Bolesti pčela sa imunologijom 1 Sadžaj: BOLESTI ODRASLIH PČELA.................................................................................................................................. 3 Bolesti pčela izazvane bakterijama ................................................................................................................ 3 Septikemija (Septicaemia) ......................................................................................................................... 3 Paratifus (Paratyphus) ............................................................................................................................... 4 Majska bolest ............................................................................................................................................. 5 Dizenterija .................................................................................................................................................. 5 Ostale bakterije kod pčela ......................................................................................................................... 7 Bolesti pčela izazvane gljivicama ................................................................................................................... 7 Aspergiloza (Aspergillosis) ......................................................................................................................... 7 Bolesti pčela izazvane virusima...................................................................................................................... 8 Paraliza pčela ............................................................................................................................................. 9 Hronična paraliza pčela (Crna bolest,crne pčele ,šumska bolest) ............................................................. 9 Ostali virusi pčela ..................................................................................................................................... 13 Bolesti pčela izazvane protozoama.............................................................................................................. 16 Nozemoza (Nosemosis, nozematoza) .......................................................................................................... 16 Amebna bolest (Ameboza, Amoebosis) ................................................................................................... 21 Ostale protozoe kod pčela ........................................................................................................................... 23 Gregarine ................................................................................................................................................. 23 Flagelate ................................................................................................................................................... 24 Bolesti izazvane akarinama i insektima ....................................................................................................... 24 Akaroza (Acarosis) .................................................................................................................................... 24 Varooza (Varoosis, varoatoza) ................................................................................................................. 27 Tropileloza................................................................................................................................................ 34 Senotenijaza (Senoteniasis, apimijaza,mijaza) ........................................................................................ 35 BOLESTI LEGLA ................................................................................................................................................. 37 Bakterijske bolesti ........................................................................................................................................ 37 Američka kuga legla (američka trulež, opaka trulež,Pestis apium) ......................................................... 37 Evropska kuga legla (Evropska trulež) ..................................................................................................... 41 Lažna kuga ................................................................................................................................................ 44 Kiselo leglo ............................................................................................................................................... 45
76
Embed
Bolesti pčela sa imunologijom insekata...Bolesti pčela sa imunologijom 6 košnicu prekriveni izmetom. Ovo stanje se javlja u toku zime, i može biti praćeno znatnim uginućem tzv.
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Bolesti pčela sa imunologijom
1
Sadžaj:
BOLESTI ODRASLIH PČELA .................................................................................................................................. 3
Bolesti pčela izazvane bakterijama ................................................................................................................ 3
Majska bolest ............................................................................................................................................. 5
Ostali virusi pčela ..................................................................................................................................... 13
Bolesti pčela izazvane protozoama .............................................................................................................. 16
Amebna bolest (Ameboza, Amoebosis) ................................................................................................... 21
Ostale protozoe kod pčela ........................................................................................................................... 23
BOLESTI LEGLA ................................................................................................................................................. 37
Bakterijske bolesti ........................................................................................................................................ 37
Američka kuga legla (američka trulež, opaka trulež,Pestis apium) ......................................................... 37
Neinfektivne bolesti pčela ............................................................................................................................... 50
Bolest šumske paše .................................................................................................................................. 51
Uticaj hrane na zdravlje pčela..................................................................................................................52
BOLESTI MATICE..............................................................................................................................................53
poklopaca. Kada skinemo poklopce u ćeliji se nalaze mrtve larve koja se lako izvlači iz ćelije i ima oblik
mešine. Promjene na larvama- gube kolutičavost i postaju mlohave-između kožice i tela larve nakuplja se
prozirna tekućina boje ćilibara koja kasnije postaje zamućena i gromuljičasta- propali organi postaju
kašasti- u početnom stadijumu oboljenja prljavožuta boja larve- u kasnijem toku crna boja. Promene na
odraslim pčelama- ne uzimaju pelud – nemogućnost proizvodnje matične mleči, ne dolazi do razvoja
masno bjelančevinastog tkiva- neotporne na stres (niske temperature u toku zime)- ne izgrađuju saće-
ubrzano postaju sakupljačice- nestaju iz košnice u dobi od tri sedmice i uginjavaju u prirodi. Specifičan znak
je pojava crne boje na području glave oboljele larve.
Ponekad u ljeto dolazi do „samoozdravljenja“ ,jer su pčele brojnije u odnosu na leglo,kada bolesne larve
izbaciju iz košnice.
Najčešće su ipak promene na larvama koje imaju boju ćilibara,nemaju miris,i nisu viskozni ili rastegljivi,bez
segmentacije su ,lako se izvlače iz ćelije ,jer košuljica ostaje intaktna. Kasnije usled desikacije prelaze u oblik
kraste koja ima oblik čuna.
DIJAGNOZA se postavlja laboratorijskom pretragom oboljelog legla. Na analizu se dostavlja komad
promjenjenog legla veličine 10 x 20cm umotan u papirnu ambalažu. NE: polivinil ambalaža i
staklo.Dijagnoza podrazumeva:
a) isključiti bakterijsku infekciju (pravljenje razmaza i bojenje po Gramu ili Giemsi);
b) imunodifuzijom u gelu;
c) biološkim ogledom na zdravim pčelinjim zajednicama kojima se daje sterilan filtrat dobijen od uginulih
larvi;
d) elektronskom mikroskopijom
TERAPIJA I PROFILAKSA:Ukoliko je bolest u jačem stepenu zahvatila pčelinju zajednicu preporučuje se
uništavanje kompletne zajednice.Prihranjivanje šećernim sirupom sa antibiotikom u maju mesecu,odnosno
vrši se tzv.nadražajno prehranjivanje.Radi se se dezinfekcija ramova,preseljivanje zajednica itd...Treba
suziti leglo-plodište.
Bolesti pčela sa imunologijom
47
Krečno leglo (Calkbrood)
Krečno leglo je bolest pčelinjeg legla izazvana gljivicom Ascosphaera apis, a javlja se i u radiličkom i
trutovskom leglu i predstavlja uglavnom benigno oboljenje koje čiji karakter zavisi od nespecifičnih faktora.
Rasprostranjena je u Evropi,Americi,Australiji,pa i kod nas.Nastanak bolesti zavisi od klimatskih faktora i
pojavljuje se periodično.
ETIOLOGIJA: Ascosphera apis je heterotalična askomiceta koja ima sposobnost da formira anteridije i
oogonije (stvara muški i ženski micelijum).Spajanjem polova stvaraju se okrugli fruktifiakcioni organi
odnosno ciste koje su ispunjeni sporama. Pucanjem cista spore se oslobađaju i daju micelijumski pupoljak
nakon 24 časa.
Uzročnik krečnog legla veoma je rasprostranjen i otporan i dugo preživljava u prirodi
(na tlu, u vodi), gdje ostaje zarazno sposoban više desetina godina. Preživljava i u crevu i sadržaju mednog
mehura odraslih pčela, a održavaju se i u zalihama peluda.
EPIZOOTIOLOGIJA: Primarni izvor zaraze su uginule pčelinje larve na čijoj površini su razvijena rasplodna
tijela sa sporama uzročnika bolesti. Pčele uglavnom iznose mumificirane ličinke iz stanica saća i izvan
košnice nekoliko dana nakon pojave prvih znakova bolesti, dok spore još nisu razvijene i tada se spore
stvaraju na izbačenim mumijama ispred leta košnica, odakle vetrom mogu biti raznesene po bližoj i daljoj
okolici pčelinjaka. Od košnice do košnice spore prenosi i pčelar: zamjenom saća, priborom, prihranjivanjem
zaraženim medom i peludom, pojačavanjem ili pripajanjem pčelinjih zajednica. Selidbe pčela na pašu
takođe su povećale mogućnost širenja bolesti. Bolest se javlja sporadično i može se pojavljivati tokom
cijelog leta (juni-avgust), a može i od aprila do oktobra Pored postojanja Ascosphaerae apis, za izbijanje
bolesti potrebno je prisustvo nepovoljnih uslova za razvoj larvi, kao što su hladnoća, povećana vlažnost,
nedostatak hrane, nekontrolisana upotreba antibiotika i akaricida, masovna primena pesticida i sve ve}ć
zagađivanje životne sredine. Sve ovo pogoduje brzom razvoju gljivica koje larvu u rekordnom vremenu
obaviju hifama, uslovljavajući njeno brzo uginuće. Bolest napada larve u trećem-četvrtom danu života, a u
košnicu je unose pčele sa tek sakupljenim polenom i nektarom. Smrt larvi nastupa neposredno pred ili
posle poklapanja ćelija.
