmačjeglisca.Čiča lagano iziđe iz razlupanebarakepraćenzadivljenimpogledimaomladinaca.Neprođeni

petminuta,aodkuhinjesezačuonasvakodnevna,svimadobropoznata,kreštavavikaidrekapoljaraLijana:

–Aha,lopovi,razbojnici,zelembaćižablji,antialkokoličari!–Štaje,kogatopsuješ?–sletišeseomladinciokosrušenestrehepodkojomsekuvalo.–Avijatičare,đavoimbabupotkovao!–vikaojepoljar.–Pajeste,strehusrušili,razbilikazan,prosulikrompire,polomilisanduke...–nabrajaojejedan

borac.–E,mojsinko,slijepsitikodočijukadnevidišononajvažnije!–zakukapoljar.–Neznašti

kakvosujoščudooninačinili,antialkokoličariprokleti!–Pakakvo,kazuj?Poljardižeuviszelenkastgrlićflašeiviknutakoprijetećimglasomodkoga

biplašljivozažmirkaleidalekezvijezde:– Razbišemi bocu s rakijom!Objavljujem rat neprijateljskoj avijaciji! Ili će se oni rušiti na

zemlju,ilićujaletjetipodnebesa!Poslijeteposljednje,proročkerečenice,poljarpoučnoobjasnislušaocima:–Dirnulisumeumojnajosjetljivijiživac–ubocu.Eh,tabezobraznakonjska...»macaprede«.

SUSRETNAPROPLANKU

Partizanski kurir mora biti brz, okretan, hrabar, snalažljiv i – što je također važno – tih.

NikoletinaBursać,bivšikuririslavnimitraljezac,ovakojeučiomomčićesvogbataljona.–Čimsinekudpošaokurirskimposlom,nemavišedakašlješ,kijaš,vičeš,pjevaš,zviždišili,ne

dajbože,dakukuričeš,kaoštotonekebudalerade.Jezikprogutaj,paetoti.Iditihokaomačak,brzokaohrt,opreznokaosrna,amudroilukavokaopoljarLijan.

–Hvala ti,Nidžekanja,za tu lijepu riječ– rečeLijan,koji se tubijašezatekao.–Uzlato ti seokovala,rakijomseokupala.

–Kurirmoraimatispecijalannosdanamirišeiosjetizasjedu–govoriojedaljeNikoletina.–MoždabinaškuvarLijan,daještogodmlađi...

–Kadbiuzasjedibilarakija,mojcrveninosotkriobijedoktrenešokom!–dočekapoljar.–Poznajemsamojednostvorenjenasvijetukojejejošosjetljivijenegoja.

–Ovamoga,nasrijedu!–viknuNikoletina.–TojeonanašamalaLunja,poznajujejošnekiizovečete–rečepoljarinamignuispodsvog

šešira.Jovanče planu kao proljetnja zora nad Prokinim gajem, a Stric pocrvenje kao bulka u polju

podnoGaja.JedinoĐokoPotrkostadeidaljeneizmijenjen–živahaniveseo–kaobreza-trepetljikanaulazuuGaj.Uspiojesamodahitrodošapnestarcu:

–Oj,Lijane,druževajni,neodajituđihtajni!Pokušavajućidamuodgovoritakođerustihu,poljarnespretnobubnu:–Đoko,sinko,kakoneću,kadsveizmeneispadnekaokrozprodrtuvreću.Cangara–dangara!Eto,baštogarazgovorasjećaoseJovančedoksevraćaoizštababataljonausvojučetu.–Laka je stvar biti tih, putovati ćutke –mislio je on juče, slušajućiNikoletinu – ali gledaj ti

ovogadanas:paonjenaživojmucidasadprolaziovomšumom,adanepjevuši,danezvižduće,danedobacineštokrejikojasedereizkrošnjedrveta.

Najprije jeuhvatiosebekako tihopjevuckapa jebrže-bolječvrstozatvoriousta.Ubrzozatimzačuneko svojeveselozuzukanjekroznospa samsebiudari zvrčkudaućuti, alibaš tada,kaozapakost,nekavrana,letećinadšumom,zagraktasvoje»kvar-kvar«,aonjojkaoizpuškeodvrati:

–Ćar-ćar!3Štadaradikadjebašimaorazlogadabudeveseo.Uštabuodredadobiojenovukapu,opasač,

talijanskecokuleižutukožnutorbicukakvu,vjerovatno,nijeimaonijedankuriručitavombataljonu.– Ovo ti je nagrada zato što si nam pola svoje đačke družine doveo u partizane – reče mu

Nikoletina.–AdomamiosičakipoljaraLijana,aonsamvrijedikolikjošjednapolovinadružine,samoakomusenjegovabocaneračuna.

–Eh,kadbimesadLunjavidjela!–oteseJovančetudokjeizlazionajedanmaliobasjanšumskiproplanak.–Šta,moždamenebiniprepoznala.

Svudokonjegagoriojeusuncubakarnocrvenzidjesenješume,blistaojenadglavomprozirnoplavnebeskikrov,adječakovosrcepoigravalojekaozečićuorošenukupusu.

–Oj-hoj! – poskoči on na samoj ivici poljanka, okrenu se oko sebe i onda glasno reče, savobasjanizanesen:–Lunjo,družemojizProkinagaja,dođi,jatevolim!

Istog trena, iza prve bukve, kao laka sjenka odvoji se tanušna bosonoga djevojčica, nečujnodoplovidoJovančetaisastavimuokovratavitkecrnpurasteruke,

–Ijatebevolim,Jovanče!–Lunjo!–uzviknuzabezeknutkurir.–Otkudatiovdje?

–Čekamtebe–odvratidjevojčicatakomirnoijednostavnokaodajetonajprirodnijastvarnasvijetu.Ona još uvijek nije skidala ruku s njegova vrata, a njezine velike sjetne oči, sasvim blizudječakova lica, zakloniše mu i proplanak, i šumu, i nebo nad njom – čitav sunčani vidik. Sve seprevučenekomčudnomsutonskomsjenkom.

–Lunjo,zaštosutiočitakotužne?–Pa...dugosamčekalatebe,samaušumi,atamo...padamnogolišća,neštošapućeukrošnjama

i,tako,...čujusemitraljezisKozare...Itamo,možda,nekadjevojčicačekasvogakurira.–Moždačeka–potvrdidječakisamzamišljen.–Anjućenjezinkurirpoljubitibarujednooko,baruonodesno,jelide?–tihoupitaLunja.Umjestoodgovora,nečimponesenkaou snu, Jovanče seprignu ipoljubidjevojčicuu sjajno

vlažnooko.–Jeliovako?–upitašapatom.Lunjaraširiočijako,jako,stadeunjihčitavjesenjidansJovančetomusredini.–Nisipogodio–reče.–Ovojebilolijevooko.Dječak,smiješećise,poljubiidrugooko,ali

sadmnogosmjelijeisrdačnije.–Asad?Jelitodesno?–Ne,neznam–prošaputamala.–Sadvišeništaneznam.Naslonila mu je glavu na grudi, pritisnula nosić uz gladak kožni uprtač kurirske torbice i

osjećala se srećna i sigurna, tako sigurna kao da je pred njom čitavOmladinski udarni bataljon sdesetpuškomitraljezaisNikoletinomnačelu.

– Dobro je, sad je sasvim dobro! – tiho je cvrkutala negdje u njezinim grudima jednamalaskrivenaptičica,jedanmalecnislavujsreće,moždačakivrabac–svejednoje!–jernikoneznabitibezbrižnijesrećanodvrapca...otomsmoseimiličnouvjerilijednogljeta,naputuizmeđuBihaćaiBosanskeKrupe,podjednomtrešnjomuseluGrmuši.

AJovanče?Štajeončuo,štavidio?On jeupolazatvoriooči,ništanijeni slušaonigledao, samo jeklizio rukomnizmeku svilu

Lunjinekoseiosjećaosevelikiodrastao,praviratnikipartizan,spremandaštitisveovedjevojčicesvilenekose,ovekojeutrenutkuzaboravekojejeokodesno,akojelijevo.

–Ipak,štamari,jaihobavolimpodjednako,akosu,kosicu...e,onasevolidrukčije,ajelitoneštoviše ilimanje– tonebiznaovaljdaobjasnitinisamkomesarčete,aon još imaratnukartu,dvogled,čakibusolu,kojamnogoštoštaisamakaže.

Krenulisuprekoproplanka,srečnipodmlakimjesenjimsuncem.Bilajetodirljivaslika:mladpartizančić, kurir, obučen, utegnut i naoružan, opremljen baš onako kako su to samo s ljubavljumoglidaudesenjegovistarijidrugovi ratnici,aporednjega tanušnabosonogadjevojčica,otrcanesuknjice,curicasvelikimsjetnimočima,kojasepovjerljivodržizakurirovopasačsvojomuskomručicom.

–Zbilja,zaštositakopožuriladadođeš?–navaljivaojedječakspitanjima.–Čulasamdaovihdanakrećetenekud,padatevidimprijepolaska.–Akakosisaznaladasamubataljonuidasebašovudavraćam.–čudioseJovanče.– Čula od svog saveznika, kazaomi stric Lijan – odgovori djevojčica i u njezinim krupnim

očima prvi put zaigraše neke pritajene lukave iskrice. Vidjelo se, ona je od srca voljela svognaherenogsvojevoljnog»šefa«injegovezakučaste,tajanstveneiuzbudljivoopasneposlove.

Kadprođošečitavušumuistigošedomjestagdjeseputeviračvaju–jedanpremaštabu,drugipremaselu–Lunjazastadeinjezinetamneočipostadošejošvećeiosjenčenije.

–Tako,jaćusaduselo–mirnosaopštiona,aondamalčicepoćuta,oboripogleditihoupita:–Nećešmezaboraviti?–Znašdaneću–potvrdidječakineveselosenasmiješi.

–Ipisaćeš?Jaostajemsamauselu,brinućuse.–Pisaću...kadgodmognem.Djevojčica opet zaćuta, pogleda u daleko stado oblaka na horizontu, a onda skrenu oči na

Jovančetairečejasno,sjajnihočijukaodačekasuze:–PozdraviStrica!Nemojzaboraviti!–Daznaš,miloćemubiti!–živahnuirazveseliseJovanče.Lunjaneprihvatinjegovuveselost.Opetjegledaladalekeoblakeikazalaozbiljnoitužnokaoda

obavještavaisebeisveostalekojijemogučuti;–Onminećepisati,znam.PotomselaganookrenulapremaJovančetu,ovlašpomilovalaprstimanjegovopaljenobraz,bez

riječiseobrnulaihitrootrčaladrumomkojijevodiouselo.–Ejti...čuj!–povikazanjomdječakiostadetako,prikovanumjestuibezriječi.Nitjemogao

dapotrči,nitjeznaoštadaljedakaže.Enoje,otrča,zamačeuljeskar...Akodastigne,kodapronađeLunjukadvećjednomnestaneušumi?!

IdokjeJovančesporootkidaokorakenaputuzaštab,takosporoizamišljenokakonepriličinijednomkuriru.Lunjasepribijalauzjednukrečnobijelubrezicunadrugomkrajuljeskara,grlilajekaoznanudrugaricu i...Ne,ništa jojnijepovjeravala, ništanijepričala, samo jeplakala, tiho,bezjecanja,kako to jedinoLunjaumije.Bilo joj je žao Jovančeta, togaplemenitog ihrabrogdječaka,najljepšegkuriraubataljonu,skojimserastalaprijenekolikotrenutaka,itomoždazauvijek.

–Zauvijek,možda,isnjimisonim...Nijemoglaodsuzanidaizgovoridrugoimepajojsenamahovečinilodajošvišežalionoga

drugog,nezgrapnogdugonogogspadalakojibiiunajljepšojuniformiovogasvijetaopetostaoonajstariStric,pustopašnadječačinautuđimzakrpljenimcipelamaisklempavomšeširčinom,goromnegupoljaraLijana.

–Brezo,brezice,– šaputala jemilujući čistuglatkukoru stabla– svi ćevoljeti Jovančetakudgodbudeprolazio,on je lijep imiodječak,ali štaćemosonimmojimdobrimružnjakovićem,saStricem?Onimanajzlatnijesrce,vjerujmi,brezice!Jaganikadnećuzaboraviti.Neću,neću,neću!Javito,brezo,svimvjetrovimakojitiugostedođu.

Abrezajenatosamotreperilaišušketala.čassečinilodavrloozbiljnoslušaLunjuitješijeunjezinojtuzi,ačasopetdasebezbrižnoigrasvjetromisjajnimlišćemškakljacuricupovratudajezasmije.Eh,teluckastedjetinjastebreze!

LAVODPROKINAGAJA

Etoti,molimte,patisadžalinekoga!DokseJovančeneveseovraćauštabidokLunjaplačeuzonubrezicunaiviciljeskara,štadotle

radinaškićeniStric?Štaradi!Evoga,ionsevraćaizDrugeomladinskečete.Ispričaosetamosasvojimškolskim

drugovima,NikomiVanjkomširokim,pasadidenatrag,usvojštab.Alikakoide,tojeono!Ti,Lunjo,zanjimplači, aon–glega!–časpocupkujedrumompaseprovučekrozživicu i

poskakujesdrugestrane,kroztravuljinu,časritnenogomnekižbuniočekujedaiznjeganeštoizleti,aondaistomzineuznekodrvoiglasnodobacujevažnojdebelojvrani:

–Ej,baciderjedanorah!Tamanposla!Komsujošvraneorahebacale?Nemojseprejesti,Striče!Ništasenašmomčuljaknežalostineuspjelojmolbikodvrane.Evonjegagdjevećpoigravana

nekoj ledini uz raskršće, nanjemu igra torbica i puška»talijanka«, a svimanjimadječakdaje taktsvojompjesmom:

–Tresni,tresni,nisižena,podtobomjecrnazemlja!Dunga-bunga,dunga-bunga!...Bogme,brate,upravtijetoneka»dunga-bunga«!PogledajsamocipeleukojimaStricigra.Nisu

toni cokule,nikondure,ni cokulaši, ni cipeletine.To su ti neštokaoneki cipelendaći, kaocokul-kondur-čamci,kaoneštopotkovano,pazubato,paklinovitokaostarahaldejskaslova...Klino-zubo-cokul-kondur-haldej-dungo-bungo-o-o-o...Bogmećešprijeiščašitivilicui jezikzaplestinegolićešizgovorititoblesavoime,stvorenoposlijenekogobućarskogzemljotresa!

Ipak,ništatonesmetanašemStricujunačini.Veseoje,punasrca,igramuse,popijevamuse.Ehe, ideder ti sadžalinekoga!Plačešzanjim, je li,okataLunjo?Biseromsuzakitiš srebrnu

brezicu-ljepoticu!Toljagombinjegatrebalo,poigravalanijednog!Ljudi moji, da čudne bruke, kad bi sad odakle izbio Nikoletina Bursać i vidio šta mu rade

njegovirođenikuriri!Zinuobikaopečenaovca:klino-zubo-cokul-kondur-oho-ho!Ali bruka se već primicala, prikradala se osveta, i to baš s toljagom u ruci, i zgodno se

ponamjestilaubukovugajuporedputeljkakojimćeStricnaići.Anašdugonogi junakzašao je iugajbenaveći sepodjednako.Marširao jepored staze,kroz

opalolišće,uživajućiutomekakomusecipeletinešumnognjurajukrozšuštavomorelišćakaodvijepodmornice:šit,šit!

Nisamneznakolikojetakoodmakaokadmujedanoštarpovikprostopokosinoge:–Stoj!Staoje,štajedrugomogao.Davamsadkažemdajehitroskinuopuškuiuperioje...e,tobihveć

slagao.Kudćejeuperitikadnigdjenikognevidipredsobom?!Stojisamoibuljiudebelabukovastablapodsumračnimsvodomgustihkrošnja.

–Kazujkosi?!–prosiktaizabukveprednjimnekioštarisrditglas.Zatrenutaksepokazaizastablaiopetstrelovitosakrinekagologlavaglava.Kurirsmotrinejasnosamocrnukosu.

–Šta li ću sad?! – sinumukrozmozak i već u sljedećem sekundu, kao damunekodošapnusavjet,onsehitroodbaciudesno,zanajbližebukovostablo.Nečusepucanj,nestižegametak,dobroje.

–Štosekriješ,kukavico?!–viknuizabukvenepoznatiiStrictektadaosjetiponjegovuglasudatomorabiti,posvojprilici,nekimomčićkaoion,kojisamopokušavadagovoriizdubokaistrogokaoodrasli.Zatoseionmalčiceojunačiiodvratipovišenimglasom:

–Aštosetikriješ?Iza one bukve nije se čuo nikakav odgovor. Dječak se prepade da mu onaj tamo ne sprema

nekakvu podvalu, pa se sjeti Bursaćevog uputstva šta najprije treba da uradi partizanski kurir kadupadneukakvuzasjedu:

–Uništipoštukojunosiš!Akonikakodrukčijenemožeš,atijepojedi.StricjesasobomizštabaDrugečetenosiosamojednopismo.Nijedruge,sadgavaljapojesti,i

tokrišomdaonajtamo,izadrugebukve,ništaneprimijeti.–Hajdedasejede,paštabilodabilo.Pazećidagaonajotudnečimneiznenadi,kurirsemašizasvojutorbicu,izvadipismo,otkide

zubimajedankomadipočedažvaće.E,mojpobro,lakojetoreći»pojedipismo«,alikaduzmešdagajedeš,tekondavidiškakvali

je tomučna ivragometna rabota.Žvačeš i žvačešonuhartijetinu,mljackaš iprevrćešpoustima,aononeštoneukusno,bljutavo,mecavo,vragznanaštaliči.Trebadagagutaš,nećeugrlopaneće!Opetžvaći,mrštise,obrćijezikom,agrlosestislokaopisakusviralepanimrvicunepropušta.

–Uh,aovomijetekprvizalogaj!Pa od sve svoje muke i nevolje sjetio se Stric neke djedove priče kako je slavni turski

vojskovođaOsman-pašabioopkoljenugraduPlevni,prikliještiligaRusi,aonodgladinajzadpojeosvojerođenečizme.Poslijega,kažu,izpočastiprozvali»LavodPlevne«.

–Koćegaznati,moždaječakičizmelakšejestiodovoga–misligrešniStric–alidederti,LaveodPlevne,kukavčemoj,probajdajedešpisma,paćeštekondavidjetištajetostradanije.

Najzadjeipakuspiodaprogutaprvizalogajpa,ohrabrentime,junačkizagrizeidrugi.–Ej-hej,bašsampravipravcati»LavodProkinagaja«!Onajnepoznatiizabukvenajzadje,izgleda,opaziodakurirneštojedepaučudupovika:–Ej,štatitonjupaš?–Njupampitu!–viknuStricsadvećmnogokuražnije,jermuseučinidaonajizabukvenijebaš

naročitoopasan.–Begovskapita,dasamoprobaš...–Oprobaćeštiovo!–poprijetionajizabukvepokazujućinekupozamašnučvornovatutoljagu,

kojabašnijebilazapotcjenjivanje.–Aitićešovo!–odbrusiStricipokazaizadrvetapuščanucijev.–Ih,baštesebojim!–počedazačikavanepoznati,anatoStric,svelikimolakšanjem,zaključiu

sebi:–Ovo jenekazvrkastadjećačinakao što sam i ja!Padabimuvratiomilozadrago, ion se

iskrevelji:–Ijasebojimtebeitvojeušljivetoljage!Uh,crknućuodzorta,evožurim!–Čekajti,čekaj,imanasdvojica!–počedasegrozičovaizabukveiopetpokazatoljagu.OvoStricubašnebimiloćutiionotegnusumnjičavo:–E,laži,laži!...Akojadvojica?–Prvisamja,adrugijeMetuzalem!–dođeodgovorizabukve.–Pakadstedvojica,štoneiziđetedavasvidim?–počedazačikavaStric,asvemuneštohladno

okosrcaodonogčudnogimena.DokseonajdrugizoveMetuzalem,neksamđavoznakakoli tajizgleda!

–Iziđitiprvi,paćemoondaimi–dođeizabukvepomirijivijiprijedlog.–Padobro, evome!–odrezaStric s iznenadnimprilivomhrabrosti i iskorači sdesne strane

stabla,alijošuvijekstojećiuzasamodrvoispuškomnagotovs.–Deder,sadizlaziteivi!–Skrenimalopuškunadrugustranu,paćemoizići–rečeonajizabukve.Stricokrenucijevu

stranuitada...tadaseizabukvepokazanekakavdječakStričevihgodina,bosonogigologlav,crnegrguravekose,sastavljenihobrvaiotvorenasmjela

pogleda kao u kopca ili, možda, kao i u samog sokola. Njegovo ponosito držanje toliko privučeStričevupažnjudaonteknekolikotrenutakakasnijeopazidanepoznatidječaknemačaknikošulje.Ododjećeje imaonasebisamonekeotrcanesivepantalone,anaplećimadronjavpleteniprsluksjednim limenim vojničkim dugmetom. Od ostale spreme imao je prebačen preko ramena ovećiplatnentorbaknečimnapunjen.

–Evo,tosamtija!–predstavisedječaktakoponositokaodaumjestoonogajedinogvojničkogdugmetaimanasebinovunovcatuuniformu,itojošsopasačem,rezervnimcokulamaićebetom.

–Aovosamja–dobrodušnorečeStric.–Akakosezoveš?–upitadječak,sadmekšeiprijateljskije.–ImemijeStevo,alisvimezovuStricem–odgovorikurirgurajućiutorbaknepojedenostatak

pisma.–Stric!–kliknunepoznatimrštećise.–Patomijenajomrznutijeimenasvijetu.E,bašsamloše

sreće!Teksampobjegaoodjednogstricauselu,aušuminabasahnadrugoga.Etotiđavola!–Akakvogtotistricaimaš?–radoznalopriupitakurir.–Boljejedameinepitaš!–ljutitopočegolotrbidječak.–Roditeljenisamnizapamtio,ranosu

umrli,amenedadošetomemomstricu.E,štajetajodmeneradio!Stokusamčuvao,gladan,go,bos,uškolumenijedao,očevinumirasuo,tukaomenasvakomkoraku...

–Nijetobilolako–.požaligaStric.–Otkudlako–nastavljaojedječak.–Vidimja,nemadruge,valjasebraniti.Jednomtakoskoči

timojamidža(takomimuslimani,zovemostrica),pojuridamebije,ajazgrabihkamenušake:neprilazi,poginućeš!Stadeon,izbečioči,bogamiseiprepade.

–Oho,patositijunačina!–pohvaligaStric!–Moram, brate, da budem, dodijale batine! – iskreno priznade dječak. –Tako sam se branio

kolikosammogao:nekadseotmi,nekadljeskovcemdobij,čestobimeivezaopasamnomuštalu.Tako je to išlosvedonekidan,kadme ion i talijanskivojnicipočešegonitidahranimtalijanskemazge.

–Šta,Talijanisuuvašemselu?–uozbiljiseStric.–Jesu,bogami,većčitavunedjelju.Tusutitopovi,mitraljezi,bacači,mazge.Umogstricapuna

štalamazgi,valjatohraniti.Kogćedrugogzavratnegmene.–Atiuhvatimaglu,a!–poveseliseStric.– Pa šta bih drugo! – dječak će odrešito. – Odavna meni govori naš hromi seoski kovač:

»Momčiću, ne trpi nepravde, bježi u partizane!« Ter ti ja, zorom jutros, podbacim noge poda se,torbicuprekoleđapaušumuzajednosMetuzalemom,vjernimdrugomsvojim.

–AgdjetijetajtvojMetuzalem?–upita.Stricobzirućiseokosebe.–Evogautorbici–rečedječakisljubavljupotapšasvojnabijeniplatnenitorbak.–Kakoutorbici?–začudiseStriciprimačesezakorakbliže.– Evo ga, vidi. Zar nije krasan i prekrasan? – reče nepoznati dječak smješkajući se i diže

poklopacnasvojojtorbici.Ispodnjegaseukazakrupnaglavudžajednogsivogbrkatogmačka,uskihlopovskih očiju, koje su, na prvi pogled, sijale tako nevino i bezazleno kao da je ta golemamačorčinatogatrenutkaprviputugledalaovajdobrišarenisvijetpajošnemapojmaštajetoprednjim.

–Pakotijeto?–zinuStric.–TojeMetuzalem,kažemti,mojmačak.Pobjegaosamzajednosnjim,jersamčuodatalijanski

fašistijedumačke.–Atako–rečeStricsrazumijevanjem.–Tosidobronačinio,nego,ovaj...nijesamdosadčuoda

jenekozajedno smačkomdolazioupartizane.Znaš, skonjembi još imoglo,onbinosiokazan,municiju,bacač,amačak...Gdjebi,naprimjer,mačakmogaonosititeškimitraljez?

– Pa, da vidiš, ovo ti je jedna mačorina koja bi mirne duše mogla da ponese jednu takvutalijanskupuškukaoštojetatvoja.Vjerujmi,tojeupravpuškazamogmačka.

Stricpocrvenjekaopetokrakazvijezdakomesaračete,namrštiseidreknu:–Zarsamjaistoštoitvojšugavipečenimačak,a?!–Štasikazao,zarmojmačakšugav?!–planusadibosonogidječak.–šugavajetvojapuška,i

tvojtorbak,itvojnos,itvojabukvaizakojesisekrio...Hajdedaseporvemopaćemovidjetikojebolji!De-der,čik!

–Čikitebi,hajde!–narogušiseiStricipočeskidatipušku.–Sadćešvidjetištojepartizanskikurir.

–Evo,ijaskidamtorbakdanepomislišdaćemiMetuzalempomagati!–povikadječak.–Itićeš,kuriru,vidjetištojejedanprogonjenidječaksmačkomkojiidedatražipravduijošnosipoklonpartizanima,iakosamnikošuljenema.Deder,naposao!

Šta ćeš, čim čuje za sirotinju, Stričevo srce odmah omekša kao zečji rep. On opusti ruke ipokajničkireče:

–Ne,nećustobomdaservem.Tipartizanimanosišpoklon,aijasampartizan.Oprostištosamuvrijediotvogmačka.

Sadibosonogidječakzačuđenoustuknu,nadižesvojeizvijeneobrveiosmijehnuse.–Oprostiitištosamuvrijediotvojupušku,torbak,nosibukvu.Tosamsejasamošalio.–Ho-ho,bašsmoimibudale!–zarzaStrickaoždrebence,aondaradoznalozaškiljiudječakai

lice mu dođe usiljeno kao u prepredenog starog lisca. – A šta to nosiš partizanima, kazuj svomdrugaru?

–DigaosamodTalijanačitavugomilubombi,itoonihlijepih,šarenih–veselorečedječak.–Agdjesuti?–čudioseStric.–Enoihutorbaku,Metuzalemnanjimasjedi.–Oho,pazi tinjega, junačine!–uzviknuStric i sdivljenjempogledaumačkakoji jevirio iz

torbakaiblaženopreonakasnomjesenjemsuncu.TektiseodjednomnašStriclupipoglaviizačuđenoviknu:–Padobro,draškane,kakojetebiime?Svetepitam,anatosamzaboravio.–Rašid.ImemijeRašid–rečebosonogi.Čim on to izusti, Stric se istog trena sjeti onih Vojkanovih priča o mudrom caru Harunu al

Rašiduizapanjenozinuudječaka.– Rašid?!Ma nijemoguće!... Znaš, ja sam čuo za jednogRašida, ali taj ... On je, činimi se,

drukčijeizgledao.Imaonjemumnogopriča.–E, to sam ti ja, vidiš, čim semnogopriča–pohvali sedječak. – Ima jednapričakako sam

uveče lovio golubove na džamiji i smrtno uplašio hodžu. Pa ima druga priča kako sam stričevimkravamazavezaorepoveionestricaoborileukoprive.Patujeipričicaogušteruustričevojčarapi,paonda...

–Majest,ovaj...alionajRašidje,kakosamjačuo,imaoikošulju,ičizmei...–Košulja,čizme?–odjednomćezamišljenodječak.–Znaš,ijabihželiodabudemjedantakav

Rašidskošuljom,alitokodmogstricanijeišlo,zatosamikrenuoupartizane.–Oho,bićeštitamoiRašidskapom,Rašidušinjelu,Rašidspuškom!–povikaStric.–Hajdeti

samosamnom.–Pahajdemo!–veseloćeRašid.–Ustaj,Metuzaleme,dostasipreo.Kadsukrenuli,Strickrišomosmotriostatakonogapismakojejemaloprijejeo,zagledamalo

boljeslovaipreneraženozinu,azatimgaoblirumenstida.–Paovonijeizštaba–promucaon.–JasampojeoMaričinopismo,uh!

RAŠIDBEZKOŠULJE

ČimjeStricstigaouštabčetesasvojimnovajlijom,počitavompartizanskomlogorubrzose

pronesevijest:–DoveoStricjednogbezkošulje!Svimomladincima odmah se dopadeRašid zbog svoje otvorenosti i smjelosti.Nije u novom

društvuproveonipolasata,avećmudadošeime:RašidBezKošulje.– Nemoj se ti, momčiću, ništa ljuititi na ove naše pričalice – upozori ga učiteljac Vojkan. –

Nekad je postojao jedan kralj, JovanBezZemlje, tako je i u istoriji zapisan, pa ni tebi neće ništasmetatištonosišpartizanskoimeRašidBezKošulje.

–Kadnemamkošulje,barnekimamime!–veselorečedječak.–Nek samo neko pokuša da ti se ruga, pa će samnom imati posla! – grmnuCrniGavrilo i

pokazašaku,čvornovatuigolemukaomalj.Tih dana se poljar Lijan od Vojkana naslušao priča o caru Haranu al RaŠidu i, kao priprost

čovjek,čvrstojevjerovaounjihovupunuistinitost.Možeseondazamislitikakolisetajzebezeknuokadmupredkuhinjudovedošedječakanovajlijuikazašemu:

–Ej,poljaru,ovotijeRašid.Stricganašaoušumiidoveoga.Rašid, šuma, našaoga! šta li se sveuskomešalo i oživjelou starčevoj glavi poslije tih riječi!

