-
Gimnazija Rizah Odeki Zavidovii
Zeniko-dobojski kanton
kolska 2014/15. godina
MATURSKI RAD IZ BIOLOGIJE
Tema: Bolesti respiratornih organa
Mentor: Uenik:
Belma Poli, prof. Anel Mehanovi, IV2 (prirodno izborno
podruje)
Zavidovii, maj, 2015.
-
2
SADRAJ
1.UVOD.............................................................................................................................5
2.BOLESTI GORNJIH DINIH
PUTOVA......................................................................7
2.1.PREHLADA.....................................................................................................7
2.1.1.Znakovi i
simptomi.....................................................................................7
2.1.2.Uzronici.....................................................................................................7
2.1.2.1.Virusi......................................................................................................7
2.1.2.2.Drugi
uzroci............................................................................................8
2.1.3.Patofiziologija..............................................................................................8
2.1.4.Dijagnoza.....................................................................................................8
2.1.5.Lijeenje......................................................................................................9
2.1.6.Prevencija....................................................................................................9
2.2.FARINGITIS....................................................................................................10
2.2.1.Uzronici....................................................................................................10
2.2.2.Simptomi....................................................................................................10
2.2.3.Lijeenje.....................................................................................................11
2.3.LARINGITIS...................................................................................................12
2.3.1.Akutni
laringitis.........................................................................................12
2.3.1.1.Uzronici...............................................................................................12
2.3.1.2.Akutni obini
laringitis.........................................................................12
2.3.1.3.Akutni edematozni
laringitis.................................................................13
2.3.1.4.Krup......................................................................................................13
2.3.2.Hronini
laringitis......................................................................................15
2.3.2.1.Uzronici...............................................................................................15
2.3.2.2.Hronini kataralni
laringitis..................................................................15
2.3.2.3.Hronini hiperplastini
laringitis..........................................................15
2.3.2.4.Hronini hiperplastini i ulcerozni
laringitis........................................16
2.3.2.5.Lijeenje................................................................................................16
3.BOLESTI DONJIH DINIH
PUTOVA...............................................................17
3.1.HOPB...............................................................................................................17
3.1.1.Akutni
bronhitis.........................................................................................18
3.1.1.1.Uzronici...............................................................................................19
3.1.1.2.Simptomi...............................................................................................19
3.1.1.3.Dijagnoza...............................................................................................19
3.1.1.4.Lijeenje.................................................................................................19
3.1.2.Hronini
bronhitis.......................................................................................20
3.1.2.1.Simptomi................................................................................................20
3.1.2.2.Lijeenje.................................................................................................20
3.1.3.Emfizem......................................................................................................21
3.1.3.1.Simptomi................................................................................................21
3.1.3.2.Lijeenje.................................................................................................21
3.2.ASTMA.............................................................................................................22
-
3
3.2.1.Uzronici.....................................................................................................22
3.2.2.Patofiziologija.............................................................................................23
3.2.3.Simptomi.....................................................................................................23
3.2.4.Prevencija....................................................................................................24
3.2.5.Lijeenje......................................................................................................24
3.3.PNEUMONIJA.................................................................................................25
3.3.1.Uzronici.....................................................................................................25
3.3.2.Simptomi.....................................................................................................26
3.3.3.Lijeenje......................................................................................................26
3.3.4.Prevencija....................................................................................................27
3.4.TBC...................................................................................................................28
3.4.1.Uzronik......................................................................................................28
3.4.2.Simptomi.....................................................................................................28
3.4.3.Patofiziologija.............................................................................................29
3.4.4.Dijagnoza....................................................................................................30
3.4.5.Lijeenje......................................................................................................30
3.4.6.Prevencija....................................................................................................30
3.5.RAK
PLUA....................................................................................................31
3.5.1.Uzronici.....................................................................................................31
3.5.2.Tipovi raka
plua.........................................................................................31
3.5.3.Simptomi.....................................................................................................32
3.5.4.Dijagnoza....................................................................................................33
3.5.5.Lijeenje......................................................................................................33
4.ZAKLJUAK........................................................................................................35
LITERATURA.........................................................................................................36
-
4
Slika 1. Sistem respiratornih organa
-
5
1.UVOD
Respiratorni sistem organa sastoji se od gornjih dinih putova:
nosa, drijela i grkljana
(zagrijavanje, vlaenje, ienje i dezinfekcija zraka), i donjih
dinih putova:dunika, dunica
i dvaju plunih krila s plunom maramicom (pleurom). Plua (lat.
Pulmo) imaju dva pluna
krila, lijevo se sastoji od dva renja, desno je neto vee i tee,
lijevo dijeli prsni ko sa srcem,
tee zajedno 1,2 kg. Svako pluno krilo obavijeno je tankom
dvolisnom opnom-pleurom.
Vanjski list pleure (porebrica) oblae rebra s unutarnje strane
prsnoga koa. Unutarnji list
pleure oblae pluna krila te tako odvaja plua od ostalih organa u
prsnoj upljini. Zavrne
dijelove dunica ine bronhioli koji zavravaju plunim
mjehuriima(Slika 1.). Plua odrasle
osobe imaju vie od 300 miliona mjehuria. Zbog alveolarne grane,
plua su mehka i
spuvasta. Pluni mjehurii obavijeni su kapilarnom mreom ogranaka
plune arterije, koja je
krvlju dopremila iz tijela CO2 radi razmjene s kisikom.
Strujanjem kroz nosne upljine, zrak se
u sluznici proiava od praine, te se vlai i zagrijava do
uobiajene tjelesne temperature.
Proiavanje se vri u svim gornjim dijelovima respiratornog
sistema sve do plua (Slika 2.).
Proieni zrak odlazi u drijelo prema grkljanu. Na poetku grkljana
nalazi se grkljanski
poklopi (epiglotis). On kao poklopac na raskrsnici otvara put
prema duniku dok diemo, a
zatvara ga kad prolazi zalogaj.
Respiratorni sistem je u neprekidnom kontaktu s okolinom. Kroz
njega zrakom ulaze razne
estice, pa je kao takav jako osjetljiv na bolesti. Bolesti
respiratornog sistema oragana dijele
se, vie zbog anatomskih odnosa, na infekcije gornjega i donjega
respiratornog sistema.
Bolesti gornjih dinih putova o kojima u govoriti su: -
prehlada
- faringitis
- laringitis
- krup
Bolesti donjih dinih putova o kojima u govoriti su : - HOPB
- astma
- pneumonija
- TBC
- rak plua
-
6
Slika 2. Disanje
-
7
2. BOLESTI GORNJIH DINIH PUTOVA
2.1. PREHLADA
Prehlada je poznata i kao nazofaringitis, rinofaringitis ili
akutna viroza. Radi se o zaraznoj
bolesti gornjeg dinog sustava koja se lako iri i koja pogaa
uglavnom nos. Simptomi
ukljuuju kaalj, grlobolju, iscjedak iz nosa (rinoreju) i
groznicu. Simptomi obino nestaju u
roku od sedam do deset dana. Neki simptomi, meutim, mogu trajati
i do tri tjedna. Rinovirusi
su najei uzronici prehlade, ali istu moe uzrokovati vie od dvije
stotine razliitih
virusa.Infekcije gornjih dinih puteva kategorizirane su po
dijelovima tijela koji su preteno
pogoeni. Prehlada prvenstveno napada nos, grlo (faringitis) i
sinuse (sinusitis). Simptomi se
vie javljaju zbog odgovora imunolokog sustava na infekciju, nego
zbog oteenja tkiva od
strane samih virusa. Pranje ruku primarna je metoda sprjeavanja
infekcije, a moe biti od
pomoi i noenje zatitne maske za lice.Ne postoji lijek protiv
prehlade, ali simptomi mogu
biti uspjeno tretirani. Prehlada je najea zarazna bolest kod
ljudi. Prosjena odrasla osoba
preboli i do dvije ili tri prehlade godinje, a dijete u prosjeku
oboli est do dvanaest puta
godinje.
2.1.1. Znakovi i simptomi
Najei su simptomi prehlade kaalj, iscjedak iz nosa, zaepljen nos
i grlobolja. Dodatni simptomi
mogu ukljuivati bol u miiima (mialgiju), osjeaj umora,
glavobolju i gubitak apetita. Grlobolja je
prisutna u oko 40% ljudi, dok su kaalj i bol u miiima prisutni u
oko 50 % sluajeva. Groznica nije
uobiajena kod odraslih
osoba, ali je esta u dojenadi i male djece.Kaalj uzrokovan
prehladom obino je blagu odnosu na
kaalj uzrokovan gripom. Istovremenost simptoma kalja i groznice
kododraslih osoba ukazuje i na
veu vjerojatnost gripe, iako obje bolesti dijele neke slinosti.
Neki virusi koji uzrokuju prehladu
takoer mogu proi i bez simptoma. Boja sluzi koja se iskalje iz
donjih dinih puteva
(ispljuvak) ili sluz iz nosa mogu varirati od bistro ute do
zelene. Boja sluzi ne ukazuje na to
je li infekcija uzrokovana bakterijama ili virusom.
Prehlada obino poinje osjeajem umora, osjeajem hladnoe, kihanjem
i glavoboljom,
nakon ega slijede simptomi poput iscjetka iz nosa i kalja koji
se pojavljuju u roku od dva ili
vie dana. Prvi simptomi poinju oko 16 sati nakon izlaganja
uzroniku i najee dosegnu
svoj vrhunac dva do tri dana od poetka zaraze. Obino prestaju
nakon sedam do deset dana,
ali u rijetkim sluajevima mogu trajati i do tri tjedna. Simptomi
su neto tei kod djece.
Kaalj, naime, traje vie od deset dana u 35 do 40 % sluajeva koji
ukljuuju djecu, a u 10%
sluajeva moe trajati i vie od 25 dana.
2.1.2. Uzronici
2.1.2.1. Virusi
Obina prehlada virusna je infekcija gornjih dinih puteva. Najei
je uzronik
rinovirus(Slika 3.) koji spada u grupu picornavirusa, malih RNK
virusa, a odgovoran je za 30
do 80 % sluajeva. Sljedea skupina estih uzronika prehlade su
koronavirusi(Slika 4.) i
-
8
uzrokuju 10 do 15 % sluajeva prehlade, a isto toliko sluajeva
uzrokuje i influenzavirus
(virus gripe). Ostali uzronici mogu biti humani parainfluenza
virus, humani respiratorni
virus, adenovirusi, enterovirusi. Za vrijeme trajanja bolesti
vrlo je esta prisutnost vie od
jednog virusa istovremeno u gornjim dinim putevima. Ukupno je
vie od 200 razliitih virusa
povezano s prehladom.
