-
B. GLAVII: Hrvatskilatinisti-humanistietc.Senj, zb. 17, str.
61-68 (1990)
BRANIMIR GLAVII
HRVATSKI LATINISTI-HUMANISTI NA RAZMEU XV/XVI. STOLJEA
Branimir Glavii UDK:886.2.09+873.09 Filozofski fakultet Izvorni
znanstveni rad Sveuilita u Splitu Ur.: 1990-04-05 YU, 57000
Zadar
U uvodnom dijelu autor opisuje ope prilike u Hrvatskoj i Evropi
i okolnosti koje su uvjetovale pojavu latinista-humanista na
hrvatskom tlu, npr. dolazak talijanskih pedagoga u nae krajeve,
odlazak naih mladia u talijanske sveuiline gradove, nae solidne
gradske i kaptolske kole.
Obraujui nae humanistike centre: Dubrovnik, Kotor, Hvar, Korulu,
Zadar i nae humanistike centre u dijaspori, autor je najvie
pozornosti posvetio Zadru, koji je bio jedno od najranijih i
najpoznatijih okupljalita uvenih humanista.
Nakon pregleda humanistikih centara slijedi razrada knjievnih
rodova i vrsta koje su zastupljene kod naih humanista.
U zakljuku istaknuto je da je hrvatska latinska humanistika
knjievnost po jeziku i veem dijelu tematike internacionalna, ali je
osobito u razdoblju izmeu krbavske i mohake bitke obiljeena i
snanom nacionalnom svijeu.
Ope p r i l ike . Hrvatski humanizam jedan je od najranijih i
najdugovjenijih u cijeloj Evropi: traje gotovo dva stoljea, od
prvih decenija petnaestoga do poetka sedamnaestoga, pa se u doba
koje nas ovdje zanima nalazi ve na pola svoga ivotnoga puta, u fazi
punine i zrelosti velikog broja knjievnih oblika. Usporedbe radi
spomenimo da se humanizam u Njemakoj, naprimjer, Portugalu i
panjolskoj javlja tek krajem 15. stoljea, a u Engleskoj i kotskoj
jo kasnije, negdje sredinom 16. stoljea. Tolika prednost, kad je
rije o postanku, u odnosu i na neke druge zemlje osim spomenutih d
se objasniti dobrim dijelom ne samo blizinom njegova izvorita -
Italije nego i injenicom da su s Apeninskim poluotokom nai
priobalni krajevi, gdje je humanizam pustio najdublje korijene,
bili od davnine viestruko i kontinuirano povezani, napose od 1409.
naovamo, kad je Dalmacija potpala pod vlast Venecije. Meutim, uz
rani dolazak
61
-
B, GLAVIf: Hrvatskilatinisti-humanistietc.Senj, zb. 17, str.
61-68(1990) pojedinih istaknutijih talijanskih humanista pedagoga
koji su se rado odazivali na pozive to su im upuivani od uprava
naih primorskih komuna te uz rani odlazak mnogih naih talentiranih
mladia na studij u talijanske sveuiline gradove Padovu, Bolognu i
dr. te njihov povratak po kolovanju i predani duhovni rad u
domovini - na brz prihvat humanizma u nas djelovali su i neki
povoljni domai preduvjeti, napose dug kontinuitet solidnih gradskih
i kaptolskih kola u kojima su se rano uz vjersku nastavu predavala
i studia huntaniora. Zahvaljujui tomu latinski je, koji je bio
glavnim jezinim medijem u kulturnom i javnom ivotu i za humanizma,
sve potpunije usvajao norme klasikoga latiniteta pa njegov prijelaz
u aktualnom trenutku iz srednjovjekovnoga u humanistiki nije bio
iznenadan, nego postepen, prirodan i uvelike neovisan o
importu.
