Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88 Telefon: 033 707 100, Fax: 033 707 155 Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина Sud Bosne i Hercegovine Суд Босна и Херцеговина Predmet br.: S1 2 K 020026 15 K Datum: objavljivanja 04.05.2017. godine pismenog otpravka 12.06.2017. godine Pred sudskim vijećem u sastavu: sudija Izo Tankić, predsjednik vijeća sudija Biljana Ćuković, član vijeća sudija Amela Huskić, član vijeća PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE protiv Vehida Sadiković i dr. PRESUDA Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine: Mirza Hukeljić Branilac optuženog Vehida Sadiković: Midhat Kočo, advokat iz Sarajeva Branilac optuženog Zorana Lončar: Bojan Veselinović, advokat iz Sarajeva Branilac optuženog Mensura Mašetić: Senad Bilić, advokat iz Sarajeva Branilac optuženog Taufik Šemdina: Senad Bilić, advokat iz Sarajeva Branilac optuženog Maida Keč: Izet Baždarević, advokat iz Sarajeva Branilac optužene Branke Tešić: Senad Bilić, advokat iz Sarajeva Branilac optuženog Muhameda Hanjalić: Ahmed Fejzić, advokat iz Sarajeva Branilac optuženog Damira Burnazović: Rusmir Karkin, advokat iz Sarajeva Branilac optuženog Damira Dudo, Muhidin Kapo, advokat iz Sarajeva
182
Embed
Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина · PDF fileprovodili skraćeni carinski postupak bez stvarnog uvida i evidencije količine i vrijednosti ... uputi na carinjenje
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: 033 707 100, Fax: 033 707 155
Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина
Sud Bosne i Hercegovine
Суд Босна и Херцеговина
Predmet br.: S1 2 K 020026 15 K
Datum: objavljivanja 04.05.2017. godine
pismenog otpravka 12.06.2017. godine
Pred sudskim vijećem u sastavu: sudija Izo Tankić, predsjednik vijeća
sudija Biljana Ćuković, član vijeća
sudija Amela Huskić, član vijeća
PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE
protiv
Vehida Sadiković i dr.
PRESUDA
Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine: Mirza Hukeljić
Branilac optuženog Vehida Sadiković: Midhat Kočo, advokat iz Sarajeva
Branilac optuženog Zorana Lončar: Bojan Veselinović, advokat iz Sarajeva
Branilac optuženog Mensura Mašetić: Senad Bilić, advokat iz Sarajeva
Branilac optuženog Taufik Šemdina: Senad Bilić, advokat iz Sarajeva
Branilac optuženog Maida Keč: Izet Baždarević, advokat iz Sarajeva
Branilac optužene Branke Tešić: Senad Bilić, advokat iz Sarajeva
Branilac optuženog Muhameda Hanjalić: Ahmed Fejzić, advokat iz Sarajeva
Branilac optuženog Damira Burnazović: Rusmir Karkin, advokat iz Sarajeva
Branilac optuženog Damira Dudo, Muhidin Kapo, advokat iz Sarajeva
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
2
U IME BOSNE I HERCEGOVINE !
Sud Bosne i Hercegovine, u vijeću sastavljenom od sudija Izo Tankić, kao predsjednik
vijeća, te sudije Biljana Ćuković i Amela Huskić, kao članovi vijeća, uz sudjelovanje
pravnog savjetnika Mersihe Ajanović kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv
optuženog Vehida Sadiković i dr., zbog krivičnog djela Organizovani kriminal iz člana 250.
stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220.
stav 1. KZ BiH, te krivičnim djelom Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav 1.
Krivičnog zakona BiH (u daljem tekstu KZ BiH), odlučujući o optužnici Tužilaštva Bosne i
Hercegovine, broj: T20 0 KTO 0008888 14 od 06.11.2015. godine, potvrđenoj dana
20.11.2015. godine, izmijenjenoj dana 04.01.2017. godine, nakon održanog usmenog i
javnog glavnog pretresa, u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH, Mirze Hukeljić, optuženih
je izveo i dokaz čitanjem iskaza iz istrage svjedoka Mirze Aruković, iz razloga što navedeni
svjedok nije bio dostupan Sudu.
6. U spis su uloženi materijalni dokazi i to: Zapisnik o saslušanju svjedoka Sadije
Kurtanović u GP BiH, od 10.07.2014 godine – T-1; Zapisnik o saslušanju svjedoka Aide
Halilović u GP BiH, od 10.07.2014 godine – T-2; Zapisnik o saslušanju svjedoka Zerine
Berbić u GP BiH, od 01.0/.2014 godine – T-3; Zapisnik o saslušanju svjedoka Vahide
Selimović u GP BiH, od 10.07.2014 godine – T-4; Zapisnik o saslušanju svjedoka Fadile
Sporišević u GP BiH, od 09.07.2014 godine – T-5; Zapisnik o saslušanju svjedoka Senade
Bešić u GP BiH, od 16.09.2014. godine – T-6; Zapisnik o saslušanju svjedoka Mile Popara
u GP BiH, od 31.07.2014 godine – T-7; Zapisnik o saslušanju svjedoka Muhameda Ali
Hoši u GP BiH, od 04.08.2014. godine – T-8; Zapisnik o saslušanju svjedoka Enise
Alibegović u GP BiH, od 07.07.2014 godine – T-9; Zapisnik o saslušanju svjedoka
Dženana Šurković u GP BiH, od 30.07.2014 godine – T-10; Zapisnik o saslušanju
svjedoka Sanela Kurtović u GP BiH, od 09.07.2014 godine – T-11; Zapisnik o saslušanju
stranaka i branilaca optuženih, Sud je razdvojio postupak u odnosu na navedene optužene i pod novim brojem predmeta održao ročište za razmatranje sporazuma.
2 Član 275. ZKP BiH: „Ako tužitelj ocijeni da izvedeni dokazi ukazuju da se izmijenilo činjenično stanje
izneseno u optužnici, on može na glavnom pretresu izmijeniti optužnicu. Radi pripremanja odbrane, glavni pretres se može odgoditi. U ovom slučaju ne vrši se potvrđivanje optužnice.“ 3 Član 280. stav 1, ZKP BiH: „ Presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na
djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici.“
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
50
svjedoka Zahide Spiljak u GP BiH, od 15.07.2014 godine – T-12; Zapisnik o saslušanju
svjedoka Edina Šoljić u GP BiH, od 21.07.2014 godine – T-13; Zapisnik o saslušanju
svjedoka Koviljke Vidačak u GP BiH, od 16.07.2014 godine – T-14; Zapisnik o saslušanju
svjedoka Sanele Buza u GP BiH, od 22.07.2014 godine – T-15; Zapisnik o saslušanju
svjedoka Sabine Pašović u GP BiH, od 03.07.2014 godine – T-16; Rješenje o internom
premještaju državnog službenika na ime Sadiković (Juso) Vehid, izdato od Uprave za
indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 01-34-2-57-53/10 od 05.02.2010. godine - T-
17; Rješenje o raspoređivanju državnog službenika na ime Sadiković Vehid, izdato od
Uprave za intirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-___ od 31.12.2004. godine - T-
18; Rješenje o raspoređivanju državnog službenika na ime Lončar Zoran, izdato od
Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-7189 od 31.12.2004. godine -
T-19; Rješenje o internom premještaju državnog službenika na ime Mašetić Mensur,
izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-4-598/06
od 27.09.2006.godine - T-20; Rješenje o raspoređivanju državnog službenika na ime
Mašetić Mensur, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-7252
od 31.12.2004. godine - T-21; Rješenje o raspoređivanju državnog službenika na ime
Šemdin Taufik, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-7187
od 31.12.2004. godine - T-22; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Keč Maid, izdato od
Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 02-34-5-875/07 od
24.12.2007. godine - T-23; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Keč Maid, izdat od
Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-4-617/06 od
27.09.2006.godine - T-24; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Keč Maid, izdat od
Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-741/05, Banja Luka,
17.01.2005. godine - T-25; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Tešić Branka, izdat od
Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-4-638/06 od
25.09.2006.godine - T-26; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Tešić Branka, izdat od
Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-787/05 od
17.01.2005.godine - T-27; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Hanjalić Muhamed,
izdat od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 01-34-5-75/07
od 24.01.2007. godine - T-28; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Hanjalić Muhamed,
izdat od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-4-615/06
od 27.09.2006. godine - T-29; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Hanjalić Muhamed,
izdat od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-729/05 od
17.01.2005.godine - T-30; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Čaušević Emir, izdat od
Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-4-74/06 od
28.02.2006.godine - T-31; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Čaušević Emir, izdat od
Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj:34-6966/05 od 29.07.2005. godine -
T-32; Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Čaušević Emir, izdat od Uprave za
indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-7595 od 31.12.2004. godine - T-33;
Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Hadžifejzović Zijad, izdat od Uprave za indirektno-
neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-4-75/06 od 28.02.2006. godine - T-34;
Ugovor o radu sa zaposlenikom na ime Hadžifejzović Zijad, izdat od Uprave za indirektno-
neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-3375-1/05 od 29.07.2005. godine - T-35; Ugovor o
radu sa zaposlenikom na ime Hadžifejzović Zijad, izdat od Uprave za indirektno-neizravno
oporezivanje BiH, broj: 34-3253/05 od 24.03.2005. godine - T-36; Ugovor o radu sa
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
51
zaposlenikom na ime Hadžifejzović Zijad, izdat od Uprave za indirektno-neizravno
oporezivanje BiH, broj: 34-7596 od 31.12.2004. godine - T-37; Ugovor o radu sa
zaposlenikom na ime Burnazović Damir, izdat od Uprave za indirektno-neizravno
oporezivanje BiH, broj:01-34-2-54-215/12 od 26.04.2012. godine - T-38; Ugovor o radu sa
zaposlenikom na ime Burnazović Damir, izdat od Uprave za indirektno-neizravno
oporezivanje BiH, Banja Luka, broj: 34-4-616/06 od 27.09.2006. godine - T-39; Ugovor o
radu sa zaposlenikom na ime Burnazović Damir, izdat od Uprave za indirektno-neizravno
oporezivanje BiH, broj: 34-7636 od 31.12.2004. godine - T-40; Rješenje o internom
premještaju državnog službenika na ime Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-
neizravno oporezivanje BiH, broj: 01-34-2-54-51/13 od 29.01.2013. godine - T-41;
Rješenje o internom premještaju državnog službenika na ime Dudo Damir, izdato od
Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 01-34-2-54-815/12 od
21.12.2012.godine - T-42; Rješenje o internom premještaju državnog službenika na ime
Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 01-34-2-54-
372/12 od 03.07.2012.godine - T-43; Rješenje o internom premještaju državnog
službenika na ime Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje
BiH, broj: 01-34-2-57-535/11 od 10.08.2011. godine - T-44, sa prilozima: Dopis Vijeća
Ministara, Odbor državne službe za žalbe upućen Upravi za indirektno oporezivanje BiH –
Banja Luka, broj: 01-07-184/11 od 15.09.2011. godine, uz prilog, Rješenje Vijeća Ministara
BiH, Odbor državne službe za žalbe, broj: 01-07-184/11 od 15.09.2011. godine; Rješenje
o internom premještaju državnog službenika na ime Dudo Damir, izdato od Uprave za
indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj:01-34-2-57-83/11 od 10.03.2011.godine - T-45
sa prilozima: Dopis Vijeća Ministara, Odbor države službe za žalbe upućen Upravi za
indirektno oporezivanje BiH, n/r v.d. Direktora, broj: 01-07-99/1 od 15.04.2011. godine, uz
prilog – Rješenje Vijeća Ministara BiH, Odbor državne službe za žalbe, broj: 01-07-99/11
od 15.04.2011. godine; Rješenje o raspoređivanju državnog službenika na ime Dudo
Damir, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 34-7268 od
31.12.2004.godine – T-46; Rješenje o internom premještaju državnog službenika na ime
Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 01-34-2-54-
230/09 od 11.08.2009. godine - T-47; Rješenje o internom premještaju državnog
službenika na ime Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje
BiH, broj: 01-34-2-54-128/09 od 06.05.2009. godine - T-48; Rješenje o internom
premještaju državnog službenika na ime Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-
neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj:01-34-5-544/07 od 29.08.2007. godine - T-
49; Rješenje o internom premještaju državnog službenika na ime Dudo Damir, izdato od
Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, Banja Luka,broj: 34-4-852/06 od
25.12.2006.godine - T-50; Rješenje o internom premještaju državnog službenika na ime
Dudo Damir, izdato od Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje BiH, broj: 01-34-
6993/05 od 29.07.2005.godine - T-51; Rješenje Suda BiH broj: S1 2 K 014873 14 Krn 32
od 04.06.2014.godine kojim se prema osumnjičenim Vehidu Sadikoviću, Zoranu Lončaru,
Maidu Keču i Damiru Burnazoviću određuje pritvor - T-52; Naredba Tužilaštva BiH o
sprovođenju istrage protiv Vehida Sadikovića, Zorana Lončara, Mensura Mašetića, Taufika
Senad, u svojoj završnoj riječi osvrnuo se prije svega na postojanje grupe za organizovani
kriminal, navodeći pritom da je Tužilaštvo u dokaznom postupku trebalo i moralo provesti
dokaze na okolnosti postojanja grupe za organizovani kriminal u smislu člana 1. stav 20.
KZ BiH. Naveo je da je Tužilaštvo u optužnici od 06.11.2015. godine, samo mali dio
posvetilo elaboraciji i pojašnjenju nastanka, postojanja, načina rada, hijerarhiji
organizovane kriminalne grupe, materijalnoj koristi koju je ostvarila navedena grupa, te
drugim bitnim elementima koje je potrebno dokazati da bi se dokazalo postojanje grupe za
organizovani kriminal, kao uslova bez kojeg se ne može. U nastavku izlaganja branilac je
detaljno elaborirao obilježja grupe za organizovani kriminal, te zaključio da nijedan od
osnovnih zakonskih elemenata koji moraju egzistirati za postojanje krivičnog djela iz člana
250. KZ BiH nije bio predmet dokazivanja u konkretnom postupku. Analizirajući dokaze
optužbe koji se odnose na provođenje posebnih istražnih radnji, branilac je istakao da
prijedlozi Tužilaštva kao ni naredbe Suda ne sadrže dokaze o postojanju osnova sumnje
da je počinjeno krivično djelo, kao ni obrazloženje zboga čega se dokazi nisu mogli
prikupiti na drugi način u smislu člana 116. stav 1. ZKP BiH, što ovakve dokaze čini
nezakonitim, pozivajući se pritom na presude ESLJP, sa akcentom na presudu Dragojević
protiv Hrvatske kao i odluke Suda BiH4, u kojima je zbog nezakonitosti u provođenju
posebnih istražnih radnji došlo do oslobađajućih i odbijajućih presuda. Dodao je da Sud u
navedenim naredbama, Tužilaštvu koje je stranka u postupku, daje ovlaštenja za
izdavanje naredbi OSA-i za izvršenje naredbe Suda BiH, umjesto da Sud, koji je jedini
ovlašten za izdavanje naredbi u skladu sa članom 72.a ZKP BiH, izda naredbu operateru
telekomunikacija za dostavljanje potrebnih podataka, što naredbe i po ovom osnovu čini
nezakonitim. Smatra da je ovakvim naredbama Suda došlo do kršenja člana 8. stav 1.
EKLJP (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života). U daljem toku iznošenja
završne riječi branilac je detaljno analizirao relevantne odredbe članova Uputstva o
skraćenom carinskom postupku, napominjući da je odbrana Sudu dostavila dokaze koji se
odnose na pokretanje disciplinskog postupka u odnosu na optuženu Tešić Branku za
istovjetne radnje za koje se optužnicom tereti, kao i dokaz kojim se optužena Tešić
oslobađa odgovornosti da je počinila teže povrede službene dužnosti iz člana 18.
Pravilnika – zloupotrebe ili prekoračenja službenih ovlaštenja. Ističe da se u 87. tačaka
optužnice navodi da procjena optuženih kao službenika UIO nije bila ispravna, da se u
svakoj od tačaka optužnice radilo o robi komercijalnog karaktera, te da su carinici primali
navodne darove kako ne bi izvršili procjenu na propisani način, a da pri tome nema niti
jednog komada te robe koja je navodno pogrešno procijenjena, kao i da su saslušani
svjedoci (od kojih je većina optužena za davanje dara) tvrdili da nisu imali robu za
carinjenje. U nastavku izlaganja branilac je izvršio analizu svih tačaka optužnice za koje se
terete njegovi branjenici, kao i analizu svjedoka ovlaštenih službenih lica, te zaključio da
niti u jednom slučaju nije utvrđeno da roba sa kojom su putnici dolazili ima komercijalni
karakter i da podliježe carini u smislu Uputstva o carinskom postupku i uvoznih dažbina.
Ukazao je na povredu člana 71. ZKP BiH, navodeći da Tužilaštvo nije sprovelo radnju
4 Presuda Suda BiH broj: S1 2K 010234 14 Kž; Rješenje Suda BiH broj:S1 2K 002641 14 Kž 4 od
06.02.2015. godine; presuda Suda BiH broj: S1 2K 019347 16 K
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
69
otvaranja privremeno oduzetih predmeta, pa shodno tome, sve radnje preuzete u vezi sa
nezakonitim oduzimanjem predmeta (vještačenje mobilnih telefona) predstavljaju kako
navodi, plodove otrovne voćke i na takvim dokazima se ne može zasnivati sudska odluka.
Istakao je protivljenje prijedlogu Tužilaštva za oduzimanje predmeta od optužene Tešić
Branke (mobilnog telefona), kao i prijedlogu za oduzimanje novca od optuženog Mašetić
Mensura, navodeći da se ne radi o predmetu koji je upotrijebljen, namijenjen ili nastao
učinjenjem krivičnog djela, odnosno da se ne radi o nezakonito stečenoj imovini. Predložio
je na kraju da Sud u odnosu na optužene Mašetić Mensura, Tešić Branku i Šemdin
Taufika u skladu sa članom 284. tačka c) ZKP BiH donese oslobađajuću presudu.
23. Optuženi Mašetić Mensur saglasio se sa navodima branioca, te dodao da situacija
u kojoj se našao traje 4 godine, da svi optuženi žive u nekoj hibernaciji, suspendovani,
polu osuđeni, polu slobodni. Smatra da je cijeli postupak rezultat klime u kojoj živimo, te da
su svi ubijeđeni da su ljudi u ovim oblastima korumpirani, jer rade sa novcem. Očekuje od
Suda da će cijeniti sve dokaze i donijeti presudu. Optuženi Šemdin Taufik pridružio se
navodima branioca, te dodao da su svi navodi u tački 66. za koju se optužnicom tereti
netačni i da je cijeli postupak konstrukcija policije, ističući da mu je zbog svega navedenog
uništen život i porodica ni za šta. Optužena Tešić Branka saglasila se sa navodima
branioca iznesenim u završnoj riječi.
24. U završnoj riječi branilac optuženog Burnazović Damira, advokat Karkin Rusmir,
naveo je da se pridružuje završnim riječima kolega i svim iznesenim prigovorima, ističući
da odbrana optuženog predlaže samo jedno, a to je oslobađajuća presuda. Ovakav stav
odbrana temelji na tezi da Tužilaštvo nije dokazalo da je Burnazović počinio krivična djela
iz optužnice, napominjući da se niti jedan od provedenih dokaza ne odnosi na
Burnazovića, a oni koji su provedeni ne dokazuju počinjenje krivičnog djela. Naveo je da je
njegov branjenik u konkretnom postupku kolateralna žrtva, te da Tužilaštvo nije provelo
nijedan dokaz na okolnosti da je optuženi pripadnik grupe za organizovani kriminal. Ističe
dalje da se njegov branjenik spominje samo u tački 65. Optužnice, ali da nijedan dokaz za
tvrdnje opisane u navedenoj tački nije proveden. Naveo je da posebne istražne radnje nisu
pružile osnov da Burnazović bude optužen, kao i da nema dokaza da je isti postupao sa
umišljajem. Analizirajući dokaze provedene na navedenu tačku, branilac je naveo kako
optužba nije dokazala da je optuženi počinio bilo kakvo krivično djelo ili pribavio
materijalnu korist, a što je vidljivo i iz činjeničnih navoda tačke 65. Optužnice. Predlažio je
na kraju donošenje oslobađajuće presude zbog nedostatka dokaza. Optuženi Burnazović
Damir saglasio se sa navodima branioca.
25. Branilac optuženog Dudo Damira, advokat Kapo Muhidin, istakao je u završnoj riječi
da Tužilaštvo BiH nije ponudilo nijedan dokaz koji bi potvrdio navode optužnice. Osvrnuo
se najprije na obilježja krivičnog djela iz člana 250. KZ BiH, napominjući da njegov
branjenik ni sa jednim saoptuženim kao ni sa jednim putnikom koji ulazi na carinsku
kontrolu aerodroma nije imao telefonski kontakt, a kamo li nekakav dogovor. Naveo je
kako nijedan dokaz Tužilaštva ne ukazuje na povezivanje, dogovaranje, planiranje,
komunikaciju optuženih, te izvršenje radnji međusobno dogovorenih u okviru grupe za
organizovani kriminal. Branilac dalje ističe da Tužilaštvo nije ni pokušalo, a samim tim ni
dokazalo postojanje organizovane grupe, niti bilo kakav oblik povezanosti članova
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
70
grupe za organizovani kriminal sa strukturama vlasti, budući da je njeno djelovanje duži
vremenski period bez povezanosti sa strukturama vlasti nemoguće, a što je još jedan
dokaz o nepostojanju krivičnog djela iz člana 250. KZ BiH. Dalje navodi da je njegov
branjenik do trenutka lišavanja slobode bio zaposlenik u grupi za sprječavanje
krijumčarenja i prekršaja RC Sarajevo, na radnom mjestu vođa tima za suzbijanje
krijumčarenja i prekršaja, da je obavljao poslove koji nisu bili vezani za rad na
Međunarodnom aerodromu Sarajevo, te da se uvidom u njegove sedmične planove rada,
može vidjeti da je njegov efektivni rad na aerodromu iznosio otprilike 4 sata rada u 14
dana. Nakon analize tačaka 8. i 66. Optužnice za koje se tereti njegov branjenik, kao i
iskaza svjedoka, branilac je naveo da navodi u navedenim tačkama nisu potvrđeni
nijednim dokazom od strane Tužilaštva, odnosno da su iste proizvoljne i bez ijednog
konkretnog dokaza. U pogledu privremeno oduzetog novca u iznosu od 3.680,00 KM,
branilac ističe da je optuženi dostavio Sudu dokaz o porijeklu istog i da je dokazao da isti
ne potiče niti se može dovesti u vezu sa izvršenjem krivičnog djela. Kako provedenim
dokazima Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi počinio krivična djela koja mu se
optužnicom stavljaju na teret, odbrana predlaže da Sud donese oslobađajuću presudu.
26. Optuženi Dudo Damir u završnoj riječi saglasio se sa navodima branioca i dodao da
je protiv njega podignuta neutemeljena optužnica, da nijedna tvrdnja nije potkrijepljena
materijalnim dokazom, te da je ista praćena medijskom hajkom čime je presumpcija
nevinosti u osnovi bila narušena. Optuženi je posebno istakao da vještačenjem njegovog
privremeno oduzetog telefona i SiM kartice nije utvrđena nikakva telefonska komunikacija
ni sa jednim carinikom niti sa bilo kojim putnikom za svih pet mjeseci koliko su provođene
posebe istražne radnje. Ističe da vještačenjem njegova tri privremeno oduzeta usb stika
nije pronađeno ništa što bi se moglo dovesti u vezu sa bilo kojim krivičnim djelom, a da
privremeno oduzeti novac potiče od legalno stečene plate njega i njegove supruge kao
prosvjetnog radnika, što je dokazano izvodima Unicredit banke. Naveo je da od 56
svjedoka koliko je bilo saslušano pred Sudom poznaje svega četiri i da ga niko od njih nije
prozvao za bilo kakvu umiješanost u neko krivično djelo i da su isti i istakli da ga poznaju
kao poštenu i profesionalnu osobu. Naglašava da u dva sporna događaja, koja mu se
optužnicom stavljaju na teret, nije učinjen nijedan propust u carinskom postupku, niti je
kome od putnika omogućen povoljniji postupak carinjenja robe, niti da je budžet države
oštećen njegovim postupcima. Na kraju ističe da je ocjenjivan najvišom ocjenom i da je
više puta novčano nagrađivan za potignute rezultate u radu, da je nevin i da samo traži
pravdu pred Sudom.
