BOŽIĆ S ISUSOM Gospe van Grada Sadržaj¾ić-2014..pdf · majke nad štalicom koja zaziva blagoslov malog Isusa na svoju dječicu što oko nje kleče sklopljenih ruku i dive se

___________________________________________________ 3SLOVO - Godište XVIII. Božić 2014., br.3 (51)2

Mnogi božićuju bez Isu-sa. Bez Isusa u duši i srcu. Zaboravljaju na nj, ili su ih toliko okupile ljudske brige da ne drže do onog životnog ideala što ga je Isusovo ime u sebi utjelovljuje.

Ali oni ipak božićuju. Od običaja, jer i svi drugi tako rade. I Božić je jedno veselje u današnjem svijetu dobro došlo. Zato se i oni vesele. Onako kako zna-ju. Opskrbili se je-lom i pićem, pok-upovali darove za djecu, poslali čestitke znanci-ma, nakitili bor…

I kad dođe Bad-nje veče, sjest će za stol i dobro se najesti, zagrijat se kojom čašicom. Podijelit će ukućanima darove i na kraju zapjevat će se božićne pjesme te na Polnoćku. Eto to je Božić bez Isusa. Gozba i piće, novo odijelo i trošak.

A Božić s Isusom?To je sjej djetinjastih

očiju što čekaju Maloga Isusa, pune žive čežnje da ih Bog zavoli i blagoslovi.

To je Badnja večer kad se oko zajedničkog stola sku-pi obitelj u osjećaju mira i ljubavi što one noći pada na čitav svijet. To je pjesma iz punog grla, što je pod

zornicom pjeva puk gladan Boga i svjestan otkupljenja, što mu ga je donio dobri, mali Božić u jaslicama.

To je božićna ispovijed, kad čovjek osjeća da mu je duša laka i da se pred Božjom kolijevkom prepo-rodio za novi, bolji život. To je poljubac mira što ga ljudi daju kad se sretnu na

dan Božića. To je ona živa, zaufana, radosna molitva majke nad štalicom koja zaziva blagoslov malog Isusa na svoju dječicu što oko nje kleče sklopljenih

ruku i dive se lj-epoti Božjeg ota-jstva. To je radost i veselje puno Boga, nad tim veseljem svuda lebdi Isus. To je naš kršćanski Božić, blag i topao, svetkovina ljubavi, silazak Božji na svijet. To je naš „čestit Božić i porođenje Isusovo!“

O dragi Isuse hvala Ti što je naš Božić, Tvoj Božić, pun Tebe! Daj ob-javi se i svima on-ima koji božićuju bez Tebe i otkrij im kako je slatko

i lijepo otajstvo Tvoga po-roda!

Mi te za njih molimo. Isuse, utješi i spasi sav svi-jet svojim svetim porodom. Sretan Božić i božićne blagdane kao i Novu 2015. žele vam: fra Filip, fra Jo-sip, fra Perica i s. Antonija i svi pastoralni suradnici naše župne zajednice.

BOŽIĆ S ISUSOM

Slovo, Glasilo župe Gospe van Grada

Šibenik, Varoš

Izdaje: Župa Gospe van Grada

Fra Stjepana Zlatovića 14

22000 Šibenik

Tel./Fax: +385 (0)22 212 577/212 305

Internet:www.zupagospe vangra-da-sibenik.hr;

[email protected]

Odgovara:Fra Filip Milanović

Trapo, župnik

Grafičko oblikovanje:Valentino Dražić-Celić

Tisak:Print Centar

Šibenik

Lektor:prof. Tatjana Gulin

List izlazi tri puta godišnje. Uzdržava se dobro-voljnim prilozima vjernika.

Žiro račun Jadranske banke d.d. Šibenik:

2411006-1100000168

Sadržaj:

BOŽIĆ S ISUSOM........................................................3

GODINA POSVEĆENOG ŽIVOTA...............................4

OBITELJ, NOSITELJICA ŽIVOTA...................................6

SPODRUČJE VAROŠKE ŽUPE KROZ POVJEST..............8

„KATOLIČKI“ I „PRAVOSLAVNI“ BOŽIĆ...................11

BOŽIĆNI DAR..................................................................13

ŠTO VAM ŽELIM U NOVOJ GODINI...........................14

SAKRAMENT BOLESNIČKOG POMAZANJA...............20

BOŽIĆNI BLAGOSLOV 2014....................................................................24

RAZGOVOR S FRA VICOM LUCIĆEM..........................26

MALA GOSPA U GOSPE VAN GRADA.......................30

MISIJA CONGO................................................................37

HODOČAŠĆE MLADIH U MEĐUGORJE...................41

HODOČAŠĆE U POLJSKU...................................................42

KRŠTENI, VJENČANI, UMRLI.....................................44

ZABAVNI KUTAK..........................................................50


Draga braćo i sestre posvećenog života,

s velikom radošću obraćam vam se po-vodom euharistijskog slavlja za početak Go-dine posvećenog života. Proglašenjem Godine posvećenog života, pede-set godina nakon objave saborskog dekreta „Per-fectae caritatis“ o ob-novi redovničkog života, prvenstveno sam želio predstaviti cijeloj Crkvi ljepotu i dragocjenost ovakvog oblika nasljedo-vanja Krista; kojeg pred-stavljate svi vi koji ste odlučili sve ostaviti kako bi po evanđeoskim sav-jetima izbliza nasljedo-

vali Krista. Kroz mnoge inicijative koje će se odvi-jati ovdje u Rimu, kao i u ostatku svijeta, vaše sja-jno svjedočanstvo života bit će postavljeno poput svijeće na svijećnjak da obasja i ugrije cijeli narod Božji. I vama ovdje nazočnima ponavljam poziv kojeg sam uputio vrhovnim poglavarima prije godinu dana: pro-budite svijet, osvjetljujući ga svojim proročkim svjedočanstvom.

Kako ćete ostvariti ovaj poziv, ne samo u godini koja vam je posvećena, nego uvijek? Dajem vam tri smjernice.

Budite radosni! Pokažite

svima da nasljedovanje Krista i življenje njegova Evanđelja ispunja vaše srce radošću. Podijelite ovu radost s onima koji su vam blizu, kako bi to-like osobe i same osjetile želju da vam se priključe u prekrasnom i uzbudljivom evanđeoskom izazovu.

Budite hrabri! Tko se os-jeti voljen od Gospodina, znat će mu se i povjeriti. Tako su činili vaši ute-meljitelji i utemeljiteljice, otkivajući nove putove služenja Kraljevstvu Božjem. Snagom Duha Svetoga – koja je uz vas – idite među svijet i pokažite moć Evanđelja, koje i danas čini čudesa i

može dati odgovor na sva ljudska pitanja.

Budite žene i muškarci zajedništva! Ukorijenjeni u osobno zajedništvo s Bogom, kojeg ste izabra-li kao bolji dio svojega života (usp. Lk 10,42), neumorni ste graditelji bratskog zajedništva; svjedočeći evanđeoski zakon uzajamne ljubavi među sobom, a potom prema svim ljudima, oso-bito najsiromašnijima. Svjedočite kako univer-zalno bratstvo nije kakva utopija, nego Isusova želja za čitavo čovječanstvo.

Drage osobe posvećenog života, hvala vam što ste došli ovdje obilježiti početak Godine posvećenog života. Poseb-no zahvaljujem kardi-nalu João Braz de Avizu, prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe

apostolskog života, koji u moje ime predsjeda eu-haristijom. Želim zahvali-ti i mons. José Carballu i svim djelatnicima Kon-gregacije koji predano rade na svim predviđenim događanjima za ovu go-dinu.

Dok povjeravam Djevici Mariji – ljubljenoj Očevoj kćeri, koju je Duh Sveti obdario milosnim darovi-ma i koja je vaš uzor – Go-dinu posvećenog života, pratim vas u svojoj mo-litvi i svima nazočnima podjeljujem svoj apostol-ski blagoslov.

papa Franjo

LOGO GODINE POSVEĆENOG ŽIVOTA

Ovaj logo je djelo slikarice Carmele Boc-casile. Logo simbolima izražava temeljne vri-

jednosti redovničkog posvećenja. U njemu se prepoznaje neprekinuto djelo Duha Svetoga, koji u svakom vremenu po-kazuje bogatstvo života evanđeoskih savjeta kroz mnoštvo karizmi te je i na taj način vječno prisutan u Crkvi i svijetu, u vremenu i prostoru. (usp. VC 5)

Grafika prikazuje golu-bicu mira koja poziva posvećeni život da bude primjer općeg pomirenja u Kristu. Voda ukazuju na složenost i sklad ljudskih i kozmičkih elemenata, ukazuje na Duha Svetoga: “Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizre-civim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.” (Rim 8, 26-27)

GODINA POSVEĆENOG ŽIVOTA


Važnost obitelji istak-nuta je na više mjesta u Svetom Pismu. Budući da nije dobro da čovjek bude sam, Bog Adamu stvara životnu družicu i na taj način objavljuje kako je upravo bračno zajedništvo muškarca i žene prvi oblik zajednice osoba. Evina jedincatost i sličnost Adamu govori o njihovu istom dosto-janstvu ali i o njihovoj „različitosti, ne posve isti, nego drugačiji“. Eva, kroz svoje osobine, Adama upotpunjuje, ali i Adam svojom posebnošću čini Evu osebujnijom, te up-ravo zahvaljujući toj komplementarnosti oni se međusobno obogaćuju i ostvaruju zajedništvo tako što postaju „jedno tijelo“. Stvoritelj ih je učinio svojim surad-nicima povjeravajući im zadaću rađanja. Prema planu samoga Stvoritelja obitelj je „prvo mjesto humanizacije osobe i društva i kolijevka života i ljubavi.“

(Kompendij,br. 209.) Za Crkvu je obitelj „prvot-no prirodno društvo“ i upravo zato zaslužuje središnje mjesto i posebnu skrb u životu društvene zajednice. Specifična društvena dimenzija obitelji izvire iz bračnog zajedništva supružnika koje je prožeto međusobnom ljubav-lju i darivanjem. Obitelj je, dakle, prvo mjesto međusobnih odnosa i upravo zato prva i životna stanica društva.

Obitelj – prva škola zajedništva i ljubavi

Obitelj je od iznimne važnosti za svakog čovjeka. U obitelji se čovjek rađa i raste te u njoj doživljava sve bogat-stvo i plodove zajedništva i sebedarja drugima. U obitelji kroz uzajamno darivanje roditelja stvara se ozračje ljubavi u kojem svako dijete može razvijati svoje sposobnosti, postajati sve svjesniji svoga dosto-janstva i jedincatosti svoje osobnosti te pripremati se

za vlastiti životni put. U ozračju prirodne ljubavi koja čvrsto povezuje na-jprije roditelje a potom i sve članove obitelji u ranoj

dobi prima prve spoznaje o istini i dobroti, o ljubavi i praštanju, o pravičnosti i odgovornosti i o svemu on-ome što utječe na izgradnju njegove osobnosti.

Obitelj – prvotno ljudsko društvo

Obitelj je prva za-

jednica osoba u kojoj se na specifičan način živi i doživljava ljudska društvenost. Obiteljska zajednica temelji se na osobnim odnosima koji izgrađuju zajedništvo os-oba. Upravo se obitelj zato smatra prvim ljudskim društvom. U obitelji je oso-ba uvijek u središtu pozor-

nosti, okružena pažnjom i ljubavlju. Obitelj je od iznimne važnosti za uspješno funk-cioniranje društva. Upravo je zato društvo odgovorno i obavezno podupirati u učvršćivati instituciju bra-ka i obitelji. Prvenstvo obitelji u odno-

su na društvo i državuDržavna zajednica po načelu supsidijarnosti tre-ba kad god je to potrebno obitelji pritjecati u pomoć, osiguravati joj najosnovni-je životne uvjete i prava: slobodu pri sklapanju ženidbe, u rađanju i od-goju djece, u ispovijedanju vjere, pravo na rad, stan,

na liječenje, zbrinjavanje invalidnih osoba kao i onih koji suzašli u sta-rosnu dob.

Činjenica je da svaki narod neminovno slabi ako su mu poljuljane i zakonom nezaštićene temeljne vrijednosti obiteljskoga zajedništva i djelovanja. Svaki čovjek u obitelji u prvim go-dinama života stječe temeljne moralne vri-jednosti, tu on razumom i srcem upija duhovnu baštinu vjerničkog uvjerenja svojih roditelja i vjerske zajednice ko-

joj pripada kao i kulturnu baštinu svoje nacije. U okrilju obitelji izgrađuje se društvena odgovornost te razvija senzibilitet i soli-darnost s osobama kojima je potrebna pomoć. Nužno je istaknuti prven-stvo obitelji s obzirom na društvo i državu. Obitelj

je po svojoj zadaći rađanja uvjet postojanja i države i društva. Ali i po dru-gim svojim zadaćama s obzirom na svakoga člana ponaosob, obitelj po svojoj važnosti i vri-jednosti zaslužuje prven-stvo. Obitelj, nositelj ne-dodirljivih prava, svoju legitimnost ima u ljuds-koj naravi, a ne u prizna-vanju države. Ona, dakle, ne postoji za društvo i za državu, nego su društvo i država za obitelj. Obveza je države poštivati načelo supsidijarnosti, a isto tako kada je to potreb-no obiteljima priskočiti u pomoć i podupirati ih na prikladan način kako bi prihvatile svoje obveze i odgovorno ih ispunile.

