- IZAZOVI INTEGRIRANOG ODGOJA I OBRAZOVANJA - Dejana Bouillet UVOD Osiguravanje jednakih obrazovnih šansi i poticajnih odg.- obr. okruženja bitan je preduvjet socijalne integracije onih koji su zbog različitih etioloških čimbenika suočeni s mnogim teškoćama Bitno sudjelovanje cjelokupne društvene zajednice, no ponajprije stručnjaka edukacijsko- rehabilitacijskih znanosti (rehabilitatori, logopedi, socijalni pedagozi) te psihologa, pedagoga i socijalnih radnika u edukaciji i svakodnevnoj pomoći u radu s takvim učenicima i djecom ODGOJNO- OBRAZOVNA INTEGRACIJA (dio šire socijalne integracije)je proces, cilj i organizacijski sustav koji PODRAZUMIJEVA kreiranje uvjeta za djecu s teškoćama u razvoju koji će u svakom konkretnom slučaju osigurati najmanje restriktivnu okolinu za njihov razvoj. OPRAVDANA JE samo ako se uz njenu pomoć već u ranoj dobi poboljšava socijalni status te djece, a USMJERENA JE široj socijalnoj integraciji osoba sa posebnim potrebama na slabljenje i nestajanje segregacijskih mehanizama Odg.-obr. integracija pretpostavlja i traži individualizirani pristup svakom djetetu, ona znači oblikovanje raznolikih odg.-obr.alternativa, podrazumijeva 1
54
Embed
Bouillet, D. - Izazovi Integriranog Odgoja i Obrazovanja - Skripta 2
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
- IZAZOVI INTEGRIRANOG ODGOJA I OBRAZOVANJA -
Dejana Bouillet
UVOD
Osiguravanje jednakih obrazovnih šansi i poticajnih odg.-obr. okruženja bitan je
preduvjet socijalne integracije onih koji su zbog različitih etioloških čimbenika suočeni s
mnogim teškoćama
Bitno sudjelovanje cjelokupne društvene zajednice, no ponajprije stručnjaka edukacijsko-
rehabilitacijskih znanosti (rehabilitatori, logopedi, socijalni pedagozi) te psihologa,
pedagoga i socijalnih radnika u edukaciji i svakodnevnoj pomoći u radu s takvim
učenicima i djecom
ODGOJNO- OBRAZOVNA INTEGRACIJA (dio šire socijalne integracije)je proces,
cilj i organizacijski sustav koji PODRAZUMIJEVA kreiranje uvjeta za djecu s
teškoćama u razvoju koji će u svakom konkretnom slučaju osigurati najmanje restriktivnu
okolinu za njihov razvoj. OPRAVDANA JE samo ako se uz njenu pomoć već u ranoj
dobi poboljšava socijalni status te djece, a USMJERENA JE široj socijalnoj integraciji
osoba sa posebnim potrebama na slabljenje i nestajanje segregacijskih mehanizama
Odg.-obr. integracija pretpostavlja i traži individualizirani pristup svakom djetetu, ona
znači oblikovanje raznolikih odg.-obr.alternativa, podrazumijeva osiguranje povoljnih
subjektivnih i objektivnih pretpostavki za psihosocijalni razvoj i obrazovni napredak
djeteta s razvojnom smetnjom u redovitim uvjetima, uključuje individualni i grupni rad
prema dodatnim obrazovnim ili rehabilitacijskim programima, omogućuje protočnost
odg.-obr. sustava..
PRETPOSTAVKE SOCIJALNE INTEGRACIJE : su osiguravanje jednakih
obrazovnih šansi i poticajnih odg.-obr.okruženja za svu djecu, posebni programi potpore
učiteljima i odgojiteljima te sudjelovanje ukupne društvene zajednice.