Procesne odluke Suda
(g) (Ne) prihvatanje dokaznih prijedloga odbrane
27. Sud je prihvatio sve prijedloge dokaza odbrana optuženih koji su
dostavljeni/predloženi Sudu, a koji su detaljno pobrojani u paragrafima 13-15 presude, pa
ih na ovom mjestu neće ponovo navoditi, izuzev prijedloga odbrane optuženog Keč Maida
i optuženog Taufik Šemdina za reproduciranje video snimaka koji se odnose na događaje
broj 59, 74, 84 (u odnosu na optuženog Keča) i 66 optužnice (u odnosu na optuženog
Šemdina), koje je Sud odbio iz razloga što su navedeni snimci u toku postupka
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
71
prezentirani u sudnici, te nema potrebe da se isti ponovo gledaju.
(h) Odgađanje pretresa u trajanju dužem od 30 dana
28. U toku glavnog pretresa, došlo je do odgađanja pretresa u trajanju dužem od
trideset dana (između ročišta održanih 09.06.2016. – 01.09.2016. godine, te 24.11.2016.-
16.02.2017. godine). Članom 251. stav 2. ZKP BiH, propisano je da glavni pretres mora
ponovno početi, ako je odgađanje trajalo duže od trideset dana. Međutim, istom je
odredbom propisano i da uz saglanost stranaka i branilaca, vijeće može odlučiti da se
svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo, nego da se koriste ranije dati iskazi. U
konkretnom slučaju, nakon odgađanja pretresa u trajanju dužem od trideset dana, stranke
i branioci su se svaki put izjasnili da ne osporavaju odluku Suda o nastavku glavnog
pretresa nakon proteka roka od 30 dana, niti su zahtijevali da ranije izvedeni dokazi budu
ponovo izvođeni, na osnovu čega je Vijeće donijelo odluku o nastavcima glavnog pretresa.
(i) Intervencija Suda u pogledu izmjena u činjeničnom opisu optužnice
29. U činjeničnom opisu izmijenjene optužnice od 04.01.2017. godine, napravljene su
određene izmjene, a sve kako bi izreka presude odgovarala utvrđenom činjeničnom
stanju. Pri tome je Sud vođen ograničenjima, u smislu poštivanja objektivnog identiteta
optužbe, u skladu sa članom 280. ZKP BiH. Sud je tako, a s obzirom na utvrđene činjenice
i pravnu kvalifikaciju djela za koja je utvrđena odgovornost optuženih, u izreci osuđujućeg
dijela presude, iz uvodnog dijela optužnice izostavio dio činjeničnog opisa koji se odnosi
na pripadnost grupi za organizovani kriminal u odnosu na sve optužene. S obzirom da Sud
nije vezan za pravnu kvalifikaciju tužioca, a imajući u vidu da se radi o nedokazanim
činjenicama iz jedinstvenog događaja, Sud je zaključio da njihovo izostavljanje predstavlja
prilagođavanje činjeničnog opisa utvrđenim činjenicama, zbog čega nije pravno
neophodno donošenje oslobađajuće presude za ovaj dio optužnice. Sud je izvršio
korekciju i u naslovu pojedinih tačaka optužnice, tako što je iz istih izostavio Čaušević
Emira koji je u konkretnom predmetu sa Tužilaštvom BiH sklopio sporazum o priznanju
krivnje, kao i korekciju u činjeničnom opisu pojedinih tačaka optužnice, na način da su
izostavljene/izmijenjene pojedine riječi ili dijelovi rečenica. Preciziranjem predmetne
optužnice na navedeni način, Sud nije povrijedio ni subjektivni ni objektivni identitet iste,
niti je time prekoračio prvobitno optuženje, s obzirom, da su urađene izmjene rezultat
utvrđenog činjeničnog stanja, te da iste nisu na štetu optuženih.
Izuzeci od neposrednog izvođenja dokaza - član 273. ZKP BIH
30. Na nastavku pretresa, održanom dana 20.10.2016. godine, po prijedlogu Tužilaštva
BiH, a po saslušanju optuženih i njihovih branilaca, donesena je odluka kojom je
prihvaćeno čitanje iskaza iz istrage svjedoka Mirze Arukovića, a čije je saslušanje
predloženo potvrđenom optužnicom Tužilaštva.
31. Naime, Sud je u toku postupka na prijedlog Tužilaštva, u više navrata pozivao ovog
svjedoka da da iskaz na glavnom pretresu, međutim, isti je ostao nedostupan. Nakon što
je na povratnici poziva naznačeno da lice nije tu, odnosno da se nalazi u inostranstvu, Sud
je pokušao uručenje poziva svjedoku putem PS Ilidža Sarajevo. Dana 17.10.2016. godine,
PS Ilidža dopisom broj: 02/5-4-1-11-3581/16 od 14.10.2016. godine, obavijestila je Sud
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
72
da nisu uspjeli uručiti poziv Mirzi Aruković, te da su operativnim provjerama na terenu (u
razgovoru sa Guta Hasanom, zetom Mirze Arukovića) došli do saznanja da Aruković živi i
radi u Holandiji, te da se njegov dolazak u BiH očekuje u ljetnom periodu sljedeće godine,
kada dolazi na godišnji odmor. Dakle, kako je dolazak naprijed navedenog svjedoka pred
Sud bio znatno otežan iz važnih uzroka, a imajući u vidu zakonsku odredbu člana 273.
stav 2. ZKP BiH, Sud je, usvajajući prijedlog tužioca u tom smislu, odlučio da se izjava
svjedoka Mirze Aruković pročita na glavnom pretresu. Iz ovih razloga, a dovodeći iste u
vezu sa potrebom osiguranja ekonomičnosti postupka, Sud je donio odluku da se iskaz
ovog svjedoka na glavnom pretresu pročita, dajući pri tome i odbrani mogućnost da
postavi ona pitanja koja bi bila postavljana da je svjedok prisutan na glavnom pretresu, na
koji način je u potpunosti ispoštovana zakonska odredba člana 273. stav 2. ZKP BiH.
Pored toga, Sud napominje da, budući da je prebivalište svjedoka u Holandiji, ne
raspolaže sa prinudnim mjerama iz člana 81. stav 5. ZKP BiH za osiguranje saslušanja
svjedoka.
32. Ovakvo postupanje Suda je u potpunoj saglasnosti sa praksom Ustavnog Suda BiH
i Evropskog Suda za ljudska prava, koji su u svojim odlukama zauzeli stanovište da „nije
došlo do povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.3d) Evropske
konvencije s obzirom da su u konkretnom slučaju na glavnom pretresu pročitani ranije dati
iskazi svjedoka, a da oni nisu bili lično prisutni na glavnom pretresu u svojstvu svjedoka,
međutim, za takav postupak redovni sudovi su imali valjane razloge5“. Dakle, izvođenje
dokaza čitanjem iskaza svjedoka na glavnom pretresu, na način propisan zakonom, nije
samo po sebi kršenje prava na pravično suđenje, ukoliko se presuda ne zasniva isključivo
na tim iskazima, već i na iskazima drugih svjedoka i drugim materijalnim dokazima6, što je
u konkretnom predmetu i slučaj, budući da je pročitani iskaz svjedoka optužbe Mirze
Aruković doveden u vezu sa svim ostalim dokazima izvedenim u toku postupka, nakon
čega je Sud donio odluku, cijeneći sve dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti.
(f) Prigovori zakonitosti, relevantnosti i autentičnosti dokaza
33. Odbrane optuženih u toku postupka su u više navrata osporavale zakonitost
pojedinih dokaza optužbe, odnosno, izjava koje su svjedoci davali ovlaštenim službenim
licima Granične policije BiH. Branilac optuženog Lončar Zorana, kojem su se pridružile
odbrane i drugih optuženih, ukazao je u završnoj riječi da je na svjedoke vršen pritisak kod
davanja spornih izjava, odnosno da su izjave svjedoka iznuđene i date pod pritiskom i
prijetnjama pritvorom, od strane ovlaštenih službenih lica, te da se zbog toga izjave iz
istrage i one koje su svjedoci dali pred Sudom ne slažu.
34. Prilikom ispitivanja svakog od svjedoka, čije su izjave iz istrage korištene na
glavnom pretresu, pokretano je pitanje i pod kojim okolnostima i na koji način su sporne
5 Odluka Ustavnog suda BiH o dopustivosti i meritumu broj AP-105/03 od 30. novembra 2004. godine, stav
30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 15/05; 6 Vidi takođe: Odluka Ustavnog suda BiH o meritumu broj AP-679/04 od 13. septembra 2005. godine, stav
26., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 86/05
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
73
izjave pribavljane. Na temelju odgovora koje su svjedoci ponudili, te samih izjava uloženih
u spis, Sud je odbio sve navedene prigovore odbrana optuženih, kao neosnovane.
35. Bitno je prije svega, podsjetiti da su većina svjedoka optužbe bili izuzetno
uznemireni prilikom davanja iskaza na glavnom pretresu. Jasno se dalo vidjeti da je
sudnica njima nepoznato okruženje, koje izaziva nelagodu i koje je u određenoj mjeri
uticalo na samo svjedočenje. Jednako tako, iz iskaza ovih svjedoka vidljivo je da su na isti
način reagovali i pri davanju izjave ovlaštenim službenim licima Granične policije BiH.
Pored navedenog, izvršen je uvid u svaki pojedini zapisnik o saslušanju svjedoka, koji je
Tužilaštvo uložilo kao dokaz u spis u predmetni spis. Utvrđeno je tako da su svi svjedoci
poučeni o svim pravima i obavezama, koja im po Zakonu pripadaju. Također, svi svjedoci,
sa izuzetkom svjedoka Memsudina Katana, Eme Dizdarević, Sabine Pašović, Suade
Bostandžić-Karačić, potvrdili su da nikakvih pritisaka na njih nije bilo.
36. U odnosu na navode svjedoka Katana, Dizdarević, Pašović i Bostandžić-Karačić
da su bili izloženi pritiscima, Sud je iste ocijenio potpuno neosnovanim. Tako svjedok
Sabina Pašović, opisujući navodne pritiske službenih lica, prvobitno je na glavnom
pretresu navela da se ne sjeća izjave iz istrage, a kada joj je od strane tužioca prezentiran
zapisnik potvrdila je da je sve tačno kako je navedeno u zapisniku, ali da su policajci
„navalili“ na nju i da joj je prikazan snimak na kojem se vidi njeno, kako navodi,
„nenormalno“ ponašanje. Svjedok Katana pritisak policijskih službenika objašnjava na
način da je imao primjedbe na način ispitivanja, da je sve bilo unaprijed pripremljeno,
dodajući pritom da se nije prijatno osjećao u zgradi Granične policije, da se malo i prepao,
te da nije slušao ni šta ga pitaju ni šta mu čitaju. Svjedok Ema Dizdarević navela je da je
morala potpisati zapisnik, jer joj je rečeno da ne može napustiti zgradu dok ne da izjavu i
ne potpiše zapisnik, napominjući da je u zgradi policije sjedila dva sata, a žurila je po
dijete. Suada Bostandžić-Karačić pojasnila je da joj prilikom davanja izjave nije bilo dobro,
da se ničega nije mogla sjetiti, te da joj je policajac koji je tu bio rekao da se pokuša sjetiti,
da je bolje da ispriča sve što zna, dodajući da je zapisnik potpisala i otišla, te da joj je bilo
bitno samo da glavu spasi, jer se nije osjećala dobro. Radi se dakle, o standardnim
upozorenjima na prava i obaveze, koja se upućuju svim svjedocima i koja su ovlaštena
službena lica pri ispitivanju i dužna naglasiti. Cijeneći sve navedeno, ostaje nejasno u
čemu se ogleda pritisak policijskih službenika na svjedoke prilikom davanja izjava, jer,
osim navoda da su se loše osjećali u momentu davanja izjave, da su bili uplašeni tokom
boravka u zgradi policije, da su upozoreni da moraju dati iskaz, te da se pokušaju sjetiti
svega, pomenuti svjedoci nisu ponudili konkretnija obrazloženja na koji način je na njih
vršen pritisak od strane policijskih službenika, čak štaviše, isti su bili neuvjerljivi pri
opisivanju navodnih pritisaka, u čemu Sud nalazi njihovo nastojanje da na ovaj način
umanje značaj vlastitih izjava, kojima inkriminišu optužene, a što je bilo vidljivo i iz
cjelokupnog svjedočenja pomenutih svjedoka.
37. Branilac optuženog Lončar Zorana istakao je u završnoj riječi prigovor zakonitosti
izjava/zapisnika saslušanih svjedoka koji su pročitani na glavnom pretresu, budući da su
isti sačinjeni na usmeni nalog Tužioca koji nije konvalidiran pismenim nalogom kako je
predviđeno odredbama ZKP-a BiH. U kontekstu izjavljenog prigovora Sud prije svega
ističe da je u toku dokaznog postupka, u skladu sa članom 273. stav 2. ZKP BiH, na
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
74
glavnom pretresu pročitan i u spis uložen samo jedan zapisnik o saslušanju svjedoka
Mirze Aruković od 03.07.2014. godine, označen kao dokaz T-218 (a ne više zapisnika,
kako to branilac u množini ističe). Uvidom u predmetni zapisnik Granične policije BiH od
03.07.2014. godine, kao i njegov sadržaj, vidljivo je da je isti sačinjen u skladu sa
odredabama članova 151., 152., 153. i 154. ZKP BiH, koji se odnose na obavezu
sastavljanja zapisnika, sadržaj zapisnika, vođenje zapisnika, te čitanje i potpisivanje
zapisnika. Nadalje, iz uloženog zapisnika jasno proizlazi da je svjedok poučen o svim
pravima i obavezama koja mu po Zakonu pripadaju, kao i da je sadržaj zapisnika u skladu
i sa članom 219. stav 1. ZKP BiH, s obzirom da je na istom konstatovano da saslušanju
svjedoka prisustvuju ovlaštena službena osoba koja provodi radnju saslušavanja, svjedok,
te zapisničar, a da je tužilac Tužilaštva BiH obaviješten.
38. Odredbom člana 219. stav 1. ZKP BiH propisano je da ovlaštena službena osoba
radi izvršenja zadataka iz člana 218. ZKP BiH7, može prikupljati potrebne izjave od osoba;
izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljage; ograničiti kretanje na
određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja; poduzeti potrebne
mjere u vezi s utvrđivanjem identiteta osoba i predmeta; raspisati potragu za osobom i
stvarima za kojima se traga; u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i
prostorije državnih organa, javnih preduzeća i ustanova, obaviti uvid u određenu njihovu
dokumentaciju, kao i poduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima
koje su utvrđene pri preduzimanju pojedinih radnji, kao i o predmetima koji su pronađeni ili
oduzeti, sastavit će se zapisnik ili službena zabilješka. U stavu 5. istog člana se navodi: Na
osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni, ovlaštena službena osoba sastavlja
izvještaj. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvještaji, spisi
o poduzetim radnjama i mjerama, službene zabilješke, izjave i drugi materijali koji mogu
biti korisni za uspješno vođenje postupka, uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u
korist osumnjičenom. Cijeneći sve naprijed navedeno, te činjenicu da Zakon o krivičnom
postupku BiH ne propisuje obavezu tužioca da usmene naredbe koje izdaje ovlaštenim
službenim licima u cilju izvršenja njihovih zadataka naknadno konvalidira u pismenoj formi,
Sud je prigovor branioca odbio kao paušalan i bez logičkog osnova i uporišta.
7 Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko pet godina, ovlaštena službena osoba je dužna odmah obavijestiti Tužitelja i pod njegovim nadzorom poduzeti potrebne mjere da se pronađe učinitelj krivičnog djela, da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi, te da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku. (2) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo iz stava 1. ovog člana, ovlaštena službena osoba dužna je u slučaju opasnosti od odlaganja poduzeti neophodne radnje radi izvršenja zadataka iz stava 1. ovog člana. Prilikom preduzimanja ovih radnji, ovlaštena službena osoba dužna je postupati po ovom zakonu. O svemu što je preduzeto ovlaštena službena osoba dužna je odmah obavijestititi Tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz. (3) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, ovlaštena službena osoba je dužna obavijestiti Tužitelja o svim raspoloživim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzela najkasnije sedam dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je krivično djelo počinjeno.
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
75
39. Odbrane optuženih Lončar Zorana, Mašetić Mensura, Teufik Šemdina, Branke
Tešić i Hanjalić Muhameda u završnoj riječi osporili su zakonitost pojedinih dokaza
optužbe, prvenstveno dokaza pribavljenih provođenjem posebnih istražnih radnji (nadzor i
tehničko snimanje prostorija iz člana 116. tačka c) ZKP BiH, te nadzor i tehničko snimanje
telekomunikacija iz člana 116. tačka a) ZKP BiH). U principu, odbrana optuženih je,
pozivajući se na praksu koju je Evropski sud za ljudska prava zauzeo u predmetu
Dragojević protiv Hrvatske8, osporavala naredbe Suda za provođenje posebnih istražnih
radnji, navodeći da su iste po nekoliko osnova nezakonite. Branioci svih optuženih
saglasno su istakli da prijedlozi Tužilaštva kao i naredbe Suda ne sadrže dokaze o
postojanju osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo kao ni obrazloženje zašto se
istraga ne može sprovesti na drugi način. Branilac optuženih Mašetić Mensura, Teufik
Šemdina i Branke Tešić dodao je da Sud u navedenim naredbama, Tužilaštvu koje je
stranka u postupku, daje ovlaštenja za izdavanje naredbi OSA-i za izvršenje naredbe
Suda BiH, umjesto da Sud, koji je jedini ovlašten za izdavanje naredbi u skladu sa članom
72.a ZKP BiH, izda naredbu operateru telekomunikacija za dostavljanje potrebnih
podataka, što naredbe i po ovom osnovu čini nezakonitim. Istakao je da je provođenjem
posebnih istražnih radnji došlo i do povrede člana 8. EKLJP (pravo na poštivanje
privatnosti). Branilac optuženog Hanjalić Muhameda ukazao je na nezakonitost naredbi
Suda za provođenje posebnih istražnih radnji i zbog toga što optuženi nikada nije
obaviješten o provođenju istih, a što je u suprotnosti sa odredbom člana 119. stav 3. ZKP
BiH.
40. Slijedom iznesenih prigovora, Sud je izvršio uvid u naredbe Suda BiH9, te prije
svega utvrdio da je provođenje posebnih istražnih radnji u ovom krivičnom predmetu,
8 Odbrana se takođe pozivala i na odluke Suda BiH u predmetima Ždralović i dr., Jovanović Branko; Čago i
drugi 9 Nardeba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn od 13.01.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873
Krn 2 od 12.02.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 3 od 27.02.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 4 od 06.03.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 5 od 14.03.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 6 od 27.03.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 7 od 04.04.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 8 od 14.04.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 9 od 28.04.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 10 od 06.05.2014. godine; Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 014873 Krn 11 od 15.05.2014. godine.
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
76
trajalo u periodu od 14.01.2014. godine do 15.06.2014. godine (posljednjom naredbom od
15.05.2014. godine određeno je da mjere mogu trajati do 15.06.2014. godine), da su
provođene posebne istražne radnje Nadzor i tehničko snimanje prostorija i objekata iz
člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH, te Nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija iz
člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH, kao i da su sve naredbe izdate zbog postojanja
osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo Udruživanje radi činjenja krivičnog djela iz
člana 249. stav 1. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz
člana 220. stav 1. KZ BiH. Takođe, utvrđeno je da su prema svim optuženim posebne
istražne radnje provođene u zakonom propisanim rokovima, što u konačnici nije ni
osporeno od strane odbrana optuženih.
41. Na okolnosti provođenja posebnih istražnih radnji u konkretnom predmetu saslušan
je i svjedok Čorbić Munib, koji je kao ovlašteno službeno lice bio direktno uključen u rad
na predmetu kodnog naziva “Gold”. Svjedok je pojasnio da je JGP Aerodrom došla do
određenih informacija o nezakonitim aktivnostima carinske ispostave jedinice Aerodrom, te
je, po prikupljanju određenih saznanja, o svemu obaviješteno Tužilaštvo BiH i zatraženo je
provođenje posebnih istražnih radnji, pojašnjavajući da se na drugi način ne bi mogli
prikupiti dokazi oko naplate indirektnih poreza. Tužilac je zatražio dopunu zahtjeva nakon
čega je u istragu uključen Centralni istražni ured (CIU), jer se radilo o krivičnom djelu
organizovanog kriminala. Preuzeli su istragu i dopunili zahtjev za provođenje posebnih
istražnih radnji. Naveo je da se prvi prijedlog za provođenje posebnih istražnih radnji
temeljio na prvim saznanjima i informacijama, te ličnim prijavama lica koji su se žalili na
postupke službenih lica-carinika. Prva naredba Suda odnosila se na provođenje posebnih
istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH, pojašnjavajući da je za operativni
dio bila nadležna Granična policija BiH, a nadzor je radila OSA. Prostorija koja je bila pod
nadzorom je prostorija koju koriste carinici u terminalu B iza pasoške kontrole. Započeli su
odmah sa nadzorom i zabilježili određena kaznena djela od strane carinika. Pojasnio je da
su pored posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka c), provođene i posebne
istražne radnje iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH, jer su došli do operativnih saznanja
da carinici u telefonskim kontaktima dogovaraju način prelaska carine, napominjući da su
mjere nadzora trajale u zakonskom roku. U toku istrage imali su redovne kontakte sa
istražiteljem i tužiocem Tužilaštva BiH, dostavljali su redovno izvještaje (dokazi Tužilaštva
broj T-63, T-75) i na kraju konačni izvještaj po okonačanju istražnih radnji (dokaz T-115),
sa tvrdim hard diskom snimljenog materijala čiju analizu je radio Odsjek za analizu i
obradu podataka u sklopu CIU.
42. S obzirom da se odbrana optuženih u završnoj riječi poziva na presudu Evropskog
suda za ljudska prava, u predmetu Dragojević protiv Hrvatske10, a kako bi se pravilno
sagledala navedena odluka i ista eventualno primijenila u konkretnom slučaju, potrebno je
ne samo pravilno analizirati istu, nego i zakonske odredbe Zakona o Krivičnom/ Kaznenom
postupku Republike Hrvatske koji u relevantnim odredbama nije isti kao i Zakon o
krivičnom postupku BiH. U paragrafu 95 ove odluke, navedeno je: „U ovom predmetu četiri
10 Odluka evropskog suda, Dragojević protiv Hrvatske, zahtjev broj: 68955/11 od 15.01.2015. godine
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
77
naloga za tajnim nadzorom izdana od strane istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu
u pogledu podnositelja u načelu su se temeljila samo na tvrdni da postoji zahtjev USKOKA
za korištenje tajnog nadzora i zakonskom izrazu da se „istraga ne može provesti na
drugačiji način ili da bi to bilo izrazito teško“ (vidi stavke 9., 11., 13. i 17. gore). Nisu
navedeni nikakvi stvarni detalji koji se temelje na specifičnim činjenicama predmeta i
osobitim okolnostima koje ukazuju na osnovanu sumnju da su kaznena djela počinjena, te
da istragu nije moguće provesti na drugačiji, manje intruzivan način“, dok se u paragrafu
97 navodi: „Iz navedenoga slijedi da su, iako je u Zakonu o kaznenom postupku izričito
predviđena prethodna sudska kontrola i detaljno obrazloženje pri izdavanju naloga za tajni
nadzor kako bi takve mjere bile provedene, nacionalni sudovi uveli mogućnost
retroaktivnog opravdanja za njihovu uporabu, čak i kad zakonska pretpostavka prethodne
sudske kontrole i detaljnog obrazloženja u nalogu nije ispoštovana. U području koje je
toliko osjetljivo kao što je provođenje tajnog nadzora, koji se prema Konvenciji tolerira
samo u onoj mjeri koja je strogo potrebna za očuvanje demokratskih institucija, Sud ima
poteškoća u prihvaćanju te situacije koju su stvorili nacionalni sudovi“. Konačno, Evropski
sud je u predmetnoj odluci, u paragrafima 101 i 102, zaključio da je došlo do povrede
člana 8. Konvencije11 , navodeći da: „Sud smatra da mjerodavno domaće pravo, na način
na koji su ga tumačili i primijenili nadležni sudovi, nije bilo razumno jasno u pogledu
opsega i načina ostvarivanja diskrecije dodijeljene tijelima javne vlasti, te posebice u
praksi nije osiguralo odgovarajuće mjere zaštite od raznih mogućih zloupotreba. U skladu
s time, postupak za nalaganje i nadziranje provođenja mjera prisluškivanja telefona
podnositelja nije bio u potpunosti u skladu s pretpostavkama zakonitosti, niti je na
odgovarajući način ograničio miješanje u pravo podnositelja na poštovanje njegova
privatnog života i dopisivanja na ono što je bilo nužno u demokratskom društvu“.
