Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88 Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 225 Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина Sud Bosne i Hercegovine Суд Боснe и Херцеговинe Predmet br.: S 1 1 K 009162 12 Kro Datum objavljivanja: 30.04.2012.godine Datum otpreme: 30.05.2012.godine Sudija za prethodno saslušanje: Sudija Jasmina Kosović PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE protiv RASEME HANDANOVIĆ PRESUDA Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine: Tužiteljica Vesna Budimir Branilac optuženog: Advokat Senad Kreho
39
Embed
Bosna i Hercegovina Sud Bosne i Hercegovine edetektor.ba/presudepdf/Handanović Rasema 2012 prvostepena.pdfdjela, ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 225
Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина
Sud Bosne i Hercegovine
Суд Боснe и Херцеговинe
Predmet br.: S 1 1 K 009162 12 Kro
Datum objavljivanja: 30.04.2012.godine
Datum otpreme: 30.05.2012.godine
Sudija za prethodno saslušanje: Sudija Jasmina Kosović
PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE
protiv
RASEME HANDANOVIĆ
PRESUDA
Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine: Tužiteljica Vesna Budimir
Sud Bosne i Hercegovine, Odjel I za ratne zločine, po sudiji za prethodno salsušanje
Jasmini Kosović, uz sudjelovanje pravnog savjetnika Elme Karović u svojstvu zapisničara,
u krivičnom predmetu broj S 1 1 K 009162 12 Kro protiv optužene Raseme Handanović,
zbog krivičnog djela krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.
stav 1. tačka c) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i krivičnog djela Ratni zločin protiv
ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a) Krivičnog zakona BiH (u daljem tekstu: KZ
BiH), sve u vezi sa članom 180. stav 1, i članom 29. istog zakona, povodom optužnice
Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T 20 0 KTRZ 0002955 12 od 07.03.2012. godine,
potvrđene dana 19.03.2012.godine, nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o
priznanju krivnje zaključenog između Tužilaštva BiH i optužene Raseme Handanović
02.03.2012.godine i tehničke ispravke od 26.04.2012 godine i održanog pretresa za
izricanje krivičnopravne sankcije u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH Vesne Budimir,
optužene Raseme Handanović, i njenog branioca Senada Krehe, advokata iz Sarajeva,
dana 30.04.2012. godine donio je i javno objavljuje sljedeću:
P R E S U D U
OPTUŽENA: RASEMA HANDANOVIĆ , zvana „Zolja“, kći Ajiza i majke Sebihe rođene
Ališić, rođena 25.09.1972. godine u Sanskom Mostu, …, državljanka … i …, JMBG …,
lišena slobode na teritoriji Sjedinjenih Američkih Država po Naredbi Suda BiH dana
13.4.2011. godine.
K R I VA J E
Što je:
Za vrijeme rata u Bosni Hercegovini, kao pripadnica Specijalnog odreda za
posebne namjene pri Štabu Vrhovne komande Armije Republike Bosne i Hercegovine
„Zulfikar“ postupala protivno odredbi člana 3. stav 1. tačka a) Ženevske konvencije o
zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata od 12. avgusta 1949. godine i odredbi člana 3. stava
1. točka a) Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. avgusta
1949. godine, tako što je:
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
4
Dana 16. 04. 1993. godine u jutarnjim satima sudjelovala u dobro pripremljenom i
ranije isplaniranom napadu na selo Trusina, općina Konjic, kojim napadom je rukovodio
Zamjenik komandanta Specijalnog odreda za posebne namjere pri Štabu Vrhovne
komande (SOPN ŠVK) „Zulfikar“ Nihad Bojadžić zv. „Blek“ i „Nihko“, koji je naredio pred
početak napada da u selu Trusina niko ne smije ostati živ, da bi potom nakon što je napad
počeo sa jednog uzvišenje iznad sela Trusina sredstvom veze rukovodio napadom izdajući
naredbe sebi podređenim vojnicima, pripadnicima SOPN ŠVK „Zulfikar“ koji su napadali
selo iz više pravaca nevodeći računa o razlikovanju civilnih i vojnih ciljeva, da bi po
okončanju napada u okviru navedene naredbe Nedžad Hodžić zv. „Džon Vejn“ i „Džoni“ u
prijepodnevnim satima istog dana u zaseoku Gaj, selo Trusina, općina Konjic, izdao
naredbu da se streljaju postrojeni pripadnici HVO-a i civili da bi potom nakon izdavanja te
naredbe Rasema Handanović zv. „Zolja“ zajedno sa Nedžadom Hodžićem zv. „Džoni“ i
„Džon Vejn“, Edinom Džekom, Mensurom Memićem zv. „Menta“ i drugim njoj poznatim
pripadnicima SOPN ŠVK „Zulfikar“ sudjelovala u ubojstvu streljanjem postrojenih
bojovnika Hrvatskog vijeća obrane koji su se prethodno predali Ivana (Andrije) Drljo
rođenog 1971. godine, Nedeljka (Marinka) Krešo rođenog 1953. godine, Pere (Smiljka)
Krešo rođenog 1961. godine i civila Zdravka (Ivana) Drljo rođenog 1963. godine, Željka
(Slavka) Blaževića rođenog 1965. godine i Franje (Ilije) Drljo rođenog 1942. godine.
Dakle, sudjelovala u ubojstvu više ratnih zarobljenika i civilnih osoba.
Čime je, počinila krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav
1. tačka c) (sudjelovanje u ubojstvu) i krivično djelo Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika
iz člana 175. stav 1. tačka a) KZ BiH (sudjelovanje u ubojstvu ratnih zarobljenika), a sve u
svezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. istog Zakona.
Pa joj Sud primjenom odredbi člana 42, 49. i 50. KZ BIH
za krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) KZ
BiH, u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. istog zakona, u t v r đ u je :
- kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina
za krivično djelo Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a)
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
5
Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 180. stav 1 i članom 29 istog
zakona, u t v r đ u je :
- kazna zartvora u trajanju od pet (pet) godina,
te primjenom odredbe člana 53. stav 2. tačka b) KZ BiH,
O S U Đ U J E
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (pet) GODINA i 6 (šest)
MJESECI
Na osnovu člana 56. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, optuženoj se u
izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je provela u pritvoru, počev od 13.o4.2011
godine pa do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora.