Isuse, Marijo i Josipe,u vama gledamo sjaj

prave ljubavi, vama ses pouzdanjem obraćamo.Sveta nazaretska obitelji,učini i od naših obitelji

mjesta zajedništvai ognjišta molitve,

istinske škole evanđeljai male domaće Crkve.Isuse, Marijo i Josipe,

čujte i uslišite našu molbu.

Prema molitvi pape Franjeizrečenoj na blagdan Svete obitelji,

OBITELJ, NOSITELJICA ŽIVOTA; NADA I BUDUĆNOST HRVATSKE

(Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji; Rijeka – Trsat, 19. travnja 2015.)


Za osmanlijske ekspanzije ovim pro-storima u 16. st. Donje polje, Danilo Biranj, Dubrava, Bilice, Crnica bili su granična područja Mletačke Republike prema otomanskom carstvu. Mnoge izbjeglice pred turcima sklonile su se uz zidine Šibenika na predjelu zvanom Vrtline, formirajući tako novo naselje. U tom naselju šibenski biskup Vinko Arrigoni 1604. godine uspostavio je novu župnu zajednicu, pod imenom Sv. Marija u Vrtlinama. Za Kandi-jskoga rata (1645. – 1669.), naselje u Vrtlinama je porušeno, a stanovnici su se sklonili u grad. U listopadu 1647. g. s

25 tisuća vojnika Ibrahim – paša u dva navrata bezuspješno pokušava osvo-jiti Šibenik. Ni novi turski vojskovođa Mustafa – paša Tekali 1647. g. nije uspio osvojiti Šibenik koji je tada bio najnapučeniji grad mletačke Dal-macije. Neki je trgovac 1649. g. kupio robu zaraženu kugom koja se proširila gradom i u nekoliko mjeseci usmrtila preko 10 tisuća šibenčana.

Prestankom kuge mletačke su vlasti zamolile visovačkog gvardijana fra Nikolu Ružića i definitora fra Miju Bogetića da narod iz Promine, Petro-va polja i Zagore nasele u opustjeli

grad, što oni i učiniše. Novonadošlo stanovništvo je inzistiralo da im fran-jevci budu dušebrižnici te tako fran-jevci postadoše župnici u Docu, Man-dalini i Varošu. Za Bečkog rata (1683. – 1699.) stanovništvo u zaleđu tadašnje mletačke Dalmacije je započelo borbu za oslobođenje od turaka.

U ovaj su se rat 1684. g. uključili i Mlečani nazivajući ga Morejski rat. Te je godine mnoštvo naroda iz unutrašnjosti pobjeglo na mletački teritorij.

U Biskupskom arhivu u Šibeniku sačuvali su se popisi doseljenih obitelji od 2. travnja i od 2. svibnja, a koje su mletačke vlasti naselili u Šibenik i okolicu. U popisu od 2. svib-nja navedne su obitelji koje su nas-tanjene u šibenskom Varošu, Crnici i Mandalini. Iako šibenski biskup Ivan Dominik Calerroni nije bio sklon franjevcima, te ih je 1682. g. tužio u Rim da protupravno pastoriziraju po-lovicom njegove biskupije, mletačke su vlasti udovljile novopridošlom stanovništvu u šibensku okolicu da im franjevci budu župnici. Župa Šibenik – Varoš obuhvaćala je tada sela: Cr-nicu, Bilice i Vrulje, Lozovac, Brnjicu, Konjevrate, varoško Donje polje, Po-kojce (danas Rakovo Selo) i varoško Danilo (Danilo Biranj). Završetkom Morejskog rata, oslobođene kra-jeve u zaleđu dotadašnje Dalmacije mirovnim ugovorom u Srijemskim Karlovcima 1699. g. dobila je Venecija nazvavši ih nova stečevina.

U imovinsko pravnim odnosi-ma velika je razlika između nove i stare stečevine Venecije. U novoj

stečevini zemlja je bila u vlasništvu države koja na područje naseljava novo stanovništvo dijeleći im zemlju po članu obitelji s nasljednim pos-jedovnim pravom u muškoj liniji uz obavezu obrade zemlje, davanja dohotka od uroda i vojnu službu. Mletačke vlasti su za područje nove stečevine sastavile katastar, tj. izvršile su popis svih posjednika u svakoj par-tikularnoj zajednici s popisom imov-ine.

U staroj stečevini zemljište je bilo u vlasništvu plemstva, bogatih građana i Crkve. Dio varoškog stanovništva na području nove stečevine također dobivaju posjede, dok na području stare stečevine sklapaju kmetske ugov-ore s vlasnicima zemlje, po kojima obrađuju njihove zemlje uz obavezu davanja dohotka.

U početku varošani na tim područjima borave povremeno za poljskih radova nakon kojih se vraćaju svojim kućama u Varoš. Dragocjene podatke o strukturi varoškog stanovništva te njegovim migraci-jama nalazimo u Mletačkom katastru (popis varošana s posjedima u novoj stečevini), Austrijskom katastru (pop-is zgrada u Varošu) te iz matica župe Šibenik – Varoš.

U najstarijoj matici od 1624. – 1638. g. nalazimo obitelji koje su živjele prije velikih promjena u strukturi stanovništva nakon kuge 1649. g. U maticama od 1668. – 1685. nalazimo obitelji koje su se iz unutrašnjosti doselile po prestanku kuge.

Kontinuitet varoških matica krštenih

PODRUČJE VAROŠKE ŽUPE KROZ POVIJEST


postoji od 1738. g., vjenčanih 0d 1764., a umrlih od 1699. g. Iz matica umrlih saznajemo da se varošani osim u Varošu pokapaju i u ostalim grad-skim crkvama do francuske uprave u Dalmaciji (1806. – 1814.) kada je zabranjena ova praksa. Zatim sazna-jemo o migriranju djela varoškog stanovništva u periferna područja. Najbolje podatke o varoškom stanovništvu, o području koje je obuhvaćala varoška župa te o stanovništvu tim područja: Crnice, Bilica, Lozovca, Konjevrata, Gradine, Dubrave, Brnjice, Čvrljaka, šibenskog Radonića, varoškog Donjeg polja i varoškog Danila nalazimo u Anagrafu župe Šibenik – Varoš iz 1822. g. i iz 1828. g. Budući da se u ovom vremenu većina varošana s povremenim boravištem na perifernim prostorima odlučila na njima trajno nastaniti šibenski biskup Petar Dujam Maupas je posavjetovavši se s svojim savjetnicima i predstavnic-ima sela D(anilo)B(iranj), D(anilo)

K(raljice) i Slivna, izdvoio D(anilo) Bi-ranj iz župe Šibenik Varoš, a D(anilo) K(raljice) i Slivno iz župe Mandalina te ih je 22. veljače 1858. g. formirao u novu župu pod imenom sv. Daniel. Godine 1861. Konjevrate, Lozovac, Gradina, Lozovac, Brnjica, šibenski Radonić i Čvrljci izdvojeni su iz župe šibenik Varoš i formirana je nova župa sv. Ivana.

Nakon II. svjetskog rata mnoštvo stanovnika iz šibenske okolice se doseljava u prigradska naselja. Radi velikog područja i velikog broja vjerni-ka župe Gospe van Grada šibenski biskup Josip Arnerić 1966. g. odijelio je od varoške župe mnoga područja i osnovao 6 novih župa: Šibenik – Cr-nicu, Šibenik – Baldekin, Šibenik – Meterize, Šibenik – Njivice, Dubravu i Bilice. Od tada župa Šibenik – Varoš nije mijenjala svoje granice. Ivan Blaće

Često puta čujemo i preko ozbiljnih medija najavu u stilu: Danas je pravo-slavni Božić, ili: Danas je pravoslavni Uskrs. Ove formulacije potpuno su netočne. Naime, postoji julijanski kal-endar po kojem jedan dio pravoslavaca računa vrijeme, što znači da ti pravo-slavci po njemu računaju i Božić i ostale blag-dane. Ali isto tako po tom kal-endaru vrijeme računa i jedan broj katolika, tj. jedan dio g rkok ato l i k a , kako ih zove naš narod. S druge strane postoji reformirani ili novi, tj. gregori-janski kalendar po kojem dobar dio svijeta, pa i većina katolika računa vrijeme, odnosno po njemu sla-vi Božić i ostale blagdane.

SUSTAVI RAČUNANJA VREMENA Postoje u svijetu različiti sustavi računanja vremena, a mi ćemo nabrojiti najvažnije. Tako su Britanci računali da je stvaranje svijeta bilo 5509. pr. Krista, Aleksandrinci 5492. pr. Krista, itd…

Zatim, računanje od početka kršćanske ere, odnosno od rođenja Isusa Krista. Ovo je računanje na poticaj monaha Dionizija Maloga (+ 566.), uvedeno u Rimu 525. – 526. godine, te je malo pomalo na Zapadu zamijenilo sva os-tala računanja. Tada je pogrešno stav-

ljeno Kristovo rođenje 753. godine poslije osnivanja Rima, tako da je 754. prva godina kršćanske ere. A ustvari, Kris-tovo rođenje bilo je 5 – 7 go-dina prije toga, tj. između 746. i 748. od osnutka Rima. Također i da-tum počinjanja godine u prošlosti bio je različit: 1.

siječnja, 1. ožujka (Rusija), 1. rujna (Carigrad), Božić, itd… Tek je u 16. stoljeću 1. siječnja prihvaćen od svih kao početak nove godine.

GREGORIJANSKI KALENDAR Što se tiče trajanja građanske godine, sve do 16. stoljeća u upotrebi je bilo računanje vremena onako kako je ure-

„KATOLIČKI“ I „PRAVOSLAVNI“ BOŽIĆ


dio Julije Cezar 46. godine pr.K. Zbog toga se već od početka srednjeg vijeka mislilo na reformu kalendara. Ali tek pod vodstvom pape Grgura XIII. (1572. – 1585.) sabrali su se mno-gi znanstvenici kako bi napravili pro-jekt reforme kalendara. Još 24. veljače 1582. ovaj je papa bulom Inter gravis-simas najavio promjenu kalendara. Nakon pomnih ispitivanja, da bi se uskladila građanska s astronomskom g o d i n o m , z a k l j u č e n o je da se preskoče dani u k l j u č i v o od 5. do 14. l i s t o p a d a 1582. go-dine. Znači, te godine izostavljeno je 10 dana. Za razli-ku od julijanskog kalendara, u ko-jem je od stoljetnih godina svaka bila prijestupna, ubuduće od stoljetnih godina prijestupne su samo one koje su djeljive s 400. Tako je 1600. godina bila prijestupna. Zatim 1700., 1800. i 1900. nisu, iako su po redu trebale biti, tj. po julijanskom kalendaru su bile prijestupne, a onda opet 2000. godina je prijestupna i po jednom i po drugom kalendaru, itd… Iz ovoga slijedi da je sadašnja razlika između staroga i novoga kalendara 13 dana. Znači, onih 10 dana koji su izostavljeni 1582. godine i još 3 dana sabrana iz 1700., 1800. i 1900. godine. Ovo novo računanje vremena prema

papi Grguru XIII. zove se gregorijan-ski kalendar. Međutim, ni ovo novo računanje vremena nije savršeno, tako da svake godine imamo viška 24 sekunde. Ali ta razlika je toliko mala da će se tek za 3600 godina nakupiti jedan dan. Većina je katoličkih zemalja reformu kalendara prihvatila vrlo brzo, dok su protestanti to učinili tek u 18. stoljeću. Hrvatska je novi kalendar prihvatila

1587. godine, izostavljajući dane od 21. listopada do 1. studenoga te godine. Civilne vlasti na pravo-slavnom Is-toku novi su kalendar p r i h v a t i l e u g l a v n o m

početkom 20. stoljeća, a neke pravo-slavne Crkve tek u novije vrijeme. Konferencija istočnih Crkava novi je kalendar prihvatila 1923. godine. Međutim, i danas imamo jedan mali broj tih Crkava koje ovaj kalendar ne prihvaćaju.Znači, pitanje „katoličkog“ odnosno „pravoslavnog“ Božića ili kalendara uopće ne postoji, jer imamo neispravni stari kalendar s jedne strane i reformi-rani ispravni kalendar s druge strane. Valja i to reći da ovaj problem nije uopće povezan s teologijom, nego je to samo pitanje ispravnog, odnosno neis-pravnog računanja vremena. fra Perica