Naalost, svi drugi uvjeti prijeko potrebni za bujniji i
slobodoumniji razvoj toga svjetovnog i svjetskog pokreta, nuni za
bri i korjenitiji preobraaj dotadanjeg svjetonazora, nisu u nas
bili ni izdaleka tako povoljni kao netom spomenuti, iz vie razloga,
napose zbog skuenih i sve nesigurnijih domaih prilika. Kao to je
poznato, neolatinitet openito, kao nadgradnja koja se nije stjecala
u kui nego tek sistematskim kolovanjem, nigdje, pa tako ni u doba
humanizma, ne pokriva cio nacionalni teritorij, jer je po svojoj
prirodi, ve kao izraz komunikacije obrazovanih slojeva, usmjeren na
urbane sredine, koje su pruale izdanije mogunosti za razvoj
zahtjevnijih intelektualnih djelatnosti. Meutim, zbog sve
uestalijih provala Turaka u nae krajeve velik je dio unutranjosti
doskora pretvoren u stalno ratite, temeljito opustoen ili okupiran,
pa je humanizam, koliko ga je bilo, a bilo ga je, kako se pokazalo,
u zaecima i u Bosni, ubrzo uguen, a latinizam zadugo uniten. Ostao
je slobodan, ali stalno ugroen, samo uzak obalni pojas, otoci i
neki dijelovi sjeverozapadne Hrvatske. Tu su se s toga i razvili
svi nai vaniji humanistiki centri, podosta nejednaka intenziteta i
prosperiteta.
Nadalje, nepostojanje viih kola i sveuilita, nepostojanje
renesansnih vladarskih dvorova, gdje su suvremeni intelektualci
najbolje mogli doi do izraaja i gdje su njihove usluge bile
najtraenije, bili su vrlo esto razlogom to su mnogi nai istaknuti
humanisti naputali svoj rodni kraj i odlazili irom u svijet (u
Ugarsku, Italiju, Njemaku, Francusku, Poljsku i drugamo), gdje su
neki ostajali i doivotno, dajui znatan doprinos izgradnji napredne
evropske misli i humanizma openito u dotinim zemljama. Rezultat
svega bio je taj da je Hrvatska u to doba imala relativno
najbrojniju emigraciju intelektualaca, od kojih ipak veina nije
prekidala veze s domovinom, dokazujui svoju pripadnost Hrvatskoj
upravo svojim radom kad su joj bili najpotrebniji, o emu e jo
posebno biti govora. Iz toga razloga smatramo ih danas - u prolosti
smo, moramo rei, bili mnogo nemarniji, to su tudinci obilno
koristili - punopravnim dijelom hrvatskoga nacionalnog bia i
Hrvatske, a ne samo univerzalne evropske latinistike
knjievnosti.
Humanis t i k i centr i . Od jaih humanistikih centara u
domovini prvenstvo, to se tie postanka, pripada Zadru, gdje se
zaeci humanizma manifestiraju ve na prijelazu 14/15. stoljea u
djelatnostima karakteristinim openito za ranu fazu, kao to je
sakupljanje antikih natpisa i prepisivanje klasikih kodeksa, to se
ovdje vee uz ime Jurja Benje (umro 1447). Okupljalite humanista
bilo je u prvo vrijeme u samostanu sv. Krevana za opata Petra
Krave, kamo zalazi i latinski notar i prvi hrvatski pjesnik Zadra
Jerolim Viduli, a poslije zadarska rezidencija ninskoga biskupa
Jurja Divnia, koji je i sam bio latinski pjesnik. Meutim, krupnija
zadarska imena djeluju izvan Zadra, filozof i govornik Nikola
Zadranin i astronom Friderik Grisogono, obojica u Italiji, dok u
Zadru dugo slubuju i stvaraju Mleanin Maffeo Valaresso, nadbiskup,
i Palladio Fosco, glasoviti humanist kod koga je u Italiji studirao
i na ibenanin Ivan Polikarp Severitan i mnogi drugi; Valaresso,
pisac opsene korespondencije s uglednim ljudima Dalmacije i
Italije, Palladio, autor putopisa De situorae Illyrici. Humanizam
je u Zadru dosegao vrhunac ve krajem 15. stoljea. Naemu vremenu od
istaknutijih stvaralaca u latinskom pripada samo biskup modruki
imun Koii Benja svojim dvama protuturskim govo-
62
-
B. GLAVII: Hrvatski latinisti-humanisti etc.Senj, zb. 17, str.
61-68 (1990)
rima, jer je u Zadru u 16. stoljeu latinizam u knjievnosti
prepustio svoje mjesto hrvatskom jeziku (Zorani, Barakovi i
dr.).