Na osnovu odredbe člana 188. stava 4. Zakona o krivičnom postupku Bosne i
Hercegovine ( u daljem tekstu ZKP BiH), optužena se oslobađa dužnosti naknade
troškova postupka i isti padaju na teret budžetskih sredstava.
Na osnovu odredbe člana 198. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine,
svi oštećeni se sa eventualnim imovinsko – pravnim zahtjevom upućuju na parnični
postupak.
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
6
OBRAZLOŽENJE
I. OPTUŽENJE I SPORAZUM
1. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je dana 07.03.2012.godine podiglo optužnicu broj T
20 0 KTRZ 0002955 12 protiv Raseme Handanović zvane „Zolja“, koja je potvrđena dana
19.03.2012. godine.
2. Navedenom optužnicom Rasema Handanović se tereti da je počinila krivično djelo
Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) i krivično djelo Ratni
zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a) KZ BiH, a sve u vezi sa
članom 180. stav 1. i članom 29. istog Zakona.
3. Uz optužnicu Tužilaštvo BiH je dostavilo i sporazum o priznanju krivnje od
02.03.2012.godine sa tehničkom ispravkom od 26.04.2012 godine koji je potpisan između
optužene Raseme Handanović i tužiteljice Tužilaštva BiH, uz prisustvo branioca optužene,
advokata Senada Krehe.
II. RAZMATRANJE SPORAZUMA (ČLANA 231 ZKP BIH)
4. Razmatrajući sporazum o priznanju krivnje u smislu odredbi člana 231. ZKP BiH
koji je zaključen između optužene Raseme Handanović i njenog branioca Senada Krehe,
advokata iz Sarajeva, sa jedne strane i Vesne Budimir, Tužiteljice Tužilaštva Bosne i
Hercegovine, sa druge strane. Sud je nakon održanog ročišta za razmatranje sporazuma
dana 19.04. i 27.04.2012 godine, utvrdio da je do sporazuma o priznanju krivnje došlo
dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, da je optužena svjesna kako činjeničnog opisa
djela tako i njegove pravne kvalifikacije, te da je upoznata sa svim mogućim posljedicama
zaključenog sporazuma, uključujući i posljedice koje se odnose na imovinsko pravni
zahtjev i troškove krivičnog postupka. Sud je također utvrdio da je optužena razumjela da
se potpisivanjem sporazumom o priznanju krivnje odriče prava na suđenje i da ne može
uložiti žalbu na krivično pravnu sankciju koja će joj se izreći.
5. Sud je takođe utvrdio da je optužena svjesna ostalih posljedica sporazma, odnosno
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
7
preuzete obaveze da će kada to od nje bude traženo u potpunosti, istinito i cjelovito otkriti
tužiocu ili drugoj ovlaštenoj službenoj osobi Tužilaštva Bosne i Hercegovine sve što joj je
poznato u vezi sa događajima koji su se desili na području općina Konjic, Jablanica,
Trnovo i Gornji Vakuf i u toku rata u Bosni i Hercegovini, da će svjedočiti na suđenjima
pred Sudom BiH ili bilo kojim drugim Sudom za koji Tužilaštvo Bosne i Hercegovine odluči
da je potrebno, a što je sve detaljno naznačeno u samom sporazumu. Preuzeta obaveza
otkrivanja informacija podrazumijeva i pružanje svih materijalnih ili drugih dokaza koji se
nalaze u posjedu ili pod kontrolom optužene, davanje obrazloženja u vezi sa tim, te
pružanja svih informacija o mjestu gdje bi se takvi dokazi mogli nalaziti.
6. Razmatrajći sporazum, Sud je posebno vodio računa o interesima i pravima
oštećenih, te ispitao da li su upoznati sa mogučnošću sklapanja sporazuma sa optuženom
Rasemom Handanović.
7. S tim u vezi Sud je imao u vidu Službenu zabilješku sačinjenu dana o2.03.2012
godine koju je Tužilaštvo uvelo kao nesporni dokaz, a iz koje je vidljivo da se tužiteljica
sastala sa predstavnicima porodica streljanih, odnosno ubijenih u selu Trusina i da su
oštećeni upoznati sa mogućnošću sklapanja sporazuma sa optuženom Rasemom
Handanović, te dali svoju saglasnost da se ovakav sporazum zaključi. Ovu saglasnost kao
i saglasnost sa predloženom kaznom, oštećeni su svojeručno potpisali na posebnom
papiru koji čini sastavni dio Službene zabilješke.
8. Nadalje, Sud je ispitao da li sporazumom predložena sankcija zadovoljava zakonom
predviđene zahtjeve, odnosno da li se predložena kazna može izreći ispod zakonom
određenog minimuma kazne zatvora za svako navedeno krivično djelo. Za oba krivična
djela, ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, kazna
od 10 godina je predviđena kao minimalna, a kazna dugotrajnog zatvora kao maksimalna
kazna. Sud je utvrdio da je sankcija u sporazumu predviđena u skladu sa zakonom,
odnosno da se po Zakonu uz primjenu pravila o ublažavanju kazne za svako pojedino
krivično djelo i pravila o sticaju, može izreči predložena jedinstvena kazna zatvora u
trajanju od 5 do 6 godina.
9. Imajući u vidu navedeno, Sud je utvrdio da su ispunjeni svi zakonom predviđeni
uvjeti, te je zaključeni sporazum o priznanju krivnje i prihvatio.
10. Nakon toga je optužena Rasema Handanović dala izjavu na zapisnik u skladu
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
8
sa članom 231 stav 7. ZKP BiH, kojom izražava svoje kajanje i izvinjenje žrtvama i
njihovim porodicama zbog učinjenog.
III. IZVEDENI DOKAZI
11. Nakon što se Sud uvjerio da je optužena u potpunosti svjesna svih pravnih
posljedica sporazuma, u skladu sa članom 231 stav. 6. tačka b) ZKP BiH, Sud je ispitao da
li ima dovoljno dokaza o krivici optužene i pozvao tužiteljicu da iznese prijedloge dokaza
na kojima zasniva optužnicu.
12. Tužiteljica je na ročištu koje je održano 19.04.2012 godine prezentirala i u spis
uložila 320 dokaza na koje optužena i njen branilac nisu imali primjedbi ni prigovora, te je
Sud nakon izvršenog uvida zaključio da je Tužilaštvo pružilo dovoljno dokaza o krivici
optužene, odnosno da je optužena Rasema Handanović u vrijeme i na način opisan u
izreci presude, počinila krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.
stav 1. tačka c) i krivično djelo Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1.
tačka a) KZ BiH, a sve u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. istog Zakona, te je Sud
prihvatajući sporazum optuženu Rasemu Handanović i oglasio krivom za navedena
krivična djela.