U nekoj sam knjizi pročitao ovu priču. U jednom selu živio je stari otac sam. Žena mu je davno umrla a kći se udala za jednog bogatog čovjeka u gradu. Svakog Božića slala je svom dragom ocu bogat božićni dar. Tako je bilo i ove godine. Nekoliko dana prije Božića pokuca mu poštar na vrata sav radostan noseći u naručju veliki božićni paket vezan pozlaćenom vrpcom. „Imate predivan božićni dar“, kliknuo je. „Samo ga stavite ovdje na stol“, tužno reče stari otac. Poštar je bio vrlo iznenađen i polako spusti paket na stol. Ništa mu nije bilo jasno. Bilo je očevidno da je paket bo-gat i prepun dragocjenosti. Možda stara ne shvaća, mislio je. „Ali, gospodine, zar vas ne veseli… zar nećete proslaviti ovako di-van božićni dar“, reče. „Ne mogu… doista ne mogu!“, odgovori starac suznih očiju, te ispriča poštaru o svojoj kćeri koja se bogato udala. Svake mu godine šalje bogat paket s ceduljom: „Od tvoje kćeri i njezina supru-ga!“ A nikad osobne čestitke, nikad posje-ta, nikad poziva da provedu Božić zajedno. „Dođite da vam nešto pokažem“, reče sta-rac poštaru i povede ga do skromne sobice. Poštar je bio zapanjen! Sobica je bila puna neotvorenih paketa! „Ali, VI ih ni otvorili niste!“, začuđeno uzviknu. „Ne“, reče sta-rac tužno. „Unutra, znate nema srca, nema ljubavi. Ja bih želio Božić provesti s njom a ne s njezinim paketima.“

Jedan je rabin upitao svoje učenike: „Re-cite mi tko je bogat čovjek?“ Jedan reče: „Bogat čovjek je onaj koji ima veliko iman-je.“ „Ne“, reče rabin. „Bogat je onaj koji ima svoju poslugu i svoje robove koji mu služe“,

reče drugi. „Nije ni on“, odgovori rabin. Treći reče:“Bogat je onaj koji ima brdo novca.“ „Ne“, odgovori rabin i nastavi: „Bogat je onaj kojemu svi trče i kad ima prazne ruke!“

I ovog Božića jedan obični mali dječačić leži u jaslicama potpuno gol, bez igdje ičega s praznim ispruženim ručicama! I svi će pohrliti njemu. On je ispružio svoje ruke svakom čovjeku da ga primi u svoje naručje, da ga primi u svoje srce, u svoju obitelj i u svoj dom. Zar će biti uopće ijedan vjernik na ovome svijetu a da neće odgov-oriti na te ispružene ruke. Po ispruženim ručicama on daruje cijeloga sebe svakom čovjeku, cijelo svoje nebesko bogatstvo. I tko njemu ispruži svoje ruke i primi ga, bit će ovoga Božića najbogatiji čovjek na svi-jetu.

Božić je vrijeme darivanja. Svatko će rado darovati nešto od sebe: mami, tati, bratu, seki, momku, djevojci. Neki mali božićni poklon. Tako malen a tako bogat ljubavlju! I svatko će biti sretan jer daruje! Ali svatko od nas ovog Božića primit će specijalan božićni poklon, znate od koga? Hajde pogodite! Mislite od brata, sestre, oca, majke. Ma, ne! Od samoga Oca nebe-skog! Svakome od nas on će poslati najbo-gatiji paket za Božić.

Najljepši paket koji ste ikad dobili! A što mislite što će biti u njemu? Mislite lančić, sat, narukvica, prsten, parfem ili 100 eura! Jao, kad bi bilo 100 eura! Što bi to bilo su-per! Ma, kakvi, ništa od toga. Bit će nešto puno, puno veće, puno, puno bogatije i ljepše. Poslat će nam malog Isusa, svoje

BOŽIĆNI DAR

___________________________________________________ SLOVO - Godište XVIII. Božić 2014., br.3 (51) 1514

najveće bogatstvo na nebesima! Poslat će nam samo nebo na dar! Je li vam ikada itko u životu darovao nebo?

Bog nikako ne želi da na ovoj zemlji ost-anemo sami kao otac iz priče. Vrlo je teško kad te nitko ne posjećuje, ne primjećuje i ne mari za tebe. Još kad se to dogodi za Božić! Stoga nam šalje svoga sinčića, svoje najveće bogatstvo da on s nama podjeli našu sudbinu. Oče nebeski, kako da ti zah-valimo za taj preveliki dar koji nam šalješ? Čime ćemo ti uzvratiti?

Znam čime! Očistit ću svoje srce i dušu da u njih može ući mali Isus kojega nam šalješ. Da može ući dostojno Bog. Da može ući dostojno Kralj i gospodar cijeloga svi-jeta. A onda ću posjetiti svoje prijatelje, ku-

move, roditelje, rođake. Doći ću radosno i zaželjeti sretan Božić i svaki Božji blago-slov. Zapjevat ću najljepšu božićnu pjesmu i ispružiti ruku pomirenja. Otvorit ću širom vrata svoga srca da može ući ama baš svatko. A znate što ću onda učiniti? Naći ću adresu onoga oca iz priče koji Božić pro-vodi sam. Otići ću k njemu i provesti s njim tri dana. Neka barem ovog Božića ne bude osamljen. Ako mu imalo uljepšam božićne trenutke, sigurno će mi otvoriti jedan od onih božićnih paketa što mi ih je poslala njegova kći. A onda ćemo radosno naz-draviti, kucnuti se i zapjevati svima: „Božić nam je, milo nam je veselo, veselo!“

IVO

Svi slave. Kad student položi ispit, onda to proslavi sa svojim najbližim kolega-ma. Kada ti slaviš rođendan ili imendan, pozoveš prijatelje i u krugu svoje obitelji proslaviš i počastiš ih. To je već malo širi krug. Kada ti se ženi sin ili udaje kći, onda ćeš na svadbu pozvati bližu i dalju rod-binu, prijatelje i radne kolege. Tvoju ra-dost podijelit će s tobom mnogo širi krug ljudi. Kada se slavi dan oslobođenja grada, onda slavi cijeli grad. Kada se slavi dan državnosti, onda slavi cijeli jedan narod i jedna država, 5 milijuna ljudi, 10 ili 20. Kad

se slavi Božić, onda slave svi kršćani svijeta! Milijardu ljudi! Ali kad se slavi Nova godi-na, onda to slavi najširi mogući krug ljudi: cijeli svijet! Ne slavi jedino onaj u džungli koji nema pojma da postoji Nova godina! Više ljudi slavi Novu godinu nego Božić. Ali i to je opet proslava Božića. Kako? Pa zna se kako cijeli svijet računa godine: prije Krista i poslije Krista. Vidiš li da se Novom godi-nom kaže: Krist je centar povijesti! Njegova Majka one noći porodi novu eru, novi život, novu budućnost. Zato Nova godina jest i blagdan Bogorodice Marije!

Doček Nove. Čekati Novu godinu! Pa

kad cijeli svijet čeka, zašto ne bi i ti? Ta nećeš biti mimo svijeta! Pokušat ćemo sada reći kako tko dočeka Novu godinu.

Netko je na Staru godinu legao u 21 sat,

isto kao i da je 17. lipnja a ne doček Nove godine. Na Novu se godinu ustao u 7 ili 8, popio crnu kavu i poslušao prve jutarnje vijesti.

Drugi je našao fino društvo od 5 – 6

prijatelja pa su u krugu obitelji pomalo pjevušili, gledali televiziju i čudili se kako je i ove godine loš novogodišnji program. Kad je kucnula ponoć, kucnuli su i oni čašama, iskreno čestitali, ostali još pola sata i otišli svatko svojoj kući.

Treći su otišli u disko. U onaj dim i ur-

nebes. Što je veći dim, to bolje! Što više tutnji i što se ništa ne čuje, to zabavnije! Što luđe, to ljepše! Pa tako do 6 sati. A onda na spa-vanje. Pa cijeli dan Nove godine prespavali! Umjesto da joj se raduju, oni je prespavali!

Četvrti su bili trijezni do 21 sat, a od 21 pa

na dalje se ne sjećaju. Probudit će se možda na Novu navečer, mamurni i raščupani i prvo što će upitat bit će: „Tko mi je sklonio onaj konjak?“

Peti su Staru godinu proveli tužni i

zamišljeni, jer će Novu godinu dočekati bez najdraže osobe, žene, muža, sina, pri-jatelja. Umjesto podignute čaše, spustili su nekoliko toplih suza u znak sjećanja i zah-valnosti.

Što vam želim. Onim prvima što Novu

godinu čekaju mirno pod dekom, želim miran i bezbrižan život, lijep i opušten, bez nervoze i stresova. Neka cijelu sljedeću go-dinu provedu tako spokojno kako su je i dočekali!

Onim drugima što Novu godinu čekaju

u krugu prijatelja, želim da im u Novoj godini njihove obitelji budu sretne, zdrave i uspješne. Nek se krug njihovih prijatelja širi, a djeca nek im rastu u zdravlju i veselju!

Onim trećima što vrijeme provedoše u

tutnjavi diska, želim kroz iduću godinu lijep životni ritam s puno raspoloženja, mladenačke igre i lijepe glazbe. Ne želim da ih poklopi tutnjava nekontroliranog i besmislenog života, ne želim da se izgube u dimu trave i droge bez životnog cilja, nego da nađu svoju čistinu i jasnoću u svojim životnim zadacima i obvezama.

Onima što su bili trijezni samo do 21 sat,

želim da uvijek u svojoj kući imaju dovolj-no ića i pića kojim će uvijek moći počastiti svoje prijatelje, i želim im da mogu uvijek trijezno rješavati svoje životne i obiteljske obveze, a ne da glavinjaju cijelim svojim životnim putem!

A onima koji sate Stare godine provedoše

bez svojim najdražih, uz suzu, iskreno želim radost i životni optimizam, utjehu i snagu da mogu tu tešku kušnju i križ hrabro pri-hvatiti. Želim da u svojoj rodbini, djeci, unucima, nađu svoje zadovoljstvo i utjehu. Neka im Bog podari osmjeh koji nadilazi svaku tugu i bezutješnost!

A svima vama od srca sretna i blagoslov-ljena Nova 2015. godina! FRAPE

ŠTO VAM ŽELIM U NOVOJ GODINI?


M r z l a š t a l a , o š t r a s l a m a ,

n i š t e r i k a n i j e s j a l a ,s a m o z v i z d a p o v r ’ s t a l a .

N i k o ć e t e ,n i k u š i n a ,

s a m o j e d n e j a s l e m a l eu k a t u n u š t a l e s t a l e .

N i t i d r v a ,n i t i o g n j a

n e b i j a š e z a D i t i ć a ,a b i l a j e z i m a c i č a .

S a m o t o v a r ,j e d n a k r a v a

g r i j a l i s u B o ž j e g s i n au š t a l i c i m r z l i h s t i n a .

J o s i p k l e č i , M a t i m o l i ,

u k r i l u g a s v o m e p o v i ,i s v o j i m g a m l i k o m d o j i .

O v č i c ei p a s t i r i ,

n a k o l i n a s v o j a p a l i ,p a P a s t i r u s v i h p a s t i r a ,

s m j e r n u h v a l u d a l i .

K r a l j i ,m a g i ,

p r i g n u l i s u p r i d N j i m g l a v u ,B o ž j e m s i n u d a l i s l a v u .

K e r u b i n i ,s e r a f i n i ,

a n đ e o s k a c i l a č e t a ,s l a v i l a j e S i n k a s v e t a .

Tr p l j e n i c i ,s i r o m a s i

i s v i j u d i s r c a č i s t ad o b i š e z a k r a l j a K r i s t a .

S a v a M a r i č i ć

KA KO J E J O SI P G OJ IO K R I STA

Č e s t o m i s l i n j e l ’ B e p o v i k a ,j e l ’ s v e b i l o k a k o t r i b a ,

j e l ’ m a l i s l u š a o d p r v e i l ’ p e t e ,j e l ’ k o j i p u t z a z u j a l a š i b a ?

D a š t a d a j e s t e , d i c a s u d i c a ,m a k o j i o č u h , m o r a k a t a t u ,

m a m o r a b i t i s v e k a p o š p a g u ,k o s m i u k o n t a r k a l a f a t u ?

A k a l a f a t i z n a j u š t a t r i b a ,n i l i v o n i d e s n o , n e g o d r i t o ,

m a k o j a v e r g u l a , č i s t i b a l a n s ,m a k o j i k u k o l j , č i s t o ž i t o .

Š t a i m a v e z e š t a j e m a l ip o t o m a k p r a v i , č i s t i s i n B o g a ,B e p u j e p o v j e r e n i o n g a t e š e ,o b u k a č v r s t a , s i g u r n a , s t r o g a .

P u n o m i p a š e t a j J o s i p B e p o ,i u v i k i s t a m i s a l m i s i n e :

o b i č a n , v r i d a n , d o b a r i p o š t e n ,

j e l ’ i o n r o d o n i z R a s l i n e ?

V i n k a A n i ć

B O R O M A Ž A

Č i t a v u b i g o d i n u p i s a l a p i s m a s u s i d i M a r i c i

z a n j e n e p o s v i t u .S t r i c u s a n s v a k i d a n t r č a l a u

d u ć a np o o n i n j e g o v i p e t c i g a r e t a

b e z f i l t e r a .U v i k s a n d o n o s i l a v o d u z a

p i ć eb a b i , k o j a n i j e i m a l a n i k o g .

I u o p ć e , p u n o s a n s l u š a l a s t a r i j e .

I s v a k i p u t k a d b i o b a v i l a p o s a ,

o n i b i r e k l i : Z a s l u ž i l a s i b o r o m a ž u !

Č i n b i o s v a n i j a B o ž i ć , j a b i z a i s t a ,

s j a b u k o n o d j e d n o g d o d r u g o g .

O n i b i s e č u d i l i : k a k o t o d a j e v e ć B o ž i ć !