1
1. KONCEPTUALNI OKVIR INTEGRIRANOG
ODGOJA I OBRAZOVANJA
OSNOVNA PARADIGMA: osobe su shvaćene kao biološko- psihosocijalni sustavi, što
znači da se oštećenje (teškoća, posebna potreba) javlja kao jedan od mnogih elemenata
strukture, pa je njegovo značenje za socijalnu okolinu određeno time u kakvim je
relacijama i interakcijama s ostalim elementima strukture
Razvoj odnosa društva prema osobama s organski uvjetovanim teškoćama socijalne integracije
dijeli se na četiri povijesna pristupa (razdoblja)- razdoblje potpunog isključivanja iz društva,
medicinski model (19.st.), model deficita(kraj 19. I poč.20.st.) i socijalni model- 80.-te g 20.st
do danas (institucionalizacija, deinstitucionalizacija i život u zajednici). Ovaj odnos društva
uvjetovan je dominantnim filozofskim pravcima i pogledima na učenje i društvenim okolnostima
(ratovi, epidemije, potreba za radnom snagom)
KOMPONENTE
REHABILITACIJE
MEDICINSKI
MODEL
MODEL DEFICITA SOCIJALNI
MODEL
PREDMET Teškoća, nesposobnost
osobe
Posebna potreba osobe Sposobnosti, interesi,
potrebe i prava osobe
CILJ Promjena osobe radi
uklapanja u koncept
„normalnosti“
Smanjenje ili otklanjanje
činitelja koji pridonose
teškoćama socijalne
integracije
Izjednačavanje prava
osoba s teškoćama s
pravima „većinske“
populacije
SVRHA Zaštita, skrb, izbjegavanje
rizika
Normalizacija života tih
osoba
Uključivanje osobe s
teškoćama u zajednicu
ULOGA DRUŠTVA Uspostava specijalnih
službi za uklanjanje i /ili
ublažavanje teškoća
Otvaranje specijaliziranih
ustanova za edukaciju i
rehabilitaciju
Uklanjanje svih prepreka u
okruženju i izjednačavanje
mogućnosti
OSNOVNI PROCESI Dijagnosticiranje, Dijagnosticiranje, Procjena,
- niz je objektivnih okolnosti koje određuju svakidašnji život obitelji djece sa smetnjama u
razvoju i 3 su skupine mehanizama suočavanja s teškoćama djeteta:
1. usmjerenost na procjenu – analiza problema i pronalaženje koraka za njegovo rješenje,
otkrivanje pozitivnih obilježja u situaciji ili kognitivno poricanje radi umanjivanja ozbiljnosti
situacije
2. usmjerenost na problem – traženje informacija i potpore, poduzimanje aktivnosti za
rješavanje problema i prepoznavanje alternativnih rješenja
3. usmjerenost na emocije – kontrola emocija, emocionalni „izljevi“ i rezignirano prihvaćanje –
mirenje sa situacijom
- svrha rada s roditeljima: jačanje kompetentnosti za roditeljsku ulogu, razumijevanje vlastite
odgovornosti u nastajanju problema, poboljšanje razumijevanja problema, usvajanje novih
načina djelovanja...
14
Vršnjaci i vršnjačke skupine
vršnjačke skupina – skupina osoba ujednačene dobi, socijalnog statusa i interesa,
višestruko važna u razvijanju odnosa, komunikacije i socijalizacije
nedostatna privrženost vršnjačkoj skupini u djetinjstvu važan je činitelj teškoća socijalne
integracije u kasnijoj dobi
mogu biti: dijade najboljih prijatelja, male grupe bliskih prijatelja ili parova te skupine u
kojima nema prijateljskih odnosa
roditelji utječu na odabir prijatelja/vršnjaka: izravno (odabirom mjesta stanovanja, vrtića,
škole, obiteljskih prijatelja), neizravno (razvoj ličnosti, oblika ponašanja, vrijednosti,
normi)
u vršnjačkim skupinama poželjnija su socijalno kompetentna djeca!
najvažniji i najintenzivniji vršnjački odnos je prijateljstvo (pomaganje, dijeljenje,
uspješno rješavanje sukoba...)
tijekom ranijeg djetinjstva karakteristična su istospolna prijateljstva
muška djeca sklonija su družiti se s većim skupinama, a djevojčice s jednom ili dvije
osobe
u adolescenciji prijateljstva jačaju i stabilna su
stabilnosti prijateljstva pridonose: dob, fizička bliskost, sposobnost komuniciranja,
empatičnost, vještina konstruktivnog rješavanja sukoba, status u skupini, vrijednosni
sustav, interesi...