Infekcija nastaje sporama Asc.apis koja u organizama larvi prodire perkutano ili preko alimentarnog
trakta,odnosno peroralno.
KLINIČKA SLIKA I PATOANATOMSKE PROMENE: Simptomi na larvama u leglu - U početku infekcije larve
su najpre bledo-žućkaste boje, meke, glatke, promenljivog oblika, a zatim imaju svetlo-žutu boju. Kasnije su
hrapave, na dodir se oseća konzistencija kože i mogu biti krte i lomljive. Oko njih se stvara beli micelijumski
omotač koji se naglo uvećava, potpuno ih obavije da bi na kraju ceo prazan prostor u ćeliji legla bio
ispunjen micelijumom. Micelijum tesno prianja na zadnji deo tela larve, dok glava obično ostaje slobodna,
suva i ima izgled dugmeta. U kasnijem stupnju infekcije, stare mumificirane larve se smanjuju zbog
dehidratacije i izgledaju kao da su pokrivene krečom – otuda i naziv “KREČNO LEGLO”. Larve na kasnijem
stupnju infekcije imaju prljavo tamno-zelenu boju. Simptomi na ramu saća sa leglom- Mlade inficirane larve
Bolesti pčela sa imunologijom
48
koje na prvi pogled još izgledaju zdrave, obično se nalaze raštrkane među zdravim leglom, dok se starije,
već mumificirane larve, nalaze u poklopljenim ćelijama ili nekad u ćelijama koje su pčele otvorile. Poklopci
ćelija su uglavnom normalnog izgleda ili mogu biti posuti pegama ili blago ugnuti. Na uzdužnom preseku
kroz saće sa poklopljenim leglom mumificirane larve lako ispadaju iz ćelija. Kada micelijum gljivice prođe
kroz poklopce ćelija i prekrije spoljnu stranu poklopaca, zatvoreno leglo ima izgled kao da je posuto
brašnom, krečom ili sivkastom prašinom.
DIJAGNOZA: Na osnovu kliničke slike, vremena pojavljivanja i činjenice da odrasle pčele radilice nisu
bolesne, treba posumnjati na krečno leglo. Tačna dijagnoza se postavlja u laboratoriji – mikroskopskim
pregledom mumificiranih larvi ili izolovanjem Ascosphaera apis na veštačkim hranljivim
podlogama.Mumificirane larve ili „mumije“ se mešaju sa vodom ili NaCl ,tako da se dobije suspenzija u
kojoj se mogu dijagnostikovati spore ili ciste sa sporama.Nekada se gljivica kultiviše na krompirovom
dekstroznom ili maltoznom agaru gde gljivice veoma brzo rastu.(5-7 cm za 10 dana) Kolonije se najbolje
razvijaju na temperaturi od 30C i imaju miris naranđe ili fermentisanog voća. Materijal za laboratorijsku
dijagnostiku je ram saća sa mumificiranim trutovskim ili radiličkim leglom ili isečak legla dimenzija 10 x 10-
14 cm. Svaki uzorak se ponaosob pakuje u kartonsku kutiju. PCR tehnika se koristi vrlo često u nekim
zemljama kao brz i tačan metod za dijagnozu krečnog legla.
TERAPIJA I PROFILAKSA:Krečno leglo se veoma teško suzbija i ne postoji specifičan preparat koji se može
koristiti u borbo protiv krečnog legla. Zato je izuzetno važno uočiti prisustvo Ascosphaera apis u samom
početku infekcije pčelinjeg legla, kada je zahvaćen mali deo pčelinjeg društva. Mere za suzbijanje ove
bolesti su najefikasnije u periodu ranog razvitka gljivice Ascosphaera apis, pre nego što se obavi sporulacija.
Međutim, bolest se najbolje suzbija biološkim merama, tj. držanjem jakih pčelinjih zajednica, sužavanjem
plodišta, utopljavanjem košnica, prehranjivanjem pčela i zamenom matice. Napadnuta pčelinja društva
treba trokratno u razmaku od 2 dana prihranjivati šećerno-mednim sirupom uz dodatak vitamina C. U
količinama od 250 ml. Na ovaj način se podstiče nagon pčela za uklanjanjem uginulih larvi i povećava
rezistentnost larvi na Ascosphaera apis. Od antimikotika se najčešće koristi nistatin.
U slučaju benignog toka bolesti dovoljno je da se ramovi sa bolesnim leglom izvade iz košnice, a
pčelinja zajednica dovede u dobro biološko uzgojno stanje (jake zajednice, suve košnice, preseljavanje
pčela sa leglom na suv i osunčan teren). U težim slučajevima infekcije neophodno je zameniti maticu, pčele
preneti u novu košnicu, a staru košnicu temeljno očistiti i dezinfikovati let-lampom. Saće sa bolesnim
leglom spaliti ili pretopiti, a takođe spaliti i sve otpatke iz košnice. U cilju podsticanja higijenskog ponašanja
preporučuje se nadražajno prihranjivanje ili posipanje prah šećerom. Moguće je da dođe i do
samoozdravljenja.
Kameno leglo (Stonebrood)
Kameno leglo predstavlja retku bolest pčelinjeg legla i odraslih pčela uzrokovana gljivicama iz roda
Aspergillus (fumigatus i flavus), a najčešća je vrsta Aspergillus flavus Link.Inače, ove gljivice mogu inficirati
i neke druge insekte ,a ponekad prouzrokovati respiratorne bolesti kod životinja kao i kod čovjeka. Larve
uginule od kamenog legla mogu biti poklopljene i nepoklopljene. U početku, oboljela larva ima belu boju
dok se kasnije pretvara u sivu ili zelenkasto žutu i postaje vrlo tvrda (kao kamen).
Bolesti pčela sa imunologijom
49
ETIOLOGIJA: Telo gljivice(micelijum) sastoji se iz končastih hifa, na čijem kraju se nalaze spore iz kojih
mogu da nastanu nove kolonije. Za razmnožavanje je potrebno dovoljno vlage i određena temperatura koja
za većinu plijesni iznosi 20-30°C, a za pripadnike vrsta Aspergillus i viša od 37°C. Ove gljivice su veoma
rasprostranjene u prirodi. Spore su okrugle ili nepravilno sfernog oblika, veličine 2x3 do 5x7 µm. Boja spora
može da bude beličasta, limunastožuta ili tamnozelena, a boja kolonija, zavisno od vrste uzročnika i starosti
procesa, žutosiva ili maslinasto mrka. Spore i hife su osjetljive na toplotu – temperatura od
60°C ubija ih za 30 minuta.
EPIZOOTIOLOGIJA: Glavni nespecifični faktor za nastanak bolesti je povećana vlažnost u košnicama i
slaba društva (za nastanak oboljenja kod sisara i ptica takođe pogoduje loša kondicija i oslabljenost
organizma delovanjem neke druge bolesti). S obzirom na to da se spore nalaze svuda, pčele ih unose u
košnicu polenom i nektarom, a mogu ih imati i na nogama, dlačicama i drugim dijelovima tijela. Hranjenjem
larvi pčele prenose spore na leglo, gdje se obično prvo i zapaža oboljenje koje se u tom slučaju naziva
kameno leglo. Inficiranje obično nastaje unošenjem spora u digestivni trakt, retko preko kutikule. Širenju
spora, osim preko pčela, doprinose i kontaminirani dijelovi košnice i pčelarski pribor. Moguća je veštačka
infekcija.Međutim, ne zna se nešto određeno o načinu širenja ove gljivice. Sigurno je da to pčelari čine
prenošenjem zaraženih okvira iz jedne košnice u drugu. Sasvim je moguće da i prihranjivanje sa medom
koji potiče iz zaraženih košnica može doprinijeti širenju kamenog legla. Najvjerovatnije da pretjerana
upotreba antibiotika uništava normalnu mikrofloru kod pčela i doprinosi nastanku kamenog
legla.Pretjerana vlaga na pčelinjaku i slaba ventilacija u košnicama, kao i prihranjivanje šećernim sirupom
koji sadrži previše vode, može doprinijeti razvoju gljivičnih oboljenja
KLINIČKA SLIKA I PATOANATOMSKE PROMENE:Spore ovih gljivica mogu klijati na spoljnjem omotaču
pčelinje larve, ali glavno zaražavanje ide preko organa za varenje. Unutrašnjiorgani se brzo pune micelijama
koje probijaju kutikulu (kožu) larve blizu zadnjeg dijela tela da bi potom za 2-3 dana obuhvatile cijelu
površinu larve. Gljivice mogu proklijati i u odrasloj pčeli i razviti se na sličan način kao u larvi.