13. Prezentirani i u spis uloženi materijalni dokazi taksativno su nabrojani u Anexu
presude i predstavljaju njen sastavni dio.
IV. ZAVRŠNE RIJEČI TUŽILAŠTVA I ODBRANE IZNESENE TOKOM
OBRAZLAGANJA PREDLOŽENE KAZNE
14. Na pretresu za razmatranje krivičnopravne sankcije, tužiteljica je ostajući kod
predložene sankcije naglasila da je optužena Rasema Handanović izrazila svoje kajanje
zbog učinjenih djela i da je već dala svoj doprinos rasvjetljavanju događaja koji se desio u
selu Trusina svjedočeći u predmetu koji se protiv drugih optuženih vodi pred ovim sudom.
15. Prihvatajući u cijelosti argumentaciju tužiteljice, branilac optužene je posebno
naglasio da je optužena i sama žrtva ratnih događanja u kojima je doživjela silovanje i
ubijanje mnogih članovi svoje porodice.
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
9
16. Optužena Rasema Handanović podržavajući navode svoga branioca još jednom je
izrazila svoje kajanje zbog učinjenih djela i sućut oštećenim zbog njihovog gubitka.
V. PRIMJENJIVI ZAKON
17. Potpisujući sporazum o priznanju krivnje, optužena Rasema Handanović je priznala
krivnju za izvršenje krivičnih djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. i
krivičnog djela ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. KZ BiH.
18. Krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva je bilo regulisan u članu 142.
Krivičnog zakona SFRJ, a krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika u članu 143.
istog Zakona, te je za navedena djela bila zaprijećena kazna najmanje 5 godina zatvora ili
smrtna kazna. Krivični zakon Bosne i Hercegovine reguliše naprijed navedena krivična
djela u članovima 173, odnosno 175., a za koje je zaprijećena kazna zatvora od najmanje
10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora.
19. S obzirom na vrijeme navodnog izvršenja krivičnih djela (1993. godina) i materijalni
zakon koji je tada bio na snazi, Sud smatra da je važno obratiti pažnju na načelo
zakonitosti (na obje strane: nullum crimen sine lege i nulla poena sine lege) i načelo
vremenskog važenja krivičnog zakona:
20. Sud je prihvatio zakon koji je naveden sporazumom vodeći se prije svega načelom
zakonitosti iz člana 3. KZ BiH koji propisuje da se krivična djela i krivičnopravne sankcije
propisuju samo zakonom te da nikome ne može biti izrečena kazna ili druga
krivičnopravna sankcija za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo zakonom ili
međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana
kazna. Djela, odnosno radnje za koje je optužena Rasema Handanović oglašena krivom,
jesu bile propisane kao krivično djelo u vrijeme izvršenja djela i bile su kažnjive i po tada
važećem zakonu. Naime, krivičnopravne radnje nabrojane u članu 173. KZ BiH i članu
175. KZ BiH mogu se pronaći i u zakonu koji je bio na snazi u relevantom vremenskom
periodu - u vrijeme izvršenja djela, i to u članu 142. odnosno članu 143. KZ SFRJ.
21. Imajući u vidu da oba zakona propisuju navedena krivična djela, Sud je izvršio
poređenje zaprijećenih kazni po oba zakona.. Iako član 4. stav 1.KZ BiH propisuje da se
na učinioca krivičnog djela primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja
krivičnog djela, u stavu 2.ovog člana također je propisano da, ako se poslije učinjenja
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
10
krivičnog djela jednom ili više puta zakon izmijeni, ima se primijeniti onaj zakon koji je
blaži za učinioca.
22. Načelo zakonitosti propisano je takođe i članom 7. stav 1. Evropske konvencije o
ljudskim pravima (EKLJP). Evropska konvencija ima prioritet nad svim ostalim zakonima
u BiH prema članu 2. stav 2. Ustava BiH. Ova odredba Evropske konvencije sadrži
generalno načelo kojim se zabranjuje teža kazna od one koja je bila primjenjiva u
momentu kad je kazneno djelo počinjeno, ali se ne propisuje primjena najblažeg zakona.
23. S tim u vezi za Sud je prihvatljiva primjena KZ BiH obzirom da je zapriječena
kazna predviđena Krivičnim Zakonom BiH u svakom slučaju blaža od smrtne kazne koja
je bila na snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela, čime se zadovoljava načelo
vremenskog važenja krivičnog zakona, tj. primjena blažeg zakona za učinitelja. 1
24. Nadalje, potrebno je imati i u vidu i član 4a) KZ BiH koji propisuje da članovi 3. i 4.
KZ BiH ne sprječavaju suđenje i kažnjavanje bilo kojeg lica za bilo koje činjenje ili
nečinjenje koje je u vrijeme kada je počinjeno predstavljalo ‘krivično djelo u skladu sa
općim načelima međunarodnog prava’.
25. Isto tako, i član 7. stav 2. Evropske konvencije daje isti izuzetak uz uslov da stav
1. istoga člana ‘ne utiče na suđenje ili kažnjavanje bilo koje osobe koja je kriva za
činjenje ili nečinjenje, ako je to djelo u vrijeme izvršenja predstavljalo krivično djelo prema
opštim pravnim načelima priznatim kod civiliziranih naroda’. 2
26. Ovim se utvrđuje mogućnost odstupanja, pod propisanim uslovima, od načela
utvrđenih u članu 3. i 4. KZ BiH (te članu 7. stav 1. Evropske konvencije), a time i
odstupanja od primjene krivičnog zakona primjenjivog u vrijeme počinjenja i primjene
blažeg zakona u postupcima koji se vode za djela koja predstavljaju krivična djela prema
međunarodnom pravu.
1 Ovakav stav Suda je u skladu sa stavom zauzetim u presudi Odjela I Apelacionog odjeljenja Suda BiH u presudi
izrečenoj protiv Abduladhima Maktoufa, broj KPŽ 32/05 od 4.aprila 2006. godine, te presudi protiv Dragoja Paunovića
broj KPŽ 05/16 od 27. oktobra 2006. godine, a koji stav je potvrđen i odlukom Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine
broj : AP -178 5/06 od 30.03.2007.godine.
