-
novo
sads
ki
Novi Sad • III godina • br. 112 • četvrtak, 6. 4. 2017. • 19
dinara
Dva miliona glasova za stabilnost i napreDak
Od ĐOrĐa – ĐOka, a Od Bate – PežO
vučić novi preDseDnik srbije
Direktor JKP „Novosadska toplana” Dobrosav Arsović
BOlja grejna sezOna i POred jake zime
-
2 6. APRIL 2017.
-
3
Impresum
glavni i odgovorni urednik Zoran Surla
[email protected]
Prelomdart group agencija, novi Sad
Tehnički urednik
Jelena mihajlović
redakciJa marija magdalena idei
Trifunović, isidora Filipov, Jovan Tanurdžić, eržebet
marjanov,
ljiljana Budić Stanković [email protected]
FoTo-rePorTer
miloš Pavkov
lekTor Biljana rac
iZdavač
lokal media d. o. o. novi Sad
direkTor Srđan vučurević
[email protected]
Trg neznanog junaka 4/i, novi Sad,
telefon i faks +381 21 /3824 333 [email protected]
Žiro račun 165-23047-65 addiko banka
Štampa: grafoprodukt d. o. o. novi
Sad, desanke maksimović 52
„Novosadski reporter” je član medijske grupe zajedno s nedeljnim
listovima: Zrenjanin, Somborske novine, Nove
kikindske novine, Vršačka kula, Subotičke novine i Nedeljne
Novine.
www.nsreporter.rs
CIP - Katalogizacija u publikaciji Biblioteke Matice srpske,
Novi Sad
659.3 (497.113) Novosadski reporter / glavni i odgovorni urednik
Zoran Surla
God. 2, Novi Sad: Lokal Media Novi Sad, 2015- . - Ilustr.; 30
cm
Nedeljno. ISSN 2406-2022 = Novosadski
reporter COBISS.SR-ID 293986823
6. APRIL 2017.
Platoneum u novom ruhu
Potpisan protokol o saradnji između Vojvodine, Novog Sada i
SANUstr. 7
Bolja grejna sezona i Pored jake zime
Direktor JKP „Novosadska toplana” Dobrosav Arsović str.
10/11
dan osloBođenja je 22, a ne 23. oktoBar
Vladimir Vrgović: Novi Sad 1944–1969. (1)str. 14/15
regent sPrema Presudu
Feljton Vase Kazimirovića Crna ruka (3)str. 24/25
zoran Pančić Počasni član kluBa
Veslački klub „Danubius 1885” proslavio 132. rođendan str.
26/27
dva miliona glasova za staBilnost i naPredakUbedljiva pobeda
Aleksandra Vučića na predsedničkim izborima str. 4/6
sadržaj
od đorđa – đoka, a od Bate – Pežo
Kako od lepog imena nastaje nadimak koji osobu obeleži za ceo
životstr. 18/20
-
4 6. APRIL 2017.
Dva miliona glasova za stabilnost i napredak
Izbori su pokazali i da pojedini političari više ne uživaju
poverenje naroda i da bi bilo vreme da se povuku s političke
scene
UbeDljiva pobeDa aleksanDra vUčića na preDseDničkim izborima
-
56. APRIL 2017.
Na petom mestu je kandidat Srp-ske radikalne stranke Vojislav
Šešelj s osvojenih 4,47 odsto glasova, dok su ostali kandidati
zajedno osvojili 7,41 odsto glasova. Izbori su takođe pokazali da
pojedini političari više ne uživaju poverenje naroda i da bi bilo
vreme da se povuku s političke scene.
Čankov debakl u Novom Sadu. Izlaznost je bila iznad 50 odsto,
ma-nja od očekivane, iako se velik deo kampanje opozicije odnosio
na po-kušaj da se ona podigne. Na bira-lišta nije uspeo da izvede
veći broj građana ni Luka Maksimović iako se iz petinih žila trudio
da bude zani-mljiv i da privuče veći broj mladih apstinenata.
Njegova bela limuzina i trubači koji su ga pratili jesu pri-vukli
veliku pažnju i zabavljali ljude, ali njegova pojava na političkoj
sceni ipak nije bitnije povećala izlaznost na birališta.
U Novom Sadu je takođe zabeleže-na ubedljiva pobeda Aleksandra
Vu-čića, ali i jačanje opozicije u odno-su na prošle parlamentarne
i lokalne izbore. U Srpskoj Atini je u nedelju glasalo 184.212
birača, što je za oko 15.000 više nego što ih je glasalo na
parlamentarnim izborima. Na osno-vu obrađenih podataka sa 98 odsto
biračkih mesta, Vučić je u našem gradu osvojio 44 odsto glasova,
Saša Janković 24,5%, Luka Maksimović 10,5%, Vojislav Šešelj 5,72%,
Vuk Je-remić 5,1%, Nenad Čanak 2,5%, Saša Radulović 2,3%, Boško
Obradović
1,8%, Aleksandar Popović 0,9%, Mi-lan Stamatović 0,5%, a
Miroslav Pa-rović 0,4 posto. U gradu su Nenad Čanak i Saša
Radulović doživeli de-bakl. Zanimljivo je reći da je Čanak u Novom
Pazaru dobio veću podršku nego u Novom Sadu, u kojem je sedi-šte
LSV-a.
Opozicija se nada. Predsed-nik novosadskog Gradskog odbora
SDPS-a Dejan Kovač u oceni izbor-nih rezultata za NS reporter pre
sve-ga ističe da su ovi izbori pokazali da je Srbija bolje mesto za
život građana i da manjine imaju veliko poverenje u premijera
Vučića.
– Manjina je dala podršku premi-jeru iznad proseka u Srbiji. Ovi
iz-bori su takođe pokazali da neke au-tonomaške kao i krajnje
desničarske stranke više ne prolaze i ti političari treba da idu u
istoriju. Vidi se i odre-đeno nezadovoljstvo kod građana koje je
iskazano podrškom komiča-ru na političkoj sceni. Mislim da je to
ekstremni slučaj i da se neće ponoviti na narednim izborima.
Kaže i da u Novom Sadu postoje i neki čudni rezultati i smatra
da ra-zlog za to leži u „opuštenoj atmos-feri kod koalicionih
partnera”, a pre svega misli na SPS.
– SPS je javno podržao Aleksandra Vučića, ali i pored
očekivanja, to se nije reflektovalo na izborne rezultate. Opozicija
to sad pokušava da pred-stavi kao veliku pobedu i neki kapital za
predstojeće izbore, ali mislim da će posle formiranja nove vlade
stvari
Bez konkurencije. Ubedljiva pobeda Aleksandra Vučića na
predsedničkim izbori-ma u nedelju, 2. aprila po-kazuje da su
građani po-držali političku stabilnost i nastavak reformi koje
sprovodi premijer. Vučić je kao kandidat vladajuće koalicije
ostvario 55,13 odsto gla-sova, poverenje mu je dalo blizu dva
mili-ona birača. Na drugom mestu je Saša Jan-ković sa 16,26 odsto
glasova, zatim slede Luka Maksimović sa 9,43 odsto i Vuk Jere-mić
sa 5,64 odsto glasova.
Autor: Eržebet Marjanov
Dva miliona glasova za stabilnost i napredak
Izbori su pokazali i da pojedini političari više ne uživaju
poverenje naroda i da bi bilo vreme da se povuku s političke
scene
UBEDljiva poBEDa alEksanDra vUčića na prEDsEDničkiM izBoriMa
-
6
NA LICU MESTA
6. APRIL 2017.
krenuti u pravom smeru i u nared-nom periodu ćemo imati
normaliza-ciju političke situacije. I ovi protesti u Novom Sadu
polako će jenjavati jer i nema nikakvih razloga za njihovo
održavanje s obzirom na to da je po-beda Aleksandra Vučića jasna i
ube-diljva sa više od 50, negde i preko 60 odsto osvojenih
glasova.
Jankoviću gradovi doneli dvocifren procenat. Na ovim izborima se
moglo uočiti nekoliko stvari. Najpre to da je u gradovima poput
Beograda i Novog Sada bila veća izlaznost na birališta nego na
parlamentarnim izborima. Verovat-no da je to i dovelo Sašu
Jankovića do dvocifrenog izbornog rezultata. Poje-dini analitičari
smatraju da bi njegov rezultat možda mogao delom ožive-ti
Demokratsku stranku, koja mu je dala podršku i logistiku u izbornoj
kampanji.
Isto tako se uočava da je Vuk Jere-mić, uprkos jakoj kampanji i
velikoj zastupljenosti na internetu, ostao da-leko iza Vučića, ali
i Jankovića i Luke Maksimovića. Jeremić je propustio priliku da
uhvati zamajac i postane relevantnija figura na srpskoj politič-koj
sceni. Istovremeno, to je i dokaz da internet, uprkos tome što je u
Sr-biji, prema nekim podacima, četiri i po miliona ljudi na
društvenim mre-žama, ne može da obezbedi pobedu na izborima.
Poput Jeremića, i Saša Radulović, lider pokreta Dosta je bilo
(DJB), gu-bitnik je ovih izbora. On je, navod-no, ušao u kampanju
da bi podigao izlaznost, ali u tome ne samo da nije uspeo nego je i
platio ceh. Jer, kako se ispostavilo, birači su se razočarali u
njega i njihova podrška je s neka-dašnjih šest pala na jedva dva
odsto. Radulović, koji je sa svojim pokretom ušao u Narodnu
skupštinu kao jača opozicija, sad treba da razmišlja o tome kako će
pregrupisavanje opo-zicije posle izbora uticati na poziciju
njegovog pokreta.
I manjine uz Vučića. Pala je i popularnost Vojislava Šešelja.
Nje-gov povratak iz Haga jeste podigao Srpsku radikalnu stranku,
ali re-zultat koji je postignut na predsed-ničkim izborima trebalo
bi da znači novu borbu za cenzus na sledećim parlamentarnim
izborima. Boško Obradović i Dveri nisu zadovoljni osvojenim brojem
glasova, a pretpo-stavlja se da su i njihovi birači dali svoje
glasove nekim drugim kandi-datima. Obradović je u izbornoj noći
izjavio novinarima da ne priznaje objavljene rezultate. No, bez
obzira na to, i Dveri bi morale da razmišlja-ju o tome zašto nisu
uspeli makar
da usisaju deo biračkog tela DSS-a, s kojima su bili na listi
pre godinu dana.
Aleksandar Popović, predsednički kandidat DSS-a, iako nije
zadovoljan postignutim rezultatom, uveren je da je to nov početak
za DSS.
– Jedan ciklus je ovim okončan, a drugi, koji će, uveren sam,
dati bolje rezultate nego što su bili u prošlosti – počinje. Moja
misija je bila da, ne vređajući nikoga, pomognem da se očuva
minimum minimuma glaso-va ljudi koji ovu politiku podržava-ju.
Uradili smo posao na najčasniji, najpristojniji i najgospodskiji
način – kazao je Popović.
Rezultati predsedničkih izbora ta-kođe pokazuju da nacionalne
manjine veruju Aleksandru Vučiću.
– On je za vreme svog premijer-skog mandata pokazao da je čovek
koji drži reč, ima konkretnih rezul-tata i zaslužio je da stanemo
iza njega – rekao nam je funkcioner i narodni poslanik Saveza
vojvođanskih Mađa-ra Balint Pastor.
Saradnja s Pastorom. Rezul-tati izbora u Vojvodini pokazali su
da je mađarska manjina u svim opštinama, osim Sente, dala
pove-renje Aleksandru Vučiću. Njegova ubedljiva pobeda, primera
radi, za-beležena je u Kanjiži, gde 80 odsto stanovništva čine
Mađari, u Adi, Malom Iđošu, Čoki, ali i u mešovi-tim sredinama
poput Novog Kne-
ževca, Bačke Topole, Bečeja, Novog Bečeja i drugim mestima na
severu Vojvodine.