Bogzna,kolijeovajgolotrbasokolovihočiju?–Kakotorekoste:Rašid?–izbečiseoništucnuodiznenađenjaistraha.–Datomoždanebude

onaj...,znate?OvdjejošvaljanapomenutiitusitnicudaječičaLijantogadanasvraćaouobližnjeseloponeku

so,pasvojomnesrećomnabasaonakazangdjesepeklarakija.Seljacisuga,kaoštojered,odmahponudiličašicom,alionodlučnoodbitvrdećidajedaoriječnačetnojkonferencijidanećepopitiničašicurakije.

–Uzmiondaovuvelikušolju–ponudigadomaćin.–Odatlenamadjecapijumlijeko.Čičasenedadepodrugiputmoliti.Naginjaojeipotezaoiztrbušastešolje,svedokodjednog

kazananijevidiodva,aondajekrenuonatragučetučudećiseuzput:– Pazi ti ove dječurlije, čega li su se dosjetili! Zaista je ugodnije piti iz šolje nego iz onih

malecnihčaša.Odsadaćuuvijekcugatiizšoljerak...ra...ovaj,htjedohkazati,mlijekokojesemuzeizkazana.

Kobiseondačudioštojepoljar,zurećionakokrozprašinusutonaučudnogdječaka,ispredaonajnevjerovatnijestvariusvojojmamurnojglavi.

–Rašid,Rašid!...AkakoseonozvašeonajcarRašid?Aha,KaranalRašid,velite?Hm,hm,tolije.

Ljuljajućise,Lijanpriđedječakuipovjerljivomuzapredeusamouvo:–Hajde,priznajstarini,priznajsvomdekidasicarskogaroda.PričaojenamaVojkanotvojoj

familijijošdavnoprijetvogdolaska.Znači,pripremaonas,jeli?Jovanče,Stric iPotrknavališena starognek ideda se ispava, aneknovajlijuostavinamiru.

Nemataj,vele,nikakvevezesastarimpričamaisHarunomalRašidom.–Tagdjesutioči,stričeLijane;vidišdadječaknemanikošuljenasebi.–Ehe,azarseionajcarniječestopreoblačiousiromaha?–isklibisečiča.–Moždasetakoiovajmalipreobukaopaispodovesirotinjskeodjećeimacarskoruvo.–Pazarnevidišdanikošuljenema,samogolukožu?–viknuJovanče.–Aha,tulismo!–graknuLijan.–Paicarispodkošuljeimasamokožu,običnuljudskukožu.

Zaštoondaiovajmalinebimogaodabudecar,pitamivasičitavučetnukonferenciju?Dječacisenatosamozgledaše.Đavodaganosi,ovajpoljarLijanimaponekadpravopamakar

bioneznamkakopijan.Zaista,štojenekitamocarević,šmokljavadvorskamaza,boljiodnjihovogRašida?!

IpaknašLijan,kaoimnogipijančovjek,nijeselakoostavljaonovajlijeRašida.–He-he,on jekodnasnovajlija, apreobukao seunekog starajliju, tomi jevrlo sumnjivo–

mrmljaojeicerioseon.–Zakleobihsedamujeonajnjegovtorbakpundukata,vidišdagastalnodržiuzase.

Idoksudječaci,okupljeniugomilu,neštopričali,amraksvevišeosvajao,poljarLijanpolakoseprivučedoRašidovatorbaka,kojijeležaoblizudječaka,iopreznozavučerukuunutra.Napipaojeneštoživo,toploičupavo,neštokaonekogzecaibrzotrgaorukunazad.

–Hm,štalićemubitiono?Ništadrugonegozec...Čekajbardavidimkolikačkijeijelidebeo.Vidimja,omastićesjutradječacibrkove,aijazajednosnjima.

Čičaponovozavuče rukudubokou torbak,dobropoprihvatinepoznatuživotinju i stadeda jepipa,aličudniRašidov»zec«odjednomfrknuitakokrvničkiogrebestarcakaodagajeopeklasamamunja.

–Jao,držga!–dreknučičaitakotržerukuiustuknudajeizgubioravnotežuipaonaleđa.–Štatibi?–prviskočiJovanče.–Zec!–vreknučičakaokoza.–Gdje,gdje?!–đipiStric.–Utorbaku.Rašidovzec,đavogaderao!–larmaojeLijanduvajućiuogrebanusudlanicu.–Aha,diraosimogMetuzalemapatepomilovaošapom–dosjetiseRašid.–Dajdavidimjelištogodopasno.Poljarbrže-boljesakrirukuzaleđaiuvrijeđenopovisiglas:–Šta,zarjadasebojimikakveživotinjenasvijetu, ja,dugogodišnjipoljar,kojiuživotunio

čemdrugomnijenimislionegodjeciiživotinjama,kojisenisakimnijedružio...–Tojeistina,Rašide,–dobaciJovanče.–Jakakonegistina!–žestiosepoljar.–Menesu,mojsinko, tuklikonji,bolagoveda,udarali

ovnovi, ujedali psi, jurila bijesnamačka, bubetao jarac, tumbetalomagare, štipao gusan, napadaopijevac, grebla kvočka, drpala krmad, svalila me u blato bivolica, ujeo me za uvo komendijaševmajmun, rvala se samnomCiganinovamečka, gonilime zimi vuci.Neću ni da pominjem onogaknezaValjuškakojimejejednomutučiujeozaruku.

–Aštomiješašknezasaživotinjama?–začudiseRašid.– Zato, bratac, što bi i on bio jedan obični konjski vo da već nije pljunuti praseći magarac

najgoretelećevrste.–Mačudanlijenekičovjekovajvašpoljar–zadivljenorečeRašidBezKošulje.–Jošovakvog

nisamvidio.–E,mojepileodsokola,adasi ti jošvidioživotinjekojesam ja lično izmislio, šta libi tek

ondakazao–pohvaliseLijan.–Deder, deder pričaj! – saletješe ga dječaci, koji su još ranije slušali te njegove fantazije. –

Pričaj,nekiRašidčuje.–Doksambiopoljar–započečiča– legnem ja takopodnekukrušku i stanemda izmišljam

nekunovuživotinju.Znaš,dosadilemiovestare,poznate.–Paštasi,naprimjer,izmislio?–radoznaloćeRašid.–Hm,šta!Evo,napriliku,konjanakomerastevuna.Pojašišga,anetrebatinisedlonisamar.

Mekoti,toploti,auveče,kadlegnešuzanj,netrebatipokrivača.Konjolikaovca,paetoti.–Nijeloše–priznadeRašid.–Spavaosamjameđustričevimovcama,toplijejenegouzkonje.

–Izmisliosamjaikravukojaznadagovori–nastavipoljar.–Susretnešjelijeponalivadi:kakositetka?Dobrosam,striče!Kakotele?Falanapitanju,obadase,trči.Kakojunačkozdravlje?Patako,gura se pomalo, nešto ine ove jeseni papci bole... Tako se sit narazgovaraš, ne treba ti drugogadruštva.

–Dobratijeito–pohvaligaRašid.–Menesukodkućestricistrinastalnotukli,aja–kudbih,štabih–pobjegnemuštalupasežalimkravama.Dobrenekeživotinje,pušumiuruke,grijume,anekadmeijezikomliznupolicu.Jošmalopadaiprogovore.

–Viditelištojebistarirazumandječak–radosnokliknupoljar.–Štogodsamjaizmislio,tonjemuodmahzasrcepriraste.Rašide,dušo,moramteupoznatisnašimKušljom, injemućešse tidopasti,vidjećeš.

Iako se poznanstvo odigralo u mraku, više pipanjem a manje pogledom, Kuslja je ipakdobrodušnozarzaokadgajeRašidpomilovaoizovnuogapoimenu.Tojebionajboljiznakdajeunovajlijiosjetiodobračovjeka.

–Duševansi,čestitistareljudepoštuješ,totiKušljakaže–protumačipoljarkonjskorzanje.Već sutradan zasjedala je tajna kurirska konferencija i rješavala šta bi s Rašidovimmačkom

Metuzalemom.Znalo,sevećpopripremamadaćečetauskoroimatipokret,amačakipaknijepsetopadavjernokaskazakolonom.

–Trebanjemuinekitavan,tonaročitovolestarimačori–objašnjavaojeStric.–Aštamumimožemopomoćikadvojskasasobomnenositavana.

–Nemamočaknifuruneizakojemožedaseprede–požaliseĐokoPotrkidodadeustihovima:–MačakratniŽivotkune,nitavana,nifurune.–DamiMetuzalema pošaljemoLazaru-Mačku, onmu dođe kao neki rođak, bar po imenu –

dosjetisenajzadJovanče.–Pobarakamaradionicaimadostatavanazačitavučetumačaka.Kad mu objasniše ko je Lazar Mačak i gdje se danas nalazi, Rašid rado pristade na novo

Metuzalemovoboravište.–Objasnitevi samovašemMačkuLazarudamojmačakMetuzalem rado loviguštere, zmije,

ptice,puhove,padasemajstorLazonebiuplašiokadmumojmačordokotrljaukućučakisamogježa.

Uzpomoćčetnogpisara,ĐokoPotrk sastavio jepravi sprovodniaktkoji će,uzmačka,kurirponijetidovojneradionice.

Aktjeovakoglasio:PARTIZANSKOJTEHNIČKOJRADIONICI(NARUKELAZARUMAČKU)NegdjeušumiKurirska grupa Prve omladinske čete šalje Vam u prilog ovoga akta jednog sivog mačka,

zvanogMetuzalem,nepoznatestarosti,uispravnomstanju,smolbomdamusezamjestoprebivanjaodrediVašaradionica,azaprivremenogstarateljadrugLazarMačak.

Imenovanimačakdobar je lovacpamu trebaprepustitida sehranomsnabdijevana terenu, izdomaćihrezervi.

Odijelomiobućomdotičnolicesnabdjevenojeprilikomdolaskanasvijet,auslučajunjegovesmrti,odnjegovebundeimadasesašijekapadruguLazaruMačku.

Položaj,jesen1941.Zakurirskugrupu:Jovanče,Stric,Potrk,RašidBezKošulje

PUTOVANJESMAČKOMUTORBAKU

DugonogiStricveselojemarširaoupravcuĆulumače,jednestarešumetineukojusepreselila

partizanskaradionicaizProkinagaja.TasešumaprostiralanajednojvisoravniiznadselaLipova.Snjenih padina, obraslih orasima i pitomimkestenjem, vidjelo se čitavo selo, Prokin gaj i ruševinebombardovane osnovne škole u kojoj je Jovančetova nestašna grupa provela tolike vesele đačkegodine.

–Pogledaj,Metuzaleme,onotijeslavniProkingajukomesamproveonajljepšehajdučkedane–raznježenorečeStricipodižepoklopacnatorbaku,alimačaknepokazabašnikakvointeresovanjezajednotakočuvenoistorijskomjesto.Samomuseodjakesvjetlostiženicejošvišesuzišekaodvaoštrazarezaionspokojnožmirnukaodaćereći:

–Ostavi ti, brate, istoriju za koga drugog, a ja ti višemarim za slaninu, ribu i druge sličnepredmete.

Stricjenosioupartizanskuradionicunekezaplijenjenekapisleijedanpištoljzaopravku,pamunjegovidrugovikuririutrpašeimačkaMetuzalemadagaodneseLazaruMačku.

–NezaboravikazatidruguLazidasemojmacanzoveMetuzalem–napomenumuRašidBezKošulje.–Nemojdamuondadnekakvodrugoime,naprimjerMarko,Toša,Sivkoilineštoslično.

–Azbilja,zaštoseonzoveMetuzalem?–upitatomprilikomčičaLijan.–To jezbognjegovestarosti–objasnidječak.–Takoga jenazvaonašseoskihodža,koji je

čitaouknjigamaonekomstarcuMetuzalemu,atajtijestarac,kažu,živiodevetstotinagodina.–Hm,književnonekoime,naučno–promrsičičaLijan.–Totijeistotakoglupokaoirakijino

naučnoime:alkokol.Nemašta,itajtijetvojhodžanekonaučnokozolikogovečesbradom.Devetstotinagodina,ih!Patajbistaracondabiodvaputstarijiodmene.

DoksetakoStricsjećaotogajutrošnjegrazgovorais lakomtugomposmatraocrvenuodjećuProkinagaja,prenugaiznjegovezanesenostinekaveselacikaublizini.Kaoisvakiopreznikurir,onsenajprijeprihvatizapuškuibacioštarpogledudesno,otkudiečuoglasove.

–Gle,štajeono?!–otemuseuzvik.Najednodvjestametaraodmjestagdjejeonstajaokretalasekrozrijetkoorašjenekadugačka

kolona.Njemusenajprijeučinidasutoodrasliljudiižene,alineštopoglasovima,neštopoizgleduonubrzorazabradasutonekadječurlija.Togajošvišeiznenadi.

–Kudlisutopošladjecaovakoupartizanskojkoloni?Datomoždanisuonipioniriokojimasetolikopriča?

Jedno dva-tri puta u toku svojih kurirskih putovanja, Stric je po selima susretaomale četicedječakanaoružanedrvenimpuškama,alisvejetosmatranobezazlenomdječjomigrarijom.

–Igrajusedjecarata–odmahnuobitakovažnokaodajeon,unajmanjuruku,nekiprekaljenizrelibrkokao,naprimjer.CrniGavrilo.

Pionir!Tomuimenijejošništanaročitogovorilo.Igrakaoisvakadrugaigra,misliojeusebi.KadkolonastižesasvimblizuStrica,nekootudradosnoviknu:–EnonašegStrica!Za tren oka kolona se razniza i prosu. Svi se sletješe oko Strica. Sve su to bili dječaci i

djevojčiceiznjegovaselaLipova.Većinajenosilaškolsketorbice,ponekomalisepetilikorpicu.–Kudastevitokrenuli?–radoznaloćeStric.– Pionirska četa sela Lipova kreće u berbu oraha za partizansku bolnicu! – otresito raportira

jedandječakspetokrakomzvijezdomnakapi.Biojetokomandirpionirskečete.–Aotkudviznatedabašnaovojpadini rastunajkrupnijiorasiučitavojokolini?–začudise

Stric.–SigurnostečuliodpoljaraLijana,jediniontozna.–Imanekokojošboljezna–ciliknujednadjevojčica.–KazalanamnašaLunja.Stricaneštobolnotaknuusrce.Onsamodvaputučestanotrepnuiupitanaokopotpunomirno:–Šta,iLunjajesvama?– Jeste, jeste,ona jenašglavni savjetnikzaorahe, zakestenje, za... za sve što semoženaćiu

Lipovu i okolini – raspriča se djevojčica. – I danas je nekud otišla da nešto traži, a nas je uputilaovamo.

Stricponovoosjetiudarusrce.Nije,dakle.Lunjasnjima,orijenidanasnećevidjeti.– Neka, neka, to mi i treba! – reče on u sebi. – PoredMarice sam bio zaboravio nju, mog

vjernog druga iz hajdučkih dana u Prokinu gaju.A kome je ikad onako predano volio, ćutke i utišini?

Stricu gotovo da bi se i suza otela, ali na svu njegovu sreću u tom trenutku začu se iz niskeljeskove šikare neko kevtanje, iz gustiša đipi zec i strelovito klisnu kraj dječje gomile. Ciknušedjevojčice kao da je naletio lav, dječaci zagrajaše za bjeguncem, a jedan mališan kome je zecprotrčao tik uz nogu sjede na zemlju od iznenađenja, začuđeno pogleda oko sebe kao da je pao smjesecaiguknu:

–Alajmebubnu,uf!Ušikariseopetzačukevtanje.OtudbrzosunukujaŽuja,azanjomupropanjNikolicadržećije

čvrstonalancuiuzaludsetrudećidajezaustavi.Kujajenezadrživojurišalazečjimtragom.–Držitenas!–kliknuNikolicanalijećućiuskokovima.Čitavagomiladječaka sruči senaŽuju inaNikolicu.Popadaše,povaljaše se,načini segrdan

krkljanac.Uzcikuivikujedvaseispetljašeizšarolikaspletatorbica,torbaka,korpica,nogu,rukuikujinalancaičupavarepakojizamaloneotkidošeuonomeuzavrelomkomešanju.

– Jesu li sve noge, ruke i repovi na broju? – upita najzad Stric smješkajući se na zadahtanugomilu.

–KodmeneikodŽuješestnogu,dvijerukeijedanrep!–raportiraNikolica.–Sveje,dakle,uredu,družekuriru.

Dok je dječurlija još grajala razveseljena tim neobičnim događajem, Žuja uze poizdalje danjuškaStričevtorbak,ondazareža,snažnozalajaijurnupremaStricu.Utoiztorbakasuknumačak,skočipravonakujinaleđa,odbaciseutravuizaždiuzprvoorahovostablo.

–Zec,zec!–zavrištašedjeca,dokseŽujaljutitozaskakivalauzorah,greblagašapamaitakourlalakaodagoresjedimedvjed.

–Paovojenekakvamaca!–slatkozapjevuckajednacuricazurećiuzdrvo.–Uhu,kolikaje,glejojglave!Ej,siđidolje,Milkice!–Nije tomaca,negomačak, i tostaramačorčina–gotovouvrijeđenonapomenuStric.–Nije

muimeMilkica,negoMetuzalem,anemaglave,negoglavudžu.Evoga,imaisvojsprovodniaktzapartizanskuradionicuuĆulumačiijabeznjeganesmijemtamo.

NikolicaodvedeŽujudalekouorašjedanebiplašilamačka,aStricstadepodonajorah,izvadiizsvojekurirsketorbicekomadtvrdasiraipočedamamiMetuzalema.

–Mac,mac,Metuzaleme!Evosira,sirčića,dođidaprobaš.Mac,mac!Macansenedadedugomoliti.NečujnoskliznusdrvetaivećjefrktaoimazioseokoStričevih

nogu, smazao sir i drage volje pristao da ga ponovo strpaju u njegov torbak. I dok je Stric brzozamicaouzpadinu,premaĆulumači,orahovekrošnjevećsusekitiledječacima.Drmalisu i tresligrane,skojihsusesasipalikrupniprezreliorasipravonašarenbuljukdjevojčicakupljačica.

– Ih, a jeste li vidjeli kako njegovmačak straže predmojomŽujom! – hvalio seNikolica najednomdrvetu.–Doksmobiliupartizanima,onajetakočitavlogorčuvalaodraznezvjeradiiodvukova.Jednomječitavenoćistražarilakrajteškogmitraljezavezanauznjegovopostolje.

DubokouĆulumači,podmoćnimprastarimbukvetinamakojesuseširiledobroćudnokaonekedobre šumske tetke i kume,Stric brzo pronađepartizansku radionicu.Kadupita zaLazaraMačka,starimajstorsamosenasmiješikrajičkomusne,uglomokaispolabrka.

–Tuje,tu,enogadoljekodizvora...pričasMaricom.Stricuradosnoigrucnusrce.Tulijetajplavokosiđavolak!Bašćemumilobitidajevidi.Sjuri sedošumskog izvora takožurnoda iznenađenaMaricasamociknu iobisnumuseoko

vrata.–Evoga,došao!Striče,Striček,Stričiću!LazarMačak,takođeriznenađen,osmjehnusenekakonasilu,aondaneumjedeništapametnije

rećistaromdrugu,većbubnu:–Šta,zarvijošnijestekrenuli?StricsepažljivoispetljaizMaričinazagrljajaiodgovori:–Kažudaćemobrzo.Spremamose.–Dobio samvašepismopa samvećmislio da ste... – zbunjenopočeLazar šarajući očima, a

Stricu tek tadapadena umda se to njegovdrugar pribojava za svojuMaricu, pa viknunaglašenoveseloipomalorazmetljivo:

–Bašmi se ne ide dok ne vidim naše Lunje.Kurirski poslovi, brige, pa se i zaboravi... Enonjezinepionirskečete,bereorahedoljepodšumom,valjdaćujesrestisadkadsebudemvraćao.

–Sretnije,sretni,zagrli,poljubi!–veselojeciktalaMaricalupajućigaporamenu,paseondaodbacipremaLazaruMačku,objesimuseokovrata igugutnu.–Ovako tinjuzagrli,pastegnizavrat,paudavinekodmah...nekodmahcrknekadnevaljaovakokaonimojLazar.

–NedamominašegLazara–poprijetijojStric.–Gletinje:»MojLazar!«Nebitiznala!TojenašLazar,atvojLazarnekjede...nekjedepisma!

Stricu sinu kroz glavu kako je u šumi, pred Rašidovom zasjedom, žvakaoMaričino pismo ineštootužnoibljutavorazlimusepoustima.

–Azaštobašdapismajede?–začudiseMarica.–Zatoštojetonajgorastvarzajelo–odgovoriStric.–Znamnekekurirekojisumoralipojesti

pismoizštabakadsuupaliuneprijateljskuzasjedu.–Azaštosugajeli?–opetpriupitaMarica.–Pazatodanepadnuneprijateljuuruke.Boljegajeipojestinego...–Aha,jesiličuo!–prijekornoseoboriMaricanaLazara.–Hoćešlititakopojestimojepismo

kadudarikakvavojska,a?–Patasepismanejedu–pokušadasebraniMačak.–Aha,pazigasadkakose izvlači.Nejedu!–naduriseMarica.–Bogamićutisjutradonijeti

jednopisamcepagamorašbarmalooprobati.–Teškonjemu,kukavcu!–usebigapožalidobrodušniStric.–Paeto,glocnućugamalo,tebizavolju–pristadeMačaksavblaženštoseMaricaokonjega

tolikoumiljavaitrudi.–Oho-uhu,čuješlitiovo,Striče!–poskočiMarica.–Sadsidobrovidiodajeovozaistamoj

Lazar,avašLazarnekjedezelenetrnjine.Mačak se uplašeno izbeči i stegnu usne kao da već jede to neprijatno i oporo voće, dobro

poznatoseoskojdjeci.–Vraga,nizreletrnjinenisunizašto,atekzelene...Padoklećujajestisveštomivipreporučite?Kad Stric najzad pročita Lazaru sprovodni akt i pokaza mu Metuzalema, Marica skoči, ote

mačkaizkurirovihruku,uprtigaunaručjeistadedagagrliidamutepa:–Macomoja,macice,macane,nedatebeMaricanikomživomnasvijetu.Tisisamomoj,jeli

de?Jeli,macomoja?

Otegnutunjezinunaručju, starimačor jezadnjimnogamagotovododirivaozemlju,alini tajtakoneudobanpoložajnijesmetaoiskusnompoznavaoculjudidaodmahzapočnepresti,jerjevrlodobroosjetiodajeurukamadobrogstvorenja.

–Aha,paziga,prede!–poradovasecurica.–Džabevamjesad,ovojemojmačak,avašmačaknekjedeluk.

–Itojestoputaboljeodpisama–promrsiStric.Odlučiše konačno da Marica ponese Metuzalema sa sobom i tako su sad sve troje bili

zadovoljni:StricštojedobrosmjestioRašidovaljubimca,LazarMačakštojevidiodagaMaricavolii kad je tu Stric, aMarica, opet, što je dobila ovako jedno umiljato stvorenje koje domile voljemožešmaziti,tepatimuipričatimukadgodgadograbišuruke.

StriciMaricakrenušeizćulumačezajedno,jersudobarkomadputaišliuistompravcu,svedoposljednjeg raskršća nad selomLipovom.Do togamjestaStric drage volje pristade da joj ponesenovogljubimca,mačka.

–Nemojsadstareprijateljedazaboraviš–dobacijojnapolaskuLazarMačak,alionakrišomnanjega tako obijesno zaškilji i slatko cmoknu rumenim usnama da on, grešnik, od puste sreće izbunjenostineznadeštabidrugonegopriležepotrbuškeuzizvor inavalidapijevodu.Najzadse,bogami,iumipasinukaopunmjeseczalutaopodstarebukve.

UrazgovorusMaricomStricnaiđekrozonoorašjegdjejepriprolaskususreopionirskučetuizatečesvepustoitiho.

–Svršilisuposaopasevratiliuselo–pomislionslakomtugom.Bašmujebiložaoštoihjošjednomnijevidioonakobučne,veseleivrijedne.

Stojećitakovisokonadsvojimselom,onsejošjednom,dugoipažljivo,zagledauProkingaj,sjetisečitaveJovančetovedružine,stugompomislinaLunjui,dabiodMaricesakrioovlaženeoči,otkidevisokstručaknekogneuglednog jesenjegcvijeća izamišljenosepomilovapočitavom licu.Ondaispusticvijetnazemljuisuzdahomreče:

–Bogznadalićuikadviševidjetisveovo.Hajdemo,Marice!I dok su njih dvoje odmicali stazom kroz orašje, iza gusta ljeskova žbuna za njima je ćutke

gledala tiha ozbiljnaLunja.Ona je od svojih pionira čula da jeStric prošao u pravcuĆulumače iostalajeizačetedagasačeka,alikadgajespazilazajednosMaricom,stugomjeustuknulaiostalausvomskrovištu.

–Štaćumuja,njemujesadlijepo,dobro,volega...Abudelimujednomteško,ondaćudoći.Hoću,doćiću.

Lagano se uputila do onoga mjesta gdje je Stric maloprije zastao, podigla ispušteni cvijet ipritiskujućiganauskegrudipočeladaosluškuje.Udaljinisečuloprigušenoregetanjemitraljeza,anegdjejošdalje,moždaodKozare,muklodumbaranjetopova.

–Striče,tiodlazištamo,ajasestobomnipozdravilanijesam–prošaputaonaunježnelaticecvijetakojijevećvenuo.–Dalićuteikadviševidjeti?

POHODNADINAMIT

Kakoli-zaštoli, tojeteškobilopogoditi,aliRašidBezKošuljevećodprvogdanaposvom

dolasku u četu pribi se uz Crnog Gavrila, brkatoga gorostasa, od čije je glasine ječao čitavpartizanskilogor.ČakjeiKušljačuljioušikaodaočekujenajezdumedvjeda.

Ni Gavrilu nije bilo krivo što je ovo otresito siroče izabralo baš njega za svog prijatelja izaštitnika,pajedobroćudnogroktaozovućigazasobom:

–Hajdedatipokažempuškomitraljez.Toti jemojaigračkakadpočneborba.Možešmibiti ipomoćnik,okretansiikuražan,jošsamodatemalčicepoučim.

CrniGavrilobiojemitraljezac,itovrlodobar,samojeimaojednunezgodnumanu.Kadbisezagrijao u kakvoj borbi a palo naređenje za povlačenje, njega niko nije mogao krenuti nazad snjegova položaja. Uzalud su ga zvali, vikali i prijetili mu, on je ostajao pri svome. Šarao jemitraljezomlijevo-desnoiurlao:

–Stani,stani,enoihizaoneograde!...Pazijošdvojice!...Oho-ho,namještajuteškimitraljez,držse,Gavrilo!

Kad sasvim zagusti, nije bilo drugog izlaza, nego bi četvorica partizana dopala na njegovpoložaj, pograbilaGavrila za noge i za ruke i trkom sepovlačila noseći i njega i puškomitraljez.Jurilibitakokojihpedesetakmetara,ondaganagloispustili,akadbiGavriloblebnuoozemlju,zatrenbidošaosebi,skočioizahvalnoviknuo:

–Hvalavam,braćo!Vatrutabanima,povlačimose!Nemašta,znaosenašGavriloipovlačitidajebilomilinagledati.Tutnjećipredsvima,lomioje

ogradeiprobijaosekrozšikareigustiškaopravinosorogkrčećiostalimaput.čakitugajevaljalozaustavljati,istina,,smanjemuke.

–Stani,Gavrilo, brate, ispade namduša!Podugo je to tako išlo s našom junačinom, sve dokjedanod lukavihomladinacanijepronašaomnogolakšinačindaseGavrilonatjeranapovlačenje.Trebalojeprosto-naprostoutokuborbeprivućisedomitraljescaidoviknutimu:

–EtoMarije!Povlačise!Gavrilobi seodmah rashladio idošao sebikaoda sugapolilivodom ilipropisnoodalamili

kolskom rudom. Plašljivo bi se obazreo oko sebe, pograbiomitraljez i poguren šmugnuo natragšišteći:

–Joj,brate,gdjelije,skojestrane?Brzo,vatrutabanima!TaMarija od koje seGavrilo takopaničnobojao bila je u stvari njegova rođena žena, jedno

sitnomršavo stvorenje, dječjega glasa,malih vitkih ruku i veselih očiju.Kad god biGavrilo kodkućeneštopogriješio,onabidizalaprstić,nabiralaobrveistrogoukosilaoči,takodajeonpremiraoodstrahaprijenegbionaiprogovorila:

–No,no,Gavrilo,nesmiještoraditi!Tako inapoložaju, zamitraljezom, čimbi čuoda ideMarija, naš strašnidivodmahbividio

dignutprst,namršteneobrveiukošeneoči,pabigaspopaotakavzort,prpaistrahdabinezadrživonaginjaoubježanijusamodanečujeonajstrogiglasić:

–No,no,Gavrilo...IakojevećodprvogdanapostaoRašidovglavnizaštitnikučeti,Gavriloseuistimahpretvorio

i u dječakovog poslušnog diva koji je bez pogovora, drage volje, ispunjavaomnoge želje našegmomčuljka. Ličio je na onogamoćnog džina iz prastare bajke koji izvršava sva naređenja nekogsirotogarapskogribara.

–Gavrilo,donesiubarakusuvebujadi(paprati),tvrdonamjezaspavanje–istombisedosjetio

Rašid,aGavrilobigavrlopažljivosaslušaopiljećiunjegasvojimsitnimmedvjeđimočima.Ievoga,začasvučečitavplastmrkeprosušenepaprati,prostotidođedarazvališvratadoksvetouneseš.Tolikotiontoganavučeinatrpadaujutrumorašpopolasatarovitipopapratidokiznjeiščeprkašsveuspavanekurire.

Anekbise,majci,druginekousudiodatakoneštonaredikosmatomGavrekanji!Juriobigatajopasačem kroz čitav logor, istjerao ga u pokošenu bujadaru i nabiomu na glavu naviljak papratidovoljandazatrpačitavupartizanskudesetinuzajednospuško-mitraljezom.