-razine prihvaćenosti u vršnjačkoj skupini: dvije su krajnosti – odbačenost i omiljenost, a
postoji i zanemarenost, kontroverzan status...
nasilništvo prema Olweusu je poseban oblik agresivnosti kod kojeg se dominantni
pojedinac (nasilnik) ponavljano ponaša agresivno prema manje dominantnom pojedincu
(žrtvi)
- može biti izravno – otvoreni napad na žrtvu i neizravno – društvena izolacija,
namjerno isključivanje iz skupine
- može biti fizičko, verbalno i socijalno
15
prevencija vršnjačkog nasilja je važan čimbenik uspješne odgojno-obrazovne
integracije djece s teškoćama socijalne integracije jer su ta djeca često među onima koji
su skloni nasilničkom ponašanju i koji trpe takvo ponašanje
može se vršiti putem razvoja pozitivnih vršnjačkih interakcija, vršnjačkom pomoći
(planirana i strukturirana upotreba znanja, vještina djece kako bi razumjela i pomogla
drugima u razvoju vještina te kako bi sudjelovala u razvoju samopouzdanja djece kojoj je
pomoć potrebna)
vršnjačko se sudjelovanje u integriranom odgoju i obrazovanju temelji na iskustvenom
učenju, a najčešća tehnika iskustvenog učenja je radionički grupni rad – suradničko
učenje
odgovornost učitelja je da svojim odgojnim nastojanjima kod djece razviju suradničke
odnose koji se mogu razvijati od 4. godine života, trebaju ih usmjeravati na usvajanje
kooperativnih socijalnih vještina koje imaju 4 razine: formiranje, funkcioniranje,
formuliranje i fermentiranje
→te razine ostvarujemo kroz poticanje slijedećih ponašanja:
FORMIRANJE FUNKCIONIRANJE
- tihi govor, tihi rad
- oslovljavanje po imenu
- gledanje i slušanje osobe koja govori
- izbjegavanje nepotrebne buke
- davanje prijedloga, poticanje na aktivnost
- poštovanje rokova
- traženje i nuđenje objašnjenja
- parafraziranje
FORMULIRANJE FERMENTIRANJE
- sumiranje izgovorenih ideja
- strukturiranje novih informacija
- glasno razmišljanje, verbaliziranje
- otvorenost za rasprave
- kritika problema, a ne osoba
- prihvaćanje i analiziranje različitih ideja
- vještina postavljanja pitanja
- alternativno – divergentno – slojevito mišljenje
Stručni suradnici i stručne službe
16
o za integrirani odgoj i obrazovanje presudan je timski rad različitih profesija tj. rad malih
skupina međusobno ovisnih osoba, kompetentnih stručnjaka koji dijele odgovornost za
uspješno obavljanje nekih zadaća
o preduvjeti timskog rada: intenzivna komunikacija, razmjena ideja, pregovori o
različitim rješenjima problema, sposobnost suradničkog učenja
o vrste timova: 1. savjetodavni i/ili rukovodeći timovi
o timovi specijaliziranih stručnjaka
o timovi učitelja, odnosno odgojitelja
o dimenzije uspješnosti timova: 1. neuspješni ili subsumativni – postignuće je manje od
zbroja znanja, vještine i sposobnosti pojedinih članova
2. prosječno uspješni – postignuće odgovara zbroju znanja,
vještine članova
3. uspješni ili supersumativni – postignuća nadilaze zbroj
- razina suradnje među članovima tima: 1. individualno usmjereni – jasno prepoznatljivi
doprinosi pojedinih članova
2. linearno usmjereni – jedni utječu na druge, a
dominantan je voditelj
3. cirkularno usmjereni – kreativni, voditelj je
uključen u cirkularnu transakcijsku suradnju s članovima tima
o osnovnoškolski odgoj i obrazovanje djece s posebnim potrebama provodi se u redovitim
osnovnim školama – potpuna integracija ili djelomična te u posebnim o-o ustanovama
o u jednom razredu mogu biti najviše 3 učenika s teškoćama, a s brojem učenika s
teškoćama smanjuje se broj svih učenika u razredu
o -najčešće se u vrtićima i školama kao stručni suradnici zapošljavaju pedagozi jer imaju
status osnovnih stručnih suradnika
o pedagozi planiraju i programiraju (stručno usavršavanje, izrada godišnjeg plana i
programa, plan zdravstvene, socijalne i ekološke zaštite djece, plan kulturne i javne
djelatnosti ustanove, sudjelovanje u izradi plana rada s djecom s teškoćama i plana rada s
darovitom djecom); neposredan rad s djecom, odgajateljima/učiteljima i roditeljima;
suradnja s ravnateljem, učiteljima i stručnim suradnicima i drugim ustanovama u lokalnoj
zajednici – dom zdravlja, zavod za zapošljavanje, socijalna skrb...