Slika 3. Prikaz povrine rinovirusa. Slika 4. Koronavirusi
2.1.2.2. Drugi uzroci
Imunitet steen na razini populacije igra veliku ulogu u
ograniavanju irenja zaraze, kao to
je primijeeno kod mlaih populacija (djece) koje se zaraze u veem
broju od odraslih
populacija. Oslabljeni imunitet takoer igra veliku ulogu kao
faktor rizika. Nedovoljna
ispavanost ili pothranjenost tijesno su povezane s poveanim
rizikom prehlade to je
vjerojatno povezano s oslabljenim imunitetom tijekom ovih
stanja.
2.1.3. Patofiziologija
Pretpostavlja se da su simptomi prehlade uglavnom imunoloki
odgovor na virus. Mehanizam
imunolokog odgovora specifian je za svaki virus. Na primjer,
rinovirus se obino stjee u
izravnom kontaktu; on se vee se na ljudske ICAM-1 receptore na
nepoznat nain i aktivira
oslobaanje faktora upale. Osloboeni upalni faktori uzrokuju
simptome prehlade.
Mehanizam lokalizirane upale koji se razvije kod zaraze
rinovirusom u pravilu ne uzrokuje
oteenje nosnog epitela.
Respiratorni sincicijski virus (RSV) prenosi se, kako izravnim
dodirom sa sekretima, tako i
putem lebdeih kapljica. Ubrzo se razmnoi u epitelu nosa i grla
potom kolonizira donje dine
puteve. RSV oteuje epitel koji kolonizira. Virus parainfluenze
obino uzrokuje upalu nosa,
grla i dinih puteva. U sluaju zaraze djece esto kolonizira dunik
te moe uzrokovati
simptome promuklog kalja i oteanog disanja i stridora. Takav
skup simptoma nazivamo
krup. Ovi se simptomi prvenstveno javljaju kod djece budui da su
djeji dini putevi ueg
promjera.
2.1.4. Dijagnoza
Razlike meu infekcijama gornjeg dinog sustava uglavnom se
temelje na anatomskoj lokaciji
simptoma. Prehlada prvenstveno pogaa nos, faringitis grlo, a
bronhitis plua, meutim mogu
-
9
se javiti i bitna preklapanja kod simptoma. Prehlada se esto
definira kao akutna upala nosa, a
moe ukljuivati i razliit stupanj upale grla.
Samo-dijagnosticiranje je uobiajeno. Izolacija
virusa uzronika prehlade rijetko se provodi. U veini sluajeva
nije mogue identificirati
vrstu virusa iskljuivo putem simptoma.
2.1.5. Lijeenje
Ne postoji lijek ili biljni pripravak koji bi dokazano mogao
skratiti trajanje prehlade, ali
postoje lijekovi koji mogu znatno ublaiti simptome. Neke su se
vrste narodnog lijeenja
pokazale blagotvornim, kao npr. mirovanje, unoenje obilja
tekuina i grgljanje toplom
slanom vodom, ali blagotvornost ovih metoda uglavnom se
pripisuje placebo uinku.
Terapijski postupci koji se koriste za ublaavanje simptoma
ukljuuju klasine lijekove za
ublaavanje boli (analgetike) i sniavanje temperature
(antipiretike), kao to su ibuprofen i
acetaminofen/paracetamol. Ne postoje dokazi da su lijekovi
protiv kalja djelotvorniji od
uobiajenog koritenja analgetika, stoga se ne preporuuju kod
djece upravo zbog nedostatka
dokaza koji bi potvrdili njihovu uinkovitost te zbog
potencijalno tetnih uinaka. Zbog
moguih rizika po zdravlje i nedokazane uinkovitosti Kanada je
2009. ograniila upotrebu
bezreceptnih lijekova protiv kalja i prehlade za djecu do est
godina. Zloupotreba
dekstrometorfana (bezreceptnog lijeka protiv kalja) dovela je do
zabrane njegova koritenja u
mnogim zemljama.
Kod odraslih se simptomi curenja iz nosa mogu smanjiti upotrebom
antihistaminika prve
generacije. Oni se meutim povezuju s neeljenim nuspojavama poput
pospanosti. Ostali
dekongestivi poput pseudoefedrina takoer su se pokazali
djelotvornima kod odraslih.
Aerosolni pripravci za nos na bazi ipratropija mogu ublaiti
curenje iz nosa, ali nemaju veih
uinaka na zaepljenost, dok se antihistaminici druge generacije
nisu pokazali djelotvornima
u sluaju prehlade.
2.1.6. Prevencija
Jedini uinkovit nain sprjeavanja prehlade je fiziko sprjeavanje
irenja virusa. To
prvenstveno ukljuuje pranje ruku i noenje maske za lice, dok se
u zdravstvenim ustanovama
koriste i platevi i rukavice za jednokratnu upotrebu. Izoliranje
zaraene osobe nije mogue
jer je bolest veoma rairena, a simptomi nisu specifini.
Cijepljenje se nije pokazalo
uspjenim zbog velikog broja moguih virusa uzronika bolesti i
nijhove sposobnosti brze
mutacije. Proizvodnja cjepiva irokog spektra djelovanja stoga je
malo vjerojatna. Redovito
pranje ruku pokazalo se uinkovitim u smanjenju prenoenja virusa
prehlade, pogotovo kod
djece. Nije dokazano poveava li upotreba dezinfekcijskih
sredstava tijekom normalnog
pranja ruku uinkovitost sprijeavanja zaraze prilikom pranja
ruku. Integracija cinkom
pokazala se uinkovitom u smanjenju broja godinjih epizoda
prehlade, dok rutinsko
dodavanje vitamina C ne smanjuje rizik ni ozbiljnost simptoma
prehlade. Vitamin C moe
skratiti trajanje prehlade.
-
10
2.2. FARINGITIS
Faringitis je zapaljenje sluznice drela i krajnika, izazvano
razliitim mikrobnim uzronicima.
Ovo oboljenje je meu najeim infektivnim oboljenjima, u emu je i
njegov epidemioloki
znaaj.
2.2.1. Uzronici
Najei uzronici faringitisa su virusi, ali najvei znaaj ima
bakterijski faringitis izazvan
Streptococcus pyogenesom, zbog potrebe za antibiotskom terapijom
i komplikacijama koje
mogu nastati ukoliko se ne lijei (reumatska groznica, akutni
glomerulonefritis bubrega).Od
virusnih uzronika najznaajniji su rinovirusi i korona virusi,
zatim adenovirusi, herpes
simpleks virusi, parainfluenca, influenca virusi, dok ostali
virusni uzronici, kao to su
koksaki A virusi, Eptajn Bar, citomegalovirus i HIV-1 spadaju u
rijetke uzronike
faringitisa.Meu bakterijama najvei znaaj ima Streptococcus
pyogenes (grupa A beta
hemolitikog sterptokoka). Faringitis izazivaju i grupa C aerobne
bakterije (kod Vinsentove
angine to su Fusobakterium fusiforme i spiroheta Borrelia
vincenti), Neisseria gonorrheae,
Corynebacterium diphteriae, Arcanobacterium haemoliticum,
Yersinia enterocolitica,
Treponema pallidum, hlamidije i mikoplazme.
Najee oboljevanje od faringitisa je u toku hladnijih mjeseci,
ali ima i izuzetaka, kao to su
adenovirusne i koksaki virusne infekcije koje se javljaju ljeti.
Put prenoenja je najee
kapljini (npr. Streptococcus pyogenes), ali i kontaktni
(rinovirusi), kao i preko kontaminirane
hrane (streptokok grupe C i G, jersinija). Infekcija patogenim
bakterijama, kao to je
Streptococcus pyogenes, dovodi do oteenja epitela izazvanog
razliitim produktima
(eritrogeni toksin, streptolizin, hemolizin i dr). Nastaje
inflamacija iji su znaci crvenilo, otok
i eksudacija.Virusi vre invaziju faringealne sluzokoe, dovodei
do citopatogenog efekta na
elijama epitela. Bolest se javlja u svim uzrastima, ali neto ee
kod djece.
2.2.2. Simptomi
Klinika slika faringitisa u velikoj mjeri zavisi od uzronika
bolesti.Kod virusnih infekcija
bolest najee protie kao prehlada: javljaju se osjeaj grebanja,
laki bolovi u vratu, kijavica,
kaalj, a obino nema poviene temperature, kao ni drugih znakova
sistemske infekcije. Teu
kliniku sliku, praenu povienom temperaturom i drugim klinikim
manifestacijama,
sreemo kod nekih virusnih uzronika faringitisa, kao to su
adenovirusna ili EBV infekcija.
Lokalni nalaz u vratu je najee nekarakteristian: postoje
hiperemija i edem sluzokoe. Kod
adenovirusne i EBV infekcije mogu postojati eksudativne promjene
na tonzilama. Kod
herpetinog faringitisa (HSV) postoje vezikule i plitke
ulceracije na labijalnoj (usne) i
bukalnoj mukozi (obraz), dok kod tzv. herpangine (koksaki
virusi) postoje male vezikule na
mekom nepcu, uvuli i tonzilama. Obino postoje i uveani limfni
vorovi na vratu.
Kod faringitisa izazvanog Streptokokus pyogenesom klinika slika
moe biti sasvim laka, ili
pak veoma teka, uz visoku temperaturu, vratobolju, glavobolju,
jezu, bol u trbuhu. Vrat je
plamenocrven, ponekad sa petehijalnim enantemom na nepcu, uz
eksudat na tonzilama.
Postoje uveani i bolno osetljivi podvilini limfni vorovi, a mogu
postojati i drugi znaci
-
11
streptokokne infekcije (Slika 6.). Faringitis izazvan
strpetokokom gr, C i G ima slinu, ali
blau kliniku sliku.
Faringitis izazvan anaerobnim bakterijama (Vinsentovu anginu)
karakterie prisustvo gnojnog
eksudata na tonzilama (obino samo na jednoj), uz karakteristian
zadah iz usta. Subjektivne
tegobe bolesnika nisu jako izraene.
Slika 6. Streptokokni faringitis s tipinim gnojnim naslagama na
krajnicima
2.2.3. Lijeenje
Upala krajnika koja je uzrokovana streptokoknom infekcijom obino
se lijei antibioticima
kao to je penicilin. Ponekad, posebno kod male djece koja imaju
potekoe kod gutanja,
penicilin se daje injekcijom. Antibiotike obino treba uzimati
barem 10 dana. Iako e se dijete
vjerojatno osjeati bolje nakon jednog ili dva dana, vano je
dovriti u cijelosti lijeenje
antibioticima. Prekidanje lijeenja potpomae stvaranje sojeva
bakterija koje su otporne na
antibiotike. Pored toga, infekcija se moe vratiti, uzrokujui
potencijalno ozbiljne
komplikacije. Naalost, za sada ne postoji nikakvo lijeenje
virusa koji uzrokuju upalu
krajnika. Moe proi od 7 do 14 dana dok se dijete u potpunosti ne
oporavi. Ponekad, lijenik
moe preporuiti da se djetetovi krajnici, a moda i adenoidne
vegetacije ("trei krajnik")
uklone. Ovo rjeenje se obino koristi samo kad upale krajnika
utjeu na djetetovo ope
zdravlje ili ometaju disanje ili sluh. Tonzilektomija se obino
provodi kao kratkotrajna
operacija. To znai da e dijete moi ii kui drugi dan nakon to je
izvrena operacija.