Podosta drugaiju sliku prua razvoj humanizma i sudbina
neolatiniteta u Dubrovniku. Njegovi se poeci javljaju kasnije
negoli u Zadru, negdje sredinom 15. stoljea, a veu se uz ime
pjesnika Vuka Bobaljevia, od koga nam se nita nije sauvalo, a tako
ni od Petra Menetia, za koga samo znamo da je postigao naslov poeta
laureatus i bio, moda, uenik glasovitoga talijanskog humanista
Pomponija Leta. Malo se sauvalo i od knjievnog rada Ivana Guetia,
koji je po svjedoanstvu Ilije Crijevia bio cijenjen kao latinski
pjesnik. Meutim, zahvaljujui ekonomskom prosperitetu i osiguranoj
samostalnosti drave-grada, humanizam u Dubrovniku doivljava krajem
15. i u prvim decenijama 16. stoljea snaan procvat i dosee svoj
vrhunac u cijelom nizu istaknutih literata. Ilija Crijevi, uenik
Tidea Acciarinia i Pomponija Leta, na je najvei lirski latinski
pjesnik u domovini, a uz Panonca Ivana esmikog svojim je ljubavnim
pjesmama i najsvjetovniji te ini otar kontrast Jakovu Buniu, takoer
velikom talentu, ali religioznom pjesniku, po ocjeni stranih
strunjaka jednom od najveih kranskih pjesnika renesanse. Buni i
Maruli, s jedne strane, a s druge Cesmiki i Ilija Crijevi
predstavljaju dva idejna pola nae humanistike knjievnosti koja se
razvijala, ovisno o jaini domaih ili stranih utjecaja, na crti
izmeu tradicionalne duhovnosti i okrenutosti svjetovnim
preokupacijama najrazvijenijih sredina Zapada. Kao lirski pjesnik
bio je u to doba na glasu i Karlo Puci, autor male zbirke ljubavnih
pjesama. Suvremenik je spomenutih, no manji talenat, vrlo plodan i
raznovrstan, i lirski i epski pjesnik Damjan Benei. Od prozaista
istom krugu pripadaju filozof Juraj Dragii i briljantan stilist,
historiar Ludovik Crijevi. Za Dubrovnik je u odnosu na sve nae
humanistike centre karakteristino to da latinizam u knjievnosti
traje nasmanjenim intenzitetom sve do 19. stoljea dajui to dalje
sve vei broj krupnih imena evropskog formata, kao to su pjesnici i
prevodioci Rajmund Kuni i Brno Damanji, fiziar Ruder Bokovi,
filozof Be-nedikt Stay i satiriar Dono Rasti.
Najkrupnije je ime ibenskoga humanistikog kruga Juraj igori,
koji je djelovao od sredine do kraja 15. stoljea. Istakao se kao
pjesnik, a pisao je i prozu i prevodio narodne poslovice na
latinski. I prije njega, kako sam spominje, bio je u ibeniku
kulturni i knjievni ivot razvijen, ali od svih tih djelatnika,
igorievih prethodnika, nije se nita sauvalo niti nam je itko i po
imenu poznat. U doba koje nas ovdje zanima djelovao je u ibeniku,
no ipak preteno u Italiji, Ivan Polikarp Severitan, plodan i
raznovrstan pisac: filozof, teolog, filolog, pjesnik, poeta
laureatus. esnaestom stoljeu pripadaju Vranii, Antun, Mihovil i
Faust; prvi, nadbiskup ostrogonski, primas ugarski, kardinal,
istaknuti diplomat, prozaist i pjesnik, istraiva i znanstvenik ;
drugi, Mihovil, pisac hrvatskih i latinskih pjesama, a Faust,
inventivni pronalaza u tehnici (Machinae novae), filozof i
leksikograf (autor glasovitoga petojezinog rjenika). No svi su oni
najveim dijelom djelovali izvan rodnoga grada.