2 Vidi takođe član 15. stav 1. i 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji sadrži slične odredbe.
Država Bosna i Hercegovina, kao jedna od država nasljednica Jugoslavije, ratifikovala je ovaj Pakt.
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
11
27. Krivična djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih
zarobljenika za koje se optužena tereti predstavljala su krivično djelo i prema
međunarodnom običajnom pravu te stoga spada i pod ‘opća načela međunarodnog
prava’3 kako je to utvrđeno članom 4a) Zakona o izmjenama i dopunama KZ BiH i ‘opće
principe prava priznatih od strane zajednice naroda’ kakve utvrđuje član 7. stav 2.
Evropske konvencije, pa se u ovom predmetu, i na osnovu ovih odredaba, može
primijeniti KZ BiH.
VI. NALAZI SUDA
A. RELEVANTNO PRAVO
28. U skladu sa optužnicom Tužilaštva BiH, optužena Rasema Handanović se tereti
za počinjenje krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1.
tačke c) (ubistvo) i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a)
(ubistvo).
29. Definicije ratnih zločina iz člana 173. i 175. KZ BiH obuhvataju zajedničke opće
elemente, svojstvena za ratne zločine uopće, koji će biti detaljno obrazloženi u daljem
tekstu.
30. U članu 173. tačka c) KZ BIH navodi se:
Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi ili učini koje od ovih djela
c) ubijanja, namjerno nanošenje osobi snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenje), nečovječno postupanje, biološke, medicinske ili druge znastvene eksperimente, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanošenje velikih patnji ili povreda tjelsenog integriteta ili zdravlja.
3 Običajni status krivične odgovornosti za zločin protiv čovječnosti i ratni zločin protiv civila i pojedinačne
odgovornosti za ratne zločine počinjene 1992. godine potvrđen je od strane Generalnog sekretara UN-a, Komisije za
međunarodno pravo, kao i jurisprudencijom MKSJ i Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR). Ove institucije
su utvrdile da krivična odgovornost za zločin protiv čovječnosti i ratne zločine protiv civilnog stanovništva predstavlja
imperativni standard međunarodnog prava odnosno jus cogens. Zbog toga se čini neospornim da su zločin protiv
čovječnosti i ratni zločini protiv civilnog stanovništva 1992. godine predstavljali dio međunarodnog običajnog prava.
Ovaj zaključak potvrdila je i Studija o običajnom međunarodnom humanitarnom pravu. MKCK Jean – Marie
Henckaerts i Louise Doswald – Beck.
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
12
kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
31. U članu 175 tačka a) KZ BIH navodi se:
Ko kršeći pravila međunarodnog prava, prema ratnim zarobljenicima naredi ili učini koje od ovih djela:
a) lišenja drugih osoba života (ubistva), namjerna nanošenja osobama snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenja), nečovječno postupanje, biološke, medicinske ili druge znastvene eksperimente , uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije.
kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora .
32. Krivična djela koja se stavljaju na teret optuženoj Rasemi Handanović imaju
zajedničke elemente, prema svojoj zakonskoj definiciji, te će u daljem tekstu elementi bića
krivičnih djela ratnih zločina, biti zajednički obrađeni. Iako član 175. KZ BiH izričito ne traži
postojanje oružanog sukoba, ali je jasno da se radi o ratnom zločinu učinjenom u tim
uvjetima kršenjem pravila međunarodnog prava prema ratnim zarobljenicima.
33. Svi ratni zločini moraju ispunjavati sljedeće kriterije. Ti elementi su:
- Djelo počinioca mora biti počinjeno suprotno pravilima međunarodnog prava;
- Kršenje mora biti počinjeno u vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije;
- Djelo počinioca mora biti povezano sa ratom, oružanim sukobom ili
okupacijom;
- Počinilac mora narediti ili počiniti djelo;
(i) Djelo počinioca mora biti počinjeno suprotno pravilima
međunarodnog prava
34. Tužilaštvo navodi da je optužena počinila krivična djela iz člana 173. tačka c) i člana
175. tačka a) KZ BiH tako što je postupala suprotno članu 3. stav 1. tačka a) Ženevske
konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata od 12. avgusta 1949.godine i članu 3.
stav 1. tačka a) Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12.
avgusta 1949.godine. Gore pomenuti član 3. je zajednički za sve Ženevske konvencije i
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
13
naziva se “zajednički član 3”.
35. Član 3. stav 1. Ženevske konvencije glasi:
‘U slučaju oružanog sukoba koji nema karakter međunarodnog sukoba i koji izbije na teritoriji jedne od Visokih strana ugovornica, svaka od Strana u sukobu biće dužna da primjenjuje bar sljedeće odredbe:
1) Prema licima koja ne učestvuju neposredno u neprijateljstvima, podrazumijevajući tu i pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i lica onesposobljena za borbu usljed bolesti, rane, lišenja slobode, ili iz bilo kojeg drugog uzroka, postupaće se, u svakoj prilici, čovječno, bez ikakve nepovoljne diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, vjeri ili ubjeđenju, polu, rođenju ili imovnom stanju, ili bilo kome drugom sličnom mjerilu.
U tom cilju, zabranjeni su i u buduće se zabranjuju, u svako doba i na svakom mjestu, prema gore navedenim licima, između ostalih i slijedeći postupci:
Tačka a). Nasilje što se nanosi životu i tjelesnome integritetu, osobito sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnosti i mučenja
36. Član 3. Ženevske konvencije iz 1949. godine, se smatra odredbom običajnog
prava i obavezujući je za sve strane u sukobu, bilo unutrašnjem ili međunarodnom, te je s
toga ova odredba bila važeća u vrijeme i na mjestu događaja za koje se optužena tereti.
Navedeni član je zajednički za sve ženenvske konvencije, odnosno isti je inkorporiran u
sve četiri Ženevske konvnencije od 12. avgusta 1949. godine. Njegova suština jeste osim
što se primjenjuje u svim vrstama sukoba (međunarodni i nemeđunarodni) da svim
osobama koje ne učestvuju direktno u neprijateljstvima garantuju određena prava,
odnosno prema kojima se garantuje čovječno postupanje i zabranjuju određeni postupci
taksativno nabrojani u tačkama a) do d) člana 3.