Pastor kaže da je zadovoljan tim rezultatima, koji su čak bolji
od re-zultata na nivou države.
– Rezultati izbora u lokalnim sa-moupravama s mađarskim življem
svedoče o tome da je mađarska za-jednica prihvatila savet SVM-a i
poverenje dala Vučiću, koji nije bio samo kandidat SNS-a nego i
vlada-juće koalicije. SVM je u kampanji or-ganizovao oko 150
manifestacija ši-rom Vojvodine i zadovoljni smo što smo osigurali
takav rezultat – navodi Pastor.
Podseća da je SVM na republičkom nivou u koaliciji sa SNS-om dve
godi-ne, a koalicioni sporazum s napred-njacima potpisali su u
avgustu proš-le godine. Ta saradnja, ističe Pastor, donela je
konkretne rezultate i zbog toga je SVM na samom početku iz-borne
kampanje pozvao pripadnike mađarske nacionalne manjine da po-dršku
daju Aleksandru Vučiću.
Veliko poverenje Vučiću pokazale su i manjine u Novom Pazaru.
Vučić je tamo osvojio više od 74 odsto gla-sova. To svedoči da se
vlasti u Srbi-ji dobro odnose prema nacionalnim manjinama, a to je
i merilo demokra-tičnosti.
Demokratska atmosfera. Pavle Budakov, šef poslaničke grupe
Socijalističke partije Srbije u Skupšti-ni Vojvodine, smatra da su
predsed-nički izbori pokazali dve vrlo bitne stvari. Prvo da je
Aleksandar Vučić kao zajednički kandidat vladajuće većine u
Republici odneo ubedljivu pobedu koja davno nije zabeležena na ovim
prostorima i koja premašuje 50 odsto. To znači, navodi Budakov za
Novosadski reporter, da je pobeda izvojevana u prvom krugu.
– Druga stvar koja je vrlo bitna je-ste to da su izbori protekli
u atmos-feri koja je bila demokratska. Istina, ima određen broj
prigovora, ali to je uobičajno, tako da možemo biti za-dovoljni
načinom na koji su izbori re-alizovani. Izborom Aleksandra Vuči-ća
za predsednika Republike Srbije osigurava se kontinuitet dosadašnje
politike, politike koja je uvedena u poslednjih nekoliko godina i u
kojoj su osnovne osobine pre svega poli-tička stabilnost u državi
neophodna za privlačenje investicija i ekonomski razvoj Srbije.
Druga stvar koja je bit-na to su evidentni pomaci u privredi,
zapošljavanja, ulaganju u zdravstvo i obrazovanje. Može se reći da
je iz-borom Aleksandra Vučića nastavljen kontinuitet daljeg
napretka Srbije. Ono što to bih podvukao to je neop-hodna politička
stabilnost i ekonom-
Premijer je pokazao da je čovek
koji drži reč, ima kon-kretnih
rezultata i zaslužio je
da stanemo iza njega, a verujem da će takav biti i kao pred-
sednikBalint Pastor
-
76. APRIL 2017.
Predsednik Pokrajinske vlade Igor Mirović, gra-donačelnik Novog
Sada Miloš Vučević i pred-sednik Ogranka SANU u Novom Sadu
akade-mik Stevan Pilipović potpisali su protokol o saradnji koji će
omogućiti realizaciju projekta održavanja i unapređivanja
energetske efika-snosti, kao i zaštite i unapređivanja zgrade
Platoneuma u kojoj se nalazi Ogranak SANU u Novom Sadu. Za
obnovu zgarde Platoneuma, koja je 1992. godine proglaše-na za
nepokretno kulturno dobro i evidentirana kao spomenik kulture,
Pokrajinska vlada je izdvojila 10,6 miliona dinara, dok će Grad
Novi Sad preko Zavoda za zaštitu spomenika kulture obezbediti
stručni nadzor nad radovima na tom reprezentativ-nom objektu.
Mirović je naglasio da je realizacija važnog projekta obnove
Platoneuma započela zahvaljujući inicijativi Srpske akademije nauka
i umetnosti, odnosno njenog Ogranka u Novom Sadu.
– Odmah ćemo započeti realizaciju investicije vezane za zašti-tu
Platoneuma, i to njegovom obnovom u funkciji bolje energet-ske
efikasnosti. Obnova Platoneuma deo je zajedničkog projekta koji u
širem kontekstu podrazumeva obnovu ukupnog kulturnog nasleđa do
2021. godine, kada će Novi Sad biti prestonica kultu-re u Evropi.
Zajednički ćemo raditi i na obnovi zgrade Srpskog narodnog
pozorišta, Muzeja Vojvodine, a biće obnovljeni i važni verski
objekti među kojima je i hram Srpske pravoslavne crkve u Sremskoj
Kamenici, za čiju su trogodišnju obnovu već izdvoje-na sredstva.
Dogovorili smo se da zajednički radimo na obnovi
ukupnog kulturnog i istorijskog nasleđa Novog Sada, Vojvodine i
cele naše zemlje. Platoneum je svakako jedan od takvih objeka-ta,
značajan za naš narod kroz istoriju i kroz sadašnji rad SANU –
istakao je Mirović.
Gradonačelnik Vučević rekao je da je potpisivanjem protokola
počela prva faza ulaganja u obnovu zgrade Platoneuma, koja,
na-žalost, već godinama nije tretirana kako treba.
– Ponosan sam na istorijski potez kulturnog identiteta Novog
Sada, počev od Gradske biblioteke, nekadašnje Srpske čitaonice,
Vladičanskog dvora, Sabornog hrama, Zadužbine vladike Platona do
Matice srpske. Svi zajedno moramo učiniti napore da ta
kul-turno-istorijska dobra sačuvamo i za naredne generacije.
Predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti akademik Vla-dimir
Kostić naglasio je da je u davanju novog ruha zgradi u kojoj
stanuje Ogranak SANU bitno istaći da je taj ogranak zapravo Srpska
akademija nauka i umetnosti u Novom Sadu.
– Ne želimo da se Ogranak u Novom Sadu bavi samo regional-nim
pitanjima, njegov rad mora da bude značajan za celu Srbiju. Zato
očekujemo da se u kontekstu naše nauke i kulture Ogranak u Novom
Sadu na univerzalniji način bavi pitanjima od značaja za celu
Srbiju. Ovde rade stručnjaci koji su poznati u evropskim okvirima i
njihova delatnost zato ima odjeke mnogo šire – nagla-sio je
Kostić.
Predsednik Ogranka SANU u Novom Sadu akademik Stevan Pilipović
zahvalio je na podršci Pokrajini i Gradu. Dodao je da će na
redovnoj Skupštini SANU biti rezimiran celokupan rad Ogranka SANU u
prošloj godini.
Potpisan protokol o saradnji između Vojvodine, Novog Sada i
SANU
Platoneum u novom ruhu
-
8 6. APRIL 2017.
-
nsreporter.rs
96. APRIL 2017.
četvrtak, 30. martVučević: Podrška najboljim studentimaSvečano
uručenje ugovora o stipendiranju najboljim studenti-ma Univerziteta
u Novom Sadu u školskoj 2016/17. godini, koje dodeljuje Fond za
mlade talente Republike Srbije, održano je na centralnom platou
Petrovaradinske tvrđave. Toj ceremoniji pri-sustvovali su
gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević i ministar za omladinu i
sport Vanja Udovičić, koji je i predsednik Fonda za mlade talente
Republike Srbije.
– Nastavljamo dobru praksu i tradiciju da zajedno s ministrom
sporta i omladine uručimo stipendije Fonda za mlade talente
najboljim studentima Univerziteta u Novom Sadu. Naši studenti
dobili su podršku koja nije samo novčana već je stimulativna u
svakom smislu, i to je poruka da ih država prepoznaje kao kva-litet
koji je opredeljujući za dalji razvoj – rekao je Vučević.
ponedeljak, 3. april Mirović: Obnova puta do BanstolaPredsednik
Pokrajinske vlade Igor Mirović i direktor Uprave za kapitalna
ulaganja Vojvo-dine Nedeljko Kovačević obiš-li su radove na obnovi
prve deonice Grebenskog puta na Fruškoj gori, od Iriškog venca do
hotela Norcev. Vrednost projekta je oko 50 miliona di-nara, a
sredstva za njegovu realizaciju su, preko Uprave za kapitalna
ulaganja Vojvodine, dodeljena Opštini Irig.– U narednih nekoliko
nedelja ovi radovi će biti završeni, ali se nastavlja dalje s
obnovom sledeće deonice.Pripremamo pro-jekat i za nasta-vak obnove
puta, od hotela Norcev do Banstola, i verujem da će se to raditi
na-redne godi-ne – naveo je Mirović.
petak, 31. martMaturantski panoi
u centru grada
Grad Novi Sad će i ove godine izaći u susret ma-turantima
srednjih škola tako što će obezbediti
prostor u centru grada za izlaganje panoa. Panoi će biti
izloženi od 10. maja u Ulici kralja Alek-
sandra, a zbog ograničenog broja mesta, molbe se mogu slati na
imejl adresu protokol@novisad.
rs. Propisani su određeni uslovi kako bi se na postojećem
prostoru mogao izložiti što veći broj panoa, a to su dimenzije
panoa i način štampe.
Takođe, kao i ranijih godina, Grad poziva za-kupce lokala u
centru grada da podrže inicijati-vu gradonačelnika i izađu u susret
maturantima time što će im omogućiti postavljanje panoa u
izlozima bez nadoknade.
utorak, 4. april
Veselinović novi trener VošeFK Vojvodina predstavila je
Aleksandra Veselinovića kao novog šefa stručnog štaba po-što je
smenjen Dragan Ivano-vić. Pomoćnik će mu biti Vla-dimir Gaćinović,
otac srpskog reprezentativca i bivšeg fud-balera Vojvodine Mijata,
kao i dosadašnji članovi stručnog štaba – pomoćni trener Vla-dimir
Buač, trener golmana Saša Todić, kondicioni trener Aleksandar
Janković i sekre-tar stručnog štaba Dragomir Vukićević.
– Osećam zadovoljstvo i od-govornost, a oba osećanja u vezi su s
tradicijom, istorijom, renomeom i ugledom Vojvodi-ne u srpskom
fudbalu i u Evro-pi – rekao je Veselinović.
subota, 1. april
Počast Olegu NasevuČlanovi porodice Olega Nasova polo-žili su
venac na spomen-ploču povo-dom godišnjice njegove pogibije na
Varadinskom mostu za vreme agre-sije NATO-a 1999. godine. Venac
je
položio i član Gradskog veća zadužen za kulturu Dalibor
Rožić.
– Danas smo ovde da odamo počast sugrađaninu Olegu Nasovu koji
je
tragično nastradao 1. aprila za vre-me bombardovanja 1999.
godine, ali i svim nevinim žrtvama. Novi Sad
nikada neće zaboraviti tih strašnih 78 dana za našu zemlju, ali
će se uvek
zalagati za politiku mira i humani-stičke vrednosti – rekao je
Rožić.
nedelja, 2. aprilIzložba o heroinama
balkanskih ratova i Prvog svetskog rata
U Istorijskom arhivu Novog Sada povo-dom obeležavanja
stogodišnjice Prvog
svetskog rata, posavljena je izložba „Heroine u balkanskim i
Prvom svet-skom ratu”. Autori izložbe su Predrag
Pavlović i Aleksa Zarev u saradnji s Ministarstvom odbrane, a
organizatori izložbe su Udruženje ratnih dobrovo-ljaca 1912–1918. i
njihovih potomaka i
poštovalaca „Obilić 1912–1918” Novi Sad i Istorijski arhiv Novog
Sada.
sreda, 5. aprilCvetna pijaca u petak i subotu
Prolećni ciklus Cvetnih pijaca, koje Pokret gorana Novog Sada
organizuje već četraestu godinu, kreće u petak i subotu. Novosađani
će na jednom mestu moći da pronađu sve što im je potrebno za
uređenje njihovih vrtova, balkona i domova.I ovaj put Cvetna pijaca
imaće dve izložbene celine – izlož-bu cveća, sadnica i opreme za
hortikulturu i izložbu meda i zdravstveno-bezbedne hrane.