Meutim, do potpunog oporavka moe proi i do 2 tjedna. Nakon
operacije, dijete moe imati
prilinu grlobolju. Takoer moe imati i bolove u uima. Tijekom
prvog tjedna nakon
operacije, nastojite drati dijete podalje od veih skupina ljudi
i osoba koje bi mogle biti
bolesne. Dijete je u to vrijeme osjetljivije na infekcije.
Takoer, imajte na umu da uklanjanje
krajnika i adenoidnih vegetacija moe smanjiti infekcije grla,
ali ih ne mora u potpunosti
sprjeavati.
-
12
2.3. LARINGITIS
Zapaljenje sluznice grkljana. Postoje akutni i hronini
laringitisi.
2.3.1. Akutni laringitisi
2.3.1.1. Uzronici
Uzroci su razliiti i mogu biti kombinovani: respiratorni
(praina, dim, duhan, hladan zrak,
itd.); infektivni (rinitis, sinusitis- zapaljenje okolonosnih
upljina, adenoiditis-zapaljenje
treeg krajnika itd.); govorni(prekomjerno ili glasno govorenje);
opti(infekcija, intoksikacija
itd.).
2.3.1.2. Akutni obini laringitis
Najei je i ispoljava se disfonijom (izmjenom boje glasa) do
afonije (potpunog gubitka
glasa) i suhim i promuklim kaljem. Pri laringoskopiji vidi se
crveni larinks, hiperemian u
cjelini sa oteenim i crvenim glasnim icama.(Slika 7.)
Slika 7. Laringitis
Lijeenje je razliito, zavisno od stepena oboljenja. Potrebno je:
vokalno mirovanje, zabrana
puenja, odmor u vlanoj i toploj sredini.
Primjenjuju se inhalacije blagih ljekovitih para (lipa, mak),
balzamovih para (izmirna,
eukaliptus, borov ekstrakt), aerosol sa antibioticima,
vazokonstriktorima, lokalnim
anesteticima.
Lijeenje opteg stanja ograniava se na borbu protiv kalja. Katkad
intenzitet oboljenja
zahtijeva primjenu antibiotika i protivzapaljenskih
sredstava.
-
13
2.3.1.3. Akutni edematozni laringitis
Dramatino oboljenje, ee u zimskom periodu. Ovaj laringitis
dovodi do vrlo oteanog
disanja i zahtijeva hitne terapijske mjere. Otok larinksa se
lokalizuje na tano odreenim
mjestima: jezina strana epiglotisa, epiglotisni nabori, vrh
legenaste hrskavice i subglotini
prostor.(Slika 8.) Ovaj otok u pogledu porijekla moe biti:
infektivni, traumtaski, tumorski,
postradijacioni, toksini, renalni, itd. Odlikuje se laringealnom
dispnejom koja varira prema
sjeditu i volumenu otoka. Glas je priguen, promukao. Kaalj je
razliit, kao i opti znaci koji
zavise od etiologije otoka. Indirektna ili direktna
laringoskopija kod djeteta, dovodi do
postavljanja dijagnoze, prikazujui sjedite edema i njegov
izgled, kao i stepen suenja
prostora za disanje.
Slika 8. Edematozni laringitis. Vidi se gotovo potpuno
zaepljenje grkljana
Lijeenje. Sastoji se od odmora, primanja antibiotika,
kortikoida, antihistaminika,
antispazmodika. Pogoranje simptoma zahtijeva traheotomiju, prema
sjeditu edema.
2.3.1.4. Krup
Krup je akutna upala gornjeg i donjeg dinog sustava koju najee
uzrokuje virus
parainfluence tipa 1.( oblik akutnog laringitisa kod novoroenadi
i djece do tri godine)
Manifestira se kaljem poput lavea i inspiratornim stridorom.
Dijagnoza je obino kliniki
oita ali se moe postaviti anteroposteriornom RTG slikom vrata.
Lijei se antipireticima,
hidracijom, raceminim adrenalinom primijenjenim pomou rasprivaa
i kortikosteroidima.
Prognoza je izvrsna.
Simptomi. Krupu obino prethode simptomi infekcije gornjeg dinog
sustava. Potom se,
obino nou, pojave napadi kalja nalik na lave, i promuklost; isto
tako, moe postojati i
inspiratorni stridor. Dijete se nou moe probuditi s
respiratornim distresom, tahipnejom i
uvlaenjem nosnica i dinih miia. U tekim sluajevima se, kad se
dijete zamori, moe
pojaviti cijanoza praena sve pliim disanjem.Oiti respiratorni
distres i grubi inspiratorni
stridor su najdramatiniji fizikalni nalazi.
-
14
Krup moe biti primaran (rjei) ako se odmah pojave difterine
skrame u grlu, ili sekundaran,
kad nastaje irenjem difterinih skrama iz drijela ili nosa
nelijeenog ili kasno lijeenog
bolesnika. Stvaranjem difterinih skrama na sluznici larinksa
nastaje mehaniko suavanje
otvora izmeu glasnih ica u inae uzanom grkljanu male djece.
Posljedice ovakvih promjena
su: oteano, hrapavo i ujno disanje, promuklost, kaalj, a kasnije
i slaba oksigenacija krvi.
(Slika 9.)
Slika 9. Suenje larinksa kod krupa
Auskultacijom se uje produljeni inspirij i stridor, esto uz neto
ekspiratornih hropaca i
zviduka. Vruica se nalazi u oko 1/2 sluajeva. Ujutro se stanje
djeteta moe initi boljim, no
ponovno se pogorava nou.
Ponavljani napadi se esto nazivaju spastinim krupom. U razvoju
spastinog krupa ulogu
mogu imati alergija ili reaktivnost dinih putova, no klinike se
manifestacije ne mogu
razlikovati od virusnog krupa a spastini krup je najee potaknut
virusnom infekcijom.
Krup poinje postepeno i ima tri stadijuma:
Disfonini stadijum: postepeno nastajanje promuklosti koja ide do
afonije (gubitka
glasa) i grub kaalj koji podsjea na lave, neobian kod male
djece. Daljnim
suavanjem otvora izmeu glasnih ica nastaje
Dispnoini stadijum:inspiratorna dispneja stridor (hrapavo,
strugavo ujno disanje),
naprezanje pomone dine muskulature sa uvlaenjem meurebarnih
prostora.
Bolesnik sve tee die, blijed je i uznemiren. Ako se intubacijom
ili traheotomijom ne
otklone smetnje u disanju, nastaje
Asfiksini stadijum:disanje je toliko oteano da se, usljed loe
oksigenacije krvi,
javlja cijanoza (modrilo koe i sluznice). Ako nema hitne
intervencije koja jo moe
da spasi bolesnika, nastaje smrt usljed mehanikog uguenja.
Dijagnoza je obino jasna po kalju nalik na lave. Slian
inspiratorni stridor moe nastati
uslijed epiglotitisa, bakterijskog traheitisa, stranog tijela,
difterije i retrofaringealnog apscesa.
Strano tijelo moe uzrokovati respiratorni distres i tipian kaalj
nalik na krup, no nema
vruice niti prethodne infekcije gornjeg dinog sustava. Difterija
se iskljuuje redovitim
cijepljenjem u anamnezi a potvruje nalazom uzronika u kulturi
virusa iz ostruaka tipine
sivkaste difterine membrane.
-
15
Ako dijagnoza nije jasna, bolesnicima treba uiniti
posteroanteriorni i postranini RTG
snimak vrata i prsita; subepiglotino suenje (znak zvonika) koje
se vidi na
posteroanteriornom RTG snimku vrata potvruje dijagnozu. Teko
bolesne, kod kojih postoji
zabrinutost zbog zahvaenosti epiglotisa, bi trebao pregledati u
operacijskoj sali specijalist
odgovarajue grane koji je u stanju uspostaviti dini put.
Bolesnicima treba uiniti pulsnu
oksimetriju a onima s respiratornim distresom treba izmjeriti
plinove u arterijskoj krvi (ABS).
Prognoza i lijeenje. Bolest obino traje 3 do 4 dana i spontano
se povlai. Blae bolesno
dijete se moe njegovati kod kue hidracijom i antipireticima.
Vano je da je djetetu udobno
jer zamor i pla mogu pogorati stanje. Ovlaivai (npr. isparivai
hladnog zraka) mogu
sprijeiti isuivanje gornjih dinih putova.
Pogoravajui ili trajni respiratorni distres, tahikardija, zamor,
cijanoza ili hipoksemija ili
dehidracija su indikacije za hospitalizaciju. Pulsna oksimetrija
je od pomoi pri otkrivanju i
nadzoru tekih sluajeva. Racemini adrenalin primijenjen pomou
rasprivaa u dozi od 5
10 mg u 3 ml fizioloke otopine svaka 2 h prua simptomatsko
poboljanje i ublaava zamor.
Meutim, uinci su prolazni; nema utjecaja na tijek bolesti,
osnovnu virusnu infekciju; moe
izazvati tahikardiju i druge neeljne nuspojave.Visoka doza
deksametazona (0,6 mg/kg IM ili
PO jednokratno) moe koristiti bolesnicima hospitaliziranima zbog
umjerenog do tekog
krupa. Takoer su primjenjivane i visoke doze kortikosteroida
(budenozid 2 mg) pomou
rasprivaa, no ne ini se kako je uinak bolji. Virusi koji najee
uzrokuju krup obino ne
stvaraju sklonost ka sekundarnim bakterijskim infekcijama pa su
antibiotici rijetko indicirani.
2.3.2. Hronini laringitisi
Hronina nespecifina zapaljenja grkljana, hronini laringitisi,
imaju kao glavni simptom
disfoniju, razliitu po intenzitetu i osobinama. Dijagnoza se moe
postaviti samo
laringoskopijom. Jedino ona moe da iskljui prisustvo nekog
drugog oboljenja (naroito
karcinoma) i da pokae koji je tip zapaljenja u pitanju.
2.3.2.1. Uzronici
Uzroci ovih laringitisa su mnogobrojni i esto isprepleteni:
infekcija gornjih dinih puteva,
iritacija nastala usljed dejstva para, gasova, zloupotrebe
duhana, alkohola, poremeaja opteg
stanja, dijabetesa, vokalnog premaranja itd.
2.3.2.2. Hronini kataralni laringitis
U ovom laringitisu glasne ice su infiltrovane, oteene, zamuenog
izgleda, bez sjaja.
Ponekad su jako crvene, kao u sluajevima pogoranja oboljenja.
Ivice glasnih ica su
neravne.