17
o edukacijsko-rehabilitacijski stručnjaci: logopedi, rehabilitatori i socijalni pedagozi
Ostali sudionici integriranog odgoja i obrazovanja
kvalitetu integriranog odgoja i obrazovanja sukladno postavkama ekološke teorije
uvjetuju brojni čimbenici na svim razinama ekološkog sustava – na razinama makro i
egzo prostora
makrorazina ekološkog prostora: znanstvene spoznaje u odgojno-obrazovnim,
psihološkim, pedagoškim...znanostima; postojeća zakonska rješenja; stupanj razvoja
socijalne politike društva; smisao, sadržaj i ciljevi odgoja i obrazovanja; materijalni
uvjeti; svijest o poštivanju prava djeteta; kvaliteta obrazovanja učitelja i drugih stručnjaka
egzorazina i mezorazina ekološkog prostora: raspoloživi stručnjaci u lokalnoj
zajednici; dostupnost programa nevladinih organizacija; provedba zakonskih rješenja u
praksi, angažman i razvoj zajednice...
lokalna zajednica i njezini resursi imaju veliku važnost u prevenciji i tretmanu teškoća
socijalne integracije
zajedništvo je imperativ integriranog odgoja i obrazovanja – što više stanovnici
zajednice mogu računati na uzajamnu pomoć veća će biti količina socijalnog kapitala i
koristi za zajednicu
sustav integriranog odgoja i obrazovanja (shematski):
18
MAKROSUSTAV
- ljudska prava, socijalna prava, zakoni o odg. i obr., standardi kvalitete
MEZOSUSTAV I EGZOSUSTAV
- dostupnost I kvaliteta medicinskih, psihosocijalnih intervencija, ciljevi I sadržaji, profesionalne kompetencije zaposlenika
5.ČIMBENICI TEŠKOĆA SOCIJALNE INTEGRACIJE
Odstupanja od uobičajenog (standardnog) socijalnog funkcioniranja najzornije se uočavaju u odgojnim skupinama i razrednim odjelima, što upućuje na potrebu pravodobnog uočavanja disfunkcionalnih karakteristika djece te osiguravanja ranih stručnih edukacijsko-rehabilitacijskih i drugih psihosocijalnih intervencija.
TEŠKOĆE U PRAVODOBNOJ IDENTIFIKACIJI
nedovoljno znanstveno utemeljeni pokazatelji o odstupanjima u ranoj dječjoj dobi
očekivanja da će problem nestati sam
nespremnost djetetu bliskih osoba na suočavanje s problemom
nedovoljno razvijena mreža ranih psihosocijalnih intervencija
nedovoljna ekipiranost stručnih timova u predškolskim i školskim ustanovama itd.
Svako odstupanje nije opravdano tumačiti kao znakovitu teškoću socijalne integracije, već je potrebno poštovati kriterije ozbiljnosti trajnosti i otpornosti odstupanja na promjene. Stoga odgojitelji i učitelji, prije angažiranja stručnih timova, koristeći se strategijama odgojno-obrazovnog i savjetodavnog rada, trebaju pokušati umanjiti teškoće socijalnog funkcioniranja pojedine djece.
1. USPORENI KOGNITIVNI RAZVOJ
obilježja – niža razina spoznajnih sposobnosti
teškoće – u formiranju pojmova, u upotrebi apstraktnih pojmova, u kreativnom mišljenju, u logičkom rasuđivanju, u korištenju prije stečenih iskustava, u pamćenju, u zadržavanju pozornosti
19
MIKROSUSTAV
- roditelji, braća, članovi obitelji, učitelji, prijatelji
- dijete s teškoćama socijalne integracije: promijenjivi elementi – ponašanje; nepromijenjivi – biološke dispozicije, psihička svojstva
odstupanja – na području percepcije, u svladavanju motoričkih aktivnosti, u govoru (alogije i dislogije), u emocionalnoj i ponašajnoj prilagodbi
rezultat triju ključnih elemenata: sposobnosti osobe, očekivanja njezine okoline i stvarnog funkcioniranja u socijalnom prostoru
Što je teži stupanj mentalne retardacije kod djeteta, to je ono manje sposobno primjereno reagirati na norme ponašanja užega i šireg društvenog okruženja, što ga vodi u konfliktne situacije koje mogu uzrokovati nesigurnost, osjećaj manje vrijednosti, osjećaj neuspjeha i sl.