-
10 6. APRIL 2017.
Osnovni cilj Novo-sadske toplane je konstantno una-pređenje
kvalite-ta usluge i sarad-nje s korisnicima. Zahvaljujući efi-
kasnom poslovanju i savremenoj organizaciji, preduzeće doprinosi
opštem razvoju grada i udobnosti života građana.
Novosadska toplana je napravila revolucionarni korak
kompjuteriza-cijom procesa proizvodnje toplotne energije. Procesom
potpune auto-matizacije sistema toplotnih izvora obezbeđuje se
kompletan nadzor i upravljanje svim podsistemima toplana iz jednog
centralnog dis-pečerskog centra, čime se postiže optimalna
upravljivost, maksimal-
DirektOr JkP „NOvOsaDska tOPlaNa”
Dobrosav Arsović
Bolja grejna sezona i pored jake zime
Za 2017. godinu Novosadska
toplana opredelila je
milijardu i 150 miliona
dinara za radove na
rekonstrukciji vrelovodne
mreže, što je čak duplo više nego
prošle godineAutor: Marija Magdalena idei trifunović
-
116. APRIL 2017.
na pouzdanost i efikasnost uz mi-nimalne gubitke energije.
Kako je protekla ovogodišnja grejna sezona, koja je sad već na
izmaku?
– Izuzetno niske temperature tokom najhladnijih zimskih mese-ci
postavile su velike izazove pred tehnički sistem Novosadske
topla-ne. Uprkos tome, broj saniranih ha-varija bio je minimalan s
obzirom na to koliko su temperature bile du-boko u minusu, kao i na
činjenicu da je vrelovod na pojedinim deoni-cama u gradu stariji od
30 godina. Izuzetan doprinos dobroj grejnoj sezoni dali su i
radnici na terenu, koji su bili tu da svaki kvar otklo-ne u što
kraćem vremenskom roku. Svi raspoloživi ljudski resursi bili su
raspoređeni u 24-satna dežur-stva i radili su u svim vremenskim
uslovima, u svako doba dana i noći i često na vrlo teško
pristupačnim mestima kako bi eventualni preki-di u isporuci bili
što kraći i kako bi naši potrošači u što manjoj meri to
osetili.
Kakav je bio kvalitet grejanja u novosadskim stanovima?
– Odlukom Skupštine grada o snabdevanju toplotnom energi-jom iz
toplifikacionog sistema gra-da, predviđeno je da grejna sezona
počne 15. oktobra i završava se 15. aprila sledeće godine. Grejna
se-zona može da traje i duže, i to sve dok temperatura spoljnog
vazdu-ha tri dana uzastopno u 21 sat ne bude viša od 12 stepeni,
ali ne duže od 3. maja. Obimni radovi tokom 2016. godine na deset
kilometara trase vrelovoda, u najvećoj su meri doprineli znatno
boljem kvalitetu grejanja u ovoj grejnoj sezoni, dok su pohvale
potrošača najbolji po-kazatelj da smo uspeli u nameri da kvalitet
usluge podignemo na još viši nivo.
Građani su očevici da ste po-slednjih godina dosta radili na
in-frastrukturi?
– Obimni radovi između dve grej-ne sezone rezultirali su znatnim
smanjenjem broja havarija, što je podiglo zadovoljstvo korisnika na
još viši nivo. Broj reklamacija upu-ćenih Korisničkom centru bio je
ispod proseka za najhladnije doba godine i najveći broj bio je u
vezi s problemima čije rešavanje nije u nadležnosti Toplane.
Korisničkom centru Novosadske toplane upućen je i velik broj
pohvala na rad pre-duzeća, tačnije, na kvalitet usluge, ažurnost
zaposlenih na terenu, za-poslenih i zaduženih za direktnu
komunikaciju s korisnicima, ali i svim drugim grupama javnosti
kao
što su mediji i institucije. Šta možete da kažete o in-
vesticionim zahvatima ove godi-ne?
– Radovi na vrelovodnoj mreži su izuzetno značajni jer se novim
ce-vima postiže veća energetska efika-snost i smanjenje gubitaka
toplotne energije, a samim tim i stabilnija is-poruka toplotne
energije za grejanje potrošačima koji žive u delovima grada gde se
izvode rekonstrukci-je. Za 2017. godinu Novosadska to-plana
opredelila je milijardu i 150 miliona dinara za radove na
rekon-strukciji vrelovodne mreže, što je čak duplo više nego 2016.
Za radove na vrelovodu iz gradskog budžeta za 2017. izdvojeno je
136,3 miliona dinara.
Kako će biti utrošena ta sred-stva?
– Građevinska sezona 2017. otvo-rena je radovima na 460 metara
tra-se vrelovoda u bloku ulica Kornelija Stankovića, Janka Čmelika,
Kata-rine Ivanović i Teodora Kračuna, zbog čega je do 25. aprila
zabranjen sobraćaj u delu Ulice Janka Čmeli-ka. Izvodiće se i
radovi na rekon-strukciji vrelovoda i vrelovodnih priključaka u
Kosovskoj ulici i na Bulevaru Slobodana Jovanovića, i ove dve
investicije biće delom fi-nansirane iz sredstava Grada.
Šta još možemo očekivati ove godine?
– Ostatak radova na rekonstruk-ciji vrelovoda finansiraće
preduze-će iz sopstvenih sredstava. Sasvim je izvesno da će se
izvoditi rado-vi u bloku ulica Jovana Boškovića, Maksima Gorkog i
Jovana Đorđe-vića, takođe i u Almaškoj i Ulici Pavla Stamatovića, u
Novosadskog sajma, u bloku Marudićeve ulice i ulica Bogdana
Garabandina i Sesta-ra Ninković. Radovi na vrelovodu izvodiće se i
u bloku ulica Miroslava Antića, Vase Stajića, Milete Jakši-ća i
Vojvođanskih brigada, potom u Ulici Stanoja Stanojevića, u blo-ku
ulica Berislava Berića, Kraljevića Marka, Kralja Petra i Ulice Save
Ko-vačevića, takođe i u bloku Bulevara vojvode Stepe i Bulevara
kneza Mi-loša, kao i u ulicama Ilije Birčanina i Kornelija
Stankovića.
Kakva je situacija sa srem-skom stranom?
– Ništa manje radno leto neće biti ni na konzumnom području
Petro-varadina, gde je vrelovod najstari-ji, ima čak preko 35
godina. Držeći se principa da su deonice vrelovo-da, koje su
najstarije i najnepouz-danije i gde je zabeležen najveći broj
havarija, prioriteti za radove na rekonstrukciji, omah po
završet-
ku grejne sezone otopčinju i radovi na podmlađivanju mreže u
Petro-varadinu.
Da li planirate veće projekte na postrojenjima Toplane?
– Da, u toku su pripremne rad-nje na realizaciji projekta
izgrad-nje kogeneracionog postrojenja na Toplotnom izvoru Jug,
instalisane snage četiri i po megavata. Vred-nost projekta je oko
tri miliona evra, i finansiraće ga preduzeće iz sopstvenih
sredstava, a radovi će se izvoditi od sredine tekuće i do sredine
naredne godine. Koncept je gotovo identičan kao u slučaju
kogeneracije na Toplotnom izvo-ru Zapad, na kojem smo u 2016.
godini, kao prva toplana u Srbiji, izgradili kogeneraciono
postroje-nje za kombinovanu proizvodnju toplotne i električne
energije, i iz kog od septembra 2016. proizvede-nu električnu
energiju plasiramo u elektrodistributivnu mrežu po sti-mulisanoj
ceni, kao povlašćeni pro-izvođač.
Kakva je situacija u tom pogledu s Toplotnim izvorom Istok?
– Intenzivirane su i privode se kraju i pripremne radnje za
reali-zaciju projekta izgradnje novog ko-tla na Toplotnom izvoru
Istok, na-kon čega će istočni deo grada imati potpuno novu i
tehnički savremenu toplanu, koja će i pri niskim tem-peraturama
raditi samostalno, bez spregnutog režima rada sa TE-TO Novi Sad. I
ovaj projekat finansira-će Novosadska toplana iz sopstve-nih
sredstava, i to u visini od 325,5 miliona dinara.
U toku su pripremne radnje na realizaciji projekta izgradnje
kogeneracionog postrojenja na Toplotnom izvoru Jug, instalisane
snage četiri i po megavata, a vrednost projekta je oko tri miliona
evra
-
12 6. APRIL 2017.
-
� 13
Sporazum o poslovnom povezivanju Privredne komore Vojvodine s
Univer-zitetom Educons obezbediće efikasan transfer znanja prema
privredi a to ćemo postići kreiranjem jedinstvenog ambijenta
komunikacije između studenata i posloda-vaca, rekao je predsednik
Privredne komore Vojvodine Boško Vučurević.
– Definisali smo jasne obaveze i odgovor-nosti obe institucije
kako bismo na najbolji način izašli u susret potrebama kompanija
putem projektnog studiranja. PKV je pre-ma svojoj primarnoj
orijentaciji mesto su-sreta privrednika i kao takva na objektivan
način prepoznaje potrebe tržišta. U sarad-
nji s Univerzitetom Educons trudićemo se da planirano ostvarimo
kroz organizova-ne skupove i susrete kod nas u komori. Cilj nam je
da studentima Univerziteta Educons olakšamo komunikaciju s
kompanijama, da posećuju stručna i edukativna predavanja koja drže
eminentni stručnjaci iz prakse i da razvijaju svoje poslovne
veštine – ističe Vučurević.
Sporazum je u ime Educonsa potpisao rektor prof. dr Aleksandar
Andrejević.
– Saradnjom sa PKV, kao pouzdanim partnerom, bićemo u aktuelnom
toku tržišta i na taj način jasnije doći do za-ključaka kako još
bolje edukovati studen-
te da razviju neophodne veštine i budu konkurentniji sutra
prilikom zapošljava-nja. Sporazuma o poslovnom povezivanju
Privredne komore Vojvodine i Univerzi-teta Educons obezbediće
efikasan tran-sfer znanja prema privredi, što ćemo po-stići
kreiranjem jedinstvenog ambijenta komunikacije između studenata i
poslo-davaca. Možemo da pretpostavimo da su studijski programi u
Srbiji dobri i da na taj način pravilno obrazujemo mlade, ali ako
se povratni impuls tržišta rada protivi tome, neophodno je
odgovornije razmisli-ti o načinu obrazovanja – napomenuo je
Andrejević.
Sporazum o poSlovnoj Saradnji
povezivanje pKv i Educonsa
6. APRIL 2017.
Gradonačelnik Novog Sada Miloš Vuče-vić i pokrajinski sekretar
za zdravstvo doc. dr Zoran Gojković prisustvovali su otvaranju
novog punkta Zavoda za hitnu medicinsku pomoć u krugu bolnice
KCV.
– Odsad će služba Zavoda za hitnu medicin-sku pomoć za odrasle
raditi na novoj adresi u okviru Kliničkog centra Vojvodine, jer je
do-sadašnji punkt hitne pomoći, koji se nalazio u Njegoševoj ulici,
zatvoren zbog restitucije. Uz podršku Pokrajinskog sekretarijata za
zdrav-stvenu zaštitu i Kliničkog centra Vojvodine, Gradska uprava
za zdravstvo i Zavod za HMP Novog Sada dobili su ove prostorije na
kori-
šćenje. Novi punkt ima duplo veće prostorije od objekta u
Njegoševoj, neuporedivo lakši prilaz bez arhitektonskih barijera i
obezbe-đen parking. U ovom novom, opremljenom objektu lekari će
svakodnevno primati paci-jente od 19 do sedam sati – rekao je
grado-načelnik i dodao da će dežurna pedijatrijska služba i dalje
raditi u Vršačkoj ulici.