A j a b i i ’ n e t r e m i c e g l e d a l ai č u d i l a s e t a k o đ e r :

k o l i k o i m t r i b a v r e m e n ad a k o v a n i c u s t a v u u j a b u k u .

R i t k o s a n d o b i v a l a p a p i r n a t i n o v a c ,

a k a d b i g a d o b i l a ,i z s t r a h a d a s e n e n a k v a s i

z a t a k l a b i g a u p r o r e z š t a p i ć a ,p a š t a p i ć e n u j a b u k u .

I a k o b i j a b u k a b i l ač u p a v a k a j e ž i ć i p u n a k a

š i p a k ,b o r o m a ž a j e u v i k b i l a

v i š e p o t v r d a m o j e p o s l u š n o s t in e g o n j i ’o v e d a r e ž l j i v o s t i .

I j a b i j e d v a d o č e k a l a v e č e rd a u m i r u B o ž j e n o s l o b o d i n

j a b u k u .I s m a z a l a b i j u o b a v e z n o p r i j en e g o b i i z b r o j i l a – b o r o m a ž u !

D a n a š n j e j a b u k e – n i s u t a k o s o č n e .

V i n k a A n i ć

PA S T I R S V I H PA S T I R A

PJESME BOGU BOŽIĆU


DRAGI BOŽE

Dragi Bože sa visina pošalji nam svo-ga Sina. Svoga sina što nas čuva, da nam dade malo svtog kruva. Da nam dade ljubav i pomirenje kod dva bra-ta. Da ne bude nigdje rata i da vlada ljubav, vjera kod nas hrvata. Pošalji nam svetu Majku što je za nas suze lila, molimo Te dragi Bože sa visina. Da budemo narod koji Tebe štuje, u molitvi svete riječi čuje. Dragi Bože, molimo Te, Ti pogledaj na nas dolje, pa ćeš vidit naše poplavljeno polje. Jadan narod ostao bez svega svo-ga, ostala mu samo molitva, vjera i pomoć od Boga. Oprosti mi Bože sa visina što za greške ljudi ja od Tebe i od svete Majke i Isusa pomoć tražim. Što mogu kada znam i vjerujem da je to jedina nada. Dragi Bože ja znam da će doći vrime da se nama svima sudi al’ što mogu kad je meni žao ljudi. Dragi Bože sa visina oprosti mi za ovo slovo ja sam mora napisati ovo. Ja ne piše ovo za se već za sve ljude u nadi i vjeri sa štovanjem i molitvom da će mnogo bolje biti. Samo se moramo moliti. Moramo se molit svako jutro i veče pa će svaka voda svojim koritom da teče. Dragi Bože daj nam za molitvu volje pa će opet rađat naše polje. Daj nam volje da se molimo Tebi, da sav narod vas gore, a poštuje na zemlji ljude, svećenike, papu i biskupe naše. Dragi Bože sa visina veliko hvala od jednoga malog sina Ive Protega

Došašće

Došašće je vrijeme priprave za Božić. Počinje četiri tjedna prije Božića. Na adventskome vijencu na početku svakoga tjedna upali se jedna svijeća. Vjernici se pri-

premaju za proslavu Isusovog rođenja. prvoga tjedna posije se pšenica. U trgovinama se počinju prodavati božićni ukra-si. Počinje se kititi grad. Djeca pišu pisma svetom Nikoli i pri-premaju se za priredbe kojima

će uveseljavati svoje prijatelje. Roditelji djeci kupuju darove kako bi ih razveseli li. Svi se nadaju da će Isusovo rođenje donijeti radost, veselje i sreću.

Petra Grubišić, prvopričesnica


Bolest u ljudskom životuTko se samo jedanput susreo s

težom bolešću, bilo sa svojom, bilo svoga bližnjega, on zna kako to može vrlo ozbiljno potresti i uzdrmati ljudsku nutrinu. Bolest može udaljiti čovjeka iz njegove sredine, sa sigurn-og radnog mjesta i iz društva. Ona sa sobom nosi tjelesnu i duševnu bol, izolaciju i zdvajanje. U bolesti čovjek upada u krize, osjeti da nije život u njegovoj ruci, a posebno ga pogađa vlastita nemoć. S druge strane, oz-biljna bolest može u čovjeku probu-diti nevjerojatnu snagu koja ga dovo-di do određene zrelosti i spoznaje, da je život vrlo kratak i prolazan, te da

mnoge stvari koje su nam se prije bolesti činile važnim, postaju nevri-jedne. Bolest vodi čovjeka do oz-biljnih životnih pitanja. Vodi ga do pitanja smisla života. Možda nikad i nigdje čovjek ne pita za Boga kao u teškoj bolesti. U takvim trenutci-ma nije samo bolesnik na ispitu. Tu su i svi oni koji njeguju bolesnika, također, na ispitu. U takvoj situaciji pomaže razgovor o Bogu, o vjeri, o molitvi.

Liječnici i oni koji njeguju bole-snike, rade uvijek u Božje ime kada pokušavaju tjelesno i duševno po-dignuti oboljelog čovjeka i kada ga potiču da i sam čini sve što može da

opet ozdravi. Pasivno prihvaćanje bolesti nije u skladu s voljom Božjom. Bog želi zdrava čovjeka. Čovjek tre-ba čuvati svoje zdravlje. Ali kada već oboli, spasonosno je predati svoju sudbinu u volju Božju, jer i liječnici i medicinsko osoblje, kao i sam bole-snik su gotovo bespomoćni pred tajnom ljudske patnje i bolesti.

Isus i bolesniciU evanđeljima susrećemo Isusa i

kao iscjelitelja bolesnika: „I dono-sili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja op-sjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše“ (Mt 4, 24). Sveto pismo vidi u tim ozdravljenjima znak, da je u Isus Kristu došlo Božje kraljevstvo. U ozdravljenjima bolesnih Isus ob-javljuje Boga kao sreću i spas. Bolest je, dakle, u korijenu pobijeđena. Ma ne znam kako bolest bila ozbiljna i kako je mi ozbiljno primili, iako jednom svi moramo umrijeti, ipak bolest nije apsolutno zlo, jer je Bog sreća i spasenje. Bog ne ljubi samo zdrave, nego i bolesne, upravo one koji ne mogu ništa više privrijediti. Bolesnici pripadaju „siromasima“ u svetopisamskom smislu koji su na poseban način Bogu na srcu. Tko je u ljubavi Božjoj on je uvijek zdrav pa i u trenutcima bolesti. U Isusu se objavio Bog, koji patnicima nije daleko, nego sasvim blizu. Sam Isus iskusio je gorku stvarnost boli. Ni On nije ostao pošteđen ni tjelesne ni duševne boli. Stoga mu možemo povjeriti sve svoje patnje, svoje boli i svoj život.

Crkva i bolesnici„Bolesne liječite...“ (Mt 10, 8), gov-

ori Isus apostolima šaljući ih u svijet. Crkva ne bi bila Crkva Kristova ako joj bolesnici ne bi bili na srcu. Zato Crkva prihvaća ovu zadaću, koju Isus povjerava svojim učenicima kao svo-ju važnu misiju. Crkva je, posebno neke redovničke kako muške tako i ženske zajednice, kroz svoju po-vijest, do dana današnjega, gradila bolnice i njegovala bolesnike. Ona ne želi prepustiti bolesnike njiho-voj sudbini, nego ih prati u njihovoj patnji. Molitvom vjere olakšava nji-hove boli. Crkva pomaže bolesnici-ma u njihovim mukama da bi mogli kršćanski i vjernički podnositi svoje boli. Vjera u ljubav Božju i spozna-ja da je sve što imamo i jesmo dar Božji može biti od velike pomoći u teškoj bolesti. Stoga bolest može biti jedan Božji poziv na obraćenje i promišljanje svoga života.

Crkva želi biti na poseban način bliska bolesnicima. Pastoral bole-snika Crkvi je uvijek na srcu. Vjera, molitva svećenika, dušobrižnički razgovori pomažu u promišljanju i prihvaćanju svih životnih situacija pa tako i bolesti. Da bi sve ovo došlo do punog izražaja, Crkva je u liturgijs-koj obnovi sakramentu bolesničkog pomazanja dala prvotni smisao i bolesnici ga doživljavaju kao znak blizine Božje.

Sakrament bolesničkog pomazanjaVeć od apostolskih vremena Crkva

je sakrament bolesničkog pomazanja slavila i dijelila kao spasonosni znak

SAKRAMENT BOLESNIČKOG POMAZANJA


za tjelesno i duhovno ozdravljenje oboljelih vjernika. Ova crkvena odredba počiva na uputi sv. Ja-kova apostola, koji piše: „Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se“ (Jak 5, 14-15). Nažalost, u Crkvi se s vremenom izgubila ova spasonosna praksa, te je sakrament bolesničkog poma-zanja postao sakrament umirućih koji se dijelio isključivo u tre-nutcima neposredne smrti kao po-sljednje pomazanje i time umjesto radosti slavlja postao znak straha i smrti. Stoga su ukućani i rodbina bolesnika često čekali da bolesnik izgubi svijest i tek onda pozivali svećenika. Tek je apostolskom Odredbom od 30. 11. 1972. papa Pavao VI. pružio Crkvi obnovljeni obred bolesničkog pomazanja čije su obredne riječi tijesno pove-zane s riječima iz poslanice sv. Jakova: „Ovim svetim pomazan-jem i svojim preblagim milosrđem neka te Gospodin milošću Duha Svetoga pomogne. Neka te slo-bodna od grijeha spasi i milos-tivo pridigne“. Od svih vjernika i službenika Crkve se očekuje da nanovo promisle i učine sve da bi ovaj sakrament dobio svoj prvotni spasonosni smisao. U svetom poma-zanju, koje je povezano s molitvom vjere, dolazi do punog izražaja vjera. Vjera se budi kod djelitelja, na pose-

ban način kod primatelja. Naime, vjera primatelja i vjera Crkve donosi bolesniku spasenje i mir.

Ovaj sakrament ne bi smio kod vjernika i bolesnika izgledati kao

neposredni vjesnik smrti, nego kao sakrament ozdravljenja i spasenja. Danas, hvala Bogu, gotovo svaka bol-nica ima svoga bolničkog kapelana koji je uvijek bolesnicima na raspo-

laganje. Sam Spasitelj Isus Krist je taj, koji svećeničkim polagan-jem ruku i mazanjem sv. uljem, ublažuje bol i jača bolesnika i želi ga vratiti njegovim prvotnim za-datcima. Krist stoji uz bolesnika u njegovim bolima, njegovom strahu i nestrpljivosti. Isus pozi-va bolesnika da svojim bolima sudjeluje u spasenju svijeta. Crk-va preporuča vjerniku kod svake ozbiljnije bolesti primanje sakra-menta bolesničkog pomazanja. S tom praksom dobiva ovaj sakra-ment svoje pravo mjesto i gubi ono dosadašnje značenja kao „donositelj sigurne smrti“. Kod ozbiljnih i dugotrajnih oboljen-ja moguće je više puta primanje ovog sakramenta.

Liturgijsko slavlje sakramenta

bolesničkog pomazanjaOvaj sakrament se može slaviti

na više načine. Može ga se slavi-ti u uskom obiteljskom krugu u stanu ili kući bolesnika. Zatim ga se može slaviti u odgovarajućem prostoru u bolnici, u bolničkoj kapeli ili u staračkom domu. Može se slaviti u kapeli ili župnoj crkvi samo za jednog ili više bolesnika i to sa službom riječi. U zadnje vrijeme u mnogim župama slavi se za više bolesn-ika i to pod sv. misom u kapeli ili župnoj crkvi kao i u prigodi

hodočašća bolesnika pojedinim svetištima, te na dan bolesnika.

fra Josip Klarić


BOŽIĆNI BLAGOSLOV 2014 Praktične napomene uz blagoslov obitelji:

Blagoslov obitelji započinjemo ujutro od 9.00 sati. Molimo obitelji da nastoje osigurati blagoslov svoga doma, ako je to ikako moguće, u vri-jeme predviđeno ovim rasporedom.

Svećenici će nastojati držati se ovog rasporeda. Ako neke obitelji, iz nepredvidivih razloga ne uspijemo pohoditi, naknadno ćemo ih pohoditi prema dogovoru.

Blagoslovu trebaju prisustvovati svi članovi obitelji. Lijepo je imati na stolu Križ, zapaljenu blagoslovljenu svijeću i blagoslovljenu vodu.

Molimo obitelji koje su na pop-isu za blagoslov, da na dan blago-slova zatvore pse, jer zbog neugod-nih iskustava, nećemo moći ulaziti u taj dom, s obzirom da s nama idu i djeca (ministranti), za koju su, pred njihovim roditeljima i pred zako-nom, za vrijeme blagoslova odgovo-rni svećenici. Osim toga, znak je opće kulture da se za vrijeme blagoslova ugasi TV ili radio, kako se ne bismo morali u molitvi nadvikivati sa medi-jima.

Oni koji su doselili na područje Župe i svatko tko blagoslov želi, a nije prijavljen može doći u župni ured ili sakristiju i prijaviti se.

- Dan blagoslova Vaše obitelji pose-ban je dan kad Isus Krist pohađa Vaš dom. Neka blagoslov Vašega doma bude izraz Vaše vjere i svjedočanstvo

pripadnosti Rimokatoličkoj Crkvi. Svećenik ne dolazi u svoje, već u Ime Božje i u ime Crkve čiji je službenik te donosi mir i radost Isusa Krista Spa-sitelja svijeta.