43. Dakle, nesporno je Evropski sud utvrdio povredu člana 8. Konvencije, jer nalozi za
tajni nadzor izdati od strane istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu nisu sadržavali
nikakve stvarne detalje koji se temelje na specifičnim činjenicama predmeta i osobitim
okolnostima koje ukazuju na osnovanu sumnju da su kaznena djela počinjena. Da su
predmetni nalozi (odnosno naredbe), morali sadržavati sve naprijed navedeno, proizlazi iz
nedvosmislene odredbe člana 182. stav 1. Zakona o kaznenom/krivičnom postupku
Republike Hrvatske, koji izričito predviđa da...„Mjere iz članka 180. ovoga Zakona12
određuje istražni sudac pisanim obrazloženim nalogom. Nalog izvršavaju redarstvene
vlasti. U nalogu se navode raspoloživi podaci o osobi protiv koje se mjere primjenjuju,
11 Član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama:
„1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. 2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.“ 12
Člana 180. „(1) Ako se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi bili skopčani s nerazmjernim teškoćama, na zahtjev državnog odvjetnika istražni sudac može protiv osobe za koju postoje osnove sumnje da je sama počinila ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz članka 181. ovoga Zakona odrediti mjere kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana, i to: 1. nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora, (...) 3. tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta, (...).“
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
78
činjenice iz kojih proizlazi potreba njihova poduzimanja te rok njihova trajanja koji mora biti
primjeren ostvarenju njezinoga cilja kao i način, opseg i mjesto provođenja mjere (...) .
44. Međutim, Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine sadrži nešto drugačiju
zakonsku formulaciju u pogledu nadležnosti za određivanje i trajanje istražnih radnji, te u
članu 118. navodi:„Istražne radnje iz člana 116. stava 2. ovog zakona određuje naredbom
sudija za prethodni postupak, na obrazloženi prijedlog Tužitelja koji sadrži: podatke o
osobi protiv koje se radnja preduzima, osnove sumnje iz člana 116. stava 1. ili 3. ovog
zakona, razloge za njeno preduzimanje i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju
preduzimanje radnji, navođenje radnje koja se zahtijeva i način njenog izvođenja, obim i
trajanje radnje. Naredba sadrži iste podatke kao i prijedlog Tužitelja, kao i utvrđivanje
trajanja naređene radnje“.
45. Analizirajući predmetnu zakonsku odredbu, jasno je da se naredba Suda veže za
obrazloženi prijedlog Tužilaštva, odnosno da čine jednu cjelinu u smislu osnova za
poduzimanje posebne istražne radnje, te je stoga potrebno pomno razmotriti i prijedlog i
naredbu, kako bi se moglo utemeljeno cijeniti kvalitet istih. Ta ocjena je važna radi
zaključka da li je sudija za prethodni postupak temeljno razmotrio postojanje zakonom
propisanih pretpostavki za određivanje posebnih istražnih radnji. Pri tome, interes je
Tužilaštva da sudiji za prethodni postupak ponudi sve relevantne podatke i činjenice o
postojanju tih pretpostavki, što je, očekivano, sadržano u prijedlozima za određivanje
odnosno produženju primjene posebnih istražnih radnji, te prilozima uz iste u koje je Sud
izvršio uvid, a na koje okolnosti je svjedočio i policijski službenik koji je neposredno
učestvovao u provođenju navedenih radnji. Posebne istražne radnje su, naime,
ograničene samo na one postupke u kojima postoji činjenična osnova sumnje da je neka
osoba, sama ili zajedno s drugim osobama, sudjelovala u počinjenju kataloški određenih
krivičnih djela. S obzirom da se takvim radnjama privremeno ograničavaju ustavna prava
građana, moguće ih je odrediti samo ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi
njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama. Ova zakonom propisana
ograničenja predstavljaju jamstvo da mjere nisu određene nemarno, neregularno ili bez
potrebnog razmatranja13.
46. Jasno obrazloženje prijedloga za posebne istražne radnje, na temelju kojeg se
donose naredbe kojim se određuju posebne istražne radnje, ukazuje na postojanje osnova
sumnje, kao nužne pretpostavke za provođenje tih radnji. Stoga je središnje pitanje da li je
obrazloženje logično, zakonito i dovoljno jasno da bi se na osnovu istog mogla izdati
naredba. U svakom od prijedloga na osnovu kojih su izdate predmetne naredbe za
posebne istražne radnje, detaljno su navedene sve relevantne okolnosti, operativna
saznanja, rezultati do tada provedenih dokaznih radnji, za konkretno označene osobe, kao
i razlozi zbog kojih je neophodno upravo određivanje posebnih istražnih radnji. S obzirom
da je u uvodu svake naredbe jasno naznačeno da se ista izdaje na prijedlog Tužilaštva,
13 Vidjeti ESLJP: Klass i drugi protiv Njemačke, 6. rujna 1978., stavak 24; presuda Dragojević protiv Hrvatske
50., Serija A br. 28; Ekimdzhiev protiv Bugarske, br. 62540/00, stavak 77., 28. lipnja 2007.; Kennedy protiv Ujedinjene Kraljevine, br. 26839/05, stavak 153., 18. svibnja 2010
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
79
to nesumnjivo implicira da su upravo razlozi navedeni u prijedlozima razmotreni i da, po
ocjeni sudije za prethodni postupak, imaju uporište u dokumentaciji priloženoj uz
predmetne prijedloge. Takođe, sve naredbe Suda sadržavale su detaljno naveden osnov
sumnje da je počinjeno krivično djelo, dokaze na osnovu kojih navedeno proizlazi, te
obrazloženje da se u konkretnom slučaju dokazi ne mogu pribaviti na drugi način, odnosno
da bi njihovo pribavljanje bilo povezano sa nesrazmjernim teškoćama (tako se, primjera
radi, u obrazloženju naredbi navodi da mogućnost za otkrivanje umiješanosti službenika
UIO u navedeni vid organizovanog lanca krijumčarenja svih roba nije moguć iz razloga
nemogućnosti fizičkog prilaza objektu, nemogućnost snimanja, s obzirom na spuštene
roletne na šalteru i dr.)
47. Dakle, Sud, suprotno navodima odbrane optuženih, cijeni da su naredbe Suda za
provođenje posebnih istražnih radnji u ovom krivičnom predmetu zakonite, odnosno da je
sav postupak izdavanja istih, kao i dokazi dobijeni na osnovu njih zakoniti. Naime, ako se
ima u vidu da je odredbom člana 118. ZKP BiH, propisano da posebne istražne radnje
određuje naredbom sudija za prethodni postupak, na obrazloženi prijedlog Tužitelja koji
sadrži: podatke o osobi protiv koje se radnja preduzima, osnove sumnje iz člana 116.
stava 1. ili 3. ovog zakona, razloge za njeno preduzimanje i ostale bitne okolnosti koje
zahtijevaju preduzimanje radnji, navođenje radnje koja se zahtijeva i način njenog
izvođenja, obim i trajanje radnje, a da pritom nema odredbe koja bi nezakonitost dokaza
vezala za kvalitet obrazloženja prijedloga odnosno naredbe, pri čemu prijedlozi Tužilaštva
sadrže sve zakonom propisane stavke koje su pretpostavka za zakonitost pribavljanja
dokaza, jasno je da je stav Suda u ovom pogledu, ispravan.
48. Prigovor branioca optuženih Mašetić Mensura, Teufik Šemdina i Tešić Branke da
su naredbe Suda nezakonite i iz razloga što Tužilaštvo, kao stranka u postupku, nije
ovlašteno da izdaje naredbe policijskim agencijama (OSA) o izvršenju naredbi Suda BiH,
nego je za to nadležan isključivo Sud, Sud je odbio kao paušalne i neosnovane. Naime, u
svakoj od 11 izdatih naredbi Suda BiH navedeno je da se realizacija naredbe povjerava
Tužilaštvu BiH, koje će svojom naredbom odrediti agencije koje će provesti naložene
posebne istražne radnje, kao i poslove koje će pojedine agencije obavljati po naredbama i
uputstvima Tužilaštva BiH. Policijske agencije, odjeljenja ili pripadnici pojedinih policijskih
agencija, koje odredi Tužilaštvo BiH u cilju izvršenja ove naredbe, će pružiti operativnu i/ili
tehničku podršku drugim policijskim agencijama, odjeljenjima ili pripadnicima drugih
policijskih agencija, koje odredi Tužilaštvo BiH u cilju izvršenja ove naredbe, a sve po
naredbama i uputstvima Tužilaštva BiH. Takođe, iz uloženih dokaza proizlazi da su u
skladu sa izdatim naredbama Suda odnosno Tužilaštva ovlaštena službena lica redovno
dostavljali Izvještaje o provođenju posebnih istražnih radnji, na koji način je postupljeno u
skladu sa članom 119. ZKP BiH.
49. Cijeneći sve naprijed navedeno, Sud je kao neosnovan odbio i prigovor branioca
optuženih Mašetić Mensura, Teufik Šemdina i Tešić Branke, da je usljed provođenja
posebnih istražnih radnji došlo do povrede člana 8. EKLJP, pritom imajući u vidu praksu
Ustavnog suda BiH, koji u svojim odlukama navodi da „...je mjera nadzora i tehničkog
snimanja preduzeta u skladu sa zakonom u svrhu ostvarivanja legitimnog cilja – u
konkretnom slučaju otkrivanja i kažnjavanja krivičnih djela navedenih u naredbama
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
80
Suda, što predstavlja javni interes koji preteže nad apelantovim interesom za zaštitu
privatnog života u smislu člana II/f. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske
konvencije (vidi, Evropski sud, Prade protiv Njemačke, presuda od 3. marta 2016.
godine14).
50. Sud je razmotrio i prigovor zakonitosti odbrane optuženog Hanjalić Muhameda, u
vezi sa provođenjem posebnih istražnih radnji po naredbama Suda BiH, u smislu da
optuženi (tada osumnjičena lica) nikada nisu obaviješteni u skladu sa članom 119. stav 3.
ZKP BiH, odnosno da su se protiv njih provodile mjere, na koji način im je bila uskraćena
mogućnost da ospore zakonitost provođenja istih. S obzirom na činjenicu da se odbrana
pozivala na pomenute zauzete stavove u odlukama Suda BiH i drugih sudova, Sud cijeni
da ni Apelaciono vijeće u predmetu protiv optuženih Fahrudina Čago i dr., u rješenju o
ukidanju prvostepene presude15, nije eksplicitno navelo, niti zaključilo da neobavještavanje
osumnjičenih lica o preduzetim posebnim istražnim radnjama implicira, samo po sebi,
nezakonitost takvog dokaza. Pritom, takvu posljedicu, kako to ovaj Sud primjećuje, nije
propisao ni zakonodavac kroz relevantne odredbe ZKP BiH. Osim toga, Sud smatra
potrebnim ukazati na stav ESLJP16 u ovom kontekstu, prema kome: „ Aktivnost ili opasnost
protiv koje su određene mjere nadzora usmjerene, može trajati godinama, pa čak i
decenijama, nakon ukidanja tih mjera. Naknadno obavještavanje svakog pojedinca
pogođenog ukinutog mjerom može bitno ugroziti dugoročnu svrhu koja je prvobitno
iziskivala nadzor....prema mišljenju Suda, u mjeri u kojoj je „miješanje“ uzrokovano
spornim propisima, u načelu opravdano prema članu 8. stav 2. EKLJP. Činjenica da se
pojedinac ne obavještava nakon što je ukinut nadzor, ne može biti suprotna ovoj odredbi,
pošto je to važna činjenica koja osigurava „uspješnost“ miješanja“, odnosno: „Sud ne
može tumačiti ili primijeniti član 13. EKLJP, tako što će doći do rezultata koji će značiti
ukidanje njegovog zaključka da je odsustvo obavještavanja odnosne osobe u skladu sa
članom 8., radi osiguranja uspješnosti mjere nadzora“. Imajući u vidu naprijed izloženo,
Sud je navedeni prigovor odbrane odbio kao neosnovan.
51. Branilac optuženog Hanjalić Muhameda kao i branilac optuženih Mašetić Mensura,
Teufik Šemdina i Tešić Branke, ukazali su na povredu člana 71. ZKP BiH, navodeći da
Tužilaštvo nije sprovelo radnju otvaranja privremeno oduzetih predmeta, pa shodno tome,
sve radnje preuzete u vezi sa nezakonitim oduzimanjem predmeta (vještačenje telefona)
predstavljaju plodove otrovne voćke i na takvim dokazima se ne može zasnivati sudska
odluka.
14 Član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama:
1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. 2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.“
15
Rješenje Suda BiH broj:S1 2K 002641 14 Kž 4 od 06.02.2015. godine; 16 Predmet Klass i ostali protiv Njemačke (1978)
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
81
52. U kontekstu izjavljenih prigovora, Sud je izvršio uvid u materijalne dokaze optužbe,
prije svega Zapisnik o pretresanju stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari Granične
policije BiH, broj: Pov-17-10-2-2/14II od 02.06.2014. godine (T-177), te potvrdu o
privremenom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj:17-10-2-5/14 od
02.06.2014. godine (T-178), iz kojih proizlazi da je od optuženog Hanjalić Muhameda
prilikom pretresa privremeno oduzet mobilni telefon marke „Samsung“, crne boje, sa SIM
karticom, IMEI broja: 35366702221604701, SIM broj 061/134-342. Nadalje, uvidom u
Zapisnik o pretresanju stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari Granične policije BiH, broj:
-17-10-2-2/14-II-7 od 02.06.2014. godine (T-181), te potvrdu o privremenom oduzimanju
predmeta Granične policije BiH, broj:17-10-2-7/14 od 02.06.2014. godine (T-182),
utvrđeno je da su od optužene Tešić Branke prilikom pretresa, između ostalog oduzeta i
dva mobilna telefona i to: mobilni telefon marke „HTC“, crne boje sa ljubičastom futrolom,
IMEI broj: 358280052313174 sa pripadajućom SIM karticom, te mobilni telefon marke
„Samsung“, crne boje, IMEI broj: 359234/04934930/3, bez SIM kartice. Kada se navedeni
dokazi dovedu u vezu sa sadržajem Izvještaja o izvršenoj digitalnoj forenzičkoj analizi
mobitela, tableta i SIM kartica Granične policije BiH broj: 17-10-1-FT-001714 od
23.07.2014. godine, sačinjenog od strane policijskog službenika Miletić Gorana, koji je
analizirao oduzete predmete (T-196), da se zaključiti kako se isti, u pogledu ključnih
karakteristika oduzetih predmeta, u cijelosti podudaraju. Konačno, kada se navedenom
doda fotodokumentacija izvršenih pretresa optuženih Hanjalić Muhameda i Tešić Branke
(dokazi T-143 i T-14817) koja je pratila naprijed pomenute zapisnike o pretresanju, da se
zaključiti kako se autentičnost oduzetih predmeta ne može dovesti u pitanje.
53. Sud, suprotno prigovorima odbrana optuženih, zaključuje da se u konkretnom
slučaju ne radi o predmetima čije otvaranje i pregled je obavezan u skladu sa članom 71.
ZKP BiH, s obzirom da su svi predmeti u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta
individualno određeni, opisani i sa jasnim karakteristikama (marka telefona, boja, IMEI
broj), te da su potvrde o privremenom oduzimanju predmeta potpisane od strane tada
osumnjičenih bez ikakvih primjedbi. Takođe, iz uložene fotodokumentacije (T-143 i T-148)
vidljivo je da se radi o identičnim predmetima koji su navedeni i opisani u potvrdama o
privremenom oduzimanju predmeta. Prema ocjeni Suda, u ovakvom slučaju, kada je u
potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta unijeto i tačno opisano koji predmeti se
oduzimaju, odnosno podaci koji su važni za utvrđivanje istovjetnosti predmeta (u ovom
slučaju opis, količina, boja, marka telefona, IMEI broj), te ako se uzme u obzir da niko od
odbrana optuženih u toku postupka nije osporavao autentičnost oduzetih predmeta, čak i
u situaciji da nije ispoštovana odredba člana 71. ZKP BiH, odnosno da nije održano
otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta, ne bi se radilo o bitnoj povredi
odredaba krivičnog postupka koja bi dovela u pitanje zakonitost ovako pribavljenih dokaza.
17 Dokaz T-143 – Fotodokumentacija – pretres porodične kuće i drugih prostorija i pokretnih stvari koje koristi
Hanjalić Muhamed, Granične policije BiH, broj: 17-10-2-2/14-6 od 25.08.2014. godine; Dokaz T-148 – Fotodokumentacija – pretres stambenog objekta, drugih prostorija i pokretnih stvari čiji je vlasnik Tešić Branka, Granične policije BiH, broj: 17-10-2-2/14-14 od 25.08.2014. godine;
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
82
Potvrdu za ovakav stav Sud je našao i u Odluci Ustavnog suda BiH, broj: AP-2079/13 od
20.04.2016. godine.
54. Tužilac je uložio prigovor relevantnosti na dokaze odbrane optuženog Keč Maida
označene kao O-V.1 i O-V.2, te dokaze odbrane optužene Tešić Branke označene kao VI-
5 i VI-6, a radi se o rješenjima Uprave za indirektno oporezivanje o pokretanju
disciplinskog postupka i rješenjima kojima se optuženi Keč i Tešić oslobađaju od
odgovornosti da su počinili teže povrede službene dužnosti, navodeći da disciplinski
postupak nema veze sa krivičnim postupkom. Uvažavajući stav tužioca u smislu da su
disciplinski i krivični postupak dva odvojena postupka koji ne proizvode iste pravne
posljedice, Sud je ipak odbio navedeni prigovor cijeneći da, iako se ne radi o dokazima koji
su od bitnog značaja za konačno donošenje odluke, ipak se radi o dokazima koji se
odnose na konkretne optužene, dakle, na lica u odnosu na koja se vodi konkretni krivični
postupak.
55. Prilikom ulaganja dokaza odbrane tužilac je uložio prigovor autentičnosti na dokaz
odbrane optužene Tešić Branke označene kao O-VI.4 - dva isprintana izvoda iz
kontrolnika u kojima je konstatovano da su izdati CPD blokovi na ime Kordić Alem i Janjić
Nada zavedeni u sistem od strane optužene Tešić. Uvidom u navedene dokaze Sud je
utvrdio da se radi o elektronski printanima izvodima bez naziva institucije, koji nisu
autorizovani pečatom institucije (UIO), niti je odbrana izvela dokaz saslušanjem svjedoka –
ovlaštene službene osobe koja bi pred Sudom potvrdila da se radi o zvaničnim
dokumentima Uprave za indirektno oporezivanje, zbog čega se ne može utvrditi
autentičnost istih. Sud stoga, nije ispitivao niti ulazio u sadržaj ovog dokaza.
I OSUĐUJUĆI DIO PRESUDE
RELEVANTNO MATERIJALNO PRAVO
Član 217. stav 1. Krivičnog Zakona Bosne i Hercegovine: Službena ili odgovorna
osoba u institucijama Bosne i hercegovine uključujući i stranu službenu osobu ili
međunarodnog službenika, koja zahtijeva ili primi dar ili kakvu drugu korist za sebe ili za
drugo lice ili koja primi obećanje dara ili kakve koristi za sebe ili za drugo lice, da u okviru
svojeg ovlaštenja izvrši što ne bi smjela izvršiti ili da ne izvrši što bi morala izvršiti, kaznit
će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
Član 220. stav 1. Krivičnog Zakona Bosne i Hercegovine: Službena ili odgovorna
osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, koja iskorištavanjem svog službenog položaja
ili ovlaštenja, prekoračivši granice svog službenog položaja ili ne izvršivši svoje službene
dužnosti, pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povrijedi
prava drugog, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Član 29. Zakona o upravi za indirektno oporezivanje BiH (Službeni glasnik BiH broj:
89/05)
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
83
(Prava i obaveze ovlaštenih službenih lica)
(1) Ovlašteno službeno lice UIO, u okviru svojih ovlaštenja utvrđenih zakonima Bosne i
Hercegovine, ima pravo i obavezu da:
a) zahtijeva pomoć od policijskih i vojnih organa, kada je to neophodno radi sprečavanja
ili otkrivanja krivičnih djela i prekršaja;
b) zahtijeva od lica koja mogu pružiti pomoć prilikom prikupljanja potrebnih informacija da
svjedoče ili daju informacije, daju na uvid i ustupe dokumentaciju, omoguće njeno
kopiranje, pruže i druge dokaze koje posjeduju ili koji su pod njihovom kontrolom i da traže
da navedene radnje izvrše drugi ovlašteni organi;
c) s drugim organima razmjenjuje informacije u vezi s postupcima;
d) u objektima i u drugim prostorijama poreskog obveznika ili drugog lica, izvrši uvid u
poslovne knjige, dokumentaciju i podatke pohranjene u kompjuteru, zahtijeva kopiranje
dokumentacije, u toku i nakon okončanog postupka za sva pitanja naplate indirektnih
poreza;
e) da zaustavi prijevozno sredstvo unutar carinskog područja, stupi u njega, izvrši pregled
prijevoznog sredstva i robe, pregled dokumentacije i po potrebi je izuzme i kopira, izvrši
identifikaciju lica zatečenih u prijevoznom sredstvu, da stupi u prostorije aerodroma, luke,
željezničke i autobuske stanice, izvrši pregled svih prostorija u njima i druge radnje
navedene u ovoj tački, a u slučaju potrebe, izvrši nasilno otvaranje sredstava, odnosno
objekata i prostorija;
f) privremeno oduzme robu i prijevozno sredstvo u skladu sa zakonom i dokumente koji
se odnose na tu robu i prijevozno sredstvo;
g) privremeno zadrži robu i prijevozno sredstvo nad kojima nije proveden postupak ili nije
proveden u skladu sa zakonskim propisima;
h) spriječi polazak prijevoznog sredstva za koje se sumnja da namjerava napustiti
carinsko područje prije završetka propisanog postupka i/ili da zadrži dokumente;
i) vrši kontrolu lica koja dolaze ili napuštaju carinsko područje, slobodnu zonu ili carinsko
skladište ili ostaju u tranzitnom području luka ili aerodroma, vrši identifikaciju lica, zahtijeva
prijavu i predočavanje njihovog ličnog prtljaga, izvrši pregled ličnog prtljaga, a po potrebi i
njegov pretres;
j) da izvrši pretres lica koja dolaze ili napuštaju carinsko područje, slobodnu zonu ili
carinsko skladište ili ostaju u tranzitnom području luka ili aerodroma, ako postoje osnovi
sumnje o prikrivanju robe koja podliježe carinskom nadzoru, pri čemu ovlašteno lice
pretresa lice u odvojenoj prostoriji u prisustvu svjedoka, koji moraju biti istog
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
84
spola kao lice nad kojim se vrši pretres, o čemu se sačinjava zapisnik koji potpisuju
ovlašteno lice, lice nad kojim se vrši pretres i svjedok;
k) izvrši pregled robe i da zahtijeva od poreskog obveznika pružanje potrebne pomoći u
skladu sa zakonom i zakonskim propisima;
l) besplatno uzme uzorak robe koja podliježe nadzoru radi laboratorijske analize i drugih
ispitivanja;
m) stavi obilježje na robu koja podliježe nadzoru, kao i na prijevozno sredstvo, carinsko
skladište i drugi prostor u kojem se ta roba nalazi, radi osiguranja identiteta robe i njene
istovjetnosti;
n) zatvori, zapečati i oslobodi od lica i stvari mjesta i prostore gdje se vrši utovar, istovar,
skladištenje ili pregled robe i prijevozna sredstva, ako je to potrebno za vršenje nadzora ili
da ograniči kretanje na takvim mjestima, prostorima ili prijevoznim sredstvima;
o) unutar carinskog područja, kada je to potrebno radi primjene mjera nadzora, odredi
mjesto i kontrolira pravac kretanja robe i/ili pratnju robe;
p) vrši naplatu novčane kazne u skladu sa zakonom;
r) upotrijebi opravdanu silu kada je to potrebno za izvršavanje njegovih službenih dužnosti;
s) nosi lako oružje;
t) obavlja inspekcijski nadzor, izvršava prinudnu naplatu indirektnih poreza i na drugi način
primjenjuje ovlaštenja u skladu sa zakonom;
u) utvrđuje poreski dug obveznika na osnovu njegovih poslovnih knjiga i evidencija i drugih
dokaza, ukljčujući sve činjenice na osnovu indicija;
v) izuzme knjige i evidencije i druge predmete potrebne za provođenje i izvršavanje
poreskih zakona;
z) privremeno oduzme robu i predmete poreskog obveznika u svrhu naplate poreskih
dugova, kada postoji osnovana sumnja da je naplata duga neizvjesna i da vrši prijavu
poreskih prekršaja;
aa) dostavlja informacije organima koji nisu nadležni za poreze i da od njih traži da
okončaju ili odbiju izdavanje ili obnavljanje dozvole poreskim obveznicima koji nisu izmirili
svoju obavezu, a postoji vjerovatnoća da dug neće biti izmiren;
bb) koristi i druga ovlaštenja utvrđena zakonom.