ULOGA ODGOJITELJA I UČITELJA
Pravodobno predlaganje upućivanja djece na stručno procjenjivanje sposobnosti
Sudjelovanje u procesu identifikacije sposobnosti, teškoća i posebnih potreba djeteta
Prilagodba didaktičko-metodičkog pristupa djetetu
Sudjelovanje u olakšavanju socijalizacijskih procesa djeteta
Podupiranje roditelja u procesu suradnje s članovima stručnog tima
CILJEVI ODGOJA I OBRAZOVANJA
Poticanje razvoja djece putem:
stjecanja osnovnih kulturnih i higijenskih navika
razvoja spoznajnih sposobnosti
razvoja govora
razvoja motoričkih sposobnosti
razvoja socijaliziranih oblika ponašanja
SASTAVNICE ODGOJA I OBRAZOVANJA
programska potpora – prilagodba programa, individualizacija zahtjeva, didaktička potpora, dodatni programi poticanja sposobnosti i dr.
20
socijalna potpora – senzibilitet i znanje učitelja/odgojitelja, senzibilitet obitelji i vršnjaka
prilagođen didaktičko-metodički pristup – primjena svih komponenti prilagodbe programa, uz upotrebu pomoćnih tehnologija; uključivanje djeteta u posebne razredne odjele/odgojne skupine
GOVOR – optimalna zvučna ljudska komunikacija oblikovana ritmom rečenica, riječi i slogova; sredstvo stjecanja znanja i izvor mnogih iskustava
Zakašnjeli i neadekvatan jezični razvoj jedan je od glavnih čimbenika kasnijih teškoća u učenju.
etiološki čimbenici – promjena u središnjem i perifernom neuromuskulaturnom sustavu; organski i funkcionalni
kontinuum od usporenog razvoja govora: dijete razumije govor i služi se rečenicom, ali ona nije primjerena kronološkoj dobi do potpunoga gubitka govornih sposobnosti: alalije, negovorenje
POREMEĆAJI GOVORNO GLASOVNO-JEZIČNE KOMUNIKACIJE
Poremećaji glasa: neprimjerena visina glasa, glasnoća, rezonancija ili trajanje glasa
Poremećaji govora: artikulacijski poremećaji i poremećaji tečnosti
Jezične teškoće: teškoće u izražavanju, ekspresiji i teškoće u razumijevanju, recepciji jezika i/ili
Problemi artikulacije, glasovni poremećaji, teškoće u tečnosti govora i gubitak govornih sposobnosti
brzopletost (batarizam) – poremećaj pripremnih misaonih procesa koji prethode govoru
21
- temelji se na hereditarnim predispozicijama
- očituje se u osnovnim komunikacijskim aktivnostima: razumijevanju, govoru, čitanju i pisanju
- karakterizira ga kratak raspon pozornosti, što se odražava na socijalno funkcioniranju brzopletaša
patološki spor govor (bradilalija) – produljivanje svih glasova, a posebno samoglasnika
- posljedica organskih bolesti središnjeg živčanog sustava (najčešće endokrinih bolesti)
- učestaliji je kod mentalno retardirane djece
AFAZIJE / DISFAZIJE
Primarne – nastaju prije nego se govor počeo razvijati
Sekundarne – nastaju nakon što je baza govora već razvijena
Razlikujemo – nominalne, motorne, senzorne afazije i potpunu afaziju
POSEBNE JEZIČNE TEŠKOĆE
Jezične su vještine zbog nepoznatih uzroka disproporcionalno siromašnije u odnosu na dob djeteta i njegove neverbalne sposobnosti u bilo kojem (jednom ili više) dijelu jezičnog razvoja. Utječu na teškoće u čitanju i pisanju.
ULOGA ODGOJITELJA I UČITELJA
poticanje socijalne integracije djece u skupini vršnjaka uz pomoć nedvosmislenih reakcija na ruganja
pružanje pravilnoga govornog modela
upotreba djetetu najprimjerenijeg oblika komunikacije
ponuda aktivnosti u kojima nije potreban govor
pisane provjere znanja i jasnije strukturiranje pojedinih aktivnosti
planiranje i dogovaranje govornih nastupa pred razredom/odgojnom skupinom
prilagođavanje vremenskih dimenzija za pojedine odgojno-obrazovne sadržaje te nastavnih metoda, oblika i sredstava rada
svaka sumnja o postojanju teškoće odgojiteljima i učiteljima treba biti signal da je potrebno savjetovanje s logopedom
22
VAŽNO
Specifična obilježja djetetova govornog izražavanja odgojitelji i učitelji ne trebaju ispravljati i osvještavati, osim ako je riječ o brzopletašu, jer s njim treba raditi na govornom osvješćivanju.