37. Kod tumačenja ove odredbe jasno je da nije neophodno da počinilac zna za ili da
namjerava da krši međunarodne norme, već je dovoljno da je samo počinjenje suprotno
pravilima međunarodnog prava. Da bi se utvrdilo kršenje pravila međunarodnog prava,
neophodno je da se utvrdi protiv koga je počinjenje bilo usmjereno, odnosno da li je djelo
bilo usmjereno protiv posebne kategorije osoba koje su zaštićene članom 3. stav 1.
Ženevske konvencije. U konkretnom slučaju, optužena Rasema Handanović je krivično
pravne radnje poduzela prema civilima i ratnim zarobljenicima, dakle osobama koje ne
učestvuju u neprijateljstvima, te stoga predstavljaju zaštićenu kategoriju u skladu sa ovim
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
14
članom.
38. Povrede koje se nanose životu i tjelesnom integritetu, naročito sve vrste ubistva,
okrutnosti mučenja kao i sve ono što dovodi do povrede ličnog dostojanstva i
ponižavajući postupci su posebno zabranjeni prema ovoj kategoriji te je nesumnjivo
optužena prekršila odredbe međunarodnog prava.
39. Da bi se utvrdila kršenja pravila međunarodnog prava u konkretnom predmetu,
neophodno je da se utvrdi da je činjenje bilo usmjereno protiv zaštićene kategorije lica
zaštićenih prema zajedničkom članu 3. Ženevskih konvencija.
40. U smislu krivičnog djela iz člana 175. KZ BiH, na osnovu zajedničkog člana 3.
Ženevskih konvencija žrtve navodne povrede pravila međunarodnog prava nisu smjele
neposredno učestvovati u neprijateljstvima, podrazumjevajući tu i pripadnike oružanih
snaga koji su položili oružije i lica onesposobljena za borbu usljed bolesti, rana, lišenja
slobode ili iz bilo kojeg drugog razloga. U ovom predmetu prema članu 175. ratni
zarobljenici se definišu kao pripadnici oružanih snaga koji su bili izvan stroja usljed
lišenja slobode ili nekog drugog razloga.
41. Slično članu 175. KZ BiH, povrede člana 173.KZ BiH zasnivaju se na
zajedničkom članu 3. koji propisuje da žrtve povrede pravila međunarodnog prava ne
smiju neposredno učestvovati u neprijateljstvima. U konkretnom slučaju, optužena
Rasema Handanović je krivično pravne radnje poduzela prema civilima, dakle osobama
koje ne učestvuju u neprijateljstvima, koje predstavljaju zaštićenu kategoriju u skladu sa
ovim članom.
42. Da su ubijeni Ivan Drljo, Nedeljko Kršo i Pero Kršo imali status ratnih zarobljenika,
a lica Zdravko Drljo, Željko Blažević i Franjo Drljo imali status civila, je samim
potpisivanjem sporazuma između stranaka učinjeno nespornim. No, navedeno je Sud
analizirao prema kriterijima propisanim zajedničkim članom 3. Ženevskih konvencija, ko
se ima smatrati civilom, a ko ratnim zarobljenikom.
43. Iz iskaza saslušanih svjedoka, prije svega mještana sela Trusine, hrvatske
narodnosti, među kojima su zaštićeni svjedoci G, S, Dragan Drljo, Mara Drljo, Tihomir
Ivanković, Ivan Šagolj i Ruža Mlikota proizlazi da su u momentu napada, na položaju
“Križ” bili borci Hrvatskog vijeća odbrane, brigade “Herceg Stjepan” Konjic čiji su
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
15
pripadnici bili Ivan Drljo, Nedeljko Kršo i Pero Kršo, koji su se predali, te momentom
predaje stekli status ratnih zarobljenika, odnosno osoba zaštićenih zajedničkim članom
3. Ženevskih Konvencija. Prema navodima svjedoka Ilije Drljo i Mare Drljo do predaje je
došlo nakon što su vojnici koji su napali selo poslali Milku Drljo da obavjesti muškarce
stanovnika sela Trusine koji su čuvali liniju na “Križu” da se predaju ili će im žena i djeca
biti pobijena. Većina vojnikase predala pa tako i Ivan Drljo, Nedeljko Kršo i Pero Kršo,
koji su nakon predaje lišeni života. Imajući u vidu definiciju ratnih zarobljenika prema
zajedničkom članu 3, odnosno da se isti definišu kao pripadnici oružanih snaga koji su
bili izvan stroja usljed lišenja slobode ili nekog drugog razloga, očigledno je da su lica
Ivan Drljo, Nedeljko Kršo i Pero Kršo uživala status zaštićenih lica
44. Status civila za lica Franju Drlju, Zdravka Drlju i Željka Blaževića proizlazi iz
zapisnika o saslušanju svjedoka preživjelih stanovnika sela Trusine. Prema navodima
preživjelih svjedoka, Bosiljke Krše, Mare Drljo, Dragana Drlje koji su bili očevidci
događaja, lice Franjo Drljo je zarobljen u porodičnoj kući u Gaju i prilikom hapšenja je na
sebi imao civilnu odjeću, te uopće nije bio vojno angažovan za vrijeme rata. Svjedoci
također navode da su Zdravko Drljo i Željko Blažević bili vojno angažovani kao
pripadnici HVO-a, ali su prema navodima svjedoka Tihomira Ivankovića zarobljeni u
svojim porodičnim kućama, nakon što su se noć prije vratili sa linije. Iz naprijed
navedenog nedvojbeno proizlazi da su Zdravko Drljo i Željko Blažević bili pripadnici
Hrvatskog vijeća odbrane, ali van brobenih dejstava u momentu ubistva, odnosno bili su
u svojim kućama kada je došao Ivan Drljo rekavši da se predaju, jer će inače poubijati
članove njihovih obitelji, što zadovoljava definiciju civila prema zajedničkom članu 3. da
žrtve povrede pravila međunarodnog prava ne smiju neposredno učestvovati u
neprijateljstvima.