Direktor Zavoda za hitnu medicinsku po-moć dr Bogdan Živanović
naglasio je da je od velike važnosti što je ambulanta preba-čena iz
Njegoševe ulice u Klinički centar Vojvodine.
– S upravom Urgentnog centra dogovorili
smo se kako ćemo funkcionisati, napravi-li smo zajednički plan,
a sve u cilju da bo-ljom dijagnostikom i efikasnijem lečenjem
olakšamo sugrađana – rekao je dr Bogdan Živanović.
Član Gradskog veća zadužen za zdravstvo prof. dr Zoltan Horvat
istakao je da će se na tom punktu pregledati i lečiti bolesnici
koji će, ukoliko bude potrebe, biti upućivani u Urgentni centar,
gde će im odmah uraditi dijagnostiku i preglede. Takođe je najavio
i da će sledećeg meseca biti otvorena pedija-trijska ambulanta u OŠ
“Svetozar Marković Toza”.
Stari objEKat u njEGošEvoj zatvorEn zboG rEStitucijE
otvorena ambulanta hitne pomoći u Kcv
-
14 6. APRIL 2017.
Preko šezdeset godina Novo-sađani su ubeđeni da je nji-hov grad
oslobođen 23. okto-bra 1944. godine. Generacije pamte da su tog
dana otva-rane samousluge, mlečni re-storani, škole i svi
značajniji
urbanistički poduhvati. I Oktobarska nagra-da dodeljuje se toga
dana. Međutim, grad je oslobođen 22. oktobra, piše Vladimir Vrgović
u knjizi Novi Sad 1944–1969. u izdanju Pro-meteja.
Uporni drug Ratko. Kao krunski dokaz nudim integralni tekst
tadašnjeg paroha Us-penske crkve prote Alimpija Popovića „Šet-njom
do slobode”, koji piše o tome šta se do-gađalo u Novom Sadu
oktobarskih dana 1944. godine.
– Dve-tri nedelje pre oslobođenja Novog Sada izaslanik Glavnog
odbora drug Ratko do-šao je kod mene, tada paroha Uspenske crkve, i
rekao mi da me imaju u vidu za formiranje nove vlasti. Odgovorio
sam da sam sveštenik, a da će nova vlast biti komunistička. Takođe,
otvoreno sam mu rekao šta su komunisti ura-dili mom bratu Dači, te
da ne mislim da napu-štam svoj poziv.
Međutim, Ratko je dolazio svako veče iako je uporno bio
odbijan.
– Predlagao je proti da uđe u trojku koju bi pored njega činili
profesor dr Milan Petrović i advokat Aleksandar Moč. Prvi predlog
je bio da prota ostane predsednik Narodnog odbora, ali je on
predložio profesora Petrovića. To je bilo 20. oktobra 1944.
godine.
Sin ilegalac. Zatim je odbio da bude na čelu Odbora za
istraživanje zločina okupa-tora izjavivši da mu ni sva blaga ovog
sveta ne bi mogla zameniti poginulog sina. Naime, Alimpijev sin je
stradao kao ilegalac novembra 1943. godine. Ipak, prota se složio
da postane član Gradskog narodnog odbora.
Kako se istorija grada promenila za sat vre-mena šetnje jednog
paroha? Odgovor nam daju Sećanja Alimpija Popovića.
– U nedelju, 22. oktobra 1944. godine, posle službe u Uspenskoj
crkvi otišao sam na ručak kod snaje Mice, udove brata mi Toše, na
Te-merinskom drumu. Toša je umro par meseci ranije i držao je
kafanu u Temerinskoj 25, bli-zu raskrsnice s Jovana Cvijića. Posle
ručka, oko 14 sati oprostio sam se s domaćinima, a sa snajom sam
još malo pričao na ulici ispred kapije. Tad se začu grmljevina s
kraja druma i ugledasmo ubrzo velike tenkove guseniča-re kako
dolaze prema nama. Bilo ih je pet, svi ogromni i jednaki, a na
njima naoružani Nemci. Kretali su se prema Tri krune, zgradi na
uglu Kisačke i Temerinske, vlasništvo ve-leposednika Lazara
Dunđerskog. Krenuh i ja za tenkovima.
Tačno u 15. Kad sam došao do Starog žit-nog trga, video sam
tenkove u hladu velikih kestenova ispred zanatskog doma, piše
Alim-pije.
– Produžio sam prema Uspenskoj crkvi i
naišao na Mađara kojeg sam znao iz viđenja. Pozdravi me i reče
da će Nemci u tri sata špr-engovati oba mosta. To je značilo da će
ih dići u vazduh. Na ulicama ni žive duše nije bilo. Pošao sam
prema centru i ušao u Čivutski so-kak, to je danas Pozorišni trg.
Nastavio sam prema Vladičanskom dvoru i kod Telečkove ulice
pogledao na sat. Bilo je dva-tri minuta do petnaest sati. Utom
naiđe stariji par, a ja im rekoh da zastanu jer će Nemci
šprengovati mostove. Tek što sam to rekao, grunu strašna eksplozija
i baci nas na zid Politove kuće u Te-lečkovoj ulici. Popucaju
stakla, nešto i crepova pade na ulicu. U tom trenutku iz
Georgijeviće-ve kuće (Zmaj Jovina 14) izašli su mladić i dve
devojke pa su i oni kao pokošeni pali. Srećom, jer preko njihovih
glava prelete priličan komad gvožđa konstrukcije mosta. Tresnuo je
iza njih i otkotrljao se sve do radnje braće Vučkova s druge strane
ulice (Zmaj Jovina 23).
Slavlje na ulicama. Kad se grmljavina smirila, pođoh prema
Ribljoj pijaci i našoj kući u Miloša Bajića 17.
– Krov okrenut prema pijaci potpuno go, sav crep razbijen, a
rolovi s dva lokala u prizemlju izbacili stomake od vazdušnog
pritiska. Tada okrenuh natrag Daničićevom ulicom pa kroz Zlatne
grede pa pored gimnazije do doktora Moča u Grčkoškolskoj 6. Na kući
Dragutina
Čurčića, trgovca iz Zlatne grede, već su izveše-ne zastave –
srpska, jugoslovenska i crvena sa srpom i čekićem, koje su šile
naše devojke još od 1943. godine. Skoro svaka naša kuća imala ih je
spremljene, samo se čekao čas. Dokto-ru Moču sam čestitao slobodu i
s prozora mu pokazao Dragutinovu kuću pred kojom se već okupila
masa i klicala – živela sloboda!
Već kroz sat vremena stizali su mladi parti-zani u grupama po
deset s raznovrsnim oruž-jem.
– Uglavnom su to bili malo stariji pioniri, oko 15-16 godina.
Kod Moča je tada stigao pro-fesor književnosti dr Milan Petrović pa
smo se dogovorili da se ponovo ovde nađemo su-tra ujutu u sedam
sati. Izašao sma do Trga, a tamo je već narod, većinom omladina,
kliče i peva. Na sve strane muzika, kolo se igra valjda na sto
mesta a sva lica ozarena. Primetio sam među njima i one koji su
pretili da će zubima klati kada dođe sloboda, ali sad su razdragani
igrali i pevali. Takvo veselje trajalo je nekoli-ko dana.
Prota gradonačelnik. Najednom se za-čuše od Vladičanskog dvora
poklici i puščane salve.
– Muzika presta, a oni kod Tanurdžićeve palate prvi su ugledali
tenk sav isprepletan platnom i peškirima, na tenku mnoštvo mla-
Priredio: Miloš Dukić
Dan oslobođenja je 22, a ne 23. oktobar
Vladimir VrgovićNoVi SaD 1944–1969. (1)
-
156. APRIL 2017.
dića i devojaka, građani na njih bacaju cveće a oni im
uzvraćaju. Nasta pravi delirijum odu-ševljenja i sreće. Tenkisti su
zaustavljeni pred bifeom u Tanurdžićevoj palati a tamo nasta silno
grljenje i ljubljenje. Svako je hteo da se pozdravi s ruskim
tenkistima pa su baćuške jedva uspele da nešto okuse i pojedu iako
je čast bila obilna.
Uskoro su počeli da stižu i mladi partizani s puškama i ruskim
automatima dobošarima. Predveče su stigla još dva ruska tenka. Sve
je to bilo u nedelju, 22. oktobra 1944. godine, ali se kao dan
oslobođenja slavi 23. oktobar jer je tada u Novi Sad ušao Kosta Nađ
s članovima Glavnog odbora AP Vojvodine.
Dragišina zastava. Oslobodioci su dan po oslobođenja Novog Sada,
23. oktobra 1944. godine postavili protu Alimpija Popovi-ća za
prvog posleratnog gradonačelnika No-vog Sada. Na tom položaju ostao
je sledećih pet godina. Svojim ljudskim kvalitetima, ali i sticajem
okolnosti, prota i još mala grupa Novosađana predstavljali su tih
prvih godi-na most između vremena takozvanog nena-rodnog režima i
nove vlasti. Alimpije je go-dinu dana nakon oslobođenja učestvovao
u proslavi – 23. oktobra 1945. godine, ali nije se tada upuštao u
preciziranje datuma. Nisu ga ni pitali.
Sredinom sedamdesetih godina troje novo-sadskih istoričara
objavilo je knjigu „Novi Sad u ratu i revoluciji”, a na nekoliko
mesta im se potkrala istina o pravom datumu oslobođenja grada. Tako
je u knjizi navedena depeša Glav-nog štaba Vojvodine:
– Od obaveštajca koji je 22. oktobra bio u gradu, radi se o
drugu Rašku, saznali smo da je neprijatelj napustio Novi Sad. Danas
po pod-ne trebalo je da ode tamo jedan bataljon VII vojvođanske
brigade. U večernjim satima 22. oktobra ilegalci i skojevci Novog
Sada, u gra-du napuštenom od neprijatelja koji se hitno povlačio,
organizuju obezbeđenje pojedinih objekata.
U ovoj knjizi opisan je još jedan zanimljiv događaj. Krajem
1943.godine Draginja Lukić Horvat iz Temerinske ulice pokazala je
kom-šiji Dragiši Cvejiću trobojnicu s petokrakom. Tad se Dragiša
zakleo da će tu zastavu izvesiti na Gradsku kuću u slobodnom Novom
Sadu. Dragiša je obećanje ispunio: po podne 22. ok-tobra 1944.
obukao je crvenu košulju, stavio titovku na glavu, naoružao se i
uzeo zastavu. Krenuo je tako duž Temerinske, potom Paši-ćevom i
Zmaj Jovinom i u pratnji dece i sta-rijih u suton 22. oktobra
istakao zastavu na Gradsku kuću.
Osim toga, u Enciklopediji Novog Sada broj 17 na 266. strani
piše:
– Pošto su okupatorske trupe napustile grad, građani su zajedno
s partizanima već 22. oktobra slavili oslobođenje. S balkona
Vla-dičanskog dvora pozdravio ih je vladika bački dr Irinej
Ćirić.
Izmigoljena istina. U feljtonu u Dnevni-ku 1969. godine prvi
vojni komandant Novog Sada Đorđe Vasić piše:
– Crvena armija je 19. oktobra 1944. godi-ne presekla put prema
Subotici te su se ne-mačke trupe povlačile preko Petrovaradina ili
desnom obalom Dunava uzvodno prema Sremskom frontu. U feljtonu se
pominje 22. oktobar, ali samo to da su se Novosađani rado-vali
sutrašnjem danu strepeći da se u grad ne vrate nemački vojnici.