2.3.2.3. Hronini hiperplastini laringitis
Moe biti:
difuzan sa zadebljanjem sluznice koja moe biti crvena (crvena
pahidermija) ili bijela
(bijela pahidermija), prava keratoza koja moe maligno da
degenerie;
lokalizovan sa hiperplazijom (izuzetno bujanje) sluznice,
odnosno zadebljanje sluznice
na razliitim mjestima u grkljanu.
-
16
2.3.2.4. Hronini hiperplastini i ulcerozni laringitis
Ovdje iskljuivo spadaju kontaktne ulceracije (zagnojene takice)
koje zahvataju zadnje
dijelove glasnih ica, gdje se simetrine lezije pri fonaciji
uklapaju jedna u drugu. Granulomi
poslije anestezije stvaraju se na istom nivou.
2.3.2.5. Lijeenje
Lijeenje hroninih laringitisa je teko. tavie, sve hiperplastine
lezije larinksa moraju biti
budno praene jer ovi laringitisi predstavljaju esto
pretkancerozna stanja. Lijeenje e
obuhvatati:
vokalnu rehabilitaciju, lijeenje fokalnih rino-sinusnih
zapaljenja, zabranu alkohola i
duhana;
lokalnu njegu: inhalacija aerosola na bazi ekstrakata eterinih
ulja, sumpora,
kauterizacije, insuflacije raznih prakova.
-
17
3. BOLESTI DONJIH DINIH PUTOVA
3.1. HOPB (HRONINA OPSTRUKTIVNA PLUNA BOLEST)
Hronina opstruktivna pluna bolest (HOPB) jedna je od najeih
hroninih bolesti koja
objedinjuje bronhitis i emfizem plua (Slika 11.). Bolest poinje
u pluima, meutim, u
kasnijim stadijima bolesti, mogu biti zahvaeni brojni drugi
organi. Hronina bolest znai da
je bolest trajna i da se ne moe izlijeiti. Opstruktivna znai da
dolazi do smanjenja protoka
zraka kroz dine putove. (Slika 12.)
Slika 11.HOPB
HOPB je esta bolest. Smatra se da 10% svjetske populacije
starije od 40 godina boluje od te
bolesti. HOPB je trei vodei uzrok smrti u svijetu, odmah iza
sranog i modanog udara. Za
razliku od sranog i modanog udara, broj smrti od HOPB-a u
stalnom je porastu unazad
etrdeset godina. Tri najea uzroka smrti u bolesnika s HOPB-om su
zatajenje disanja,
zatajanje srca i karcinom plua.
HOPB je bolest koja dovodi do oteanog protoka zraka kroz plua.
Do smanjenja protoka
zraka dolazi zbog suenja dinih putova. Suenje dinih putova
nastaje kao posljedica upalnog
odgovora na cigaretni dim.
-
18
Slika 12. Opstrukcija bronha
3.1.1. Akutni bronhitis
Akutni bronhitis je kratkotrajna upala sluznice traheobronhalnog
stabla, odnosno dunika i
bronha, koja je obino povezana s virusnim infekcijama gornjeg
dijela dinog sustava. Bolest,
dakle, uzrokuju poglavito respiratorni virusi, pa je upala
kataralne, a ne gnojne (bakterijske)
prirode. Obino, dini putovi proizvode oko 30 grama sekreta
dnevno. Sekret se ne skuplja jer
ga tijelo neprekidno isti trepetljikama koje se nalaze na
povrini sluznice dinog sustava i
potom iskalje. Sluznica (mukoza) unutar velikih dinih putova je
oteena i crvena (Slika 13.).
Poremeena je zatita trepetljika. Kada su bronhi upaljeni, mogu
stvoriti velike koliine sluzi
koja ide prema gore kada kaljete. Bakterije mogu nastaniti ovako
promijenjene bronhe i
uzrokovati sekundarnu bakterijsku infekciju. Unutar bronha se
nakuplja sluzavo-gnojni
sadraj. Kaalj je osnovni mehanizam izbacivanja bronhalnog
sekreta. ee se pojavljuje u
zimskim mjesecima, a najvie obolijevaju mala djeca.
Slika 13. Bronhitis
-
19
3.1.1.1. Uzronici
Respiratorni su virusi uzronici akutnog bronhitisa, a podjednako
ga esto uzrokuju virusi
obine prehlade, kao to su rinovirusi i koronavirusi, i oni
invazivniji, kao to su virusi
influence i adenovirusi, a u djece i respiratorni sincicijski
virus i virusi parainfluence. Akutni
je bronhitis posebno est za vrijeme epidemije influence.
Adenovirusi su najvaniji uzronici
u vojnim kolektivima. Iako rinovirusi nisu toliko patogeni, oni
su zbog svoje brojnosti i
uestalosti vrlo vani uzronici akutnog bronhitisa i u djece i u
odraslih. Samo je mali
postotak akutnih bronhitisa uzrokovan nevirusnim uzronicima.
Mycoplasma pneumoniae je
najzastupljenija u male i u starije djece. Bakterije uglavnom
samo sekundarno inficiraju
sluznicu bronha oteenu virusima ili uzrokuju akutnu
egzacerbaciju (pogoranje stanja) u
bolesnika s hroninim bronhitisom.
3.1.1.2. Simptomi
Akutnom bronhitisu esto prethodi hunjavica, zimica, slabost,
malo poviena tjelesna
temperatura, bol u leima, miiima i grlobolja. Kaalj je u poetku
suh, ali se ve nakon
nekoliko sati ili dana mogu pojaviti male koliine gustoga,
ilavog, ukasto-sivog iskaljaja
(sputuma). Poslije iskaljaj moe postati obilniji, sluzav i
gnojan. Jako gnojni iskaljaj
upuuje na bakterijsku infekciju. Neki virusi, kao to je
adenovirus, mogu oponaati
bakterijsku infekciju (iskaljaj je gust i ut, a kaalj moe
trajati nekoliko tjedana). Mala djeca
esto gutaju iskaljanu sluz tako da roditelji ne mogu znati boju
iskaljaja. Neki bolesnici
imaju areu bol iza prsne kosti. Bol se tijekom kaljanja pojaava.
Simptomi obino nestaju
nakon 3 do 5 dana. Bolesnik moe i dalje kaljati, ak i nekoliko
tjedana. Bolesnici katkad
mogu ostati bez zraka ako se zaepe dini putovi. Katkada, kronini
sinusitis moe oponaati
simptome bronhitisa, tzv. sinobronhalni sindrom.
3.1.1.3. Dijagnoza
U svakodnevnoj se praksi dijagnoza akutnog bronhitisa zasniva na
temeljitoj anamnezi i
kompletnome pregledu. Lijenik auskultacijom plua otkriva posvuda
pojaan um disanja s
razliitim hropcima. Rendgenska je slika plua uredna i najvaniji
je razlikovni znak prema
upali plua. Laboratorijski nalazi nemaju veu vrijednost u
dijagnostici. Sedimentacija moe
biti ubrzana, no najee je normalna. To manje ovisi o vrsti
uzronika, a vie o akutnosti
procesa, prethodnim hroninim bolestima i eventualnim
komplikacijama. I broj je leukocita
uglavnom normalan. Laboratorijski (mikrobioloki) pregled
iskaljaja i bris nosa od male su
pomoi.
3.1.1.4. Lijeenje
Lijeenje je akutnog bronhitisa, u pravilu, samo simptomatsko,
usmjereno na ublaavanje
kalja. Ozdravljenje pospjeuje optimalna mikroklima s vlanim
zrakom u sobi, zabrana
puenja, tednja glasa, uzimanje vee koliine napitaka te konano
lijekovi za smirivanje
kalja (antitusici). Osobito je vano naglasiti da je hidracija
(uzimanje vee koliine tekuine)
najvanija mjera za ublaavanje kalja. Ovlaivanjem respiratornih
sluznica, to se moe
postii i uestalom inhalacijom vodene pare, sprjeava se isuivanje
i skruivanje
respiratornog sekreta u bronhima, odnosno suprimira se suhi
nadraajni kaalj i potie
iskaljavanje. Antibiotici se ne preporuuju u lijeenju prethodno
zdravih osoba. Oni se
primjenjuju samo izuzetno, u osoba s teim hroninim bolestima
plua i srca i pri pojavi
-
20
gnojnog iskaljaja. No, u svakodnevnom radu mnogi lijenici ne
razlikuju akutni bronhitis od
obine prehlade i gripe, pa se dijagnoza akutnog bronhitisa
ishitreno i neopravdano pojavljuje
vrlo esto. Lijenici, takoer vrlo esto, ne razlikuju akutni
bronhitis od egzacerbacije
hroninog bronhitisa i pneumonije, to je osnovni razlog za
nekritino propisivanje
antibiotika. Istraivanja u razvijenim zemljama pokazala su da se
antibiotik propisuje za
najmanje dvije treine bolesnika s klinikom dijagnozom akutnog
bronhitisa. Ovo je osnovni
razlog nekritine primjene i zlouporabe antibiotika uope.
3.1.2. Hronini bronhitis
Hronini bronhitis razlikuje se od akutnog bronhitisa po tome to
bronhalna upala traje i
pogorava se. Ova opasna bolest nastupa tako podmuklo da mnogi u
poetnim stadijima te
bolesti i ne znaju da je imaju. Zbog uestalih infekcija bronha i
bronhiola dolazi do odebljanja
i iskrivljenja sluznice tih cijevi koje su suene i zaepljene od
prekomjernog izluivanja sluzi
i pretjeranog stezanja miia u stijenkama (Slika 11). U Velikoj
Britaniji od hroninog
bronhitisa umire godinje 30 000 ljudi (tj. jedna osoba na 2000).
Jo oko milion osoba boluje
od te bolesti, iako to mnogi i ne znaju. Glavni uzrok je puenje.
Od te bolesti mogu se
razboljeti i djeca jakih puaa. Bolest je mnogo ea kod mukaraca
nego kod ena; smrtnost
mukaraca je tri puta vea. Vaan faktor je zagaenost zraka, pa je
ta bolest ea u
industrijskim zemljama i gradskim sredinama. Velika Britanija
ima najvii postotak te bolesti
na svijetu - stoga se hronini bronhitis naziva i "engleskom"
boleu.
3.1.2.1. Simptomi
Prvi simptom je jutarnji kaalj s ispljuvkom (sluzi). Puai esto
smatraju taj kaalj
"normalnim" puakim kaljem. S godinama se koliina ispljuvka
postepeno poveava, i
kaalj se poinje javljati i danju. Kratak dah i hripanje postaju
postepeno sve muniji. U
poetnim stadijima samo jake prehlade ili napadaji gripe uzrokuju
naglo izbijanje bolesti.
Kasnije, meutim, svaka manja hunjavica dovodi do jakog napadaja.