(ii) Kršenje mora biti počinjeno u vrijeme rata, oružanog sukoba ili
okupacije
45. Prilikom razmatranja sporazuma, Sud je vodio računa o svim elementima koji čine
obilježje bića krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, pa je tako u cilju
utvrđivanja postojanja rata i oružanog sukoba Sud prije svega imao u vidu da su
potpisivanjem sporazuma stranke ove činjenice učinile nespornim. U prilog činjenici da je
postojalo ratno stanje u vrijeme izvšenja krivičnog djela ide i to da je Predsjedništvo
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
16
Republike Bosne i Hercegovine donijelo 20. 06. 1992. godine odluku o proglašenju
ratnog stanja, a koja odluka je objavljena u Službenom listu RBiH 7/92 (dokaz T-103), a
koje je ukinuto također odlukom Predjedništva RBiH 22.12.1996. godine, a koja odluka je
objavljena u Službenom listu RBiH 50/95 (dokaz T-104).
46. Pored toga nesporno je, da je na teritoriji Bosne i Hercegovine odnosno na
području opštine Konjic u inkriminisano vrijeme postojao oružani sukob i to između
pripadnika Armije BiH sa jedne strane i HVO-a sa druge strane. Ovu činjenicu su potvrdili
svi svjedoci koji su dali svoje iskaze (svjedoci Popara Enis, Bećiri Ramiz i zaštićeni
svjedoci A, B, C, D, E, X, M, O, R ), sama optužena, a i Tužilaštvo je u sudski spis uvelo
veći broj naredbi i izvještaja koja su se odnosila na poduzimanje borbenih dejstava od
strane oružanih grupa HVO-a i Armije BiH na području općine Konjic, a radi se o
dokazima Tužilaštva BiH od broja T 108 – T -1234 .
47. Iz uloženih dokaza i iskaza svjedoka Sud je nesporno utvrdio da se za vrijeme
oružanog sukoba između HVO i Armije BIH na području općine Konjic dana
16.04.2012.godine desio napad na selo Trusina od strane pripadnika Specijalnog odreda
za posebne namjene pri Štabu Vrhovne komande Armije Republike Bosne i Hercegovine
“Zulfikar”, a što potvrđuju i sadržaji dokumenata uloženih pod rednim brojem T-1255; T-
4 Naređenja ŠVK OS RBiH broj: 02/607-1 od 10.06.1993. godine ERN broj: 0090 – 0239 (T-108); Dopisa
Načelnika Štaba 4. Korpusa broj: 02/1-966-92/93 od 27.03.1993. godine ERN broj: 0129-8532 (T-109); Naredbe Načelnika ŠVK OS RBiH broj: 02/101 od 28.04.1993. godine ERN broj: 0180-5185 (T110); Izvještaj Člana ŠVK OS RBiH broj: 1-1 od 30.04.1993. godine ERN broj: 0183-2608 (T111); Vanredni izvještaj Komandanta OG Igman broj: CV-282-05/93 od 13.03.1993. godine o sukobu između ARBiH i HVO-a u rejonu Neretvica ERN broj: 0183-2876 (T112); Borbeni izvještaj Komandanta OG Igman broj: 03/592-7-2 od 18.04.1993. godine ERN broj: 0183-2912 (T113); Vanredni izvještaja Komandanta OG Igman broj: 02/665-2 od 18.04.1993. godine ERN broj: 0183-2913 (T114); Vanrednog izvještaja Vanredni izvještaj Komandanta OG Igman broj: 03-592/7 od 18.04.1993. godine ERN broj: 0183-2914 (T115); Kopija borbenog izvještaja Komandanta OG Igman broj: 03-592/8 od 19.04.1993. godine ERN broj: 0183-2916 (T116); Dnevni borbeni izvještaj Komandanta OG Igman broj: 03-592/10 od dana 21.04.1993. godine ERN broj: 0183-2919 (T117); Dnevni borbeni izvještaj Komandanta OG Igman broj: 1-20/8 od dana 22.04.1993. godine ERN broj: 0183-2920 - 0183-2921 (T118); Procjena stanja i prijedlog mjera POM Komandanta za OB 44. brdske brigade broj: 06/70-1-11/93 od 23.05.1993. godine ERN broj: 0403-6133 – 0404-6134 (T119); Naredbe Komandanta ŠVK OS RBiH broj: 02/607-1 od 10.06.1993. godine kojom se naređuje svim ERN broj: 0601-2647 (T120); Zapovjest za napad IZM OZ SZ Hercegovina broj: 01-459 od 11.05.1993. godine ERN broj: 0364-1778 – 0364- 1780 (T121); Uputstva o načinu prikupljanja činjenica o ratnim zločinima proslijeđen od Zapovjedništa 4. Korpusa broj: 07-1971/93 od 17.03.1993. godine ERN broj: 0363-9519 - 0363-9526 (T122); Naredba Načelnika ŠVK OS RBiH broj: 14/75-24 od 13.03.1993. godine kojom se brigada Neretvica preformira u 44. brdsku brigadu sa brojem Vojne jedinice VJ 5096 ERN broj: 0185-0113 (T123); Dnevni borbeni izvještaj Komandanta OG Igman broj: 03-592/4 od 16.04.1993. godine o sukobu 5 Zbirni izvještaj za dan 16.04.1993. godine Glavnog Stožera HVO od 17.04.1993. godine u kojem se navodi
da se desio napad na selo Trusina ERN broj: 0617-2036 – 0617-2039
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
17
1306; T-1557, u kojim se navodi da se napad na selo Trusina desio, te se opisuje zločin u
kojim su stradali civili.
48. Iz naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da su kaznena djela koja se optuženoj
stavljaju na teret izvršena za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i da iz pribavljenih dokaza
van svake razumne sumnje proizlazi postojanje uzročne veze (neksusa) između rata i
počinjenih krivičnih djela.
(iii) Djelo počinioca mora biti povezano sa ratom, oružanim sukobom ili
okupacijom
49. Analiziranje statusa optužene u inkriminisanom periodu značajno je sa sa aspekta
uslova neophodnog za egzistenciju ovog krivičnog djela, a to je da djelo počinioca mora
biti u vezi sa ratom, oružanim sukobom ili okupacijom.