Hvala vam lijepa na dosadašnjim lijepim susretima kod blagoslova i nadamo se da će tako biti i ove go-dine. Preporučamo vam da pročitate naš župni list „Slovo“, jer vam on daje opširniji uvid u ono što se u Župi događalo u proteklom periodu.

Za blagoslov valja pripraviti: čistu i urednu prostorijuna stolu pripraviti križ, svijeću

(koja neka gori za vrijeme blagoslo-va) i posudu s blagoslovljenom vo-dom te grančicom kojom će svećenik poškropiti.

kad svećenik uđe pozdravlja riječima: Mir kući ovoj, a svi od-govore: I svima koji prebivaju u njoj. Slijedi molitva za ukućane koja se zaključuje zajedničkim moljenjem Očenaša i blagoslovnom molitvom.

kad svećenik škropi blagoslovljen-om vodom svi na sebi čine znak križa

Svemogući Bože, blagoslovi ovu kuću, da bude u njoj zdravlje, čistoća, pobjedna krepost, poniznost, dobro-ta i blagost, potpuno izvršavanje za-kona i zahvaljivanje Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetom, i neka ovaj blagoslov ostane na ovoj kući i na njezinim stanovnicima. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

(Četiri svećenika blagoslivljaju po rasporedu I. – prvi, II. – drugi, III. – treći i IV. – četvrti svećenik.)


Papa Franjo je novu crkvenu godinu proglasio Godinom posvećenog života, pa smo tom prigodom imali razgovor s re-dovnikom, franjevcem fra Vi-com Lucićem, koji je kroz dugi niz godina djelovao u našoj župi.

1. Tko je fra Vice Lucić?Već u pitanju koje ste mi post-

avili možete otkriti tko sam: franjevac – redovnik, svećenik, koji živi u samostanu svetoga Ante na Šubićevcu.

2. Opišite nam svoje djetin-jstvo prije ulaska u samostan.

Moje djetinjstvo je, naravno obilježila moja obitelj, u kojoj sam odrastao uz roditelje Matu i Iku r. Štrkalj i četvoricu braće. Rođen sam 14. lipnja 1936. u selu Pokrovniku, župa Mirlović Zagora. Obitelj je živjela od poljoprivrede i stočarstva kao i većina obitelji iz sela. U II. svjetskom ratu doživjeli smo tragediju. Majci su partizani ubili oca, dva brata i nevjes-tu, a sve na nagovor susjeda „prijatel-ja“. Osnovnu školu sam završio u Pok-rovniku.

3. Kako ste se odlučili za franjevački i redovnički poziv?

Za moj poziv „najodgovornija“ je moja obitelj, ali i fratri koje je Bog stavio na moj životni put. Partizani su

nam 1946. godine ubili i župnika fra Paška Bačića, ali unatoč progonima i ruganju u našoj obitelji nedjeljna misa i svakodnevna krunica su nešto što se podrazumijevalo kao normalno. Odrastao sam u obitelji koja je cije-nila fratre i bila im uvijek bliska. Kad sam obitelji izrazio želju da postanem fratar, svi su me podržali, a poticaj su mi dali fratri koji su bili na župi.

4. Što je obilježilo Vaše vrijeme provedeno u sjemeništu, novicijatu i bogosloviji?

Iskreno, svako od ovih razdoblja bilo je posebno na svoj način. Ipak,

cijelo vrijeme odgoja označavalo je, za mene, jedan duhovni i ljudski rast i nove spoznaje koje su još više produ-bljivale moju želju da postanem fratar. U sjemeništu, u Sinju, sam se upoznao sa franjevačkim načinom života. U novicijatu na Visovcu sam produ-bio svoj molitveni i duhovni život, te upoznao ljepotu franjevačkog poziva. Bogoslovija je u Makarskoj bila pri-lika da se približim tajnama naše vjere, kroz teologiju i kroz studij, te prilika da još više produbim svoj franjevački poziv u zajedništvu s drugim mlad-im fratrima. U Makarskoj sam dao doživotne zavjete 26. travnja 1961., a

zaređen sam za svećenika 15. travnja 1963 godine.

5. Po čemu se franjevci raz-likuju od drugih redova?

Prvo poglavlje našeg Pravila započinje rečenicom: „Život i pravilo Manje braće jest ovo: opsluživati evanđelje Gospo-dina našega Isusa Krista, živeći u poslušnosti bez vlasništva i u čistoći.“ U toj rečenici je sažet život i djelovanje franjevaca, a uzor u tome nam je naš ute-meljitelj sveti Franjo, a na pose-ban način članovi naše pro-vincije Presvetog Otkupitelja: sluga Božji o. fra Ante Antić te 44 fratra koji su ubijeni za vri-jeme i poslije II. svjetskog rata.

6. Kako Vi živite karizmu

svetoga Franje? Kao što smo u obitelji dijelili

sve što smo imali, počevši od obiteljskog stola pa do odjeće,

tako sa svojom franjevačkom zajed-nicom u samostanu svetog Ante na Šubićevcu dijelim što imam. Svaki se od nas na svoj način ugrađuje u našu zajednicu i to postaje bogatstvo u različitosti. Raduju me najviše us-pjesi braće, a bratstvo se pokazuje i u slabostima kad u poteškoćama no-simo „bremena jedni drugih“. Ima još nešto… roditelji su uvijek bili gostolju-bljivi i darežljivi, te su uvijek računali na Božju providnost. I to volim povez-ati sa našim franjevačkim životom i sa našim zavjetom siromaštva u kojem se pouzdajemo u Božju dobrotu.

RAZGOVOR S FRA VICOM LUCIĆEM


7. Kako promišljate ova zbivanja u Crkvi, upravo u Godini posvećenog života?

Papa Franjo, proglašenjem Godine posvećenog života, želi u Crkvu i u ovaj svijet unijeti radost redovnika, radost kroz koju služe Bogu i čovjeku. I papa Franjo upravo od re-dovnika očekuje da probudi Crkvu, da kroz život i djelovan-je redovnika i redovnica unese novi polet i svježinu u svijet, da razbudi čovjeka. Kao što je Bog svetom Franji Asiškom s raspela u crkvici sv. Damjana progovorio: „Franjo, idi i po-pravi moju kuću, koja se, kako vidiš, sva ruši!“ (2 Čel 10), tako i dana poziva redovnike i re-dovnice da svatko kroz svoju karizmu obnavlja Crkvu – čovjeka.

8. Dugi niz godina živjeli ste i djelovali u našoj župi Gospe van Grada, susreli ste u razgovoru i u svetoj Ispo-vijedi mnoge ljude: djecu, mlade, bračne parove, starije osobe,... Kako ste doživjeli našu župnu zajednicu?

Kao svećenik – redovnik počeo sam pastoralno djelovati nakon Mlade mise u župi Drvenik kod Makarske, gdje sam ostao 3 godine. Nakon Drve-nika uprava Provincije me poslala u Prgomet – Labin gdje sam bio župnik 7 godina, a potom u Knin gdje sam kroz 9 godina obavljao službu gvardijana, župnika i dekana. Kroz to razdoblje od 1979. – 1982. vršio sam i provinci-jsku službu definitora. Kratko sam na-

kon toga djelovao u Unešiću, koji sam morao napustiti zbog zdravstvenih ra-zloga. Nakon kraćeg boravka u Drnišu dolazim 1987. u Šibenik u župu Gospe van Grada. Tu sam živio sve do 2012. kad odlazim u samostan na Šubićevcu gdje danas boravim. Čitav moj svećenički poziv bio je prožet pasto-ralnim djelovanjem u župama koje poslužuju franjevci Provincije Pres-vetog Otkupitelja. Tako sam i u župi Gospe van Grada u skladu sa svojim mogućnostima djelovao par godina vodeći župni vjeronauka, a kad više

nisam fizički bio u mogućnosti preda-vati, zajedno sa pokojnim fra Ivanom Mirkovićem sam kroz dugi niz godina ispovijedao u crkvi Gospe van Grada.

9. Mnogi su vjernici osjetili da "sr-cem govorite srcima" u sakramentu svete Ispovijedi. Kako ste uspijevli, unatoč mnogim zdravstvenim prob-lemima, ostati uvijek pribrani, dos-tojanstveni i smireni u vršenju svoje svećeničke – redovničke službe?

Crkva Gospe van Grada je ispovjed-nica čitave naše šibenske biskupije.

Svaki vjernik koji dođe u grad Šibenik, dođe i u crkvu Gospe van Grada. Tako su svećenici uvijek bili na raspolaganju posebno za sakrament svete Ispovijedi. Mnogi su čekali na red za ispovijed, posebno za prvih petaka, te pred Božić i Uskrs. Dolazili su ljudi od Vodica, Jezera, Tisnog do Rogoznice i Primoštena, iz Zagore i sa otoka da se pomole i ispovjede. A kad više nisam mogao ići u crkvu, dolazili bi vjernici na ispovijed u župnu kuću. I upravo kroz ispovi-jed i susrete s ljudima doživio sam trenutke u kojima su ljudi znali biti dotaknuti Božjom milošću, kako su mi mnogi od njih i posvjedočili. Ističem ispovijed, uz svetu Misu kao najbolju priliku približavanja ljudi k Bogu i Boga k ljudima.

10. Veliki dio Vašeg svećeničkog života vezan je uz pastoralno djelovanje u

našoj župi. Što biste danas poručili našim župljanima?

Ne bojte se pustiti Boga u svoj život, da zahvati cijelo vaše biće i da bude prisutan u svakom dijelu vašeg života! Ne bojte se dati Bogu sve što imate, jer je ionako sve Njegovo! On vas može ispuniti do kraja onime što je Njegovo, samo ga morate pustiti u svoj život.

Neka vas i sve vaše blagoslovi Bog Svemogući i čuva Gospa van Grada!


U šibenskoj župi Gospe van Gra-da svečano je u ponedjeljak, 8. rujna 2014. proslavljena Mala Gospa koja je zaštitnica Župe. Za ovu svečanost župljani i štovatelji Gospe van Gra-da sa svojim svećenicima pripremili su se kroz Devetnicu. Kroz sve je dane bila prigoda za ispovijed. Svaku večer bila je pobožnost Gospi: kru-nica, litanije i poslije Sveta misa. Sve večeri pobožnosti Gospi predmolili su župljani, a Svete mise predslavili su svećenici koji djeluju u Župi. Zadnja tri dana Devetnice predslavio je i propovi-

jedao fra Ante Čovo, gvardijan samo-stana Blažene Djevice Marije na nebo uznesene iz Makarske.

Na sami dan svetkovine slavljene su Svete mise u 7, 8, 9.30 i 11 sati. Na jutarnjim misama crkva je bila ispun-jena Gospinim štovateljima iz čitavog Šibenika i okolice, Zagore i otoka.Večernjim euharistijskim slavljem u 18.30 predsjedao mons. Ante Ivas, šibenski biskup, a koncelebrirao je 11 svećenika. Liturgijsko pjevanje ani-mirao je župni zbor. Svetoj misi pre-thodila je procesija s Gospinom slikom

kroz Perivoj fra Luje Maruna. Gospin lik su nosili framaši, a fra Mirko Klarić župnik na Meterizama je pjevao Litani-je Svih Svetih u procesiji.

U pokajničkom činu mons. Ivas je is-taknuo kako su najveći dar Gospi djeca, koja su baš za njen rođendan sjela u školske klupe. „Evo danas ti želimo pokloniti jedan poklon za rođendan, a to su naša djeca, naši učenici. Oni su budućnost našeg roda, a mnogi bi htjeli ukrasti njegova srca. Mnogi bi htjeli u njihove duše i živote unijeti nemir, nered… Mnogi bi htjeli iščupati iz njih svetu Božju snagu, križ svetoga krštenja kojim su obilježeni nakon svo-ga rođenja. Primi Gospe naš dar, našu djecu, naše mlade, za njih ćemo poseb-no moliti na tvoj rođendan“, istaknuo je o. Biskup.

U propovijedi mons. Ivas se osvr-nuo na poteškoće koje prate današnjeg vjernika, kršćanina i na pomoć i za-govor Gospe u njihovim nevoljama. „Trajna i vječna poruka svim ljudima i vremenima je ta da se izvor svakog is-tinskog mira nalazi u skladu čovjeka i Boga, u zakonima koje je Bog utisnuo u sva stvorenja. Poremetiti Božji sklad znači izložiti se nemiru u sebi. Čovjek je krivo koristeći Božji dar slobode pokušao i pokušava mimo i suprotno Božje ljubavi i reda postati kao Bog“, poručio je biskup Ante Ivas.