Ipak, generalu Vasiću istina je izmigoljila kad je u nastavku
feljtona citirao Sećanja Alimpija Popovića:
– Tog 22. oktobra 1944. godine predveče u centar grada ušla su
dva sovjetska tenka, mi-leći da ne zgaze građane koji su ih
opkolili, uvili platnom i peškirima te zasuli i iskitili
cvećem.
Pored Sovjeta bilo je i naših. Komandant Va-sić to ovako
opisuje:
– Glavni štab NOV Vojvodine početkom avgusta formirao je štab
bačko-baranjske operativne zone i pet partizanskih odreda u Bačkoj.
Za političkog komesara Novosadskog partizanskog odreda imenovan je
Todor Ga-vrilović Rile.
Kud narodna vojska prođe. U istom feljtonu Rile kaže:
– Odred je uoči ulaska u Novi Sad imao oko 700 boraca. U noći
22. oktobra 1944. dobili smo naređenje da krenemo u Novi Sad. Već
sutradan 23. oktobra u 1.30 sati jedinice su krenule iz svojih
baza.Tačno u 6.20 sati dru-ga četa iz pravca Klise izbila je u
centar No-vog Sada na Trg slobode. S tom četom i ja sam ušao u
centar grada.
Oko 6.35 h po Gavrilovićevoj naredbi ista-knuta je bataljonska
zastava na Gradskoj kući. Partizanske čete su od Klise,
Vidovdanskog naselja i Podbare marširale s pesmom „Kud narodna
vojska prođe”.
Da je Rile s četom ušao dan ranije, Novi Sad bi dan oslobođenja
proslavljao 22. ok-tobra. Prva krupnija jedinica koja je posle
novosadskog odreda ušla u naš grad bila je XII vojvođanska brigada.
Ona je stigla u sumrak 24. oktobra. Ne zna se da li je ta jedinica
postavila brigadnu zastavu pored trobojnice s petokrakom Dragiše
Cvejića ili ju je skinula.
U nedelju posle podne, 22. oktobra 1944. Nemci su napustili Novi
Sad, igralo se kolo na Miletićevom trgu, duž Zmaj Jovine brujali su
sovjetski tenkovi...
Dan oslobođenja je 22, a ne 23. oktobar
-
16 6. APRIL 2017.
DUO SISTEM
NS 444 Ultra
NS 640 Ultra
ZA EFIKASNU BORBU PROTIV KOROVA, DIVLJEG SIRKA i dr.
PREPORUKA SORTIMENTA
KUKURUZA ZA 2017. GODINU POTENCIJAL ZA PRINOSPREKO 17 t/ha SUVOG
ZRNA
NS 6102 FAO 610
POTENCIJAL ZA PRINOS PREKO 17 t/ha SUVOG ZRNA
NS 6010 FAO 690
POTENCIJAL ZA PRINOS PREKO 17 t/ha SUVOG ZRNA
NS 7020FAO 670
POTENCIJAL ZA PRINOS PREKO 17 t/ha SUVOG ZRNA
NS 6030 FAO 660
POTENCIJAL ZA PRINOSPREKO 15 t/ha SUVOG ZRNA i
70 t/ha SILAŽE
NS 6140FAO 650
NS 3022POTENCIJAL RODNOSTI
PREKO 13 t/ha SUVOG ZRNA iIZNAD 50 t/ha SILAŽE
FAO 360
POTENCIJAL RODNOSTI 14 t/ha
NS 4051FAO 420
POTENCIJAL RODNOSTIPREKO 15 t/ha SUVOG ZRNA i
IZNAD 70 t/ha SILAŽE
NS 5010FAO 580
FAO 490
FAO 580
FAO 660
POTENCIJAL RODNOSTI 13 t/ha i PREKO 50 t/ha SILAŽE
NS 444FAO 490
POTENCIJAL ZA PRINOS 15 t/ha
NS 5051FAO 580 NAJPRODAVANIJI HIBRID
U SRBIJI, POTENCIJAL ZA PRINOS PREKO 15 t/ha i
PREKO 50 t/ha ZA SILAŽU.
NS 640 FAO 660
NOVO!
NOVO!
NOVO!
NS 5041 Ultra
I N S T I T U T za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad
BESPLATNI INFO BROJ 0800 000 021www.nsseme.com
-
176. APRIL 2017.
DUO SISTEM
NS 444 Ultra
NS 640 Ultra
ZA EFIKASNU BORBU PROTIV KOROVA, DIVLJEG SIRKA i dr.
PREPORUKA SORTIMENTA
KUKURUZA ZA 2017. GODINU POTENCIJAL ZA PRINOSPREKO 17 t/ha SUVOG
ZRNA
NS 6102 FAO 610
POTENCIJAL ZA PRINOS PREKO 17 t/ha SUVOG ZRNA
NS 6010 FAO 690
POTENCIJAL ZA PRINOS PREKO 17 t/ha SUVOG ZRNA
NS 7020FAO 670
POTENCIJAL ZA PRINOS PREKO 17 t/ha SUVOG ZRNA
NS 6030 FAO 660
POTENCIJAL ZA PRINOSPREKO 15 t/ha SUVOG ZRNA i
70 t/ha SILAŽE
NS 6140FAO 650
NS 3022POTENCIJAL RODNOSTI
PREKO 13 t/ha SUVOG ZRNA iIZNAD 50 t/ha SILAŽE
FAO 360
POTENCIJAL RODNOSTI 14 t/ha
NS 4051FAO 420
POTENCIJAL RODNOSTIPREKO 15 t/ha SUVOG ZRNA i
IZNAD 70 t/ha SILAŽE
NS 5010FAO 580
FAO 490
FAO 580
FAO 660
POTENCIJAL RODNOSTI 13 t/ha i PREKO 50 t/ha SILAŽE
NS 444FAO 490
POTENCIJAL ZA PRINOS 15 t/ha
NS 5051FAO 580 NAJPRODAVANIJI HIBRID
U SRBIJI, POTENCIJAL ZA PRINOS PREKO 15 t/ha i
PREKO 50 t/ha ZA SILAŽU.
NS 640 FAO 660
NOVO!
NOVO!
NOVO!
NS 5041 Ultra
I N S T I T U T za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad
BESPLATNI INFO BROJ 0800 000 021www.nsseme.com
-
6. APRIL 2017.
U nadimke je utkana emocija kuma, ali ne izostaje ni ruga-nje
školskih drugara kroz nadimak, koji i te kako ume da osli-ka neku
lošu ili smeš-nu karakteristiku pa i stečenu osobinu no-sioca
nadimka. Ime koje nosimo od rođe-nja svakako nas obe-ležava i
identifikuje. Zato uglavnom svi roditelji brižno biraju imena za
svoju decu jer znaju da će ih ono pratiti kroz ceo život.
Kako od lepog imena nastaje nadimak koji osobu
obeleži za ceo život
Od Đorđa – Đoka, a od Bate – Pežo
Autor: Marija Magdalena Idei Trifunović
18
Sve su ređi slučajevi kada mame i tate pristaju da imena
novorođen-četu daju kumovi, a u ruralnim de-lovima Srbije ta imena
često budu starinska pa i arhaična. Nekada je bio običaj da se
imena nasleđuju od deda, baba, čukundeda ili ne-kih drugih milih
rođaka.
Pravo ime niko ne zna. Naj-veća tragedija za roditelje koji su
po svom izboru dali detetu ime je-ste kad ono dobije nadimak koji
ne mora biti kraća verzija imena, nego sasvim nelogičan naziv.
Naravno, nadimak nikada nije nelogičan i u većini slučajeva bude
poznati-ji nego pravo ime i prezime osobe koja ga nosi.
Akademik i lingvista Ivan Klajn kaže da je nadevanje nadimaka
po-
-
Ćita se bio prosla-
vio vrato-lomnom vožnjom
bicikla po zidu Petro-varadinske tvrđave, a
posebno po begu iz ma-rice u vožnji tokom pri-
vođenja
6. APRIL 2017.
znatog ili duhovitog naziva za oso-be ili stvari koji se koristi
umesto ili zajedno s pravim imenom, op-šta jezička pojava u svim
nacija-ma. Nadimci nastaju kao proizvod izražavanja emocionalne
naklono-sti prema nekome koga volimo ili nam je drag ili iz težnje
ka kratko-ći i jezgrovitosti izražavanja, kaže lingvista.
U Novom Sadu mnoge generaci-je imaju prepoznatljive likove koji
su postali i ostali gradske legende upravo po nadimku, a pravo ime
im je za mnoge ostala nepoznani-ca. Kako i sam Klajn kaže, u
nadim-ke je utkana emocija kuma, ali ne izostaje ni ruganje
školskih drugara kroz nadimak jer on ume i te kako da oslika neku
lošu ili smešnu ka-rakteristiku pa i stečenu osobinu nosioca
nadimka.
Pežo, Pica, Fleka. Među po-znatijim starijim Novosađanima
nadaleko je bio čuven ugostitelj Bata Pežo. Nadimak je dobio kad se
momčio jer je jedan od retkih imao auto pežo, koji je, kako kažu,
bio lep i redak na gradskim ulicama u to doba, sredinom dvadesetog
veka. Mlađi ugostitelj Mile Pica, Miodrag Stošljević, nadimak Pica
dobio je, jasno, zbog toga što je drugi u No-vom Sadu imao piceriju
koja se na-lazila iza zgrade Socijalnog. Bora Fleka je još jedan
poznati gradski ugostitelj, a nadimak je dobio zbog fleke na licu.
Kasnije su ga zvali i Bora Kec, po imenu restorana koji je
držao.
Dule Dalton, Dušan Pajović, po-znati je novosadski graditelj i
in-
vestitor. On je nadimak dobio u osnovnoj školi od drugara jer
umesto učenju, bio je mnogo po-svećeniji čitanju stripova. Najviše
je voleo Taličnog Toma i otuda mu i nadimak. Poznavaoci njegovog
lika i dela kažu da je osamdesetih bio predsednik omladine u SKNS,
Opština Liman. Ali, kako kaže naš izvor, više su mu se svideli
Daltoni od socijalističkog samoupravljanja. Njega su osamdesetih
zvali i Plati-ni, zbog fudbala i kovrdžave frizu-re koju je nosio
pa je veoma ličio na čuvenog francuskog reprezen-tativca.
Životinje kao inspiracija. Beza Trovač, ugostitelj, dobio je
ovaj nadimak jer je u svom prvom lokalu trafici u Fruškogorskoj
uli-ci, odmah do Džaferove, noću pra-vio tople sendviče od kojih su
mladi imali želudačnih problema, najbla-že rečeno. Danas je Beza
ipak po-znatiji samo kao Beza.
Ćita se bio proslavio vratolo-mnom vožnjom bicikla po zidu
Pe-trovaradinske tvrđave, a posebno i po begu iz marice u vožnji
tokom privođenja. Potom je pobegao u Nemačku, gde je i ostao do
kra-ja života. Iz dijaspore je pomogao bratu Bošku da otvori
foto-radnju i da krene s uvozom opreme i re-promaterijala za
foto-radnje. Dok je živeo u našem gradu, družio se s Mićom
Mihajlovićem.
Bora Konj, ugostitelj i bivši spor-tista, rukometaš srednje
generaci-je, nadimak je dobio pošto ništa nije hteo da radi kako mu
se kaže, nego kako on zamišlja da treba. I dan-danas većina ga zove
isključivo po nadimku.
Pišta Svinja s Telepa bio je ku-var i veoma debeo, te su mu
dru-gari nadenuli ne baš simpatičan nadimak.