50. Ono što je ovdje značajno jeste „da je postojanje oružanog sukoba u znatnoj mjeri
utjecalo na sposobnost počinioca da počini zločin, njegovu odluku da ga počini, način
počinjenja zločina ili cilj sa kojim je počinjen.8
51. Oružani sukob ne treba biti uzrok izvršenja krivičnog djela. Kako bi utvrdili da li je
krivično djelo usko povezano sa oružanim sukobom, tužilac mora u najmanju ruku
dokazati da je oružani sukob „u znatnoj mjeri utjecao na sposobnost počinioca da izvrši
zločin, njegovu odluku da ga izvrši, način izvršenja zločina ili cilj s kojim je izvršen“.9
Dovoljno je ako je počinilac djelovao u službi oružanog sukoba ili pod okriljem oružanog
sukoba.10 Međutim, nije dovoljno samo pokazati da je zločin izvršen „u isto vrijeme trajanja
6 Izvješće Zapovjednika brigade Herceg Stjepan Konjic od 16.04.1993. godine o jakom sukobu HVO-a i
ARBiH u selu Trusina i masakru civila u selu Trusina ERN broj: 0151-6484 7 Izvještaj Općinskog Vijeća Konjic HVO-a broj: 01-251/95 od 13.03.1995. godine u kojem je, između ostalog
i naveden i opisan zločin u Trusini ERN broj: 0157-5145 – 0157-5152; 8 Tužilac protiv Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića, predmet broj: IT-96-23 & IT-96-23/1-A
presuda žalbenog vijeća 12.06.2002. godine, paragraf 58.
9 Kunarac, PZV, paragraf 58;
10 Kunarac, PZV, paragraf 58
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
18
oružanog sukoba“ i/ili „u bilo kojim okolnostima djelomično uzrokovanih oružanim
sukobom“.11
52. Nekoliko faktora mogu odrediti postojanje nexusa između djela koje je počinio
optuženi i oružanog sukoba. Faktori mogu obuhvatiti sljedeće: (i) činjenicu da je počinilac
vojnik; 12 (ii) činjenicu da žrtva nije vojnik ili činjenicu da je žrtva pripadnik suprotne strane
(iii) činjenicu da se za radnju može reći da služi krajnjem cilju vojne kampanje; (iv)
činjenicu da je zločin izvršen u sklopu službenih dužnosti počinioca.
53. Optužena je u inkriminisano vrijeme bila pripadnica Specijalnog odreda za
posebne namjene pri Štabu Vrhovne komande Armije Republike Bosne i Hercegovine
“Zulfikar”, koju činjenicu je potvrdila optužena, a što proizilazi i iz iskaza svjedoka kao i
sljedećih materijalnih dokaza : Dopis ministarstva za pitanje boraca i invalida
odbrambeno – oslobodilačkog rata broj: 07-03-96-1/11, od 26.01.2012.godine sa Vob-2 i
Vob-3 na ime Raseme Handanović (T-296); Vob 8 za Vojnu jedinicu Specijalni odred za
posebne namjene Štaba vrhovne Komande ARBiH za osobu Rasema Handanović zv.
“Zolja” (T-297). Prema tome sve radnje koje je počinila optužena, počinila je u svojstvu
pripadnika Vojne jedinice Specijalni odred za posebne namjene “Zulfikar” koja pozicija
joj je upravo i omogućila da u vrijeme i u mjestu kako je to navedeno u izreci presude,
izvrši navedena krivična djela, odnosno radnje ubistva civila i ratnih zarobljenika, a koje
radnje su u direktnoj vezi sa postojanjem rata i oružanog sukoba.
54. Da su lica Ivan Drljo, Nedeljko Kršo i Pero Kršo imali status ratnih zarobljenika, a
lica Zdravko Drljo, Željko Blažević i Franjo Drljo imali status civila je učinjeno nespornim
samim zaključivanjem sporazuma između strana u postupku, ali i drugih dokaza koji su
detaljnije obrazloženi u poglavlju ove presude pod naslovom “Djelo mora biti učinjeno
suprotno pravilima međunarodnog prava”.
11 Rutaganda, paragraph 570;
12 Presuda Kunarac i drugi, drugostepena presuda, paragraf 59.
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
19
(iv) Počinilac mora narediti ili počiniti djelo
55. Na kraju član 173. stav 1. član 175. stav 1. KZ BiH propisuju uslov da je optužena
direktno počinila nezakonito djelo ili da je naredila to djelo. 13
56. Dakle, ispunjen je i posljednji opšti element za krivična djela ratni zločin protiv
civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, obzirom da je optužena
počinila navedena krivična djela kao saizvršilac.
57. Optužena je oglašena krivim da je svojim radnjama počinila ubistvo civila i ratnih
zarobljenika, stanovnika sela Trusina.
B. KONKRETNO KRIVIČNO DJELO - RADNJA IZVRŠENJA I OBLIK
Relevantni zakonski propisi
58. Optuženoj Rasemi Handanović se stavlja na teret izvršenje krivičnih djela ratni
zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) (ubijanje) KZ BiH i
krivičnog djela ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a) (ubijanje,)
KZ BiH u vezi sa članom 180 stav 1. (individualna krivična odgovornost) KZ BiH i članom
29. (saizvršilaštvo) KZ BiH.
(a) ubistvo
59. Zajednički član 3. izričito zabranjuje ubistvo lica koja aktivno ili neposredno ne
učestvuju u neprijateljstvima”14Prema sudskoj praksi MKSJ, da bi “ubistvo” predstavljalo
kršenje zakona i običaja ratovanja potrebno je da je “ smrt žrtve posljedica radnje koju je
13 Đukić, prvostepena presuda, paragraf 179.
14 Vidi npr; Četvrtu Ženevsku konvenciju, član 3. stav 1. tačka a) (kojims e zabranjuje) povrede koje se nanose životu i
tijelesnom integritetu, naročito sve vrste ubistava…” prema licima koje ne učestvuje neposredno u neprijateljstvima.
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
20
optuženi izvršio s namjerom da proizrokuje smrt osobe koja nije aktivno sudjelovala u
neprijateljstvima.15
60. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni krivični sud za
Ruandu sistematski su definisali ubistvo kao smrt žrtve do koje je došlo usljed djela ili
propusta koje je optuženi počinio sa namjerom da žrtvu liši života ili da nanese teške
tjelesne povrede, za koje je razumno trebao znati da bi mogle prouzročiti smrt. 16
61. “Elementi definicije ‘ubistva’ po međunarodnom običajnom pravu su slijedeći: smrt
žrtve, smrt je uzrokovana radnjom ili propustom optuženog, odnosno osobe ili osoba za
čije radnje i propuste optuženi snosi krivičnu odgovornost. Radnja ili propust optuženog,
odnosno osobe ili osoba za čije radnje ili propuste on snosi krivičnu odgovornost, počinjeni
su s namjerom: ‘lišavanja života, ili nanošenja teške tjelesne povrede, ili nanošenja teške
ozljede sa razumnom mogućom sviješću o tome da će takav čin ili propust vjerovatno
uzrokovati smrt’. 17
62. Sud BiH je već ranije utvrdio elemente krivičnog djela ubistva:
1) lišavanje života;
2) direktna namjera da se liši života; jer je počinilac bio svjestan svoga čina i želio je
da se čin izvrši.18
63. Optužena je svojim radnjama ostvarila obilježja bića krivničnog djela ubistva, na
način da je lišila života sa direktnom namjerom tri civila i tri ratna zarobljenika, streljanjem.