Zaražene pčele gube moć letenja, postaju nemirne i hodaju široko dižući noge. Pred uginjavanje napuštaju
košnicu, pa pčelar vrlo teško opaža znakove bolesti.Larve ugiinjavaju 5 ili 6 dana ,odnosno kada se potpuno
ispruže. U nepoklopljenom leglu je vidljiv „filc“ od micelijuma,koji ispunjava ceo prostor u ćeliji oko
larve.Dolazi do fruktifikacije , a kada micelujum sazri larve podsećaju na male „kamenčiće“.Kod
poklopljenog legla micelijum prolazi kroz poklopce koji izgledaju kao prekriveni mahovinom. Ćelije i
larve,odnosno ove skupine slične mahovini su pune spora aspergilusa.
DIJAGNOZA: : Dijagnoza se postavlja u labaratoriji mikroskopskim pregledom i kulturelno. Za mikroskopski
pregled uzimaju se delovi leševa pčele potopljenih u kap 50% glicerola ili u fiziološkom rastvoru. Ovako
dobijena suspenzija predstavlja nativni preparat. Izolovanje Asperilus flavus se izvodi uglavnom na
Sabourand agaru. Pri radu treba biti oprezan i obavezno nositi zaštitnu masku jer je aspergiloza ili krečno
leglo zoonoza. Diferencijalno treba odvojiti: krečno leglo, infekciju Penicilliumom i drugim aspergilusima
(niger,fumigatus) koji imaju drugačije morfološke osobine.
TERAPIJA I PROFILAKSA:Nema nekog specifičnog preparata za tretiranje pčelinjih zajednica koja su
napadnuta gljivicama ove vrste. Aspergiloza pčela ili kamenno leglo se retko javlja, međutim, s obzirom na
to da je u pitanju zoonoza, bolest opasna po čoveka, u slučaju pojave potrebno je poštovati propisane
Bolesti pčela sa imunologijom
50
veterinarsko-sanitarne mere i pristupiti uništavanje zaražene zajednice (pčele, leglo, tj. okviri sa saćem,
utopljavajući materijal ...). Ispražnjene košnice treba prvo mehanički očistiti (leševe i otpadni materijal
spaliti) a zatim ih, kao i sav pribor dezinfikovati. Košnice se mogu tretirati i plamenom let lampe. Poslije
primene i delovanja dezinficijensa košnice treba oprati toplom vodom i ostaviti da se osuše. Zemljišta u
okolini košnica takođe treba dezinfikovati (4% rastvorom formaldehida, 10 l/m² i prekopati do dubine od
10 do 15cm. Med i pergu ne treba koristiti za ishranu pčela; med iz plodišta treba uništiti, a onaj iz
medišta može da se upotrebi samo u konditorskoj industriji (neprerađen nije za ishranu ljudi). Smatra se da
na pčelinjaku nema zaraze mesec dana posle sprovođenja svih navedenih mera i izvršene završne
dezinfekcije. Pri radu sa sumnjivim zajednicama i zaraženim materijalom treba koristiti zaštitne naočare,
rukavice i povez za nos i usta, kao mere preventive.
Neinfektivne bolesti pčela
Prehlađeno leglo
Prehlađeno leglo je nezarazna bolest pčelinjeg legla uzrokovana nedovoljnim grijanjem i
nedovoljnom prehranom pčelinjeg legla. Najčešće se javlja u rano proljeće pri naglom padu temperature.
Pčele se tada stisnu u zimsko klupko, a dio legla na krajnjim delovima saća može ostati izvan klupka,
prehladi se i uginjava. Pčelinje leglo se dobro razvija samo ako ga pčele griju svojim telima i proizvode
temperaturu od 34 do 35°C. Mlade su pčelinje larve vrlo osetljive na promene temperature i nedostatak
hrane, pa prve uginjavaju. Nešto su otpornije starije pčelinje larve i poklopljeno pčelinje leglo, ali ako je
duže izloženo nižoj temperaturi i ono uginjava. Otvaranje i dugo pregledavanje košnica za hladna vremena
može izazvati uginjvanje pčelinjeg legla. Leglo uginjava i u slučaju trovanja pčela, kada naglo ugine znatni
broj pčela radilica pa preostale pčele ne mogu dovoljno grijati i hraniti leglo. Uginule larve se suše i
poprimaju smeđu do crnu boju. Ako se u njima razmnožavaju nespecifične bakterije trulenja,
tada se raspadaju u kašastu masu kiselog zadaha. Kada ugine veći broj larvi, pčelinja zajednica slabi i
stvaraju se povoljni uslovi za razvoj drugih bolesti kao evropske gnjiloće i krečnog legla. Košnice u proljeće
treba utopliti i ne otvarati bez velike potrebe ukoliko se želi sprečiti pojava ovog oboljenja. Bolesnim
zajednicama potrebno je suziti plodište i prihraniti ih šećernom otopinom. Za sprečavanje
razvoija mikroorganizama daje se svaki drugi dan po pola litre šećernog sirupa sa antibioticima,ali danas se
sve više antibiotici žele izbegavati zbog neopravdane upotrebe.
Pregrejano leglo
Pregrajano leglo je nezarazna bolest pčelinjeg legla uzrokovana porastom temperature u području
saća gdje se razvija pčelinje leglo. Najčešće se bolest javlja prilikom zatvaranja i selenja košnica na pašu.
Bolesti pčela sa imunologijom
51
Mlado pčelinje leglo jednako je osjetljivo na povećanje kao i na pad temperature. Ako se vanjska
temperatura eksteremno povisi ili ako su košnice izložene direktnoj sunčevoj svetlosti, pčele prskaju leglo
vodom i ventiliraju krilima i dugo vremena mogu održavati optimalnu temperaturu za razvoj legla.
Međutim, ako zatvorimo pčelinje leto nastaje jako uzbuđenje unutar pčelinje zajednice pa se temperatura
znatno povisi. Ako se pravovremeno ne otvore ventilacijske mreže, te ukoliko se pčele ne prskaju vodom,
može doći do tolikog povećanja temperature da pčelinje leglo počinje uginjavati. Prvo uginjavaju najmlađe
pčelinje larve, zatim starije savijene larve, pa ispružene larve i na kraju lutke i jaja.Pregrijavanje legla
najčešće nastupa tokom seobe na pašu. Kako su tada pčelinje zajednice obično vrlo jake, one brzo nakon
otvaranja košnice odstrane uginule mlade pčelinje larve, pa pčelar pri pregledu zajednice ništa ne
primjećuje. Ako je došlo do uginjavanja poklopljenog legla, promjene se duže vremena zadržavaju na saću i
lakše se uočavaju. U suzbijanju bolesti važno je ukloniti uzroke koji dovode do pregrijavanja pčelinjeg legla.
Prije zatvaranja košnica treba osigurati dobro prozračivanje košnice i dovoljne zalihe vode.
Bolest šumske paše
Bolest šumske paše je nezarazna bolest odraslih pčela radilica, uzrokovana uzimanjem velikih
količina slatkih supstanci uz istovremeni nedostatak belančevina, odnosno peludi. Javlja se uglavnom
tokom šumske paše pa odatle i naziv bolesti.Pčele u svojoj hrani moraju imati sve glavne sastojke :
ugljeno.hidrate, masti minerale i vitamine. Cvetovi biljaka pružaju pčeli sve te sastojke, nektar je izvor
ugljenohidrata, a pelud svega ostalog. Pčele osim hrane na cvetovima, sklupljaju i sve ostale slatke tvari
koje nađu u prirodi. Prvenstveno se to odnosi na slatke sokove biljaka koje izlučuju nakon napada biljnih
ušiju. Tako nastaje medljika koja je posebno obilna u hrastovim i jelovim šumama. Ako pčelar smesti
pčelinjak u takvim gustim šumama, tada pčele ne mogu doći do cvetova gdje bi sakupile pelud. Jaki unos
medljike zahtijeva puno enzima invertaze za pretvaranje složenih šećera u jednostavne koji se nalaze u
medu. Za to pčelama treba puno peludi, pa uskoro potroše sve zalihe. Stoga je u medu od medljike uvijek
veći postotak saharoze. Tokom duge šumske paše zbog nedostatka peludi znatno se smanji i uzgoj legla. U
takvim uslovima nedostatka belančevina u hrani pčele sakupljačice gube dlačice pa dolazi do izražaja
temeljna boja hitinskog oklopa. Prije sa ova bolest često mešala sa pojedinim oblicima pčelinjih
paraliza(bolest crnih pčela). Međutim, kod bolesti šumske paše pčele ne pokazuju znakove
nekoordiniranog kretanja. Bolest šumske paše može se spriječiti tako da se pčelinje zajednice postavljaju uz
rub šume u područje gdje ima livada kako bi mogle skupljati pelud.