Uvek isti fazon. Borivoje Sta-bković – Bora Tvor. Limanac iz
jedne od kuća na uglu gde se da-nas nalazi Gerontološki. Nadimak je
dobio zato što se kupao jednom mesečno! Često ga je učiteljica
slala kući da se okupa. Umesto do kuće, otišao bi do Dunava, bacio
bi se u reku, izašao i vratio se u školu. Otac Bore Tvora bio je
automeha-ničar. Bora danas ima radionicu u blizini jedriličarskog
kluba.
Marjan Prendović Komarac. Na-dimak nosi iz osnovne škole, od
šezdesetih godina do danas. Dobio ga je zbog (pre)velikih cvikera
koje oduvek nosi. Za njega kažu: Koma-rac uvek fura isti stil,
najveća sta-kla, mala glava, nizak rastom. Pri-ča se da postoji
anegdota vezana za njega i pravog komarca.
Dok se Komarac s drugarima igrao kauboja i Indijanaca kod
zgra-de današnje Agrovojvodine, tada na kanalu koji je iz Radničke
ulice išao preko Limana do Kamenjara, uvek je birao da bude
Indijanac. Večito je rukom klepetao po ustima kao Indijanci vičući
pritom „aaa”, te mu jednom prilikom upade koma-rac u usta.
Likovi iz filmova i sa TV. Pera Indijanac bio je opsednut
tomahav-kom do te mere da ga je uvek imao sa sobom. Goran Stepančev
Go-
19
-
6. APRIL 2017.20
mez, mlađi sugrađanin, nadimak je dobio jer je, kako poznavaoci
njego-vog života kažu, začet na bračnom putovanju po Španiji.
Žika Padobranac je stari Limanac. Mladalačka ludorija obeležila
ga je za ceo život. Naime, on je probao s terase da pređe u drugi
stan kroz prozor. Pao je s drugog sprata i po-prilično nastradao.
Ležao je u kori-tu skoro godinu dana. Oporavio se, ali mu je
nadimak ostao zauvek.
Novosadski Čombe. Miša Tol-mačev Čombe nadimak nosi iz
de-tinjstva, iz vremena kad je vladao poznati afrički diktator
Čombe, a dobio ga je zato što je podavijao pantalone dok su na
prašnjavoj uli-ci krpenjačom igrali fudbal te je po stajlingu
podsećao na diktatora koji je nosio pantalone slične jahaćim. I
danas ga većina drugara zove Čom-be. Taj nadimak bio je dosta
popu-laran šezdesetih godina, gotovo svaki grad imao je svog
Čombeta, a jedan je ovekovečen i u kultnoj seriji Srđana Karanovića
„Grlom u jagode”.
Željko Šerbula Zirodent jedan je od onih koje su deca kaznila
zbog nemara i nebrige o ličnoj higijeni. On je tokom srednje škole,
sredi-nom osamdesetih, rapidno pogubio zube, ne popravljajući ih
blagovre-meno. U to vreme pasta za zube zi-rodent bila je popularna
i otuda i nadimak.
Dragan Miladinović Tarzan. Ra-dio je u Neimaru kao varilac.
Pro-slavio se po vratolomijama, dok je o jednoj ruci visio, a
drugom vario na sedmom spratu.
Nacionalna obeležja. Milan Simeunović Geza. Krstio ga je mno-go
mlađi komšija iz ulaza na Lima-nu, sredinom osamdesetih. Milan Geza
je poreklom iz Šapca. Čisto-krvni Srbin, što bi kum rekao! Već je u
mladosti bio živahan pa je izba-čen iz Bogoslovije. Prvo se iz Peći
preselio u Sremske Karlovce, po-tom je na završnoj godini izbačen
zbog emotivne veze s rektorovom ćerkom. Morao je karijeru da
pro-meni i otišao je na zanat da uči za auto-lakirera. Sve iz
početka, zavr-šio je školu uredno. Kratko je radio u struci da bi
se zaposlio u Elektro-vojvodini, gde je do penzije radio u
baždarnici, a voleo je da tezgari i stalno je farbao kola. Imao je
nadi-mak Gega, jer je teški Gedža. Kom-šija ga izmilošte i šale i
zbog, kako je naveo, paradoksa profesionalno-poslovnih, prekrstio u
Gezu. Vre-menom su ga svi tako prihvatili.
Pera Vulkan je Gezin prijatelj, iz radničke klase, kupio je plac
na
putu ka Veterniku, negde u njivama, a Geza mu pozajmio pare.
Zidao je i zidao dok nije nazidao 300–400 kvadrata i napravio
vulkanizersku radnju, po čemu je i dobio nadi-mak.
Išli smo u trafiku Afriku. Siniša Rajković Dalma došao je iz
Splita 1980. godine. Imao je nadi-mak Splića. Otac mu je bio vojno
lice. Brat i on su bili poznati po tome što su ispod prozora i
krajem devedesetih sazidali trafiku Afri-ku, od toga su živeli
jedno vreme pa su zatim krenuli s biznisom lupanja betona. Kupili
su mašine. Završili su fakultete, brat mu je veterinar, dok je
Dalma završio Akademiju umetnosti, ali nema posla. Odlazi stalno u
Japan da radi i tamo osta-ne po tri meseca, onda se vrati i živi
ovde dok novac ne potroši, pa opet put Dalekog istoka.
Paja Pezeta je vlasnik lanca trafi-ka u gradu. Sredinom
devedesetih bavio se prodajom garderobe, a že-lja mu je bila da ide
u Španiju. Da-nima se pozdravljao s drugarima. Svi se izljubili, on
otišao i vratio se posle dve nedelje. Od tada ga tako zovu, a i ime
trafike je isto.
Šunja i Zuja. Dule Mušicki, zvani Zuja, bio je asistent režije
na TV Novi Sad. Inače, bavio se i ma-nekenstvom, posle čega je ušao
u ugostiteljske vode, te je postao prvi vlasnik restorana Play off.
Zbog le-pote i preduzimljivosti odvažio se i otišao u inostranstvo
da se opro-ba u biznisu. Bio je poznat Novosa-đanima, kaže naš
dobro obavešte-ni izvor, i po tome što se zabavljao s Oliverom,
danas poznatijom kao Balašević.
Pavla Strajnića Šunju znali su i kao Paliku. Radio je kao
snima-telj na TV Novi Sad, kasnije na TV Most, a sad uživa u
penziji. Kao momak bio je izrazito mršav i uvek kada je dolazio u
centar da se nađe s društvom, prilazio im je potpuno nečujno i
često ih je zbog toga pla-šio. Prijatelji su mu govorili: daj,
Pa-lika, ne šunjaj se, i tako mu je ostao nadimak Šunja.
Dragan Miladinović Tarzan radio je u Neimaru, proslavio se
vratolomijama, dok je o jednoj ruci visio, a drugom vario na sedmom
spratu
-
216. APRIL 2017.
Ishrana bez glutenaISTINE I ZABLUDE
Japanska kruška èuvaCREVA, KOSTI I SRCE
VIRUSNE BRADAVICEKako da ih se rešite?
97
72
21
75
52
00
91
71
00
59dinara
Broj 171 · 7. april 2017. · svakog drugog PETKA ·59 dinara · CG
0,80 EUR · BiH 1,60 KM · MK 60 MKD
DODATAK
Anđelka Simović, glumica:Za lepo telo najvažnija jeURAVNOTEŽENA
ISHRANA
Dečje aktivnosti koje
AKTIVIRAJU MOZAK
30 prirodnih lekova za ženske boljke
Srecan Uskrs!
Kamenička breza za Branu Crnčevića
Međunarodni dan književnosti za decu obeležava se 2. aprila,
kada je rođen Hans Kristijan Andersen, a tim povodom, na
inicijativu novosadskog knjižara Radmila Mulića, već deset godina
đaci i učitelji našeg grada u Kameničkom parku posade drvo
posvećeno domaćem dečjem pesniku i piscu. Ove godine brezu u čast
Brani Crnčeviću zasadili su mališani iz Osnovne škole „Jovan
Jovanović Zmaj”.
Brana je bio veliki pisac, i to ne samo za odrasle, ističe
Mulić.
– Možda smo potpuno zaboravili da je on pisao i za decu – pesme
i priče. Njegovu pesmicu „Ljutito meče”, koje slatko govo-ri o
roditeljskim problemima zbog zimskog sna, mnoga naša dece znaju
napamet, kao i pesmu „Sokolovi” za malo starije, u ko-joj kaže:
Svi mi dugujemo sebe nekoj deci budimo potomci da bismo bili
preci.Dosad su drvo ili ružu u Kameničkom
parku dobili: Pavle Janković Šole, Miroslav Nastasijević, Rade
Obrenović, Duško Tri-funović, Desanka Maksimović, Dragan Lu-kić,
Duško Radović, a prošle godine Branko Ćopić.
U početku su samo deca sadila drvo, da bi
to prošle godine uz njihovu pomoć uradio rođak Branka Ćopića.
Ovaj put svečanosti je prisustvovala ćerka našeg velikog
književ-nika Vida Crnčević Basara.
– Gradsko sam dete i ovo je prvi put da sadim drvo. Otac je
voleo breze i ona baš
pristaje u parku – rekla je Vida. Već prolistala mlada breza iz
ledinačkog
rasadnika „Gaj” poklon je Agencije „Not Hope Wish”, a
organizatori ove jedinstve-ne manifestacije su „Mala-velika knjiga”
i Društvo vojvođanskih učitelja. M. M. I. T.
-
22 6. APRIL 2017.
Драги суграђани,
Молимо вас да на време плаћате рачуне за грејање и тако
обезбедите топлину својих домова током зимских дана.
Само заједничким одговорним понашањем можемо унапредити квалитет
становања, a нашем Новом Саду осигурати место у друштву уређених
европских градова.
Захваљујемо се свим Новосађанима који су препознали значај
несметаног функционисања комуналног система и редовним измирењем
својих обавеза омогућили нашем граду да се развија и иде путем
свеопштег напретка.
Ваша Новосадска топлана
-
236. APRIL 2017.
Novosadska voda je među najboljim pijaćim vo-dama u Srbiji,
pogotovo od prošle godine kada je u rad puštena nova Fabrika vode u
kojoj se voda prerađuje najsavremenijom tehnologijom. Naime,
uvedeni su ozonski blokovi i gau-filteri, zahvaljujući čemu su
prerada i kvalitet vode na maksimalnom nivou i kao takva mogla bi
se fla-
širati i prodavati na tržištu i van naše države, rekli su
stručnja-ci u JKP „Vodovod i kanalizacija”. Zbog visokog kvaliteta
pijaće vode, Vodovod je prvi put ove godine učestvovao sa svojim
proi-zvodom na 24. Novosadskom maratonu, koji je održan u subotu,
1. aprila.
JKP „Vodovod i kanalizacija” postavilo je četiri štanda na
koji-
ma su učesnici polumaratona i ostali građani mogli da se osveže
vodom iz njihovog distributivnog sistema. Pored toga što su se
posetioci polumaratonske trke kroz grad mogli osvežiti, na
štan-dovima su mogli da dobiju informacije i da nauče neke
zanimljive činjenice o novosadskoj vodi.
Punktovi su bili postavljeni na startu duž maratonske staze u
Ulici kralja Aleksandra, kod teretnog ulaza u tržni centar Bazar,
na Beogradskom keju kod broja sedam, u Ulici Sime Miloševića broj
tri i na uglu Balzakove i Bulevara despota Ste-fana.
Na pomenutim punktovima, pored osveženja, građani su se najviše
raspitivali za kvalitet vode, planirane investicije i
kanali-zacionu mrežu u Novom Sadu.