Mnogi imaju po
nekoliko takvih bronhitisa svake zime. Stoga i prihvaena
medicinska definicija hroninog
bronhitisa glasi: uestali kaalj s ispljuvkom to se javlja gotovo
svaki dan u razdoblju od
najmanje tri mjeseca godinje (obino zimi) najmanje dvije godine
za redom. U kasnim
stadijima su kaalj, kratak dah i hripanje teki i gotovo
neprekidni.
3.1.2.2. Lijeenje
Lijeenje uglavnom ovisi o tome koliko je bolest uznapredovala
prije no to ste se obratili
lijeniku. Ako vas ve mui kratak dah, lijenik e vam vjerojatno
preporuiti aerosol za
inhalaciju koji e vam pomoi, ako ga koristite tri-etiri puta na
dan, jer e opustiti miie
stijenki bronha i tako proiriti dine putove. Ako imate jak
napadaj infekcije te iskaljavate
sluz, lijenik e vam vjerojatno propisati antibiotik, obino u
obliku tableta ili kapsula koje
ete uzimati tri-etiri puta na dan. Kod tekih oblika te bolesti
injekcije antibiotika e biti
najbri nain rjeavanja izvora infekcije. Neki lijenici obiavaju
kao zatitnu mjeru propisati
male doze antibiotika koje ete uzimati kroz nekoliko tjedana ili
mjeseci. Mogu vam
preporuiti i da uzimate punu dozu ve prilikom pojave prvog znaka
naglog izbijanja bolesti.
Lijenici nemaju jedinstven stav u vezi s najboljim nainom
lijeenja hroninog bronhitisa.
Premda antibiotici ne djeluju na virusnu infekciju, oni se esto
daju i kada je virus, a ne
-
21
bakterija, uzronik te bolesti, zato to virusne infekcije
poveavaju osjetljivost plua na
prodor bakterija.
3.1.3. Emfizem
Emfizem plua je pluno oboljenje kod koga dolazi do pretjeranog
poveanja plunih alveola
i smanjivanja plunog tkiva, koje se nalazi izmeu njih (Slika
11). Na taj nain plua se
uvijek nalaze u proirenom stanju. Vazduha u njima ima i vie nego
to treba, ali se on ne
obnavlja, jer se plua ne mogu stegnuti, tj. smanjiti i istjerati
istroen vazduh. Pluno tkivo
postaje vremenom sve manje elastino, sve tvre.
Procjenjuje se da u Americi 1,65 miliona ljudi boluje od
emfizema plua. Broj oboljelih raste
iz godine u godinu: s porastom puenja u periodu od 1982. do
1995. godine poveao se za
41,5%. Znatno se poveala prevalenca u populaciji osoba enskog
pola.
3.1.3.1. Simptomi
Dominantan kliniki simptom u emfizemu plua jeste dispneja
(zadihanost) koja se javlja pri
naporu. Obino je prati vrlo malo kalja i oskudno iskaljavanje
sluzavog ispljuvka.
Mukopurelentna pogoranja usljed infekcije nisu esta. Osjeaj
nedostatka vazduha, dispneja,
nastaje postepeno, esto neprimjetno, i pogorava se pri teem
fizikom naprezanju, za vreme
infekcija, udisanja hladnog vazduha, iritantnih gasova i para.
Tokom godina dispneja postaje
sve tea, javlja se pri sve manjem fizikom naporu, a zatim i u
mirovanju ili najmanjem
pokretu. U odmakloj fazi bolesti dispneja dovodi do invalidnosti
i netolerancije i najlakih
radnji, kao to su umivanje, oblaenje, uzimanje hrane, govor.
Bolesnik s emfizemom esto je
mrav, slab,umoran. Najee sjedi povijen unaprijed, ispruenih
ruku, oslanja se na dlanove
da bi fiksirao rameni pojas i omoguio da se leni miii koriste za
efikasniji ekspirijum. Oni
obino diu kroz stisnute usne (,,puenje usana").
3.1.3.2. Lijeenje
Izlijeenje emfizema nije mogue. Meutim, kod prepoznatog emfizema
mogue je usporiti i
zaustaviti napredovanje bolesti ispravnim mjerama i mijenjanjem
ivotnih navika. Tu se prije
svega misli na prestanak puenja. Znaajan vid terapije emfizema
je respiratorna
kineziterapija. Ona se temelji na uenju relaksiranja miia,
postavljanja u drenani poloaj,
pravilne upotrebe dijafragme u disanju, ali i vrlo vanim
tehnikama izdisaja koje ne doputaju
kolabiranje malih dinih puteva i posljedinu opstrukciju prolasku
vazduha (stisnute usne).
-
22
3.2. ASTMA
Astma (od grkog sthma, "zaduha") je uestala hronina upalna
bolest dinih puteva
obiljeena raznolikim i recidivirajuim simptomima, reverzibilnom
opstrukcijom dinih
putova i bronhospazmom (Slika 14.). Najei simptomi su zvidanje,
kaljanje, osjeaj
pritiska u prsima i kratkoa daha.
Premda je astma hronina opstruktivna bolest, ona se ne ubraja u
hronine opstruktivne
plune bolesti jer se ovaj pojam specifino odnosi na
ireverzibilne bolesti plua kao to su
bronhiektazije,kronini bronhitis i emfizem. Za razliku od ovih
bolesti, suenje dinih putova
je kod astme obino reverzibilno; meutim, bez lijeenja hronine
upalne promjene u astmi
mogu dovesti i do hronine opstrukcije zbog promjena u grai dinih
putova. Za razliku od
emfizema, astma zahvaa bronhe, a ne alveole.
Slika 14. Astma
3.2.1. Uzronici
Iako je utvren snaan utjecaj genetskih imbenika, nagli porast
broja astmatiara i alergiara
u zadnjih 30 godina ukazuje na pojaan utjecaj okoline i naina
ivota na razvoj astme. Uvjeti
iz vanjskog okolia vjerojatno nisu glavni uzronici koji dovode
do porasta broja oboljelih od
astme. Nain ivota i bliska okolina imaju takoer znaajnu ulogu u
razvoju bolesti. Smatra se
da su tri najvanija alergena iz neposrednog okruenja: grinje,
maje dlake i ohari. Poznato
je da astmu mogu izazvati i vlaga i plijesni u stambenom
prostoru.
Osim toga, postoji teorija koja navodi da bi uzrok poveanog
broja alergija i oboljelih od
astme moglo biti i sve ee cijepljenje protiv razliitih bolesti.
Zbog smanjene uestalosti
infekcija imunoloki sustav je pronaao nove "neprijatelje" protiv
kojih e se boriti. Naalost,
to su postale tvari koje nas oduvijek okruuju i na koje
postajemo osjetljivi i alergini (pelud,
kuna praina i sl.). Sve navedeno poveava rizik od razvoja
astme.
-
23
Uobiajeni pokretai simptoma astme su:
alergeni, kao to se pelud, dlake ivotinja ili plijesan
grinje i ohari
zagaivai zraka
dim (dim od cigarete, industrijski dim...)
jaki mirisi, mirisni proizvodi ili hemikalije
respiratorne infekcije ukljuujui obinu prehladu
fiziki napor, vjebanje
jake emocije i stres
hladan zrak
odreeni lijekovi ukljuujui beta blokatore, acetilsalicilnu
kiselinu i ostale
nesteroidne protuupalne lijekove
gastroezofagealna refluksna bolest (GERB), GERB moe pokrenuti
napad astme ili ju
pogorati
sinusitis
3.2.2. Patofiziologija
Astma nastaje uslijed hronine upale dinih putova koja u konanici
dovodi do pojaanog
stezanja glatkog miija u njihovoj stijenci. Ova je promjena
jedan od imbenika koji dovode
do napada suenja dunih putova i klasinog simptoma zvidanja.
Suenje je u tipinim
sluajevima reverziblino, uz lijeenje i bez njega.U teim i
hroninim sluajevima dolazi do
promjena u grai dinih putova. Tipine promjene su poveanje broja
eozinofila i zadebljanje
lamine reticularis u bazalnoj membrani epitela, a kasnije moe
doi do zadebljanja miinog
sloja u stijenci uz poveanje broja lijezda koje izluuju sluz
(Slika 14.). Druge upalne stanice
koje se takoer nalaze su: limfociti, makrofazi i neutrofili.
3.2.3. Simptomi
Astma je obiljeena recidivirajuim napadima zvidanja, kratkoe
daha, pritiska u prsima i
kalja. Moe doi do stvaranja iskaljaja, no najee iskaljavanjem ne
dolazi do izbacivanja
nikakvog sadraja. Iskaljaj se moe pojaviti tijekom razdoblja
oporavka od napada, i tada je
slian gnoju jer sadri mnotvo leukocita eozinofila. Simptomi se
obino pogoravaju po noi
i u ranim jutarnjim satima, ili nakon tjelovjebe ili izlaganja
hladnom zraku. U nekih
bolesnika s astmom simptomi su rijetkost i obino se javljaju
nakon izlaganja okidaima, dok
drugi bolesnici mogu imati izraene i trajne simptome.
U bolesnika s astmom se, u usporedbi s ljudima koji od nje ne
boluju, ee pojavljuje niz
drugih poremeaja kao to je: gastroezofagealna refluksna bolest
(GERB), rinosinusitis i
opstruktivna apnea u snu. Takoer su u njih uestaliji i psiholoki
poremeaji, primjerice
anksiozni poremeaji koji se pojavljuju u 1652% i poremeaji
raspoloenja koji se pojavljuju
u 1441% bolesnika s astmom. Meutim nije poznato da li je astma
ta koja uzrokuje
psiholoke tegobe ili oni pak dovode do astme.
-
24
3.2.4. Prevencija
Dokazi o uinkovitosti postupaka za prevenciju razvoja astme su
slabi. Obeavajui postupci
su: ogranienje izlaganja dimu cigareta, kako in utero, tako i
nakon poroaja, dojenje te
boravak u jaslicama ili u veim obiteljima, ali niti jedan od
njih nije dovoljno dobro
potkrijepljen da bi ga se moglo preporuiti. Koristan moe biti i
rani kontakt s kunim
ljubimcima. Rezultati o povoljnom uinku izlaganja kunim
ljubimcima, meutim, nisu vrsti
te se preporuuje da osoba sa simptomima alergije odstrani kunog
ljubimca (ako ga ima) iz
svog kuanstva. Prehrambena ogranienja tijekom trudnoe ili
dojenja nisu se pokazala
uinkovitima te se stoga ne preporuuju. Smanjenje ili
odstranjenje podraavajuih spojeva iz
radnog okolia moe imati pozitivan uinak.
3.2.5. Lijeenje
Premda se astma ne moe izlijeiti, simptomi se u tipinim
sluajevima mogu ublaiti.
Potrebno je uiniti specifini, individualno prilgoeni plan za
proaktivno praenje i lijeenje
simptoma. On treba obuhvaati smanjeno izlaganje alergenima,
pretrage za odreivanje
izraenosti simptoma i primjenu lijekova. Plan treba zabiljeiti,
te savjetovati prilagoavanje
lijeenja, ovisno o promjenama izraenosti simptoma.