NEDOSTATAK KVALITETNE HRANE (PERGE, POLENA I MEDA) ,POREMEĆAJ EKOSISTEMSKIH ODNOSA,
METODE PČELARENJA I NJIHOV UTICAJ NA ZDAVLJE PČELA
Globalni klimatski poremećaji, zagađenost životne sredine, "hemizacija" svih oblasti ljudske
delatnosti, a naročito poljoprivredne proizvodnje, imaju za posledicu poremećaje u ekosistemima,
smanjenu ili mnogim problemima opterećenu biljnu produkciju, a samim tim i poremećaje u produkciji
dovoljne količine kvalitetne prirodne hrane za pčelinje zajednice. Naime, s jedne strane, intezivna primena
Bolesti pčela sa imunologijom
52
pesticida utiče na produkciju nedovoljne količine kvalitetnog polena, koji je osnova za dobijenje kvalitetne
perge, a perga je izvor proteina za pčele. S druge strane, smanjenje stočnog fonda (pre svega ovaca i koza),
a samim tim i smanjena produkcija prirodnog đubriva, dovodi do značajno manje produkcije kvalitetnog
nektara i polena, jer su mnoge biljne vrste zbog slabije prihrane ili smanjile produkciju ili su nestale sa
livada i pašnjaka. Samo na Pešteru i Homolju stočni fond je smanjen 10 puta u odnosu na 1989, a samim
tim i produkcija organskog đubriva po jedinici površine je isto toliko manja. Ova računica je jasnija ako se
ima na umu da jedno grlo, npr. ovca, dnevno produkuje do 500g fecesa i mokraće zajedno, te ako je bilo
150000 slobodno ispašnih grla na Pešteru i nešto manje na Homolju (oko 100000 grla), a sada je 10 puta
manje na oba područja, potpuno je jasno koliko je manja i produkcija organskog đubriva. Osim toga, u
istom periodu je došlo do povećanja broja pčelinjih zajednica, jer su mnogi na ovim prostorima u
pčelarstvu videli dobru dopunu kućnog budžeta, tim pre ako se imaju na umu svi događaji na području
bivše SFRJ. Pčelari u pokušajima da što više zarade, zaboravljaju na biološke potrebe pčela. Naime, pčelari
oduzimaju pčelama ne samo "višak meda", već i med iz plodišta. Med iz plodišta pripada samo pčelama i
taj med nije samo izvor energije, već i izvor esencijalnih aminokiselina, mikro i makroelemenata, vitamina i
drugih aktivnih supstanci, jer med u plodištu nije nektar. To je biološki aktivna supstanca nastala preradom
nektara i mešanjem istog sa sekretima žlezda medonosne pčele, i ne samo to, med u plodištu sadrži znatne
količine polena, koji stajanjem u medu, pod dejstvom kiselina iz meda, kao i pod dejstvom enzima
egzokrinih žlezda pčela, puca (pucaju celulozni omotači, egzina i intina, koji su i za pčele nesvariva prepreka
kao i za ostale životinje), pa se sadržaj polenovih zrna se meša sa medom. Tako med u plodištu predstavlja
izuzetno kvalitetnu energetsku i proteinsku hranu za pčele. Ova hrana je najznačajniji faktor za
prezimljavanje i brzi prolećni razvoj pčelinjeg društva, a pčeleri ga uzimaju pčelama. Na taj način pčelari
preve višestruke štete i sebi i pčelinjim zajednicama. Uzeti med iz plodišta znači uzeti i med sa reziduama
raznih preparata (amitraza-Mitaka, kumafosa-Perizina, cimiazolhidrohlorida-Apitola, flumetrina-Varoastop,
fluvalinata, dicikloheksilamina-Fumagilina) kojima je pčelar tretirao pčele u plodištu, pa je i med u njemu
može biti kontaminiran pesticima dospelih direktno (tokom jesenjeg i zimsko-prolećnog tretmana) ili
posredno iz već ranije kontaminiranog voska. Taj med nije za ljudsku upotrebu. S druge strane,
oduzimanjem meda iz plodišta, pčelama se oduzima najkvalitetnija hrana, sto utiče na razvojne mogućnosti
i preživljavanje zajednice, ali i na imuni sistem kako svake pojedinačne pčele, tako i zajednice kao
organizma u celini. Zbog oduzimanja ovog meda umanjuje se razvojni potencijal pčelinjeg društva,
narušava se uzrasna struktura pčela, a dodatkom šećera-"šećerizacijom", kao "zamenom" za med (jer šećer
nikako ne može biti adekvatna zamena za med, nego je samo nužno zlo) pčele se dodatno iscrpljuju, pa
društvo neće biti spremno za glavni medober. Zbog narušavanja uzrasne strukture, smanjen je i broj
sanitarnih pčela (kućne pčele starosti od 12 do 18 dana), a samim tim i odbrambeni potencijal pčelinje
zajednice na sve poznate i u košnici uvek prisutne uzročnike bolesti , kao što su: Paenibacillus larvae,
Nosema apis, Nosema ceranae, Ascosphaera apis, Varroa destructor i razni virusi. Med iz plodišta zajedno
sa propolisom utiče na mikroklimu košnice, jer reguliše vlagu, temperaturu i razmenu gasova u košnici.
Kada je povećana vlaga u košnici, što može štetno uticati na temperaturni režim košnice, prisutni med u
plodištu, zbog svojih higroskopskih sposobnosti, upija vlagu i tako potpomaže pčelama u regulisanju režima
vlage i toplote u leglu. Kada je smanjena vlaga u košnici (leti pri visokim dnevnim temperaturama), med iz
plodišta ispušta vodu i potpomaže održavanje optimalne vlage i temperature u košnici. Tada su pčele
pošteđene lepezanja, donošenja i raspršivanja vode u košnici radi rashlađivanja i mogu se usmeriti na
medober, pa je tako i prinos po društvu veći. Poznato je da je povećana vlaga uslov za pojavu gljivica
Bolesti pčela sa imunologijom
53
(izazivači krečnog legla - Ascosphaera apis, nozematoze-Nosema apis i Nosema ceranae). Kasnije, kako
dolazi proleće, spoljne temperature su sve više, a raste i temperatura u košnici, te postaje suvlje, a ako je
društvo slabije i nema meda dolazi do drastičnog pada vlage u leglu. Leglo se isušuje, pati zbog nedostatka
vlage i uginjava, stvarajući uslove za pojavu bakterijskih infekcija. Svakako, svoj danak uzima i krpelj Varroa
destructor, ne samo kao ektoparazit legla i odraslih pčela, već i kao vektor mešovitih virusnih infekcija. Uz
sve navedeno, med sa propolisom ima još i antimikotični i bakteriostatski efekat.
Uz propolis i med, imunološkim sposobnostima pčelinje zajednice doprinosi i polen, a njega je ili
manje ili je slabijeg kvaliteta. Nije polen istog kvaliteta tokom cele pašne sezone. Najbolji je polen ranih
polinarica (efemernih cvetnica), zatim polen leske, vrbe, voćnih vrsta, livadskih trava, kukuruza, sofore itd.
Globalni klimatski poremećaji uticali su i na dinamiku cvetanja, ali i korišćenja polena pojedinih polinarica.