Kako je tih dana bilo nešto razgovora o dinamitu i miniranju željezničke pruge, Rašid seodjednomneštoprisjetiineočekivanopredložikomandiručete:

– Druže komandire, daj mi Crnog Gavrila, pa ćemo s jednog mjesta donijeti pun sandukdinamita.

–Oho,dasetinešališ,momče?–uozbiljisekomandir.–Aodaklebistevitodonijeli?– Iz mog sela. Moj stric čuva u svojoj pojati pun puncat sanduk dinamita. Dovezao iz

kamenolomakadjedržavapropala.–Opljačkao, takokaži,momčiću,paonda sakriou slamu,podaljeodkuće,danebi slučajno

odletiouvazduh–ispravigakomandir.–Jelidetako?–Uf,jošjeigore.Neznatevimogstrica–nakostriješiseRašid.–Zakleobihsedaćetajnešto

ukrastiiodonihTalijanakojisadkodnjegalogoruju.Ulizujeimse,častioficire,asvemjerkaštobizdipio.

Istog dana, pred zalazak sunca, krenušeRašid,CrniGavrilo i još dva partizana omladinca, uakcijunadinamit.Kad stigošenadRašidovo seloHrndelje, većuveliko sehvatao sutonupitomojdoliničijomsuivicombilenanizaneseoskekuće.

– Vidite, ovo veliko pod samim brdom, to je žandarmerijska kasarna, tu logoruje jedan dioTalijana–objašnjavao jedječaksvojimdrugovima.–Stričeva jekuća tamodesno,vidite li,onasnovimkrovom.Apojata...enojeviditenastotinjakmetaranižekuće,uzonuživicu...Sićićemolijeponizbrijegdopotokapasveporedživiceievonaspravoupojatu.

–Adanemapasakodpojate?–zabrinutoupitaGavrilo.–Nema.Obasupsakodkuće: jedankrajštale,drugipredhambarom.Pojatuinetrebačuvati,

slamunikonekrade.–Adinamit?–opetćeGavrilo.–Ehe,stricjetosakriopodslamom,sasvimućošku,nebiganiđavonašao.Nikodrugiukući

valjdazatonezna.–Akakositotipronjuškao?–zaškiljiGavrilo.–Evo kako. Pošao sam da krijem orahe u pojati, jer što god uberem, stricmi otme i proda.

Zavučem se lijepo u ćošak, pa kopaj, kopaj po slami, kad na samom dnu – šta je – sanduk.Pročeprkamispodhartije,kadnekimasnifišeci.Poznamodmahdajedinamit,mojekomšijeradilesuukamenolomuiljetitukleribu...o,mislimse,nemećemtijasvojeoraheuzovurobu.

–Dobroćebitiakojetojoštamo–zabobonjiCrniGavrilo.–Hajdedasepolakoprimičemo–predložiRašid.–Idemonaniže,ivicomšumarka,samonek

nikoneizlazinaotvorenupoljanu,svesevidiodozdoizsela.SvasrećazanasštouHrndeljejošnisusvraćalipartizanipasutalijanskestražerijetke.

Rašidjeosvemugovoriotakorazboritoiozbiljnokaosasvimodrastaoizreočovjek.Ulivaojeslušaocimapunopovjerenjeisigurnost,pasvatrinjegovadrugakrenušezanjimkaodaihvodinekiprekaljenratnikomandir.

–Vidi ti samomenekako japoslušnokasamzaovimbosonogimšvrćom–nijemogaodasenačudiCrniGavrilo. –Neštomi uza nj priraslo srce kao dami je rod rođeni. Eto, volim ga kaosinovca,aslušamgakaonarednika.

Kadsespustišeupoljaporedpotoka,onadvapartizanauhvatišezasjeduporedseoskogdruma,aRašidiGavrilopobrzašeuzdužvisokeživicepremapojati.Gorostasjejedvastizaodječakakojijetupoznavao svakumeđu, jarak i kamičak. Tek pred samom pojatomRašid stade i uhvatiGavrila zaruku.

–Pričekajtudokjaobiđemokolo.Nečujnoseprošunjaookočitavepojateišapatomobavijestiosvogvelikogdruga:–Nemanikog,hajdemo.Pipajućiotvoriojemalazadnjavrata,napojatiipovukaozasobomcrnogdiva.–Ovuda,samozamnom.Štaje,štoneulaziš?–Tijesnoje–soptaojeGavrilogurajućisepostrancenauskavrata.–U-uh,dobroje,progurah.Šuštećioprezno,Rašidseprovlačioućošak.čulosezatimkako razgrćeslamu,šmrca inešto

pipka,aondasezabrinutojavlja:–Maštajeovo?Gavrilopretrnu.–Štaje,nemadinamita?–Dođider–zovnugadječak.–Neštojetu...Evo,pipni.Gavrilozavučerukeuslamu,pažljivoopipanepoznatpredmetinapokonmirnozaključi:–Mitraljeskisamar.OvakveimajuTalijani.Prošlogmjesecaotelismojedan,enogauDrugoj

četi.–Paodakleovdje?Sigurnogasmotaomojstric.–Štabilodabilo,dajtinjegaovamo–rečeGavriloiizvučesamarizslame.–Nosimjaovonapolje,atividiimalijošneštoućošku.Ubrzosezačutih,veseoRašidovglas:–Evoga,tujedinamit!Gavrilobezmukeizvučepredvratapozamašnisandukipočeganamještatinasamar.–Štatoradiš?–začudiseRašid.–Tovarimsanduknasamar,asamarćurijeponaleđaibogteveselio–idemučetu.Nijesamti

jagizdavčovjek,mogujaiosamarenprohodati.Svakakojenoć,nevidise.Ovdjeunoći,naopasnumjestu,pokazase,bogami,današGavriloznadabudeišaljivčovjek.

Bobonjeći i šapućući sve neke smiješne stvari, on se najzad u neku ruku zaista osamari, i to uzRašidovupomoć,iolakosedižepodteretom.

– Hajdemo, Rašide, povedi ovu dvonogumazgu. Doguraše u četu sve onako pomraku a daCrnomGavriluinepadenapametdaseuzputodmori.Tekpoštogarastovariše,onprotrljaramenautrnulaodteretaiozbiljnoreče:

–Vidiš,zamazgujevažnodajesamarnežulji.Tosamjošuvojscinaučio...Rašide,hajdemonaspavanje,umoransiitiitvojamazga.

PUNOGLAVCIUHODEKLINOGLAVCE

Rašidov iGavrilovnoćnipohoduHrndelje,podinamit,naveo jekomandunjihovečetedase

malo pozabavi tim seocem, ukrivenim među strma brda. Tamo je nekoliko žandara i nevelikatalijanskaposada.Moglo,bisesvetozačaszbrisatimunjevitimnoćnimprepadom.Palobi tudostaoružja,municije....

Ukomandipartizanskogodredaodmahodobrišenjihovplan.–Uredu,drugovi!Imismootomemislili.ČulismoinačedaseTalijanispremajudauHrndelje

dovuku još poviše vojske i da tako osiguraju sječu šume za svoje potrebe. Treba ih ovim prvimudarcemtakozastrašitidaimvišenepadnenaumdadolazeuHrndelje.

Zanapadnaneprijateljaodređenojeda,sečetarazdvojiudvadijela.Prva,većagrupa,udarilabinažandarmerijskukasarnu,adruga,manja,likvidiralabiTalijanekodkućeRašidovastrica.

Izobavještenjaštabaodreda,aipoRašidovupričanju,znalose,otprilike,kolikajebrojnasnaganeprijatelja.IpakučetiodlučišedaRašida,zasvakislučaj,pošaljuuHrndeljedavidiipropitadaseposljednjihdananiještogodizmijenilo.

–Nikojošunjegovuseluneznadajedječakpobjegaoupartizane,možeonslobodnošvrljatikudgodmujevolja–rečekomandirčete.

–Ipakbihmuja,kaopojačanje,pridodaostarogLijana–predložipolitičkikomesar.–Lukavječiča,vidjećetajsveštonambudetrebalo.

Kadmurekošekakavgazadatakčeka,poljarLijanzatrenokapreobučeseipremaskiraustarcaskitnicukojisepotucaodseladosela, trbuhomzakruhom.Nađemusenaglaviklempavaslamnašeširčina izjedena oboda, na leđima poderana kaputina, poklon kakvog varoškog činovnika. Ispodkaputa su se nastavljale srozane čakširetine u čijembi se turu komotnomogla ponamjestiti kuja spetoroštenadi.Svesezavršavalorazgaženimopančinamaneodređenaoblika,starostiiboje.Dodajtejošuztočičincrveninos,lukaveočiceispodgustihobrvetinaitoljaguuruciietovamtipičnestareskitnice,pijandure,koji,ktome,kandavolištogodiukrastikadmunazgodudođe.

Takavčilagerobičnosusretnenegdjepodnoseoskeživiceosamljenukokošipočnedajojlaska:–Ono,štajatovidim:prekrasnakokica-pirgačeprkautravi.Ček,ček,ljepojko,datečikamalo

boljepogleda,datividimudrookce.Lakovjernakokanaheriglavudabiboljeosmotrilatoganamjernikamedenogglasa,čakučinii

jednosramežljivo»ko-ko«,auto,kaosnebesa,zvekneponjojtoljagaizatiličas–evomaleglupačeučikinojgostoljubivojtorbiilitorbaku.

Elem,takopreudešen,čičaLijanispadenastazuizaštabapredCrnogGavrilaislatkootegnu:–Dobričovječe,kudjeputzaseloHrndelje?Gavriloizbečinanjsvojegaraveočurde.–ZaHrndelje?Pajasambašpretprošlenoćitamobio.Jesilitiotud,a?–Otud,brate,otud.– Vidiš, a ja bih se zakleo da sam te već negdje vidio – zabrunda Gavrilo još ga uvijek ne

prepoznajući.–Aijasamkanda,tebevidio,rođenibrko,–zameketapoljar.–Činimisesamodasibiopod

mitraljeskimsamarom,onimzatalijanskemazge.TektisadnašgrešniGavriloizbečisvojeočekanje,virnupodklempavstarčevšeširizagrmi:–A ti li si, starakrntijo, rakijskikazane!Opetsi sepreobukaodasenekudvurnjašposvome

staromposlu,njuškalojednopoljarsko.Ovaj susret najbolje je uvjerio poljara da će ga malo ko prepoznati. Svi će ga, uglavnom,

smatratizanekuskitnicuili,jošbolje,zastarcabeskućnikapremakomesuljudiobičnodostadobri,čakidarežljivi.

IRašidBezKošuljenavukaojesvojustaruuniformu–prslukipantalone–kojisudotleslužilikuvaruLijanudazačepiprozorskooknonabaraci razbijenobombardovanjem.Takosukrenulinasvojtajniratnizadatakkaonekidjediunukokojimabiseipjesmamoglanapisati.

Svidječaciiskupišesedaihisprate.TomprilikomĐokoPotrkponovopokazasvojupjesničkubojnugotovostinjegovpoetskipuškomitraljezispucaujednomrafaluovestihove:

Fašističkebjelehulje,ideRašidBezKošulje,zanjim,spremandasebije,jezdiLijanbezrakije.– Ide spreman da se bije, još spremnije da se pije! – okinu poljar iz svoje zarđale pjesničke

kubure,paseisamzačudikakomuovakoglatkoizletjestihivreknujarećimglasom:–Ehe-he,jošmalopaćupostationajZecStojanovićKarađorđevićokomejedrugVojkopričao

dajeizmislionarodnepjesme.–VukStefanovićKaradžić,vragtepojeo!–ispravigaVojkosmijućise.–Znamdajenekašumskazvjerčica:zec,lisacilivuk–odmahnučičaiobratisedječacima.–A

vi,momci, ako se janevratim,pripazitemiKušlju, aonu rezervnubocu izmoje torbe razbijteokamen,jersevišenaovomesvijetunikadnećerađatiovakoslavneispičuture...ipjesnici.

Odjezdiojepresrećanštomuseopetukazalaprilikadaseskitapakudbilodabilo.TekublizinikasarneuHrndeljimaonsesjetineprijateljaireče,onakouzput:

–Moraćemonekakopodvalitiovimjarećimklinoglavcimaizkasarne.štaveliš,a?–Moraćemosvakako–potvrdiRašid.OdjednomLijanusporikorakeizamišljenoupita:–Aštasumutoklinoglavci?Zanjihnikadnisamčuo,nitibihznaoizmislititakvoživinče.–Pa ja samsadod tebečuo to ime– rečemudječak.–Da tonisunekeživotinje sklinomu

glavi?– Klin u glavi ima onaj ko je izmislio te nemoguće klinoglavce! – naljuti se čiča prosto ne

vjerujućidajeonsamizvalioneštotakoglupo.–Tamoukasarniživejedninajobičnijizečjipaunovisperjemnakalpacima,strašljivci.

Kadsevećizaokukeukazakrovkasarne,poljarnapomenudječaku:–Jasamsadjedanstarackojisenegdjedobronapio,atisimojunukkojimevodikući.Tako

ćemonaićiporedkasarne.Akobudemovomprilikomipominjaooneblesaveklinoglavce,ništanemari,takvebudalaštineipristajupijandurama.

Po kasamskomdvorištumuvali su se tamo-amo dokoni talijanski vojnici.Nailazeći drumom,poljar Lijan dobro ih osmotri i poče da tetura lijevo-desno i da pjevuši Rašid ga je svesrdnopridržavaoispodruke.

– Ihaj, drži starca klinoglavca! – razdra se čiča ispred same kasarne, junački zatetura, izgubiravnotežu i sruči senagomilu slamekoja je tubila istovarenana ledini zavojničku spavaonicuukasarni.–Ihaj,plivaj,veslaj!

Talijanskivojnici,vazdagotovizašaluismijuriju,počešesekupitiuzogradu,drugipojurišeizsamekasarne.PoljaršapnuRašidu,kojigajedizaoizslame:

–Brojih!Broj!Utojvojničkojgužvinađošeseidvamjesnažandara.Starijiodnjihrečezavidljivo:–Blagotebi,stari,tisenakitiokaodasinoćproveoovdjeutalijanskommagacinu.–Šta,zar ikodvas imaneštodaseždrljekne?– izbečisečiča iposrljakaodaćepravokroz

ograduukasarnu.Rašidgajedvasvalinazaduslamu.–Dakle,štaimakodvas,kazujidonesi!–vikaojepoljarbaškarećiseuslami,ažaca,grohotom

sesmijući,objavi:–Ima,bogme,stari,sedam-osampunihsanduka,svefinopićezagospoduoficirekojidolazeu

nedjelju.–Ajaćuondadoćiusubotu!–kukuriknupoljariokrenuseRašidu.–Mali,damedovedešjošu

petak.Volimtifinagospodskapića,onaodalko-ko-ko-kola...punakola...Poljar se sasvim zavali u slamu pokazujući očiglednu namjeru da tu i odspava, pa se Rašid

malčiceizarbrinuipočedagadrma:–Dido,ustaj,dido,idemokući.–Neću!–ritnusepoljar.–Nekakućadođeknama.Čičastavirukupodglavuinamačešeširnalicekaodaćedaspava,aliRašid,klečećinadnjim,

spazikakočičavrlopažljivoškiljiispodklempavaobodaibezglasnomičeusnama:neštojebrojao.Tekpoštogajedječakspriličnomukedigaoikrenuodalje,poljarmuispriča:–Prebrojaosamvojnike,bićeihokotrideset.Žandaraćebitisedam,akosesviokupe,toznam

po tvom pričanju. Prozora ima sa čela pet na prvom spratu i četiri u prizemlju.Vrata su jedna, adimnjakadva.

–Zatolisetinisidaokrenutiispredkasarne–dosjeti,seRašid.–Htiosisvedaizbrojiš.–Mjerkaosam ja, sinkomoj,gdjebi immoglabiti taostavazapiće,panikakodapogodim.

Sigurnojenegdjesdrugestranekućeiljeupodrumu.–Upodrumu je zatvor, a ostava je zaista s druge strane, dolazio sam jaukasarnu, prodavao

žacamajagode–rečeRašid.–Aha,tomitrebadaznam–guknupoljarzasebe.–Vidištiklinoglavacakakosusepostarali

sebizadobropiće.Nisuoni,bogami,klinoglavcinegopravipunoglavci.Kod potoka susretoše neke seoske dječake, Rašidove poznanike. Ovi se obradovaše i brzo

ispričaše šta se sve radi kod kuće Rašidova strica, koliko vojnika tamo boravi (bilo ih je svegapetnaest, sve artiljerci!), koliko mazgi imaju, kako rastavljaju top i tovare na mazge itd. Najzadupitašeupovjerenju,nekrijućiradoznalost:

–Kudsitopobjegaoodstrica?Nekipričajudasimoždačakiupartizaneotišao.–Čuvamgovedakodovogadide,samonećudavamkažemukomseludanebistricsaznao–

odgovoriRašid.Čim se rastadoše od onih dječaka, dva prijatelja skrenuše s puta u šumu. Ipak su se bojali da

Rašidovstricnečujezasinovcainedadneseupotjeru.Tako,svešumomiprečacem,stigošeiuštabsvoječete.

Komandirseiznenadinjihovomdetaljnomizvještaju,biojeboljinegoštojeoniočekivao.AkadčičaLijanpomenuionadvadimnjakanakrovu,onseiskrenozačudi:

–Aštonamjevažnodaznamokolikoimadimnjaka?–He-he,nekadseikrozdimnjakmožeubacitibomba,padaondavidištrkepokući–zakreketa

starac,akomandirnatosamosodobravanjemklimnuglavom.–Čuješ,kuvaru,nijetitobaštakološe.–He,mojdragi,ovotijepunoglavac,anetamonekiklinoglavac!–podižečičanosiodjezdi

premakuhinjidaseipredKuŠljompohvali.

GAVRILOVOBUREILIJANOVEBOCE

CrniGavrilo došao je komandiru čete s vrlo neobičnim planom.Tražio je dozvolu da jedno

burenapunidinamitomikamenjemidagasbrijegaotisnenakasarnuuHrndeljima.–Kladimse,družekomandire,daćegrunutiposredkasarne,nemakudnadrugustranu.Kadsu

jošdavnožandariotjeraliuvaroškizatvormogoca i jošnekedrvosječe, iskupimosemidječaci,nabavimojednostarobure,paganapunimokamenjemiobnoćotisnemosbrijeganakasarnu.Žacetamanslavilekraljevrođendan,pomapilese,kadliburegrunuukasarnukaogromnebeski.Ugasiselampa,nastatrka,pucnjava...

–Pajesulisaznalikojetouradio?–zainteresovasekomandir.–Nikad.Jedinosuposlijetogaspavaonicupremjestiliizonesobeprema,brijeguitamonačinili

kuhinjuinekuostavuzahranu,audrugojsobijestozaručavanje,alitamonikoradonevečerava,bojesebureta.

–Dobro,Gavrilo,vidjećemo,porazmislićemo–obećakomandirivećistogdana,pravećiplanzanapadnaHmdelje,pomenusvomzamjenikuGavrilovprijedlog.

–Nebitobilološe–rečeovaj.–Nekonotisnetoburesbrijega,anašićesedotleprivućiblizukasarne,pakadonosletidoljeigrunemagdjebilo,toćebitiznakzanapad.UsvakomslučajutajGavrilovpoduhvatizazvaćekodneprijateljastrahipometnju.

–Takoje.Zamislikadtiusrednoćipodprozoromeksplodiraburesdinamitom.Nijeprijatno.– Samo neka ta crna delija dobro namjesti fitilj i upaljač da na vrijeme eksplodira – reče

zamjenik.–Ništaseneboj.SjećašlisekadjeGavrilominiraoonajmalimostblizuvaroši?Majstorjeon

zatestvari.Presrećan što je njegovprijedlogprimljen.CrniGavrilo sam je nabavio u selu jednoprazno

benzinsko bure i onoga dana uoči napada, još zorom, odnio ga na brijeg više Hrndelja. Dok jepatrolaoddvojicepartizana,dobroprikrivena,osmatrala šta se radidoljeu selu ipaziladakonenaiđe, Gavrilo je, uz Rašidovu pomoć, nabijao bure sitnim kamenjem. Zatim je, u samu sredinu,stavio deset komadadinamita, namjestio dva upaljača i dva fitilja, sve to dobro učvrstio, zalijepioilovačomizadovoljnograknuo:

–Evoga,kaosat.–BićetonoćassatbudilnikzaTalijaneižandare–popravigaRašid.–Upravjetako,sinko,–priznadeGavriloiprotegnuse.–Umorihsevukućiovobureovamona

brdo.Dajtidajamaloodspavam,bićeinoćasdostaposla.Gavriloseispružiporedsamogburetainapomenu:–Probudimetamoprednoćkadnašinaiđu.Inemojdabiprobaofitiljepaliti,jermenisuleđa

prislonjenauzburence,paćubitipočešanitamogdjemenesvrbi.DokjeGavrilo,ležećiuzbure,gromoglasnohrkaoproizvodećineobičanzastrašujućizvukkao

daseizdaljinekotrljajubrojnaokovanarimskabojnakola,dotlejeRašidsjediobudanpovišenjegaisvisinerazgledaosvojerodnoselo.Sjećaosesvogasirotinjskogteškogdjetinjstva,padalomujenaum kako se često, ovako nejak i sam, borio protiv svoga surovog i bezdušnog strica i u sebi jemislio:

–Kadnoćasgruneovoburepredkasarnom,toćeuistovrijemebitiimojuzvikprotivnepravdekojamebijeodrođenja.Neka,neka,nekzadrhtegrabljivistričevi.

Sad je dječak prvi put osjetio da je i on čovjek koga vole i cijene, osjećao je da imamoćnuzaštituusvojojvelikojporodici,partizanskojomladinskojčeti.Gledajsamokakojesilanijakovaj

CrniGavrilo,anikadsenjegovarukanećedićinadječaka,prijebitajpoginuo!Rašidsljubavljupogledasvogakrupnogspavača,štetaštonjihdvojicanećenoćasbitizajedno,

jerdječakćevoditijedandiočetepremastričevojkući,aGavriloćeostatinabrijegudauzakazanisatzakotrljasvojeeksplozivnobure.

SamosuuznemireneibudnejesenjezvijezdevidjelemladučetukakostiženadomakHrndeljairazdvajasepredselom.

–Eksplozijaburetabićeznakzaistovremeninapad–jošjednomponovikomandir.–Azatajilibure,bacićemobombuuprozorkasarne,itoćesečutidokućeRašidovaštrikana.

Te večeri u borbu su prvi put uvedeni svi kuriri iz Jovančetove družine. Išli su zajedno sVojkanom,kojijevodiounapaddiočeteodređen»zaRašidovastrica«.Uzapovijestizanapad,grupaupućenanakasarnuzvalase»GrupaBure«,aonadruga»GrupaStric«.

PoljaraLijana,razumijese,nisupoveliunapad,jedno:zatoštojekuvar,adrugo:zatoštojestarčovjek.

–Kuvarmora u borbu samokad neprijatelj napadne partizansku komoru ili kad je proboj izobruča – objasnio mu je politički komesar. – A stari čovjek, opet, spada u posljednju odbranu i,prematome,onubojupadaposljednji,kadsusveostalerezerveiscrpeneirazbijene.

–Akosamvećposljednjiunapadu,nadamsedaćubarbitiprviubježanju–iskrenopriznadečiča.–Kadjaopankepodmažemzečjimsalompanatisnemkrozgajeve,imaćeiavijacijaposladokmepristigne.

TakojeLijanjavnogovorio,atajnojeionkovaosvojplanzanapadnaHrndelje.Onogadanauočinapada,cunjajućikrozpartizanskilogor,onjenačuoneštoo»GrupiBure«i

»GrupiStric«iodmahjezanjihnašaosvojetumačenje:–Aha,komuje»Stric« tovećznam,onmebašnezanimakaonipreklanipopijenarakija.A

»Bure«?Ehe,tojesigurnonazvanozbogoneburadi,punepića,kojanasukasarničekaju.Idedertisadmirnospavajusvojojkuhinjiičekajdakasarnabudezauzeta,dazaplijenepiće,da

sečetavrati!Jok,tosenikadnemožedočekati.–Aštaćebitiakonašitamopokupeoružje,municiju,šinjele,ćebadiostalebesposlice,apiće

prosto-naprostozaborave?–prepadesepoljar.–Bogami,tosemožedesiti.Nijedruge,moramseijatamonaćidaimpomognem.

Tako sunavečeoprezne jesenjezvijezdevidjele jednu tajanstvenueravuprilikukako se šunjanazoricezačetom.TajninoćnikbiojenaoružansamojednimtorbakomikadgajeizmodrihdubinanebaugledaocrvenkastiMars,planetasvihratnika,bojovnika,ukoljicaikavgadžija,pozdraviogajeprijateljskimnamigivanjem.

– Živ li si još, stari ratnice, strahu i trepetu seoske dječurlije, drenova budžo iz Lipova!Većpreko pola vijeka pratim te u tvojim noćnim pohodima na tuđe voćke, gledam tvoje megdane sačobanima,tvojeokršajesgovedimaiovcama,tvojeslavnejurišenarakijskekazane.Kudlićešnoćasnaprepunekasarne,ubolotejune!

SvjetlosnesignalesMarsanašpoljarLijan(jeronjetobio!)naravnonijeuočio,jerjeveomabiozauzetposlovimakojisuseobavljalinazemlji,tuokonjega.Tako,čimjevidiodasevećidiočetepočinjeprikradatikasarnizatvarajućijeupolukrugu,ionjebrže-boljepožuriopremazadnjemdijeluzgrade,čudećiseusebi:

–Gle ti naših budala, niko ne udara otpozadi kasarne, a tamo je glavna roba, ono fino piće.Utolikoboljezamene,prvićuupastiuostavuitorbakjezapolaminutapun.

Čičasečetvoronoškeprivučedosamogorahanazadnjemuglukasarneitusepritajikaotamankamen obrastao mahovinom. Odatle je mogao da vidi svojim iskusnim poljarskim očima kakopartizani zauzimaju zaklone na pedesetak metara u polukrugu, i to sa one strane kasarne koja jegledalanadrum.

–Alajsuplašljiviovinašimomci–začudiseon.–Zaštosebliženeprimaknu,barovakokaoja.Dok je tako ćutao i čekao, odjednom se s vrha brijega poviša kasarne začu nekakvometalno

kotrljanjekojeubrzoprerasteububnjanje,zatimusnažnodumbaranjepmičućisekasarnisvevećombrzinom.Poljarapodiđošežmarci.

–Glegasad,kakvesuovoglu-bu-bu-bu-buposti,tojestgluposti!–promucaon,autonepoznatočudovištestutnjemdojuridokasarne,snažnotresnuozidnadesetakmetaradalekoodčičeionda...ondazagrmjetakostrahovitaeksplozijakaodaječitavakasarnaodletjelauvazduh,podsamanebesa.Čitavatučaodkamenjazasuorahnadpoljarem,abogamiisamogstarinu,iakojebiodobrosakrivenizadrveta.

–Zbogomrakijo,zbogomalkokolečitavogsvijeta!–otesečičiprigušenaoproštajnaparola,alikakomuseučinidajeipakostaoživposlijestrašnegrmljavine,onspremnopodbacinogepodaseiusebikliknu:

–Spašavajterođenehodaljke,tabanevamljubim!Skočiojeizdimioumrakbržeodsvjetlaca,nečujućiniGavrilovourlanjesbrijega,nigrajupartizanskogjuriša.Ustvari,čuojeonsveto,alinjemu se činilodaga toprati pobjedničkavikanepoznatihprogonitelja.Onakou trkupregazio jeiznenađenogpartizanskogbolničarakojiječučaoujarkukrajdrumaiodmagliodaljepraćenvikom:

–Držitega,drugovi,enojedanpobježe!Zbunjenuzvicimaiuzavrelompucnjavomokokasarne,staracnepogodipravacpremalogoru

čete, nego natisnu ravno u središte sela. Nije prejurio ni stotinjak metara, kad iz tame pred njimzatrešta nova puščana vatra i brzopleto začaktašemitraljezi. Počela je borba i oko kućeRašidovastrica.

–Curik!–viknučičastaruaustrijskukomanduzapovlačenjeiraspalinazadčistimbosanskimprostonarodnimskokomhvatajućisadpraviputpremasvomlogoru.Nijevaljdažešćestrugaoniusvojojmladosti,kaoaustrijskisoldatuprvomsvjetskomratu,kadjepijanodruma,jurionaSijeraLoretitalijanskupješadijuikadjenekinjihovondašnjiĐokoPotrkotomepjevao:

CrvenifesoviletepadinomSijeraLorete,pijanihvihornosi,strašnaihrukakosi.Ovajputponašempoljaruniješišalanikakvastrašnamitraljeskaruka,alizato,bježećinekim

sporednimputeljkom,onzačuizasebeglasantopotprogonilaca.–Evoih!Dederjedantrk-vatrenjak,premilemojenožice!Pridade naš čiča svojim nogama obnovljenu snagu i njegova noćna trka pretvori se u takvo

lasanje,prepredanje,bugiju,dumagiju,magliranje,struganjeibrisanjekroztamudaganebistiglanihunskakonjica.Dobrookomoglobiodnjegadavidisamodvaširokatabanakakosvitkajukroztamuitorbak,nažalostprazan,kakoihmarljivosustiže.

Nepoznatiprogonilac,međutim,ustopujejuriozapoljaromzveckajućioružjem.Danijebilotogazastrašujućegpozveckivanja,jošbisepoljarnekakoiohrabrio,aliovako...

–Smrtnojenaoružan!–misliojeonsručujućiseunekušikaru.Na zlo svoje izabrao je baš to podmuklo gusto šikarje.Nije pretrčao ni deset koraka, kad se

saplete o nizak nevidljiv žbun crnoga graba i preko njega glavačke zaroni u ljeskov gustiš.Uto injegov progonilac, lomeći s praskom šikaru oko sebe, stiže do mjesta poljareve vratolomije i –zastade.

–Gotovoje!–sužasomzaključipoljar.–Evoga,sadstojinadamnom,gledamepodsmješljivoiskidapušku.Evo,sadnišani.Nišani,nišani,nišani...Maštoneokida,svinjskikravorepac,đavogapojeo?Sigurnonevididobroumraku.Pada,nevidi.