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
85
Član 13. Upute o carinskom postupku (Službeni glasnik BiH broj: 48/13)
(Puštanje nekomercijalne robe u slobodan promet uz oslobađanje od plaćanja
uvoznih pristojbi kod ulaznog graničnog carinskog ureda)
(1) Sukladno članku 176. stavak 6. Zakona i članku 2. Priloga Zakona, oslobođena je od
plaćanja uvoznih pristojbi roba iz stavka (2) ovoga članka koja je sadržana u osobnom
prtljagu
putnika koji dolazi iz druge države (neovisno o državljanstvu putnika), ukoliko se ne nalazi
na
ograničenju ili zabrani i pod uvjetom da nema komercijalni karakter.
(2) Oslobađanje od plaćanja uvoznih pristojbi iz stavka (1) ovoga članka primjenjuje se po
putniku i po danu na:
a) nekomercijalnu robu, uključujući poklone i suvenire koji se nalaze u osobnom prtljagu
putnika, a čija carinska vrijednost nije veća od 200,00 konvertibilnih maraka,
b) 200 cigareta ili 100 cigarilosa ili 250 grama duvana,
c) 2 litre stonog vina,
d) jedan litar alkohola ili žestokog pića preko 22% vol.; ili dva litra desertnog vina, pjenušca
ili drugih pića,
e) 60 cc/ml parfema i
f) 250 cc/ml toaletne vode.
(...)
(5) Za robu iz stavka (2) ovoga članka, postupajući carinski službenik, oslobađanje od
plaćanja
uvoznih pristojbi odobrava usmeno.
Člana 14. Upute o carinskom postupku (Službeni glasnik BiH broj: 48/13)
(Puštanje nekomercijalne robe u slobodan promet u skraćenom postupku, uz
primjenu jedinstvene carinske stope)
(1) Putnik koji pri dolasku unosi nekomercijalnu robu preko količine i vrijednosti za koju se
može odobriti oslobađanje od plaćanja uvoznih pristojbi sukladno članku 2. Priloga
Zakona, a
namijenjena je za njegovu osobnu uporabu ili za uporabu njegovog kućanstva i ukupna joj
carinska vrijednost ne prelazi 1.500,00 konvertibilnih maraka, tu robu prijavljuje usmenom
carinskom prijavom ulaznom graničnom carinskom uredu i ista se carini u skraćenom
carinskom postupku. Pri tome, postupajući carinski službenik za oslobađanje od plaćanja
uvoznih pristojbi izdvaja robu veće vrijednosti, a za plaćanje pristojbi robu manje
vrijednosti (npr. u prtljagu putnika nalaze se tri predmeta različite vrijednosti, jedan
predmet carinske vrijednosti 190,00, drugi 180,00, treći 160,00 konvertibilnih maraka, za
oslobađanje od plaćanja uvoznih pristojbi izdvojit će predmet carinske vrijednosti 190,00
konvertibilnih maraka).
(2) Nekomercijalna roba iz stavka (1) ovoga članka, izuzev robe koja je oslobođena od
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
86
plaćanja uvoznih pristojbi, pušta se u slobodan promet (carini) u skraćenom carinskom
postupku po jedinstvenoj carinskoj stopi propisanoj odredbama Pravila o jedinstvenoj
carinskoj stopi sadržanim u Carinskoj tarifi - Dio I (Uvodne odredbe), Odjeljak II (Posebne
odredbe) točka B, važećoj na dan provođenja postupka. Procjena da li se radi o uvozu
robe nekomercijalnog ili komercijalnog karaktera obavlja se u svakom konkretnom slučaju,
u odnosu na okolnosti, uz uvažavanje količine i vrste robe, kao i o učestalosti uvoza koje
odnosni putnik provodi.
Član 16. Upute o carinskom postupku (Službeni glasnik BiH broj: 48/13)
(Potvrda o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem)
(1) Potvrda o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem (CPD) iz
članka 135. Odluke, sadrži: naziv carinskog organa koji izdaje potvrdu, službenu šifru
postupajućeg carinskog službenika koji provodi carinski postupak, broj i datum iz
kontrolnika (odnosno oznaku serije i broj potvrde u slučaju iz stavka (4) ovoga članka),
podatke o putniku koji je robu usmeno prijavio za carinski postupak, podatke o
registarskim oznakama i vrsti prijevoznog sredstva, podatke o robi (opis, količina i carinska
vrijednost), vrstu, stopu i iznos naplaćenih uvoznih pristojbi i drugih neizravnih poreza,
mjesto i datum izdavanja potvrde, odnosno naplate pristojbi, potpis putnika i ovjeru
carinskog organa.
(2) Podatci o robi u Potvrdi iz stavka (1) ovoga članka trebaju biti precizni i jasni u pogledu
vrste, količine i carinske vrijednosti robe, kako bi se roba mogla identifikovati i utvrditi da li
je u pitanju nekomercijalna roba za osobnu uporabu putnika ili njegovog kućanstva ili je u
pitanju komercijalna roba. Kod unošenja podataka o robi ne mogu se, u odgovarajuću
rubriku Potvrde, unositi zbirni nazivi za robu kao npr.: ''razna roba'', ''predmeti kućanstva'',
''tehnička roba'', jer to onemogućava kontrolu pravilne primjene propisa, te obračuna i
naplate uvoznih pristojbi i drugih neizravnih poreza, osim ukoliko se uz obračun prilaže i
preslika računa (ili popis robe i slično) iz kojeg je vidljiva specifikacija robe, količina i
vrijednost (podatci o računu ili popisu robe i slično, unose se u Potvrdu, u kolonu ''opis
robe .....''). Ako je posebnim propisima predviđeno da se određeni predmeti prijavljujuju
drugom organu (npr. oružje, uređaji za komunikacije i sveze i sl.) za takve predmete se u
potvrdu unose svi podatci neophodni za njihovu identifikaciju (trgovački naziv robe, tip,
marka, fabrički broj, godina proizvodnje i drugi podatci karakteristični za takve predmete),
kao i podatci o dokumentima koji ih prate.
(3) Carinski referat na graničnom prijelazu koji ima mrežnu komunikaciju sa Glavnim
uredom Uprave za neizravno oporezivanje, popunjava Potvrdu iz stavka (1) ovoga članka
u elektronskom obliku u informatičkoj aplikaciji Kontrolnika Potvrde o naplati neizravnih
poreza za robu prijavljenu usmenim putem (CPD), (dalje: Kontrolnik CPD), te istu tiska u
dva primjerka, koje potpisuje i putnik, te jedan ovjeren primjerak zadržava i odlaže u
poseban registrator po hronološkom redosljedu broja iz Kontrolnika CPD, a drugi
primjerak, sukladno članku 14. stavak (5) ove Upute predaje putniku.
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
87
(4) Carinski referat na graničnom prijelazu koji nema mrežnu komunikaciju sa Glavnim
uredom Uprave za neizravno oporezivanje, potvrdu iz stavka (1) ovoga članka izdaje na
pisanom obrascu Potvrde o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem
koji je bio u uporabi do stupanja na snagu ove Upute sukladno Uputi o sadržaju i obliku
potvrde o naplati neizravnih poreza za robu prijavljenu usmenim putem, broj: 01-18-4664-
5/05 od 03.08.2005. godine, do utroška već nabavljenih zaliha blokova odštampanog tog
obrasca Potvrde, a najkasnije do 31.12.2014. godine. Postupajući carinski službenik
popunjava odštampani obrazac Potvrde u tri primjerka (jedan set označen istim rednim
brojem), od kojih: prvi primjerak (crvene boje) ostaje u bloku, drugi primjerak (plave boje)
namijenjen je za potrebe naknadnog unosa odnosne Potvrde u Kontrolnik CPD sukladno
stavku (5) ovoga članka, a treći primjerak (crne boje) namijenjen je putniku. Postupajući
carinski službenik, obvezan je u odštampanom obrascu potvrde, pored unosa ostalih
podataka, dodatno unijeti i podatke o registarskoj oznaci i vrsti prijevoznog sredstva.
(5) Potvrde izdate u slučajevima iz stavka (4) ovoga članka, carinski referat na graničnom
prijelazu koji ih je izdao dužan je, iste kod carinske ispostave kojoj organizacijski pripada,
naknadno evidentirati u Kontrolnik CPD sukladno objašnjenjenju iz stavka (7) ovoga
članka, u roku određenom Uputom iz članka 14. stavak (8) ove Upute, radi daljnjeg
postupanja sukladno tom objašnjenju i Uputi u pogledu knjigovodstvenog evidentiranja
obračuna i uplate prihoda po istima. U Kontrolnik CPD, pored ostalih podataka, unosi se i
serijski broj i datum izdavanja odnosne Potvrde, u za to predviđenu rubriku. Na prvom
primjerku te Potvrde (crvene boje, koji ostaje u bloku) nakon unosa iste u Kontrolnik CPD
upisuje se broj i datum pod kojima je ta Potvrda naknadno unijeta u Kontrolnik CPD (npr.
"KCPD/..... od ..... ''), kao i na drugom primjerku (plave boje) koji primjerak carinska
ispostava, zajedno sa ispisom odnosne Potvrde iz navedenog kontrolnika, odlaže u
registrator iz stavka (3) ovoga članka po hronološkom redosljedu broja iz Kontrolnika CPD.
(6) Na način propisan kao u stavku (4) ovoga članka postupa i carinski referat na
graničnom prijelazu iz stavka (3) ovoga članka u slučaju prekida mrežne komunikacije sa
Glavnim uredom Uprave za neizravno oporezivanje. Po uspostavljanju navedene
komunikacije, carinski referat na svojoj lokaciji dalje postupa sukladno stavku (5) ovoga
članka.
(7) Način pristupa informatičkoj aplikaciji Kontrolnika CPD, unosa podataka u isti,
Presuda ESLJP u predmetu Van der Hurk protiv Nizozemske, 19.04.1994.godine, paragraf 61: „„[S]udovi
nisu dužni da daju detaljne odgovore na svako pitanje.“
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
89
postupku. Iz navedenog proizlazi da se Sud nije dužan baviti svakim dokazom20, već je u
smislu odredaba članova 15. i 281. ZKP BiH dužan da se bavi u prvom redu, onim
dokazima koji su nužni za ostvarenje svrhe ove presude, iz čega proizlazi da nije nužno
raspravljati baš o svakom dokazu21. Dakle, iz naprijed navedenih standarda uspostavljenih
judikaturom ESLJP, proizilazi da je obaveza Suda da, iako presudu donosi na temelju
savjesne ocjene svih izvedenih dokaza, u obrazloženju obrazloži samo one dokaze koji su
bili od značaja za njeno donošenje. U nastavku ove presude, bit će iznesena ocjena
provedenih dokaza i činjenična utvrđenja do kojih je Sud došao na temelju istih, a prema
pojedinim tačkama optužnice, odnosno izreke presude.
Opšta razmatranja
61. Prije nego se upusti u razmatranje činjeničnog utvrđenja u odnosu na pojedine
tačke, Sud nalazi bitnim dati obrazloženje u pogledu pojedinih relevantnih pitanja, koja se
javljaju u odnosu na sve tačke optuženja, a tiču se prije svega, ocjene iskaza svjedoka i
pitanja njihovog kredibiliteta.
62. Naime, ovaj je krivični postupak od početka pratila izražena nevoljkost svjedoka da
daju iskaz na glavnom pretresu. Kod svih je svjedoka također, bila primjetna određena
doza nelagode i uznemirenosti, te je iz držanja svih svjedoka optužbe bilo jasno da
sudnica, kao posebna vrsta okruženja, koju prati jednako osjetljiva atmosfera, nije
okruženje na koje su isti navikli i u kojem se osjećaju dovoljno opušteno da bez smetnji,
nelagode i evidentnog straha, iznesu svoja saznanja. Sud je primijetio također, da je kod
određenih svjedoka postojala izvjesna doza straha po vlastiti položaj, koji je vjerovatno
rezultat pogrešne percepcije da bi i oni mogli na neki način snositi odgovornost, jer su
učestvovali u davanju dara/novca carinicima. Bitno je napomenuti i činjenicu da su neki od
saslušanih svjedoka optuženi u drugom predmetu pred ovim Sudom za krivično djelo
davanje dara i drugih oblika koristi iz člana 218. KZ BiH.
63. Također, kod pojedinih svjedoka, bilo je primjetno nastojanje da pruže što manje
informacija i da u što većoj mjeri umanje ulogu optuženih, zbog čega su u dijelu svojih
iskaza odstupali od onoga što su u toku istrage iznijeli. Svjedoci nisu bili u mogućnosti dati
adekvatno obrazloženje zašto mijenjaju iskaze, pa je naposljetku većina njih ipak potvrdila
da je istina sve što su rekli u istrazi. Primjetno je da pojedini svjedoci tokom davanja iskaza
nisu željeli dovesti optužene u nepovoljan položaj, što je rezultiralo davanjem iskaza, koji
su u određenoj mjeri ili pak u cijelosti drugačiji od ranijih izjava, koji nisu logički
potkrijepljeni i koji dijelom ne odgovaraju stvarnom stanju. Ipak, većina svjedoka su
mahom, na kraju potvrđivali da je istina ono što je navedeno u istrazi, ostajući kod tih i
takvih izjava, kao što je slučaj sa svjedocima Sadija Kurtanović, Aida Halilović, Zerina
Berbić, Fadila Sporišević, Zahida Spiljak i drugi. Sud će se u nastavku dotaći tih spornih
20 ESLJP je tako zauzeo stanovište da: „[S]udovi nisu dužni da daju detaljne odgovore na svako pitanje.“ Vidi
Van de Hurk vs the Netherlands, 19.april 1994. godine, str. 61. 21
V. presudu Pretresnog vijeća I MKSJ u predmetu Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza, predmet br.IT-95-14/2-T od 26.2.2001., para. 20., te presudu Žalbenog vijeća u istom predmetu broj: IT-95-14/2-A od 17-12-2004., para.382.
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
90
izjava, ali je bilo neophodno, radi preglednosti i izbjegavanja ponavljanja, na ovome mjestu
istaći ovo generalno zapažanje, koje je primjenjivo u odnosu na veći broj saslušanih
svjedoka.
64. Sud nije prihvatio tezu odbrane optuženih da u konkretnom slučaju Granična
policija BiH nije bila ovlaštena da provodi istragu, nego da su to trebali raditi ovlašteni
službenici UIO. Takođe, Sud nije prihvatio ni tezu odbrane optuženih da prezentirani video
snimci ne sadrže datum i vrijeme, zbog čega nije moguće sa sigurnošću utvrditi činjenične
navode iz optužnice, odnosno da se neki događaj baš tada desio, kao i da zbog lošeg
tonskog zapisa i kvaliteta slike na snimcima nije moguće utvrditi davanje novca niti naslutiti
šta se nalazi u rukama svjedoka i optuženih.
65. Na okolnosti provođenja istrage i poduzimanja istražnih radnji u ovom predmetu,
saslušani su svjedoci ovlaštena službena lica Granične policije BiH, Munib Čorbić, Vahid
Selimbegović, Goran Miletić, Emir Kulaglić, Dražen Erceg i Suad Nuspahić.
66. Svjedok Munib Čorbić u svom iskazu na glavnom pretresu detaljno je opisao na koji
način je došlo do provođenja posebnih istražnih radnji u konkretnom predmetu kodnog
naziva „Gold“ (navedeni dio iskaza naveden je u paragrafu 44. presude pa ga Sud na
ovom mjestu neće ponavljati), dodajući da je prostorija koja je bila pod nadzorom prostorija
koju koriste carinici u terminalu B iza pasoške kontrole, da je kamera snimala konstatno, te
da su danom unazad, odnosno retoroaktivno dobijali snimke i radili analizu, jer fizički nisu
imali mogućnost da ih gledaju u datom vremenu. Svjedok je pojasnio da je UIO bila
upoznata sa aktivnostima Centralnog istražnog ureda GP BiH kad su završili sa
provođenjem posebnih istražnih radnji, te da su bila dva slučaja da je osoba zaustavljena i
roba evidentirana, nakon čega su lica predata Odjelu za carinske prevare.
67. Naveo je da je nakon provođenja istražnih radnji Tužilaštvu BiH dostavljen prijedlog
da se izvrši pretres službenih prostorija, stanova i osoba – carinika, dodajući da je prilikom
pretresa oduzet određeni broj mobitela, računara, dokumentacije, nakon čega je na
osnovu naredbe izvršeno vještačenje koje je radila Granična policija BiH. Granična policija
BiH dostavila je Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv 24 osumnjičene osobe, a
kasnije je dostavljena i dopuna izvještaja za još jednog službenika, s tim da je od ukupno
24 lica 10 njih bilo uposleno kao carinici dok su ostali bili fizička lica. Naveo je da je
izvršena analiza svih dokaza po naredbi Tužilaštva, prije svega telefona i SIM kartica,
analiza CPD blokova, zatim analiza svih snimaka zadokumentovanih provođenjem
posebnih istražnih radnji, te analiza rasporeda smjena carinika, a na osnovu oduzete
dokumentacije. Analizu je radio Odsjek za analizu i obradu podataka u sklopu CIU.
68. Goran Miletić, zaposlen u GP BiH, CIU, odsjek za Administrativnu i tehničku
podršku svjedočio je na okolnost sačinjavanja izvještaja o pretresu oduzetih predmeta. U
svom iskazu na glavnom pretresu navodi da je u predmetu kodnog naziva “Gold” postupao
po naredbi Tužilaštva BiH za pretres oduzetih predmeta (telefona, SIM kartica, računara,
laptopa), o čemu je sačinio Izvještaj o izvršenom pretresu oduzetih predmeta,
pojašnjavajući da je izvršio očitavanje sadržaja oduzetih mobitela iz digitalnog oblika i
pretvorio ga u printani izvještaj.
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
91
69. Svjedok Vahid Selimbegović, zaposlen u GP BiH, CIU, Odsjek za obradu i analizu
podataka, postupao je u akciji kodnog naziva „Gold“, te sačinio analizu i dopunu analize
prikupljenih dokaza po naredbi Tužilaštva BiH. Pojasnio je da je predmet naredbe bio da
se uradi analiza sedam vrsta dokaznog materijala i to video i audio materijali, podaci
prelazaka granice, izdati CPD blokovi itd., dodajući da je video zapise dobio na eksternom
hard disku zbog obimnosti materijala. Svjedok je pojasnio da je analiza dokaza podijeljena
u tri dijela koje je prezentirao u sudnici, pojašnjavajući pritom da se prvi dio odnosi na
prelazak državne granice za 14 lica u periodu od 14.01.2014. godine do 01.06.2014.
godine, a povod je bio da se dokaže kontinuitet prelazaka tih lica preko granice. Drugi dio
analize se odnosi na analizu događaja, na osnovu zadokumentovanih video snimaka i
druge dokumentacije (izdati CPD blokovi, prelasci granice, službene zabilješke), dok se
treći dio analize odnosi na analizu forenzike (SIM kartice, mobilni aparati, tačnije sadržaj iz
imenika).
70. Iskazi svjedoka, Muniba Čorbića, Vahida Selimbegovića i Emira Kulaglića
potkrijepljeni su materijalnim dokazima koji se odnose na sam tok istrage, a koje je Sud
prihvatio i to: T-56 - T-116 (dokazi koji se odnose na posebne istražne radnje); T-117-T-
123 (dokazi koji se odnose na pretres službenih prostorija); T-134; T-135; T-137; T-138; T-
BiH od 24.10.2014. godine, gdje je u prvom dijelu analize, prikazan tabelarni i grafički
prikaz prelazaka državne granice za 14 lica –svjedoka, T-206- Dopis UIO BiH broj: 03/3-
07-1-530/14 od 22.7.2014. godine, uz koji se dostavlja dopis CI Aerodrom Sarajevo broj:
5/II-18-06/1/14 od 14.7.2014. godine i potvrde o naplati indirektnih poreza za robu
prijavljenu usmenim putem – CPD blok (41 kom.); T-208 – Izvod iz evidencije prelazaka
državne granice BiH (informacioni sistem GP BiH); T-212 - Dopuna Analize Granične
policije BiH od 22.01.2015. godine, koja predstavlja analizu rasporeda rada službenika
UIO CI Aerodrom Sarajevo, a na osnovu podataka iz zvanične evidencije UIO „Knjiga
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
93
evidencije o radnom vremenu22“ za period januar-juni 2014. godine, u kojoj svaki službenik
svojeručno popunjava rubrike vrijeme dolaska uz potpis i vrijeme odlaska uz potpis.
Promjena pravne kvalifikacije
75. Sud u postupku odlučivanja po optužnici nije vezan pravnom kvalifikacijom, a kako
to stoji u članu 280. stav 2. ZKP BiH. S obzirom na činjenicu da su odbrane svih optuženih
tokom završnih riječi osporili pripadnost grupi za organizovani kriminal, Sud će se u ovom
dijelu presude osvrnuti na ovo pitanje.
76. Član 250. stav 2. KZ BiH glasi: „Ko kao pripadnik grupe za organizovani kriminal
koja zajedničkim djelovanjem učini ili pokuša krivično djelo propisano zakonom Bosne i
Hercegovine, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina“. U skladu sa članom 1.
stav 20. KZ BiH, grupa za organizovani kriminal predstavlja: „Grupu od tri ili više lica koja
postoji u izvjesnom vremenskom periodu i koja djeluje sporazumno s ciljem izvršenja
jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora preko tri
godine ili teža kazna, a radi sticanja materijalne koristi“.
77. U odnosu na svaku tačku optužnice, Tužilaštvo je bilo u obavezi dokazati, osnovne
elemente grupe za organizirani kriminal, odnosno postojanje tri ili više lica, izvjestan
vremenski period djelovanja, postojanje krivičnog djela za koje se može izreći kazna
zatvora preko tri godine ili teža kazna, te djelovanje u cilju sticanja materijalne koristi.
78. Pojava organiziranog kriminala teško se empirijski dokazuje. On se u pravilu ne
prepoznaje samo po vanjskim obilježjima kaznenog djela i neposrednom načinu njegovog
izvršenja. To su najčešće samo indicije koje tek povezane sa mnoštvom detalja koji su
prethodili kaznenom djelu ili koji se odnose na osobitosti plijena i načina postupanja s njim
mogu upućivati na to da se u konkretnom slučaju radi o kriminalnoj aktivnosti u čijoj je
pozadini organizirani kriminal[1]. Nema dvojbe da je osnova svrha organiziranog kriminala
da u što kraćem vremenu postigne što veću dobit. Kriminalne organizacije su vrlo
fleksibilne, organizacijski, kadrovski i po načinu djelovanja prilagodljive datim socijalnim,
ekonomskim i političkim prilikama sredine u kojoj djeluju. One mogu biti labavije i čvršće
strukturirane, mogu imati više ili manje saradnika koji djeluju na osnovi jednostavnije ili
složenije podjele rada i ovlaštenja, mogu djelovati na ograničenom području ili čak preko
više državnih granica. Najznačajniji prilog pojmovnom određivanju dala je Evropska unija
numeracijom jedanest određenih zahtjeva od kojih barem šest mora postojati da bi
kriminalna aktivnost mogla biti nazvana organiziranom[3]. Takođe, obavezno moraju biti
ispunjene tri karakteristike (obilježja pod brojevima 1,5 i 11): Zajedničko djelovanje više od
dviju osoba; Svaka od njih ima unaprijed određenu (kriminalnu) zadaću ili ulogu; Aktivnost
je planirana za dulje ili neodređeno vrijeme trajanja; Djelovanje uz primjenu jednog ili više
22 Prilog dokaza T-121 - Knjiga evidencije o radnom vremenu privremeno izuzeta prilikom pretresa službenih
prostorija UIO CI Aeorodrom Sarajevo po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 02.06.2014. godine [1]M. Singer Organizirani kriminal Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 5, broj 2/1988, str.547-576 [3]Naznačeno u: Anita Kurtović, Organizirani kriminalitet-kazneno pravna pitanja odgovornosti (krivnje) I
sankcija, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 5, broj 2/1998, str.725-751
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
94
oblika interne kontrole i stege članova; Počinjenje teških krivičnih djela; Kriminalna
djelatnost na međunarodnoj razini (transnacionalnost); Upotreba nasilja ili drugih metoda
zastrašivanja; Upotreba gospodarskih ili poslovnih struktura (djelatnosti); Uključenost u
“pranje” nezakonite dobiti; Utjecaj na politiku, medije, izvršnu i sudbenu vlast ili
gospodarsko-socijalne prilike; Motivirano stjecanje dobiti ili moći (profit or power).