Na primer, ove godine slabo je bilo polena efemernih cvetnica, leske i dženarike, ili ako ga je bilo, teško je
bio iskoristljiv zbog lošeg vremena. Na kvalitet polena i nektara utiču i razni pesticidi. Pored silnih drugih
pesticida, koji se koriste u povrtarstvu, ratarstvu i voćarstvu, u zadnje vreme sve se više koriste i pesticidi
na bazi imidakloprida, (GAUCHO 600-FS, Bayer i IMIDOR, 70 WS, Stockton za suncokret i kukuruz; PRESTIGE
290-FS, Bayer; CONFIDOR 200-SL, Bayer za krompir; MONTUR FS 190, Bayer za šećernu repu) ili preparati
na bazi fipronila (COSMOS 500 FE, BASF i REGENT 800-WG, BASF). Ovi insekticida su otrovni za pčele
(neonikotinoidi-imidakloprid i fipronili), deluju kontaktno i digestivno, a usvajaju se korenom biljke i
prenose provodnim sistemom u više biljne organe: cvet (akumuliraju se u nektaru i polenu), plod, listove i
seme, gde se veoma dugo zadržavaju (Šovljanski, 2008a,b). Neonikotinoidi (imidakloprid) deluju na
receptore acetilholina (lažno se predstavljajući kao primaoci impulsa), dok fipronil deluje na “sporedni
kanal” hlornih jona, podižući propustljivost membrane nervne ćelije. Pčele u potrazi za hranom sakupljajući
nektar pamte miris cvetajućih biljaka, tako formirajući neku vrstu mirisne mape koja će im koristiti za
buduće letove. Međutim, navedeni insekticidi oštećuju centre u mozgu odgovorne za memoriju i
orjentaciju, izazivajući dezorjentaciju pčela. Pčele ne znaju da se vrate u košnicu, lutaju i uginu od gladi.
Pčele su uznemirene sa nekoordiniranim ponašanjem pri sakupljanju polena i nektara. Viđaju se na
glavicama suncokreta kako vise, najpre su vrlo aktivne, a zatim postaju apatične sa grčevima i klonulošću,
što se na kraju završava uginućem.
BOLESTI I ANOMALIJE MATICE
Matice mogu da obole od svih bolesti od kojih boluju pčele radilice i trutovi, pa se i mere koje se
koriste za lečenje pčelinjeg društva koriste i u lečenju matica. Međutim, kod matica se javljaju i oboljenja
organa za razmnožavanje, što može da uspori nošenje jaja ili dovede do njegovog potpunog
prestanka.Matica najčešće oboleva od nozemoze i tada predstavlja opasnost za cello pčelinje društvo, jer
izbacuje izmet po košnici doprinoseći širenju bolesti. Kod mladih matica obolelih od nozeme može odmah
Bolesti pčela sa imunologijom
54
posle sparivanja da dođe do začepljenja jajovoda.Poznato je da braula može najviše da ošteti maticu,jer se
matica najbolje hrani. Bolest matice koje su važne za opšte znanje studenta i samog pčelara su sledeće:
1. Melanoza- predstavlja bolest ovarijuma koje se javlja kako kod maldih,tako i kod dtarijih
matica i dovodi do steriliteta. Karakteriše se promenama na ovarijumima,koji menjaju boju
od normalne beložućkaste do crne boje. Melanoza je naziv za više stanja kod matice:
Bolest crnih jaja- predstavlja disproteinemiju albumina i njegove dekompenzacije u
jajnicima ,kada se stvara melanin. Tada se u jajničkim tubama stvara zrnaste mase
degenerisanog tkiva žute do smeđe boje ,ili čak crne boje. Ova masa se nalazi u zoni
formiranja jaja.
Melanoza H – predstavlja slučajeve analogne bolesti crnih jaja. Patogeni MO je
uzročnik i sličan je kvascima. Melanoza jajnika prouzrokovana je gljivicom
Melanosella mors apis, koja se naseljava u oviduktima matice. Usled stvaranja
mrkog pigmenta melanina jajnici imaju tamnosmeđu boju. Obolela matica ne može
da nosi jaja, pa je treba što pre zameniti. Same pčele, kada osete da je matica
onesposobljena da obavlja svoje funkcije, pokušavaju da obave tihu zamenu.
Infekcija nastaje najverovatnije peroralno,moguća ja veštačka vaginalna infekcija.
Melanoza B – stvaraju se crna nodularna žarišta na jajnicima. Oboljenje je često i
ispoljava se kod mlađih matica. Ima blag tok koji lagano vodi do steriliteta. Uzročnik
je koliformna i peritriha bakterija Aerobacterium cloacae Jordani.
2. Nošenje nedozrelih jaja- dešava se kada normalno oplođena matica polaže radičička jaja u
kojima započne razvoj embriona, ali koji pre ili kasnije ugine. Za takva jaja u pčelarstvu
koristio izraz da “nema jaja”. Ovi slučajevi se uglavnom javljaju kod mladih matica u početku
nošenja. Jaja su splljoštena ,brzo se suše i pčele ih brzo izbaciju iz košnice.Jaja mogu biti
normalna,ali se tad nazivaju abortivna. Naime,počinje razvoj embriona,ali koji ubrzo ugine.
Ova bolest je nasledna I maticu treba zameniti.
3. Neoplođena jaja- Matica može zbog više razloga nositi neoplođena jaja. Najčešće se to zbiva
jer se nije parila, npr. zbog lošeg vremena ili je potrošila svu zalihu semena. Nekad dolazi i do
uginjavnja dela spermatozoida u semenskom mehuru.. Zdravi spermatozoidi imaju dugi
ispružen rep, dok se uginuli saviju u krugove. Utvrđeno je da je ta pojava, uzrokovana
prehladom matice, nepažljivim pritiskom na trbuh već sparene matice ili poremećajima u
radu žlezda koje hrane spermatozoida u semenskom mehuru,koji naglo i rano propadaju.
4. Opstrukcija ovidukta spermatozoidima- abdomen kod ovakve matice je nabrekao I povijen
je prema dole. Matica ,iako normalno oplođena ne može da nosi jaja. Otvaranjem
abdomena matice zapažaju se ovidukti koji su prošireni u vidu voljke. Mikroskopiranjem
njihovog sadržaja se zapažaju semene ćelije slepljene u viskoznoj masi.
5. Opstrukcija genitalnih kanala ekskrementima- kod matica se tada primećuje preoširen
zadnjideo tela iu koga viri “čep” bele ili mrke boje fecesa. Ova masa nekada može da zatvori
Bolesti pčela sa imunologijom
55
I vaginu I ometa nošenje jaja. Ako se začep genotalnog otvora primeti na vreme, moguće je
stvrdnutu masu pažljivo izvući pincetom, pa matica ponovno počinje nositi jaja.
6. Katelepsija- oduzetost matice – jeste bolest koju ne prouzrokuju ni mikroorganizmi ni paraziti, već nastaje kada se matica uznemirava, izazivajući oduzetost i gubitak pokretljivosti - praktično, matica postaje paralizovana. Ovakvo stanje relativno brzo prolazi - za nekoliko minuta do jednog sata. Do katalepsije matice može doći i usled dejstva statičkog elektriciteta, pa se zato ne preporučuje rad sa opremom od materijala koji lako stvara statički elektricitet.
Anomalije matice su sledeće: 1. Zakržljala matica ili matica kepec- poremećaj rasta matice kada zajednica oskudeva u hrani. Matice
u ovom primeru zbog nedovoljne ishrabe dostiže jedva veličinu radilice,ali bez ijedne anomalije u anatomskom smislu.Takve matice su sterilne.
2. Deformisana krila- nastaje u proleće kada naglo zahladi. PRoces deformacije počinje u stedijumu nimfe. Matica uzmesto krila ima samo patrljke.
3. Hipoplazija ovarijuma- pojava koja dovodi do sterulliteta.Ovarijumi su mali i slabo razvijeni,iako je ostali genitalni trakt u funkciji.
4. Nerazvijeni ovidukti – predstavljaju češću pojavu koja dovodi do steriliteta,jer su dva ovidukta rudimentirani. Između ovidukta I vagine ne postoji nikakva veza,što naravno dovoi do steriliteta.
5. Promena u toku starenja- senilna atrofija koja predstavlja fiziološku pojavu. Prve promene su u otrovnoj žlezdi,odnosno divertikulumima koji menjaju boju,postaju crni,kasnije degenerišu i Malpigijevi sudovi koji postaju tamnizelene boje. Najvažniji process u ovome procesu su promene na genitalnim organima koji prate sterilitet. Tada se matica menja,od strane pčelara ili pak od strane pčelinje zajednice.
U svim slučajevima kada je matica obolela, ili ima bilo kakvu manu, najefikasnija mera zaštite takvog
pčelinjeg društva je hitna zamena matice mladom, zdravom i selekcionisanom maticom. Zato je veoma
važno da se na vreme zapazi bolesna, ili „felerična” matica, a da pčelinjak uvek ima na raspolaganju
rezervnu, selekcionisanu i sparenu maticu. Ipak, treba imati na umu da kod oboljenja matica od iste bolesti
od koje boluje i celo pčelinje društvo njena zamena neće mnogo pomoći, ako se lečenju ne podvrgne i
samo pčelinje društvo.