Najuinkovitije pri lijenju astme je pronalaenje okidaa, kao to
su dim cigareta, kuni
ljubimci ili aspirin, te ih izbjegavati. Ukoliko je izbjegavanje
okidaa nedovoljno, preporuuje
se primjena lijekova. Odabir lijeka se, izmeu ostaloga, zasniva
na izraenosti bolesti i
uestalosti simptoma. Specifini lijekovi za astmu se iroko dijele
u skupinu lijekova brzog
djelovanja i skupinu lijekova sporog djelovanja.
U bolesnika sa svakodnevnim napadima, primjenjuje se vea doza
inhalacijskih
kortikosteroida. Pri umjerenoj ili jakoj egzacerbaciji, ovim se
lijekovima dodaje i oralna
primjena kortikosteroida. Lijekovi se tipino proizvode u obliku
inhalatora u kombinaciji s
dodatnim spremnikom, ili kao inhalatori praka. Spremnik je
plastini cilindar u kojem se
lijek mijea sa zrakom, omoguujui uspjeniju primjenu cjelokupne
doze lijeka (Slika 15.).
Moe se koristiti i nebulizator. U bolesnika s blagim do
umjerenim simptomima primjena
putem nebulizatora i spremnika jednako je uinkovita, meutim ne
postoji dovoljno dokaza o
tome da li se njihova uinkovitost razlikuje u bolesnika s jako
izraenim simptomima.
Slika 15. Salbutamol inhalator koji se rabi pri napadima
astme
-
25
3.3. PNEUMONIJA (UPALA PLUA)
Upala plua ili pneumonija je akutna infekcija plunog tkiva
ukljuujui alveolarne prostore i
prostor izmeu alveola, tzv. intersticij. Uzrokovana je jednim od
brojnih moguih uzronika:
bakterijama, virusima, gljivicama, a moe nastati i udisanjem
(aspiracijom) praine, hemijskih
iritansa, hrane ili povraenog sadraja.
Slika 16. Pneumonija
Izraz pneumonija se ponekada koristi za ire oznaavanje bilo
kojeg stanja koje uzrokuje
upalu plua (uzrokovanu, na primjer, autoimunom boleu, hemijskim
opeklinama ili
reakcijama na lijekove); meutim, ova upala se tonije naziva
pneumonitis.
Pneumonija godinje pogaa oko 450 mililjuna ljudi, sedam posto
svjetskog stanovnitva, i
uzrokuje 4 milijuna smrti. Iako je William Osler u 19. stoljeu
nazivao pneumoniju
"kapetanom ubojicom", otkrie terapije antibioticima i cjepiva u
20. stoljeu je poboljala
izglede za preivljavanje. Meutim, u zemljama u razvoju te meu
vrlo starim, vrlo mladim i
hronino oboljelim osobama, pneumonija je i dalje glavni uzronik
smrti.
3.3.1. Uzronici
Pneumoniju prvenstveno izazivaju infekcije uzrokovane
bakterijama ili virusima te rjee
uzrokovane gljivicama i praivotinjama. Iako je identificirano
preko 100 vrsta infektivnih
uzronika, samo nekoliko je odgovorno za veinu sluajeva. Mijeane
infekcije virusima i
bakterijama mogu se javiti u do 45% infekcija kod djece i 15%
infekcija kod odraslih.
Uzronik moe promai izolaciji u priblino pola sluajeva unato
paljivom testiranju.
Lijenici danas dijele pneumonije na tzv. tipine-bakterijske i
atipine jer zahtijevaju razliito
lijeenje. Bakterijske pneumonije najee uzrokuju sljedee
bakterije: Streptococcus
pneumoniae (50 % sluajeva, slika 17.), Haemophilus influenzae i
Moraxella catarrhalis.
Atipine pneumonije uzrokuju bakterije kao Mycoplasma pneumoniae,
Chlamydia
pneumoniae, Legionella ali i respiratorni virusi. Mycoplasma
pneumoniae je karakteristian
-
26
uzronik manjih (obiteljskih), srednjih (u djejim kolektivima i u
kolama) i vrlo velikih
(gradskih i regionalnih) epidemija atipinih pneumonija. Velike
se epidemije pojavljuju u
dosta pravilnim vremenskim razmacima, svakih 4 do 6 godina.
Epidemija obino poinje u
jesen, razvija se postupno i traje vie mjeseci, sve do proljea.
Tada obino obolijevaju
kolska djeca i mlae odrasle osobe. Pneumonija je obino
uestalija, a katkad i tea u
djeaka nego u djevojica. Respiratorni su virusi vrlo esti
uzronici pneumonija u djece
(osobito djece mlae od pet godina).
Slika 17. Bakterija Streptococcus pneumoniae, uobiajeni uzronik
pneumonije
3.3.2. Simptomi
Tipini simptomi su kaalj, obino s iskaljajem (sputum), poviena
temperatura i ponekad
bol u prsima. Obino se simptomi razvijaju tijekom nekoliko dana
i ponekad su udrueni s
upalom pleure (pleuritis).
Bakterijska pneumonija vrlo se esto razvija nakon infekcije
gornjeg dinog sustava. Poetak
je obino nagao, s jednokratnom zimicom i tresavicom.
Karakteristini su sljedei znakovi:
tresavica koju prati vruica, bolovi pri disanju na zahvaenoj
strani, kaalj sa stvaranjem
iskaljaja (gnojni ili ravi) i oteano disanje. Mnogi bolesnici,
osobito oni visoke ivotne
dobi, mogu imati podmuklije simptome. Stariji bolesnici mogu
imati samo jedan od sljedeih
simptoma: povienu temperaturu, kaalj, slabost ili, to je osobito
esto, konfuziju (delirij).
Atipine pneumonije, u pravilu, imaju polagan, manje buran nastup
od bakterijskih, jer se
kliniki simptomi razvijaju postupno. Temperatura raste postupno,
a naraste i do visoke
vrijednosti, ali je izuzetno rijetko praena tresavicom. esti su
i drugi, tzv. opi simptomi -
glavobolja, bol u miiima i zglobovima, opa slabost i umor, a
katkad munina, povraanje i
proljev. Kaalj se obino zapaa nakon 3 do 4 dana, a redovito je
suh i nadraajan, bez
mogunosti iskaljavanja. Zbog nekarakteristinih simptoma
dijagnoza se postavlja kasnije
nego u bakterijskim pneumonijama, esto tek nakon rendgenskog
snimanja plua. Virusne
pneumonije se obino ne mogu i razlikovati od ostalih, ali su po
simptomima i znakovima
bolesti te po ostalim nalazima slinije atipinim
pneumonijama.
3.3.3. Lijeenje
U ljudi s visokim rizikom, kao to su oni s kirurkim zahvatom na
prsnom kou ili oslabljene
osobe, u sprjeavanju pneumonije pomau vjebe dubokog disanja i
lijeenje s ciljem da se
uklone luevine. I osobama s pneumonijom potrebno je ukloniti
luevine.
-
27
Sve vei broj bakterija koje uzrokuju upalu plua (pneumoniju)
razvile su rezistenciju
(otpornost) na antibiotike. Na primjer, mnogi stafilokoki
stvaraju enzime (penicilinaze) koji
sprjeavaju da ih penicilin ubije. Pneumokoki su takoer postali
rezistentniji na penicilin
zahvaljujui razliitim mehanizmima. Otpornost na antibiotike
predstavlja ozbiljan problem,
osobito u sluaju infekcija steenih u bolnici. Infekcije
rezistentnim stafilokokima mogu se
lijeiti antibioticima koji su uinkoviti i u prisustvu
penicilinaze, ali neki su stafilokoki postali
otporni i na te lijekove. Za te stafilokoke, esto se daje lijek
vankomicin. Stafilokokna
pneumonija sporo reagira na antibiotike, pa je bolesniku
potreban dugotrajan oporavak. esto
osobe koje nisu jako bolesne mogu uzimati antibiotike na usta i
ostati kod kue. Starije i one
sa zaduhom ili one koji imaju od prije bolest srca ili plua
smjeta se u bolnicu i daje
antibiotike intravenskim putom. Mogu im biti potrebiti i dodatni
kisik, infuzije i mehanika
potpora disanju.
3.3.4. Prevencija
Prevencija obuhvaa cijepljenje, javnozdravstvene mjere i
odgovarajue lijeenje drugih
postojeih bolesti. Kad bi se odgovarajue preventivne mjere
provele na globalnoj razini,
smatra se da bi se smrtnost u djece smanjila za 400 000
sluajeva, a kad bi odgovarajue
lijeenje bilo svuda dostupno taj broj bi se smanjio za 600 000
sluajeva.
Preporuuje se prestanak puenja i smanjenje unutarnjeg zagaenja
zraka. Uinkoviti
preventivni postupci su i pranje ruku i kaljanje u rukav (ne
zaklanjenje usta rukom). Zaraza
se moe sprijeiti i na nain da bolesnici nose zatitnu hirurku
masku.
-
28
3.4. TBC (TUBERKULOZA)
Tuberkuloza (TBC) je od davnina znana bolest koja je i danas
jedna od najozbiljnijih i
najrairenijih zaraznih bolesti. Godine 1990. Svjetska
zdravstvena organizacija procijenila je
kako je 1,7 milijardi ljudi prokueno bakterijom Mycobacterium
tuberculosis (tuberkulin-
pozitivni, slika 18.), od ega je kod 8 milijuna ljudi bolest
aktivna. Ukoliko se infekcija
tuberkulozom aktivira, u oko 90% bolesnika zahvaa plua. Velika
veina sluajeva aktivne
bolesti se nalazi u zemljama u razvoju, a 2,9 milijuna ljudi
godinje umire od ove bolesti.
Slika 18. Mycobacterium tuberculosis pod mikroskopom
3.4.1. Uzronik
Bacil tuberkuloze naziva se jo i Kochov bacil prema znanstveniku
koji je prvi otkrio i
izolirao ovu bakteriju 1882. godine. U zemljama u razvoju
predstavlja najei uzrok smrti.
Danas je etiopatogeneza (uzrok i razvoj) bolesti dobro
razjanjena, iako su promjene u
prevalenciji i osjetljivosti populacije u velikoj mjeri
promijenile klasine oblike pojavnosti
ove bolesti. Tuberkuloza se obino razvija nakon udisanja sitnih
kapljica, koje u zrak
dospijevaju kaljanjem ili kihanjem osobe zaraene Mycobacterium
tuberculosis. Udahnuti
bacili tuberkuloze najee se smjetaju u donjim dijelovima plua,
te je to uobiajeno mjesto
primarne infekcije. Tamo bacili bivaju "progutani" od strane
alveolarnih makrofaga, posebne
vrste stanica imunolokog sustava zaduenih za "ienje" plua od
svih stranih estica (ivih
i neivih). Meutim, makrofagi nisu u stanju kontrolirati
infekciju, koja napreduje tijekom tri
do etiri tjedna, dok konano aktivirani makrofagi i limfociti ne
ogranie bacile unutar tzv.
granuloma. Primarna infekcija je obino bez simptoma
(asimptomatska). Tijekom poetnih
nekoliko tjedana, bacili tuberkuloze mogu putem krvi i limfe
biti preneseni, doslovce u bilo
koji organ tijela.