Navedeno, Sud nalaz dokazanim na osnovu izjava svjedoka D,B,O,R, saboraca optužene
koji su bili neposredni očevidci događaja, svjedoka Bosiljke Krešo, te priznanja optužene
koje je dala pred Tužilaštvom BiH u svojim izjavama od 27.12.2011.godine i
27.02.2012.godine, a koje su uložene u sudski spis pod rednim brojem T-318 i T-319. Na
okolnosti smrti lica uloženi su izvodi iz matične knjige umrlih za Ivana Drlju, Nedeljka
15 Tužilac protiv kordića i čerkeza, IT-95-14/2-A, presuda od 17.12.2004.godine (drugostepena presuda); Vidi; presuda
u predmetu Handžić Enes, broj predmeta S1 1 K 005760 11 KR1, od 25.05.2011.godine; 16
Tužilac protiv Radilsava Krstića, Predmet . IT-98-33 (Pretresno veće), 2. avgust 2001.para. 485 17
Tužilac protiv Mitra Vasiljevića presuda predmet IT 98-32 Pretresnog vijeća IT , 29. novembar 2002., para. 205 18
Vidi Trbić, X-KR-07/386 (Sud BiH), Prvostepena presuda od 16.10.2009, tačka 177.
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
21
Krešu, Peru Krešu, Zdravka Drlju, Željka Blaževića i Franju Drlju pod rednim brojevima T-
246, T-244, T-242, T-240, T-248, T-256;
C. INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST
64. Optužena je u sporazumu priznala krivnju za djelo koje joj se stavlja na teret, ali je
sud u obavezi da cijeni valjanost tog priznanja kao i to da li postoji dovoljno dokaza iz
kojih proizlazi njena krivična odgovornost.
i. saizvršilaštvo (član 29. KZ BiH)
65. Član 29. KZ BiH navodi:
‘Ako više osoba, učestvovanjem u činjenju krivičnog djela ili preduzimajući što drugo čime se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela, zajednički učine krivično djelo, svaka od njih kaznit će se kaznom propisanom za to djelo’.
66. Sud podsjeća na prvostepenu presudu u predmetu Rašević i Todović, u kojoj
pretresno vijeće navodi da “bi se optuženi smatrao krivim za saizvršilaštvo prema članu
29. KZ BiH, on mora ili učestvovati u actus reus krivičnog djela ili preduzeti nešto drugo
“čime se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela.19Ako je optuženi zajedno
sa drugim licima učestvovao u samom krivičnom djelu, pod uslovom da postoji potrebni
mens rea, to je dovoljno prema članu 29. da se on smatra saizvršiocem i bude kažnjen
kao glavni počinilac.
ii. individulana krivična odgovornost (član 180. stav 1 KZ
BiH)
67. Član 180. stav 1 KZ BiH propisuje sljedeće:
19 Rašević i Todović , X-KR-06/275 (Sud BiH), prvostepena presuda od 28.02.2008.godine, strana 185;
S1 1 K009162 12 KRO
30.04.2012.godine
22
‘Osoba koja planira, naredi, učini ili podstrekava ili pomaže u planiranju, pripremanju ili učinjenju krivičnih djela iz člana ...... 173 (ratni zločin protiv civilnog stanovništva)......, ovog zakona kriva je za to krivično djelo.’
68. Vijeće podsjeća da je član 180. stav 1. KZ BiH izveden iz člana 7. stav 1. Statuta
MKSJ i identičan mu je. Žalbeno vijeće MKSJ zaključuje da član 7 stav 1. “…prije svega
pokriva fizičko počinjenje krivičnog djela od strane samog prekršioca, ili kažnjivi propust da
se učini djelo obavezno po pravilima krivičnog prava”.
69. Actus reus koji je potreban za počinjenje krivičnog djela jeste taj da “…optuženi, bilo
fizički, bilo na neki drugi neposredan, odnosno posredan način, svojim pozitivnim
radnjama, odnosno - ako postoji obaveza djelovanja – propustima, učestvuje individualno
ili zajedno s drugim u materijalnim elementima krivičnog djela za koje se tereti. Sam
optuženi ne mora učestvovati u svim aspektima inkriminisanog ponašanja.20 Može
postojati nekoliko počinitelja u vezi s istim krivičnim djelom, gdje ponašanje svakog od njih
ispunjava nužne elemente definicije materijalnog krivičnog djela. 21
70. Potrebni mens rea, jeste da je optuženi djelovao s namjerom da počini krivično
djelo…” 22 ili, kao u slučaju drugih oblika učestvovanja u krivičnim djelima iz člana 7. stav
1., on mora biti “svjestan vjerovatnoće, u smislu velikih izgleda, da će kao posljedica
njegovog ponašanja biti izvršeno krivično djelo”23
VII. ZAKLJUČAK
71. Optužena je sporazumom priznala krivnju za djelo koje joj se stavljaju na teret, i za
oblik krivične odgovornosti koji je naveden u optužnici, ali je Sud u obavezi da cijeni
valjanost tog priznanja kao i to da li postoji dovoljno dokaza iz kojih proizilazi njena krivična
odgovornost.
72. S tim u vezi Sud je utvrdio da postoji dovoljno dokaza o krivici optužene za radnje
koje je optužena Rasema Handanović počinila u svojstvu saizvršioca, obzirom da je u
radnjama izvršenja učestvovala zajedno sa drugim osobama, te da je svojim radnjama
dala odlučujući doprinos učinjenju krivičnog djela. Naime Sud je na osnovu prezentiranih
20 Stakić, prvostepena presuda, paragraf 439;
21 Tužilac protiv Kunarca i dr., IT-96-23-T & IT-96-23/1, presuda od 22.02.2001.godine