3. TEŠKOĆE ČITANJA I PISANJA
Posebne jezične teškoće, disleksija, disgrafija, diskalkulija
posljedica različitih unutarnjih i vanjskih čimbenika
mogu imati različit intenzitet, simptome i trajanje
to su neki od najaktualnijih problema školskog odgoja i obrazovanja
postoje: fenomenološke ili deskriptivne i funkcionalne ili interpretativne klasifikacije teškoća
DISLEKSIJA
Sklop kroničnih teškoća u postizanju vještine čitanja primjerena za dob, unatoč dostupnosti odgovarajućih obrazovnih uvjeta i uvjeta u okolini
nemogućnost tumačenja prostornih odnosa ili integracije vidnih i slušnih informacija
posljedica deficita slušne obrade, teškoća s fonološkim osvješćivanjem, poremećaja u radu vidnog sustava i drugih organskih čimbenika
varira od blagog poremećaja, koji se odražava u poremećenom razumijevanju pročitanoga, do potpune i pervazivne nemogućnosti čitanja unatoč odgovarajućoj inteligenciji
postoje: duboka disleksija, površinska disleksija, aleksija, disleksija zbog zanemarivanja, disleksija vezana uz poremećaj pažnje i pamćenja
DISGRAFIJA
Stabilna nesposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja (prema pravopisnim načelima određenog jezika), koja se iskazuje kroz mnogobrojne, trajne i tipične pogrješke
Manifestira se kroz: - teškoće u percipiranju dijelova u odnosu na cjelinu i/ili
teškoće u usvajanju motoričke formule slova, znamenki i drugih simbola
- jezične disgrafije( disgrafija jezične analize i sinteze i disgramatična disgrafija)
- vizualnu disgrafiju
- motoričku disgrafiju
DISKALKULIJA
Djetetove sposobnosti računanja slabije su od očekivanih za dob, inteligenciju i obrazovanje primjereno dobi, a ne mogu se objasniti senzoričkim oštećenjem. Može biti jedina djetetova teškoća, a može se pojaviti i u kombinaciji s nekom drugom teškoćom, primjerice disleksijom
o fonološka svjesnost: svjesnost fonoloških segmenata govora, koji su uglavnom
predstavljeni abecednom ortografijom
o pravilan i razvijen govor
o pravilno razumijevanje pročitanoga
o pravilno viđenje napisanoga
o pravilno povezivanje pisane i izgovorene riječi
ULOGA ODGOJITELJA I UČITELJA
o razvoj govora, mentalnih funkcija (funkcije sinteze i analize, posebno sukcesivne
analize)
o razvoj vizualne i prostorne percepcije, pozornosti, memorije i grafomotorike
o razvoj emergentne pismenosti
24
o obraćanje pozornosti na obilježja jezičnog razvoja i jezičnog znanja djece ( npr.
postojanje vizualnog rječnika, vještine glasovne analize i sinteze, radno pamćenje i slično) te na obilježja čitanja i pisanja (ponajprije na tehnike čitanja i pisanja te na razumijevanje pročitanoga)
o savjetovanje s logopedom i uključivanje djeteta u logopedski tretman (najbolje već u
predškolskoj dobi)
o prilagođavanje vremenskih dimenzija za pojedine odgojno-obrazovne sadržaje te
nastavnih metoda, oblika i sredstava rada
o razinu usvojenih znanja potrebno je provjeravati usmenim putem
o osiguravanje individualne pomoći u učenju
VAŽNO
Osnovni kriterij za razlikovanje specifičnog poremećaja u pisanju i čitanju od prirodnih pogrješaka jest učestalost i stabilnost pogrješaka kod pojedine djece.
4. TEŠKOĆE U SENZORIČKOJ REAKTIVNOSTI
Teškoće u senzoričkoj reaktivnosti obuhvaćaju teškoće u moduliranju informacija koje se iz okoline primaju putem osjetila vida, sluha, dodira, njuha, okusa i svjesnosti tijela. Sve što dijete čuje, vidi, okusi, pomiriše i osjeti svojevrsni je temelj njegova modela spoznavanja okoline, njegova znanja i odnosa prema sredini i svijetu koji ga okružuje. Poremećaji u pojedinim osjetilnim organima uzrokuju različite perceptivne teškoće.