ŠTETOČINE PČELA
Kao i sva druga bića tako i medonosne pčele, pored bolesti i parazita, imaju i mnogo različitih
neprijatelja koji im mogu nanijeti manjeili veće štete.Ako pčelar izvrši određenu preventivnu zaštitu,
pčelinje društvo neće imati većih problema. Neosporno je, da neke štetočine, iako se
smatraju beznačajnim, dugoročno mogu mnogo doprinijeti slabljenju, pa i uništenju pčelinjeg društva. Od
štetočina su ugrožene kako pčele i leglo tako i njihovi proizvodi: med, vosak i polen. To važi i za pčelinja
staništa (košnice) i okvire u njima.
Bolesti pčela sa imunologijom
56
Štetočine pčela
Voskovi moljci
Najveće štetočine pčelinjeg saća su veliki voskov moljac Galleria mellonella L. i mali voskov moljac
Achroea grisella. Fabr. Odrasli leptirići ne nanose štete već njihovi razvojni stadijumi kao što su larva i
lutka. Ti kokoni oštećuju i drvene dijelove okvira i košnica. Pored ove dvije vrste moljca postoji i niz drugih
štetočina koje se pojavljuju na saću i pčelinjim proizvodima, ali nisu toliko destruktivni, kao što je to slučaj
sa voskovim moljcima. Mnogo ljudi izvan pčelarstva smatraju voskovog moljca korisnim, pa ga neki gaje i
prodaju njegove larve kao mamce za sportski ribolov. Veliki voskov moljac je ipak najveća štetočina kada
se radi o pčelarstvu kao privrednoj grani. Čim pčelinje društvo previše oslabi ili ugine, moljac je tu da sve
razori , jer je za njegov optimalni razvoj i enormno umnožavanje najbolja i jedina hrana saće iz koga su se
izvodile pčele.
Rasprostranjenost
Veliki voskov moljac se može naći skoro u svakom mjestu gde se drže pčele. Rasprostranjenost ove
pčelinje štetočine je ograničena njenom nesposobnošću da podnese niske temperature. Ovaj moljac nanosi
male ili nikakve štete pčelinjacima i rezervnom izgrađenom saću na visokim nadmorskim lokacijama i u
sjevernim predjelima Evrope. Suprotno tome, u južnim i vlažnijim regionima veliki voskov moljac je stalna
opasnost za pčelare. Potrebno je samo malo nepažnje pa da od lijepo izgrađenog saća ostane samo
paučina, kokoni i izmet proždrljivih larvi. Odrasli leptir ne pravi štetu jer se ne hrani.
Biologija voskovog moljca
Pun ciklus razmnožavanja voskovog moljca traje od četiri nedjelje do šest mjeseci. Kada se
razviće produži, neka vrsta stagniranja odvija se u predlutkinom stadijumu. Kada se iz kokona izlegu mužjak
i ženka, imaju pepeljastu boju. Ženka je veća od mužjaka. Sparena ženka velikog voskovog moljca snese oko
300 do 600 jaja, ali pojedine ženke mogu položiti i 2.000 jaja. Mali voskov moljac zaleže 200 do 300 jaja.
Jaja velikog voskovog moljca su rozikasto krem bijele boje. Teško ih je vidjeti golim okom. Nalaze
se položena u grupicama od 50 do 150 komada. Ženka moljca obično položi jaja u pukotinu i udubljenja
odakle ih pčele teško mogu ukloniti. Pošto se izlegu, larve se hrane medom, voskom ili polenom ako su svi
ovi proizvodi dobavljivi. U košnici sa pčelama, larva buši tunel do središta osnove sata i tu se razvija
zaštićena, a ako je to ispod poklopljenog legla, nanosi štetu samom leglu. Larve veoma brzorastu i ako
nema odbrane pčela, u stanju su za 10 do 15 dana unište sve saće u košnici. Kao rezultat metabolizma larvi
dolazi do povećanja temperature u centru košnice, što jako pospješuje destruktivnu moć moljca. Tome
doprinosi splet paučine koja se formira u procesu masovnog razmnožavanja moljca. Paučina nastaje u
procesu ispredanja kokona. Na mlađem saću i satnim osnovama voskov moljac se teško održava i ne
razmnožava, ali je zato starije saće, koje sadrži dosta keratinoze koja ostaje poslije presvlačenja lutki
Bolesti pčela sa imunologijom
57
pčele, idealan substrat za voskovog moljca. Okviri sa medom u saću i tek izvrcani okviri, ako nisu zaštićeni,
postaju brz plijen voskovog moljca. To isto važi za polen u saću i polen koji je dobijen iz hvatača.
Suzbijanje voskovog moljca
Sadašnje metode suzbijanja voskovog moljca mogu se podijeliti u dvije kategorije:1) načini rada sa
pčelama uz korišćenje prirodnih mogućnosti za suzbijanje štetočine u košnici i saću van košnice i 2)
primjena hemijskih sredstava. Prvi način uključuje slijedeće elemente pčelarske prakse:
a) Održavanje jakih društava sa uvijek odgovarajućom rezervom hrane;
b) Suzbijanje pčelinjih bolesti ili stanja koja mogu značajnije uticati na vitalnost društva;
c) Uklanjanje otpadaka voska sa podnjače jedanput godišnje. Najbolje je to uraditi pri prvom
pregledu. Ne ostavljati okvire sa saćem nezaštićene;
d) Zamijeniti one matice čije pčele pokazuju nizak stepen higijenskog ponašanja, a takva društva
su obično i najosjetljivija na napade voskovog moljca;
e) Izbjegavati kad god je to moguće da pčelinja društva budu izložena trovanju pesticidima, pošto
takva društva obično ostanu bezvelikog broja pčela.
Što se tiče zaštite rezervnog saća i pčelinjih proizvoda, pčelari se najviše oslanjaju na hemijska
sredstva iako se tu mogu koristiti:toplota, hladnoća, vazdušno strujanje i neke vrste mikroorganizama kao
što su bakterije (Bacillus turingiensis).Da bi se moljac uništio sa svim svojim stadijumima razvića,
neophodno je saće ili druge pčelinje proizvode izložiti na -6,7C u toku 4,5 sata ili na -12,2C za 3 sata. U toku 2
sata moljac će biti uništen na -15C.Prazno rezervno saće može se izložiti temperaturi ne višoj nego 48-49C
u toku 24 sata što će uništiti moljca a i spore nozemoze.Ako se rezervno saće u nastavcima obezbijedi
mrežom na dnu i na vrhu i izloži strujanju vazduha moljac, se ne može održati pa je to dobar način zaštite.
Od hemijskih sredstava kod nas se dosta primjenjuje dioksid (SO2) koji nastaje spaljivanjem sumpora
u prahu ili sumpornih šipki. Tose postiže ako se sumpor zapali na žaru u prostoriji gdje se čuva rezervno
saće. Prostorija mora dobro dihtovati. Koristi se oko 50 gr sumpora na 1m3prostora. Ukoliko se saće drži u
nastavcima, njih treba naslagati jedan na drugi, pa u praznom nastavku na vrhu upaliti sumpor i sve odmah
zatvoriti. Mora se biti pažljiv i osigurati se od izbijanja požara. Sumporni dioksid ne uništava jaja moljca pa
postupak treba ponavljati svakih dvadeset dana dok vremenom ne zahladni. U posljednje vrijeme kod
nas se javljaju u prodaji hemikalije u tečnom stanju koje se prema uputstvu proizvođača prilično
uspješno primjenjuju. Kad god koriste hemikalije za zaštitu od moljca, potrebno je saće dobro provjetriti
prije nego što se stavi u košnice. To isto važi i zadruge pčelinje proizvode. Ni u kom slučaju ne treba držati
rezervno saće u prostoriji gdje vise tus-trake ili ima nekih drugih insekticida, jer vosak lako apsorbuje
mnoge hemikalije, tako da prilikom dodavanja saća u košnice može lako doći do trovanja pčelinjih
društava.