Poljaru najzad sasvimdosadi ova strašna neizvjesnost i da bi je već jednomdokrajčio, on seprodera,čudećiseisamsvojojhrabrosti:

–Tapucajveć,štačekaš!Bašsebojimtvojeušljivepuce!Progonilacopetništa.Čujesesamokakoješumnootpuhnuo.Valjdaseljuti.

–Bjesnitikolikotidrago!–razgoropadisečičasavizgrebenljeskovimgranama.–Vidišlitiuštotimeneuvali,sramtebilo!Zartakostarogčovjeka,a?

Odjednomokuražen,Lijansilovitoposkoči, istržese izonogažbuna,oštroseokrenulicemuliceneprijateljuidreknu,riješendasegine:

– Ne boji se poljar Lijan smrti, da znaš, ti... ti... Tu čiča naprečac presiječe svoju odvažnurečenicuizanijemi:prednjimjestajala–talijanskamazga.

Mazga! Poljar najprije klonu, pa se oznoji, pa sjede na zemlju, pa onda poče da govoriprijekornimpoučnimglasomkaostariučiteljprednestašnimđacima:

–Padobro,visokopoštovanainiskopotkovanamazgo,zarjazbogtebeizjedohovolikistrahiovakosenatrčah,a?Znašlitidasamjapoljar,glavnizapovjedniksvakestoke,paimazgi?Zarsetakopoštujestarješina,jeliti,kokošjaovco,danerečem,goveđaprasko?

Mazgakaomazga,slušalagajećutke,skonjskimmiromimagarećomravnodušnošću.–Šta,nerazumiješme,znašsamotalijanski?–podrugnusečiča.–Oho, lijepagospodo,bela

sinjora,gracija,Abacija,mazgacija,trčacija!Poštojetakomazgupozdraviona»talijanskom«,onsenajprijepobrinudavidištatoživotinja

nosiusvomtovaru.Nijebašbiooduševljensvojimnalazom, jer jemazganasamarunosila samojednutopovskucijev,odonihmalihbrdskihtopovakojiserastavljajunatridijelapasvakinosipojednamazga.

–Hajdede,da sumibar tu još ionedrugedvijemazgepada sastavimčitav top–progunđastarac–tobibašdobrbbilo.Uostalom,dostajeiovoodjednogstarogčovjeka,nekostalonabaveomladinci,bržisuodmene.Kadsamvećjauloviomazgu,onibimirnedušemoglizeca.

Pucnjavaokokasarnevećjeprestajalakadjepoljarkrenuoizšikarevodećimazgusasobom.Zurio je da bi što dalje odmakao od te proklete kasarne na koju se s bregova kotrljaju i rušeeksplozivnagvozdenačudoviSta.

Naulazuulogorčetestražarzaustavičičusmazgompa,kadgapoznade,onzačuđenozinu:–Otkudtistomživinkom?Zartinespavaš?–Mrzilome,dragisinko,dasjedimdokonukuhinji,pasamčaskomskočiodoHrndeljaioteo

odTalijanajedantopčić.–Maštapričaš!–uzviknustražar.–Pogledajakonevjeruješ–kočopernoćestarac.–Ponesohsesnjihovimartiljercimaokotopa,

povucijazajedankraj,onizadrugi,prostogarastrgasmo,pajaugrabihsamocijev,tetisnjomnamazgu pa bjež.Kako nećeš bježati, navalila sila, a naši zakasnili.O-oh, što se umorih,moramnaspavanje.

Dok su stražari rastovarivalimazgu, čiča Lijan se zavuče u svoj kuvarski kućerak, prišaputaneštopolupraznojbociiuskačućitrkomusan,progunđasosmijehom:

– Moram ujutru da ispričam Kušlji kako sam mu doveo talijansku koleginicu. Milo će bitistaromloli.

Tek u zoru četa se vrati iz akcije. Donesoše gomilu oružja, municije i razne vojne spreme.Pobjegošeimsamoartiljercismazgama,jersuseupravutrenutkunapadabilispakovalizaputivećkrenuliodkućeRašidovastrica.Jedinosuizgubilionumazgustopovskomcijevi,kojaseuplašilaodpucnjave,zaždilaumrakislučajnonatrčalanačiča-Lijana.

KadječuozaLijanovratniplijen,komandirseodsrcanasmijaireče:–Viditistaroga,đavolisnjimgloginjemlatili!ZakleobihsedasetajsmucaopoHrndeljima

nekim svojim tajnim poslom. Baš je šteta što je Gavrilovo bure polupalo sve boce u talijanskojostavi,panemamočimpočastitistaroglisca.

Sutradan, kad su se dobro naspavali i odmorili poslije uzbudljivog noćnog napada, dječacizatekošekuvaraLijanakakosežalisvomeprijateljuKušlji:

–Rođenimojpobratime,vidiškakosamtijalošesreće.Pođemdatražimbocesaalkokolom,anatrčimnamazgestopovima.Dasamtakopošaogdjegoduzpotokdakupimpuževe,vratiobihseučetuskolonomtenkova.

KadječuozaGavrilovpodvigizaonesilnepolupaneboce,onserazgalaminacrnogdiva:–Štetočinojedna,zarništapametnijenenađe,negodaburadsdinamitomkotrljašmeđujadne

bočice!Kakvamijetokonjskašala,a?čekajti,čekaj,pričaćujatotvojojMariji,pakadteonaskopazauši,nećetipomoćinipolitičkikomesar.

Garavigorostaszadrhtakaojasikovlistak,plašljivoseobazreokosebeiskrušenozamoli:–Ništajojnepričaj,premilistričekanjo,nacijepaćutizakuhinjutrivagonadrva,bićetidostaza

dobradvaustanka.

TOPOVSKIOPROŠTAJODZAVIČAJA

»Svaštar«,dnevnikLazaraMačka,svesevišebogationovimzapisima.Nemašta,mladimajstor

nijebiooskudanudoživljajimainijezaboravljaosvogdnevnika,ćutljivogdrugara,komejepričaotajne,predavaomuraznaiskustvaisaopštavaosvojudječačkumudrost.

Evonekolikoposljednjihzapisaiznjegova»Svaštara«:»MrzimonogaprokletogmačkaMetuzalema.M.gastalnomaziisamoonjemupriča.Ljutsam

zatoinasvojnadimak,Mačak.Avionitraženašuradionicu.Danasmitraljirališumu.Našisetuklinapruzi,digliuvazduhjedanmostić.CrniGavrilorazvalioćuskijomšine.Jovanče

ranjenuobrvu.M.mepitazaštojanisamranjen.Zakleosamsedaćuizićipredprviavionivikati.IzPrvečeteposlaliuradionicutopovskucijevdaseodnjepravitop.Tojeuborbioteopoljar

Lijan.Lunjaodvelapionirenajednomjestogdjesunabralistokilakestenja.Sveposlanoupartizansku

bolnicu.Jučesamistrčaonašumskupoljanupredavion.Dostasumitraljiraliiubilijednotele.Majstor

mivelidasamijatele.OnucijevzovuLijanovtop.Montiramoganasaonice.DanasdolazioNikolica«sprikolicom.IonmrzimačkaMetuzalema.DaosamŽujivelikukost.M.pričakakoJovančetudivnostojiožujak.Bašjebudala.Tandara-mandara,popara-cicvara!Obnoćušumineštohuji.StražarOstojakažedaćebrzosnijeg.Zaželiosamsekuće.M.jedošlaipitalakadćekrajrata.Jasamjemilovaopokosiikazao:bašmejebriga!Kodizvorajutrosčučaozec.Imalionmamuitatu?M.nedolazivećdrugidan.Padakiša.ZaštosuNijemcinapalinanašuzemlju?OmladinskibataljonzapaliostanicublizuNovog.RašidBezKošuljedobiopohvalu.NaStrica

palaraketapasesvismiju.Ovomoramnapisati:M.tisimojesrce!Počeojesnijeg.PrvačetaodvezlaLijanovtop...«I dok takonašLazar, u sumraku ispod starih bukavaĆulumače, piše posljednje redove svoga

dnevnika,nadlogoromPrveomladinskečeteosipasesnježnopaperje.Počitavojokolinihvataselakblistavpokrivač,adobrikonjKušljaviriispodtamnestreheikaodasedomišljakojilimujeovosnijeguživotu.

–Sadćeseuseluklatisvinje–suzdahomžaljenjaprisjećaseStric.– Ih, da mi se sad pogrudvati u školskom dvorištu, natjerao bih u bijeg sve dječake iz

Strmonoge!–poskakujeJovanče.–Mojstricmejenagoniodaizimispavamupojati–namrgođenopričaRašid.–Nijemikrivostomujeuborbizapaljena.ĐokoPotrkglođeoporcrvenplodglogaisjetnoveze:Snijegzasiparodnikraj,obijelioProkingaj.–Đokane,goromojazelena,negovoritakožalostivno!–bobonjiCrniGavriloibriševlažne

oči.–Čimsnijegpadasamodvadana,mojamalaMarijavećsenevidiizprtine.IspodkuhinjskestreheveselokrekećepoljarLijan:–Za zimu ima samo jedno pametno pravilo: ili sjedi uz vatru, ili se nalivaj vatrom iz kakve

izdašneboce.Adaseslučajnoneprevariš,najboljetijeuradiobadvoje.

OdlazakOmladinskog bataljona iz rodnogkraja već se odavna otezao zbog teških borbi okoželjezničkepruge.Danonoćnopartizanisurušiliprugu,bacaliuvazduhmanjemostoveipodmetaliminepodvozove,aneprijateljjeistotakoupornovršiopopravkeuzpomoćoklopnogvoza,kojijemilioprugompoputčeličnekornjače.

–Uh,damijekakavpotežičekićpadagazviznemodozgopooklopu!–grozioseCrniGavrilogledajućigasbrežuljkanizmitraljeskucijev.

–Il'dabarnekoiznjegapomolinosnapoljepadagaošinemojednimvrućimrafalom–vajkaoseRašidležećiporedsvogamečkastogzaštitnika.

Prvi snijeg podsjetio je višu partizansku komandu da je već krajnje vrijeme da Omladinskibataljon krene na nova bojišta.Nije bilo dobro damomci čekaju zimublizu svojih kuća.Onda semanjemislinaratovanje,avišenaprela, razgovoresdjevojkamailičak inaslaninu i rakiju,kaoStriciLijan.

–Sjednomnogomurodnomselubašse lakonepostajepravivojnik–rečeiučiteljacVojkokad se u štabu njegove čete povede razgovor o odlasku. – Valja momke krenuti dalje od toplazapećka.

–JošsamodaisprobamoLijanovtopnaVajagićakuli,paondamožemo,kudgodhoćete–rečekomandir.–Takosmosejučeidogovoriliuštabuodreda.

Vajagićakulomnazivasestaratvrđavicanastrmombrijeguviševaroši.Odnjejeostaladobrosačuvana četvrtasta kamenita kula na tri sprata, s nazubljenom terasom na vrhu, ostaci sporednihprizemnihzgrada,asvejebiloopasanodebelimzaštitnimzidom,tuitamonačetimiobrušenim.

Vajagićakulabila jenajisturenijibastionvaroškeodbrane.Unjoj jebilosmještenoodjeljenjeustaša,sveprobranihrazbojnika,sjednimteškimidvalakamitraljeza.Sasvojevisokeosmatračnicena terasiKuleonisugađali izpušakasveštobividjelidasekrećeubližoj idaljojokolini: ljude,žene,konje,goveda,čakiovce.

Kadbispazilivećugrupuljudiilikakvakonjanika,ondabiraspaliliizteškogmitraljeza.–LakoćemomizaBerlin,alištaćemosVajagićakulom?!–kukalesubabeizčitaveokoline.–

Pođešubaštudanačupašluka,aonodozgo–tak-tak!–kaodagađagenerala.–OnisvinjskitvorovisKuletriputsumenatjeralidasKušljeskačeminepazećigdjeću–jedio

seLijan.–Jednomsamšmrćnuopravoujedandubokvirupotoku,akadsamizronio,aononavrhglavečuči...

–Riba!–ruknuCrniGavrilo.–Žaba!–kiselogaispravipoljar.–Žaba,rodemoj!Otkudćeribačučatikadnemanogu?Može se onda zamisliti kako se poljar od srca radovao kad je čuo da će njegov top gađati

Vajagića kulu. Ispaliće na nju svu rezervu od osam granata, koliko je svega zaplijenjeno uHrndeljima.

–Akoštogodpogodimo,dobro i jest– rečekomandir.–SvakakosasobomnemožemovućiovočudoodLijanovatopa,preglomaznojezajednupartizanskučetuuvječitompokretu.

SnijegjetekbioprestaodapršikadsaonicesLijanovimtopomstigošenamalizaravanjakpodrijetkim hrastovima, odakle se dobro vidjela Vajagića kula. Izgledala je jqš tamnija na brijeguzasutomprvimsnijegom.

–Prvajegranatamoja!–vikaojeLijan,uzbuđenisvečankaodajepošaousvatove.–Jaćuimpokazatikogasuoninagoniliupotok,međužabe.Daj,Gavrilo,molimte,pokažimikakoseokidaizovepucaljke,ajaćuličnonanišaniti.

KadLijansebineštozabijeuglavu,nećeš toodatle istjeratininoćnimpartizanskimnapadom.Pustiše ga, dakle, da samcima, naginje i podešava top, damiče saonice lijevo-desno, sve dokon,oznojenipocrvenio,neviknu:

– Nagodio sam tačno u srednji gornji prozor odakle puca onaj pseći kravorepac iz teškog

mitraljeza.Sadćetevidjetitrke.–Pali!–komandovaCrniGavrilo.Lijan povuče konopčić okidača. Top zaglušno grunu, zadimi i stuknu nazad zajedno sa

saonicamanakojejebiomontiranidobropričvršćen.– Drž ga, pobježe! – viknu Crni Gavrilo i u jednom skoku pograbi saonice koje su, poslije

prvogtrzaja,idaljeklizilenizblagonagnutuzaravan,lakonaprašenusnijegom.Svi su napeto buljili uVajagića kulu očekujući eksploziju granate, ali čitav snježni kraj pred

njima, zajedno s brijegom i kulom na njemu, ostade zimski pospan, tih i čist. Nigdje dima odeksplozije,niotkudtreskarasprsnutegranate.

–Maštajetostimtvojimđuletom?–zabrinuseGavrilo.–Moradajebilopriličnobajato,prosto-naprostocrvljivo,panijenijeksploziralo!–promrsi

poljar–Dajderjošjednu,daponovooprobamsreću.Štaćeš,moradošemudati,ipakjeonzaplijeniotop.čičaseopetuzmuva,uskuha,čakseiprući

usnijegporedoruđa,akadmuseučinilodajesveuredu,onpotapšatamnozelenucijeviprijateljskireče:

–Polako,brate,ineskačikokakavblesavijarac.1gledajkudgađaš.Ponovogranutop,đipinazadipojurinanižeizmeđuhrastova.StriciJovančejedvagastigošei

uzGavrilovu i Rašidovu pomoć vratiše natrag.Ostali su pažljivo osmatrali gdje će pasti granata.Odjednomnekopovika:

–Enoje!Viditelionajdimpodnobrijega,poredonegolekuće?Tačnojetamopogodio.Ubrzodonjihodjeknumoćanzvukeksplozije.PoljarLijanuvrnubrk.–Aha,čujeteiikakogrmikadčičaokine!–Azarnevidišgdjesipogodio,đavotinanišansjeo?–zabrundaCrniGavrilo.–Zveknuosi

tačnoposredpojatemogakumaTodorineKrkalovića.Sadmuvišenesmijemonaoči.–Amadamijesamoznatigdjelimijeonaprvabubnula?–pitaosepoljar.Tosesaznalotek

nekolikomjesecikasnije.Nekababa,kojajeimalakućuujednomklancudalekoizaVajagićakule,pričalajeonečuvenomčudukojesekodnjedesiloprvogsniježnogdana.Izčistamiranjezinstarikokošinjakrazletiosenasvestraneuzužasnugrmljavinukaodagajegrompogodio.

–TojemaslopoljaraLijana,partizanskogkuvara,njegovaprvagranata–uvjeravalisubaku,alionatvrdoglavoostadeprisvom:

–Jok,djeco,tojesvetiIlijaokinuogromom.Otkudjepoljarsdrugestranebrdamogaodavidimojćumez?

OstalegranatebilesuprepušteneCrnomGavrilukaobivšemartiljercuizstarevojske.Iakotopnijeimaonišanskihsprava,GavrilojenišaniokrozcijevivećnjegovadrugagranatazadimiposredKulenabrijegu.

–Ura,pogodismo!–kliknuRašid,kojijeiovdje,kaoikodmitraljeza,svesrdnopomagaosvomkrupnomprijatelju.

TrećaGavrilovagranatazadiminasamimzidinamanabrijegu,ačetvrtaopetporedstareKule.Poslijeispaljivanjateposljednjegranate,topovskacijevkonačnopotrgasveobručeičivijeisletjesasvoganeobičnogpostolja,skleptanoguoblikusaonica.

– Ih, puste štete što nam se pokvari top, a da sam okinuo još jednu granatu, kladim se da bidernulaposredsrijedeKule!–kleosepoljarLijan.

Pred noć seljaci donesoše u Četu glas da je neprijateljska posada, uplašena partizanskomartiljerijom,napustilaVajagićakuluipobjeglauvaroš.TodorinaKrkalović,Gavrilovkum,ličnosepenjaonabrijegdaprovjerijelitoistinaitomprilikomodniojesKulevrata,prozoreiposkidaonekeslamaricedanadoknadištetuodoneLijanovegranatekojamujeoštetilapojatu.

–Malčicesamzagladioštetu–kazaojeon–al'ipakbihradooderaopoljaraLijana,jermejeod

njegovabombardovanjaudariobusenuokopasadgledamrazroko.Postaosamzrikav.–Zrikiosamijaimojtop–braniosepoljar.–UKulusmogledali,upojatupogodili.Itose

dešava.ĐokoPotrkokidekaoiztopa:Artiljerac,kuvarlijan,dobrogađa–kaopijan.SutradanjedugačkakolonaOmladinskogudarnogbataljonalaganoprolazilapodnozaravanjka

sa hrastovima, po kome je lak paperjast snijeg smireno brisao jučerašnje tragove partizana injihovogtopa-saoničara.

Nazačeljukolone,vodećizaularpretovarenaKušlju,poljarLijanokrenuglavupremazaravni,dižerukunaoproštajiviknu:

–Zbogomstarihrastovi,zbogomkuloVajagića,svjedocimojetopovskeslave!Odsadćemojaneviđenajunaštvagledatidrugodrveće,drugekule,brdaidoline,abrisatigadrugisnjegoviinovaproljeća!

EVOKUŠLJEILIJANA

Proskakutašedaniuzbrzopletumitraljeskurešetaljku,odbrojamnogenedjeljetopovskibubanj

rata, čak i spori mjeseci minuše pored zagorjelog kazana kuvara Lijana, a Omladinski udarnibataljonjošuvijekseboridalekoodrodnogakraja.

Eh, rodnikraj, rođenakuća!Svega togasjećajuseomladincikaokroznekidalekisan.Sad jerodno selo postao sam njihov bataljon, a rođenu kuću zamijenila je omladinska četa puna dragebraće,čakisaponekomsestrom.

Prva omladinska četa ima još i svoga omiljenog četnog strica, a to je glavom poljar Lijan,slavničetnikuvar.LakojePrvojomladinskoj,jerkadčetaimadobrairazgovornakuvara,ondasesvakomborcu čini kao da ga kroz sve bitke, i okršaje prati neko od njegove rodbine: tetka, ujna,strina,baka idabašzanjegakuvaručak.TakosezaistačinilosvimomladincimaizPrve,pačakigorolomnomCrnomGavrilu, iako bi za njega tetku ili baku valjalo istesati iz kakve stogodišnjekvrgavebukvetinepodkojomsejošodmaralahajdučkadružinastarcaVujadina.

Mnogo se štošta promijenilo od onoga snježnog dana kad je bataljon krenuo na put, u novekrajeveinovebitke.

Jovanče je i nadalje bio kurir, ali u borbi, kad zagusti, on bi se obično našao uz učiteljcaVojkana,najokretnijegmitraljescaučeti, i. postajaomudobrovoljnipomoćnik.RašidBezKošuljenijese,opet,odvajaoodsvogaGavrila,ibrkatidivpostaojeuzanjpitomiposlušankaojagnje.NijegavišetrebaloplašitinjegovomsitnomMarijomkaddođetrenutakzapovlačenje.DovoljnojesamobilodagaRašidpovučezarukavipokažemupalcemprekosvogramenapravaczapovlačenje.

–Hajdemo,zovunas!–Evo,evo!–brzaojegorostasigrabiopuškomitraljez.Izmijenio se i naš Stric. Postao življi, svjetliji i okretniji, najbrži kurir u četi. Ponekad bi se

jedinoosamioipodkakvimdrvetomneštopisao.NikonijenislutiodasutopismazaLunju,čestovrlokratkakojasuostajalaunjegovutorbaku.

–Danepišepjesme?–pitaoseĐokoPotrkodkogaje,opet,ispaonajlukavijikuriručeti.Onjevećnekolikoputa,preobučen,prolazioprekoneprijateljsketeritorijenosećiusmeneporukezaŠtabsvogbataljona,odkogasenjihovačetautokuborbeodvojilaiudaljila.

–Blagotebikadusmenuporukunosiš–zavidiomujeStric.–Kadnegdjezagusti,nemorašjepojestikaojapismo.

–AtijošpojeoMatičinopismopisanonahartijiodvrećezacement–rugaoseĐoko.–PričaojetomeniRašid.

–Laže,bogami,tojebiolistiznjezineračunskezadaćnice–branioseStric.–Možesejestislatkokaopita.Jedini u četi koji se, kanda, ni u čemu nije izmijenio bio je poljar Lijan.Već i po spoljnjem

izgledu,uodijevanju,onjeostaoisti,jedinojenašeširprišiocrvenupetokrakuzvijezdu,paionamujestajalanekakonemarnoilabavokaodaćesvakogčasanekudodletjeti.

– Il' je ta zvijezda zalutala na tvoj šešir, ili si ti zalutao u partizane – govorio mu je u šalimitraljezacVojko.

Čičasevrloteškoostavljaosvojenavikedazavirujeupunubocuilidauzputštogodpridigne.Tako se, naprimjer, po čitavomOmladinskombataljonuprepričavaonjegovdoživljaj s »divljim«prasetom. Po pričanju kurira taj događaj ovako se odvijao: četa je logorovala u šumarskoj kući,povišejednogselakojejeneprijateljtekbionapustioposlijekraćeborbe.KuvarLijanupravjebiosišaoujednujaruguobraslušikaromdadonesevodekadgaiznenadinekakvopoznatogroktanje.

–Gle,gle,toćekandabitinekoprasence,kakavdobrodošaokandidatzamojkazanl–progunđaonglasnopaspustikotlićsvodomipotegnuizapasasvojusjekiricukratkedrškeodkojesenikadnijerastajao.–Lijane,sadpokažisvojeizviđačkesposobnosti.Napniuvo,izoštrioko,raširinozdrve!

Nijeprešaoni tri-četiri korakakad spazi šarenoprasekakonjuška tamo-amopo trulu lišću ineštoposlovnogrokćekaodasepitajelinadobruputu.Čičisenasmijabrk.

–Oho,tosi ti,rođenagico!Pakakojunačkozdravlje,kakotvojikodkuće?Praseiznenađenodižeglavuizagledaseuneznancakaodasepita:

–Pazi,molimjatebe,otkudjaovdjesusretahrođaka?Poljarjošvišerazvučeustaimedenonastavi:–Gle ti njegakako jedebeljušno,paokruglo, pa čisto!Bogami, nebi te čovjekpoznao.Oo,

slađanomoje, priđider bliže da te čiča pomiluje ovom svojom sjeki... ovaj, htio sam reći rukom...Dođi,dođi!

Držeći sjekiricu »na gotovs«, kuvar se lagano primicao prasetu, ali sad se imalom šarenomskitaču učini sumnjiv ovaj tuđinac sa svjetlucavim predmetom u ruci i ono, zatečeno u tjesnacu,odjednomprestrašenogroknuijurnupravoLijanuizmeđunogu.Iznenađentimsmjelimmanevrom,poljarposkoči,spotačeseitresnuumokrošiblje.

–Aha,takolitinapadašdobrotvora!–vreknuondišućiseitražećiispuštenusjekiru.–Sadćeštiplatitizasvojerazbojništvo!

Unjegovomjunačkomzaletuzaustaviganečijiglasansmijeh.IzagustaspletalijesakaidivljelozevirilisuiveselosekliberiliučiteljacVojko,JovančeiĐokoPotrk.

–Ovamo,upomoć!–razderaseLijan.–Utečemidivljeprase!Utečeprase,zarnevidite!–Aha-ha-ha,divljeprase!–jošgrlatijesezasmijaVojkoiuhvatisezabombeopasu.–čovječe,

eksplodiraćuodsmijeha!– Samo se vi smijte, jareći kreketavci, a ono krasno pečenje nek slobodno šeta po šumi! –

razvikasepoljar.–Tojenajljepšedivljeprasekojesamuživotuvidio.–Akojeonodivljeprase,ondasamjaigumanodmanastiraMoštanice!–nasmijaseVojko.–To

jenajobičnijeseljačkoprasekojesitihtio,krišom,daklepnešsikirčetomislavišunaškazan.Atose,družemoj,zovepljačkaizbognjeseupartizanimastrogokažnjava.

VojkoseokrenuĐokiPotrku,namignumuiupita:–Deder,Đokane,kakoćeonoučetnomspiskustajatiporednjegovaimena?Đokospremnoraportirakaonakakvojparadi:–DružeVojko,pisaćeovako:PoljarLijan,četnikuvar,sramnopaoodrukesvojihdrugovazbog

pljačkešarenogpraseta.Lijanseodjednomuozbilji,protrljaočiizakuka:–Kukumeni,žalosniku,kakomeizdadošestareoči!Ostarjelose,obnevidjelo...Mazbilja,jel'

onobiloobičnopravoslavnopraseilisevisamošalite?O,ljudi,pajaumalonepogriješih.O-o,viditimene,nesrećnikal

IVojko,iJovanče,iĐokoobećašedanećenikompričatioovomedogađaju,alidedertinatjerajpravog pjesnika da ćuti kad njemu i nehotice izleti iz usta ono što je zabranjeno.Tako je bilo i sĐokomPotrkom.Većsjutradanmomciučetipočešekrišompjevušitinjegovestihove:

UlovioLijan,znase,usredseladivljeprase.Odustadousta,dokjevijestobigralabataljon,ispadedajenašLijanukebao»divlju«krmačuu

nečijem svinjcu i za uši je izvukao napolje i još zamolio domaćina damu pomogne da savladaju»opasnudivljač«.

Kuvarsejedioiljutionatenaduvanelaži,aligaCrniGavrilosmirijednostavnomprimjedbom:–Šta,tiseljutišštoodtvogprasetaispadekrmača?–E,mojdragi,dasemenitakoneštodesilo,

mojojbiMarijiispričalidasamjaulovioslona.

Međutim,sveseLijanuoprostilozbognjegoveistinskebrigezaomladinskučetu.Akojekadgodunekomselu izdipiokojuglavicukupusa ilineopreznukoku,bilo je tozbog togadasepoboljšaishrananjegovihljubimaca,omladinaca.

–Šta ću,drugovi, kad samstarpa se teškoprevaspitavam–branio seonkadbigana četnojkonferencijipočelidakritikuju.–Prutsesavijadokjemlad,aja...

–Atisijednastaramočugakojuniđavonebisavio!–upademuuriječCrniGavrilo,kojijepostajaoimudarirazgovorančimbisepovelariječočetnomkuvaru.

PoredpoljaraLijanajošjeučetibionekokosenijemijenjao,akogasuipaksvivoljeli.Biojetokuvarevkonj,Kušlja.

Malo smo dosad o njemu govorili. To je bilo prosto zbog toga što je on bio tolikomarljiv,skroman i miran da su ga jedva i primjećivali. Nikome se nije žalio, nigdje se nije hvalio, nasastancimanijeučestvovaonit jegdjegoddiskutovao,pa je takoostaonezapažen.Prosto-naprosto,radiojesvojposaoinijeodtogapravionikakvupriču.

SvasrećaštojegrešniKušljaimaosvogabudnogzaštitnika,glagoljivogpoljaraLijana,inačebibeznjegaon,kukavac,stradaokaonikonjegovizčestitogkonjskogroda.

Krene,naprimjer,četanekudnaput.Otegnesekolonakojustotinumetara,a tamo,sasvimnarepu,ćutkeiposlušno,idenašKušljanatovarenkazanom,džakovima,šerpama,kutlačama,torbacimaibogznačimejoš,adase tu inebrojiponekasakrivenabocas rakijom,nakoju jekuvarudariolukavuzaštitnuetiketu:

»Esencija,opasnopoživot,nediraj!«–Možeš li,Kušlja? – istom ti priupita neki odomladinacapa onakouzput nabaci na njegov

tovarisvojšinjel.–Možeon,kakodanemože–dodajedrugipaistomtiobjesisastranenekisvojtorbak.Trećiboracuprolazuzakači sdruge stranepun ranacbojeći se, tobož,da se tovarne iskrivi

ulijevoiliudesnoitako,malo-pomalo,naKušljisenakupitolikoraznoraznogprtljagadaonpočneličitinanekupokretnugomilu ratnogplijena.Najzadmupostane tijesanuzanseoskidrum izmeđuvisokihživicailišumskastazapaLijanizgubistrpljenjeinadigneviku:

–Ejvi,bezdušnici,dostajetoga.NemožemojKušljanasvojimleđimanositičitavurevoluciju!Nemadruge,negomomcijedandio»revolucije«skinusKušljeinatovarenasvojaleđa,adobri

konj,potkovansamoujednunogu,nastavljaidaljesvojeustrajno:pak-tak,pak-tak!PonekadseKušljainehoticeosvetineobazrivojmomčadiji.Kadčeta,naprimjer,obnoćprelazi

krizomnekudobročuvanuželjezničkuprugu,Kušljazastanenasamomkolosijekuipočnedaispitujegvozdenušinunajprijejednompadrugomnogom.