Snana ali kratka humanistika djelatnost odvijala se u Splitu
potkraj 15. i u prvim decenijima 16. stoljea. Glavno je ime kruga,
koje mu daje i osnovni ton, Marko Maruli, na najistaknutiji
humanist konzervativne orijentacije, moralno-teoloki pisac
svjetskoga glasa te slavni religiozni hrvatski i latinski pjesnik
(Judita i Davidijada). Ostali su lanovi kruga: Franjo Bo-ievi
Natalis, Nikola i Antun Alberti, Franjo i Jerolim Martini,
Kristofor i Jeronim Papali, Kristofor i Toma Niger i dr. Za
splitski je krug karakteristino to da su mu lanovi najveim dijelom
djelovali u domovini, ali se nakon Marulieve smrti humanizam u
Splitu ugasio.
U Trogiru 15. stoljea djeluje nekoliko istaknutih talijanskih
nastavnika humanista, medu kojima i ve spomenuti Palladio Fosco. Od
domaih ljudi prvo se susreemo s imenima Ivana i imuna Sobote
(sredinom 15. stoljea), od kojih se prvi dopisivao sa zadarskim
nadbiskupom M. Valaressom. Neto kasnije istie se nekoliko lanova
obitelji ipiko: Petar, sakuplja natpisa, njegov sin Koriolan,
historiar i sudionik u ratovima Venecije protiv Turaka, te njegov
sin
63
-
B. GLAV 11: Hrvatski latinisti-humanisti etc.Senj, zb. 17, str.
61-68(1990)
k, latinski pjesnik, od koga nam se sauvala samo jedna pjesma.
Istom stoljeu pripada Matej Andreis, pjesnik izgubljenih elegija,
od koga nam se takoer sauvala samo jedna pjesma, svadbena pjesma u
ast Vladislava II Jagelovia. Meutim, najistaknutije ime trogirskog
humanizma, Fran Trankvil Andreis, pripada svojim radom u cijelosti
16. stoljeu. Bio je dulje vrijeme diplomat u slubi raznih dvorova
(francuskog, ugarsko-hrvatskog, habsburkog). Pisao je pjesme, ali
preteno prozu: filizofske traktate u obliku dijaloga, rasprave o
govornitvu i govore.
I u kotorskoj je gradskoj koli slubovalo nekoliko talijanskih
humanista. Od domaih se u 15. stoljeu istiu filozof Nikola Modruki,
biskup modruki, koji je neko vrijeme boravio na dvoru Matije
Korvina i druio se s glasovitim Ivanom Vitezom od Sredne. Neto je
mladi od Modrukoga Bernard Pima, uenik Pomponija Leta, latinski
pjesnik poeta laureatus. Humanizam u Kotoru dostie svoj vrhunac,
ali i kraj, u 16. stoljeu. Najistaknutija su imena pjesnici
Lu-dovik Paskovi i Ivan Bolica. Uz njih se susree i nekoliko lanova
obitelji Bizanti (Trifun, Luko i Marijan) i obitelji Bua (Vinko i
Frano), takoer latinski pjesnici.
No dok su u svim navedenim sredinama domai i strani humanisti
djelovali zajedno unutar istoga kruga, u Istri se Romani i Slaveni
okupljaju uglavnom zasebno: Romani u Kopru i Piranu, Hrvati u
Labinu. Iz Kopra je jedan od najistaknutijih ranih humanista uope,
Petar Pavao Vergerije Stariji (1400-1444). Iz Labina pak potjeu nai
humanisti istaknuti protestanti Matija Grbi, Baldo Lupetina i,
najslavniji, Matija Vlai.