OŠTEĆENJE VIDA
Senzoričko oštećenje koje uzrokuje slabovidnost ili sljepoću, određuje se ostatkom vidne oštrine i širinom vidnog polja
Vizualno funkcioniranje – način na koji se osobe koriste preostalim vidnim sposobnostima, uključuje: oštrinu vida, širinu vidnog polja, pokretnost oka, funkcije mozga, percepciju svjetla i boje, osobitosti materijala i okoline koju osoba gleda te ostala individualna obilježja osobe (ostale teškoće, intelektualne sposobnosti, kompeticijske mogućnosti i dr.)
SPECIFIČNOSTI DJECE OŠTEĆENA VIDA
onemogućeno ili ograničeno učenje putem vizualne imitacije i identifikacije
problemi u usvajanju modela ponašanja
25
problemi u usvajanju svakodnevnih vještina
problemi u stvaranju realne slike o svijetu
kašnjenje ranoga senzomotoričkog razvoja
nedostatni perceptivni podaci uzrokuju stvaranje drugačije predodžbe
trebaju više vremena za obradu percipiranih informacija
individualiziran metodičko-didaktički pristup (metoda usmenog izražavanja i demonstracije)
OŠTEĆENJE SLUHA
Sve vrste ozljeda vanjskoga ili srednjeg uha koje uzrokuju slabljenje sposobnosti vođenja zvuka do vanjskog uha. Oštećenje sluha mogu uzrokovati mnoga stanja i bolesti (prenatalni, perinatalni i postnatalni čimbenici). Neka se oštećenja sluha mogu ublažiti, a katkad i ukloniti prevencijom, lijekovima ili operativnim postupcima.
STUPANJ OŠTEĆENJA SLUHA
Nagluhe osobe: lako nagluhe, umjereno nagluhe, umjereno-teško nagluhe i teško nagluhe – auditivne informacije dopunjavaju vizualnom percepcijom (uz pomoć slušnog aparata ili kohlearnog aparata)
Gluhe osobe: ni uz pomoć slušnog aparata ne mogu cjelovito percipirati govor, dominantno vizualna komunikacija (znakovni jezik)
Prelingvalno oštećenje sluha: oštećenje koje je nastupilo prije usvajanja jezika, utječe na cjelokupni razvoj i psihosocijalno sazrijevanje osobe
Postlingvalno oštećenje sluha: govor i jezik usvojeni su prije oštećenja
MOGUĆE POSLJEDICE OŠTEĆENJA SLUHA
26
Razvoj govora osoba oštećena sluha obuhvaća: od jedva uočljivih oštećenja do potpunog izostanka govora, teškoće u standardnoj komunikaciji, odstupanja u emocionalnom i socijalnom razvoju, odstupanja u obrazovnim postignućima djeteta ovise o interakciji stupnja i vremena nastanka oštećenja, dodatnim teškoćama, stajalištima i potpori okoline (roditelja, članova obitelji, suučenika, učitelja…), pravodobnosti postavljanja točne dijagnoze, tome imaju li roditelji djeteta oštećenje sluha ili dijete raste među osobama koje čuju
TEŠKOĆE U ODGOJNO-OBRAZOVNIM UVJETIMA
o teškoće učenja govora
o zaostajanje u usvajanju govornoga i pisanoga jezika
o problemi u pisanom izražavanju
o oskudniji rječnik
o agramatizam
o otežano razumijevanje pisanog teksta
o teškoće u usvajanju obrazovnih sadržaja
VAŽNO
Razlike među osobama oštećena sluha se velike i znatno utječu na modalitete
komuniciranja te na odabir primjerenih rehabilitacijskih i edukacijskih metoda rada s
njima. Pri određivanju primjerenog modela obrazovanja najvažnije je poštovati način
komuniciranja konkretnog pojedinca.
PRETPOSTAVKE INKLUZIJE DJECE OŠTEĆENA SLUHA
Raspoloživost različitih vrsta potpora s obzirom na individualne potrebe djeteta i
preporuke stručnjaka
Omogućena povremena ili stalna edukacijsko-rehabilitacijska potpora
(surdoaudiologa)
Omogućen produljeni stručni postupak u sklopu cjelodnevne nastave
Potpora edukacijskog tumača, odnosno prevoditelja za znakovni jezik