–Pak-tak!–lupkaonošinuonomnepotkovanomnogom,aborciisprednjegasamoseobziruiljutitošište:

–Nelupaj,đavotetvoj,moždajeblizuoklopnivozpakadnasraspalitopovima!– Cak-cak! – nastavlja Kušlja, mnogo glasnije, da kucka o šinu svojim drugim, potkovanim

kopitom,atoutihojnoćiodjekujejasnokaodaneprijateljudajeznak:–Evonas,raspali!– O, sunce žarkano, pa on telegrafiše neprijatelju! – prestrašeno šapuće jedan omladinac iz

varoši,poštarevsin.–Zarnečujetekakoneštootkucavamorzeovbmazbukom?–Baštineprijateljrazumijekonjskimorze!–rugaseučiteljacVojko,kojije,stalnosedružećis

Jovančetominjegovimdječacima,zavolioKušljuistokaoioni.ZavrijemebeskrajnihnoćnihmarševaKušljaistotakopažljivoispitujestrmu,neravnukamenitu

stazuiligrbaviklizavšumskiputpunspletenihžila.Lijana,kojiidezanjim,tospašavaodmnogihiznenađenja.ZatomuCrniGavriloikažezavidljivo:

–Lakojetebi,tiidešzakonjskompameti.

SvedoksenijedosjetiodaKušljupustinaprijeddamu ispitujeput, stariLijan jevidiogrdnemuke za vrijeme zamornih noćnih pohoda. Istombi umraku štucnuo nogom s nekog nevidljivogkamenogstepenikaibubnuonaleđapabistaodapsujesvesveceizkalendara.Izredaobitakočitavukolonu svetitelja, dužu od one bataljonske, a Crni Gavrilo, idući pred njim, s poštovanjem jebobonjio:

–Vidi,kobirekaodasititakoučen.–Vragutiučenost!–tekbiizustiočičapaistomprekonekogkamena–tres!–kolikojedug.–O,svetogti...–ponovobi,utrku,poteklakolonasvetaca,ovajputneštokraće.Odjednogdodrugogpadanjatakopoljarjesvevišeskraćivaosvojupsovačkudeklamaciju.Najzadmuje,premorenom,postajalosasvimsvejednoštasesnjimdogađapakad

biseutamnojšumispotakaoprekobukovežileitresnuoukaljugu,onsemirnodizaoizblataićutkenastavljaoput.

CrniGavrilo,jošuvijekradoznao,nijemogaodaotrpi,negobipriupitaoizmraka:–Štatobi,kukavče?–Nekoljosnu!–kratkobiizvijestioLijanzaboravljajućivećdajeonbiotaj»neko«.Tako je to išlo svedoonogadanakad jeKušlja preuzeovodstvoputau svoje ruke, to jest u

svojenoge.Taj ti jekrozmrklunoć takopažljivo tapkao,caktao,kuckao,kvrcao, lupkao i tupkaokaomajstorkovačizKreševakadpotkivazaopkladujaje.NijeondaničudoštojepoljarLijan,idućizanjim,biopošteđenmnogihusputnihzamki.TakosunjihdvojicakrozpartizanskemarševepostalitolikonerazdvojnidajeĐokoPotrk,potpunoopravdano,izbacioovupoetskukrilaticu:

Evozore,evodana,evoKušljeiLijana!

ČUDANPONOĆNIJAHAČ

Prva omladinska četa zanoćila je u raštrkanom selu podno niske i duge šumske kose.Dan je

protekaoumiru,bezborbe,pasusviočekivaliistotakomirnuispokojnunoć.KuvarLijanpodijelio jevečeru iponamjestiosenaspavanjeubogatojseoskojkućiprikraju

sela.Kušljujevezaouprostranojštali,međukrave,bojećisedagaukonjskomdijeluprostorijenebidiralaobijesnatuđakljusad.

–Tako,rođenimoj,samosetimenilijepoodmori.Lijan se zavali u toploj kuhinji među svoje omladince, nategnu iz limene čuture, koju je

odnedavna nosio umjesto boce, i za tren oka čvrsto zaspa. Sanjao je analfabetski tečaj ibombardovanje,čuovikuiuzaludpokušavaodanekudpobjegne,nogesumubilenepokretneimekekaotijesto.

–Ustaj!Nanoge!–čuosesveglasnijepoziv,anajzadganekoprotresezarameionzačuutamiljutitglas:

–Ustajbrzo,napad!Poljarodskočiodpodakaoloptaitekondaserazbudiidreknu:–Štaje,kakavnapad?–Ustaše,tazarnečuješpaljbu!Zaistajepraštalonegdjeporedkuće,čulesepuškeiautomati,aonda,gotovosasamogpraga

kuće,zapraštaVojkanovmitraljez.Ubliziniciknušepolupaniprozori.–Kuvaru!GdjejestariLijan?–čuseVojkanovglas.–Tusam!–okuraženodreknučiča.–Kidaj,povlačisepremaškoli,uŠtabčete!–viknuVojko.–Brzo,brzo,tamonasčekaj!Lijanstučenapolje,umrak,jurnupremaštali,ugurasemeđugovedaibrzopletopočedadriješi

Kušljinular.Utoublizinitresnusnažnaeksplozija,Lijanodletjepodjasleodvazdušnogudara,brzoskočinanoge,napipaživotinjuporedsebeibacijojsenaleđa.

–Naprijed,Kušlja!Poteci,rođeni!Jednazadrugomzagrmješejošdvijebombe,živinčepodLijanomposkočiiprestrašenojurnu

izavlijenadrum.Onakobezularau rukama i samarapodsobom,Lijanse jedvaodržana leđimasvogtrkačaipočedagapožuruje:

–Brzo,Kušlja,brzo!Kušlja je trčao drumom kroz tamu teško i trapavo kao pravo partizansko kuvarsko kljuse,

naviklonasporhodkolone,čakseiprestrašeniLijanzačudinjegovojneobičnojtrciipomisliusebi:–ĐavogaznakakoseovajstariKušljaovakorašrafio.Akogajošbržepotjeram,raspašćesena

sastavnedijelovekaomitraljezkadgapodmazuju.Već negdje na pola puta do škole, on začu drumomviku i ubrza bat koraka.Odmahpoznade

glasinuCrnogGavrilaiviknu:–Ehej,drugovi!–Kojeto?–ruknuizmrakaGavrilovaglasina,–KuvarLijan, ehej!Brzo, požurite, naš vod napale ustaše!Ehej, ovamo!Brzo,Kušljice, evo

naših!Onseutrkugotovosudarisasvojima.CrniGavrilonezadovoljnoviknunanj:–Ej,štajeto,ubodemeKušljarogom?!–Kakavrog,bogtevidio?–viknuLijan.–OtkudKušljirogovi?CrniGavrilopopipaneštou

mrakuijošglasnijeviknu:

–Evoih,brate,štajaznamotkudmu.Evo,pipnite.DopadeiRašid,pipnuiviknu:–Ovojekrava!–Kakvakrava?–dreknuLijanhladećiseodstraha.Iostaliseumrakusjatišeokojahačaiodjednomsezaorigromoglasansmijeh.–Aha-ha-ha,krava,suncami!–Paziga,Lijanuzjašiokravu!–PagdjetijeKušlja,bogtevidio?–grmnuGavrilo.–Đavomenevidio,anebog!–vreknupoljar.–Uzjašiosamkravu,aKušljamiostadeuštali.

Kuku,moždajevećizarobljen.Zamnom,drugovi!Okrenitekravu!Brže-boljeokrenušekravunatragotkudjedošlairaspališejenečimdapotrči.ILijanjesasvoje

stranemamužnupetamaikliknu:–Zbogom,drugovi,idemdaginemzaKušlju!Kravasezaistaponovodadeutrkskuvaremna

leđimaibrzoizmačeispredomladinacakojisutakođežuriliupravcusveslabijepucnjave.–Gotovoje,našisuih,izgleda,razbili–rečekomandirčeteosluškujući.–Čujeteli,Vojkovmitraljezbijestalnosistogmjesta,anjihovsvevišeizmiče,bježi.Kad stigoše do konačišta prvog voda, neprijatelj se već bio u neredu povukao spašavajući se

bjekstvomkroztamu.Nisugadalekonigonilizbogvrlogustepomrčineibrzogodstupanja.UtojgunguliumalonepripucašeinapoljaraLijanačujućisvebližitopotpoplašenekravekojasevraćalanatrag.Spaslagajesamovodnikovanaredba:

–Ovogadržiteživa!Sigurnojekurir.TakoseizmrakastrpašenakravuinapoljaraVojkan,Jovanče,ĐokoPotrkiStric,svukošečiču

snjegovogtrkaćegsredstva,oborišenazemljuivragznaštabijošsnjimbilodastarinauzlodobanedreknu:

–Omladinci,upomoć!–Lijan!–iznenađenoviknušenapadači,njihtrojicauistimah.–Krava!–začuseizdvojen,zaprepašćenStričevglas.–Kušljasepretvorioukravu!Dođiteda

viditečudoneviđeno!–Kravasamja!– razdraseLijandižućisesnaporom,savugruvan.–Pravapravcatagoveđa

kravakojanegledaštajaše!LakovjerniStricodmahostavikravu idopade izmrakadopoljarada injegaopipa i ličnose

uvjerijel'sečičazaistapretvoriouonoštokaže.–Nijesikrava!–povikaradosno.–Nemašrogovanaglavi!–Al'zatoimamgoveđimozakuglavi!–doskočimupoljar.I dok je svitanje lagano oblivalo istočno nebo i sporo puzilo u dolinu, oko Lijana i krave

okupljalasesvevećagomilasmijača.Najzadseuprostranomdvorištuseoskekućeiskupičitavačetai okoneobičnognoćnog jahača i njegovekraveuhvati se veselopartizanskokolo i jeknupjesma,vjerovatnodošapnutaodstraneĐokePotrka:

Štaseonodrumompraši?KuvarLijankravujaši.Ovajputpoljarsenijemnogoljutionapjesmurugalicu,akadsejoš,spunimosvitom,pokazaše

izštalegoveđaimeđunjimainjegovKušlja,mirnijiodsvakekrave,čičaposkoči,uhvatiseisamukoloizapjevaprozuklimglasompjesmu»svojeručnosastavljenu«:

NekjavidimKušljuzdrava,pamakarsejašilaneznamkakvakrava!

DVAGREŠNIKANAVRBASU

JednogdanaPrvaomladinska četa dobi zadatakda se odvoji od svogbataljona, da se obnoć,

tajno,prebaciprekorijekeVrbasaidapohitaupomoćjednojpartizanskojbolnicinakojusučetnicispremalipodmuklinapad.

Valjalo je ozbiljno zapeti i požuriti, jer je već jedna od najvećih partizanskih bolnica bilaiznenada napadnuta, ranjenici i borci iz zaštitnice pobijeni, a barake popaljene. Proslavljajući tuljudoždersku »pobjedu« nad ranjenicima, četničke vojvode pijančile su u Banjoj Luci zajedno sNijemcimaiustašamaihvalilese:

–Ovojetekpočetak.ZakojidanlikvidiraćemosveštojepartizanskoučitavojcentralnojBosni.IzmeđuVrbasairijekeBosnenećeostatinijedanpartizan,nizdrav,nibolestan,niranjen,svećepodnož.

VećtrećimjesecborioseucentralnojBosniiKrajiškiproleterskibataljon,sastavljenodtristamladih dobrovoljaca, trista odabranih partizana s Kozare, Drvara i Grmeča. Na njega su sa svihstrana vučki navaljivali četnici,Nijemci, Talijani, ustaše i domobrani.Mladi proleterimuški su senosili sa čitavim tim klupkom divljine,mraka i krvavog grabeža.A tamo daleko prekoVrbasa, unjihovom zavičaju, rastužene djevojke pjevale su pjesmu o svojim ljubimcima iz Proleterskogbataljona:

Snijegpada,ihoćeineće,Zdravkosvojeproleterekreće.Crvenbarjak,mladipartizani,saZdravkotmsumomciodabrani...Kad su traženi dobrovoljci za Krajiški proleterski, otišlo je s njima dosta momaka iz

Omladinskog bataljona. Bila se javila čitava Jovančetova grupa, ali nijednog ne pustiše, bili supremladi.

–Sadćemoihvaljdanegdjesusresti–radovaoseJovanče.–Nekvidedaimimožemostićigdjeioni.

–Onukomediju samnom i skravomdanistepomenulipredproleterima, jer će svaštabiti–prijetiojepoljarLijan.

Upoluoblačnojmjesečnojnoći,doksučekalidaihčamciprebaceprekorijeke,CrniGavrilo,dršćućiodstraha,upitaLijanašapatom:

–Jesiliikadprelazioovolikuvodurinu?–Jesamsamoprekomosta,aliučamcunikad–priznadepoljar.–Ajaovakoneštonijesamnividio–rečeGavrilo.–Čitavživotproveosamušumi.–Valjdaćemoživiprijeći–zabrinutorečepoljar.–Bogami,nijesamsiguran.Ovonamjemoždaposljednjanoć–brundaojeGavrilo.Čimdođenanjihred,poljar iGavrilostrpašesepotrbuškenadnočamcasamodanegledaju

hučnuvoduokosebe,nadošluodproljetnjihkiša. Izmeđunjih je ležaoGavrilovpuškomitraljez, aokolo i na pramcu rasporediše se Jovanče, Stric,Đoko iRašidBezKošulje.Na krmi su veslala iupravljaladvasnažnaivještaseljakamještanina.

–SvetiNikola,zaštitničeputnikanavodi,pomozimenigrešnome!–ustrahusemoliopoljar.ZačamcemjeneustrašivoistrpljivoplivaoStariKušlja.Njegovteret,kazaniostalo,takođerje

bionaslaganuzadnjemdijelučamca.Krozhukuišumrazlivenevode,poljarLijanviknuGavriluusamouvo:–Oprostimi,bratemoj,štosamutvojuporcijuuvijekmetaonajvećukoščinu.Sadmijedošao

crnipetak,iskrenosekajemzatajsvojlopovluk.–Atimenioprostištosamobnoćčestokrišompotezao iz tvoječuture–zabrundaGavrilo.–

Nagovoriomeđavonatvojurakijupasenisammogaouzdržati.–Čestosamkrišomgovoriodasi. tibuzdovan– jadaosepoljar.–Oprostimi izato, jerovo

namje,možda,posljednjičas.–Nektijeprosto–zabobonjiGavrilo.–Aitićešmenioprostitištosamponekadbrbljaodasiti

Kušljinrođenibrat,samomnogoglupljiistariji.– Ja sam još kazao da si ti prava bivolskamazga – priznavao je poljar. –Oh, kako sam bio

nepravedan,platićugorkozato,Vrbasćemeprogutati.–NimeniVrbasnećeoprostitištosamtenazivaoklempavimkuvarskimmućkalomibućkalom

–rondaojeCrniGavriloiskrenosekajući.–E-eh,kasnosamuvidio,Gavrilo,datinijesijednobrkatobožjemarvinče,negobašozbiljan

mitraljezac–stugomproštenjapoljar,anatocrnidivsamožalosnozatuli:–Alikakosamjamogaodatebesmatramjednomstaromnapuklomklepetušom,tomineideu

glavu.Patisipravizlatnipraporacojagnjećemvratu.Doksusetakonjihdvojicaispovijedaliikajali,čamacuploviuplićak,strugnuopijesak,aonda

jakoudarikljunomokamenituobaluisavsestrese.–Brodolom!–ruknuCrniGavriloistegnučvrstoLijanazaruku.–Zbogom,zlatnipraporče,

nikadsevišenećemovidjeti.–Zbogom,slavnamitralješčino,vidjećemoseuraju!–odvratimupoljar.–Javjerujemudrugisvijet!Dječaci poiskakaše na obalu i čvrsto privukoše čamac uz kamenito tlo. Veslači začuđeno

pogledašeupoljaraiGavrila,kojisunepomičnoležalinadnučamca.–Ej, vas dvojica, spavate li, šta li? Izvoljevajte napolje – pozva ih jedan od njih podrugljivo

maznimglasom.–Zarsejošnismopotopili?–zabobonjiGavrilokaoizkace.–Zovešlimetito,krilatianđelčiću?–pijuknuLijanzamišljajućidajevećuraju.Čamdžijaihobojicuodalamimokrimveslompoturuipovika:–Nanoge,komedijašijedni!Zarjaanđeo?Jakogazovu»Ilija,razbojniksVrbasa«?Pobratimi skokalacnušekaodapodnjima tresnumina,uspentraše seuzkamenituobalu i čim

stigošenakomadzaravanjka,obase,kaopokomandi,pružišepolediniipoljubišezemlju.–Uf,rođenamojazemljico,milaKrajino,većsamdržaodavišenikadapotebinećugaziti!–

huktaojeCrniGavrilo.–NijeovoKrajina,negocentralnaBosna–ispravigapoljarljubećizemljutri-četiriputa.–Pazarsmosadprešliunekudrugudržavu?–izbečiseGavrilo.–Sve jeovonašadragazemlja–popraviga izmrakaVojkan,koji je,korak-dvaodnjih,već

sjediouzcestusmitraljezomistražariodasekonepojavi.–Vidimja,Gavrilo,daćujaovihdanamoratiodržatikojepredavanjeonašojotadžbini.

–Pakad je iovonašazemlja,dajda je joškojiputcmoknem!–graknuGavrilo iponovoseprućipoledini.–Dobrojutro,zemljiconaša,kakosi,kakozdravlje,štatiradifamilija?

–NebitisevišeusudionaVrbaspatamandaječitavodrakiješljivovice–puhaojepoljar.–Nabunkermešaljite,alinavodune!–odlučnorečeGavrilo.Doksučekalidaseostaliprevezu,Gavrilosenečegprisjeti izabrundanaLijana:–Ati tako,

pobratime,uvališminajvećukoščinuuporciju,a?Umjestoodgovora,poljarzakriješta:–Atilisionajkojipotežeizmoječuture,jeli?–Akotomenenazivagoveđommazgom?–buknuGavrilo.

–Onajkogasikrstiomućkalomibućkalom,sjećašlise?–Sjećam,sjećam!Tojekandaonaj, lični idotični,koji je izvoljevaomeneproglasitibrkatim

božjimmarvinčetom.Otkudmarvinčetubrkovi?Nisamjanizec,animiškaoštoseiovdjeumrakumoževidjeti.

–Avidiseitodajanijesamnapuklaklepetušakaoštotvrdenekeosobeizovečete–vrečaojepoljar.–Mogaobijaovdjeodnekihljudinačinitipituzeljanicuakosenaljutim.

–Aijaćunekoguzetinamitraljeskumušicu,nećemupomoćištojelerigiozaništovjerujeuraj–naljutiseGavrilo.

–Nekažeselerigiozannegoreligiozan–podrugnusepoljar.–Eno,pitajVojkana.Gavriloseokrenupremacestiizovnu:–Ej,družeVojkane,kakavjeonajčovjekkojivjerujeuraj,usveceiudrugebesposlenestvari?–Paznaš,Gavrešilo,onmožebitinaopakoodgojen,zatucaniličakićaknut.–E, to, to treće, ćaknut!–graknugorostas.–PobratimeLijane, ti si ćaknut!Ne,ne,nego još

neštopotpunije:tisinaopakozatucaniodgojenoćaknut!Aha-ha-ha!Osjećajući damu je ova nezgrapnamitraljeska delija ovaj put ipak doskočila, poljar zlobno

zameketa:–Dabogdatileptirstaonanišanpadapromašiščakibrdo!–Atebi...atebiuskočioukazančitavkonj!–bubnuGavrilo.–Neka,nekuskoči!–složisepoljar.–Ondaćeštiusvojuporcijudobitičitavokopitosnovom

potkovicom.–Uf,dabogdatiseVrbasulioučuturu!–proklegaGavrilo.Kobiznaodoklebi trajala tanjihovaprepirkadanestigošečamci sostatkomčete iborci se

počešesvrstavatiukolonu.–Evo,drugovi,ostavilismoranijenašužizavičaj,sadostavljamoirodnupokrajinu,Bosansku

krajinu – reče politički komesar. – Opet krećemo na nova bojišta, u nove krajeve naše lijepedomovine.Nadamsedaćetese iovdjeboriti isto tako junačkikao ikodnašegLipova,Hrndelja iProkinagaja.

–Hoćemo!–uhorudočekačetaiodjekmladihglasovapomiješaseshukomnemirnogVrbasa.

BOLNICAKODKLANCATUGE

Partizanskabolnicanalazilasedubokouplanini,ustarojbukovojšumi,sakrivenaodavijacije

gustimkrošnjamadrveća.Vječita hladovina i sumraknatopljen tišinomvladali su na tomemalomzaravankubezijednetravčiceicvijeta.Korakseniječuopamakardaprolazičitavačeta,jersunogetonuleudebeozastiračsuvališća,kojisetuslagaodesetinamagodina.

–OvdjevećišumpravikoskadskakućekrozšušanjnegoštobimogliučinitimojKušljaiCrniGavrilo kad se udruže zajedno –mudro je zaključio poljarLijan kad je četa zastala u šumi da seodmori.

– Zar ta konjska poređenja baš ne mogu bez mene? – zlovoljno zagudi kosmati mitraljezacčačkajućizubešiljatimnišanomsvogastarinskogpištolja»nakolo«.–Boljetipripazištanamkuvašzaručak;evomizapalazazubnekakvažilatvrđaodtelegrafskežice.

–Pripazitinakigijenu–opomenugapoljar.–Zubisenečačkajupištoljem.Gavrilosenatosamokiseloobrecnu:–Nebojsetidaćeištabitipištolju,čistasumojausta,brajkane!Sa sjeverne strane bolnicu je od hladnih vjetrova štitila planinska kosa obrasla tamnim

kopljastimjelama,pajenazaravni,uzavjetrini,biloprijatnokaounekojkući.Dvijedugačkebarakezasmještajranjenikaidvijemanje,zaosoblje ikuhinju,bilesuodnovejelovegrađeiprijatnosumirisalenasmrčevusmolu,naoštručistuatmosferuvisokihcrno-goričnihkrajeva.

Samojeokovodebilomuke.Jediniizvoruokolinibioječitavkilometarudaljenodbolnice,utijesnom šumskom klancu niz koji je gotovo bez prestanka hujao sjeverni vjetar. Zbog toganeprekidnog oiegnutog šumorenja u sumornom gorskom sklopu to mjesto partizani su odmahprozvaliKlanactuge.

SaizvoraizKlancatugesvakodnevnojedonošenavodazapotrebebolnice.Bioje tonaporanposao,jerjeputdoizvorabiouzan,krivudavigrbav,suđazavodubilojemalo,apotrebebolnicevelike,pajesvakičasgrupapartizanaizbolničkezaštitnicežurilapremaklancuskofamaidrvenim»fučijama«.Tosemeđuborcimazvalo»ićiuvodenuakciju«.

Jednog dana vrati se grupa boraca iz »vodene akcije« i donese svoni komandiru neprijatnuvijest;

–DanasjenanaspucanouKlancutuge.Komandirstrogozašištananjih:–Ššš, ćut, čučevas ranjenici!Nemojte da ih uznemirite, dosta im je njihovenevolje.Ako je

pucao?–Neznamo.Dvaputsuopalilinanass jednečukeviše izvora.Srećašto jepodaleko idrveće

smetapanikonijeranjen.– Hm, znači da se četnici i ovamo primiču – reče komandir zabrinuto. – Valja nam tražiti

pojačanjezabolnicu.JošnoćasmorakurirprekoVrbasadoknamistestranenisuzatvoriliput.Znaloseveć iukrugubolnicedaseublizinirsdrugestraneVrbasa,boriOmladinskiudarni

bataljon. O njegovim akcijama glas je išao nadaleko, čulo se i za Crnog Gavrila, gorostasnogmitraljesca, pričalo se o partizanskoj deliji Nikoletini Bursaću, a o poljaru Lijanu kružile sunevjerovatne šaljive anegdote, koje su prenosili partizanski kuriri isto tako brzo imarljivo kao isvakudrugupismenuiusmenupoštu.

BilojezatosasvimrazumljivoštojeubolnicinastalopravoveseljekadasečulodauzaštitnicubolnicedolazijednačetaOmladinskogbataljona,itobašonaukojojsusenalazilistrašnimitraljezacGavriloilukavikuvarLijan.

DotleseučitavomtomekrajuizmeđurijekeBosneiVrbasarazmahivalasveotvorenijačetnička

izdaja.UtajnomdogovorusNijemcima,Talijanimaiustaškimizdajnicima,četnicinajprijepočešeizzasjede ubijati partizanske kurire, pokazivati put neprijateljskoj vojsci, obavještavati je o kretanjupartizana,prokazivatigdjesubolnice,ištabovi.Počešezatimiznenadaudaratinamanjapartizanskaodjeljenja,naizdvojenebolnice,doknajzadotvorenonekrenušezajednosaokupatorskomvojskomnapartizane.

Svu tu krvavu i sramotnu četničku izdaju vodili su i pomagali iz inostranstva kralj Petar injegovavlada.DobrosklonjeniuLondonu,onisuseuzpomoćčetnikaspremalidaseponovovrateuJugoslaviju i da opet zasjednu na grbaču napaćenog naroda, da ponovo vladaju, a ti,maliRašide,ratnice,opetživibezkošulje,kaoštojednompametnorečeCrniGavrilo.

Pričajući jednomu četi šta rade četnici, ta »kraljevska vojska u otadžbini«,mitraljezacVojkoobratisepoljaruLijanu:

–Etoti,čiča-Lijane,takosekraljPetarpripremadaopetnaparadirazigrapodkočijamasvojeuhranjeneplemenitebijelce,atiitvojneuglednistariKušljavirićetepostiđenoodnekleizprikrajkainikovasnipogledatineće.

KadještogodupitanjunjegovKušlja,Lijanse tužestiodalekovišenegoda je riječonjemusamom.Zatoisadpocrvenječitavkaonjegovrođeninosiočimapotražisvogakonjadobričinu,kojijemirnovirioizanekogdrveta.

– Čuješ li, Kušljane, dušo, što nam sprema kralj i njegova banda? Neće ga, majci, ovudaparadiratisbijelcima,pamakarjamoraoponovopojahatikravudamunamegdaniziđem.

Predsamdolazakomladinskečete,četnicisuotelipošiljkushranomkojajeizselabilaupućenau planinsku bolnicu. A onoga istog jutra, kad je Prva omladinska, prešavši Vrbas, kretala premaplanini,otvorenajejakamitraljeskavatranabolničkoosobljekojejepralozavojenadesetakmetaranižeizvorauKlancutuge.

Uistovrijemečulesuse iprvepuškeskosekoja jezaklanjalabolnicusasjevera. Iznenađeniranjeniciprenušeseiuznemirišeposvojimbarakama.

– Šta je sad ovo? Stigoše četnici i do nas? Jedna desetina bolničke zaštitnice, sastavljena odboraca iz Proleterskog bataljona, trkom je odjurila uz kosu s jednim puškomitraljezom. Izbišezadihaninaplaninskihrbatposijan rijetkim jelama,aliodčetnikani traga,čuše ih tekposlijepolasatakakopripucavajusnekeudaljenečuke.

–Lešinari!–počedagrdi jedanproleter.–Kad jeudaritina ranjenike,ondasu junaci, ačimosjetečvrsto,nemožešihstići,klisnukaodivojarci.

– Ne boj se, udariće oni i na nas, ali kad ih bude najmanje pet ili deset na našeg jednoga –zloslutnorečedrugiproleter.–Znamjanjihdobro.

SličanrazgovorvodioseuzputiuPrvojomladinskoj,doksečetaprimicalaprvimpadinamaplanine,praćenaizdalekarijetkimpucnjevimasašumovitihbrežuljaka.

–Doksambiopoljar,najvišesammrzioonuvrstupodmuklihseoskihdžukacakojiseućuteizaživice,atekštotiprođešmimonjega,onzanogu:šćap!–raspredaojestariLijan.–Iovisučetniciistasorta,ajoših,kažu,vodekraljevioficiri.

–Anasvodenarodnikomandiri,paćemovidjetikojebolji!–ozbiljnoubaciJovanče,kojijesmitraljescomVojkanomišaonazačelju,uzaštitnicičete.

–Štamiimasnjimadasetakmičimo!–prezrivoodmahnuVojkan.–Mismookrenutiubojulicem u lice okupatoru, Nijemcu i Talijanu, a ova naša izdajnička žgadija samo nas ujeda za tur.Zaista,praviLijanovipodmukliseoskidžukci.

Tak,tak!–prasnušesjednogbrežuljkaizanjihdvausamljenapucnjanekeprikrivenečetničkegrupe.

–Psilaju,akolonaprolazi!–mirnorečeVojkan.–ZaviritemomeKušljipodrep,nekvasuslika!–kukuriknuLijanokrećućise.

Na to Kušlja samo spokojno mahnu repom lijevo-desno kao da ćutke objavljuje nezvanimgostima:

–Nemaništaodslikanja,radnjajezatvorena!Kadubolnicičušedavećstižeomladinskačeta,sveživoistrčadaihdočeka.Prozoribarakeokitišeseglavamalakšihranjenika.

–Razvijajzastavu!Drugovi,pjesmu!–povikakomandirčete.Na čelu kolone zaleprša jugoslovenska trobojka sa crvenom petokrakom zvijezdom. Pred

polazak Omladinskog bataljona tu zastavu izvezle su djevojke sela Lipova i poklonile je Prvojomladinskoj četi. Tako je i bilo izvezeno zlatno-žutun koncem na samoj zastavi: »Prvoj četiOmladinskogbataljona–OmladinkeselaLipova.«

– Odma mi srce zaigra kao jare u proljeće! – graknu Lijan gledajući zalepršan barjak većprorešetanzrnimananekolikomjesta.