JKP „Vodovod i kanalizacija” na polumaratonskoj stazi
Česmovaču delili maratoncima Autor: Marija Magdalena Idei
Trifunović
-
24 6. APRIL 2017.
historia magistra vitae est
Apis se nAdAo milosti
Feljton Vase Kazimirovića Crna ruka (4)
na samom početku suđenja, a pre sve-ga na osnovu op-tužnice,
jedno je bilo vidljivo – da će suđenje biti u stvari suđenje
Cr-
noj ruci kao organizaciji i da ih pu-tem suda žele uništiti. To
je bio i stav vlade, a u prvom redu Nikole Paši-ća, poznatog po
tome što nije bio za prolivanje krvi po svaku cenu.
Kako razbijati Crnu ruku. Pašić je smatrao da nijedan ministar
ne može biti spokojan u radu dokle god ne očisti svoj resor od
ljudi, koji pored zakletve kralju i državi, imaju još jednu
zakletvu po kojoj intere-si organizacije stoje nad interesima
države.
– Nemoguće je primiti odgovor-nost za upravu poslovima
zemalj-skim, ako među državnim činov-nicima ima ljudi koji po
zakletvi, datoj organizaciji, njoj moraju još i pod pretnjom kazni,
saopštavati i poverljive radnje državnih vlasti do kojih bi
došli.
U ovom smislu Pašić je sastavio i jedno uputstvo kako treba
razbijati Crnu ruku, koje je dostavio i svim predstavnicima Srbije
u inostran-stvu. Značajno je da se u uputstvu in-sistiralo na
pravljenju razlike između članova Crne ruke koji su kažnjivim
sredstvima radili na programu unu-trašnjeg prevrata i onih koji su
prido-bijani i zaklinjani na programu pisa-nom o nacionalnom
ujedinjenju.
Najstrože kazne. U skladu s Pašićevim stavom da se Crna ruka
mora rasturiti onako radikalno kako to zahteva državna sigurnost, a
da se pritom od jednog zla ne napravi novo, izvestan broj
crnorukaca nije ni izveden pred sud, već samo razre-šen dužnosti, a
potom penzionisan. Među njima je bilo i viših i nižih ofi-cira,
policijskih činovnika, kao i di-plomatskih službenika.
Pred sud su izvedeni samo najpo-znatiji članovi Crne ruke:
Dragutin Dimitrijević Apis, Milan Gr. Milova-nović Pilac, Velimir
Vemić, Bogdan Radenković, Ljubomir Ljuba Vulović, Vladimir Tucović
i neki drugi. Istra-ga je trajala puna tri meseca. Optuž-nica im je
uručena 17. marta 1917. go-dine. Dela stavljena na teret bila su
teška i povlačila su za sobom najstro-že kazne. Apis je verovatno
bio za-prepašćen kad je pročitao optužnicu i video za šta ga sve
okrivljuje...
Apis nije video Principa. Već na osnovu optužnice moglo se
pret-postaviti kakve će kazne biti izreče-ne optuženima i da će
neke od njih
-
256. APRIL 2017.
moći da spase od najgoreg samo mi-lost regenta Aleksandra. Na
većinu od optuženih milost se zaista izlila, a na trojicu nije – na
Apisa, Ljubu Vulovi-ća i Rada Malobabića. Kad su smrtne kazne nad
ovom trojicom izvršene, mnogi su se zapitali zašto i oni nisu
pomilovani, a pre svega Apis.
Malo je verovatno da se Apis uopšte i sreo s mladim atentatorima
iz BiH. Prema onome što je pouzdano utvr-đeno, s njima je od vođa
Crne ruke imao kontakte jedino Vojislav Voja Tankosić. On je bio
taj koji je u Beo-gradu organizovao i njihovu obuku u gađanju
revolverom. A instruktor je bio Dragiša M. Stojadinović, u to
vre-me jedan od najboljih strelaca u zemlji i učesnik u četničkim
akcijama 1905. i 1907. godine. Stojadinović je Gavrila Principa i
Trifka Grabeža obučavao na strelištu kod Smutekovca, iznad
Vajfertove pivare.
Pašić protiv pomilovanja. Nije bila nikakva tajna da za
pomilovanje Apisa, njega posebno, regent Aleksan-dar nije hteo ni
da čuje. Od viđenih ra-dikala za izvođenje Apisa na gubilište
najviše je bio Stojan Protić. Prema Slo-bodanu Jovanoviću, on je
govorio:
– Bolje da ja ubijem njega nego on mene.
Nikola Pašić nije želeo da Apis bude pomilovan... Regent je bio
za to da se smrtne presude izvrše nad svima oni-ma kojima su bile
izrečene. Pašić ga je, međutim, ubedio da od devetorice na smrt
osuđenih šestorica budu po-milovana. Od Apisovog pogubljenja regent
Aleksandar je pravio svoje lič-no pitanje. Zbog toga što je bio
čvr-sto uveren da bi mu Apis, samo kad bi mogao, i ne kolebajući se
ni trena, oduzeo život. Držeći Apisa za krajnje opasnog čoveka, on
je navodno mislio da vođ Crne ruke, a kako je tvrdio mi-nistar
Ljuba Jovanović Patak, pati od ubilačkog ludila i da je on takav
zlo-činački tip koga je opasno ostaviti na slobodi.
Dokument-ubica. Apis je streljan u samo svitanje 13/26. juna
1917. godi-ne. Kako je mnogo puta rečeno, osobi-to posle Prvog
svetskog rata, njega je u stvari ubilo pismeno koje je sastavio i
podneo sudu 28. marta 1917. godine. To je bio njegov raport sudu,
koji se ticao ubistva austrijskog prestolona-slednika Franca
Ferdinanda u Sara-jevu. Dokument-ubica, kako će reći Krsta Cicvarić
za ovaj akt, jeste bio važan dokument, ali on je, kad se sva-ka reč
dobro proanalizira, ipak malo šta dokumentovao.
Toga je, prema svemu sudeći, bio svestan i sam Apis. On ga je
sačinio s jasnim ciljem – da zbuni sud i one po čijim je uputstvima
sud delovao.
To je on čak i rekao – u zatvoru, nad-zornom oficiru kapetanu
Stojkoviću, 30. marta 1917. godine po starom ka-lendaru. Biće to
udar za sud, rekao je Apis.
– Sud neće sad znati šta da radi. Imaju oni sad da me gutaju sa
sve klinci...
Mesna sudska nadležnost? Za-tim, Apis je rekao da bi ipak moglo
sve lepo da se svrši, da se suđenje prekine u državnom interesu i
da njega i nje-gove drugove stave pod disciplinski sud, koji može,
ako hoće, i uniformu da im skine pa kvit. Dva dana ranije, 28.
marta/10. aprila, međutim, on je kapetanu Stojkoviću rekao:
– Evo šta može da učini perfidna politika, da sarajevske
atentatore sudi srpski sud, to je strašno. Znaju li oni da će se o
tome pisati. Što ne kažu odmah 20 godina robije, nego prave
cirkus.
I neki pripadnici Crne ruke osuđe-ni u Solunu na smrt pa
pomilovani, Milan Gr. Milovanović Pilac, Velimir Vemić i drugi,
smatrali su, i to su rekli u izjavi za štampu u decembru 1923.
godine, da je poverljivi Apisov raport bio glavni uzrok izvršenja
smrtne ka-zne nad njim.
Pitanje je, međutim, da li se baš sve što je Apis izneo u svom
raportu može prihvatiti kao apsolutno tačno – posebno njegovo
tvrđenje u raportu da je on angažovao Rada Malobabića da organizuje
atentat u Sarajevu, i to tek onda kad mu je vojni ataše Rusije u
Beogradu Artamanov dao uverenje da Rusija neće ostaviti Srbiju bez
zaštite ako je Austrougarska bude napala.
Sikst Burbonski. U početku, kad je vlada na sednici od 19.
decem-bra 1916. godine jednoglasno donela odluku da se protiv Apisa
i drugih crnorukaca povede postupak, glav-ni optužujući materijal
predstavljali su dokumenti o navodnim Apisovim pregovorima s
neprijateljem. Ti doku-menti, koje su vladi prezentovali mi-nistar
vojni Božidar Terzić i ministar unutrašnjih poslova Ljuba Jovanović
Patak, bili su falsifikati – po tvrđenju austrijskog istoričara
Ibersbergera.
U nizu tvrdnji zašto je Apis morao da bude osuđen na smrt i
izveden pred stroj žandarma, jedna tvrdnja zaslužuje posebnu
pažnju: to je ona po kojoj je Apisova smrt stajala u vezi s
pregovorima o miru koje je Austro-ugarska povela sa silama Antante,
a o čemu je, navodno, bila obaveštena i srpska vlada...
U literaturi se navodi da je pukov-nik Petar Živković u vreme
Solunskog procesa putovao u Švajcarsku s naro-čitom pismenom
porukom regenta Aleksandra za princa Siksta Burbon-
skog, koji je kao opunomoćenik au-strijskog cara Karla vodio
pregovore o separatnom miru sa silama Antan-te. Dobijeni nalog,
međutim, Živko-vić nije izvršio, tvrdi se, i to zato što je hteo da
ga iskoristi za ucenjivanje regenta Aleksandra. Deponovao ga je u
jednoj banci u Švajcarskoj...
Spoljni uticaji. Jedan od onih koji su prvi ustvrdili da je
regent Aleksandar poslao Petra Živkovića u Švajcarsku, s pismom za
Siksta Bur-bonskog, bio je crnorukac Vladimir Tucović. U svojim
zabeleškama on je izneo da je regent Aleksandar to uči-nio u času
kad su pokrenuti pregovori o separatnom miru između Austrou-garske
i sila Antante.
U brošuri Solunski proces 1916–1917. anonimnog autora,
objavljenoj u Beogradu 1923. godine, rečeno je, pored ostalog: 1)
da je Solunski proces u dubokoj uzročnoj vezi s pregovori-ma
Austrije za separatan mir; 2) da su se unutrašnji razlozi koji su
vladu rukovodili da izvrši atak na organiza-ciju Ujedinjenje ili
smrt poklapali sa spoljnom nuždom. Sve je to značilo da su ljudi
osuđeni i pobijeni ne zbog svojih krivica, zbog toga što su radili
protiv države ili pripremali stvari za koje se optužuju, nego zato
što je tako odlučeno iz političkih razloga.
Apis se nAdAo milosti
Feljton Vase Kazimirovića Crna ruka (4)Crna ruka –
najkontroverzni-ja pojava u novijoj srpskoj istoriji. Majski
prevrat, atentat u Saraje-vu, atentat na regenta Aleksandra, sukobi
crnorukaca i Nikole Pašića, zašto je Dragutin Dimitrijević Apis
uhapšen pre 100 godina i likvi-diran posle Solunskog procesa 1917?
Potražite odgovor u knjiga-ma CRNA RUKA i PUKOVNIK APIS, svaka na
preko 800 strana. Cena za čitaoce Novosadskog reporte-ra je 1.500
dinara po primerku, dok je knjižarska cena 2.380. dinara. Pozovite
Prometej na besplatan telefon 0800/323-323 ili pogledaj-te sajt
prometej.rs.
-
26 6. APRIL 2017.
Veslački klub „Danubius 1885” proslaVio 132. rođenDan
Zoran pančić počasni član klubaU Montrealu je bio deveti na
Olimpijadi s Darkom Majstorovićem, u Moskvi srebrni s Miloradom
Stanulovim, a četiri godine kasnije s njim u Los Anđelesu
bronzani
-
276. APRIL 2017.
Proslavljeni olimpijac Zoran Pančić dobio je Plaketu počasnog
člana VK „Danubi-us 1885” povodom godišnjice kluba. To je tek treća
plaketa,
prethodno su je dobili nekadašnji predsednik kluba Milenko Žutin
i verovatno najveći trener Danubiju-sa i srpskog veslanja uopšte
Srboljub Saratlić.
Ceo život u Danubijusu. Na svečanosti su se okupile sve
genaraci-je, a sve je oduševilo koliko su brojne mlađe selekcije u
svim uzrastima.
– Veslanje vam pruža vodu, vazduh i sunce kao malo koji sport.