79. Opća su obilježja pojma organiziranog kriminaliteta, koja uvijek moraju postojati
kumulativno, zajedničko djelovanje najmanje triju osoba usmjereno na počinjenje teških
krivičnih djela s ciljem stjecanja dobiti ili moći. Preostala su obilježja posebna i promjenjiva,
ali se moraju ispuniti najmanje tri da bi se neka kriminalna djelatnost mogla označiti
organiziranom. Ta se obilježja mogu nazvati i minimalnim standardima[4].Prvo, organizirani
je kriminalitet grupni kriminalitet, pa su krivična djela najčešće rezultat ne samo
pojedinačnih djelatnosti (propusta) i krivnje već kombinacija djelovanja i krivnje više
osoba[5]. Drugo, s obzirom na to da je grupni kriminalitet temeljen na podjeli rada (uloga),
određene osobe ne sudjeluju neposredno u tzv. dnevnim operacijama organizacije i
premda su uključene u organizaciju, glede krivične odgovornosti “ostaju u sjeni”.
Pripadanje kriminalnoj organizaciji obuhvaća svaku djelatnost koja je neophodna za
aktivnost te organizacije. Pripadnik grupe ili organizacije je osoba koja nije organizator te
udruge, ali prihvaća njezine ciljeve i organizacijske elemente. On će odgovarati za
pripadanje zločinačkoj organizaciji, ali i za djela koja počini organizacija ako je u njima
sudjelovao[6]. Za odgovornost članova uobičajeno se ne traži njihovo sudjelovanje u
kriminalnim aktivnostima, ali je potrebno njihovo znanje zabranjenih ciljeva organizacije.
Nužno je za člana da pripada postojanoj strukturi organizacije i njezinim ciljevima, dok bi
se tzv. vanjski suradnici koji potpomažu kriminalne ciljeve organizacije mogli smatrati
sudionicima[7].
80. Za odgovornost svakog pripadnika traži se namjera zajedništva (animus associandi)
odnosno svijest i prihvaćanje grupnih kriminalnih ciljeva. Posebice bitno za organizovani
kriminaltet je stajalište da za krivičnu odgovornost nije nužna neposredna veza
(komunikacija) između članova, niti je potrebno da je pojedinac sudjelovao u stvaranju
plana. Takođe, pojedinci se kao članovi organizaciji mogu pridružiti u različito vrijeme i ne
moraju znati potpuni plan kriminalnog udruženja[8]. Kažnjivi subjekti ponajprije su
organizator i članovi (pripadnici) organizacije. Ali obuhvaćane su i druge osobe koje na
bilo koji način podupiru zločinačku organizaciju iako nisu njezini članovi. Upravo je
obuhvaćanje ovih posljednjih vrlo važno, jer takav tip organizacija mora računati na
podršku šireg kruga, onih iz “sjene”, nečlanova, vanjskih suradnika, svih koji pružaju, kako
se danas kaže, logističku potporu, bez u biti volje za trajnim sudjelovanjem u životu
organizacije, za pripadnost organizaciji. Kažnjivost kriminalno udruženih osoba ovisi o
ličnoj krivičnoj odgovornosti temeljenoj na radnji počinjenja krivičnih djela (actus reus) i
[4]
Ibid, str. 729 [5]
Ibid, str. 732 [6]
Članovi zločinačkog udruženja mogu biti osobe koje mogu biti i počinitelji kaznenih djela. Pripadnik može odgovarati za počinjenje djela u okviru zločinačkog udruženja ako je sudjelovao u njegovu izvršenju. [7]
Ibid, str. 744 [8]
Ibid, str. 745
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
95
krivnji (mens rea). Stoga se krivičnopravna pitanja odgovornosti za udruženo zločinačko
djelovanje više osoba, teorijski i praktično, razmatraju u sklopu kažnjivosti za sudioništvo u
djelu uopće[9].
81. U konkretnom slučaju, na temelju provedenih dokaza, Sud nije našao dokazanim
da su optuženi u radnjama opisanim u tačkama od 1- do 68. izreke Presude, djelovali kao
pripadnici grupe za organizovani kriminal i na taj način počinili krivično djelo iz člana 250.
stav 2. KZ BiH, s obzirom na njihova svojstva carinika i radne zadatke koje su obavljali,
činjenicu da su svi oni, izuzev Sadiković Vehida koji je bio njihov nadređeni, obavljali iste
radne zadatke, da je svaki od njih radnje izvršenja poduzimao samostalno, a ne po
prethodnom dogovoru, te bez jasno podijeljenih uloga i zadataka, a što su bitni uslovi za
postojanje navedenog krivičnog djela. Činjenica da su optuženi, kao uposlenici UIO bili
uključeni u kršenje zakonitih i uobičajenih procedura carinskog postupka sama po sebi ne
znači svijest i volju da se pristupi organizovanoj grupi u cilju vršenja krivičnih djela. Njihove
pojedinačne radnje trebaju biti razmatrane svaka za sebe i u kontekstu svih činjenica i
okolnosti. Pri tome je nužno imati na umu činjenicu da su optuženi kao uposlenici u UIO,
kao državnoj instituciji, nužno povezani kao grupa na osnovu organizacije procesa rada, te
je u tom smislu bilo neophodno ponuditi dokaze na osnovu kojih bi se van razumne
sumnje optuženi mogli posmatrati kao „organizovana grupa“ iz člana 1. tačka 19. KZ BiH ili
„grupa za organizovani kriminal“ u smislu člana 1. tačka 20. KZ BiH. U toku dokaznog
postupka optužba nije izvodila posebne dokaze u pogledu pojedinačnog i zajedničkog
umišljaja svakog od optuženih u radnjama izvršenja krivičnog djela organizovanog
kriminala, na način kako je to opisano osnovnom i izmijenjenom optužnicom, zbog čega je
subjektivni element inkriminacije kao organizovanog kriminala ostao nerazjašnjen.
Takođe, u izmijenjenoj optužnici nema podataka o organizatoru grupe, s obzirom da se
svim optuženim na teret stavlja pripadništvo grupi za organizovani kriminal, što ovakvu
činjeničnu konstrukciju čini neodrživom. Sud je zaključio da optužba nije van razumne
sumnje dokazala da se u radnjama optuženih stiču subjektivna obilježja krivičnog djela
Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelima Zloupotreba
službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 220. KZ BiH i krivičnog djela Davanje dara i
drugih oblika koristi iz člana 217. KZ BiH. Zauzimajući ovakav stav, Sud će se u daljem
razmatranju odlučnih činjenica zadržati na bitnim elementima osnovnih krivičnih djela
Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 220. KZ BiH i krivičnog djela
Davanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. KZ BiH.
Uvodni dio izreke presude
82. Iz uvodnog dijela optužnice vidljivo je da je Tužilaštvo dalo opis radnji optuženih,
kojima su ostvarivana obilježja krivičnog djela Zloupotreba službenog položaja ili
ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH, te krivičnog djela Primanje dara i drugih oblika
koristi iz člana 217. stav 1. KZ BiH. Iako ovaj opis radnji optuženih nije označen niti
podveden pod neku konkretnu tačku optuženja, jasno je da je Tužilaštvo na ovaj način,
kroz postupanja optuženih nastojalo prikazati njihovu interakciju, kao i doprinos optuženih
[9]Ibid, str. 733
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
96
u izvršenju krivičnih djela za koja se terete, kroz određeni vid kriminalnog ponašanja. U
okviru ovog dijela optuženja sadržani su i navodi o bitnim elementima djela, propisi koji su
radnjama optuženih narušavani, kao i navodi koji se tiču motiva optuženih - koristoljublja.
Takođe, iz ovog dijela optuženja proizlaze i svojstva službene osobe na strani optuženih,
te kako se radi o činjenici koja je bitna u odnosu na sve tačke optužnice, Sud će se o istoj
izjasniti na ovom mjestu, kako bi se izbjeglo suvišno ponavljanje.
83. Naime, Sud je kao nesporno utvrdio svojstvo optuženih Sadiković Vehida, Lončar
Zorana, Mašetić Mensura, Keč Maida, Tešić Branke i Hanjalić Muhameda, kao službenih
osoba u institucijama BiH, u vrijeme izvršenja inkriminisanih krivičnih djela, a imajući u vidu
definiciju službene osobe, datu kroz odredbu člana 1. tačka 3. KZ BiH. Sud tako u odnosu
na optuženog Sadiković Vehida nalazi da je isti u kritičnom periodu bio na poziciji šef
Carinske ispostave Aerodorm Sarajevo, a što je utvrđeno uvidom u Rješenje o internom
premještaju državnog službenika UIO BiH, od 05.02.2010. godine (dokaz T-17), iz kojeg
proizlazi da se Sadiković Vehid, državni službenik u Regionalnom centru Sarajevo, u
Odsjeku za carine, na radnom mjestu vođa Carinskog referata Aerodorm Sarajevo23,
premješta na radno mjesto šef Carinske ispostave Aerodrorm Sarajevo, počev od
08.02.2010. godine. Da su optuženi Lončar Zoran i Mašetić Mensur u kritičnom periodu bili
na poziciji vođe smjene u CI Aerodrom Sarajevo proizlazi iz dokaza optužbe T-19 i T-20.
Uvidom u dokaz T-19 Sud je utvrdio da je optuženi Lončar Rješenjem UIO o
raspoređivanju državnog službenika od 31.12.2004. godine, raspoređen na radno mjesto
viši stručni saradnik-vođa smjene u Carinskom referatu Aerodorm Sarajevo, počev od
01.12.2004. godine, dok iz dokaza T-20 proizlazi da se optuženi Mašetić, Rješenjem UIO
o internom premještaju državnog službenika od 27.09.2006. godine, sa radnog mjesta viši
stručni saradnik-vođa smjene u Carinskom referatu na graničnom prelazu Gorica24,
premješta u RC Sarajevo, na radno mjesto viši stručni saradnik-vođa smjene u Carinskom
referatu Aerodorm Sarajevo, počev od 01.10.2006. godine.
84. Uvidom u dokaze optužbe broj T-23; T-26 i T-28, Sud je utvrdio da su optuženi Keč
Maid, Tešić Branka i Hanjalić Muhamed u inkriminisanom periodu bili na poziciji saradnik-
carinik u Carinskom referatu Aerodrom Sarajevo, a što proizlazi iz sklopljenih Ugovora o
radu koji je optuženi Keč sa direktorom UIO, Čaušević Kemalom potpisao dana
24.12.2007. godine, optužena Tešić dana 29.09.2006. godine, a optuženi Hanjalić dana
24.01.2007. godine. Kako to proizlazi iz navedenih ugovora, optuženi Keč, Tešić i Hanjalić
premješteni su sa drugih carinskih referata (Uvac, Slobodna zona Vogošća i Hum) u
carinski referat Aerodrom Sarajevo zbog potreba službe i to Keč Maid počev od
01.01.2008. godine, Tešić Branka počev od 01.10.2006. godine, a Hanjalić Muhamed od
01.02.2007. godine. Dakle, kao nesporno je utvrđeno da su optuženi kritičnog perioda
imali svojstvo službene osobe u institucijama BiH, a koje je svojstvo potrebno utvrditi,
budući da je predmetno krivično djelo određeno svojstvom počinioca (delicta propria).
23 Dokaz T-18- Rješenje o raspoređivanju državnog službenika Sadiković Vehida u Upravu za indirektno
oporezivanje BiH, RC Sarajevo, na radno mjesto vođa carinskog referata Aerodrom Sarajevo, počev od 01.12.2004. godine
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
97
Tačka 1. izreke presude
85. Ovom se tačkom optuženi Sadiković Vehid tereti da je svjesno propuštajući
službene dužnosti kontrole izvršavanja zadataka i poslova koje obavljaju, omogućavao
Lončar Zoranu, Mašetić Mensuru, Keč Maidu, Tešić Branki i Hanjalić Muhamedu, da
učestvuju u počinjenju krivičnih djela opisanih u optužnici, pri čemu su nakon primanja
darova u vidu novca, isti raspodjeljivali na jednake ili približno jednake dijelove, te ih dijelili
između sebe, a jedan dio tog novca u nekoliko navrata nosili i neposredno predavali
Sadiković Vehidu i to dana 20.02.2014. godine, 23.02.2014. godine i 04.03.2014. godine.
86. Sud je u cilju utvrđivanja ovakvih činjeničnih navoda krenuo prije svega od odredbe
člana 30. stav 9. tačka a). alineja 5. Pravilnika o unutarnjoj organizaciji u Upravi za
indirektno oporezivanje (Službeni glasnik BiH broj: 29/2013), gdje se u rubrici opis poslova
navodi: „Organizira i rukovodi radom Ispostave i vrši raspored zadataka i poslova na
izvršioce i kontrolira njihovo izvršavanje, osigurava jednoobraznu i pravilnu primjenu
propisa i odgovoran je za primjenu istih, po potrebi vrši prihvatanje i kontrolu carinske
prijave, donosi rješenja iz carinsko-upravnog postupka iz nadležnosti Ispostave za koje je
ovlašten, predlaže naknadnu kontrolu i mjere kontrole i po potrebi neposredno učestvuje u
provođenju tih mjera, podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka i postupak
naknadne naplate dažbina kao i povrata indirektnih poreza u slučajevima otkrivanja
nepravilnosti od strane Ispostave, poduzimanje drugih radnji i mjera za koje je ovlašten
zakonskim i podzakonskim propisima u okviru poslova koje obavlja, priprema, izrađuje i
dostavlja plan rada i izvještaje o radu Ispostave, odgovoran je za racionalno korištenje
ljudskih potencijala i tehničkih sredstava u ispostavi, organizira i prati rad organizacionih
jedinica koje mu lokacijski pripadaju, obavlja i druge poslove i zadatke koje mu odredi šef
Odsjeka, za svoj rad odgovoran je šefu Odsjeka za carinske poslove“.
87. Činjenično utvrđenje opisano u tački 1a), 1b) i 1c) izreke Presude proizlazi prije
svega iz video snimaka nastalih provođenjem posebnih istražnih radnji (T-207 i T-208),
koje je na glavnom pretresu prezentirao svjedok Vahid Selimbegović, kao i iz zapisnika o
ispitivanju osumnjičenih iz istrage, Tešić Branke i Hanjalić Muhameda.
88. Tako iz video snimka 12-25-1 koji opisuje događaj 24. u optužnici (tačka 1a izreke
presude), od 20.02.2014. godine, proizlazi kako Branka Tešić i Mila Popara ulaze u
kancelariju UIO, Popara stavlja na sto kesu u kojoj je nešto upakovano, a potom iz džepa
vadi određeni iznos novca i spušta na sto (jednu novčanicu) govoreći da nije znala da radi
ta ekipa, da nema ništa i da rijetko ide. Optužena Tešić uzima novac, stavlja u ladicu stola
i zahvaljuje se. Pozdravljaju se i obje izlaze iz kancelarije.
89. Na prezentiranim snimcima 12-27-1 i 12-27-2 koji opisuju događaj 26. u optužnici
od 20.02.2014. godine, se vidi kako optuženi Lončar u prisustvu Hanjalića i Tešić Branke
od lica Saračević Selver prima novac (svežanj novčanica), te mu govori da ne radi to više,
24 Dokaz T-21 – Rješenje UIO o raspoređivanju državnog službenika Mašetić Mensura u RC Mostar, na
radno mjesto viši stručni saradnik-vođa smjene u Carinskom referatu na graničnom prelazu Gorica
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
98
odnosno da ubuduće radi kako mu on kaže. Na sljedećem snimku 12-27-3 se vidi kako
Lončar i Brankica ulaze zajedno u kancelariju, Lončar novac koji drži u rukama daje Tešić,
ona ga stavlja u torbu, a Lončar dodaje pokazajući na Hanjalića, koji je u drugom dijelu
kancelarije, “on će sutra Vahi dati”, Brankica govori “aha”. Hanjalić pita “šta ćemo reći Vahi
ko je bio”, potom u drugom dijelu kancelarije razgovaraju sve troje o putnicima i robi koju
su imali. Lončar govori da je „Vahi možda malo“, a Hanjalić dodaje da mu daju još po 20
KM, Branka govori “što će mu”, a Hanjalić govori “Brano vidio je one torbe, sve je ono
vidio, šta fali još po 20 KM, nešto tiho razgovaraju, Branka pita „jel 100 Eura“, Hanjalić
govori 100 KM i dodaje “mislim da je malo”, a Branka odgovara „ok, onda ok”. Da su
optuženi Lončar, Tešić i Hanjalić dana 20.02.2014. godine, bili prisutni na poslu proizlazi iz
Knjige evidencije o radnom vremenu (T-122) koja je privremeno oduzeta po potvrdi o
privremnom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od
02.06.2014. godine, u kojoj je konstatovano da je optuženi Lončar navedenog dana radio
drugu smjenu u periodu od 14-23 h, a optuženi Tešić i Hanjalić u periodu od 11-23 h.
90. Događaj od 23.02.2014. godine (tačka 1b) izreke presude) zadokumentovan je na
snimku 53-28-1 iz kojeg je vidljivo kako Hadžifejzović i Mirsada Tarić prilaze stolu u
kancelariji pod video nadzorom, Hadžifejzović joj izdaje CPD blok, ona potpisuje i gleda u
Hadžifejzovića da kaže koliko da plati. Hadifejzović se okreće prema Lončaru koji je u
drugom dijelu kancelarije i pita “kolko”, Lončar pita “6 velikih jel”, Tarić gleda u njega, a
potom klima glavom Lončaru u znak odobravanja. Nakon toga Tarić stavlja nekoliko
novčanica na sto (ne vidi se valuta i tačan iznos), te dodaje još jednu novčanicu i govori da
imaju za doručak ili kafu. U nastavku snimka Lončar i Hadžifejzović su u dijelu kancelarije
koja nije pod nadzorom, nešto tiho razgovaraju, u jednom momentu Lončar ulazi u kadar
sa nekoliko novčnica u ruci i opet odlazi u drugi dio kancelarije. Čuje se da razgovaraju o
novcu i kako Hadžifejzović govori Lončaru da će on dati “Vahi”, jer dolazi sutradan na
posao da mu potpiše zahtjev za godišnji. Iz Knjige evidencije o radnom vremenu proizlazi
da je optuženi Lončar dana 23.02.2014. godine radio prvu smjenu u periodu od 06-14 h, a
Hadžifejzović od 05-17 h.
91. Događaj od 04.03.2014. godine (tačka 1c) izreke presude) zadokumentovan je na
snimcima 13-51-1, 13-52-1 i 13-53-1, koji opisuju događaje iz tačaka 50, 51, 52. i 53.
optužnice. Tako iz prezentiranog relevantnog snimka broj 13-51-1 proizlazi kako Koviljka
Vidačak ulazi u kancelariju i Hanjalić je pita gdje joj je pasoš. Izlazi po pasoš govoreći da
je kod kolege. Koviljka izlazi van kancelarije i čeka da je prozovu. U međuvremenu ulazi i
Branka Tešić i završava nešto sa papirima u kancelariji, a Hanjalić pregleda druge putnike.
Nakon toga ulazi Lončar i uzima pasoš od Koviljke Vidačak, pita je koliko ima torbi, na što
ona odgovara da ima dvije. Odlaze u drugi dio kancelarije u kojem je i Branka Tešić,
Koviljka Vidačak otvara torbu i ubrzo nakon toga napušta kancelariju.
92. Na snimku 13-52-1 se vidi kako Sanel Kurtović ulazi u kancelariju UIO. Hanjalić mu
pregleda pasoš, a Kurtović za to vrijeme odmah na sto spušta novac (jednu novčanicu), na
što mu Hanjalić govori “šta ti je to”, te da to uzme (novac), da dođe kasnije kad Zoka dođe,
da se mora pisati i da izađe napolje i sačeka. Na snimku se dalje vidi kako Lončar dolazi u
kancelariju, prvo završava sa Koviljkom Vidačak, potom poziva Kurtovića i govori “ti jednu
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
99
jel?” Kurtović mu daje novac, Lončar uzima i Kurtović odlazi sa pasošem, bez potvrde.
93. Na snimku 13-53-1 se vidi kako Šurković Dženan ulazi u kancelariju UIO i odmah
Hanjaliću koji sjedi za stolom daje novac, Hanjalić uzima novac i govori licu “stani malo,
neka te”. Potom ulazi u kancelariju Trnka Amir i Hanjalić pita jesu li skupa. Uzima novac sa
stola koji je dao Šurković i pita Trnku kolika ima robe, na što Trnka govori da ima dvije
torbe i spušta novac na sto, potom Hanjalić izlazi po Lončara, vraćaju se u kancelariju,
Hanjalić uzima podatke od Šurkovića i sačinjava CPD blok. U međuvremenu ulazi Branka
Tešić u kancelariju sa nekim papirima i odlazi u drugi dio kancelarije. Lončar pita Trnku
koliko ima torbi, on ponavlja da ima dvije. Lončar uzima novac sa stola koji je Trnka
prethodno spustio, stavlja u džep i vraća pasoš Trnki nakon čega se pozdravljaju i on
odlazi. Na kraju istog snimka vidi se kako Lončar u prisustvu Hanjalića na kraju smjene
daje dio novca Branki, ona stavlja novac u torbu, Lončar joj prilazi i govori: “Dali smo i
Vahi”, ona klima glavom, Lončar dodaje “pa će mu on to sutra..” pokazujući glavom u
pravcu Hanjalića. Da su optuženi Lončar, Tešić i Hanjalić bili na poslu dana 04.03.2014.
godine, proizlazi iz Knjige evidencije o radnom vremenu u kojoj su konstatovani potpisi
navedenih carinika, u kojoj je konstatovano da je optuženi Lončar radio drugu smjenu u
periodu od 14-23 h, a optuženi Hanjalić i Tešić u periodu od 11-23 h.
94. Iako optuženi Tešić Branka i Hanjalić Muhamed nisu saslušani na glavnom pretresu
u svojstvu svjedoka (odbrane u toku postupka odustale od saslušanja oba optužena u
svojstvu svjedoka), Sud je cijenio njihove iskaze iz istrage date na zapisnik u Tužilaštvu
BiH, broj: T20 0 KT 000 8888 14 od 02.06.2014. godine (T-219 i T-220) prihvatajući ih kao
istinite, te u saglasnosti sa ostalim provedenim dokazima.
95. Optužena Tešić Branka, u prisustvu branioca, a nakon što je upoznata sa svim
pravima i obavezama, te nakon što je upoznata sa osnovama sumnje i krivičnim djelom za
koje se tereti i nakon što su joj prezentirani snimci na kojima se vidi da ona i njene kolege
uzimaju novac od putnika, a da pritom ne izdaju CPD blokove, izjavila je da ne poriče te
navode, pojašnjavajući da se znalo desiti da uzmu novac od putnika i da ne izdaju CPD
blok za što im putnici ostave nešto novca na kafu, uglavnom od 10-50 KM ili Eura. Navela
je da je bilo slučajeva i da se izda CPD blok, ali stranka plati više ili ne traži kusur.
Pojasnila je da su sav uzeti novac u jednoj smjeni ona i kolege dijelili na kraju smjene, a
dešavalo se da od skupljenog novca nešto moraju dati i šefu Sadiković Vehidu zv. „Vaha“,
na način da oni iz smjene skupe dio novca, a ako ih je u smjeni primjera radi radilo troje,
novac podijele na četiri dijela, dajući jedan dio šefu Vahi koji mu je uglavnom predavao šef
smjene.
96. Optuženi Hanjalić Muhamed, na zapisnik u istrazi u Tužilaštvu BiH od 02.06.2014.
godine, naveo je da, u slučaju kada dobiju veći poklon od putnika ili da budu počašćeni,
znali su pozvati šefa na doručak, odnosno dati mu novac za taj doručak. To se dešavalo
periodično, u svakih 10-20 dana ili u tri mjeseca, pojašnjavajući da je podjela novca od
čašćavanja bio prećutni dogovor uposlenika.
97. Kada se sadržaj prezentiranih video snimaka dovede u vezu sa iskazima iz istrage
optuženih Tešić Branke i Hanjalić Muhameda, te cijeneći citiranu odredbu člana 30.