Utoodjeknuipjesma,najprijesačela,aondajeprihvatičitavakolona:Dolinamaigoramanašezemljeponosne,idučetepartizana,slavuborbepronose...JošnijenizamrlaprvastrofapjesmekadsezaoristrašnaglasinaCrnogGavrila.Onjepočinjao

jednu oproštajnu popijevku, koja je upravo posljednjih dana osvojila sve partizanske jediniceBosanskekrajine:

Malamoja,rososcvijeta,nečekajmeovogljeta...Mjestotvojihpoljubaca,nameŠvabobombebaca...–Paziga,propjevaiCrniGavrilo!–povikašezačuđenoomladinci,jernikodotadniječuodiva

mitraljescadapjeva.–TojeiznjegaprogovorilatugazaonomnjegovommalomMarijom–rečeneko.AmoćniGavrilotakojegromkoojkaoono»rososcvijeta«dabinjegovaglasinaotreslarosus

čitavešumenadnjim. .Nikonijenipokušavaodagaprati,» jer senebiničuoodhukenjegovogpjevačkogvodopada.Itekpoštoonumuknuinadkolonomleženeobičnatišina,kuvarLijanvreknuvisokimnapuklimglasomkaosvinjčekadsezaglaviuplotu:

KraljuPetre,ubolotejune,mičišapeodnarodnebune!Natunjegovupopijevkuprasnuusmijehinjegovačeta,iosobljebolnice,pačakiranjenici.–Onojesigurnotajnjihovčuvenikuvar,poljarLijan–javisejedanodranjenika.–Dokoniu

pjesmutrpazajednojunadikraljeve,vidisedajepravipravcatipoljar.Neprođeničitavsatoddolaskačete,aizKlancatuge,odizvora,začusepuškaranjeibrzopleto

rešetanjemitraljeza.Komandirskočinanogeiviknu:–Četakoružju!Ustroj!Poslijedva-triminutaodjeknunovakomanda:–Četa,pravacKlancutuge,trkom!

KAMENČIĆIŽIVOTAISMRTI

Izdanaudan,svebješnjeiupornije,četnicisujurišalinaKlanactugedazauzmuizvorskogase

snabdijevalapartizanskabolnica.Znalisu,padneliizvorunjihoveruke,ondajesvršenoisbolnicomisnjezinomzaštitnicom:ilisemorajupredatiilićepokušatiprobojizplanine,aondasugotovi,jetsusveokolneceste ispodplaninedržaliNijemci iPavelićeveustaše idomobrani,njihovepokornesluge.

–Ovaj izvor, to je sada naš život, upamtite! – govorio jeVojkanmitraljezac prilikom svakekonferencije.

Već danima u bolnicu nisu stizali novi ranjenici ni iz terenskog partizanskog odreda ni izProleterskogbataljona, jer su ujedinjene okupatorsko-ustaško-četničke snage zaposjele gotovo sveprilazebolniciibilojevrloteškoneopaženseprovućikrozbrojnezasjedeipatrole.

Ihranajebilanaizmaku,aonoštojejošostaloumagacinu,moralosečuvatiuprvomreduzaranjenike.

Valjalojebrzoodlučivatištaćeseuraditisbolnicom.Ostajatidaljeopkoljenuplanini,značilojesigurnusmrtiliodgladiiliodžeđi,iliodneprijatelja.Jediniizlazbiojedasepokušaproboj.Alikuda?Valja to javiti iliodredu iliproleterimadanegdjedočekaju,prihvate ipomognu ranjenike izaštitnicukojavršiproboj.

KakojezauzelapoložajeuKlancutuge,Omladinskačetatakoiostadetamoštitećidanonoćnoizvorodčetničkebande.Odjelovečetinesklepašetamoinekeprivremenekolibezaspavanje.Nekoih je zvao kolibe, neko bajte, a Lijan je svoju prosto-naprosto zvao štala, a kad je bio zle volje,govorioje:

–Idemusvojuštenaru!Lijanovakolibanalazila sezaklonjenaumalojdolini,podširokomkrošnjomstarebukvetine.

Odmahporednjebilajeičetnakuhinja,anekolikokorakadalje,podjednomlipom,čičajenačinioširokustrehuzasvogaKušlju.Bilisutakozaklonjeniiodavionaiodčetničkihmitraljezakojisuzavrijemeborbešišalikrozgranjepovrhnjihovihglava.

–Samodabandaodneklenedovučebacač,pakadraspaliminama,istjeraćeonatebeizdoline–plašiogajeCrniGavrilo.

–Heh,najprijeoniminamapipajugdjesumitraljezi,akadobave tajposao, tekondačačkajuokokuhinjeigledajukakoćekuvaruzapržitičorbu–učiogajeLijan.

Na svim uzvišicama oko izvora četa je bila zauzela položaje i dok su se jedni odmarali ubajtama,drugisustražarilipočukamaipazilidasenepojavineprijatelj.

Četnicibiponekadpripucali izdaljine tekdauznemirebranioce izvora.Drugiputbinapadalistreljačkimstrojemderućiseinemilicerešetajućiizmitraljeza,alibiistotakobrzouzmicalinatragrasipajućiseubezglavegomilekojesuserušilenizšumovitepadineijaruge.

–Aha-ha-ha,pozdravitesvogavojvodu!–urlaojezanjimaCrniGavrilo.Najgore jebilokadbi istovremenopočeonapad i nabolnicu i nabranioce izvora,pa senije

znalo gdje nadiru glavne neprijateljske, snage. Tada bi obično komandir odvajao jednu desetinuomladinacaislaoihizKlancatugedasezasvakislučajnađukodbolnice,zlunetrebalo.

Jednogjutra,načetnojkonferenciji,kuvarLijanzatražiriječiozbiljnoizjavi:–Drugovi,jaimamjošdanasdaspremimručakzačetuiondagotovo,ostajemisamojoškila

soliiništaviše.Svejepotrošeno.–Paštadaseradi,momci?–upitakomandir.–Ibeztogavećdanimagladujemo.

–Prijenedjeljudanaposljednjiputsmovidjelihljeb,itotvrduzobenicu–rečezamišljenoCrniGavrilo.

–Danasjezaranjenikezaklanonajkonjkojijedonosiosljedovanjeizsela–objavineko.PoljarLijaninehoticeseobazrijenaKušlju,kojijestajaopodjednimdrvetomublizini,itužno

zaklimaglavom.– Ej,moj kukavče, jesi li čuo šta se radi? I na tebe će, činimi se, doći red. Kušlja je samo

pametnoiprijateljskigledaočitavskupkaodaseuopšteneradionjegovojglavi.Političkikomesar,neveselooborenihočiju,tihoupita:–Paštavelite,drugovi?Potrajeliovakodan-dva,nepišesedobronašemKušlji.Moraćemoga

žrtvovati,aja,davampravokažem,nemamsrcadaizdamtakvonaređenje.–Nemamnija–mrkopriznadekomandir.–Paštaondadaradimo?Etočetepanekaonaglasajel'zaKušljinupogibijuilinije–predloži

komesar.–Kobitakoneštoiprevalioprekosvogjezika!–huknuCrniGavrilo.– Onda glasajte ćutke, kamenčićima – reče komandir. – Ko je za Kušljinu smrt, nek baci

kamenčićuStričevukapu,akojezanjegovostanak, tajnekspustikamenuLijanovšešir.Takoćeostalivječitatajnakogajeosudio,siromaha.

–Kadnemadruge,najboljejetako–složisekomesar.Uz prvu bukvu postaviše jedno uz drugo šešir i Stričevu kapu partizanku i krenuše, jedan po

jedan,daglasaju.Kadbiglasačpristupiobukvi,brzobisesagnuo, tutnuorukuušeširpaukapu ibrzo se vraćao natrag kao da je bio uz nekogubdlište.Kad se izredao i posljednji prisutni borac,komandiruzeriječ:

–Drugovi,sadstesviglasali.Ostajunamsamoborcikojistražarenačukama,alićese ioni,nadamse,složitisodlukomnaševećine.

–Takoje–rečekomandir.–Hajde,družeLijane,brojglasove.Lijan snaporomustade, tužnopogledaKušlju,koji jedobrodušnoposmatraočitav tajprizor,

priđedrvetu,zaviriukapupausvojšeširiveselograknu:–Ihaj,ostadeKušlja,gotovoje!–Otkudprijeprebroja?–začudisekomandir.–Štaimadabrojim!–kokodaknustarac.–UStričevojkapinijednogkamenčića,amojšeširpun

puncat!PoljarpriskočiKušlji,zagrligaipočedagaljubi.–Nećešukazan,starimojdruže!Jošćemomizajednoratovati:igonićemoibježati,inositii

odmaratise,imarširatiipočivati,rzatiipjevati,ritatise...–Iskitatise!–dobaciĐokoPotrk.–Etotividiš:gladni,gladni,anikodaglasazaKušljinulikvidaciju!–čudiosejedanborac.CrniGavrilosamoubrisaovlaženeočiiganutoreče:–Kakoćešglasatikadon,siroma,stojitukrajnasigledakakorješavamoonjegovojpogibiji.

Trebanjegaodvestinegdjedalekoušumudanegledasmrtočima.–Džabeje,niondanećenikoglasatiprotivnjega.Bićeimžaodamukrišom,izaleda,radeo

glavi–dobacipolitkom.Dok jeLijanmazioKušlju,Vojkanseneštosašaptavaos Jovančetovimdječacima i sborcima

svogavoda,aondapriđekomandiru:–Družekomandire,miriješilidaotkupimoKušlju.–Kakodagaotkupite?– Pa tako... Izvršićemo napad na četničku kuhinju, naši izviđači znaju gdje je, i pribavićemo

štogodzajelodaseKušljanemoradirati.

–Imenebitoobradovalo–priznadekomandir.–Pazitesamodaneupadneteukakvunevolju.Sa svojom udarnom grupom Vojkan se pred zoru privukao u gust šuraarak blizu napuštene

čobanske kolibe u koju je bila smještena četnička kuhinja. Odatle je osmatrao kako se četničkebradonje izvlače iz niskog dugačkog ovčarnika u kome su spavali, kako primaju doručak i lijenokrećuuzpustpašnjakprematamnojivicicrnogoričnešume.IšlisunablokaduKlancatuge.

–Sadmoramopožuritidaimopirimokuhinjuprijenegoštoimstignenoćnasmjenasblokade–okrenu seVojkan svojima iodjednomzačuđenožmirnu.–Otkud tiovdje, čiča-Lijane?Nisam tenoćasvidiodasikrenuosnama.

–Jasamišaonazoricezagrupom–skromnokašljucnulukavipoljar.–Računaosamdaćevamdobrodoćijedanstručnjakzakuvarskevještine,aželimijaneštodaučinimzaspasnašegaKušlje.

Jedan jezičak šumarka dosizao je gotovo do same kolibe i to zgodno posluži grupi da seneopaženo spusti naparkorakaodkuhinje.Tu zastadošeda još jednomosmotrenajbližuokolinu.Tog istog trenutka iziđe iz kolibe i četnički kuvar, jedan garav, neumiven i vrlo naduren čovjeksrednjihgodina,uzesjekiruipočedacijepadrvaglasnorondajući:

–Jest,da...ajde,Simo,nosivodu,cijepajdrva,kuvajručak,akadjedijelititalijanskecigarete,Simišipak.Nemoževišetako.Lijepoćujajednogdananogepodase,okrenemrepikući.Bogamihoću,daznaš,vidjećeš.

– Ovaj tu pobratim izgleda da je udaren mokrom čarapom po tintari – prošaputa Vojkanokrećućisedrugovima.

–E,sovakoglupimkuvarimanedobijaserat!–zanijekaLijanglavom.KadVojkansgrupomispadeizšumarka,mudričetničkikuvarSimonijesemnogoiznenadio,

čakniuplašio.Napozivdakreneukuhinju,onprogunđanabureno:–Dabomedaćupoći.Zaštonebihpošao.Simo je u kuhinji imao krompira, pola džaka graha, talijanskih konzervi,masti i tek zaklano

jagnje.– E, moj Simuka, jareća moja ovčice, sad ćemo mi lijepo tebe da ostrižemo, ošišamo,

oplijenimo,obrstimoiopirimo.Uzećemotičitavovajtain,patidanasnemorašnidakuvašručak–ljubaznomurečepoljarLijanipomilovagapoobrazu.–Lijeposetiizvrni,dušomoja,gdjegoduhladovinupavazdančmavaj,baštebriga.

–Dabomedaćučmavati,aonineksebitražeručakgdjeimdrago–gunđaojekuvar.–Simicane,kokicemojagarava,agdjeti jedžigericaodovogajagnjeta?–gukaojepoljar.–

Znamja,sakriosijedajesampojedeš,a?Deder,jabuko,skoknipajenađi,žurinamse.–Dabomedasamjesakrio–rondaojeSimo.–Evo,sadćujenaćipanosite.PredsampolazakLijanspazinakuvarevimčakširamaširokvojničkiopasačizačuđenonadiže

obrve.– Oho, šta će tebi vojnički opasač, Simukica, rode moj? To ćeš ti hjepo dati svom strikanu

Lijanu,atisesnađiibeznjega.–Dabomedaćudati–odbrundaSimo,skideopasač,pružigaLijanu,aondatiistomzabrinuto

otegnu.–Ehe,asadmenispadajučakšire.Štabisad,striče?–Pridržiihrukama,doksetvojinevrateireciimdanisiimaokadručkakuvati,jersičakšire

držao.– Dabome da ću držati! – inadžijski reče Simo i s obje ruke popade svoje debele suknene

čakširesnice.PametniSimo-Simicanostade takoukolibivireći zaLijanom,kojiganapolasku još jednom

pomilova po licu i nazva ga kobilećim golubom, a onda dobro natovarena grupa oprezno zagazikroz šumski gustiš. Srećno se provukoše podno jedne čuke sa četničkom zasjedom, malo daljeraspališeponjimamitraljezoms jednogvisa, ali i toprođebezgubitaka igrupanakoncu srećno

stižedopartizanskoglogorauKlancutuge.– Evo otkupa za našegKušljul – veselo viknuVojkan zbacujući s leđa džak s konzervama. –

Mesoikonzerveubolnicu,amićemoraspalitipograhu.–BašbivoliovidjetikakvaćelicanačinitičetnicikadugledajusvogSimendašasčakširamau

rukama–radoznalozaškiljiLijan.–Zinućekaopečeniovnovi.–Žaotikolege,a?–upitaVojkan.–Dabomedaježao!–potvrdiLijanSiminimrječnikom.–Alištonijepaziozakogakuva?Ko

varisvojučorbunavatrikontrarevolucije,tomebraća,kadli-tadli,skinučakšire–završipoljarvrloučenonavelikoVojkanovoiznenađenjeiponositodižeuvissvojcrveninos.

RADEBANOVIĆ-TUCAK

SjutradankomandirčetezovnuVojkanairečemu:– Čuješ, odaberi jednog od svojih dječaka da pođe s kurirom iz bolničke zaštitnice, koji će

pokušati da uhvati vezu s našim Omladinskim bataljonom. Ti najbolje poznaješ dječake. ŠaljemodvojicukuriraprekoVrbasadanasnašbataljonprihvatikadbudemokrenuliutomepravcu.

–Zarbašmoramoodavde?–uozbiljiseVojkan.–Moramo.Vidišisamdaseobručokobolnicesvevišesteže,hranenestalo,vezasovdašnjim

odredomprekinuta,amoždauskoronećenibitiobnovljena.– Zašto? – još više se uozbilji Vojkan. Komandir se nagnu prema njemu, mrk i neobrijan, i

šapatomreče:– Dragi Vojkane, odred u stvari više ne postoji. Razbila ga je podmukla četnička izdaja,

ujedinjene ustaško-četnićke snage, Talijani, njemački kulturbundovci, kraljevski oficiri. Sve se tourotiloprotivnašegustanka.Ododredasuostalejošsamonekeokrnjenečetice,grupe...

–Maštakažeš?–Da,da,sinoćsambiosjednimranjenimkomandiromkojisesasvimslučajnoovamoprobio,s

rukomuzavoju.KomandantnjihovogodredanalazisesProleterskimbataljonom.Tojenaovometerenujošjedinapartizanskajedinicanakojusmosedosadmogliosloniti,alisada,družemoj...čujesedajeiProleterskibataljonopkoljennegdjeblizuMotajice.Vojkanmalčicepoblijedi:

–Opkoljen?!Ondaninamaovdjenemaopstanka.–Nema!–priznadekomandir.–Svakičasnasmogunapasti.–Tako,dakle–zamisliseVojkan.–Kogasamodatidamdapođeskurirom?čekaj,čekaj...– Nekog otresitijeg, izdržljivog dječaka. Važno je da kurir ne bude sam, da ima nekog od

pomoći,jerjeputopasan.Valjatuizviđati,stražaritidokjedanodnjihspava...– Najbolji bi bio Jovanče, ali on je meni prosto nezamjenljiv kao pomoćnik uz mitraljez:

okretan,bistar,vrlohrabar.PoslijenjegadolaziuobzirStriciRašidBezKošulje.RašidjeGavrilovpomoćnik, neće ga taj pustiti bez grdna loma. Ostaje nam jedino Stric, taj će svakom, kuriru bitidesnaruka.

– Imeni sečinida jeStric snalažljivdječak,dobro jeobavljaokurirskudužnostunašoj četi.Pošaljigadomene.

KadStricstižedokomandira,kodovogasevećnalaziokurirbolničkezaštitnice.Biojetomladproleter,Kozarčanin, iz onedesetineProleterskog, bataljona koja je, još ranije, poslanada pojačaodbranubolnice.

–Evo,Rade,ovojetajomladinackojibikrenuostobom–rečekomandirpokazujućinaStrica.–Isamjebiokurirkodnas,dobrosesnalazinaterenu.

Već ranije obaviješten odVojkana o predstojećem zadatku, tužan zbog rastanka s drugovima,Stric pogleda u čekinjastog opaljenog Kozarčanina, veselih živih očiju, s kožnom »kozaračkom«kapomnaglaviipostademunekakotoplookosrca.Onseosmijehnunanjegaipomisli:

–Evomeniopetnovogprijatelja.Glegakakojekočoperanisiguranusebe,praviKozarčanin.KandaseiStricdopadekozaračkomproleteru,jerovajstadeuznjega,rameuzrame,irečes

odobravanjem:–Oho-ho, drug, još senisi ni zamomčio, a već si viši odmene. Još samodokmaloujedraš,

ispašćeodtebemomčinaipo.ZadatakdatRadiKozarčaninubiojekratakijasan:–Kakoznašiumiješ,dogurajdoVrbasa,prebaciseprijeko,nađiOmladinskibataljonijaviim

daćebolnicapokušatidaseodržiovdjejoščetiridana,aondaćepokušatiprobojpremaVrbasu,zaKrajinu.Neknamosigurajuprelazkakogodznaju.

Upropusnici,potvrđenojpečatombolnice,stajalojeistotakokratkoobavještenjedadrugRadenosi»usmenuporukukomandantuOmladinskogudarnogbataljona,druguNikoletiniBursaću«.Toiništaviše.

–Evotiovepropusnicepajedobrosakrij,aakote,kojomnesrećom,uhvatečetniciinađutije,pateupitajukakvajetoporuka,ispričajimdaovdjeostajemo,daimamodostahraneimunicijeidanamuskorodolaziupomoćčitavjedanbataljon.

NatajkomandirovsavjetRadesamozaigraočima:–Ih,kadbidošlodonevolje, ispričaobihjanjimatakvuzavrzlamudabiimsesvimauglavi

okrenulo.Ištojejošnajvažnije,isambihutopovjerovao.Kolikosamsamoputabiobijeniuškoli,ikodkuće,iuseluikodpopazbogizmišljanja.

–Htiosirećilaganja?–pokušadagaispravikomandir.–Nije,drug,takakvolaganje!–nemarnosebranioRade.–Dođem,naprimjer,izškolekućii

napričam djedu kako sam čuo od učitelja da nam je Indijski okean objavio rat. Zgrane se djed,prepadnese,hučeitražipokućišubaru,štap,opanakisvojuparadnunogudaideučitelju...

–Kakavsadopanakiparadnanoga?–počinjedaseinteresujekomandir.–Zatoštomojdjedimasamojednunogu,adrugujeizgubiounekojbuni,paumjestonjeima

dvije vještačke: jednu prostu, lipovu, za radni dan i drugu, paradnu, od aluminijuma, za svečanezgode.

– Ta idi bestraga, momče! – pored sve brige nasmija se komandir. – Kakav li je to tronogialuminijumsko-drvenidjed?

– Krasan, bogami. Ide on tako po kući i huče: »Taj prokleti Indijski okean sigurno je nekigoropadancar,ostaćuja,bojimse,ibezovedrugenoge!«Akadsečičavratiodučitelja,dobijemjaištapom, i onomprostomnogom, i pravom, jedinome poštedi od one paradne da se ne bi štogodpokvarilaodbijenja.

–E,trebalojetebeitomparadnom!–poprijetimukomandiriusebipomisli.–Snaćićeseovajnepopravljiviveseljakpadaganeznamgdjepostaviš.

Spremanzaput,Stricpođedaseoprostiodsvojihdrugova.Onisu,sjednestrane,strahovalidalićesedječakuspjetiprovućidoVrbasakroztolikeneprijateljskezasjedeipatrole,asdrugestrane,zavidjetisumuštoćeon,možda,zadan-dvavećbitiunjihovomvoljenombataljonu,međusvojima.

–PozdravimikomandantaNikoletinu–napomenumupoljarLijan.–KažimudanjegovLijanhrabrokuvaposljednjeostatke izsvogamagacina,akad i toganestane,ondaćesvariti rezanceodopasača četničkog kuvara Sime, zgrabiće svoju kutlaču i krenuće na juriš, pa kom opanci, komobojci.

Lijanmukrišomtutnuušakedvapečenakrompiraireče:–Evo,ovozatebeitogatvogadruga,Kozarčanina.Nemojtesamoukakvojgužvidasezabunite

padaihbacitenačetnikeumjestobombi.Akovambašzagusti,boljejedaseposlužitekamenjem.NijeStricpropustionidasepozdravisKušljom.Dobrikonjdočekagaprijateljskiidokgaje

dječaktapšaopovratu,ondohvatisnjegovekapestručakplaninskogcvijećaipojedegamirno,bezmnogobuke.kaodazauzgredželikazati:

– Pa dobro je, brate, i ovo, daj šta daš, nisam ti jamnogo gizdav.Kad krenuše na put,RadeKozarčaninupitaStrica:

–Burazeru,znašlištajetotucak?–Tucak?Neštosamčuozato,alisad,ovaj...–počeStricuneprilici.–Vidiš,kodnas,nekada,naUskrs,ljudisusetucališarenimjajima,paonojajekojesepokaže

naročito tvrdo zvali su»tucak«.Tako isto tucakomnazivaju i kakvog zdravog čvrstogmomčuljka

kojijekadarsveizdržati.Takosu,naprimjer,umomselumenenazivaliRadeTucak.–RadeTucak,aha-ha-ha!–prasnuStricvazdagotovzašalu.– Muč, vidi ti njega! – naroguši se Kozarčanin. – Kad smo ovako sami, ti me možeš zvati

nadimkom»Tucak«,alisenesmiješsmijati,znašli.Akadsmonegdjemeđudrugovima,ondaimadame zoveš po pravom imenu i prezimenu: Rade Banović. Rade Banović iz Velikog Palančišta podKozarom!Zapamti: nijeMalogPalančišta, nego bašVelikog! I pred ljudima nikako ono »Tucak«,negouvijekBanović.SjetiseBanovićStrahinje,onogaiznarodnepjesme.

–Dobro, dobro! – brzo se složi Stric. –VelikiBanović izMalog... ovaj,MaliTucak...VelikaKozarapodPalančištem...Etoti,svesampomiješao!De-deriznova.

KočoperniRadeBanović-TucakopetmujestrpljivosveisponavljaodokStricnijesveporeduzapamtio.DotlesuvećbilipodalekoodmaklikrozplaninuupravcuVrbasa,alikakoupričanjunisubašnajboljepazilikudasekreću,Radeodjednomzastade,sumnjičavoseogledaokosebepogustojgori,pravojprašumi,izlovoljnopromrsi:

– Rođeni burazerice, izgleda da smo mi zabasali. Ovo je onaj dio planine više zloglasnogčetničkoguporištakomandantaDiljkana.ProlaziosamjaovudakaokurirProleterskogbataljona.

–Paštaćemosad?–uozbiljiseStric.–Hm, šta ćemo!Vidim ja daRadeBanovićmoramisliti i zamene i za tebe.Deder, kakav si

penjač?–iRadepokazaupravcukrošnjatedebelebukvetine,najvećeuokolini.–Odličan,najboljiuLipovu–pohvaliseStric.–ULipovu!–kiseloponoviRade.–DasiuVelikomPalančištu,hajdede,tobivećbilonešto...

Dobro, da vidimo. Popećeš se ti lijepo navrh ove bukve i osmotriti na kojoj se strani nalazi onovisokobrdosdrugestraneVrbasa.Znaš,tojeonobrdoštoličinavolakojileži.

Stricpijunuušakeipočedaskidapuškuitorbak,aligaRadezaustavi.–Torbakmožešostavitipodbukvom,alipuškuprebaciprekoleđainosisasobom.Tonektije

pravilo:odoružjasenikadneodvajaj.Stricbaci torbakna zemlju, pope seRadina ramena i dohvati seprvihgranadrvetapa začas

iščeznuugustojbukovojkrošnji.Ubrzoseizvisinezačunjegovglas:–Enobrda,vidimga!–Aha,ličilinavolakojileži?–upitaRadeispodbukve.–Ne!Ovaj...ovoličinakonjakojistoji.–Idibestraga!–ljutnuseRade.–Kakoćeličitinakonjakojistoji?Videlimusenoge?–Ne,nevide.Ličinakonjakojistojiuvisokojtravi,ukukuruzima.Radesenestrpljivopočeša

ispodsvojekožnekape.–Bogme, ako gore skočim, daću ti ja konja u kukuruzima! Pogledaj ti bolje, liči li to brdo,

možda,naonogakonjakogajevašLijanuzjahaoonenoćikadsuvasustašenapale,naonukravu?Stricunepriliciotegnu:–Eee,ovaj...ondajebilanoćpasamjakravusamoopipaorukama,anisamjevidio.Kadbihi

ovobrdoopipao,moždabihvidioličili.– Opipaću ja tebe kakvom toljagom ako gore dotrčim! – viknu Rade, ali uto se s jednog

uzvišenjaušumizačuglasnagrajaipovici:–Enojednogtamo!Ejti,stoj!Stoj!–Četnici!–viknuRadeizdimiizmeđudrveća.Zanjimzapraštašepuškeiodjeknujošvećavika

progonilaca:–Stoj!Stoj!Držiga!Zanjim!Skamenjennavrhbukve.Stricjeslušaokakosepucnjava,grajaitutanjkorakasvevišeprimiču.

RASPRIČANIJELISIJERIBA

StojećinanajvišojčukiiznadKlancatuge,komandirOmladinskečeteslušaojepucnjavuprema

Vrbasu,bašizonogapravcakudsuprijedvasataotišlikuriri.–Eno,napadošeih!Sigurnosunaletjelinazasjedu.Štabisadčovjekzapočeo?Da pošalje jedan vod u pomoć, ne vrijedi. Za deset-petnaestminuta tamo će sve biti gotovo:

kuririćeiliizginuti,ilibitipohvataniilićesemoždaspastibjekstvom,barjedanodnjih.–Valjaslatidrugekurire,tonamjedinopreostaje.Nasvakipucanjudaljinikomandirsetrzaokaodanjegapogađametak,akadjenadzelenom

pučinomšumeutihnuoposljednjiodjek,onpronađeVojkananaisturenompoložajugologvisairečezabrinutoistugom:

– Jesi li čuoonepuškeodVrbasa? Izgledada sunašikuririnagazili nabandu.Valjanamštoprijeslatinove.

–Bogami, šalji! Patrole javljaju da se četnici koncentrišu ispodKlanca tuge... Eno ga, pazi, iavionletiodBanjeLukedaizviđapoložaj.Nemašta,saradnjaizmeđuokupatoraičetnikadobroseodvija.

–Avion!–vikaojejedanodomladinskihizviđača.Uzaklonu,podborom,komandirzatraži:–Vojkane,nemadruge,dajopetjednogdječaka.Naškurirmorazoromnaput.–Dobro.OvajputevotiĐokePotrka.Brzjekooči.Dođelidokakvetrke,tajćeumaćisamom

zecu.–Ondanek seĐoko jošvečeras pripremi, jer naput valja još prije zore, takoda sedodana

prevalinajopasnijazonauplanini.–Dobro, druže komandante... Pazi kako se avion spustio nisko, enomu se vidi izviđač kako

proviruje.Predzoru,kadse tamanajvišestisnula,krenušenaputĐokoPotrk ikurirbolničkezaštitnice,

dugačkiJelisije,zvani»Riba«.–SvećešlijepoispričatikakojeovdjeineknaszajednotridanačekajunaVrbasu,akoseiko

živprobijedovode–rečekomandirĐokiPotrkugrlećiganarastanku.–Znaš,ovajnjihovJelisijeRibavrlojećutljivpamutimorašpomoćiudavanjuusmenogizvještaja.

U šumi je bilo takomračno da suĐoko i Jelisije jedva pogađali šumsku stazu i svaki se časbatrgaliispoticalioraznežile,panjeveisuvogranje.Đokojepoluglasnopsovaoipipkaoubijenamjesta,dokjeJelisijećutaokaopravapravcataribaisamojednom,kadjenaglavcebubnuoprekooborenastabla,onizustijednokratko:hm!

UsamuzoruJelisije,onakodugačak,propadesvedovrataustaruzapuštenujamuzahvatanjevukovaijedvaseizvučeuzDokinupomoć.

–Jesiliseudario?–upitadječak.Jelisijeodrečnozamahaglavom.–Ondamožemoodmahprodužiti,a?–upitaĐoko.Riba potvrdno klimnu glavom i zamišljeno pogleda u istočno nebo, koje je zalivalo šumu

srebrnimsjajemsvitanja.KaodaimjebilosuđenodaupadnuuistunevoljukaoiRadeiStric,injihdvojicaumrakusu

zalutalivišeudesnoikadprohladanosvitpočeprodiratiusamušumu,onisenađošeuistomkrajugdjesučetnicinabasalinaRaduBanovića.Videćineštosvjetlucavoutamnomšušnju,Đokosesagnuipodižesazemljemesinganupuščanučauru.Omirisajeizabrinutoreče:

–Ovdjesenedavnopucalo.Vidi,jošmirišenabarut.Jelisijepodnesečaurupodnosipotvrdnoklimnuglavom.