Od otoka u razdoblju humanizma prvenstvo pripada Hvaru. Tu se
poetkom 16. stoljea istiu u knjievnosti dva brata Pribojevia,
Jeronim i Vinko, prvi teolog, iji je rad jo slabo istraen, a drugi
govornik i historiar, autor glasovita rodoljubnog djela De origine
successibusque Slavorum. No latinizam je na Hvaru bio kratka
vijeka, a umjesto njega razvila se uskoro bogata knjievnost na
hrvatskom jeziku ( Hektorovi, Lui i dr.).
Razmeu 15/16. stoljea pripada i Korulanin Jakov Banievi,
diplomat pri mnogim evropskim dvorovima i vrhunski
epistolograf.
Meutim, na sjevernim je otocima, Krku, Cresu, Rabu i Pagu,
humanizam bio slabije razvijen, emu uzrok, kako se uzima, lei u
snanoj, latinizmu oponentskoj glagoljakoj tradiciji, koja je najjae
bila ukorijenjena upravo u toj regiji. Humanisti, koliko ih je
bilo, rodom odatle, djelovali su preteno u drugim sredinama, kao
naprimjer ugledan filozof i polihistor iz 16. stoljea Creanin
Franjo Petri u Italiji.
U sjevernoj su Hrvatskoj, napose u Zagrebu, postojali u poetku
solidni preduvjeti za prihvat i razvoj humanistikih djelatnosti:
dobra se obrazovanost stjecala u brojnim kolama, samostanskim,
kaptolskim i gradskim. Takoer se ve od 13. stoljea uobiajilo
odlaziti na studij u Italiju, Austriju, pa ak u Francusku, a po
povratku su nai ljudi preuzimali visoke crkvene i javne funkcije. U
Zagrebu je ve postojala i bogata metropolitanska biblioteka. No
okolnosti su se u osvit humanizma iz osnove izmijenile. To je
uzrokovala, s jedne strane, slaba zatienost od moguih turskih
provala, a s druge uspostavljanje jakoga i privlanog humanistikog
centra u sigurnoj unutranjosti, na dvoru u Budimu, kamo se stjecao
velik broj talenata iz raznih krajeva nae domovine, ne samo iz
sjeverne Hrvatske. Stoga se humanizam i u Zagrebu poeo razvijati
tek od sredine 16. stoljea, a karakteristika mu je aktivnost u
slubi protureformacije. Glava je kruga biskup i ban Juraj
Draskovic, kolovan u Italiji, Poljskoj i Austriji, pisac latinskih
govora i filozofskih traktata.
Humanistiki se rad na dvoru u Budimu zaeo dolaskom spomenutoga
Petra Pavla Verge-rija, a prve su njegove pojave vezane uz ime
Ivana Viteza od Sredne (14(H)-1472), odgojitelja kralja Matije
Korvina, ostrogonskog nadbiskupa i primasa Ugarske. Osnovao je
sveuilite i akademiju znanosti u Pounu i biblioteku u Budimu, a
bavio se i knjievnim radom; pisao govore i poslanice. No najvee je
knjievno ime Korvinova kruga na Ivan esmiki, po opem sudu
64
-
B. GLAVII: Hrvatski latinisti-humamsti etc. Senj, zb. 17, str.
61-68(1990) najbolji latinski pjesnik svoga vremena izvan Italije;
pisao je epigrame, panegirike, elegije. Nakon Korvinove smrti
(1490) krug se postupno ugasio, a humanistika se djelatnost
prenijela za neko vrijeme na dvor Ivana Zapolje, na kojem je takoer
djelovao niz istaknutih humanista iz cijele zemlje: Trankvil
Andreis, Antun Vrani, Ivan Statili, Juraj Utieni i dr. - govornici,
epistolografi, diplomati.
Sredini i jo vie drugoj polovici 16. stoljea pripada rad
nekolicine vrhunskih naih stvaralaca protestanata ili bliskih
protestantizmu, koji su svi bili prisiljeni ivjeti u emigraciji, u
sigurnosti od progona protureformacije. Meu ostalima to su napose
dva Istranina, Matija Grbi i osniva tilozofsko-teoloke radikalne
struje tzv. flacijanizma Matija Vlai, Zagorac Andrija Dudi,
Zagrepanin Pavao Skali i, ve na samom kraju humanizma, Rabljanin
Markantun Do-minis.