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
100
Pravilnika o unutarnjoj organizaciji u UIO, zaključak je Suda da je optuženi Sadiković
Vehid, kao šef CI Aerodrom Sarajevo, propuštanjem vršenja svojih dužnosti, koje se prije
svega odnose na pravilno rukovođenje radom CI Aerodrom Sarajevo, te kontrolu
izvršavanja poslova i zadataka od strane izvršilaca - carinika, optuženim Lončar Zoranu,
Mašetić Mensuru, Keč Maidu, Tešić Branki i Hanjalić Muhamedu, stvarao uslove da, vršeći
poslove carinika, kontinuirano, kada ime se za to ukaže prilika, prilikom vršenja carinskog
nadzora i postupka nad robom koju putnici nose sa sobom pri ulasku na carinsko područje
BiH, od kontrolisanih putnika zahtijevaju i/ili primaju darove u vidu novca koji su potom
dijelili između sebe, dok su jedan dio novca nosili i neposredno predavali njemu, kao svom
nadređenom, na koji način je omogućio sebi i drugima pribavljanje imovinske koristi.
Dakle, utvrđeno je van svake sumnje da je optuženi Sadiković Vehid, radnjama opisanim
u tački 1a), 1b) i 1c) izreke presude počinio krivično djelo Zloupotreba službenog položaja
ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH, za što ga je Sud i oglasio krivim.
Tačka 2. izreke presude
98. Uvjerenje Suda da su optuženi Lončar Zoran, Keč Maid i Hanjalić Muhamed počinili
krivičnopravne radnje opisane u tački 2. izreke presude proizlazi iz video snimaka
prezentovanih od strane svjedoka Vahida Selimbegovića na glavnom pretresu, kao i
materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.
99. Iz relevantnog snimka broj 41-1-2 proizilazi kako optuženi Lončar ulazi u kancelariju
UIO sa putnicom (državljanka ...) i drži pasoš u rukama. Potom stoji pored nje i piše nešto
na papiru, ona odmahuje rukama, Lončar je pita „imaš li“, ona odmahuje glavom i govori
ne, na što Lončar govori „onda ćemo sve uzeti“, putnica nešto nerazgovjetno odgovara
povišenim tonom, a on joj govori da se pomjeri sa vrata u sredinu kancelarije. Lice traži
nešto po torbi i vadi jednu novčanicu koju daje Lončaru. On traži još, govoreći „još jedna
ovakva“, na što ona govori da nema više para, moli da joj vrati i drugi pasoš govoreći da je
to pasoš njenog muža, ponavljajući da nema para, nakon čega joj Lončar vraća pasoš i
ona odlazi bez izdate potvrde (CPD bloka). Sljedeći kadar prikazuje Lončara kako traži od
Keča dva puta po 10 KM, od Hanjalića traži 3 KM, govoreći im da se „raskusura“ s njima.
Potom prepričava situaciju sa ... i govori kako je rekla da nema više para i da je drugo lice
njen muž. Iz Izvoda iz Evidencije prelazaka državne granice BiH Granične policije BiH od
23.10.2014. godine (T-208) proizlazi da je dana 24.01. 2014. godine, na ulazu u BiH u
09:06 h u statusu redovnog putnika kontrolisano lice Shuhua Lin (što potvrđuje skenirana
putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog
dokaza T-208). Uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta
po potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714
od 02.06.2014. godine (T-122), Sud je utvrdio da je optuženi Lončar dana 24.01. 2014.
godine radio prvu smjenu u periodu od 06-14 h, a optuženi Hanjalić od 05-17 h25.
25 Podaci o radnom vremenu za optuženog Keč Maida nisu navedeni u Knjizi evidencije o radnom vremenu,
s obzirom da je isti prema rasporedu službe radio u Kargo centru, a na carinu Aerodrom je raspoređen privremeno zbog nedostatka ljudi.
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
101
Tačka 3. izreke presude
100. Da je optuženi Keč Maid počinio krivičnopravne radnje opisane u tački 3. izreke
presude, Sud je utvrdio iz prezentiranog video snimka na glavnom pretresu, te materijalnih
dokaza optužbe koje je tužilac uložio u spis, a Sud prihvatio.
101. Tako iz prezentiranog snimka 75-2-1 proizlazi kako optuženi Keč ulazi u kancelariju
UIO, a za njim ... državljanin koji odmah po ulasku Keču nudi novčanicu i stavlja na sto
(ne vidi se tačan iznos i valuta), optuženi Keč govori „malo, malo, ne može“, pokazuje na
novčancu koju je lice stavilo na sto i govori „5 ovih“, lice stavlja na sto još dvije novčanice i
govori da nema više, a Keč dodaje “imaš, imaš, dođi vamo, ova, ova“, pokazajući na
novčanice koje isti drži raširene u rukama. Lice nudi kineski novac, Keč odbija i govori mu
„ništa to, crvena ona, naša, naša“, lice govori da nema, na kraju Keč uzima tri novčanice
sa stola (nepoznatog iznosa i valute) i stavlja u ladicu stola govoreći „bježi tamo, samo
zajebavaš“ i izlaze zajedno iz kancelarije. Iz zvoda iz Evidencije prelazaka državne granice
BiH Granične policije BiH od 23.10.2014. godine (T-208) proizlazi da je dana 27.01.2014.
godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u vremenu u 08:47 h, prilikom pasoške
koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208).
Tačka 4. izreke presude
102. Uvjerenje Suda da su optuženi Lončar Zoran, Keč Maid i Tešić Branka, kao
saizvršioci počinili krivičnopravne radnje opisane u tački 4. izreke presude proizlazi iz
video snimaka koje je na glavnom pretresu prezentovao svjedok Vahid Selimbegović,
iskaza svjedoka Mesuta Ozcoban, te provedenih dokaza objektivne prirode.
103. Na snimku 15-3-1- se vidi kako Lončar ulazi sa papirima i pasošem u kancelariju,
za njim kontrolisano lice i na zahtjev Lončara lice donosi kesu u kojoj je laptop koji lice vadi
iz kese i daje na uvid. Za to vrijeme Lončar piše nešto na papir i pokazuje licu. Lice nešto
govori na turskom, a Lončar mu govori „idi zamijeni, ima mjenjačnica“. Keč ulazi u
kancelariju i pita kontrolisano lice odakle mu kompjuter i čime se bavi, licu zvoni mobitel, a
Lončar govori profesori, turski koledž. Lice daje telefon Lončaru i u razgovoru Lončar
govori da je carina 600 KM. Vraća telefon licu koje nešto govori na turskom jeziku, a onda
pita na engleskom Lončara koliko, a Lončar pokazuje iznos koji je napisao na papiru. Lice
ponovo daje telefon Lončaru, kratko razgovaraju i svi izlaze na hodnik. Potom u
kancelariju ulazi Lončar, Yigit Ali26 i Mesut Ozcoban sa još jednim ... državljaninom, te
optuženi Keč, razgovaraju i Keč govori da laptop mora ostati na zadržavanju, Ozcoban
prevodi, jer ... državljani ne znaju bosanski jezik. Keč govori da kompjuter mora ostati u
carini ako ne želi platiti odmah i procedura će biti 200-300 KM i da je bolje da odmah plati i
to završi. Prevodilac govori „hajde da završimo odmah“. Potom ulazi Tešić Branka u
kancelariju i odlazi u dio koji nije pod video nadzorom. Ozcoban pita Lončara šta predlaže i
26 Iz službene zabilješke Granične policije BiH od 30.06.2014. godine (prilog DVD uz Analizu prikupljenih
dokaza – T-208), proizlazi da je tokom obavljenog informativnog razgovora sa licem Mesut Ozcoban na okolnost utvrđivanja identiteta lica koje je bilo predmet carinske procedure, Mesut Ozcoban potvrdio da se radi o licu Yigit Ali, trenutno uposlenik Internacionalnog univerziteta „Burch“ na Ilidži
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
102
on mu govori da, ako lice neće da plati odmah neka ide redovno na carinu koja je 586 KM.
Keč govori da to nekako riješe, potom ... izlaze na hodnik dogovaraju se nešto i Ozcoban
daje Lončaru novac (jednu novčanicu, ne vidi se jasno koju i iznos) u prisustvu Branke i
Keča koji su u dijelu kancelaije koji nije pod nadzorom, rukuju se i lice odlazi bez izdate
potvrde o plaćenoj carini (CPD blok). Iz prezentovanih snimaka nadzorne kamere koja je
locirana u prostoriji mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo, proizlazi kako
optuženi Lončar dana 31.01.2014. godine (u 09:07 min) dolazi na mjenjačnicu i predaje
dvije novčanice u iznosu od 50 Eura i 20 Eura i uzima iznos u KM valuti. Uvidom u Izvod iz
Evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine (T-208) utvrđeno je da
su dana 31.01.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo, prilikom pasoške
kontrole evidentirana 4 lica državljani .... Iz uloženog materijalnog dokaza T-122 - Knjiga
evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom
oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine,
proizlazi da je optuženi Lončar dana 31.01. 2014. godine radio prvu smjenu u periodu od
06-14 h, a optužena Tešić u periodu od 11-23 h.
104. Sud je u odnosu na ovu inkriminaciju saslušao i svjedoka Mesuta Ozcoban koji je u
iskazu na glavnom pretresu, te na Zapisnik o saslušanju svjedoka, sačinjen u Graničnoj
policiji BiH, od 26.06.2014. godine (T-216), naveo da je navedenog dana čekao goste iz
Turske, sa njim u društvu je bio Salih (uposlenik „Burch" univerziteta). U jednom momentu
Saliha je na telefon pozvao prijatelj Ali kojeg je zaustavio carinik i zamolio ga da uđe sa
njim, jer ima problema oko laptopa. Kako ni Salih ni Ali nisu znali bosanski jezik, prijatelj
ga je zamolio da pomogne oko prevoda. Ušao je u kancelariju, sjeća se da je prijatelj imao
laptop uz sebe, carinici su tražili račun za laptop i da plati carinu. Prenio je carinicima da je
laptop namijenjen za Univerzitet, a ne za komercijalnu upotrebu, međutim carinici su bili
uporni da izvrše naplatu carinskih i drugih indirektnih poreza. Objasnio je prijatelju šta
carinici traže od njega. Pitao je Keča koliko bi koštala carina i da li proceduru mogu završiti
na licu mjesta ili da idu drugom procedurom, na što mu Keč nije znao dati odgovor pa ga
je uputio na Lončara kao šefa smjene. Lončar mu je rekao da plati koliko može, nakon
čega je istom dao 50 Eura, uzeo laptop i izašao sa prijateljima Alijem i Salihom. Na upit
odbrane optuženih svjedok je pojasnio da je tokom davanja izjave znao imena carinika po
iskaznicama koje nose, navodeći da puno putuje i većinu njih poznaje iz viđenja sa
aerodroma, te je na upit Suda, u sudnici prepoznao optuženog Keč Maida u sudnici.
Ponovio je da ga u istrazi tokom saslušanja niko nije podsjetio na njihova imena, te da ih
poznaje iz viđenja, jer je često bio na aerodromu i pomagao u prevodu, pojašnjavajući da
... puno putuju.
105. Sud je u potpunosti poklonio vjeru ovome svjedoku i prihvatio njegov iskaz kao
istinit, cijeneći da isti nije imao niti jedan razlog da ne govori istinu, imajući u vidu njegovo
iskreno držanje pred Sudom i iznošenje činjenica i okolnosti na koje je ispitivan bez
zadrške. Iako je odbrana nastojala osporiti njegov iskaz, ukazujući na određene detalje, na
koje je svjedoka trebalo podsjetiti pomoću izjave iz istrage, bitno je imati u vidu okolnosti
na koje je i ranije skretana pažnja, prije svega protek vremena, određeni nivo stresa i
straha od davanja iskaza te konačno, činjenicu da je svjedok u konačnici potvrdio sve što
je rekao na zapisnik u istrazi.
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
103
Tačka 5. izreke presude
106. U odnosu na inkriminacije iz tačke 5. optužnice, koja u cijelosti odgovara istoj tački
izreke presude, Sud je pošao od sadržaja prezentiranih video snimaka na glavnom
pretresu, iskaza svjedoka Sabine Pašović, te materijalnih dokaza optužbe.
107. Iz relevantnog snimka broj 11-4-1proizlazi kako putnica Sabina Pašović po ulasku u
kancelariju UIO pokretima ruku ne dozvoljava Hanjaliću da piše CPD blok, na što joj on
govori „neću bona pisati, polako“. Razgovaraju o robi, vrsti i količini i putnica govori da
nikad ne nosi, da joj je prvi put, potom se čuje kako Hanjalić spominje novac, pita je kolko
je pripremila i kolko joj je od srca, na što putnica govori da je pripremila 40 KM, on se
smije, negodujući. Nakon toga Pašović mu daje novac (ne vidi se tačan iznos), optuženi
Hanjalić isti stavlja u ladicu stola i vraća licu pasoš i dalje negodujući zbog iznosa. Na
snimku broj 12-4-2 se vidi kako Hanjalić iz dijela kancelarije koji nije pod nadzorom prilazi
stolu, vadi iz ladice novac na sto i dio odvaja u stranu i predaje optuženom Mašetić
Mensuru koji prilazi i stavlja novac u džep pantalona, a dio stavlja u novčanik. Iz Knjige
evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom
oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine,
proizlazi da je Hanjalić dana 31.01. 2014. godine radio drugu smjenu u periodu od 11-23
h, a Mašetić u periodu od 14-23 h (dokaz T-122).
108. Svjedok Sabina Pašović navela je u svom iskazu na glavnom pretresu da se bavi
trgovinom robe koju je nabavljala u Istanbulu, te potvrdila da je u prvoj polovini 2014.
godine išla u Tursku po robu. Robu je prebacivala preko špeditera. Nikada sa sobom ne
nosi ništa osim ličnih stvari. Sjeća se da je jednom nosila zavjesu, nosila je malo veći
kofer, otvorila ga je i neki momak je pregledao sadržaj kofera. Ušla je u jednu prostoriju i
ničega se više ne sjeća o tome. Nakon što je tužilac ukazao na koliziju iskaza svjedoka sa
onim što je navela u prethodnom postupku (dokaz T-16), gdje je na zapisnik izjavila da je
dala dvije novčanice po 20 KM i da joj carinik nije izdao račun, svjedok je prvobitno navela
da se ne sjeća izjave, a potom je potvrdila da jeste to sve izjavila, ali da su policajci
“navalili” na nju i da su joj prikazali snimak na kojem se vidi njeno nenormalno ponašanje.
Uvidom u Izvod iz Evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine (T-
208) utvrđeno je da je dana 31.01.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za
Sarajevo, prilikom pasoške kontrole u 19:47 sati evidentirano lice državljanin ..., Sabina
Pašović (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu
označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208).
109. Kod ocjene iskaza ovog svjedoka Sud je uzeo u obzir iskaz koji je svjedok dala na
glavnom pretresu kao i ranije datu izjavu u Graničnoj policiji BiH, dana 03.07.2014. godine,
budući da je u toku njenog ispitivanja na glavnom pretresu ukazano na određene razlike i
nesaglasnosti u njenim izjavama. Naime, svjedok je na glavnom pretresu na postavljena
pitanja od strane tužioca odgovarala šturo i neodređeno, izjavila je da joj je neki momak po
dolasku na carinu pregledao kofer i da se dalje ničega ne sjeća. Međutim, u izjavi datoj na
zapisnik u istrazi svjedok je detaljno opisala događaj od 31.01.2014. godine, navodeći da
je navedenog dana doputovala iz Turske, da je tom prilikom sa sobom imala manju
količinu tekstilnih odjevnih predmeta, pojašnjavajući da ima štand na pijaci „Sirano“ gdje
prodaje tektstilnu robu. Pojasnila je da joj je carinik nakon izvršenog pregleda rekao da
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
104
mora platiti carinu u iznosu od 100 KM, koliko se sjeća. Po dolasku u službenu prostoriju
razgovarala je sa carinikom, rekla mu je da prvi put nosi robu i da joj ne piše račun, na što
je isti rekao da neće pisati, nakon čega mu je dala dvije novčanice od po 20 KM, isti je
uzeo novac i nije joj izdao račun za plaćenu robu. Navodi svjedoka da je policija navalila
na nju i da joj je pušten snimak iz kojeg se vidi njeno nenormalno ponašanje ostaje bez
logičnog obrazloženja u čemu se ogleda navodni pritisak, odnosno „navaljivanje“ kako to
svjedok navodi, od strane policijskih službenika. Takođe, iz uložene izjave vidljivo je da je
svjedok poučena o svim pravima koja joj pripadaju, kao i obavezama koje ima u odnosu
na položaj svjedoka. Stoga, Sud nije našao dokazanim da je na svjedoka vršen pritisak u
pogledu sadržine njene izjave. Imajući u vidu sve navedeno, Sud je poklonio vjeru iskazu
svjedoka datom u istrazi, dok je ovakvim iskazom na glavnom pretresu, po ocjeni Suda,
svjedok nastojao pomoći optuženim da izbjegnu krivičnu odgovornost.
Tačka 6. izreke presude
110. Da je optuženi Lončar Zoran počinio krivičnopravne radnje opisane u tački 6. izreke
presude, Sud je utvrdio iz prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, te
materijalnih dokaza optužbe koje je tužilac uložio u spis, a Sud prihvatio.
111. Događaj od 05.02.2014. godine (koji se odnosi na tačku 6. izreke presude)
zadokumentovan je na snimku broj 24 snimljen dana 05.02.2014. godine, kamerom OSA
BiH koja je locirana u službenim prostorijama UIO BiH Međunarodnog aerodroma
Sarajevo i kamerom MAS-a (snimak broj 43) koja je locirana u prostoriji mjenjačnice na
Međunarodnom aerodromu Sarajevo. Na relevantnom snimku 24-5-1 se vidi kako Lončar i
Huremović ulaze u kancelariju UIO i odlaze u drugi dio kancelarije koji nije pokriven
kamerom, ali čuje se kako Lončar pita lice šta ima od robe i govori mu „da ne bi ti čeko ovo
ti je 50 Eura“, čuje se šuškanje papira, Huremović na kraju govori „hvala“. Potom se
vraćaju u dio kancelarije koji je pokriven kamerom, Lončar nešto stavlja u ladicu, rukuju se
i Huremović odlazi. Sa snimka nadzornih kamera u Aerodromu Sarajevo od 05.02.2014.
godine, proizlazi da je Lončar istog dana oko 9h i 04 min došao na mjenjačnicu
Aerodroma, predao iznos od 50 Eura i preuzeo iznos u KM valuti. Iz Analize događaja
proizlazi da je dana 05.02.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u
08:40 sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Muhamed Huremović
(što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao
putne isprave – prilog dokaza T-208). Uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu koja
je privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije
BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine, konstatovano je da je optuženi Lončar
dana 05.02. 2014. godine radio prvu smjenu u periodu od 06-14 h
Tačka 7. izreke presude
112. Da je optužena Tešić Branka počinila krivičnopravne radnje opisane u tački 7.
izreke presude, Sud je utvrdio iz prezentiranog video snimka na glavnom pretresu, iskaza
svjedoka Emira Čauševića, te materijalnih dokaza optužbe koje je tužilac uložio u spis, a
Sud prihvatio.
113. Na snimku broj 6-6-1 se vidi kako optužena Tešić ulazi sa putnikom Emirom
Čaušević u kancelariju UIO, nakon čega joj isti odmah daje novac u iznosu od 100 KM,
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
105
kratko razgovaraju i lice odlazi bez izdate potvrde (CPD bloka).
114. Svjedok Emir Čaušević, u svom iskazu na glavnom pretresu naveo je da je u
kritično vrijeme radio u firmi „Urgent“ koja se bavila prodajom tekstila, dodajući da je išao
skoro svake sedmice u Tursku. Poznavao je carinike iz viđenja i znao je njihova imena, jer
je često putovao. Kad je imao robu za carinjenje istu je plaćao i koliko se sjeća dobijao je
potvrde za to. Sjeća se da se nekad nisu slagali iznosi na potvrdi sa onim koliko je dao,
pojasnivši da je bila gužva i da se može reći da je to bilo “na kafu”, a tu razliku novca nije
pravdao u firmi, rekavši da je to davao iz svog džepa kako bi što prije završio. Kod iskaza
ovog svjedoka jasno je primjetno njegovo nastojanje da izbjegne davanje direktnih i
inkriminirajućih odgovora na postavljena pitanja, nastojeći da na taj način u najmanjoj
mogućoj mjeri implicira ma kojeg od optuženih. Ipak, svjedok je potvrdio da je u kritičnom
periodu radio sa tekstilom, da je često putovao u Tursku, da je poznavao carinike, te da se
dešavalo da se iznos na potvrdi (CPD bloku) nekada nije slagao sa iznosom novca koji je
isti dao, navodeći da im je ostavljao „na kafu“, nastojeći na ovaj način umanjiti krivičnu
odgovornost optuženih.
115. Iz Analize događaja proizlazi da je dana 05.02.2014. godine na ulazu u BiH, let iz
Istanbula za Sarajevo u 15:26 sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin
..., Emir Čaušević (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u
folderu označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Iz Knjige evidencije o
radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom oduzimanju
predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (prilog dokaza
T-122), proizlazi da je optužena Tešić dana 05.02. 2014. godine radila drugu smjenu u
periodu od 11-23 h.
Tačka 8. izreke presude
116. Tačkom 8. izreke, optuženi Hanjalić Muhamed oglašen je krivim da je od strane
kontrolisanog lica, Saračević Selvera primio dar u vidu novca, u njima poznatoj valuti i
iznosu, na način pobliže opisan u izreci presude.
117. Činjenično utvrđenje opisano u tački 8. izreke presude proizlazi iz prezentiranih
video snimaka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Selvera Saračevića, te uloženih
materijalnih dokaza optužbe.
118. Iz sadržaja relevantnog snimka broj 11-7-1 vidljivo je kako Branka Tešić kontroliše
lice, te nakon što je završila izlazi iz kancelarije, a za sto sjeda optuženi Hanjalić. U
kancelariju ulazi Saračević Selver i odmah spušta novac na sto (ne vidi se iznos ni valuta),
Hanjalić isti uzima, nešto tiho razgovaraju i izlaze zajedno iz kancelarije. Na snimku 11-7-3
se vidi kako Dudo Damir stoji ispred kancelarije, optuženi Hanjalić izlazi i kratko se s njim
zadržava ispred, potom se vraća u kancelariju. Na sljedećem kadru se vidi kako optuženi
Hanjalić uzima novac iz radnog stola, a Branka Tešić poziva Dudo Damira (poziva ga sa
“Dido”) da uđe u kancelariju, te odlaze u drugi dio kancelarije.
119. Iz Izvoda iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine,
tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), proizlazi da
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
106
su dana 05.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u vremenu od
19:43 do 19:44 sati prilikom pasoške kontrole evidentirana lica Selver Saračević i Azem
Saračević. Uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po
potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od
02.06.2014. godine (T-122), utvrđeno je da su optuženi Hanjalić i Tešić dana 05.02. 2014.
godine radili drugu smjenu u periodu od 11-23 h.
120. Svjedok Selver Saračević naveo je na glavnom pretresu da je u toku 2014. godine
imao radnju. Putovao je u Tursku po robu u tom periodu, pojašnavajući da je roba većinom
išla avionom, preko aerodroma u Sarajevu. Opisao je postupak kontrole navodeći da mu
ovlašteno lice kaže da li treba platiti carinu. Naveo je da mu je dva puta izdata potvrda,
jednom nije i taj put je platio cariniku 100-150 KM. U unakrsnom ispitivanju svjedok je
ponovio da je dva puta platio carinu, da je u tom periodu išao po robu svake druge
sedmice, te da za ostale odlaske nije plaćao carinu, jer nije uvijek imao robe sa sobom.
Naveo je da ne poznaje Dudo Damira, dodajući da je jednom kontrolisan u kancelarijama
aerodroma, ali da mu Dudo tom prilikom nije ništa tražio niti ga je nečim uslovljavao. Kod
iskaza ovog svjedoka jasno je primjetno njegovo nastojanje da izbjegne davanje direktnih i
inkriminirajućih odgovora na postavljena pitanja, nastojeći da na taj način u najmanjoj
mogućoj mjeri implicira ma kojeg od optuženih. Ipak, svjedok je potvrdio da je u kritičnom
periodu često putovao u Tursku po robu27, kao i da je u jednom slučaju dao novac cariniku,
a da nije dobio potvrdu za to.