3.4.2. Simptomi
Simptomi mogu biti bol u prsitu i dugotrajni kaalj praen
iskaljajem. Oko 25% bolesnika
nema nikakve simptome (odnosno, bolest je asimptomatska).
Ponekad se u iskaljaju nalazi
mala koliina krvi. U rijetkim sluajevima, bolest moe otetiti
stijenku plune arterije,
izazivajui obilno krvarenje koje se naziva Rasmussenova
aneurizma. Tuberkuloza moe
prijei u kroninu bolest i izazvati opseno oiljkavanje u gornjim
renjevima plua. Gornji
renjevi su ujedno i najee zahvaeni boleu. Razlog tome je
nepoznat, ali se smatra da se
-
29
moda radi o tome da je strujanje zraka u gornjim renjevima plua
izrazitije nego u donjima,
ili je uzrok slabiji protok limfe.
Dodatni simptomi:
umor
gubitak teine nono znojenje prilikom sluanja stetoskopom uje se
promijenjeni um disanja prekomjerno znojenje
oteene limfne lijezde bol u zglobovima
gubitak sluha
proljev
Kod djece dodatni simptomi ukljuuju:
temperaturu 38-39 C ubrzano disanje
nedostatak daha
kaalj
3.4.3. Patofiziologija
Infekcija s TBC zapoinje kad mikobakterije dospiju do plunih
alveola, gdje ulaze u alveolarne makrofage i dijele se u njihovim
endosomima. Primarno mjesto infekcije u
pluima naziva se " Ghonovo arite" i smjeteno je u gornjem dijelu
donjeg renja, ili u donjem dijelu gornjeg renja. Do tuberkuloze
plua moe doi i zarazom putem krvi, to se naziva Simonovo arite.
Simonovo se arite tipino nalazi u vrku plua.
Slika 19. Rendgenski snimak tuberkuloze
Tuberkuloza je granulomatozna upala. Granulomi su nakupine
upalnih stanica: makrofaga, T
limfocita i B limfocita, gdje limfociti okruuju zaraene
makrofage. Stvaranjem granuloma tijelo nastoji sprijeiti irenje
mikobakterija i stvara lokalno okruenje za lake meudjelovanje
stanica imunosnog sustava (Slika 19.).
-
30
3.4.4. Dijagnoza
Dijagnozu aktivne tuberkuloze je samo na osnovi znakova i
simptoma teko postaviti. Dijagnozu je teko postaviti i u osoba s
imunosupresijom. Meutim, osobe sa znakovima bolesti plua ili s opim
simptomima trajanja duljeg od dva tjedna mogle bi bolovati od
TBC-a. Tipine poetne pretrage su rendgen prsita i viestruko
nasaivanje sputuma na mikrobioloke hranjive podloge za uzgoj
acidorezistentnih bacila. Konana dijagnoza TBC se postavlja kad se
dokae prisutnost M. tuberculosis u kliniki uzetom uzorku (kao to je
primjerice sputum, gnoj ili tkivo uzeto biopsijom). Kako bi u
nasaenom uzorku krvi ili sputuma narastao ovaj uzronik koji se
sporo umnoava, moe biti potrebno i dva do est tjedana. Zbog toga se
s lijeenjem esto zapoinje prije nego to se uzgojem u kulturi dokae
postojanje uzronika.
3.4.5. Lijeenje
Bolest se moe razviti unutar nekoliko tjedana od primarne
infekcije, a mogu proi i godine prije nego li se razvije. Djeca,
starije i imunokompromitirane osobe (primjerice, osobe s
AIDS-om, bolesnici na kemoterapiji ili bolesnici nakon
transplantacije koji uzimaju
imunosupresivne lijekove) imaju vei rizik od brzog razvoja
bolesti. Kod plunog TBC-a, proirenost bolesti moe varirati, no bez
uinkovite terapije bolest vrlo brzo napreduje. Reaktivacija
tuberkuloze posljedica je aktivacije mirujuih bacila u udaljenim
mjestima. Ovakav tijek bolesti via se u 90% odraslih. Kada se
reaktivacija odigrava u pluima, najee zahvaa vrne i stranje
dijelove gornjih renjeva. Tipini rendgenski nalazi se jo uvijek
esto viaju.
Lijeenje tuberkuloze provodi se lijekovima koje nazivamo
antituberkulotici, a cilj je suzbijanje i izljeenje infekcije
(iskorjenjivanje ivih mikobakterija). U lijeenju tuberkuloze obino
se koristi nekoliko lijekova istovremeno primjerice, rifampicin,
izonijazid i pirazinamid. Standardna antituberkulotska terapija za
pluni oblik bolesti traje 6 mjeseci, no koristi se i u najveem
broju sluajeva kada bolest zahvaa i druge organe. Lijeenje se
nastavlja i 3 mjeseca nakon to su kulture iskaljaja postale
negativne. Bolniko lijeenje je potrebno kako bi se sprijeilo irenje
bolesti u opoj populaciji, i to sve do trenutka kada bolesnik vie
nije zarazan za okolinu, obino 2 do 4 tjedna nakon poetka terapije.
Nakon tog perioda bolesnik moe nastaviti s uobiajenim ivotnim
aktivnostima. Odmor, zdrav okoli (ist, suh zrak), smanjenje stresa
i kvalitetna prehrana bogata vitaminom C, sve su to faktori koji
mogu ubrzati i pospjeiti lijeenje i oporavak.
3.4.6. Prevencija
Napori za prevenciju i nadzor nad tuberkulozom se oslanjaju na
cijepljenje djece i otkrivanje
te odgovarajue lijeenje aktivnih sluajeva bolesti. Svjetska
zdravstvena organizacija (SZO) je posigla odreeni uspjeh primjenom
poboljanih naina lijeenja, tako da je uoen mali pad broja sluajeva
bolesti.
-
31
3.5. RAK PLUA
Postoje dvije vrste raka plua koje se zasnivaju na tome kako
stanice izgledaju pod
mikroskopom: rak malih stanica i rak velikih stanica. Stanice
raka svakog tipa rastu i ire se
na razliite naine, te se stoga i razliito lijee. Rak velikih
stanica plua obino je povezan s
prethodnim puenjem, pasivnim puenjem ili nenamjernim izlaganjem.
Openito, rak malih
stanica obino se ve proirio do postavljanja dijagnoze i lijei se
hemoterapijom i/ili
radioterapijom. Rak velikih stanica plua se ne mora proiriti do
postavljanja dijagnoze, te je
mogua kirurka resekcija ovog tipa. Metastazirani rak plua
(proireni rak plua) moe se
razviti u skoro svakom dijelu tijela, a uobiajeni organi su
mozak, kosti, kraljenika modina
i jetra. Lijeenje se zasniva na odreivanju vrste stanica raka,
te veliini primarnog tumora i
opsegu u kojem se proirio na limfne vorove ili mjesta
metastaziranja. Prognoza (mogunost
izljeenja) i izbor terapije ovisi o stadiju raka (je li zahvatio
samo plua ili se i proirio),
veliini tumora, vrsti raka, postoje li simptomi, te o opem
zdravstvenom stanju bolesnika.
3.5.1. Uzronici
Puenje cigareta je glavni uzrok oko 90% sluajeva raka plua u
mukaraca i oko 70% u ena.
Rak plua postao je ei u ena, jer vie ena pui cigarete. to vie
cigareta osoba popui, to
je vei rizik od raka plua.
Mali dio raka plua (oko 10-15% u mukaraca i 5% u ena) uzrokuju
tvari na koje se nailazi
ili udie pri radu. Rad s azbestom, zraenjem, arsenom, kromatima,
niklom, klorometil
eterima, fozgenom i emisijama iz visokih pei povezuje se s rakom
plua, premda obino
samo u ljudi koji takoer pue cigarete. Uloga oneienja zraka kao
uzroka raka plua je jo
uvijek nesigurna. Izloenost plinu radonu u kuama moe biti vana u
malom broju sluajeva.
Ponekad rak plua, posebno adenokarcinom i karcinom alveolarnih
stanica, nastaje u ljudi ija
su plua oiljkasto promijenjena zbog drugih bolesti kao to su
tuberkuloza i fibroza.
3.5.2. Tipovi raka plua
Vie od 90% raka plua poinje u bronhima (veliki dini putovi koji
plua opskrbljuju
zrakom). Takav se rak zove bronhogeni karcinom (karcinom
bronha). Tipovi karcinoma su:
karcinom ploastih stanica (planocelularni karcinom), karcinom
malih stanica (stanica poput
zobi ili tzv. mikrocelularni karcinom), karcinom velikih stanica
i adenokarcinom. Karcinom
alveolarnih stanica nastaje iz zranih mjehuria (alveole) plua.
Premda se taj rak moe
pojaviti samo na jednom mjestu (pojedinani izrataj), esto se
odmah razvija na vie mjesta u
pluima.
Rjei tumori plua su adenom bronha (koji moe biti kancerozan ili
nekancerozan),
hrskavini hamartom (nekancerozan) i sarkom (kancerozan). Limfom
je rak limfnog sustava.
Moe poeti u pluima ili se u njih proiriti.
Mnogi se rakovi, koji poinju drugdje u tijelu, ire u plua. Rak
se u plua najee iri iz
dojke, debelog crijeva, prostate, bubrega, titnjae, eluca, vrata
maternice, rektuma, testisa,
kostiju i koe.
-
32
3.5.3. Simptomi
Simptomi raka plua ovise o tipu, smjetaju i nainu na koji se
iri. Obino je glavni simptom
neprestani kaalj. Ljudi s hroninim bronhitisom koji obole od
raka plua esto primjeuju da
njihov kaalj postaje jai. Ako se moe iskaljati, iskaljaj je
proet krvlju. Ako rak raste u
nie smjetene krvne ile, moe uzrokovati teko krvarenje. Rak moe
izazvati hripanje
suavanjem dinih putova u kojima ili oko kojih raste. Suenje
bronha moe dovesti do
splasnua dijela plua koji bronh opskrbljuje, stanje koje se
naziva atalektaza. Druga
posljedica moe biti upala plua s kaljanjem, povienom
temperaturom, bolovima u prsnom
kou i zaduhom. Ako tumor raste u stijenku prsnog koa, moe
uzrokovati stalnu bol u
prsima.
Simptomi koji nastaju kasnije ukljuuju gubitak apetita, gubitak
teine i slabost. Rak plua
esto uzrokuje nakupljanje tekuine oko plua (pleuralni izljevi) ,
to dovodi do zaduhe. Ako
se rak iri unutar plua moe doi do teke zaduhe, niske razine
kisika u krvi i zatajenja srca.