Knj ievnost . Ve iz ovoga sumarnog pregleda najznatnijih
humanistikih centara moglo se, vjerujem, dovoljno razabrati da je
hrvatska latinistika knjievnost u doba humanizma -raunajui onu u
domovini zajedno s onom u dijaspori - vrlo opsena i raznovrsna. U
njoj su u veoj ili manjoj mjeri zastupljeni, i to znatnim estetskim
dostignuima, svi rodovi i vrste, aktualni u onodobnoj Evropi, koji
su preuzeti iz grko-rimske starine.
U poeziji je izuzetno omiljen bio ep, i to religiozni,
biblijski, koji je upravo u pjesnika s razmea 15. i 16. stoljea
dosegao u nas vrhunac. Najbolja ostvarenja predstavljaju
alegorijski spjevovi Otmica Kerbera Dubrovanina Jakova Bunia i
Davidijada Marka Marulia. Najopsenije su pak dvije kristijade, De
vita et gestis Christi ve spomenutoga Bunia i De mor-te Christi
Damjana Beneia. Ovamo valja pribrojiti i Solimaidu ibenanina Ivana
Pohkarpa Severitana, spjev manjega opsega i skromnijega umjetnikog
dometa. Znatni su uspjesi postignuti u epici i u kasnijim
stoljeima, ali ne vie u religioznom, nego u filozofskom i
prirodo-znanstvenom epu, kojih su u nas najsjajniji predstavnici
Ruder Bokovi i njegov sugraanin Benedikt Stay.
Razvijena je ve bila i lirika, i to religiozna, moralistika,
kakva je osobito Marulieva, ali i ljubavna, vrlo slobodnih sadraja,
Ivana esmikog i Ilije Crijevia ili pak platonska, kojoj je skloniji
Dubrovanin Karlo Puci.
Elegija je jedna od trajnih humanistikih i uope neolatinistikih
vrsta. Raznolike je, kao i u antici, tematike, i mnogi su se
pjesnici u njoj okuali. Ljubavnom se elegijom u naem razdoblju
proslavio Ilija Crijevi, a rodoljubnom, u prethodnom stoljeu, Juraj
Sigori.
I pjesnika je poslanica rano i obilno zastupljena, pa je
nalazimo gotovo u svih i ranijih i kasnijih pjesnika.
Epigram je pak jedna od onih vrsta u kojoj su nai latinisti
ostvarili najvee uspjehe, a najvrednije je postigao ve jedan od
najranijih naih humanista Ivan esmiki, oduevljeni sljedbenik
Marcijala.
Uz pjesniku je poslanicu vjerojatno najkarakteristiniji za
poeziju humanizma, u nas i drugdje, upravo panegirik, rezultat
klijentskih obaveza pjesnika spram svojih monih pokrovitelja. Meu
mnogim stvaraocima valja ponovo istaknuti Ivana esmikog, napose
njegov panegirik uitelju Guarinu, te Feretreidu Ivana Polikarpa
Severitana, koja je ispjevana u obliku omanjeg epa.
Satira je jo u zaetku. Meu rijetkima koji se njom bave u naem
razdoblju istie se, bar brojem pjesama, Dubrovanin Damjan Benei. No
najvii domet kao naslijeena antika vrsta horacijevskoga tipa
doivjet e satira gotovo na samom kraju naega neolatiniteta, u djelu
Dubrovanina Dona Rastia s poetka 19. stoljea.
Interesantno je, meutim, napomenuti da je jedna od proslavljenih
antikih i veoma omiljenih novovjekih vrsta - pastorala (rije je o
latinskoj eklogi) - bila u nas openito slabije za-
65
-
B. GLAVICIC: Hrvatskilatinisti-humanistietc.Senj, zb. 17, str.
61-68 (1990) stupljena, a u pjesnika naega razdoblja nalazimo je
tek u djelu upravo spomenutoga Damjana Beneia.