Bolesti pčela sa imunologijom
58
Brauloza (Braula coeca-pčelinja vaš)
Za razliku od ostalih oboljenja koja su opisana u dosadašnjim izlaganjima imali smo slučajeve da svi
parazitski uzročnici ostvaruju sa pčelama jednu vrstu pravog antagonističkog odnosa. Brauloza je uglavnom
termin koji pokazuje da je u pčelinjoj zajednici utvrđena pčelinja vaš Braula coeca Nitzsch 1818. Pčelinja vaš
pripada grupi Diptera ,familiji Braulide i u suštini ne predstavlja “pravog” parazita pčela ,već neku vrstu
pridruženog člana pčelinjeg društva koji koristi hranu pčela. Braula coeca Nitzsch se spominje već 1740.
godine u pčelarskoj literaturi od strane Reaumur-a koji opisuje odnos pčelinje vaši sa pčelom,tek kasnije
Skaife (1921 )i Argo (1927) opisuju detaljan razvojni ciklus ove diptere.
Brauloza je dijagnostikovana na svim kontinentima.U nekim zemljama, gde je pčelarstvo veoma
razvijeno(Francuska) suzbijanje brauloze je regulisano zakonom. Kod nas pčelinja vaš ne predstavlja veći
problem za pčelarstvo.
ETIOLOGIJA: Karakteristike Braula coeca Nitzsch su da ima zaobljeno telo,da nema krila i jezik i da ima
redukovane oči. Pošto pripada klasi insekata,pčelinja vaš podleže potpunoj metamorfozi ,tako da ima
sledeće razvojne stadijume:
1. Stadijum jaja- gravidna ženka polaže jaja koja su ovalna i bele boje,veličine oko 70 nm. Jaja su
lokalizovana na mnogim mestima u košnici. Uglavnom se nalaze u praznim ćelijama,zatim na
unutrašnjim poklopcima ćelija sa medom i čak na samom podu košnice.Stadijum jaja traje 2-7 dana.
(zavisi od temperature);
2. Stadijum larve predstavlja jedan od patogenih činilaca za samu pčelinju zajednicu. Larve su prozirno
bele boje sa dve karakteristične bukalne kuke. Larve se hrane medom,poleni i voskom tako što
buše karakteristične tunele kroz saće i na taj način uništavaju leglo.Stadijum traje 7 -10 dana.
3. Stadijum lutke traje oko 1-3 dana. Kremaste je boje,veličine 1,4- 1,7mm.
4. Adultni stadijum ima najveći značaj za pčelarstvo. Adult pčelinje vaši je skoro sferičnog oblika,sa
jasno krivom linijom na dorzalnoj strani,koja je ograničena i jasno je bele boje.Posle 6 sati
sazrevanja braula postaje smeđa na početku glave,da bi na kraju poprimila smeđo-crvenu
boju.Toraks i abdomen nisu jasno odvojeni,ali je telo dobro segmentisano. Celo telo je pokriveno
sitnim dlačicama koje podsećaju na svilu. Usta i antene su svetle boje ,glava je trouglastog oblika.Na
glavi se nalaze redukovane očne mrlje,ali braula nije slepa i sjajno se snalazi u tamnoj košnici. Usni
aparat je specijalizovan za sisanje. Pošto govorimo o insektu pčelinja vaš ima 6 nogu sa 5
segmenata. Noge su jake i svaki segment ima oblik trapeza. Zadni segment liči na češalj i ima ulogu
za fiksaciju i držanje braule na pčeli.
EPIZOOTIOLOGIJA: Reprodukcija pčelinje vaši počinje u proleće i završava se u jesen. Pčelinja vaš može sa
prezimi u pčelinjoj košnici. Reprodukcija se odigrava u košnici, i to uglavnom na ramovima ili čak na toraksu
same pčele. Parazit se veoma brzo kreće i lako prelazi sa pčele na pčelu. Braula je rasprostranjena po
celom svetu i veoma brzo se širi između pčelinjih zajednica i samih pčelinjaka. Transmisija se odigrava na
uobičajen način i obuhvata prvenstveno prenošenje preko infestiranih pčela. (grabež, pčele
tuđice,združivanje zajednica,prenošenje matice itd.).Larveni stadijum se prenosi preko ramova sa saćem u
Bolesti pčela sa imunologijom
59
kome larve buše tunele. Pčelar takođe ima ulogu u širenju brauloze. To se prvenstveno svodi na širenje
brauloze preko meda,voska,pčelarskog materijala, odeće itd.
KLINIČKA SLIKA I PATOANATOMSKE PROMENE: Pčelinja vaš nije pravi parazit pčela i većinom se smatra
komensalom zajednice.Štete koje nastaju u pčelinjoj zajednici zavise od broja ovog insekta.Ako je broj
braula veoma velik može da dođe do slabljenje same zajednice i smanjenja prinosa meda u
košnici.Patogeno delovanje je dvojako, i svodi se na aktivnost larvi i samih odraslih oblika koji se nalaze na
pčelama.
Larve nakon što se izlegu iz jaja počinju intenzivno da buše tunele koji se nalaze u zidovima
ćelija.Tuneli su razgranati i brojni, u kojima se larva pomera napred-nazad i hrani se od meda, voska i
polena. U tunelima se odigrava razvoj larvi u lutku. U toku pravljenja tunela larve braule nailaze na ćelije sa
larvama pčela,izbuše ih, što dovodi do potpunog uništenja legla. Med gubi na kvalitetu, jer dolazi do
apsorpcije vodene pare koja utiče da med postane židak ,tečan i da ističe iz samog saća.
Odrasle pčelinje vaši su stacionirane na pčelama,i to prvenstveno maticama, jer se ona
najintenizivnije hrani. Braula caeca hranu uzima sa jezika pčela u vreme kada one hrane larve. Iz tog
razloga pčelinja vaš se najčešće zadržava u blizini glave pčele i njenog usnog aparata. Vaš svoje maksilarne
pipke uvlači između donjih mandibula pčele i određenim pokretima pipaka zaustavlja pčelu da povuče
jezik u usta i tako sebi olakšav uzimanje hrane i sekreta od pčele. Najviše je infestirana matica na kojoj je
jednim slučajem izbrojano čak 187 braula.
Matica smanjuje polaganje jaja i sama zajednica slabi. Nekad infestacija može da bude tolika da
matica čak i ugine. Na samom saću zapažamo beličaste,razgranate tunele i med koji penuša i curi iz ćelija
saća.
DIJAGNOZA: Utvrđivanje stepena zaraženosti pčelinjih društava pčelinjom vaši vrši se kontrolnim
tretiranjima. Zato se koristi duvanski dim. Na pod same košnice se stavi beli papir premazan sa
uljem.Nakon ubacivanje mlazeva dima, papir se izvlaći i vaši se broje. Ako se prilikom tretiranja utvrdi da u
društvu ima 5 pčelinijh vaši na 100 pčela radilica, smatra se da je zaraženost slaba; do 15 srednja, a preko
15 jaka. Diferencijalno dijagnostički brauloza se mora razlikovati od varooze. Dijagnostika se vrši na osnovu
morfoloških razlika između odraslih oblika Braula coeca i Varoa destructor.
TERAPIJA I SUZBIJANJE:Istraživanja su pokazala da se pomoću dimnih listića fluvalinata može lako suzbiti
pčelinja vaš. U stvari, to se i događa zbog toga što se sve više koristi ovaj piretroid za suzbijanje varoe.
Dimni listići amitraza nisu pokazali efikasnost. Prije se koristio duvanski dim, koji samo parališe braule.
Dimni preparati fenotiazina i bromopropilata su se dobro pokazali,ali se danas retko koriste Dimljenje se
vrši pre početka glavne paše i u jesen. Pored hemijskih i sintetskih preparata danas se sve više koristi ulje
timol za suzbijanje pčelije vaši.
Pored ovih metoda prije su se koristile i mehaničke metode koje su podrazumevale isecanje
infestiranog saća i legla sa larvama braule i mehaničko skidanje odraslih oblika braule sa matice pomoću
drvenog štapića koji je premazan medom.