–Pačuješ,jošmimožemoinabandunabasati–opetćeĐoko.Jelisijeponovopotvrdiglavom,aliništanereče.–Eh,dasampoveoKušlju,kladimsedabiionbiorazgovorniji–progunđaĐoko,alikadbolje

zagledadugačkogisjetnogJelisijaRibu,ondubokousrcuosjetidajetodobarnerazmetljivmomakibimužaoštojeonjemupomislioištaneprilično.Dabiuzputsamsebezabavio,onpočesmišljatistihoveoovomesvompohodunaVrbas:

PodubokojŠumskojtamiputujemogoromsami,podnogomsešušanjgibaitoročeJešoRiba,Najednostotinjakmetaraodonogamjestagdjejenašaopuščanučauru,Đokospazinekehartije

razbacanepo zemlji.Sagnu se, podiže jednu i kad jebolje zagleda, onpoblijede i stade.Bio je topočetakpisma.VećpoprvimredovimasjetiosedatopišeStric.

»DragaLunjo«–pisaoje–»skorosvakidanvodimoborbuokoizvorauKlancutuge.Jovančejepomoćnikmitraljescaionjetakohrabardatizaistaimašpravoštogavoliš.Aja,opet,volimdatebipišem,aneznamzašto...«–itusepisamcezavršavalo.

Đokobrže-boljepokupihartijerazbacaneokolo.BilasutosveStričevapismaupućenaLunji.–Izgledadasunašikuriristradali–rečeonpotmulimglasom.–Evopismamogdruga.Jelisijeseokrenuokosebe,razgledaokolinuimirnozanijekaglavom.–Pazaštosuondarazbacananjegovapisma?Ovdjesugasigurnouhvatili.–Ne!–kratko rečeJelisije i taprvanjegova riječu tokučitavogdosadašnjegputaodjeknuu

Đokinojdušikaonajmilozvučnijapjesma.KadjeRibakazaone,značiipakdajedobropromislioidaječvrstouvjerenusvojetvrđenjekadjevećodlučiodaprogovori.

Ne,pane!ŠtavrijedidaljeispitivatiJelisijakadtajvjerovatnonećevišeništakazati.Utješnojeiovoovoliko.

Progurašesrećnokrozčitavuplaninu,akadvećstigošedoprvihpadina,kojeseobarajunanižepremarijeci,vrijemesebiloopasnonatuštilo.Teškeoblačinespuštalesusesvenižeimunjesusvakičas šibale vatrenim bičevima njihove crnomodre gromade. Najzad se zaori prvi grom i njegovatutnjavahučnoseotkotrljadubokomdolinomVrbasa.

–Požurimo,Jelisije!Zavrijemenepogodenajlakše jekuririmazaprebacivanje, jersvaktražinekizaklon.

Jelisije lakoklimnuglavom iopučiniza strminu takodaga jebrziĐoko jedva sustizao.Nadnjimasusesvemoćnijeoriligromoviisvesevišemračilo.

–KadJelisijenećedapriča,ondabarnekagromgrmi!–tješioseĐokousebi.Udnušumovitauskaklanca,povišenekihnjivakrajsamogVrbasa,Jelisijeskrenupremajednoj

kućicikojasejedvanaziralakrozdrveće.– Kuda ćeš tamo? Jesu li ti to neki poznanici? – priupita ga Đoko Potrk. Jelisije potvrdi

žmirkanjemočiju.–Tisiizovogakrajakakosamčuo?Jelititorođak,komšijailinekikum?–Kum!–rečekroznosJelisijeineotvarajućiusta.Jelisijev kumprebaci ih obojicu prekoVrbasa pod obilnimpljuskom, koji je ukoso nemilice

šibaovodukrijućičitavkrajmagličastomzavjesomkiše.Kolikojemogao,Đokojezaklanjaosvojtorbakdamunepokisneraznimaterijal,anaročitoStričevapismaupućenaLunji.

Valjaloimsekritiiprovlačitijoščitavtajdan,svedokpredsamunoćnečušeborbunanekimčukamaporedsameglavneceste.

–Tućenegdjebitinaši,jerkouovojzemljivodiborbu,negosamooni–zaključiĐoko,naštoJelisijepotvrdnožmirnuioniseopreznouputišeupravcupucnjave.

Poslije pola sata nabasaše na partizansku komoru, a već te iste večeri Đoko je u štabuOmladinskogbataljonaopširnopričaoodogađajimakodopkoljenebolnice,dokjedugačkiJelisije

Ribaneumornopotvrđivao žmirkanjem i klimanjem.Kad je već svebilogotovo i večera senašlaprednjima,Jelisijeuzekašikuisauzdahomizrečesvojunajdužurečenicuutokutogadana:

–Sitisenapričasmo!

IŠČEZLIKURIRI

U»Svaštaru«LazaraMačkasvi suzapisibilibilježeni sitnimzbijenimrukopisom, tijesno red

ispodretka,asamojeposljednjavijestbilazapisanakrupnimslovima,naposebnojstranici,stravičnosamakaobarkaizgubljenanamorskojpučini:

»NestalonašegStricauplanini,sdrugestraneVrbasa.«Ta vijest bila je zabilježena mastiljavom olovkom i na dva mjesta slova su bila malčice

razlivena, potopljena u blijedoplave mrlje. Mačak je, izgleda, i nehotice zaplakao nad sudbinomsvogadrugaitosu,možda,bileprvesuzeprolivenezanestalimkuriromPrveomladinskečete.

Bilesuprve,jerjeLazarprvičuotajnemiliglas,alinisubilejedine.Plakala je njegova učiteljica, lijepa Lana, plakali u njegovu zaseoku, plakala čitava pionirska

četanačeluspolitičkimkomesaromimalimNikolicom.CakseiNikoličinaŽujabilaućutalavidećida šmrca čitava četa.Da je toga trenutka ispred nje proletio kakav stari zec, ona bi sigurno samopotištenomrdnulanosomiusebikazala:

–Idismilimbogom,bašsinašaokadćešnaletjeti!Rasplakala se i bezbrižna plavaMarica i sve joj se činilo da je čitavo vrijeme dosad voljela

samoStrica,adatamonekiLazarMačakinepostojinasvijetu.Jedinokonijeplakao,iakojebiotužan,bilajemalaLunja.OnajevećponekolikoputapročitavalaStričevapismakojajojjedoniokuririzštababataljona,

tužno je ćutala držeći ih u krilu i bacala pogled prema modrim lancima dalekih bregova. TamonegdjebiojeVrbas,aizanjegaonanepoznataplaninaukojojseizgubioStric.

–Živ si ti– šaputala jeLunjakaoda razgovara sa svojimdugonogimprijateljem.–Lutašpošumi, tražiš put i brzo ćeš doći.U srcumi nešto šapuće da ti živiš i da se prokradaš nekud ispodvelikogdrveća,krozdubokesjenke.Javećčujemtvojkorak.

Krozpionirskučetupođešapat:–LunjanevjerujedajeStricpoginuo!Poslijetevijestiživnučitavačeta.KadvećsveznajućaLunjautonevjeruje,ondajenjihovstari

drugar,znači,ipaknegdježivizdrav.A Lunja bi uzela čas ovo, čas ono Stričevo pismo, pročitala ga i nekako je u sebi sve više

osjećaladajojStricpišezatoštotugujezarodnimkrajem.OntoustvaripišeProkinomgaju,potokukojitečekrozLipovo,livadama,šumarcimaiživicamaokokojihjeproveodjetinjstvo.Pišezanjih,aobraća se Lunji zato što ona najbolje poznaje njihov zajednički zavičaj, zna svako drvo, stazicu isjenovitkutakgdjesenekadmoglosakritiodpoljaraLijana.OnaćerodnomkrajunajboljeispričatiStričevuljubavitugu.

– Dobri moj dugonogi obješenjaće, ti nisi zaboravio rodni kraj, neću zato nikad ni ja tebezaboraviti–šaputalajeLunjagledajućiugolubijehrbatedalekihplaninaizakojihjeiščezaoStric.

A što je dotle radio naš Stric? Sta se događalo s našom delijom dok su za njim u zavičajutugovaliiplakali?

Nijebašninjemulakobilo.Akomebi,pitamvas,bilolakodasenađenavrhgolemebukvetine,nadvadesetakmetaraiznad

zemlje,doksedoljeušumipodnjimpucaičujesepribližavanječetničkepotjere?PabardanijepodbukvomzaboraviosvojtorbakspismimazaLunjuisdvapečenakfompira!NijebašnajprijatnijebilonašemStricu.Čuojenajpriječetničkuviku,pucnjeve,zatimuzviksvogdrugaRadeBanovićaitopotnjegovih

koraka.

–Gotovoje,ovajpobježe!Četničkavikabrzosebližilanjegovojbukvi,prekidanapraskompušaka.UplašeniStricpribise

sasvimuzvršikudrveta i umiri se.Kadprogonitelji stigoše ispodnjega, on začunečiji iznenađenuzvik:

–Evonjegovogtorbaka!–Sadsampokojni!–pomisliStricledećiseodstraha.–Našlisutorbakiodmahćesesjetitida

sam ja gore, na drvetu.Akome i ne vide odozdo sa zemlje, oni će iz automata prorešetati čitavukrošnjuigotovo.

Najprijesečulokakosečetniciispodbukvegrabeiotimajuokotorbakamisleći,vjerovatno,dajebogznaštaunjemu.Međutim,čimsuvidjelidaosimkrompiraipisamanemavišeništa,njihovaradoznalostbrzosplasnu.

– Pih, samo ledena krompirčina i neke artijice – razočarano viknu jedan. – Deder, Stojane,pročitajštajeto,tisipismen.

ČulosezatimkakoseStojanglasnopripremadapočnesačitanjem:–He-he,ke-he,da,daa...Ovajd-r-a-g-a,draga«..L-u-nj-o,Lulu-Dunjo.,.dragaDunjo...–Oho,Dunjo!–podozrivodočekadrugi.–Štonijenapisanošljivoilibundevo?Poderisvetoi

baci,tosunečijablesavaljubavnapisma.Pisaomagaracguski.–Magaracsitiitvojkum!–uvrijeđenoprošaputaStricnemičućise.– Da ga gonimo dalje, šta li ćemo? – pitao je neko od onih dolje, a na to mu drugi glas

promukloodvrati:–Pusti,nekagađavonosi.Valjasenamapriprematizanapadnabolnicu.–Pabašzato!–inatioseonajprvi.–Moždajeovobolničkikurirskakvomvažnompoštom.–Jestvraga!–brundaojeonajpromukli.–Tavidišlimutorbak,samekrompirčineionašašava

pisma:dragaDunjo,volitetvojpekmezodšljiva!–Pekmezjetvojujakitvojatetka!–prošaputaStric.–Maljudibožji,dasetonijekojiodnjihpopeogorenabukvudaneštoizviđa,adoljeostavio

torbak?–dosjetisejedanodčetnika.–Gle,kakosimitidomišljat!–podrugnuseonajpromukličetnik.–Tazarganismovidjelikad

jeodmagliobržeodzeca?Držišlitidasmomisvibudale?–Nisitibudala,negonajmudrijičovjeknasvijetu!–uskliknuusebiStric.Čulosezatimkakočetniciodlazestalnoseprepirući,aondazavladatišina.–Štaćusad?–upitaseStric.–Moramjoškojisatproboravitinadrvetudokseneuvjerimda

višenikognemaublizini.Dobroseponamjestiourašljamadrveta,ućutaosepačakje,činimuse,malčiceidremnuokad

odjednomzačunečijetihodozivanje:–Striče,ejStriče!–Kolijesadovo?–tržesedječakiumaloseneotisnusdrveta.–Striče,javise!–ponovosečutihodozivanje.–Koje?–uplašenoprošištaStric.–Rade!–dođeodgovor.SneniStricnikakodasedosjetikojilijetosadRade.–KojiRade?Culibrk,Bajić,Pcjić,Jakiić,Marčeta?–Nijetajnijedan!–dođeodgovor.–JasamRadeBanović.–MakojiBanović?–nikakodasedosjetiStric.–RadeBanovićizVelikogPalančištapodKozarom!RadeTucak,sjećašlise?–Aha,onotvrdouskršnjejaje!Sjećam,kakodanesjećam.Itisebašvratio?–Vratiose.Silazibrao,idemodalje.

KadseStricspustionazemlju,dvakurirazagrlišesekaodasepolagodinenisuvidjeli.–Kakoživostade?–čudioseStric.– Lako. Bježao sam jedno pola kilometra, a onda sam stao, izduvao se i polako se počeo

prikradati natrag da vidim šta rademoji gonioci. Pratio sam ih gotovo pola sata otkad su krenuliispodovebukve.Odošeusvojlogor.Izgledadasespremajunanašubolnicu.

Stricsesjetisvoječete,kojasadbdijeuKlancutuge,ipodiđegahladnajeza.–MoramoštoprijeuOmladinskibataljondaprihvatenašenaVrbasu.–Odmahidemo!–složiseRadeTucak.–Pravaconobrdoštoličinavolakojileži.–Aha,tojenaonomekraju–pokazaStric.–Jabihgaipakradijenazvao»KonjKojiStoji«–Ne,nego»VoKojiLeži«!–uzjoguniseRade.–Uostalom,ti idipremasvomKonju,ajaću

svomVoluividjećešdaćemostićiistomcilju.Takosetočestodešavauživotu:ljudinazivajustvariraznimimenima,ajednoistožele.

Opreznosunastupaliutišanomšumom,akadsuvećkonačnoizbilinanjenuivicu,suncejevećzalazilo.RadeTucakosmotrikrajpredsobominezadovoljnoreče:

– Opet smo mnogo udesno otišli. Pogledaj samo koliko je daleko ono volovsko-ležeće ilikonjsko-stojećebrdo.Nemanamnoćasprelaskaprekorijeke,kasnoje.

–Paštadaradimo?–zabrinuseStric.–Idemodolje,bližeVrbasu.Imatujednababa,opasnačetnikuša,jakodnjeuvijeknoćivamkad

ovamoprolazimkurirskimpostom.–Kodčetničkebabe?Pakakotito?–zinuStric.–Sasvimprosto.Skinempetokrakuzvijezdu,stavimnakapučetničkukokarduikažemdasam

specijalničetničkikurir.Babamenahrani,napoji,ispričamisvenovosti,ajaposlijeputpodnogepazasvojimposlom.

Kodbabestigošeusamimrak.OnaodmahpoznadeRaduBanovića,čakmuseiobradova.–Bašmijemiloštosinaišao,brateRade!ispričaćešminovosti.Kodmenetekponekadnavrati

četničkikomandiriznašegseladamuvračamkakoćeproćiuborbi.–Pakakomuvračaš?–upitaRade.–Kakokad–priznadebaba.–Akodoneserakije,jamuproreknemdaćepotućisveneprijatelje,

adođelipraznihšaka,jaraspalimdapričamkakopartizanskibataljoniizKrajineprelazeVrbas.–Nepominjimipartizane,jerseodmahsavnaježim!–povikaRadeTucak.–Oh,spasimeipomozimisvetiNikolaBursaćusasvojihčetiristotinedobrihmladenaca!–AkojitijetosvetiNikolaBursaćinjegovidobrimladenci?–začudisebaba.–Jasamčulaza

svetogNikoluPutnika,onogakojičuvamornare,ribareidrugeljudenavodi.–Vidiš,bako,NikolaPutnikčuvapomorce,asvetiNikolaBursaćpješadiju.Onsasobomvodi

četiristotinebezgrešnihmladenaca,kojisuseoteliizmračnogropstvagermanskog,aprednjimaidenjihovazvijezdavodilja.

–Nekimdragibogbudenapomoći!–uzdahnubabaiprekrstise.–Slavatibudi,svetiNikolaBursaću,obasjajmesvojomzvijezdompredvodnicom.

Doksuvečerali,RadeTucakpričao jebabivračari takvenevjerovatnestvaridasesirotiStricčudomčudiootkudmusamotolikoživamašta.AkadRadenapokonpomenuprelazakVrbasa,babamurečeupovjerenju:

–Našisučetnicidanasuplanininaletjelinapartizanskogkurira,aliimjepobjegao.Čuvajtesedanoćasvinenaletitenanjegagdjegodkodvode.Najboljećezatobitidavinoćaslijepoprespavatekodmene,aujutrućevasčetničkaseoskastražaprebacitiprekoVrbasa.

–Radobismomiostali,bako,alinamjehitanzadatakpajošnoćasmoramodalje–rečeRadeTucakiustadenanoge.

Ipakimnijebilosuđenodatenoćipređurijeku,jersusviokolnipoznatiprelaziisvičamcibili

dobročuvani.Četnicisučekalikurirakojiimjepobjegaouplaniniiostaviotorbakskrompirimaipismima.

TakoipredanišeunekimkukuruzimakrajVrbasaspavajućinasmjenuiosluškujućidozivanječetnika.Tekusamimrak,kadzaorišegromovi i spusti sepljusak,četničkastražaostavičamacnajednomprelazunedalekoodnjihipobježeuprvuseoskukuću.

–Sadilinikad!–viknuRadeipotrčapremačamcuizvučenomnapijesak.Svukošegauvoduizaveslašeuzobilnosijevanjemunjakojesuimosvjetljavaleputpremadrugojobali.

–Sini,sini,molimte,drugaricemunjo!–vikaojeRadeTucaksvakiputkadbisenašliugustojtmini,opkoljenihukomvodeipotrpanimoćnomgrmljavinomkojasestutnjemkotrljalanadnjima.

Jedva senapokondočepašedrugeobale iodmahokrenušeuzbrijeg, samoda su štodaljeodVrbasa.

Sljedećegdana,naveče,stigošeuštabjednekozaračkečete,atekdankasnijeuBursaćevŠtab,kadjevećuLipovobiootišaokurirspismomoStričevomnestanku.

ODMARAJSE,STARIMOJ!

Nadplaninomsejavljaoblijediosvit.Nastajalojevećčetvrtojutrootkadsuprvikuriri,Radei

Stric,krenulipremaBosanskojkrajini.Tojebioprelomnidanzabolnicu:valjalosepriprematizaputizajednosranjenicimauputitiseposlijepodnepremaVrbasutakodasunavečenasamojrijeci.

DalićeihnaVrbasučekatipomoćizOmladinskogbataljona,tonikoposigurnonijeznao.DaliseijednagrupakuriraprobilaprekorijekeuKrajinu,nitosenijeznalo.

ČitavaOmladinskačetabila je,kao iobično,uKlancu tuge.Nanebu je još treperilaZornjačagubećiseuzelenkastusvitanjukadsčetničkestranezapraštašepuške.Sobližnjegvisaprobudiseiteškimitraljez,čelična tučaglasnozačvolikapoširokojkrošnjibukvepodkojomjespavaopoljarLijan.Čičaseprenu,sjedeiočimapotražiKušlju.

–Čuješli,stari,većnamnazivajudobrojutro.Izgledadaćemodanasimativrućdan.Ubrzosezačupripucavanjeisplaninskekosepovišesamebolnice.KomandirOmladinskečete

zabrinutorečeVojkanu:– Il' znajudaćemodanasnaproboj, il' su,možda, slučajnobaš jutrosudarili, tobihvolioda

čujem.–Akosusaznalidaćemodanaskrenuti,onićeseglavnimsnagamasručitinasamubolnicuda

nam onemoguće pripreme za pokret. A vrše li, pak, jedan od svojih uobičajenih napada, oni ćegrunutiovamonanasuklancudanampreotmuizvor.

–Kakobilodabilo,nijemimiloštoovakoranoudaraju–rečekomandir–Nećeto,bojimse,bitiononjihovoobičnopripucavanjeivika,negoneštoozbiljnije.

–Ondadasepripremim–sosmijehomrečeVojkan.–Ej,Jovanče,ustaj,gdjesiti!–Tusam!–spremnosejavidječakipomolirazbarušenuglavuizniskelisnatekolibe.–Spremise,idemonapoložaj.Čuješlikakoprašti?SasvihokolnihuzvišenjamitraljeskaipuščanavatratakosepojačaizagustidaječitavKlanac

tugetreštaoiodjekivaokaodaselomiiraspadauhiljadegromada.–Lijepojutro,nemašta!–graknuCrniGavrilomijenjajućišaržernasvompuškomitraljezu.–

Bašvolimkadzaranaovakoraspale,ondasebardobrorazbudim,čakminidoručaknetreba.–Bogami ga jutros nećeš ni dobiti, sinoć smo opirili posljednjemrvice – dočekaRašidBez

Košulje.–SvasrećaštosedanasprobijamopremaVrbasu,inačebiinaKušljudošaoreddauskočiunaš

kazan–brundaojeGavrilo.–Ovajputganebispasioglasanje,svemisečini.Vojkan i Jovanče smjestiše se sa svojimpuškomitraljezom izamahovinomobrasle stijene, na

samojiviciprostranaproplankaprekokogajevodioputeljakpremaizvoru.Ćutalisuičekalidobroprikriveni,maskiranizelenilom.

–Četniciniusnunepomišljajudasmoistureniovolikonaprijed–šaputaojeVojkan.–Misledasmonaonimstijenamavišeizvorakaoiuvijekdosad.

Njegovo predviđanje brzo se obistinilo. Dok su dva neprijateljska teška mitraljeza tuklakamenjar iznad izvora, nesređena četnička gomila odjednom grunu iz jelove šume i prosu se nizproplanak.Vojkančvrstonaležeizamitraljezaionakosastrane,iskosa,pustizaglušandugrafal.

–Etovam,bando!Međučetnicimanaproplankunastadepaklenkrkljanacipometnja.Sveštonijepopadalo,natisnu

natragušumurušećisepodnovimVojkanovimrafalima.Odjekpaljbelomioseiodbijaougorskomsklopu,pasečinilokaodauistimahtreštenajmanjetripuško-mitraljeza.

–Asadnatragpaudesno,mijenjamomjesto!–povikaVojkanipoguren,gotovočetvoronoške,

požuriizmeđumladihniskihjela.Tekštosubilizauzelinovipoložaj,kadnegdjeuvisinistravičnofijuknuminaitresnunaivicu

proplanka,nedalekoodVojkanovemalopređašnjezasjede.–Pogledaj,dovuklisuibacačminapasadtraženašmitraljez!–rečeVojkan.Drugaminazadimiušumidesetakmetaradaljeodoneprve,trećadižečitavoblakdimaizemlje

poredsamogonogakamenazakojimsumaloprijeležaliVojkaniJovanče.–He-he,nismomimitraljescinekimačjikašalj!Jesilividiočimenasiščeprkavajuizbusije?–s

ponosomrečeVojkan.Togaprijepodnevačetnicipokušašetrijurišanapartizanskepoložajeokoizvora,aondazaduže

vrijemenastadezatišjedasegotovonipuškaniječula.–Opetsepripremaju–reče.komandirmrštećise–Sadćenavalitisjošvećomupornošću,ačeta

moradakreneupravcuVrbasa,predranjenicima.Idok ječeta,neopaženo,u tišini,napuštalapoložajeoko izvora ispremalasedakreneprema

bolnici,komandirzovnuVojkana.– E, drugar, sad mi se pokaži. Ostaćeš ovdje s našim prvim vodom i zadržavati neprijatelja

kolikovišemogneš,svedokmisranjenicimadalekoneodmaknemo,aondapravaczanama,premaVrbasu.Nemojdozvolitidanamsebandanabacinaleđa.

–Uredu,druže,ništanebrini!–vedroodgovoriVojkančvrstomustežućiruku.–Ati,momčiću,hoćešsnama?–okrenusekomandirJovanćetu.–Boljetijedapođeš,jerovdje

ćebitivrlogusto.Jovančeodlučnozanijekaglavom.–JasamVojkanovpomoćnik.Ostajem!PoljarLijan,držećizaularvećnatovarenaKušlju,priđeizagrlidječaka.–Padoviđenja,Jovanče,sokole!Nadamsedaćemosesjutraujutrunaćizajednosadrugestrane

Vrbasa.–Ijasenadam–sasmiješkompotvrdidječak.–Akosepaknenađemo,onajkoodnasdvojiceostaneživ,nek jednog lijepogdanaokupiu

Prokinu gaju čitavu pionirsku četu i nek im ispriča kako smo se junački makljali s bandom okoKlancatuge.

–Slažemse–rečeJovančepaseuznakoproštajapoljubisapoljarom,azatimpriđeKušlji ipomilovagapoglavi.

–Zbogomiti,dragiKušljane!Natebijeučiladajašečitavamojadružina,tisinambiovjeransaputnikuratu.Koživostanemeđunama,imaćeštadaispričaiotebinasjedeljciuProkinugaju.

Dok je Vojkanov prvi vod zaposjedao položaj oko staze koja vodi do izvora prema bolnici,ostali vodovi čete krenuše u tišini prema bolničkimbarakama.Međutim, nisu odmakli ni stotinjakmetarakadsepraviorkanmitraljeskepaljbesručinapoložajokoizvorainasamustazu.Tuklisusvičetničkimitraljezikolikoihjegodbilo.

–Uzaklone!–viknukomandiričetnakolonazatrenokaprsnusastazezadrvećesaobjestraneputa.

Sudvostručenomsnagomčetničkimitraljeziošinušepostaziukrivenojmeđudrveće.Tamo,nautabanuputeljku,stajaojejošsamonatovarenKušljaimirnoseogledavaookosebekaodasepitakudlisetorasučeta.

–Kušlja,Kušljice,ovamo!–viknupoljarLijanIskačućiizabukveihvatajućigazaular.Kušlja poslušno krenu za svojim starim prijateljem, Kad jedan iznenadni mitraljeski rafal

snažnolupiponjegovutovaru.Dobrikonjodjednomzastade,nogemuzadrhtaše,klecnuše,aondasepogođenoživinčepolako,vrlopolakospustinazemljukaodaitada,uposljednjimtrenucima,čuvasvojtovar.

–PogibeKušlja!–viknuizabukvenajbližiborac.ČestitiKušlja,skupljajućiposljednjupreostalusnagu,pokušajošjednomdaustane,dakreneza

svojimsvakodnevnimposlom,paponovoklonuinasloniglavunaprvostablokaodasespremananekiveliki,velikiodmor.

Čistonevjerujućiuonoštopredsobomgleda,poljarLijandopuzadokonjaidoksumusenaglavusasipalegrančiceilišćekošenomitraljezima,onprisloniliceuzKušljinuglavuirečetihokaodagauspavljuje:

– Samo se odmaraj, stari moj! Prošao si brda i doline u partizanskoj koloni, umorio se,ogladnio,ožednio.Eto,imrtavležipodtovarom,dobričinomoja,oprostinamzato.

Bučan četnički napad prestade isto tako naglo kao što je i počeo, a kad četna kolona ponovopođepremabolnici,kuvarLijanodjednomokrenunadrugustranu.

–Kuda,starino?–viknuzanjimkomandir.–IdemVojkanuisvomJovanćetu–pogruženoodgovoričiča.–Hoćujošmalodaseborimu

blizinisvogaKušlje.Zamačestazomčetnakolona,astaripoljar još jednompriđesvomKušlji,sjedeporednjega i

početihodagovori:– Stari moj umorni prijatelju, ako živ dođem do Krajine, pričaću u našem selu, u tvojoj

Strmonogi,kakosibiovjeran,poslušanimarljiv.PričaćudjeciuProkinomgajukakojeskromanidobar bio njihov stariKušlja...Nikad više livade u našemLipovu neće vidjeti tako dobrog konja.Nikadviše,starimoj,nećešproćiizlokanimputemkroztvojuStrmonogu...

Dugojestaracpognuteglavepričaosjedećiporedsvogapoginulogprijatelja,akadjekonačnodigaopogled,krajnjegaje,sdrugestranestabla,stajaoJovančeigologlavćutkeroniosuze.

JOVANČESPAŠAVAZASTAVU

Kolonaranjenikasporojeodmicalakrozplaninu.Lakširanjenici,nekiipodoružjem,guralisu

pješkekakosunajboljemogli,aoneteženosilisunanosilima.IspredkoloneišlajeprethodnicaodboracaOmladinskečete,anazačeljujebilastarazaštitnicabolnice.

Svi izOmladinske,počevodkomandira iGavrilapadoRašidaBezKošulje,bili sućutljivi ipotišteni,Sjednestrane,žaoimjebiloštosumoraliostavitiuzaštitnicinaKlancutugečitavjedanvod, šakuboracaprotiv tolike četničke sile.Ko li će se živodnjihvratiti da ispričakako je teklaposljednja bitka oko izvora? S druge strane, svima je teško-palaKušljina pogibija.Ko u četi nijevoliodobrogstarogkonja?KomeodnjihKušljanijekadgodponiošinjel,torbakiliranac?Pakonepamti kako je ono Kušlja kopitom »otkucavao morzeove znake« kad je četa prvi put prelazilabanjalučkuprugu?

KadgodjeKušljabiounjihovojkoloni,neštotoplo,domaće,strujalojekrozčitavučetu,asad...Kušlja je poginuo, smrt je ledenim, dahom oprljila kolonu i sad je to bila samo gvozdena četaratnika,prekaljenihosvetnika,kojaseprobijaimoraseprobitinabrziVrbas.

Jedna četnička trojka, tri podivljala bradonje-krvnika, koja je po planini vrebala partizanskekurire,neopreznonaletjenaomladinskukolonu.CrniGavrilo,kojijeišaonačelu,pokosiihjednimrafalomdržećipuškomitraljezuzbedrokaonekugaravuigračku.

–OvoimjezanašegaKušlju!–zabobonjionobraćajućiseRašiduBezKošulje.–A šta li ćebiti s našim starimLijanom?– i nehoticepomisliRašid i okrenu sena zamuklu

kolonuizasebe.Daječičatumeđunjima,ipakbibilonekakvegrajeirazgovorapamakarneznamkakvaopasnostprijetilačitavojčeti.