Rak moe rasti u neke ivce vrata uzrokujui sputene vjee, malu
zjenicu, udubljeno oko i
smanjeno znojenje na jednoj strani lica. Skup tih simptoma
poznat je kao Hornerov sindrom.
Rak na plunom vrku moe rasti u ivce koji opskrbljuju ruku i
initi je bolnom, obamrlom i
slabom. Oteeni mogu biti i ivci glasnica to dovodi do
promuklosti.
Rak moe rasti neposredno u jednjak ili moe rasti blizu njega i
pritiskati ga dovodei do
potekoa pri gutanju. Ponekad se stvara nenormalan prolaz
(fistula) izmeu jednjaka i bronha
to uzrokuje jaki kaalj tijekom gutanja, jer hrana i tekuina
ulaze u plua.
Rak plua moe rasti u srce te prouzroiti nepravilni srani ritam,
poveanje srca ili pojavu
tekuine u perikardnoj vrei koja obavija srce. Rak moe rasti u
ili oko gornje uplje vene
(jedna od velikih vena u prsnom kou). Zaepljenje te vene
uzrokuje da se krv vraa natrag u
druge vene gornjeg dijela tijela. Vene na stijenci prsnog koa se
zato proiruju. Lice, vrat i
prednji dio prsnog koa ukljuujui prsa, nateku i postanu grimizno
obojeni. To stanje dovodi
i do zaduhe, glavobolje, poremeaja vida, vrtoglavice i
pospanosti. Obino se ti simptomi
pogoravaju kad se osoba nagne prema naprijed ili legne.
Rak plua moe se iriti i putem krvotoka u jetru, mozak,
nadbubrene lijezde i kosti. To se
moe dogoditi u ranom stadiju bolesti, naroito u sluaju karcinoma
malih stanica. Simptomi
kao to su zatajenje srca, smetenost, grevi i bol u kostima mogu
se
razviti i prije nego su postali oiti pluni problemi, to oteava
rano postavljanje dijagnoze.
Neki oblici raka plua lue hormone ili tvari nalik hormonima to
ima za posljedicu
nenormalno visoke razine hormona. Na primjer, karcinomi malih
stanica mogu luiti
kortikotropin, te uzrokovati Cushingov sindrom, ili
antidiuretski hormon koji dovodi do
zadravanja vode i niske razine natrija u krvi. Izvanredno veliko
stvaranje hormona moe
prouzroiti karcinoidni sindromcrvenilo lica, hripanje, proljev i
problemi sa sranim
zaliscima. Karcinom ploastih stanica moe luiti tvar slinu
hormonu koja dovodi do vrlo
visokih razina kalcija u krvi. Drugi hormonski sindromi vezani
uz rak plua ukljuuju
poveanje grudi u mukaraca (ginekomastija) i porast hormona
titnjae (hipertireoza). Mogu
se pojaviti i promjene na koi ukljuujui tamnjenje koe u pazuhu.
Rak plua ak moe
-
33
promijeniti veliinu prstiju na rukama i nogama i uzrokovati
promjene na zavrecima dugih
kostiju, to se moe vidjeti na rendgenogramu.
3.5.4. Dijagnoza
Lijenik istrauje mogunost raka plua kad bolesnik, posebno pua,
ima stalan ili sve jai
kaalj ili druge plune simptome (Slika 20.). Ponekad zasjenjenje
otkriveno na
rendgenogramu prsnog koa predstavlja prvi nalaz u pacijenata bez
simptoma koji upuuje na
dijagnozu i zahtijeva daljnju obradu.
Slika 20. Rendgenski snimak karcinoma plua
Rendgenogram prsnog koa moe otkriti veinu plunih tumora, premda
mu mogu
promaknuti mali tumori. Meutim, rendgenogram pokazuje samo
zasjenjenje na pluima to
nije dokaz raka. Obino je potrebna mikroskopska pretraga uzorka
tkiva. Ponekad uzorak
iskaljaja moe osigurati dovoljno materijala za takvu pretragu
(zove se citologija iskaljaja).
Da bi se dolo do tkiva moe se napraviti i bronhoskopija. Ako je
rak preduboko u pluima,
da bi se mogao dosei bronhoskopom, lijenik moe doi do uzorka
ubadanjem igle kroz kou
pod kontrolom kompjutorizirane tomografije (CT). Taj se postupak
zove iglena biopsija.
Nekada se do uzorka moe doi samo kirurkim zahvatom koji se
naziva torakotomija.
Lijenici razvrstavaju rak na temelju veliine tumora, proirenja u
oblinje limfne vorove i
na temelju proirenosti u udaljene organe. Razliite kategorije se
nazivaju stadijima. Stadij
raka upuuje na najprikladnije lijeenje i omoguuje lijeniku da
procijeni bolesnikovu
prognozu.
3.5.5. Lijeenje
Nekancerozni tumori bronha obino se uklanjanju kirurki jer mogu
zaepiti bronhe i
vremenom prijei u karcinom. esto lijenik ne moe biti siguran je
li tumor smjeten na rubu
plua sve dok ga se ne ukloni i ispita mikroskopski.
Kirurki zahvat je nekad mogu kod raka koji nije rak malih
stanica i koji se nije proirio
izvan plua. Premda se kirurki moe ukloniti 10-35% tumora,
uklanjanje nije uvijek i
izljeenje. Od ljudi koji imaju tumor koji raste polagano 25-40%
preivi barem 5 godina
nakon postavljanja dijagnoze. Takvi ljudi se moraju redovito
podvrgavati kontrolnim
-
34
pregledima, jer se rak plua vraa u 6-12% ljudi kojima je uinjen
kirurki zahvat. Postotak je
mnogo vii u onih koji nakon zahvata nastavljaju puiti.
Prije kirurkog zahvata lijenik obavi testove plune funkcije kako
bi odredio je li preostalo
pluno krilo u dovoljnoj mjeri funkcionalno sposobno. Ako su
rezultati testova loi, kirurki
zahvat ne dolazi u obzir. O koliini plua koju treba ukloniti
odluuje se tijekom zahvata, a to
se moe kretati od malog dijela plunog segmenta do itavog plunog
krila.
Ponekad se rak koji je nastao negdje izvan plua pa se zatim
proirio u plua, iz plua uklanja
nakon to je odstranjen na mjestu nastanka. Taj se postupak
rijetko preporuuje jer samo 10%
ljudi koji su mu bili podvrgnuti preivi 5 i vie godina.
Zbog toga to se karcinom plua malih stanica (mikrocelularni
karcinom) gotovo uvijek ve
proirio u udaljene dijelove tijela u vrijeme postavljanja
dijagnoze kirurki zahvat ne dolazi u
obzir. Umjesto toga taj se rak lijei kemoterapijom, ponekad u
kombinaciji sa zraenjem. U
oko 25% bolesnika kemoterapija bitno produljuje preivljenje.
Ljudi s karcinomom plua
malih stanica koji su dobro reagirali na kemoterapiju mogu imati
koristi od zraenja glave u
sluajevima kad se rak proirio na mozak.
Mnogi ljudi s rakom plua pokazuju bitno snienje plune funkcije
bili lijeeni ili ne. Terapija
kisikom i lijekovima koji proiruju dine putove moe olakati
potekoe pri disanju. Mnogi
ljudi s uznapredovalim rakom plua imaju takve bolove i potekoe
disanja da im se tjednima
i mjesecima prije smrti moraju davati velike doze narkotika.
Sreom, narkotici mogu bitno
pomoi ako se daju u primjerenim dozama.
-
35
4. ZAKLJUAK
Nakon svega navedenog mogao bih zakljuiti da se 90% ovih bolesti
javlja usljed nedovoljnje
panje o vlastitom ivotu i mislim da je glavni zakljuak ovog rada
taj da moramo preuzeti
preventivne mjere kako bismo zatitli svoje tijelo od raznih
vanjskih uticaja koji mogu
uzrokovati lake ali i tee bolesti respiratornog sistema
organa.
Meu najvanije spadaju puenje, sve vea izloenost stanovnitva
raznim fizikalnim i
hemijskim utjecajima povezanim s razvojem industrije i
tehnologije, psihiki stresovi,
pomanjkanje tjelesne aktivnosti. Plune bolesti ireverzibilno
(nepovratno) oteuju plua te
nastaje teka funkcijska nesposobnost i pogorava se kvaliteta
ivota. Posljednjih godina
smanjuje se raznovrsnost pristupa u lijeenju tih bolesti te se
objavljuje sve vie
meunarodnih smjernica i prijedloga radi prevencije, ranog
otkrivanja i lijeenja hroninih
plunih bolesti.
Bolesti dinoga sustava ve su dugo vremena meu vodeim bolestima u
strukturi
obolijevanja stanovnika. Zajednike su im znaajke: mnogostruki
uzroci, neprimjetan
poetak, hronian tijek, kao i za sada jo skromne mogunosti
sprjeavanja te nemogunost
potpunog izljeenja.
Najee vrijeme kada se infekcije javljaju su jesen i zima. Vrlo
su este i ine 2/3 svih
infekcija. Prema epidemiolokim statistikama, odrasli ovjek
godinje oboli 2-4 puta, a djeca
od 6-8 puta.
Vanost primarno preventivnog programa je osvijestiti i utjecati
na promjenu stila i naina
modernog ivota, koji naalost dovodi do sve veeg porasta broja
oboljelih od alergija, astme,
HOPB, , TBC-a, karcinoma plua itd.
-
36
LITERATURA
Knjige:
Filipovi M. (urednik) (1989.) Abecedna medicinska enciklopedija.
Sarajevo: Svjetlost,
Larousse
Internet:
http://hr.wikipedia.org/
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/bolesti-pluca-i-disnih-putova
http://www.plivazdravlje.hr/
http://www.simptomi.rs/index.php/bolesti/15-otorinolaringologija-bolesti-uha-grla-i-nosa/
http://abeceda-zdravlja.com
http://astma.rs/alergija
http://www.cybermed.hr/centri_a_z/astma
http://narodnilek.com
https://www.astrazeneca.hr
http://www.zdravstveni.com
http://www.bronhitis.rs
http://www.adiva.hr/
-
37
Datum predaje pismenog maturskog
rada:________________________________M.P.
Miljenje profesora mentora o radu:
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
_____________________________________________
Ocjena pismenog maturskog rada:
___________________________________
Datum odbrane pismenog maturskog rada:
____________________________
Komisija u sastavu: Potpis lanova komisije:
1 .Predsjednik___________________ _____________________
2. Ispitiva _____________________ _____________________
3. Stalni lan ____________________ _____________________
Napomena: Na osnovu Pravilnika o sadraju, nainu i postupku
polaganja mature u gimnaziji
(lan 8.stav 2), uenik se oslobaa odbrane pismenog maturskog
rada.
DA NE