Počeo sam da treniram tek sa 17 godina, u uslovima daleko od
savršenih, kakve vi imate danas. Tada nije bilo ovoli-ko dece u
klubu a ipak smo s vreme-nom stasavali i osvajali svetske me-dalje.
Zato sam siguran da ćete i vi narednih godina dostići slavu
neka-dašnjih generacija Danubijusa. Klub je na idealnom mestu,
pored Štranda i Univerziteta, gotovo u centru gra-da. Celu
takmičarsku karijeru proveo sam ovde, ni kasnije ga nikad nisam
napuštao. I danas sam član UO klu-ba, koji čine bivši veslači.
Velike za-sluge za sve moje uspehe ima trener Srboljub Saratlić,
koji je tada bio prvi stručnjak Danubijusa i savezni selek-tor –
rekao je Pančić.
Počelo s Lazom Kostićem. Dan VK „Danubius 1885” upotpu-njen je
nastupom muzičke grupe „Do-re-mi” kao i prikazivanjem fil-mova o
srpskom veslanju i istorijatu kluba. Veslanje u Novom Sadu
po-krenuto je još pre godine koje Danu-bijus s ponosom nosi na svom
grbu – 1885. Naime, davne 1872. godine čuveni pesnik Laza Kostić
formira Udrugu vatrogasnu, jačačku i ve-slačku, kao izraz interesa
i potrebe mladih. Razvojem udruge, pre svega povećanjem brojem
članova, ona se deli i 28. marta 1885. godine održa-va se osnivačka
skupština Veslačkog kluba „Danubius” i ona usvaja sta-tut, pravila
o radu i bira uparavni odbor, a za prvog predsednika iza-bran je
Viktor Menhart.
Najjači u paru. Tokom goto-vo veka i po smenjivali su se
rato-vi, društveni sistemi, ekonomske i druge krize, ali klub je iz
decenije u deceniju jačao. Najuspešniji period su sedamdesete i
osamdesete godi-ne prošlog veka. Klub je dominirao tadašnjom
Jugoslavijom. Deset uza-stopnih godina bio je ekipni pobed-nik
Prvenstva države, osvajaju se medalje na svetskim prvenstvima, s
olimpijada u Moskvi i Los Anđelesu Zoran Pančić u paru s Miloradom
Stanulovim iz Zrenjanina donosi bronzu i srebro.
U tom periodu pored Zorana i mno-gi drugi veslači Danubijusa
osvajali su svetska odličja. Dragan Obradović je bio drugi na
Juniorskom svetskom prvenstvu u Montrealu 1975. godine, Boris
Marković takođe srebrni u Vi-šiju 1983. godine. Najveće zasluge u
ovom zlatnom periodu nesumnjivo pripadaju treneru Srbi Saratliću,
koji je u to vreme bio i savezni selektor tadašnje Jugoslavije.
Iva i Ivana. Zadnjih petnaest go-dina predstavlja povratak
Danubiju-sovih dobrih rezultata. Bojan Man-darić je osvajač
bronzane medalje 2001. godine na Svetskom prvenstvu za mlađe
seniore, Čedomir Nikitović osvojio je srebrnu medalju 2003.
go-dine, bronzanu 2004. i zlatnu 2005, sve tri na svetskim
prvenstvima za mlađe seniore.
Iva Obradović, naša najbolja ta-kmičarka, na svetskim
takmičenjima za mlađe seniore osvajala je bronzu 2004. godine,
zlato 2005. godine i srebro 2006. godine, i učestvovala je na
Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine, kad je zauzela odlično
11. mesto. Iste godine Iva je osvojila srebro na Svetskom
univerzitetskom prvenstvu. Na Svetskom prvenstvu za seniore 2010.
godine osvojila je šesto mesto u disciplini skif. Najveći uspeh u
karijeri ostvarila je u dubl skulu s klupskom partnerkom Iva-nom
Filipović, osvojile su srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu za
seniore 2011, a srebrnu na evropskom Iva je ponovila 2012. godine u
disci-plini skif. Mlade generacije predvo-đene Ivom i Ivanom
najavljuju nove svetske olimpijske medalje.
Veslački klub „Danubius 1885” ProslaVio 132. rođenDan
Zoran Pančić Počasni član klubaU Montrealu je bio deveti na
Olimpijadi s Darkom Majstorovićem, u Moskvi srebrni s Miloradom
Stanulovim, a četiri godine kasnije s njim u Los Anđelesu
bronzani
Autor: Miloš Dukić
Veslanje vam pruža
vodu, vazduh
i sunce kao malo koji sport. Počeo sam da treniram
tek sa 17 godina, u uslovima daleko od savršenih, kakve vi
imate danasZoran Pančić
-
28 6. APRIL 2017.
-
296. APRIL 2017.
Po vrlo toplom subotnjem danu naš sugrađanin Ognjen Stoja-nović
pobedio je na 24. Novo-sadskom polumaratonu s rezultatom 1,15.48, a
za njim u cilj su ušli Miloš Segedi iz Inđije i još jedan
Novosađa-nin Nikša Papić. Promoter ovogodiš-njeg polumaratona bio
je proslavljeni sportista i osvajač zlatne medalje na Olimpijskim
igrama u Rio de Žanei-ru Davor Štefanek, a na startu glavne trke
našlo se više od hiljadu trkača iz Srbije i još 21 zemlje. Samo iz
našeg grada prijavilo se više od 400 takmi-čara, od učenika
osnovnih škola do veterena u osmoj deceniji života.
Na tom pravom prazniku atletike, osim polumaratona, trčao se i
štafet-ni polumaraton pa frtaljmaraton, za-tim humanitarna trka,
trčanje-šetnja srednjoškolaca i starijih osnovaca, po-letarac
trčanje s mališanima kao i već tradicionalna puzeća trka beba na
4,1 m. U ovim pratećim trkama nastupilo je još oko 1.200 učenika i
dece. Novac prikupljen u humanitarnoj trci, kako je najavljeno,
biće uplaćen za socijalno
ugroženu decu čiji su roditelji korisni-ci programa Narodne
kuhinje, kao i za njihovo letovanje.
Novi Sad je i ovaj put dokazao da nije samo grad kulture i
mladih nego i spor-ta, kako je to istakao predsednik grad-ske
Skupštine i Organizacionog odbo-ra Novosadskog polumaratona Zdravko
Jelušić.
– Broj prijavljenih premašio je naša očekivanja, a Novosađani
već prepo-znaju ovu manifestaciju kao potrebu grada. Podršku
organizatorima pružili su Crveni krst Novog Sada i kompanija za
proizvodnju auto-delova „Lir”, kao i više novosadskih javnih
komunalnih preduzeća i policija.
Trasa polumaratonske trke išla je od tradicionalnog starta na
Trgu slobode kroz Zmaj Jovinu i Dunavsku pa Kejom žrtava racije i
Bulevarom cara Lazara do Beogradskog keja, Ulicom dr Sime
Miloševića, Jiričekovom, Fruškogor-skom i Bulevarom despota
Stefana. Duž staze brojni Novosađani pozdravljali su maratonce i
tako i sami dali doprinos uspehu ove sportske manifestacije.
Od hiljadu polumaratonaca najbrži Ognjen Stojanović
Nastupili trkači iz 22 zemlje sveta
Autor: Miloš Dukić Foto: Miloš Pavkov
-
30
sport
6. APRIL 2017.
IZ MOG UGLA
Jovan Tanurdžić
Košarkaši Vojvodine plasi-rali su se u Prvu ligu. Na-ravno,
naredne sezone cilj je Superliga i nadmetanje u regionalnoj ABA
ligi. U 70 godina trajanja crveno-beli prvi put su bili prvoli-
gaši u sezoni 1973/74. pod komandom tre-nera Milutina Minje,
zatim su s trenerom Dušanom Ivkovićem 1987/88. bili u eliti i
najzad, tek u ovom veku, s mladim struč-njakom, Novosađaninom
Filipom Socekom opet su među najboljima.
Konačno, dočekasmo i taj dan. Novosa-đani će opet, posle toliko
godina, zahva-ljujući Vojvodini, gledati u Spensu najbolje
košarkaške timove naše zemlje. Dva kola pre kraja obezbeđen je
plasman u Prvu ligu. Veoma mlad tim, dabome, talentovan i
kvalitetan, bio je ubedljiv u takmičenju druge divizije, a posebno
imponuje poda-tak da ih predvodi mladi i sposobni novo-sadski
trener Filip Socek. Zanimljivo je da je otac Filipov Imre bio član
prve genera-cije Vojvodine koja je ostvarila plasman u elitu.
Košarkaški gen i, naravno, posebno umeće svrstalo je Filipa u
legendarne tre-nere kluba čija tradicija doseže 70 godina trajanja,
uspona i padova, ali i naglašenih emocija poklonika basketa.
Ne smeju se zaboraviti imena Branimira Berbakova, Krste Bjelice,
Stefana Stojačića, Marka Brankovića, Marka Jovičića, Miloša
Grubora, Simeona Jovića, Teodora Atanac-kova, Nikole Orlića i još
nekolicine igrača koji su nosili crveno-beli dres Voše u ovoj
sezoni. Predsednik kluba i pravi lider je Ra-domir Raša Jovančević,
ugledni novosadski advokat i nekadašnji prvotimac Vojvodine. Klub
je finansijski stabilizovan i jedan od retkih bez dugova, posluje
se racionalno, ali za veće projektovane ciljeve potreban je veći
budžet. I tu bi grad Novi Sad morao da omogući još silnije uspehe u
eliti. Zaslužuju to Novosađani.
Kada govorim o istoriji kluba, dobre sta-re Vojvodine podsećam
se godine i sezone 1973/74. kada je prvi put ostvaren plasman u
elitu. Ovaj uspeh ostvarila je generacija u kojoj su bili: Jovan
Malešević, Dorđe Smir-nov, Petar Cvijetić, Miodrag Gušić, Jefta
Jo-
anović, koji je bio kapiten tima, Dušan Vujo-vić, Slobodan
Jelić, Geza Daniel, Tomislav Damjanović, Stevan Jovanović, Imre
Socek, Palašti, Iljadica, Tomić, Vukelić, Jovović, trener im je bio
Zrenjaninac Milutin Minja. U Prvoj ligi nasledio ga je mladi
stručnjak dr Ladislav Mezei.
Po drugi put u eliti Vojvodina je bila u se-zoni 1987/88. kada
je, predvođena čuvenim trenerom Dušanom Ivkovićem, stasala i
po-beđivala najbolje ekipe Jugoslavije. Taj tim
činili su: Aleksandar Nenad Grmuša, Slo-bodan Nikolić, Dragoljub
Krivačević, Milan Šaršanski, Predrag Pavlović, Sabahudin
Bi-lalović, Miodrag Lopičić, Nikola Lazić, ka-piten tima, Zoran
Kostić, Ivica Obad, Ivica Mavrenski i Milovan Babović. Naredne
se-zone tim je bio još jači i pobeđivao je Cibonu u Zagrebu,
tadašnjeg evropskog šampiona, Crvenu zvezdu, Partizan...
Toliko o istoriji. Voša mora da se okre-ne novim uspesima,
verovatno i još jačem timu. Znam da predsednik Raša Jovančević zna
šta mu je činiti, a zasad meni preostaje da pozovem Novosađane i
sve poklonike basketa da za deset dana pozdrave crveno-bele u
Spensu na poslednjoj utakmici prvo-ligaškog društva i da im požele
uspehe i u eliti.
Dočekasmo i taj dan!
Košarkaši Vojvodine plasirali su se u Prvu ligu. Naravno,
naredne sezone cilj je Superliga i nadmetanje u regionalnoj ABA
ligi
-
316. APRIL 2017.
-
ISSN 2406-2022
0102030405060708091011121314151617181920212223242526272829303132