Takoer je jedan cio knjievni rod, drama, bio u cijelom
novovjekom latinitetu slabo razvijen - iroj je publici u novim
prilikama latinski i u gledalitu ostao stran - pa tako ni u nas
nema u tom razdoblju znatnijih ostvarenja, i sve se u stvari svodi
na neke kasnije igrokaze za kolske potrebe.
to se tie proze, religiozno-moralistika knjievnost iz pera Marka
Marulia dostie najvei domet u nizu svjetski priznatih djela, medu
kojima De institutione bene beateque vivendi predstavlja ujedno i
prvi hrvatski bestseler.
U filozofiji, pisanoj biranim jezikom i stilom, to i jest glavni
razlog zato takva djela ubrajamo u onodobnu knjievnost, djeluje niz
istaknutih stvaralaca poput Jurja Dragiia, Nikole Modrukoga,
Trankvila Andreisa, i nadasve, ve spomenutoga Creanina Franje
Petria.
Ovamo pripadaju i politoloka djela medu kojima se u naem
razdoblju istie Monoregia Ivana Polikarpa Severitana, traktat na
temu o suvremenom vladaru, skromniji pandan Machia-vellievu II
principe.
Historiografija je takoer ve dala nekoliko istaknutih imena:
Trogiranina Koriolana ipi-ka, Hvaranina Vinka Pribojevia i jednoga
od najboljih stilista Dubrovanina Ludovika Crije-via.
Kao i pjesnika poslanica tako i prozna epistolografija ima ve
rano vei broj zapaenih predstavnika. Iz naeg razdoblja valja na
prvom mjestu spomenuti Antuna Vrania i Jakova Banievia, a iz
prethodnoga Zadranina Valaressa te Ivana Viteza od Sredne.
Razvija se i knjievna biografija: Franjo Boievi Natalis pie
kieno Maruliev, a Antun Vrani ivotopis Petra Berislavia.
Povijesno-geografsku prozu zastupa Ivan igori djelom De situ
Illyrici, a putopisno--geografsku njeguju Antun Vrani i Bartol
urdevi opisujui balkanski Jugoistok i maloazijsku Tursku.
Zaecima leksikografije u nas pripada Lexicon Ilije Crijevia te
zbirka citata Multa et varia Marka Marulia. No vrhunac u naoj
leksikografiji humanistikog razdoblja predstavlja petojezini rjenik
Fausta Vrania s kraja 16. stoljea.