Tačka 9. izreke presude
121. Da je optuženi Lončar Zoran počinio krivičnopravne radnje opisane u tački 9. izreke
presude koja odgovara tački 9. optužnice, Sud je utvrdio iz prezentiranih video snimaka na
glavnom pretresu, te materijalnih dokaza optužbe koje je tužilac uložio u spis, a Sud
prihvatio.
122. Na izdvojenom relevantnom snimku broj 5-8-1 vidi se kako lice Semir Kukuljac ulazi
sa optuženim Lončarom u službenu kancelariju UIO. Potom ispred kancelarije dolazi
Hadžifejzović i govori Lončaru da putnik ima jednu manju torbu, nakon čega Kukuljac u
prisustvu Hadžifejzovića spušta određeni novčani iznos na sto, Lončar mu vraća pasoš i
novac stavlja u džep pantalona, a nakon toga izlazi iz kancelarije. Iz Izvoda iz evidencije
prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične provjere
nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), proizlazi da je dana 07.02.2014. godine, na
ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u vremenu od 20:25 sati prilikom pasoške
kontrole evidentirano lice Semir Kukuljac. Uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu
koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta Granične
policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je optuženi
27 Iz Izvoda iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične
provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), proizlazi da je u odnosu na lice /putnika Selver Saračević u periodu 22. januar - 25. maj 2014. godine, na letu Istanbul-Sarajevo evidentirano ukupno 14 ulazaka u BiH
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
107
Lončar dana 07.02.2014. godine radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h, a Hadžifejzović
od 11-23 h.
Tačka 10. izreke presude
123. Tačkom 10. izreke presude koja odgovara tački 10. optužnice, optuženi Lončar
Zoran oglašen je krivim da je od strane kontrolisanog lica, Mirze Arukovića primio dar u
vidu novca u iznosu od 100 Eura, na način pobliže opisan u izreci presude.
124. Činjenično utvrđenje opisano u tački 10. izreke presude proizlazi iz prezentiranih
video snimaka na glavnom pretresu, svjedoka Mirze Arukovića čiji je iskaz u skladu sa
članom 273. ZKP BiH tužilac pročitao na glavnom pretresu, te uloženih materijalnih
dokaza optužbe.
125. Iz prezentiranog snimka broj 22-9-1 proizlazi kako optuženi Lončar sa pasošem u
rukama i kontrolisano lice Mirza Aruković ulaze u kancelariju UIO, Lončar sjeda za sto i
razgovaraju, Aruković pita “ima li kamera ovdje”, govori da mu se žuri i da želi da to završi.
Lončar potom odlazi u drugi dio kancelarije i govori Arukoviću “ako ti se žuri 100 KM”, ovaj
pita koliko, na šta Lončar ponavlja 100 KM. Aruković vadi iz novčanika određeni iznos
novca (dvije novčanice ne vidi se iznos i valuta) i spušta na radni sto, Lončar mu nakon
toga vraća pasoš i Aruković odlazi. Sa snimka nadzorne kamere MAS-a koja je locirana u
prostoriji mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo, vidi se dolazak optuženog
Lončara u 17:04 h na mjenjačnicu Aerodroma koji tom prilikom predaje određeni novčani
iznos u Eurima i mijenja za KM valutu. Da se radi o putniku Mirzi Aruković Sud je utvrdio
uvidom u Izvod iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine,
tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), gdje je
konstatovano da je dana 08.02.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Kelna za Sarajevo u
16:52 sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Mirza Aruković. Iz
Knjige evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom
oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine,
proizlazi da je optuženi Lončar dana 08.02. radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h.
126. Svjedok Mirza Aruković u svojoj izjavi datoj na zapisnik u istrazi u Graničnoj policiji
BiH dana 03.07.2014. godine (dokaz T-218), naveo je da je dana 08.02. doputovao iz
Kelna na aerodrom Sarajevo i tom prilikom sa sobom je imao dva laptopa i dva mobitela-
tableta koji su bili polovni (njegovo vlasništvo). Kad je pristupio carinskoj kontroli stariji
carinik ga je pitao ima li šta prijaviti od robe, na što je on prijavio navedene predmete
(mobitele i laptope), nakon čega mu je isti uzeo pasoš i rekao da će mu oduzeti robu. On
je reagovao i rekao da može uzeti sve osim laptopa sa kojim posluje. Nakon nekog
vremena pozvao ga je u službenu prostoriju carine i rekao da se mogu dogovoriti, odnosno
da će se on odmaći, a da on (svjedok) stavi novac u pasoš ili na neki prostor (sto). Nije
siguran da li je on pitao koliko treba platiti ili je carinik sam rekao. Izvadio je novčanik, dvije
novčanice po 50 Eura, stavio ih na sto, nakon čega mu je carinik vratio pasoš,
pojašnjavajući da za plaćenu carinu nije dobio nikakvu potvrdu. Iskaz ovog svjedoka Sud
je prihvatio kao uvjerljiv i istinit, te u međusobnoj saglasnosti sa izvedenim materijalnim
dokazima, prije svega sadržajem prezentovanog video snimka koji u bitnim činjeničnim
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
108
dijelovima potvrđuje navode svjedoka, a dokazima odbrane nisu dovedeni u sumnju.
Tačka 11. izreke presude
127. Tačkom 11. izreke presude terete se optuženi Lončar Zoran, Hanjalić Muhamed i
Tešić Branka da su, nakon što je Lončar Zoran od Nade Janjić primio novac u iznosu od
50 KM, propustivši suprotno članu 16. Upute o carinskom postupku da izvrši evidenciju...i
izda potvrdu o naplati neizravnih poreza....da bi potom tako primljeni novac podijelio sa
Hanjalić Muhamedom i Tešić Brankom, na način pobliže opisan u izreci presude.
128. Iz relevantnog snimka broj 26-10-1 proizlazi kako Nada Janjić i optuženi Lončar
ulaze u kancelariju UIO, malo razgovaraju, Janjić govori da nema puno robe, da nije kupila
jer je još skupo, vadi novčanik i daje Lončaru novac (jednu novčanicu koja izgleda kao 50
KM) on joj vraća pasoš i lice odlazi, a on izlazi iz kancelarije. Nakon toga u kancelariju
ulazi Tešić i odlazi u dio kancelarije koji nije pod nadzorom. Potom u kancelariju ulaze
Lončar sa nekom kesom u ruci i Hanjalić, Lončar vadi novac iz džepa, nešto broji i dio
novca daje Hanjaliću, a Hanjalić potom odlazi u drugi dio kancelarije. Svi razgovaraju, čuje
se Hanjalić kako pita Branku ima li 5 KM, ona govori da ima, ali ne da. Lončar se vraća do
stola, uzima kutiju i pita “šta ćemo s ovim, hoćemo probati”. Da se radi o licu Nada Janjić
Sud je utvrdio uvidom u Izvod iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014.
godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), gdje
je konstatovano da je dana 08.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za
Sarajevo u 19:45 sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Nada
Janjić (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu
označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Iz Knjige evidencije o radnom
vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta
Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine, proizlazi da je optuženi
Lončar dana 08.02.2014. godine radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h.
129. Sud je u pogledu navedenih inkriminacija u cijelosti poklonio vjeru svjedoku Nadi
Janjić, koja je potvrdila da se bavi trgovinom tekstilne robe koju nabavlja u Turskoj, Italiji,
Srbiji, pojašnjavajući da je nekad nosila manju količinu robe sa sobom. Navela je da je
tokom 2014. godine išla tri puta preko aerodroma. Pojašnjavajući postupak kontrole,
navela je da je carinici prvo pitaju šta ima od robe, onda je pozovu u kancelariju, dodajući
da jedan put nije imala ništa od robe, rekla je cariniku da nema ništa, dala mu je 50 KM i
nije dobila potvrdu za to. Tada je imala nešto malo stvari za kuću, niko od nje nije tražio
novac, ali je dala, ne zna ni ona zašto. Drugi put je imala robe u vrijenosti 200-250 KM, ali
ni tada nije dobila potvrdu.
Tačka 12. izreke presude
130. Da je optuženi Mašetić Mensur počinio krivičnopravne radnje opisane u tački 12.
izreke koja odgovara tački 12. optužnice, Sud je utvrdio iz prezentiranih video snimaka na
glavnom pretresu, te materijalnih dokaza optužbe koje je tužilac uložio u spis, a Sud
prihvatio.
131. Snimak OSA-ine kamere sa dolaznog terminala 11-2 prikazuje dolazak kineskih
državljana na terminal aerodroma, te optuženog Mašetića kako stoji u blizini
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
109
službene prostorije UIO. Vrijeme na satu na terminalu pokazuje vrijeme 8:51 h. Potom se
vidi ulazak ... državljana iza Mašetića u kancelariju UIO. Na snimku 2-11-1- se vidi Mašetić
kako drži pasoše u ruci i putnica mu daje 10 Eura na što Mašetić ljutito govori da je to
ništa, daje joj on svojih 10 Eura i govori “Evo tebi Arizona 10 Eura” dodajući da je to malo,
sadaka, jedna kafa, djevojka govori da nema više. Nakon toga Mašetić govori „30“ i
muškarac spušta na sto dio novca, Mašetić govori „20“, gleda u nju i govori „20“, ona
stavlja novac na sto govoreći “nema para 100%”, Mašetić im vraća pasoše, gužva novac
sa stola i govori “bježi”, oni odlaze, on uzima novac (4 novčanice) i stavlja u džep. Uvidom
u Izvod iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni
prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), proizlazi da su dana
10.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u periodu od 08:56 do
08:59 sati prilikom pasoške kontrole evidentirana dva lica državljani ..., Jin Xiangdou i
Duoyi Zhang (što potvrđuju skenirane putne isprave koje se nalazi na DVD-u u folderu
označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Iz Knjige evidencije o radnom
vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta
Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je
optuženi Mašetić dana 10.02.2014. godine radio prvu smjenu u periodu od 05-14 h.
Tačka 13. izreke presude
132. U odnosu na inkriminacije iz tačke 13. optužnice, koja u cijelosti odgovara istoj tački
izreke presude, Sud je pošao od sadržaja prezentiranih video snimaka na glavnom
pretresu, iskaza svjedoka Ramiza Zajmovića, te materijalnih dokaza optužbe.
133. Iz snimka 12-3 nadzornih kamera dolaznog terminala proizilazi kako opuženi
Mašetić i Keč kontrolišu prtljag ... državljanina Serkan Kahramana čemu prisustvuje i
Ramiz Zajmović. Datum i vrijeme na kameri prikazuje 10.02.2014. godine, 09:03:25. Iz
snimka 2-12-1 vidi se kako Zajmović sa Mašetićem ulazi u prostorije UIO. Razgovaraju o
mašini koju je Zajmović uvezao i Zajmović govori “isto nam dođe, daj odmah da ovo
završimo“ i spušta novac (jednu novčanicu) na sto. Potom ulazi optuženi Keč i
razgovaraju, Keč mu govori da je to mala vrijednost robe, ali da ipak ne govori nikom „ni
da je to bilo, ni da je prošlo… ni da ste kad bili”…(misleći na uvezeni dio). Lice odlazi, a
Mašetič i Keč prelaze u dio kancelarije koji nije pod nadzorom, Keč nedugo potom napušta
kancelariju i govori Mašetiću “neka polako, kad se vratim”. Uvidom u Izvod iz evidencije
prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične provjere
nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), proizlazi da je dana 10.02.2014. godine, na
ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 08:40 sati prilikom pasoške kontrole
putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog
dokaza T-208). Iz Knjige evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po
potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od
02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je optuženi Lončar dana 11.02.2014. godine radio
prvu smjenu u periodu od 06-14 h, a Čaušević od 05:17 h.
Tačka 15. izreke presude
137. U odnosu na inkriminacije iz tačke 15. optužnice, koja u cijelosti odgovara istoj tački
izreke presude, Sud je pošao od sadržaja prezentiranih video snimaka na glavnom
pretresu, iskaza svjedoka Amira Trnke, te materijalnih dokaza optužbe.
138. Iz video snimka broj 12-14-1 proizilazi kako optuženi Mašetić ulazi sa putnikom
Amirom Trnka u kancelariju UIO, Trnka mu bez nekog dijaloga odmah stavlja određeni
iznos novca na sto, Mašetić mu vraća pasoš i novac stavlja u džep.
139. Sadržaj video snimka u bitnim, činjeničnim dijelovima potvrđuje u svom iskazu
svjedok Amir Trnka koji navodi da je prvom polovinom 2014. godine bio trgovac i da je
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
111
to i danas. Robu je nabavljao iz Turske, roba je transportom dolazila u BiH, a manje
količine je nosio sa sobom lično. Išao je oko 6-7 puta u tom periodu u Tursku i iz viđenja je
znao neke carinike. Pojašnjavajući način kontrole, svjedok navodi da je, u slučaju kada
ima robe za prijaviti to prijavljivao carini, te da je plaćao 50 Eura ili 100 KM, navodeći da je
to neka uobičajena cijena. Nekad je dobijao potvrdu za plaćenu carinu, a nekada ne. Sud
je u cijelosti prihvatio iskaz ovog svjedoka, imajući u vidu njegovo iskreno držanje pred
sudom, kao i sigurnost u pogledu iznesenih činjenica.
140. Da je Amir Trnka kritičnog dana bio predmet kontrole carinskih službenika proizlazi
iz Izvoda iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni
prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), u kojem je
konstatovano da je dana 11.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo
u 19:46 sati prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ..., Amir Trnka (što
potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu označenom kao
putne isprave – prilog dokaza T-208). Uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu koja
je privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Granične policije
BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine, proizlazi da je Mašetić dana 11.02.2014.
godine radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h.
Tačka 16. izreke presude
141. Tačkom 16. izreke presude, koja u cijelosti odgovara istoj tački izreke presude,
optuženi Lončar Zoran oglašen je krivim da je od kontrolisanog lica, Chunmei Ye, primio
novac u njima poznatoj valuti i iznosu, na način pobliže opisan u izreci presude. Činjenično
utvrđenje opisano u tački 16. izreke presude proizlazi iz prezentiranih video snimaka na
glavnom pretresu, te dokaza objektivne prirode koje je optužba uložila u spis.
142. Sa snimka broj AVI snimljen dana 12.02.2014. godine, kamerom OSA-e BiH koja je
locirana u prostorijama dolaznog terminala Međunarodnog aerodroma Sarajevo se vidi
kako optuženi Keč i Lončar na dolaznom terminalu vrše pregled prtljage državljanke ....
Nakon toga Keč i muška osoba koja je u društvu sa državljankom ... odlaze, a Chunmei Ye
traži nešto po torbi, vadi određeni iznos novca i predaje optuženom Lončaru na licu
mjesta, nakon čega se on udaljava. Iz sadržaja snimka nadzorne kamere MAS koja je
locirana u prostoriji mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo proizlazi kako
optuženi Lončar dana 12.02.2014 u 09:02 min dolazi na mjenjačnicu, daje US dolare i
Eure i iste mijenja za domaću valutu. Iz Izvoda iz evidencije prelazaka državne granice
BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna
tabelarna (T-208), utvrđeno je da su dana 12.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz
Istanbula za Sarajevo u periodu od 08:30 do 08:31 sati, prilikom pasoške kontrole
evidentirana dva lica državljani ..., Chunmei Ye i Youxiong Ji (što potvrđuju skenirane
putne isprave koje se nalaze na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog
dokaza T-208). Uvidom u Knjigu evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta
po potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714
od 02.06.2014. godine, proizlazi da je optuženi Lončar dana 12.02.2014. godine radio prvu
smjenu u periodu od 06-14 h.
Tačka 17. izreke presude
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
112
143. Da je optuženi Lončar Zoran počinio krivičnopravne radnje opisane u tački 17.
izreke presude, Sud je utvrdio iz prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, iskaza
svjedoka Vasvije Ragipović, te materijalnih dokaza optužbe koje je tužilac uložio u spis, a
Sud prihvatio.
144. Na snimku broj 6-17-1 vidljivo je kako kontrolisano lice Vasvija Ragipović ulazi sa
optuženim Lončarom u kancelariju UIO, razgovaraju i Hadžifejzović je, dok stoji na vratima
kancelarije, pita “jesi ponijela pare”, a Lončar mu sa prstom na ustima pokazuje da šuti.
Ragipović vadi određeni iznos novca i u prisustvu Hadžifejzovića daje Lončaru i zahvaljuje
mu se, on joj vraća pasoš, a novac stavlja u džep pantalona. Iz sadržaja snimka broj 6-17-
2 proizlazi kako Lončar ulazi u kancelariju UIO u kojoj se nalazi Hadžifejzović i daje mu
određeni iznos novca koji Hadžifejzović stavlja u džep. Kamerom MAS-a (snimak broj 43)
koja je locirana u prostoriji mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo
zabilježeno je kako Lončar dana 14.02.2014. godine u 20:09:40 h dolazi u mjenjačnicu
Aerodroma, predaje novac u apoenu od 50 Eura i mijenja u KM valutu. Uvidom u Knjigu
evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom
oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine
(T-122), utvrđeno je da je optuženi Lončar dana 14.02.2014. godine radio drugu smjenu u
periodu od 14-23 h, a Hadžifejzović od 11-23 h.
145. Svjedok Vasvija Ragipović navela je u svom iskazu da pomaže sinu i kćerki koji
imaju radnju tekstilne robe na Ilidži, pojasnivši da je robu nabavljala nekad na Arizoni,
nekad u Turskoj. Po robu u Tursku je išla preko aerodroma u Sarajevu i 2-3 puta je nosila
robu sa sobom. U početku kad je krenula s tim vidjela je da neki putnici prenose torbu pa
je i ona pokušala. Opisujući način kontrole i pregleda na carini svjedok je pojasnila da su je
carinici nekad pitali za račun, ne sjeća se da je svaki put dobivala isti, obično je žurila.
Plaćala je račune na robu oko 100-150 KM. Znala je carinike onako, iz viđenja, a jednom
je Zoku zamolila da joj pomogne kad joj je “pala” roba. Iz držanja ovog svjedoka jasno je
vidljivo da se susteže od davanja odgovora na postavljena pitanja, da nastoji da prikaže
što manjom ulogu optuženog, kao i da prida drugačiji ton cijelom spornom događaju. Ipak,
svjedok je potvrdila bitne detalje, da je sa sobom nosila robu (vidjevši da to i drugi rade),
za koju je u prosjeku plaćala iznos od 100-150 KM, a da pri tome nije svaki put dobijala
račun o plaćenoj carini, kao što je to i u konkretnom slučaj, a što potvrđuje i sadržaj
prezentiranog video snimka.
Tačka 18. izreke presude
146. Uvjerenje Suda da su optuženi Lončar Zoran, Keč Maid i Hanjalić Muhamed počinili
krivičnopravne radnje opisane u tački 18. izreke presude proizlazi iz prezentiranih video
snimaka na glavnom pretresu, kao i uloženih dokaza objektivne prirode.
147. Tako iz relevantnog snimka broj 76-18-1 proizlazi kako optuženi Keč ulazi sa
državljankom ...u kancelariju i govori “jedan poklon može, ostalo moraš platiti”, ...
negoduje, govori “ja sve poklon, nema para” Keč ponavlja, “ne interesuje me, platićeš,
možeš jedan poklon do 200 KM, ostalo moraš platiti”, nakon čega izlaze iz kancelarije. Na
snimku 18-2 vidi se optuženi Lončar kako ulazi sa državljaninom ..., piše mu na papir
iznos koji treba da plati, lice odmahuje rukama, Lončar ga pita “imaš li para, moraš
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
113
platiti carinu” lice odmahuje glavom, na što Lončar govori “ništa onda donesi ovamo”.
Snimak 18-3 prikazuje kako u kancelariju ulaze optuženi Keč, Hanjalić i dvije državljanke
.... Keč pojašnjava da se radi o markiranim naočalama, da može jedan poklon, a na ostalo
mora platiti carinu na 300 Eura vrijednosti robe, govori im da nađu pare i da plate. Jedna
od državljanki ... (kćerka starije putnice koja govori bosanski jezik) govori da će naći pare i
da se ne „dere“. Nakon toga ponovo ulaze u kancelariju, mlađa kineskinja govori da to nisu
original naočale, Keč govori „nema veze, vodi se pod original, plati malo i završeno“. Za to
vrijeme optuženi Hanjalić pregleda ... državljanina i moli ...koja razumije bosanski da mu
prevede da mora platiti carinu na 6 šteka cigareta, a ona objašnjava Hanjaliću da su to sve
cigare za njega. Potom ulazi Keč u kancelariju i pita ... ima li pare dodajući da mora platiti
200 KM, jer ima puno robe, da se radi o markiranim naočalama i da može jedne da ne
plati, ostalo mora. Raspravljaju se i nakon ubjeđivanja Keč joj govori da mora platiti 183
KM, na što ona odgovara da nije ponijela toliko para. U razgovor se uključuje i njena
majka, priča nešto na kineskom, a kćerka govori da roba ne vrijedi toliko, pita može li
manje i nudi 150 KM. Kineskinji zvoni mobitel i u razgovoru govori „koji Zoka“, a Keč govori
„eto ga tamo na hodniku, on je šef, vidi s njim“. U kancelariju ulazi Lončar i govori “Maide
piši prijavu”, a ona govori Keču da ništa još ne piše. Keč koji je u drugom dijelu kancelarije
govori „platiće šefe 150 KM“, Lončar govori da može, lice negoduje da joj je puno, stavlja
na sto određeni dio novca i moli Keča da ne piše račun, on govori da je malo i da mora
pisati 150 KM. Za to vrijeme optuženi Hanjalić sjedi za stolom (pod nadzorom), a Lončar je
na hodniku ispred kancelarije. Nakon toga Lončar prilazi stolu i pita ... koliko ima, na što
ona odgovara da ima 120 KM i da nema više, pita ga „može li šefe“. Lončar u prisustvu
optuženih Hanjalića i Keča uzima novac i stavlja u ladicu, a kineskinje odlaze bez izdate
potvrde o naplaćenoj carini (CPD blok).
148. Iz Izvoda iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine,
tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), utvrđeno je
da su dana 17.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u periodu od
od 08:45 do 08:57 sati, prilikom pasoške kontrole evidentirana 4 lica državljani ..., Li Zhu,
Liu Ahiua, Geng Ran i Shaobin An (što potvrđuju skenirane putne isprave koje se nalaze
na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Iz Knjige
evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom
oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine
(T-122), proizlazi da je optuženi Lončar dana 17.02.2014. godine radio prvu smjenu u
periodu od 06-14 h, a optuženi Hanjalić od 05-17 h.
Tačka 19. izreke presude
149. Uvjerenje Suda da su optuženi Lončar Zoran, Keč Maid i Hanjalić Muhamed počinili
krivičnopravne radnje opisane u tački 19. izreke presude proizlazi iz prezentiranih video
snimaka na glavnom pretresu, te materijalnih dokaza uloženih od strane optužbe.
150. Iz sadržaja snimka 76-18-3 (radi se o istom događaju kao u tački 18. izreke
presude) proizlazi kako optuženi Hanjalić govori kontrolisanom licu, državljaninu ..., da
treba da plati 6 šteka cigara koje ima viška. ... koja je u tom trenutku bila u kancelariji, a
koja govori bosanski jezik, pojašnjava cariniku da su to cigare za njega (putnika), jer ne
može da se navikne na bosanske cigare. Kontrolisano lice Geng Ran, poziva nekog
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
114
na mobitel i razgovara, optuženi Hanjalić pita ... šta govori, ona prvo govori da ne zna, da
ima više jezika u Kini, potom razgovara s licem na kineskom i onda pita Hanjalića kako
računaju šteku cigara. Ponavlja da su to sve cigare za njega, a Hanjalić govori “ne smijem,
neće mi šef dati”. Nakon toga svi su u kancelariji, kontrolisano lice Geng Ran razgovara s
nekim na mobitel i daje telefon Lončaru, Lončar nekome govori na telefon da ima viška 6
šteka cigara i da je to oko 120 KM. Izlazi na hodnik, nakon njega izlazi Geng Ran, priča na
moibitel i daje ponovo telefon Lončaru. Stoje na hodniku neko vrijeme, potom lice po treći
put daje telefon Lončaru i nakon razgovora on mu pokazuje rukom da krene za njim i
odlaze niz hodnik. Nedugo zatim Geng Ran ponovo ulazi u kancelariju zajedno sa
Lončarom i daje mu određeni iznos novca (ne vidi se jasno iznos i valuta), a Lončar mu
vraća pasoš. Hanjalić u tom momentu stoji kraj njega i obojica su u kancelariji koja je pod
nadzorom, a Keč je u dijelu kancelarije koji nije pokriven kamerom, razgovara sa
državljankom ... oko visine iznosa koji treba platiti na ime carine (cjenjkaju se.