Kaodazabrinutojkolonidajunekiznakopoljaruinjegovojsudbini,izdaljine,otudodKlancatuge, zabubnjaše mitraljezi. Njihovi brojni učestali rafali slijevali su se u neprekidnu uzbibanututnjavuodkojejetreperiovazduh.

–Čujeteli,onojepočeojurišnanašekodizvora–rečekomandirosluškujući.Čitavakolonazastadekaopokomandiipočedaosluškuje.–Biješlimimoždaposljednjubitku,starinomoja?–neveselozabrundaCrniGavrilokaodaje

poljartunegdjeporednjegapagamožečuti.–SamosetidržiuzVojkana,pasenebojnibuve...Bašu trenutkukad jeCrniGavrilo izgovarao te riječi, tamouKlancu tuge, ležeći izakamene

gromadeskarabinomurukama,poljarLijanglasnoštucnuirečeomladincuporedsebe:–Nekomepominjepodobru,bašmuhvala!PoljarLijanpokazaoseboljistrijelacnegoštoje

iko i očekivao. Dali su mu karabin i čitav torbak municije nađen prošlog dana kod umlaćenogčetnika, pa je čiča, s naročitim zadovoljstvom, otkrivao četnike koji su nastupali prema izvoru ikokaoihuzobavezneprimjedbe:

–Etoti,svinjskijarce!TotijesamozaKušljinrep.–Tako,tako,zvrndove!InatebeseritnumojKušlja.–Evo i tebi,dugonjo!Gdje sepetljašu ratkadsiviši zapolagoveđeglaveodnašegJelisija

Ribe?Omladinac koji je ležao u zaklonu pored starog Lijana, neko veselo i neustrašivo momče,

odjednomzačuđenoviknu:–Čiča-Lijane,patisiljevak!Pucašslijevogramena.–Pazarnijesičuo,mojsinko,kakvesunišandžijesvi ljevaci?–upitagapoljar.–Ja lijevom

radim,desnomjedem,apijemsobadvijerukekadseštogodubocinađe.Vidjelo se odmah: dok je onakouspjelo svetio svogaKušlju, poljaru se ipak pomalo vraćalo

njegovostarodobroraspoloženje.Nijesedaostarina.Valjalojeidalježivjetiiboritise.Većpred samunoć, dok se lomioposljednji četnički juriš i vod se spremaoda i po treći put

odstupinanovepoložaje,Vojkanpogledauniskosunceizasebeireče:–Jošpolasatadaseodržimoovdjeiondamožemozanašima,onisusadizvanopasnosti,bar

štosetičeovebandekojajeprednama.Višeihoninemogustići.–Izgubismoizvor!–stugomrečeJovančesmještajućiseuzVojkanananovipoložaj.–Sadviše

nijeninašni.njihov,negoničiji,izmeđudvijevatre.–Vidišlisamokakosučetniciizpetnihžilazapelidagadonoćisasvimzauzmu–rečeVojkan.

–Zatosudanasovakouporni,iakomiimamomnogopovoljnijepoložaje.Na kojih pedesetakmetara ispred njihovog položaja ležao je iza gomile kamenjamrtav četni

barjaktarVicko.Doksuseostalipovlačilinanovepoložaje,onjeostaodaihštitivatromitakojeipoginuoadaustvarinikonijeniopaziokadsetodesilo.Tekpoštogadva-triputazovnušeaonimništa ne odgovori, borci tek tada primijetiše da Vicko nekako čudnovato leži na pušci kao da jezaspao.

–Štetaštonemožemodasahranimoovakvogjunaka–sgorkomtugomrečeVojkan.–Polabinasizginulodokbismouspjelidadonjegasamodođemo.Vidišlikakozrnaisadprašeokonjega.

TekpoštosespremišedanapusteiposljednjipoložajikonačnosepovukusKlancatuge,Vojkanseodjednomlupipočeluiviknu:

–Stanite,ipaknekomoradoVicka!Unjegovomrancuostalajenašačetnazastava,onakojusuvezleomladinkeizLipova.

– Idem ja! – dočeka Jovanče, uzbuđen, sjajnih očiju još prije neg je iko dospio i riječ daprogovori.

–Hm,hitarsi,okretan,ali...vidišlitikakomitraljezskosebrišebašonajpoljanaknakomeležiVicko–opomenugaVojkan.

–Nesmijemtepustiti.Boljejedaondajapođem.–Bogami,nećešni ti!–graknumu iza leđapoljarLijan.–Zarvodnika i jošuz tonajboljeg

mitraljescapustitidatakolakoizgubiglavu,a?–Paštaondadaradimo?–nasmijaseVojkan.–SamotipustimeneiJovančeta,mićemosevećnečemdomisliti–predložičiča.–Sadjeveći

lakše,jerjesuncesišlozapadupabiječetnicimapravouoči,nećemoćidobrodanišane.–Pazi tistarogvraga,čemseondosjetitineće!–izbečise jedanborac.Koristećisežbunjem,

Lijan i Jovančeneopaženo se spustiše spoložaja svedo ivicepoljane i tu se sakriše za jedanvećikamen savobrastaou divlju paprat. Poljar brže-bolje počeoko sebeda skuplja suvogranje, starupapratiprošlogodišnjisušanj.

–Štatoradiš?–zinudječak.–Ložićuvatru!–mirnorečeLijanzveckajućišibicom.–Tise,sinko,spustijošdesetakmetara

niže,neksištobližeVicku,pačimpočnepaljbapomojojvatri,prebacujsedoginjenika iuzimajzastavu.

Jovanče poslušno otpuza kroz gustu paprat i ućuta se uz pepeljavo-zelenu patuljastu jelu. Neprođeninekolikotrenutaka,aizLijanovazaklonadižeseuvistanjušanstubdimailaganostadedaseširiirazvlačiuširokulepezu.

–Vr-vrl–začuđenograknusuzvišicečetničkimitraljez.Poljar je vjerovatnonabacionavatrugomiluvlažne lanjskepaprati, jer dimodjednomoteža,

pocrnjeipočesevaljatinizpoljanuutamnimklupcima.–Pazičiče,pokušavadanačinidimnuzavjesu!–oduševljenoviknuVojkanvirećiizakamena.Sluteći neku podvalu, četnici otvoriše brzopletu vatru pravo na poljarev zaklon. Starac dade

šeširom znak Jovančetu i dječak se u nekoliko skokova prebaci krajičkom poljanka i sruči se u

zaklonporedpoginulogomladinca.DokjetreštalapaljbauperenanaLijanovuvatruiponekozrnozvrckaloiokonjega,Jovanče,

stegnutihzubaiupolazatvorenihočiju,zavučerukuuVickovranacinapipasavijenučetnuzastavu.–Evoje,toje!Bolnozgrčenasrcaizvlačiojeizrancadragoplatno,poklonlipovačkihdjevojaka,uzimaogaje

dagaspaseodneprijatelja,asvemusečinilodaimrtvomdrugučininepravduidamuoduzimaonoštomujebilonajmilijeuživotu.Uzimaojebarjaktarunjegovuzastavu!

–Oprosti,Vicko!Učinimuseistogtrenutkadaponovočujepjesmukrajiškihdjevojaka,posvećenupartizanskom

barjaktaru:...ipredčetommojegadragana,proleterskečetebarjaktara,damusamovidimkosuplavuinadglavomcrvenuzastavu...S mukom suzdržavajući suze, Jovanče poljubi Vicka u blijed leden obraz, pomilova ga po

zamršenoj plavoj kosi i poče lagano, pužući, da se povlači natrag.Nije imao snage da skoči i dapotrči.

Nijetakoodmakaoninekolikometara,kadseuvazduhuzačuoštarzlokobnifijukinadesetakmetaraodnjega strahovito tresnu i zadimibacačkamina zasipajući ga zemljom.Tajmoćnipotresprosto ga odbaci od zemlje i on kao u snu preletje poljanu i složi se iza prvog stabla do koga jestigao.

–Tras!Grum!Noveminezasušeivicušume.Gađalisutajanstvenuvatru,lukavimamacpoljaraLijana.–Jovanče,brzozamnom!Nekakvogaravo,razbarušenoipoderanočudovište,vrečećiglasompoljaraLijana,dopadedo

Jovančetaipograbigazarame.–Brzo,brzo,zamnom!Obeznanjenizaglušen,JovančestižedoVojkanovazaklona,azatim,kaopijan,potrčazajedno

sačitavimvodom,kojisebrzopovlačioudubinušume,praćeneksplozijomteškihminakojesutuklevećrasturenupoljarevuvatru.

–Kudaćemosad?–doviknuonprvomborcuporedsebeiopetizblizinezačuhrapavpoljarevglas:

–NaVrbas,dušo,uKrajinu!Već duboko u šumi, kadmalo usporiše, Jovanče poznade u onome zagaravljenompoderancu

svogaLijana.–Vidišli,junače,kakomeudesišemine?Neznamsamoštamibiodšešira?–Paetotigauruci!–rečemuJovančeinasmijase.–Pazi,molim te,pa to jezaistaon!–začudi sečiča.–Hajde,blagostarini,penji senamoju

glavukadjevećposlijeonolikemakljažeostalojošneštonaštatemogustaviti.Jovanče se opreznopipnu za grudi.Tamona srcu, smotanau njedrima, prijatnoga je grijala

spašenačetnazastava.

GAVRILOOPETNAVRBASU

Sporo napredujući zbog ranjenika, bolnička kolona tek u suton stiže na šumovitu kosu iznad

Vrbasa.Podnjimabijesnuogledalovodeizačuse,jedvazamjetljiv,šumbrzerijeke,zagonetanvječitgovorneumorneputnicevode.

–Hej,Vrbasu,čekašlime,čekaš!–huknuGavrilo,oslanjajućisenapuškomitraljez.–DasambarspoljaromLijanom,padaseučamcujedandrugomispovijedamo,lakšebimibilo.

Povedrojljetnjojnoćilaganosusespuštaliniztijesniklanacususretsvejačemšumurijekekadihiznenada,scesteupodnožjubrda,presiječenečijioštariuplašenuzvik:

–Kojeto?!–Dođidavidiš!–zabrundaCrniGavriloumoranodputa.–Stoj!–opetćeonajglas,ovajputmalonesigurnije.– Žuri mi se, nemam kad! – viknu Gavrilo, koji je postajao šaljiv uvijek onda kad je bio

zlovoljan,umoraninakrajsrca.Doljenacestinastadenekostruganje,zveckanje,aondagranupuškainekopiskavopodviknu:–Stoj,pucamo!–Mastandertimalo,drekavče,imamoimipucu!–graknuGavriloionakouhoduposlautamu

rezakrafal.SdrugestraneVrbasastrmobrdovratimupraskavodjek:rrrah!Saceste seu istimahzačubrzopletbatpotkovanihcokula.Neko ježestoko strugaodrumom,

sudećipolupicokulabiloihjenekolicina.–Patrola!–kratkorečeGavrilo.–IIsučetnici,ilustaše.Etoihsjutrasigurnoovamo.Mogunam

jošcestomdovestiNijemcesmotorizacijom.– I avijaciju, da znaš! – dodade komandir probijajući se na čelo kolone. – Valja nam zato

požuriti.Tek oko ponoći kolona uhvati vezu s čamdžijom i s dvojicomBursaćevih kurira. Rašid Bez

KošuljeveselociknukadumrakuprepoznaglasĐokePotrka:–Đoko,živsi?!–IjaiStric.Enonjega,odmaraseuštabu,ajaskoknuhdavasdočekam.TujeičitavaDruga

četa,većdržipoložajesdrugestraneVrbasa.Prevoženjenadruguobaluteklojevrlosporo,jerseokotežihranjenikamoralopažljivoraditi

prilikomukrcavanjaučamce:Većjesvitalokadseposljednjičamacslakšimranjenicimaotisnuoodobale.

–Sadjezanas,zdraveborce,većmnogolakše–rečekomandir.–Akonasinapadnunaovojobali,primićemoborbu,paštabude.Nikadmiodtoganismobježali.

I uzvodno i nizvodno odmjesta prelaza bile su pored ceste postavljene partizanske zasjede spuškomitraljezima.Tekpoštosesviborciprebaciše,dođeredinajednuodzasjeda.

–Prebacujtevionudruguzasjedu,ajaćuposljednji–rečeCrniGavrilo,kojijeodgađao,štojedužemogao,svojsusretsbrzimVrbasom.

Jošborciprvezasjedenisustiglinidopolarijekekadsobližnjeokuke,smaloguzvišenjanadsamomcestom,osuponjimabrzapaljba.

–Evoih,stiglisu!–viknuCrniGavrilo.–Pazi,pazi,kakosenižupoonojčuki!Na stotinjak-dvjesta metara od Gavrilove zasjede neprijateljski strijelci zaposjedali su nizak

breščićposijanrijetkimdrvećemiodatlesugađaličamaciborcekojisusejošmotaliokoranjenikanadrugojobali.GavrilonamignuRašiduidvojiciboracaizzasjedenaoružanimkarabinima.

–Daraspalimo,a?

Gavrilov mitraljez unese čitavu zabunu među strijelce na kosi. Nastade trka i žurnopregrupisavanje.NeprijateljmanupartizanenadrugojobaliiokrenusvuvatrunaGavrilovugrupu.

Iznad zasjede fijuknu rafal – žvin! – drugi poprska čeličnom tučom cestu ljutito zvrcajućipijeskom,trećizapraštapomekomgranjujova.

–Bašimjenervozanovajnjihovmitraljezac,časuklin,časuploču!–zabrundaGavrilo.Neprođedugovremena,asaonogabrežuljkazaprašiidrugimitraljez.Gavrilosenamršti.–Ovinamnećedatidaprijeđemoprekovode.Eno,ionajčamacjedvaumače.Ima,činimise;i

ranjenihunjemu.Neprijateljski mitraljezac sad otvori vatru iz jarka, sa same okuke na cesti. Gavrilo poče da

psuje.–Glepaščetakakoserazjunačilokadjevidjelodanasjemalo!UzaludjesdrugestraneVrbasapartizanskimitraljezacpokušavaodaneštopomognesvojima.

Neprijateljsepolakoiustrajnoprimicaozasjedikoristećisesvakomuzvišicom,drvetomijarkomuzcestu.

UjednomtrenutkuRašidBezKošulje,iskoristivšikraćipredah,doviknuGavrilu:–Nemavišemunicije!Jošsamopolašaržera!–Pih,dođavola!–ruknucrnigorostasiolabaviprstnaokidaču.–Sadbinamtekbilapotrebna!Odjednomsenegdjeuneprijateljskojpozadini,podsamombrdskomkosomnizkojujenoćas

kolonasišlaVrbasu,začunekopuškaranje,aondaglasnoproradimitraljez.Neprijateljispredzasjedezaćutakaodaionosluškuje.

–Maštajesadono?–uozbiljiseGavrilo.Vatrazabrežuljkomojačaizagusti.Rašiduzbuđenoviknupokazujućirukom:–Pazi,pazi,enoih,bježe!Najprijepočešebježationisbrežuljka,aondauneredu,kaozečevi,stadošeiskakatiionioko

cesteitrčatipremaokuci.Izblizineodjeknunečijiotegnutvisokglas:–Urošu,bježi,ideProleterskibataljon!–Otkud sad Proleterski? – začudi seGavrilo. –Naši kuriri iz bataljona kažu da su proleteri

negdječakblizuMotajice.OdjednomRašidprostociknu:–Sadznamkoje–Vojkan!StigonašvodsKlancatuge!–Svegaminasvijetu,onisu!–viknuCrniGavriloilupidlanomozemlju.–PaonosubiliVojkanovirafali,kakosetoganijesamodmahsjetio!Svakimitraljezacnasvoj

načinpuštarafale,prostomuponjimamožešpogoditićud.– Ha-ha, a ovi četnički bezjaci pomislili da dolazi Proleterski bataljon, pa odmah uhvatiše

maglu!–rečejedanodboracaizzasjede.–Zadalisuimkrajiškiproleterigrdneprpe.Nabrežuljkugdjesumaloprijebiličetnicipojavisegrupicaljudi.CrniGavriloskočiirazarase

daodjeknušečakibrdasdrugestraneVrbasa:–Eheeej,Vojkaneee!S brežuljka veselo zamahaše kapama, čuli su ga i prepoznali po glasu pa se trkom uputlše

naniže,premacestiiVrbasu.Već poslije četvrt sata grlili su se, larmali i smijali borciVojkanova voda i grupa iz zasjede.

Naravno, prednjačili su veseli Vojkan i grlati Gavrilo, dok je poljar Lijan prozuklo gakao iobjašnjavaokakosugaudesileneprijateljskemine:

–Uletiomiudžepugljenkolikšaka,kadjeminatresnulaposredvatre,ajatonijesamniopazio.Istomtinekopovika:»Pazi,čiča,goriš,ubolotejune«!

Kad se konačno svi prevezoše prekoVrbasa i kad se stari drugovi ponovonađoše i zagrliše,ĐokoPotrkpožuriususretLijanui,videćigasama,tamanzaustidaganeštoupitakadstaractužno

zamahaglavom.–Poginuoje,dušo!PogibenašstariKušlja.Padeukoloni,načasnumjestu,odmitraljezakao

štoipriličinašemKuŠlji.–Poginuo?–ponoviĐokokaodajošnerazumiještamuznačitariječ.– Pogibe,mučenik naš, idući u stopu za najboljomomladinomKrajine, a sjutra, kad se bude

pisalaistorija.nikoganipomenutineće.Zartonijenepravda,jeli?–Ostaćeonzapisanunašimsrcima–jednostavnoodvratiĐoko.–Pazartonijenajljepšekad

nekognjegoviprijateljiusrcunose?–Takoje–složisečiča.Njihovrazgovorprekidenečijiuzvik:–Avion!Sklanjajse!Mali dvokrilni avionpoče laganoda kruži nadmjestomprelaza, ali kakoništa sumnjivo nije

opazio,jersuseborcinavrijemeprikrili,onokrenunatrag,usvojubazu.–Vidiš,ovaj ti jesbanjalučkogaerodroma.DojavilabraćačetnicidamiprelazimoVrbas,pa

nastraže–rečekomandirčeteidoviknusakrivenimborcima:–Drugovi,pokret!Ukolonu!

ČEKAJUNASNOVEBITKE

Ta šta da se priča kakvo je veselje nastalo u seluLipovu kad se čulo da im stiže u goste, na

kratak odmor, Prva četaOmladinskog bataljona, slavna četa koja je branila partizansku bolnicu uplaniniisrećnojeprebacilaprekoVrbasauKrajinu!

Emječetaslavna,enijeunjojsvemladoiveselo,emjeučetikuvarpoljarLijan,staraskitnica,drevnapijanicailukavonjuškalodamuparanema!Kudćešljepšihstvari?

Steklasetuirodbinanašihomladinaca,došlidavidesvojedječakejesulisezamomčili,brijulise,ličelinapraveratnike.

Marija,malaženicaCrnogGavrila,došladamalčiceposavjetujeiukorisvogaGavrešila.Čulaje, kaže, da on tamo u ratu pravi veliku larmu i galamu, prosta od njegove huke-buke nemožeščestitovojevati.

–Hoćeliteistjeratinapoljeizustanka,jadnatimajkanebila,budešlisetolikodernjao–plašilagajeona.–Nemojvišedatejačujemdasipraviohalabuku,jerćesvaštabitistobom.

–Dabogda u štenećoj kućici spavao ako nijesam bio najmirniji ratnik u bataljonu! – kleo segrešniGavrilouplašenožmirkajući.–Samomiseponekaddesilodazeričakurliknem,tektolikodapročistimgrloidasečetnicimakoljenazatresu.Jesamkojiputipucuknuoizpuškomitralješčićaneksevididajeratidajesasvimozbiljnovrijeme.Dabogdaratovaospečenimprasetomakolažem.

–IstinugovorinašeGavrilence-pilence–pohvaligapoljarLijan.–Tajaprostonijesamdosadničuodaonikakogovori.

–Manemožebiti?–začudisemalaMarija.–Ozbiljno,bogami.Nikada tajnijegovorio–zaklesepoljar iusebidodade:–Onjevječito

samourlao,dernjaose,vikao,grmio,roktao,njakao,trubio,ojkao...Polazeći kući,malaMarijapoljubiGavrilau čelo, namjestimukapukao što se to činimaloj

bebiipoučnoreče:–Budimidobar,pristojnoratujiakoseprehladiš,pazidanesrušišnečijukućukadbudeškijao.Poljar Lijan posebno je otišao u Strmonogu da u zaseoku ispriča ratnički život i pogibiju

njihovogKušlje.Svisuuseluplakalislušajućipoljarevupričuisvaksepostaraozarakijupasuzaspomendobromstaromkonju ispijenemnoge čaše.Raznježen i tužan,Lijan jeposlije togaotišaonavečedaspavauštaliizkojejeKušljakrenuonasvojslavniput.Napiosečakionajstarackojijepoljarupozajmiokošuljuiuzvjezdanomraspoloženjuuzviknuodižućištapupravcupunogmjeseca:

–Nežalimkošulje,sasvimjepoklanjamiuopštenemislimumiratikadsudošlaovakoslavnavremena!Akovasprevarimpaumrem,premlatitemekaonajgoruseoskudžukelu!

StriciLunjasusretošeseiznenadaitamogdjetočovjeknikadanebiočekivao:nauskombrvnuiznadpotoka.Tususesusrelajedinoonadvatupavajarcaizpriče,alikadjeupitanjuLunja,tonijebiloništaneobično.Uvijekona,kaoštovećznamo,ispadaiznenadaitamogdjejojsenenadaš.

Stric se pojavio s jedne, a Lunja ispala s druge strane brvna, pa su se najprije oboje trgli izačudili. Onda su se nekoliko trenutaka iznenađeno gledali, zatim su se tiho nasmiješili jedno nadrugo,pasuseopetmilopogledavali,paondasemalozastidjeli,pamalčicepocrvenjeli,pamaličakzbunili,paondaobojepogledaliustranukaodasetobožnisunividjeli,paonda...paonda...kobisvenabrojaoštasetumunjevitoodigralodokStricnijetobožiznenađenoviknuo:

–Kogajatovidim?–Akogajavidim?–dočekaLunja.–Zaronogakogajenestalouplanini?–Nestaoiopetsevratio!–kočopernodobaciStric.–Amnogisusedotlenaplakali–prijekornorečeLunja.

–Tibašnijesiplakala,većsmoitočuli–naburenoodrezadječak.–Znalasamjadaćešsevratiti–mirnokazaLunja.–Znala,znala!E,bašćusejednomtakoizgubiti,takonestatidaćeš...daćeš...Prostoćuskočiti

odjednom...Idabipokazaokakoćetoskočiti,Stricsemalotržeustranu,izgubiravnotežui–pljas!–bućnu

u osrednje dubok vir podmostom. Lunja ciknu i stuknu korak natrag da i sama ne bi pala. Striczabrbotauvodiibrzoizguranaplićak,autoizavrbazacilikanečijisrebrnglas:

–Ju-ju,nekosekupaobučen!Brzo,dapogledamo!BaškaodasesvezavjeriloprotivStrica:naobaluispadošeMaricaizanjomJovanče.–Stric!–kliknuplavadjevojčicaihitrozagaziuvodu.–Ovamo,dajmiruku!–Netreba!JasamiVrbasprelazio!–neljubaznoseotresepostiđeniStric,alitomukodMarice

ništanijekoristilo.LakšebiseipsetootresločičakanasvomrepunegolinekoMarice.–Daj,daj,ručicu!OslatkimojStriček,mokrimojmišiću,kokicemojapokisla,dajdateosam

putapoljubim!–gugutalajedjevojčicavješajućisedječakuovrat.Nijebilodruge,valjaloseprepustitiovojzašećerenojnapastipaštatesnađe.A dotle je Lunja stajala uz svoga Jovančeta i oboje su ćutke, ispunjeni sunčanom srećom,

posmatralikakoseubistrompotokuigrablještavo-srebmaribicacrvenperka.Takojeiunjihovimgrudima bezglasno poigravalo zlatno srce djetinjstva na izmaku: bili su za trenutak zajedno unemirnimdanimanarodnogustanka,uvelikimdanima, i to imjebilodosta.Višesenijemoglonitražitikadseokologineičitavazemljagori.

–Doniosamunjedrimazastavukojustezanasvezle–rečeJovančeprosto,bezhvalisanja,anatogaLunjapogledamilokaodajenjusamunasrcunosioiodgovorislakomsjetom:

–Znalasamjadanastiiznevjeritinećeš.– A i on vam je vjeran ostao do posljednjeg trena – s tugom pomisli Jovanče sjećajući se

poginulogbarjaktaraVicka.Znaojedaganikadnećezaboraviti.PredodlazakčeteizLipova,ponovosesastadošeuProkinugajusvičlanovibivšeJovančetove

družine.Bili su tuJovanče,Lunja,Stric,ĐokoPotrk,LazarMačak,Nikolicasprikolicomimnogidrugi..Doperja,naravno,ipoljarLijanidovedeRašidaBezKošulje,naštosvinjegovičetnidrugovidigoševeselugraju.

– Ura, evo nam našeg Rašida! Sila si, striče Lijane? Na sastanak je došla i učiteljica Lana idovela sa sobom čitavu pionirsku četu.Željela je damališani čuju kako im se bore njihovi starijidrugovi.

Varala se lijepa učiteljicaLana ako jemislila da pioniri ništa ne znaju o ratnim doživljajimasvojihstarijihdrugova.I tekakosubiliosvemučuli,pakadlipočešedakiteivezu,ispričašesvemnogoboljeiljepšenegoonikojisuusvemutomesamiučestvovali.

–Vidi,vidi!–čudiosepoljar.–Kadvasovakoslušam,svemiseonočinivišelijepo,amanjestrašno,iakoječestobilobašobratno.

–Aznamomiionoojahanjukrave–pohvalisejedanpionir.Poljarsetržeizbunjenozabrza:–Ne,ne,otomenemoj!Tojevojnatajnaili,kakoseučenoveli,konj...spiracija...Znate,tuseu

tajnostiisprobavadaliuratukravemogususpjehomdazamijenekonje.–IčičaLijanprvijepotvrdiodamogu–poluglasnodobaciRašidBezKošulje.Ispričašesetakoustaromlogorudružinemnogezgodeidoživljajiizdjetinjstva,izškoleirata.

Alimaočemsepričalo,uvijekjetu,nanekinačin,bioupletenipoljarLijan.Izsvakepričevirilojenjegovolukavooko,orilasekreštavavikaivitlaodobropoznatištap.

Dođoše tako na red i prve jahačkemuke i podvizi, a onda se, zna se, pomenu iKušlja. Svakponeštoispričaodobrodušnomstrpljivomkonju,opštemljubimcuseoskedječurlije.NezaboravišenionokakoseKušljanapiousvatovima,nitokakojebioukraden,ninjegovsusretsmedvjedom,ni

dolazakuškolu,međuđake.NanizasečitavanjegovaistorijasvedoonogastrašnogdanauKlancutuge.

– I tako, djeco, ja ostadoh bez svoga vjernog prijatelja, bez svoje desne ruke – završi poljarLijan posljednju priču o Kušlji. – Kakvog li će mi sad konja dati da mi nosi kazan i kuhinjskoposuđe?Kakavbiodabio,tajnećeniblizubitikaonašKušlja.

TekštotostaracizustikadseLazarMačaklupipodžepuiviknuvadećisvojdnevnik»Svaštar«izdžepa:

–Ura, sjetio samse!UseocetuVrgelju,podsamomplaninom,živiKušljinmlađibratŠušlja.Tamojeodvedenjošdokjebioždrijebe.Vidiosamgaprijedesetdana,donio jeunašuradionicunekooružjenapopravku.Evomuiadrese,zapisaosam.

–AličilinaKušlju?–povikapoljarLijaniusvijetljeočimakaodajedobroprodiskutovaospunombocom.

–IstiistackatiKušlja,samoje,kažu,maločudnećudikadsenakoganaljuti:ujedase,rita,gura,valja.Aveleidajevrlonestašankadseskimsprijatelji.Jednomjetakoušaoucrkvu,pakadjemeđunarodomprepoznaosvogljubimca,crkvenjaka,takojegromkozarzaodajepopuispalakadionica.

–Aha,tojekonjzamene!–viknuLijan.–SjutrazoromidemojaiJovančedagamobilišemozanašučetu.

–Takoje,slažemose!–graknučitavadružina.–ŽivioŠušlja!ŽivioLijan!Doksuonitakopričali,izdaljinepočedaodležemuklatopovskakanonada.UčiteljicaLanadižepogledupravcuizkogsečulatutnjavaiuzdahnu:–OnojenaKozari.Kažudasilnaneprijateljskavojskavećstežeobručokoplanine.Topovskagrmljavinaponovozatresebrda.Dječacisezgledašeizmeđusebe.–Čekajunasnovebitke–svečanoimirnorečeJovanče.Lunjamunatosamokrišompomilovaruku.Tolikojejedinoznalaimogladaučinizaonoga

kogajepredanovoljela.Nešto slično učinila je iMarica. Ona gurnu u rebra Lazara, zatim Strica i šapnu jednom pa

drugom:–Nemojsenegdjesakritikadtopovidonasdođu.BojimsedaostanemsamaPlavokosiđavojoš

uvijeknijeznaovolilivišeLazarailiStricailisujojobojicapodjednakodragi.–Biće posla zamene imogaGavrila! – došanuĐoki Potrku,RašidBezKošulje osluškujući

jedvačujnodudukanjemitraljezasKozare.LijanpotapšaJovančetaporamenuizamišljenoreče:– Sjutra uzimamoŠušlju za ular pa u nove bitke.A jednog dana, sinko, četa će tražiti novog

kuvarainovogagosuzanemirnogŠušlju,jerćestariLijanotputovatidaleko,daleko...–Akudato?–prenuseJovančeizazebegaokosrca.–TamokudjeotišaomojstariKušljaikudodlazesvionikojijednomporazgovarajuočiuoči

smitraljezom–rečestaripoljariuočimamuzasvijetlješesuze.

KRAJ

1–Asker–vojska

2–Đuzel-đeisija–kićenoruho.

3–ćar–zarada,korist