I da zakljuim! Po jeziku i velikim dijelom po tematici
internacionalna, hrvatska je latini-stika knjievnost, napose ovoga
razdoblja koje nas ovdje zanima (izmeu krbavske i mohake bitke),
obiljeena i jednom izrazitijom specifinou: snanom nacionalnom
svijesti velikog broja stvaralaca, koja se manifestirala na razne
naine izraenim rodoljubljem, a najbolje u zdunom angamanu oko
protuturskih akcija, u brojnim govorima, istupima, napisima i
apelima raznim evropskim forumima i dvorovima za hitnu i efikasnu
pomo Hrvatskoj protiv nadmonijeg neprijatelja. Teko je nai iole
znatnijeg i utjecajnijeg naeg humanista-latinista koji nije u veoj
ili manjoj mjeri bio zaokupljen protuturskom djelatnou u okviru i
izvan svojih knjievnih opredjeljenja. Ilustracije radi spomenimo za
ovu priliku samo neke. To su ve najraniji elegiari Ivan esmiki i
Juraj igori, historiari Koriolan ipiko i Ludovik Crijevi, filozofi
Nikola Modruki i Trankvil Andreis, biograf Petra Berislavia Antun
Vrani, diplomati Feliks Petani i Juraj Utieni te niz ostalih
pojedinaca poput Splianina Boievia Natalisa, Dubrovanina Damjana
Beneia, Kotoranina Ludovika Paskovia. Tu je i otac hrvatske
knjievnosti Marko Maruli s brojnim takvim istupima u svojim i
hrvatskim i latinskim djelima, a najdirektnije u posebno tiskanoj
poslanici papi Hadrijanu VI. Osobno su se i ivom rijeju zaloili za
Hrvatsku i s tom svrhom putovali u inozemstvo mnogi izvrsni
govornici, svjetovni i crkveni dostojanstvenici: knezovi Bernardin,
Vuk i Krsto Frankopan, Stjepan Posedarski, biskupi, splitski Toma
Niger, ninski Juraj Divni, trogirski Frano Marcello, a nadasve
modruki imun Koii Benja, ija dva govora u Rimu na koncilu (1513) i
pred papom Leonom X (1516) pred-
66
-
B. GLAVII: Hrvatski latinisti-humanistietc.Senj. zb. 17, str.
61-68 (1990) stavljaju vrhunac u tome anru i uskoro e - ast mi je
izvijestiti ovaj skup - biti objavljeni u novom, dvojezinom
izdanju. Imajui dakle u vidu portvovnost i uloeni trud svih
spomenutih i jo mnogih drugih zbog kratkoe vremena nespomenutih,
bez obzira na slab odaziv Evrope i minimalnu stvarnu korist od
tolikih apela, sjeajui se danas svih naih junaka koji su se bilo
maem bilo perom borili za slobodu svoje domovine, mi im svima
zajedno izriemo ovim naim znanstvenim skupom nau dunu i trajnu
zahvalnost.
LES LATINISTES-HUMANISTES ENTRE LE XVe ET LE XVIe SIECLE
Resume
A la suite de nombreuses circonstances defavorables, surtout
cause de fait qu'une grande partie de l'interieur du pays fut
transformed en un champ de bataille permanent ou occupee par les
Turcs, rhumanisme chez les Croates, un des plus vieux et des plus
durables dans toute -rope (du XVC au XVIP" s.), ne se developpa que
dans certains milieux du littoral adriatique plus prosperes et
Fabri des differents accidents (Zadar, ibenik, Trogir, Split,
Dubrovnik, Kotor, ristrie, les iles et les parties nord-ouest de la
Croatie avec Zagreb). Cependant etant donne les conditions tres
mediocres dans le pays (l'inexistance de cours Renaissance de
souverains, d'eco-les superieures et d'universites etc.) un grand
nombre de nos humanistes de tous ces centres aus-si quitte le pays
et part Tetranger ou ils ont deploye une grande activite
intellectuelle de different caractere dans toute (Hongrie, Italic
Allemagne, France, Pologne etc.).
est entre le XVC et le XVIC siecle, l'epoque entre la bataille
de Krbavsko polje (1493) et celle de Moha (1526), que la situation
devint critique quand, pour les raisons citees, eut lieu en Croatie
une des emigrations des plus nombreuses de ses intellectuels.
Malgre tout la meme e-poque rhumanisme croate atteint son apogee
dans un nombre considerable des creations litte-raires d'apres les
criteres europeens (Maruli, esmiki, Jakov Buni, Ilija et Ludovik
Crijevi, Antun Vrani et beaucoup d'autres).
Internationale, quant la iangue et pour la plupart quant aux
themes, la litterature des la-tinistes croates, surtout de Tepoque
de rhumanisme, revele aussi une specificite remarquable: c'est la
profonde conscience nationale d'un grand nombre des createurs qui
se manifesta de toute evidence dans Tengagement scrupuleux dans
toutes les actions entreprises contre les Turcs, ce qui est une des
raisons pourquoi nous traitons cette litterature dans la patrie
ainsi que celle qui a ete diffusee dans le monde, non pas seulement
comme une partie respectable de la litterature europeenne
universelle, mais aussi comme une partie integrale de la
litterature croate.
6?
-
B. GLAVICIC: Hrvatskilatinisti-humanistietc.Senj, zb. 17, str.
61-68(1990)
Gornji dio kasnogotikog pastorala (pastirski tap) posljednjega
krbavskoga biskupa Kristofora (ti499), srebro pozlaeno, rad
venecijanskog zlatara iz druge pol. XV. st., Riznica sakralne
batine Senj, br. 61, snimio S. UI rich
68