Tačka 20. izreke presude (tačka 22. izmijenjene Optužnice)
151. Tačkom 22. optužnice koja odgovara tački 20. izreke presude, tereti se optuženi
Lončar Zoran da je od kontrolisanog lica Čaušević Emira primio novac u njima poznatoj
valuti i iznosu, propustivši... da izvrši evidenciju kontrolisane robe i izda potvrdu o naplati
neizravnih poreza...odnosno da robu uputi na redovni carinski postupak, na način pobliže
opisan u izreci presude.
152. Činjenično utvrđenje opisano u tački 20. izreke presude proizlazi iz prezentiranih
video snimaka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Emira Čauševića, te dokaza
objektivne prirode koje je optužba uložila u spis.
153. Na snimku 12-21-1 vidi se kako u kancelariju UIO ulaze optuženi Lončar i lice Emir
Čaušević. Lončar sjeda za sto u drugom dijelu kancelarije koji nije pod nadzorom, a
Čušević iz džepa farmerki vadi novčanik i uzima određeni iznos novca i stavlja na sto (ne
vidi se iznos i valuta). Potom u kancelariju ulazi nepoznato lice i nešto pečata, a Čaušević
je u hodniku i razgovara sa službenikom Čaušević Emirom. Potom Lončar potpisuje tom
nepoznatom licu papire pozdravljaju se i lice odlazi. Iz Izvoda iz evidencije prelazaka
državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima
– pojedinačna tabelarna (T-208), utvrđeno je da je dana 19.02.2014. godine, na ulazu u
BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 08:25 sati, prilikom pasoške kontrole evidentirano lice
državljanin ..., Emir Časušević (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na
DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Iz Knjige
evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom
oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine
(T-122), proizlazi da je optuženi Lončar dana 19.02.2014. godine radio drugu smjenu u
periodu od 14-23 h.
154. Svjedok Emir Čaušević, potvrđuje u svom iskazu da je u kritično vrijeme radio u
firmi koja se bavila prodajom tekstila, te da je u tom periodu išao skoro svake sedmice u
Tursku. Poznavao je carinike iz viđenja i znao je njihova imena, jer je često putovao. Kad
je imao robu za carinjenje istu je plaćao i koliko se sjeća dobijao je potvrde za to. Sjeća se
da se nekad nisu slagali iznosi na potvrdi sa onim koliko je dao, pojasnivši da je bila
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
115
gužva i da se može reći da je to bilo ostavljanje “na kafu”. Kod iskaza ovog svjedoka jasno
je primjetno njegovo nastojanje da izbjegne davanje direktnih i inkriminirajućih odgovora
na postavljena pitanja, nastojeći da na taj način u najmanjoj mogućoj mjeri implicira ma
kojeg od optuženih. Ipak, svjedok je potvrdio da je u kritičnom periodu radio sa tekstilom,
da je često putovao u Tursku28, da je poznavao carinike, te da se dešavalo da se iznos na
potvrdi (CPD bloku) nekada nije slagao sa iznosom novca koji je isti dao, te da je tu razliku
u novcu ostavljao „na kafu“, nastojeći na ovaj način umanjiti krivičnu odgovornost
optuženih.
Tačka 21. izreke presude (tačka 23. izmijenjene Optužnice)
155. Uvjerenje Suda da je optuženi Lončar Zoran počinio krivičnopravne radnje opisane
u tački 21. izreke presude proizlazi iz prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu,
iskaza svjedoka Senade Bešić, te materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.
156. Iz sadržaja relevantnog snimka broj 12-22-1 proizlazi kako u kancelariju UIO ulaze
optuženi Lončar i kontrolisano lice, Senada Bešić, Lončar je pita kolko ima, nešto joj tiho
govori (ne razumije se), na što ona odgovara „nema toliko nisi ti to dobro razumio“. Potom
ulazi Čaušević i ona mu govori „nema puno 15-18 jel de“, Čaušević odgovara „18“. U
razgovoru se spominje roba na rasprodaji i Lončar govori „nije to ispod 5-6 eura“, te da
treba platiti 83 KM, Senada Bešić pita može li to šta manje, pritom dajući određeni iznos
novca (ne vidi se iznos i valuta). Lončar joj vraća pasoš i ista napušta kancelariju, bez
izdate potvrde o plaćenoj carini (CPD blok). Kamerom MAS-a (snimak broj 43) koja je
locirana u prostoriji mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo vidljivo je da
Lončar dana 19.02.2014. godine u 20:30 h dolazi na šalter mjenjačnice i odmah odlazi
(kasnije na snimku u razgovoru pojašnjava da ne radi automat).
157. U pogledu navedenih inkriminacija Sud je cijenio i iskaz svjedoka Senade Bešić,
koja je u svom iskazu na glavnom pretresu, te na zapisnik u istrazi u Graničnoj policiji BiH
od 16.09.2014. godine (T-6), potvrdila da se bavi trgovinom, te da je išla u Istanbul po
robu, dodajući da su firme dovlačile robu, a nekad je nosila dio robe sa sobom. Išla je 1-2
puta u mjesecu po robu. Pojasnila je da je nekad nakon pregleda robe plaćala robu i
dobijala priznanicu, a dva puta je dala novac u iznosu od 50-100 KM bez priznanice,
dodajući da, u slučaju kad je dobila priznanicu, misli da je bio različit iznos novca. Također,
svjedoku je prezentovana njena izjava iz istrage, kod koje u cijelosti ostaje i potvrđuje da je
istina sve što je navedeno u zapisniku od 16.09.2014. godine, pa tako i u dijelu u kojem
navodi da je negdje u martu mjesecu imala uz sebe nešto robe i carinik joj je tom prilikom
naplatio carinu i izdao potvrdu na iznos od 66, 1 KM, a ona je dala 100 KM i nije joj vratio
kusur. U vezi sa događajem koji se desio dana 19.02.2014. godine, svjedok je navela da je
tog dana doputovala avionom iz Istanbula i prilikom kontrole rekla je carinicima da ima
nekoliko torbi. Ušla je u službenu prostoriju gdje je za stolom sjedio stariji carinik, a
28 Iz Izvoda iz evidencije prelazaka državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične
provjere nad licima – pojedinačna tabelarna (T-208), proizlazi da je u odnosu na lice /putnika Čaušević Emira u periodu 15. januar - 28. maj 2014. godine, na letu Istanbul-Sarajevo evidentirano ukupno 20 ulazaka u BiH
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
116
povremeno se pojavljivao i mlađi carinik. Razgovarali su o vrijednosti robe koju je nosila sa
sobom i u jednom momentu joj je stariji carinik za kojeg misli da ga zovu „Zoka“ rekao da
mu da novac. Izvadila je tada iz novčanika koliko se sjeća, dvije novčanice u apoenu od 50
KM i dala mu ih, a on joj je vratio pasoš i tada nije dobila nikakvu potvrdu. Opisujući
situaciju od 15.04.2014. godine, svjedok je navela da je te prilike bila sa prijateljicom
Ružicom, ušle su zajedno u službenu prostoriju i na traženje istog starijeg carinika dala je
50 KM, a prijateljica 2x50 KM za što nisu dobile potvrde o plaćeno carini. Izričito tvrdi da
nije dobila potvrde ni za jedan ovaj slučaj.
158. Sud je u potpunosti poklonio vjeru ovome svjedoku i prihvatio njen iskaz kao istinit,
cijeneći da ovaj svjedok nije imao niti jedan razlog da ne govori istinu, imajući u vidu njeno
iskreno držanje pred Sudom i iznošenje činjenica i okolnosti na koje je ispitivana bez
zadrške. Iako je odbrana nastojala osporiti njen iskaz, ukazujući na određene detalje, na
koje je svjedoka trebalo podsjetiti pomoću izjave iz istrage, bitno je imati u vidu okolnosti
na koje je i ranije skretana pažnja, prije svega protek vremena, određeni nivo stresa i
straha od davanja iskaza te konačno, činjenicu da svjedok osjeća određenu nelagodu pri
davanju iskaza, sudnica nije okruženje u kojem se ugodno osjeća i kao rezultat svega
navedenog, na određene činjenice svjedoka je trebalo podsjetiti.
159. Da je svjedok Senada Bešić kritičnog dana kontrolisana od strane carinskih
službenika Sud je utvrdio i uvidom u Izvod iz evidencije prelazaka državne granice BiH od
23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima – pojedinačna tabelarna
(T-208), u kojem se navodi da je dana 19.02.2014. godine, na ulazu u BiH, let iz Istanbula
za Sarajevo u 20:26 sati, prilikom pasoške kontrole evidentirano lice državljanin ...,
Senada Bešić (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se nalazi na DVD-u u folderu
označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Iz Knjige evidencije o radnom
vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta
Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine, proizlazi da je Lončar
dana 19.02.2014. godine radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h.
Tačka 22. izreke presude (tačka 24. izmijenjene Optužnice)
160. Uvjerenje Suda da je optužena Tešić Branka počinila krivičnopravne radnje opisane
u tački 22. izreke presude proizlazi iz prezentiranog video snimka na glavnom pretresu,
iskaza svjedoka Mile Popara, te materijalnih dokaza optužbe uloženih u spis.
161. Na video snimku broj 12-25-1 (prezentiran na nastavku pretresa održanog dana
07.04.2017. godine) se vidi kako Branka Tešić i Mila Popara ulaze u kancelariju UIO,
Popara stavlja na sto kesu u kojoj je nešto upakovano, a potom iz džepa vadi određeni
iznos novca i spušta na sto (jednu novčanicu) govoreći da nije znala da radi ta ekipa, da
nema ništa i da rijetko ide. Optužena Tešić uzima novac, stavlja u ladicu stola i zahvaljuje
se. Pozdravljaju se i obje izlaze iz kancelarije.
162. Svjedok Mila Popara u iskazu na glavnom pretresu navela je da je tokom 2014.
godine držala butik. Nabavljala je robu iz Turske preko preduzeća, a putovala je u Istanbul
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
117
preko Sarajeva i tokom povratka imala je lični prtljag sa poklonima. Tokom kontrole dala je
prtljag na uvid, navodeći da je možda tada počastila carinike nekim čokoladnim
bombonama, onako iz navike. Ne sjeća se da je novac dala ikome. Svjedoku je
prezentirana izjava iz istrage data u Graničnoj policiji BiH dana 31.07.2014. godine (T-7),
nakon čega je svjedok potvrdila da se sjeća da je dala novac, ali da direktno nikad nije
dala cariniku pare u ruke, te da je novac možda stavila na sto negdje. U unakrsnom
ispitivanju je navela da roba koju je nosila nije podlijegala carini, te da nije dala novac
Brankici kako joj ista ne bi naplatila carinu. Sud je iskaz ovog svjedoka cijenio kao uvjerljiv
i istinit, imajući u vidu držanje svjedoka na glavnom pretresu, kao i njenu raniju izjavu, datu
u Graničnoj policiji BiH u toku istrage, a koje izjave korespondiraju i sadržaju prezentiranog
video snimka na glavnom pretresu.
163. Da je svjedok Mila Popara kritičnog dana bila na aerodormu Sarajevo i kontrolisana
od strane carinskih službenika, Sud je utvrdio i uvidom u Izvod iz evidencije prelazaka
državne granice BiH od 23.10.2014. godine, tabelarni prikaz granične provjere nad licima
– pojedinačna tabelarna (T-208), u kojem se navodi da je dana 20.02.2014. godine, na
ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 20:13 sati, prilikom pasoške kontrole
evidentirano lice državljanin ..., Mila Popara (što potvrđuje skenirana putna isprava koja se
nalazi na DVD-u u folderu označenom kao putne isprave – prilog dokaza T-208). Uvidom u
Knjigu evidencije o radnom vremenu koja je privremeno oduzeta po potvrdi o privremnom
oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-2-21714 od 02.06.2014. godine
(T-122), proizlazi da je optužena Tešić dana 20.02.2014. godine radila drugu smjenu u
periodu od 11-23 h.
Tačka 23. izreke presude (tačka 26. izmijenjene Optužnice)
164. Tačkom 23. izreke presude, koja odgovara tački 26. optužnice, optuženi Lončar
Zoran se tereti da je u prisustvu Hanjalić Muhameda i Tešić Branke primio novac od
kontrolisanog lica Saračević Selvera u njima poznatoj valuti i iznosu, na način pobliže
opisan u izreci presude. Činjenično utvrđenje opisano u tački 23. izreke presude proizlazi
iz prezentiranih video snimaka na glavnom pretresu, iskaza svjedoka Selevera Saračević,
te dokaza objektivne prirode koje je optužba uložila u spis.
165. Na relevantnom snimku 12-27-1 se vidi kako Saračević Selver ulazi u kancelariju
UIO iza optuženog Lončara, Lončar mu govori da će izvagati robu i izdati mu potvrdu. Na
snimku 12-27-2 Lončar gleda pasoš, Selver govori da on nema više, u kancelariji su Tešić,
Hanjalić i Lončar. Hanjalić ga pita koliko ima torbi. Saračević negoduje govoreći da ne
može 10 njih proći, a njega da zaustave. Nakon toga Lončar govori „hajd“, Saračević mu
daje svežanj novčanica, Lončar broji, uzima novac i vraća mu pasoš, te mu govori da ne
radi to više, odnosno da ubuduće radi kako mu on kaže. Za to vrijeme Hanjalić stoji kraj
Lončara dok broji novac, a optužena Tešić je u dijelu kancelarije koji nije pod nadzorom.
Na snimku 12-27-3 se vidi kako Lončar i Branka ulaze zajedno u kancelariju, Lončar
novac koji drži u rukama daje Branki koji ona ostavlja u torbu i govori pokazajući na
Hanjalića koji je u drugom dijelu kancelarije “on će sutra Vahi dati”, Brankica govori “aha”.
Hanjalić pita “šta ćemo reći Vahi ko je bio”. Potom u drugom dijelu kancelarije razgovaraju
sve troje o putnicima i robi koju su imali…Lončar govori da je Vahi možda malo, a Hanjalić
dodaje da mu daju još po 20 KM, Branka govori “što će mu”, a Hanjalić govori “Brano
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
118
vidio je one torbe, sve je ono vidio, šta fali još po 20 KM“, nešto tiho razgovaraju, Branka
pita „jel 100 Eura“, Hanjalić govori 100 KM i dodaje “mislim da je malo”, a Branka
odgovara „ok, onda ok”. Kamerom MAS-a (snimak broj 43) koja je locirana u prostoriji
mjenjačnice na Međunarodnom aerodromu Sarajevo dana 20.02.2014 u 20:54 h
zabilježen je dolazak optuženog Lončara na mjenjačnicu koji tom prilikom mijenja novac u
Eurima za novac u KM valuti. Iz Knjige evidencije o radnom vremenu koja je privremeno
oduzeta po potvrdi o privremnom oduzimanju predmeta Granične policije BiH, broj: 17-10-
2-21714 od 02.06.2014. godine (T-122), proizlazi da je Lončar dana 20.02.2014. godine
radio drugu smjenu u periodu od 14-23 h, Tešić od 11-23 h, a Hanjalić od 11-23 h.
166. Svjedok Selver Saračević potvrdio je na glavnom pretresu da je tokom 2014. godine
imao radnju, da je putovao u Tursku po robu u tom periodu, pojašnavajući da je roba
većinom išla avionom, preko aerodroma u Sarajevu. Opisao je postupak kontrole dodajući
da nije svaki put carinio robu, a kad je carinio to je išlo na način da se pregleda torba koju
je nosio sa sobom, potom uđe u kancelariju, izda mu se potvrda o plaćenoj carini. Naveo
je da mu je dva puta izdata potvrda, jednom nije i taj put je platio cariniku 100-150 KM. U
unakrsnom ispitivanju je ponovio da je dva puta platio carinu, da je u tom periodu išao po
robu svake druge sedmice, te da za ostale odlaske nije plaćao carinu, jer nije uvijek imao
robe sa sobom. Kod iskaza ovog svjedoka jasno je primjetno njegovo nastojanje da
izbjegne davanje direktnih i inkriminirajućih odgovora na postavljena pitanja, nastojeći da
na taj način u najmanjoj mogućoj mjeri implicira ma kojeg od optuženih kao i sebe lično.
Sud je prihvatio iskaz ovog svjedoka u dijelu u kojem navodi da je u kritičnom periodu
često putovao u Tursku po robu, te da je u više navrata dobio potvrdu o plaćenoj carini, a
što potvrđuju izdati CPD blokovi za robu prijavljenu usmenim putem (dokaz T-206), dok
dio iskaza u kojem svjedok navodi da jedanput nije dobio potvrdu, a platio je cariniku 100-
150 KM Sud u konkretnom slučaju nije prihvatio, cijeneći da je isti u suprotnosti sa ostalim
provedenim dokazima. Naime, iz prezentiranih video snimaka koji se odnose na tačku 8.
izreke presude, kao i konkretnu tačku (23. izreke presude) vidljivo je da u oba navedena
slučaja svjedok cariniku daje određeni iznos novca i prostoriju napušta bez izdate potvrde,
dakle, ne radi se o samo jednom slučaju gdje je svjedok cariniku dao novac za što nije
dobio potvrdu o tome, pa je zaključak Suda da je svjedok na ovaj način želio u što većoj
mjeri umanjiti krivičnu odgovornost optuženih.
Tačka 24. izreke presude (tačka 27. izmijenjene Optužnice)
167. Prilikom utvrđivanja činjeničnih navoda opisanih u tački 24. izreke presude koja
odgovara tački 27. optužnice Sud je pošao od prezentiranih video snimaka na glavnom
pretresu, iskaza svjedoka Mirsade Tarić, te uloženih materijalnih dokaza.
168. Iz prezentiranog relevantnog snimka 53-28-1 proizlazi kako Tarić Mirsada ulazi u
prostorije UIO. Hadžifejzović Zijad je za stolom u drugom dijelu kancelarije (koja nije pod
nadzorom) uzima podatke o vrsti i količini robe (maice, trenerke, muške jakne, košulje
ženske), lice mu govori “stavi šta ti je bolje”, potom sačinjava CPD blok. Za to vrijeme u
više navrata optuženi Lončar ulazi, kratko se zadržava u kancelariji i opet izlazi. Nakon
toga Hadžifejzović i Tarić prilaze stolu u kancelariji pod nadzorom, izdaje joj CPD blok, ona
potpisuje i gleda u Hadžifejzovića da kaže koliko da plati. Hadifejzović se okreće prema
Lončaru koji je u drugom dijelu kancelarije i pita “kolko”, Lončar pita “ 6 velikih jel”, Tarić
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
119
gleda u njega, klima potom glavom Lončaru (ne čuje se nikakav odgovor). Nakon toga
Tarić stavlja nekoliko novčanica na sto (ne vidi se valuta i tačan iznos), te dodaje još jednu
novčanicu i govori da imaju za doručak ili kafu. U nastavku snimka Lončar i Hadžifejzović
su u dijelu kancelarije koja nije pod nadzorom, nešto tiho razgovaraju, u jednom momentu
Lončar ulazi u kadar sa nekoliko novčnica u ruci i opet odlazi u drugi dio kancelarije. Čuje
se priča o novcu i kako Hadžifejzović govori Lončaru da će on dati “Vahi”, jer dolazi
sutradan na posao da mu potpiše zahtjev za godišnji.
169. U pogledu navedenih inkriminacija Sud je cijenio i iskaz svjedoka Mirsade Tarić
koja je na glavnom pretresu navela da radi na pijaci, da je robu nabavaljala u Turskoj i istu
dopremala kamionima preko agencije, a dio robe je nosila sa sobom. Jednom mjesečno je
išla po robu, a istu je plaćala u slučaju da je zaustave. Što se tiče iznosa plaćala je od 50-
200 KM, ne sjeća se tačno i nije sigurna je li se dešavalo da ne dobije potvrdu. U
unakrsnom ispitivanju svjedok je pojasnila da je, što se tiče zlata, možda nekad nekom
prsten kupila, da je vrijednost robe iz njene torbe mogla biti 200-300 KM. Ne sjeća se da je
nekom dala nekad 300 Eura na vrijednost robe. Na upit tužioca postoji li mogućnost da je
dala nekad 300 Eura, svjedok je navela da je tokom prve nagodbe u Tužilaštvu rekla da
pišu šta god hoće, samo da je puste, te na insistiranje tužioca da odgovori na pitanje,
izjavila da se ne sjeća. Iz držanja ovog svjedoka jasno je bilo da nevoljko odgovara na
postavljena pitanja, te da nastoji da prikaže što manjom ulogu optuženog, kao i da prida
drugačiji ton cijelom spornom događaju. Takođe, tokom cijelog svjedočenja ovog svjedoka
primjetno je bilo njeno nastojanje da izbjegne davanje direktnih i inkriminirajućih odgovora
na postavljena pitanja, dajući većinom odgovore da se ne sjeća i da nije sigurna, nastojeći
na taj način u što većoj mjeri umanjiti krivičnu odgovornost optuženog.
170. Iz Analize prikupljenih dokaza Granične policije BiH (T-207) proizlazi da je dana
23.02.2014. godine na ulazu u BiH, let iz Istanbula za Sarajevo u 08:19 sati prilikom
IMEI: 353667/02/221604/7, privremeno oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju
29 Iz Izvoda iz kaznene evidencije MUP KS, Uprava policije od 06.06.2014. godine (T-129) proizlazi da
optuženi Lončar Zoran nije evidentiran u kaznenoj evidenciji; Iz Izvoda kaznene evidencije MUP-a Srednjo-bosanskog kantona, PS Gornji Vakuf-Uskoplje od 06.06.2013. godine (T-132), proizlazi da optuženi Mašetić Mensur ne prolazi kroz kaznene evidencije koje se vode kod nadležne PS; 30
Iz Izvoda iz kaznene evidencije MUP-a RS, CJB Istočno Sarajevo, Stanica javne bezbjednosti Foča, od 20.01.2015. godine (T-131) proizlazi da optuženi Hanjalić Muhamed, prema podacima iz kaznene evidencije navedene CJB nije osuđivan; Iz Izvoda iz kaznene evidencije MUP-a RS, CJB Bijeljina od 10.06.2014. godine (T-130) proizlazi da optuženi Keč Maid ne prolazi kroz kaznenu evidenciju navedenog Centra.
S1 2 K 020026 15 K 04.05.2017.
170
predmeta broj:17-10-2-5/14 od 02.06.2014. godine, cijeneći da se radi o predmetima koji
su bili upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela.
Oduzimanje imovinske koristi
394. Prema opštem načelu da niko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu
izvršenjem krivičnog djela, Sud je u skladu sa članom 110. i 111. KZ BiH, donio odluku
da se od optuženih Sadiković Vehida, Mašetić Mensura i Keč Maida, oduzme novac, kao
imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela, s obzirom da iz provedenih
dokaza proizlazi da su optuženi u više navrata primili različite iznose novca i u različitim
valutama i to:
- Od optuženog Sadiković Vehida novčani iznos od 112,00 KM, iznos od 940,00 Eura
(785,00 Eura+155,00 Eura) i iznos od 305,00 US dolara, privremeno oduzeti i
specificirani (sa navedenim serijskim brojevima) po Potvrdi o privremenom
oduzimanju predmeta broj: 17-10-2-1/14 od 2.6.2014. godine;
- Od optuženog Mašetić Mensura novčani iznos od 830,00 Eura i iznos od 140,00 US
dolara, privremeno oduzeti i specificirani (sa navedenim serijskim brjevima) po
Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj: 17-10-2-8/14 od 2.6.2014.
godine;
- Od optuženog Keč Maida novčani iznos od 870,00 Eura, privremeno oduzet i
specificiran (sa navedenim serijskim brojevima) po Potvrdi o privremenom
oduzimanju predmeta broj: 17-10-2-3/14 od 2.6.2014. godine,
na način da se navedeni novčani iznosi, koji su ranije privremeno oduzeti, trajno
oduzimaju i isti će po pravosnažnosti presude biti uplaćeni u korist budžeta Bosne i
Hercegovine.
Troškovi krivičnog postupka
395. Optuženim Sadiković Vehidu, Lončar Zoranu, Mašetić Mensuru, Keč Maidu, Tešić Branki i Hanjalić Muhamedu je, u skladu sa članom 188. stav 1. ZKP BiH, u vezi sa članom 186. stav 2. ZKP BiH, naloženo da naknade troškove krivičnog postupka, o čemu će Sud odlučiti posebnim rješenjem, po pribavljanju potrebnih podataka.