„Danas mnogi ne priznaju grijeh. Grijeh i nemir izobličuju čovjeka, društvo i međuljudske odnose. Nemir je u temelju svih nepravda, korup-cija svake vrste i pogubnih ideologija. Čovjek grijehom ulazi u sukob sa sa-

MALA GOSPA U GOSPE VAN GRADA

DOGAĐANJA


mim sobom. Bog nije mogao i nije htio ostavit čovjeka u nemiru i gri-jehu. Bog je odlučio svojom ljubavlju ponuditi ljudskoj slobodi pomirenje, darovati zemlji i ljudima mir koji iz-vire iz uspostave sklada i pomirenja sa samim sobom, sa onim najdubljim u sebi. Marija je prva u slobodi od-govorila Bogu 'Neka mi bude po riječi tvojoj'. Gospa je svojim 'Da' otvorila vrata Bogu da razriješi čvor stare neposlušnosti.“

„Zašto se ljudi boje Kristovog zagrl-jaja sa križa?", zapitao je biskup Ivas. „Zašto se ljudi boje Isusovih ruku koje nisu stisnute za osudu nego raširene za ljubav? Danas slavimo Marijino rođenje. Marija se rodila i drugi puta kao majka Crkve i to na Kalvariji pod križem. Isus je Gospi povjerio da ona bude majka Crkve, učiteljica i prenositeljica, da ona bude posred-

nica Božjih milosti, da bude svjedok njegovog djela spasenja, da ona bude posrednica njegovog mira. Gospa je naša majka, ona je domaćica Crkve. Ona nas upućuje da se ne damo omesti nikakvom bukom. Da slušamo Božju riječ. Gospa nas uči i pomaže kako da idemo Kristovim putem, kako da slijedimo njegovu istinu. Gospa nam poručuje da ništa nije moguće, ni mir ni pravda, bez ljubavi i predanja u Božje ruke. Mi zahvaljujemo Gospi danas za sve ono što je hrvatski narod od Marije dobro učio i uvijek iznova uči. Gospa nas potiče da i danas ust-rajemo u vjernosti Bogu ma što god se oko nas događalo“, poručio je o. Bisk-up i naglasio kako u vremenu koje sve agresivnije nudi sumnjive vrednote vjernicima treba Marijina riječ.

„U vremenu narodne zbun-

jenosti, kad su mnogi pogođeni nestašicom os-novnih sredstava za život, kad je naš Caritas svakodnev-no opsjednut novim potrebnicima, kad mnogi ostaju bez posla i plaće, kad su mnogi prisilje-ni raditi i nedjel-jom i blagdanom, kad mnogi odlaze iz Domovine koja im ne može osigu-rati pristojan život, u ovom i ovakvom vremenu mi dolaz-imo Majici da nam izmoli snage da ne odustanemo, da se vjernički zalažemo za ugrožene i siromašne“, naglasio je o. Biskup.

Pritom je upo-zorio kako danas u vremenu kad mnogi samozvani alterna-tivni proroci i revo-lucionari samou-vjereno i s visoka žele tumačiti što je to vjera katolička, što je Crkva i kako bi Crkva trebala biti, čime bi se smjela ili ne bi smjela baviti; i može li ona, smiju li svećenici i biskupi uopće što govoriti i svoj sud javno izreći, zaključio je o. Bisk-up zamolivši Gospu da nas ohrabri i podupre u hodu vjere na kojemu je

ona hodala.Na kraju misnog slavlja župnik

fra Filip Milanović Trapo, zahvalio je o. Biskupu i svima koji su svojom aktivnošću i doprinosima pomogli na bilo koji način, posebno hvala mlad-ima, a Svemogući Bog po zagovoru Gospe van Grada neka vas obdari svo-jim blagoslovom. Bogu hvala!


U nedjelju 21. rujna 2014. go-dine preko Svete mise u 11.00 sati bio je blagoslov sve djece koja započinju novu školsku i vjeronaučnu godinu. Sve prisutne je na početku Svete mise pozdravio prvopričesnik Dorijan, a Dječji zbor je pjevao preko Mise. Župni vikar fra Perica jednostavnim jezikom djeci je približio današnje evanđelje koje govori o pravednoj plaći. Da bi im prispodobu približio, djeca su nosila na glavi knjige, neki uspješno neki ne, ali su svi dobili istu plaću. Također je iz svoje torbe izvadio simbole koji bi trebali djeci pomoći u njihovom školovanju: jabuka - škola; lopta - igra; ogrlica - zajedništvo;

križ - Isus. Djeca su čitala nedjeljna čitanja, pri-godnu molitvu vjernika te u prinosu da-rova prinjela Isusu na dar: krsnu svijeću, Bibliju, torbu i loptu, vjeronaučne udžbenike i razredbenu knjigu.Na kraju Mise djeca su primila blago-slov za sretan početak nove školske i vjeronaučne godine, te su na izlazu iz crkve dobili slatkiše.

IZLET U MANDALINU

Na Dan Gospodnji, nedjelju 12. 10. 2014., nakon Svete mise u kojoj smo Bogu zahvalili za sva dobra koja nam daje, priredili smo za

djecu veseli popodnevni piknik s bogatim programom. Okupilo se četrdesetak djece, koja su u Župi aktivna kao ministranti pjevači, čitači, glumci. Ovaj prekrasni dan, darovan od Boga djeca su još više uljepšala

kroz razne igre, a posebno kroz turnir u nogometu koji je vodio Neno. Vri-jedni djelatnici “NK Mihovil”, Ante i Goran, pripremili su dovoljno hrane za svu djecu, a s. Antonija je pazila da sva djeca budu sretna, zadovoljna i na broju.Priželjkujući takav sljedeći sus-ret, zaputili smo se svojim kućama. Od srca zahvaljujemo svima koj su pri-donijeli da ovaj Božji dan bude doista dan radosti i igre za našu djecu.

ZAZIV DUHA SVETO-GA ZA POČETAK NOVE ŠKOLSKE I VJERONAUČNE GODINE

“Slušaj kako zemlja diše. Slušaj kako raste trava.

Slušaj kako, Pod stopama našim

Skrivena snaga U sjemenci spava.”

U nedjelju 12. listopada 2014., preko mise u 11 sati zahvalili smo Bogu za sve plodove zemlje i za sva Njegova dobročinstva. Djeca u šibenskoj narodnoj nošnji s plodovima zemlje, predvođena ministrantima u procesiji su ušli u crkvu Gospe van Grada. preko Mise djeca su izvela priredbu: "Kruh s neba", te na kraju priredbe zapjevali pjesmu "Primi Kriste". Djeca su sudjelovala i u čitanjima, molitvi vjernika, prinosu darova te u pjevanju. Na kraju Svete mise djeca su dobila kruščiće koje su ponijeli svojim kućama da ga za obiteljskim stolom blaguju.Lijep sunčan dan dodatno je pridonio cjelokupnom ozračju ljepote i sklada čovjeka, prirode i Boga.Što bez kruha?

Kruh je Isus davao svo-jim učenicima. Kruh danas jedemo uz većinu jela, za kruh znaju svi na svijetu, kažu da je kruh Božji dar. A što bez njega? Ne bi bilo ni peciva, a ne bismo čak mo-gli napraviti ni sendvič. Ne bismo mogli uživati u slat-kom mirisu.

Zamislite da gledate televiziju i odjednom osjetite neki ugodni miris iz kuhinje, idete prema kuhinji i na kuhinjskom stolu vidite fini, friški, mirisni, topli, hrskavi kruh. Njam! Fini, slasni kruh. Pružite ruku da biste ga uzeli, ali samo tako, cap...Nestane! Nestao je fini, mirisni, friški kruh. Nema ga! Nema više domaćih pogačica! Nema glavne prehrambene namirnice! Možete li zamisliti zemlju bez kru-ha? Zamislite kako je tamo živjeti. Na sreću, mi ne živimo u takvom svi-jetu. Mi možemo pružiti ruku i uzeti najkvalitetniju namirnicu i uživati u bogatstvu okusa koje nam pruža, možemo uživati u pripravljanju toga jela. Da kruha nema, mnogo toga li-jepoga i dobroga na ovome Svijetu, na ovoj kugli zemaljskoj, ne bi bilo.

DAN KRUHAZahvalnost za plodove zemlje i rada ruku čovječjih

DOGAĐANJA


Misijska nedjelja dan je molitve i promicanja misija. Slavi se uvijek predzadnju nedjelju listopada, istog dana u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkog svijeta. Misije pomažu ljudima u najsiromašnijim zemljama svijeta: prehranom, medi-cinskom skrbi, obrazovanjem i Božjom Riječi. Odlazak u misije daje mision-arima iznimno unutrašnje obogaćenje. Misionara i misionarki Crkve u Hrvata ima ukupno 93 i djeluju u 32 zemlje u Africi, Latinskoj Americi, Aziji, Oceaniji i misijskim područjima Europe.

Najveći broj misionara djeluje u Af-rici. Upravo tamo , s obzirom na teške i gotovo dramatične situacije ponekad su upravo misionari jedini koji don-

ose pomoć kojom spašavaju život. Na Drugom vatikanskom saboru donesen je Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve ”Ad gentes” koji traži da misionari navješćuju evanđelje vodeći računa o kulturi pojedinih naroda te da evanđelje nakalamljuju na klice dobra i istine koje je Bog posijao u dotični narod i prije dolaska kršćanstva među njegove pri-padnike.

U našoj crkvi Gospe van Grada 19. listopada, molili smo za sve mision-are diljem svijeta koji svojim životom i nesebičnom zauzetošću svjedoče za Krista. Posebno je bilo svečano na Misi u 11 sati preko koje su djeca izvela igro-kaz "Isus u Africi", te nas potakla na misijsko djelovanje.

MISIJSKA NEDJELJA

Bote!Ili dobar dan, pozdrav na lingali,

neslužbenom jeziku u Kongu!Ja sam Loreta, misionarka u Congu.

Nakon nekoliko prekrasno provedenih mjeseci ondje odlučila sam i s Vama po-dijeli svoje iskustvo.

Na samu spomen, odlazim u misije, ljudi su se zapitali i začudili. Reakcije su bile šarolike, od pohvala do zgražanja. Ništa me nije omelo u ostvarenju dugogodišnjeg sna. Pomislih nakon to-liko godina čekanja došao je pravi tre-nutak. Od samog uzbuđenja misli su mi postale prazne, nisam znala što očekivati, a što ne. Jednostavno sam se prepustila. Nakon 15 sati leta i nekoliko sati čekanja po aerodromima sletila sam u Brazzaville. Oči pune veselja koje su me dočekale rekle su mi: „Nisi pogriješila, oni te već sad vole i trebaju, kao i ti njih!“ Od tog trena do posljednjeg prila-godila sam se u mislima da sam jednostavno tu rođena i da sve što je u našem „zapadnom“ svi-jetu normalno tu nije.

U sirotištu, u kojem sam bo-ravila, dvije su spavaće sobe s kuhinjom i salonom. Ako ste se zapitali gdje je kupaona, ona se nalazi vani, na sred dvorišta, prilagođena našim standardi-ma. Pri tom hoću reći da se raz-likuje od tipične afričke, ali nije kao naša. To su dvije tuš kabine i dva zahoda, na nas 25! I sve funkcionira i sve je čisto. Vode ima jako malo i mora se paziti

koliko se koristi da se ne bi sva potrošila. Nema tople vode, samo hladna. Ima-jte u vidu da iako je to Afrika zna biti jako hladno pa tuširanje hladnom vo-dom nije baš najugodnije. U danima bez vode nema tipičnog tuširanja već se na-pune „lavori“ i pere se, nemate drugog izbora! I super je zabavno. Jednako kao i sve životne situacije i sitnice na koje smo naviknuli te mislimo kako ne možemo bez njih, a zapravo na kraju shvatimo da je život tako jednostavan te da ga mi nepotrebno kompliciramo.

Dvadesetroje djece, dječaka i djevojčica, u dobi od 6 do 16 godina, sa ili bez živućih roditelja, koliko ih je u sirotištu, svi su izbjegli sigurnu smrt nemilosrdnog života na ulicama ili od strane plemenskog vrača i vlas-

MISIJA CONGODOGAĐANJA


titih roditelja. Da, dobro ste pročitali, vlastitih roditelja. No, nemojte ih žaliti već se veselite i radujete i učite od njih. Slavite što su živi i što postoje ljudi ve-likog srca koji se brinu za njih.

Sva djeca pohađaju školu, uče kako bi si osigurala bolju budućnost. Osim re-dovnih školskih obaveza imaju i druge dužnosti kao što su pranje suđa, post-avljanje stola, čišćenje kuće, dvorišta, pranje odjeće (ručno) i naravno igranje, plesanje, pjevanje.

Njihov dan započinje oko 5 ujutro, tuširanje i spremanje za školu. Kada ima financijskih sredstava doručkuju, uko-liko se nema novaca ništa se ne jede. U školi su od 8.00 do 13.00, nakon toga slijedi ručak, učenje, čišćenje, tuširanje, večera i spavanje. Otprilike im tako iz-gleda dan. Ne mogu izbjeći temu finan-cija, hrane, donacija, odjeće.

Nažalost oni su stalno gladni, bude se i liježu s osjećajem gladi u želucu. Ukoliko se dogodi pa netko donese jako puno hrane ili slatkiša oni su u stanju pojesti sve što se pred njih stavi. To je afrički životni stil. Žive od danas za danas. Njihova prehrana se svodi na rižu, ručak i večeru. Samo riža i ništa više. Doslovno ju znaju danima jesti. Kada dođu donacije kupi se malo mesa i dimljene ribe. Malo mislim doslovno na komadić piletine veličine prsta. Što je u biti ništa. Jede se „manjoka“od krum-pirovog brašna, ja sam to protumačila da je ta namirnica njihova zamjena za kruh i fou – fou, koji se također pravi od krumpirovog brašna. Od povrća jedu saka – saka, ili palmino lišće koje se nakon usitnjavanja prokuha u sla-noj vodi. Količine su vrlo male i nikada

nije dovoljno. Slatkiša i kolača nema. Ni voće ne jedu jer je jako skupo pa im se ne može kupiti.