Bolesti pčela sa imunologijom
60
Etinioza (Aethina tumida-mala buba košnice)
Etinioza je parazitsko oboljenje pčelinjih zajednica uzrokovano insektom Aethina tumida Murray
1867 iz familije Nitidulidae. Aethina tumida ili mala buba košnice parazitira na pčelinjem leglu gde može
da izazove velike ekonomske štete u pčelarstvu. Radi se o autohtonoj i endemskoj vrsti iz predela južno od
Sahare gde mnogo pčelara nije ni bilo svesno prisutnosti ovog parazita. Razlog za ovu konstataciju leži u
činjenici da su afričke pčele otporne na parazita i kada se etina nađe u košnicama ovih pčela one je
potpuno oblepe propolisom i na taj način sprečavaju razmožavaje etine. Etinioza je počela predstavljati
velik problem u pčelarstvu tek 1996. godine kada se proširila u Ameriku,zatim 2000. godine u Egipat ,2002.
godine u Australiju i Kanadu. U svim ovim slučajevima ona je napravila ogroman pomor pčelinjih zajednica
medonosne pčele Apis melliferae koja nije stekla mogućnost odbrane protiv etine. 2004.godine etina je
uvežena u Portugal zajedno sa 122 matice iz Teksasa. Jaja i larve utvrđene su u kavezima nakon dodavanja
matica u zajednice. Radi sigurnosti sve zajednice su uništene ,a tlo je oko njih dezinfikovano i poprskano
insekticidima. Te mere se možda čine suviše rigorozne u odnosu na mali broj utvrđenih larvi, ali je to ipak
bilo potrebno da se onemogući njeno dalje širenje po Evropi. Da se uspela proširiti nakon dolaska u Evropu
više se ne bi moglo uništiti.
ETIOLOGIJA: Aethina tumida podleže potpunoj metamorfozi tako da imamo sledeće stadijume razvića:
1. Jaja – stadijum jaja traje 7 dana.Jaja su biserne bele boje,vrlo slična jajima same pčele. Ovalna su i
nešto manjeg promera od pčelinjih jaja (3/4 veličine pčelinjim). Ženka polaže jaja u nepoklopljene
ćelije pored jaja pčele ili buši rupu u poklopcu poklopljenog legla. Jaja su su naslagana u obliku
nepravilnih gomilica. Pored ćelija ,gde ženka polaže jaja, moguće je naći jaja etine u bilo kojoj
pukotini pčelinje košnice.
2. Larva- stadijum traje 15-30 dana. Larva je oblik koji parazitira u pčelinjoj zajednici. Ima izraženi glavu
,6 anteriorno postavljenih nogu i mnoštvo protuberancija na telu ,koje je bele boje. Larve etine se
često pomešaju sa larvama voskovog moljca (Galleria melonella) koji može biti istovremeno
prisutan u zajednici. Larva moljaca ima manje noge. Ovo je najvažniji larveni stadijum za patologiju
pčele,i svi klinički simptomi nastaju delovanjem larve etine (vidi kasnije). Posle 15-30 dana larve
napuštaju košnicu i prelaze u zemlju kako bi se preobrazile u lutku. Iako larva može puzati nekoliko
metara najčešće se ukopa u tlo neposredno ispred košnice.
3. Lutka-stadijum traje nekoliko sedmica (najčešće 30-40 dana). Mlada lutka je mlečno-bele boje koja
lagano počinje da pigmentiše.Pigmentacija se prvo zapaža po glavi ,zatim na vazi budućeg krila i na
kraju po celom telu. Period razvića lutke zavisi od vlažnosi zemlje. Lutka se nalazi u zemlji kraj
košnice na dubini od 10 cm.Stadijum lutke je najosetljiiviji stadijum u razvoju etine.
4. Adulti-su na početku žućkasti,tokom maturacije postaju smeđi da bi na kraju dobili potpuno tamnu
pigmentaciju. Odmah nakon preobražaja mladi adulti su vrlo aktivni,poleću sa zemlje usmereni ka
izvoru svetlosti. Vremenom postaju slabije aktivni i traže utočište u pčelinjim zajednicama. Hitinska
kutikula im je obrasla sa finim dlačicama koje onemogućavaju da se uhvate rukom. Ženke se pare sa
Bolesti pčela sa imunologijom
61
manjim mužijacima i legu jaja 6 dana nakon izlaska iz zemlje. Ženke mogu da prežive 6 meseci i
tokom svog života da polože 1000 jaja. Ceo razvoj traje oko od 3-12 sedmica (prosek 81 dan).
EPIZOOTIOLOGIJA: Tražeći prikladnog domaćina etina može lagano ući u pčelinju zajednicu bez otpora
pčela stražarica. Kad je stražarice napadnu ona pobegne ili se sklupča tako da joj pčele ne mogu ništa. Kad
napad postane preopasan za etinu ona se jednostavno baci na pod te tako izbegne napadače. U bitki, pčele
radilice mogu veoma retko uhvatiti etinu i izbaciti je van košnice. Međutim, učestali napadi ipak drže etine
podalje od saća i sprečavaju njihovu reprodukciju. Ponekad ih pčele radilice propolisom zatvore unutar
mesta gdje se skrivaju. Dok ih jedne pčele radilice blokiraju u pukotinama druge im ne dozvoljavaju pobeći
iz košnice. A. tumida može da preživi izvesno vreme i van košnice tako što koriste alternativne načine
ishrane,npr.voćne sokove i na taj način može da preživi nekoliko generacija. Naravno, to mogu biti i pčelinji
proizvodi uskladišteni kod pčelara. Razvojni stadijumi etine su pronađeni u zajedncama bumbara.Etina ima
dobar reprodukrivni potecijal i brzo se širi među pčelinjim zajednicama. Odrasli oblici su veoma dobri letači
I mogu preleteti nekoliko kilometara da bi našli i infestarali nove pčelinje zajednice. Pored ovog načina
etina se može širiti transportom,prodajom ,poklanjanjem pčelinjih društava u kome se nalaze larve ili jaja.
Pored toga etina može preživeti u starom saću i rezervama meda koje se nalaze u samom skladištu pored
pčelinjaka.
KLINIČKA SLIKA I PATOANATOMSKE PROMENE: Sve dok se etine skrivaju u unutrašnjosti zajednice (unutar
pukotina ) veoma ih je teško primetiti. U malom broju jedinke etine ne predstavljaju veliku opasnost za
zajednicu. Kod jake invazije, 5-7 mm veliki crni adulti posebno se mogu zaleći na saću i podnjači. Njihove
male žučkasto-bele larve( duge 12 mm) u početnoj fazi liče na larve voskovog moljca.
U slučajevima jake infestacije i fermentacije meda iz otvorene košnice oseća se jaki miris na trule
naranđe.Med penuša i izlazi sam iz saća. Kad odlaze iz košnice ( prelaze u fazu lutke) larve po ulazu u
košnicu raznesu fermentisani med u obliku smeđaste sluzi koja se kasnije osuši. Sada je zaraženu košnicu
lako otkriti samim pogledom na nju, ali je tada ona već izgubljena. Larve se hrane voskom,polenom ,i kao
što je rečeno,medom. Larve mogu potpuno uništi pčelinje leglo ,što dovodi do potpunog kolapsa zajednice.
Pores toga one prave tunele u saću i na taj način uništavaju jaja i leglo pčela. Matica smanjuje nošenje jaja.
Preživele pčele napuštaju same zajednicu.
DIJAGNOZA: Adulti su vidljivi golim okom,kao i larve koje se nalaze ćelijama legla. U laboratoriju se šalju
isečak saća ili ceo ram propisno pakovan. Uzorci (larve ili adulti) se mogu staviti u 70% alkohol i poslati u
referentnu labaratoriju. Pre slanja izorka treba uzeti i poslati epizotiološku anamnezu da bi se lakše suzbila
etinioza.
TERAPIJA I PROFILAKSA: Terapija ne postoji. U Americi se koriste insekticidi na bazu kumafosa protiv
adulta i larvi sa različitim uspehom. Ali etini treba jača doza nego varoi, što dovodi do veće kontaminacije
pčelinjih proizvoda. Iz tih razloga kumafos nije dozvoljen u kontroli varoe u Australiji. Hemijski tretman
uvek je privremeno rešenje zbog brzog sticanja otpornosti na hemijske preparate. Takođe, upotreba
nespecifičnih pesticida za uništenje larvi i lutki u zemlji kao što se koristi u SAD-u vrlo je neadekavtno.
Takvo ekološki neprihvatljivo tretiranje štetno je za pčelarstvo, pogotovo kada se prirodan proizvod, kao
što je med nađe na tržištu.
Bolesti pčela sa imunologijom
62
Suzbiajnje se vrši radikalni metodama,uglavnom spaljivanjem infestiranih zajednica. Vrši se
preoravanje zemlje u blizini košnica i detaljna dezinfekcija.Kod uvoza pčela mora se vršiti kontrola pčelinjih
zajednica na prisustvo etine. Uzgoj pčela tolerantnih na etinu čini se kao jedno od mogućih rešenja.