Njihov ormar je stari, trošni ruksak sa po dvije tri majice, par hlačica te donje rublje i školska uniforma, nema se više. To je to. Igračke ne postoje u njihovom svijetu. Vole nogomet, ali nemaju loptu, kad ju dobiju vrlo brzo se ispuše zato što je već stara. Igraju bosi, nemaju patike. Stara kemijska, presvučena komadićem tkanine je njihova lutkica. Mobitele, play statione i tablete ne zamišljaju, to je pre-daleko od njihove realnosti. Niti nemaju želju za tim. Oni se znaju međusobno igrati i veselo trčkarati po dvorištu.

Svela bih ovo iskustvo na misao vo-dilju: nemaju ništa, a imaju sve. Nose sreću u očima i iskren osmijeh. Vjeruju u bolje sutra. Sretni su i zadovoljni s onim što imaju. Nisu obijesni. Ne znaju za pohlepu. Pjevaju i plešu iako nemaju pravog razloga za veselje. Jednostavno slave život. Da, sretni su što su živi i zahvalni na tom daru. Koliko često se mi izgubimo u našem nezadovoljstvu i željama za nečim višim? A koliko puta stanemo i kažemo: Bože hvala ti što sam živ i zdrav, iako nemam puno, imam ko-liko mi je dovoljno.

Shvaćamo li koliko smo sretni što ima-mo roditelje? Koliko znači što imamo kome reći Mama? Što imamo nekog tko nas voli i tko nam se veseli? Tko s nama plače i smije se? Naučimo i mi nešto od Afrike, od onih koje mnogi smatraju neukima, zaostalima, neciviliziranima. Budimo dobri, molimo se i za njih, ne samo za naše potrebe.

Bote, Loreta

Sedam novih ministranata naše Župe!Dana 9. studenoga 2014. godine, na

blagdan Posvećenja lateranske bazilike, naša je župa dobila sedam novih min-istranata. Za vrijeme mise u 11 sati fra Perica, je primio sedmoricu dječaka u ministrante.

Kandidati su na čelu sa starijim min-istrantima ušli u crkvu u procesiji, noseći u rukama svoja odijela i pasce. Obred primanja započeo je na početku Svete Muse. Stariji ministrant Marko je svakoga poimenice prozvao te je svatko

za sebe kliknuo: „Evo me!“, potvrđujući da svjesno i od-govorno prima časnu službu poslužitelja oltara. Po tom činu uslijedilo je škropljenje ministrantskih odijela. Na-kon svećenikovih riječi: „Ovim odijelima zaodjenuo vas Gospodin u nove ljude na sliku Kristovu“ novi ministranti su obukli svoja ministranstka odijela. U oblačenju su im pomogli stariji ministranti. Nakon svečanog oblačenja, kao vanjski znak svoje službe oltaru, novi ministranti su primili iz ruku svećenika predmete kojima ćete se služiti: Bibliju, ciborij i am-pulice, svijećnjak, kadionik, lađicu i zvonce. U prinosu darova na oltar sudjeluju novi ministranti, koji su na kraju Svete mise primili

prigodne darove te pljesak podrške od župne zajednice.

Novi ministranti su:

Frane VranjićMarijo Matić

Ivan ReljanovićGabrijel Reljanović

Noa MatasNiko Meić

Dorijan Zovko

Od srca im čestitamo i želimo da ono što kao poslužitelji oltara - ministranti vrše unose u svoj svakodnevni život!

OBRED PRIMANJA MINISTRANATA


MISA SVEČANOG PRI-MANJA I PREDSTAVLJAN-JA PRVOPRIČESNIKA

Kao i svake godine tako i ove na tride-set i treću nedjelju kroz crkvenu liturgi-jsku godinu, 16. studenoga imali smo u župi svečanost predstavljanja kandidata za sakramente Svete Ispovijedi i Svete Pričesti.

Za vrijeme mise u 11 sati predstavili smo 37 prvopričesnika. Euharistijsko slavlje predslavio je fra Perica Maslać.

Na početku Mise s. Antonija katehistica prvopričesnika, prozvala je svakog kan-didata po imenu, a on je osobno glasno i jasno odgovorio: „Evo me“. U prigod-noj homiliji fra Perica je objasnio djeci i odraslima što to znači posjedovati talent, te dao primjere prvopričesnika koji razvi-jaju svoje talente, sposobnosti koje im je Bog darovao. Prvopričesnici su se trudili svojim odgovorima na pitanja za vrijeme propovijedi fra Perici pomoći da što jas-nije posvijesti i sebi i roditeljima i cijeloj okupljenoj zajednici važnost ovoga dana.

Od danas svi prvopričesnici službeno su i postali ovogodišnji kandidati za primanje sakramenata. Nakon homilije slijedila su pitan-ja o spremnosti dolazaka na nedjeljnu euharis-tiju, redovitost molitve te pohađanja školskog i župnog vjeronauka. Djeca su na sva pitanja od-govarala: „Hoću“. Nakon obećanja vjernosti Bogu kroz vršenje i življenje Njegovih zapovijedi, kandidati su izrekli svoja obećanja i time potvrdi-li svoju želju da se još zauzetije pripremaju za veliki dan u životu koji će se dogoditi u svibnju mjesecu.

Čin predstavljanja završen je blagoslovom djece i svih nazočnih. Sva-kom kandidatu uručen je prigodni dar.

HODOČAŠĆE MLADIH U MEĐUGORJE

Članovi franjevačke mladeži župe Gospe van Grada zajedno s drugim mladima i sa svojim duhovnim asisten-tom, u subotu 29. studenog uputili su se na hodočašće u Međugorje. Polazak je bio u 7.00 sati ujutro ispred Jadran-ske banke. Putovanje je bilo kraće nego inače, jer smo cijeli put išli autocestom, koja je izgrađena sve do pred ulaz u Međugorje. Čim smo došli u Međugorje otišli smo na brdo Ukazanja i za vrijeme penjanja molili smo otajstva radosne krunice i Gospine litanije. Nakon ručka i pauze, koju smo iskoristili za razgle-davanje Međugorje i suvenirnica sa re-ligioznim sadržajima koji se nalaze na svakom ko-raku. Mladi su oko 17.00 sati stali u red i čekali na pomirenje s Bogom i bližnjim u sakramen-tu Ispovije-di. Slijedio je program u crkvi, ko-jem smo se priključili k r o z m o l j e n j e krunice i s l av l j e nj e svete Mise u 18.00

sati. Svetu misu je predslavio gvard-ijan imotskog samostana sv. Franje, fra Kristijan Stipanović, a pjevao je zbor iz župe sv. Mihovila – Podbablje. Samo-stan i župa pripadaju istoj Provinciji kao i naša župa Gospe van Grada, Provin-ciji Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Mladi su zajedno s ostalim hodočasnicima koji su ispunili crkvu sv. Jakova pjevali i molili. U 19.30 krenuli smo prema Šibeniku i stigli u 22.00 sata.

Ovim hodočašćem mladih u Međugorje, malo smo zaboravili svoje brige i školske obveze koje imamo kod kuće i svoje smo vrijeme posvetili sebi, ali i Bogu. Ojačali smo svoju vjeru i dobili dokaz da putem kojim idemo, a to je put sv, Franje, nastavimo koračati.

Sudionik

DOGAĐANJA


HODOČAŠĆE U POLJSKU

Točno prije dvije godine, ikona Gospe

Częstochowske hodočastila je svijetom pod geslom „Od oceana do oceana“. Tada je došla i k nama u Šibenik. Živo se sjećam tog susreta s Gospom u našoj katedrali. Od toga dana Njezine oči i Njezin pogled kojima nas poziva svome Sinu, toplo u meni dišu. Ah, sjećam se i tadašnje odluke: „Moram ići u Poljsku, Majci Jasnogorskoj“. Čeznutljivo sam se nadala, ipak ne vjerujući da bi se to moglo i ostvariti. No evo, dvije godine poslije, san mi se ostvaruje. Nas tris-totinjak vjernika, predvođenih ocem biskupom Antom Ivasom, u pratnji de-vet svećenika, krenulo je na predivno, uistinu milosno hodočašće u Poljsku.

Uz molitvu i pozdrav Gospi, započeli su se kotrljati kotači naših autobusa. Često zastajući kako bi se osvježili, nis-mo ni osjetili umor zbog duge vožnje. Prolazeći živopisnim krajolikom, napuštali smo Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, pa Češku, te konačno u ra-nim popodnevnim satima ponedjeljka, došli u Poljsku. Naše prvo odredište bilo je svetište Gospe. Naime, Jasna Gora je uzvisina u gradu Częstochowi gdje se nalazi svetište, koje je najveće marijansko svetište u srednjoj Europi.

Kad sam čvrsto stala na jasnogor-sko tlo, pogled mi je privuklo šarenilo mnoštva zastava različitih država. Bile su postavljene u špalir uz šetnicu koja je vodila do ulaza u svetište. Srce mi je ponosom uzraslo, jer je među njima bila zastava naše Hrvatske. Nad ulazom zlatnim slovima blista geslo voljenog

nam svetog Ivana Pavla II – Totuus tuus. Oh, i ja sam sva tvoja, Marijo.

Dolazimo pred centar svetišta. Prekrasna bazilika Rođenja Marijina, iz 15. stoljeća, koja je građena za sliku tamnosmeđe Djevice s djetetom, pozi-va nas da uđemo. Za sliku se vjeruje da ju je naslikao Sveti Luka nakon raspeća našeg Gospodina i to na dasci stola ko-jeg je sam Isus napravio. Slika je bila ostala u Svetoj Zemlji do 4.-og stoljeća kad ju je Sveta Helena odnijela u Kon-stantinopol, te potom nakon mnogih kasnijih događanja, došavši iz Ukra-jine, našla je svoj dom u Częstochowi u pavlinskom samostanu. Dva ožiljka na licu Gospe, zajedno sa onim na vratu, djelo su mača tatarskih osvajača. Kas-niji umjetnički pokušaji restauracije tih ožiljaka nikada nisu uspjeli. To je protumačeno Gospinom željom da iskaže tugu zbog takvih događaja.

Prisustvovala sam prelijepom ob-redu zatvaranja slike u kojem su sudjelovali i naši svećenici s bisku-pom na čelu, koji je uputio i blagoslov narodu. Milozvučno se izmjenjivala molitva i pjesma poljskog naroda. Nakon završetka obreda, te odlaska većine vjernika, mladi ljudi dupkom pune crkve nastavili su pjesmom slaviti Boga, sada u zaključanom svetištu.

Cijeli idući dan bio je posvećen Gos-pi. Iako dosta rano, svi u autobusu bili su uzbuđeni i veseli. Žurili smo da bi prisustvovali otkrivanju njezine slike. Naime, svako jutro u šest sati, uz zvuke fanfara diže se zastor koji prekriva sliku. Bilo je neopisivo veličanstveno i dirljivo. Prodorni, svečani zvukovi fan-fara ispunjaju sve moje dubine. Ganuta

sam do suza. Sav sjaj dragog kamenja, zlata i srebra u koji je Marija „odjeve-na“, ne mogu nadvisiti sjaj i čistu ljepo-tu Njenih očiju, dok se zastor polagano podiže. Zaranjam u more ljubavi koja se iz Njezinog pogleda razlijeva nad nama. Tu je Marija, tu je Isus, Živi Gos-podin kojega potom primamo u svetoj Euharistiji. Svetu Misu je predslavio otac biskup zajedno s našim i poljs-kim svećenicima. Jedna molitva, jedna pjesma, a dva jezika, poljski i hrvatski. Neopisivo. U prepunom svetištu, svat-ko je imao vremena za svoje osobne susrete u molitvi s Gospom i Isusom, mnogim svecima, ma potpuni milosni dan.

Nisam se mogla odvojiti od Marije. Spustivši se na koljena, priključila sam se napučenom redu mladih i starih, poljskih i naših hodočasnika, koji su isto tako obilazili oko oltara i slike. Moja koljena upadala su u brazde tog tvrdog tla, nastale od pritiska ljudskih koljena. Bože moj!

Sve svoje molitve, sabrala sam u kiti-cu ruža, te ponizno i s ljubavlju, ostavila Majci. Tu su bili moji najbliži, prijatelji, one koji su mi se preporučili u molit-vu, bolesni, ranjeni, umirući, moj grad, moj narod i moja Domovina. Nahran-jena samom Milošću, pridružila sam se našim hodočasnicima u razgledavanju muzeja unutar svetišta, upijajući djeliće povijesti, crkvene i kulturne baštine poljskog naroda. Polagano idući od izloška do izloška, posebno sam se obradovala ugledavši na zidu sliku i tople oči blaženog Alojzija Stepinca. Osmijeh na licu i u srcu. Bože, opet


si me razveselio! U poslijepodnevnim satima, moleći Križni put, s Gospodi-novom kalvarijom, stopili smo i suze poradi kalvarije uznika Bleiburga. Na njih su kapale i moje suze i molitve, za njih, za nas, za našu Domovinu...

Uvečer smo ponovno bili u svetištu, te svi zajedno sudjelovali u svečanom zatvaranju slike. Tom prilikom naš biskup je darovao gvardijana, našeg domaćina, zlatnikom izrađenim povo-dom 700-e obljetnice Šibenske bisku-pije. Biskupu je gvardijan uručio sliku Gospe, što me osobito razveselilo. Po-radovala sam se i ponadala da bi slika mogla naći „svoje“ mjesto u našoj kat-edrali i biti ponovno s nama.

Iduće jutro, svježi i odmoreni, kren-uli smo u rudnik soli Wieliczka, koji se nalazi u blizini Krakowa. U njemu se sol proizvodila od 13. stoljeća, pa sve do 2007. godine. Legenda kaže da je kraljica Kinga svoj zaručnički prsten bacila u mađarski rudnik soli, nakon čega ga je rudar pronašao u Wielizki,. Tako se u jednoj od prostorija rudnika mogu vidjeti skulpture rudara koji vraća kraljici Kingi prsten u grumenu soli. Spuštajući se na dubinu do 135 metara, prolazili smo rudarskim hodnicima, svjedočeći brojnim oltarima, skulptur-ama, različitim izrezbarenim figurama u naravnoj veličini, potom velikom sla-nom jezeru, manjim kapelicama i dvor-anama. Sve je isklesano u stijenama od soli. Cijeli rudnik je ustvari jedna neo-pisivo lijepa umjetnička galerija. Rad je žuljavih ruku rudara – klesara, ali i suvremenih umjetnika.

Prolazeći uskim rudarskim hodnic-ima, ostala sam bez daha u trenutku

kad se pod našim pogledima prostrla u svojoj „slanoj“ raskoši veličanstvena podzemna crkva Svete Kinge. Veliki lus-teri, napravljeni su također od kristala soli dajući sjajnu svjetlost svoj toj lj-epoti. Tu je i veliki kip svetoga Pape, prikaz Posljednje večere, potom Isusova rođenja... bogatstvo za oči i dušu u tom prostranstvu zemljine dubine.

Po izlasku na svjetlo dana, krenu-li smo u Krakow, gdje smo u ranim poslije podnevnim satima u bazilici Svete Marije slavili svetu misu. Prelijepa gotička bazilika s dva tornja dominira glavnim trgom Rynek Glówny. Kročivši u baziliku, pogled mi je svojom uznosi-tom ljepotom privukao oltar, te raskošni triptih Uznesenja blažene djevice Mari-je.

Iduće jutro pošli smo u Wadovice, rodno mjesto svetog Ivana Pavla II. Neki od nas su uspjeli obići muzej u rodnoj kući svetoga Pape, a drugi zbog kratkoće vremena nisu. Među njima sam bila i sama, te sam time „pronašla„ još jedan razlog povratku u Poljsku. Osladivši se ukusnim krempitama, koje smo jednostavno morali probati, kren-uli smo dalje.

Žurili smo se, kako bi stigli na rezervi-rani termin obilaska koncentracijskog logora Auschwitz. Poslije otprilike sat vremena vožnje, stajali smo u dugačkom redu za ulazak. Pomišljam na isto tako dugačke redove tih 1940.-ih godina, re-dove za najstrašnije muke i smrti koje iznakaženi čovječji um može prirediti. Velike sobe pod staklom, prepune su različitih predmeta, koji su oteti tim jadnim ljudima, ženama, djeci, dijelove njihovih tijela, njihove kose, odjeće,


Na Božić nema ispovijedanja!

UPUTE O ISPOVIJEDI ODRASLIH

VAŽNO: Svi koji čekaju na sv. Ispovi-jed moraju stajati dalje od ispovjeda-onice!

Kada se dođe u ispovjedaonicu potreb-no je pravilno kleknuti i približiti gla-vu maloj rešetki (govoriti treba tiho i to tako da te samo svećenik čuje! Sve naime što u ispovjedaonici kažeš, duboka je i sveta tajna koju svećenik nikada, nikomu i niti pod kojim uv-jetima ne smije otkriti).

Nakon toga se najprije pozdravi sa: HVALJEN ISUS I MARIJA;

Iza toga se prekriži: U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA;

Ako si prvi puta na sv. Ispovijedi onda se treba reći: OVO JE MOJA PRVA SV. ISPOVIJED ili: ISPOVIJEDAM SE PRVI PUTA;

Tada nabroji svoje grijehe, kao npr. tvoj odnos prema Bogu: – obavljanje vjerskih dužnosti, vrijeđanje i psovanje Boga i svetinja, prikrivanje svoje vjere,

nemar u upoznavanju vjere i vjerskih istina, vjerskog morala, itd.;

tvoj odnos prema tebi: paziš li na svoje misli, na čistoću svoje savjesti, poštuješ li svoje tijelo ili ga izlažeš opasnostima, obeščašćuješ li svoje tijelo, piješ li ili se pak drogiraš, psuješ li ili bezobrazno govoriš, voziš li prebrzo ili neoprezno i sl. Ako si u braku, da li si vjeran, skrban, pažljiv, odgajaš li dobro svoju djecu, vršiš li savjesno svoje dužnosti kod kuće, na poslu, itd.;

tvoj odnos prema drugima: mržnja, zlo željeti drugom, ogovaranja, za-vist, laganja, krađe, voziš li neoprez-no i nepažljivo i tako ugrožavaš život drugoga, mogu li se drugi u tebe pouz-dati, itd.

Nakon što ti svećenik uputi pouku i odrešenje, izmoliš kajanje:

KAJEM SE OD SVEGA SRCA ŠTO UVRIJEDIH BOGA, NAJVEĆE I NAJMILIJE DOBRO. MRZIM NA SVE SVOJE GRIJEHE I ČVRSTO ODLUČUJEM DA ĆU SE POPRAVI-TI I DA NEĆU VIŠE GRIJEŠITI. Potom se prekrižiš, pozdraviš i odeš pred oltar ili u klupu izmoliti pokoru.

na putu ka smaknuću. Svjedočanstvo najmračnijeg vremena. Zaista, da se ni-kad, nigdje i nikome ne ponovi! Ovdje se sjećamo i svetog Maksimilijana Kol-bea i njegove plemenite žrtve. Utroba mi jeca, a duboka sućut grli duše tih nevinih žrtava. Zajednička molitva za sve njih i odlazak. Poslije Auschwitza ostadoh dugo u šutnji.

Suncem okupanog jutra idućega dana, u prelijepoj crkvi Svete Barbare, u cen-tru Krakowa slavili smo svetu Euharis-tiju. Tom prilikom rastali smo se s ocem Robertom, zahvalivši mu na svemu što je učinio za nas. Okrijepljeni Bogom živim, sretni i veseli, krenuli smo u obi-lazak Wawela. Današnja prvostolnica potječe iz vremena kraja Kazimira III. Velikoga. U njoj se nalaze sarkofazi poljskih kraljeva i velikodostojnika. Tu je i kripta pjesničkih velikana. Uspin-jemo se uskim drvenim stepenicama do tornja u kojem je veliko Žigmundovo zvono, odakle se pruža veličanstven pogled na Krakow, krovove kuća i zvonike velebnih crkava, koje se zrcale na jesenjem suncu. Žigmundovo zvono inače, najveće je zvono u Poljskoj, te traži snagu 12 muškaraca da bi se njime pozvonilo.

Ovdje u Wawelu je također sve pove-zano sa svetim Ivanom Pavlom II. On je u kripti svetog Leonarda koja se na-lazi u zemlji ispod prvostolnice, slavio svoju prvu misu. Klečim pored groba svetoga Stanislava, biskupa i mučenika, upućujem mu svoje molitve, eto, na istom mjestu na kojemu mu je svoje molitve svojedobno upućivao i sveti Papa. Osjećam se ispunjena Božjom blizinom.

Potom odlazimo u muzej u Wawe-lu, koji je uistinu bio praznik za oči i dušu. Razgledali smo mnoge liturgijske izložene predmete, neke stare i neko-liko stoljeća. Povijesno su i umjetnički izuzetno vrijedne. Mnoge su vezane za svetog Ivana Pavla II. Razgledajući ih, kao da sam bila uz dragog nam sveca, kao da sam ga čula kako nam ponovno govori “Zemljo Hrvatska, Bog te blago-slovio”.

U popodnevnim satima krenuli smo za svetište svete Faustyne Kowalske. Još od kad sam prvi put “susrela” svetu Faustinu čitanjem njezinog Dnevnika, poželjela sam osjetiti djelić prostora u kojem je primila objavu o Božanskom Milosrđu. Ovdje joj je Gospodin gov-orio i otkrivao svoju bezgraničnu ljubav…njoj za sve nas. I eto…posjeta je istina bila kratka, ali na mene je ostavila dubok duhovni utisak. Ljubeći njezine relikvije i moleći se nad njezinim gro-bom, podno slike Božanskog Milosrđa, srce mi se pokriva cvijećem radosti i mira, Božje topline i ljubavi. Sretna sam !

Rado bih bila ostala dugo u ovom svetištu, no, morali smo natrag. Smjestivši se u autobuse, razdragano smo se, vozeći u pravcu naših domova, šalili, pjevali, molili… Zahvalih Bogu što mi je dano ispuniti čežnju svoga srca i doći Gospi u Jasnu Goru, doći svetom Papi u njegovo rodno mjesto, doći sve-toj Faustini i slici Milosrdnog Isusa. Na kraju, kako jednom riječju opisati ovo hodočašće. Jednostavno, Milost !

XXXXXXXXXXXXX-Lidija Rupić

BOŽIĆNA ISPOVIJED U CRKVI GOSPE VAN GRADA


KRŠTENI: MALA GOSPA – BOŽIĆ 2014. VJENČANI: MALA GOSPA – BOŽIĆ 2014.

UMRLI: MALA GOSPA – BOŽIĆ 2014.

___________________________________________________ 50

ĐAČKE PITALICE

Sada je prilika da vidite koliko ste inteligent-ni. Test im 27 pitalica. Svaka nosi po 1 bod. Odgovarajte na pitalice i bilježite bodove. Na kraju ćete vidjeti u koju kategoriju pripadate.

Odgovori su na dnu stranice.

Evo pitalica.1. Ako legneš u 8.00 sati i probudiš se u 9.00

sati, koliko si sati spavao?2. Postoji li u Sjedinjenim Američkim

Državama 29. veljače? 3. Ako imaš u kutiji samo jednu šibicu i ulaziš u mračnu prostoriju u kojoj se nalaze plinska i petrolejska lampa i peć na drva, što

ćeš prvo upaliti?4. Neki mjeseci imaju 30, a neki samo 31 dan.

Koji mjesec ima 28 dana?5. Što piše na sredini novčanice od 6 kuna?

6. Pijetao snese jaje na hrvatsko – slovenskoj granici. Čije je jaje?

7. Kod liječnika dobiješ 10 tableta koje trebaš piti svakih 30 minuta. Koliko ti vremena tre-

ba da popiješ 3 tablete?8. Što je bilo u Kini nakon 1943.godine?

9. Sanjaš da si u tunelu. S jedne ti strane nailazi vlak a sa druge zmaj. Kako ćeš se spa-

siti?10. Avion se srušio na hrvatsko – mađarskoj

granici. Gdje će pokopati ranjene?11. Možeš li se u Sjedinjenim Američkim Državama vjenčati sa sestrom svoje udovice?12. Je li moguće čovjeka koji živi zapadno od New Yorka pokopati istočno od Missisipija?13. Ako bacimo crveni kamen u Crno more

što će se dogoditi?14. Ti si meni sin, a ja tebi nisam otac. Što

sam ti ja?15. Koliko je 10 i 30?

16. Ako čovjeku odsjeku ruku, koliko će prstiju imati?

17. Koliko rođendana u godini može imati majka troje djece?

18. Jabuka ima tri grane, tri stabla i tri ploda. Koliko na njoj ima krušaka?

19. Šest automobila zaustavilo se na hrvatsko – austrijskoj granici. Carinik svaki automo-bil pregledava 10 minuta. Koliko mu vre-mena treba da pregleda svih 6 automobila?

20. Ako danas u podne padne kiša, može li za 36 sati biti sunce?

21. Odgovori za 5 sekundi: koliko je 1999 + 10?

22. Sin ubije svoga oca i dođe na sud. Sudac mu kaže: „Ja svoga sina ne mogu osuditi.“

Što mu je sudac?23. Gore je crvena kuća a dolje plava. Gdje

je bijela?24. Servira se na stol a nije ni za piće ni za

jelo. Što je to?25. Glavni grad SAD-a čita se Nju Jork ili

New York?26. Električna lokomotiva ide 100 kilometara na sat u jednom smjeru a vjetar puše 100 km

u drugom. Na koju stranu ide dim?27. Ivanova majka ima tri sina. Prvi se zove

Pero, drugi Anto. Kako se zove treći sin?

Bodovi: nula negativnih odgovora – visoko inteligen-

tan1 – 2 negativna odgovora – vrlo inteligentan3 – 4 negativna odgovora – prosječno inteli-

gentan5 – 7 negativnih odgovora – normalan

8 – 27 negativnih odgovora – opasan za oko-linu.

U koju kategoriju vi pripadate?

(Točni odgovori: 1. Jedan sat; 2. Da; 3. Šibicu; 4. Svi; 5. Ne postoji novčanica od 6 kuna; 6. Pijetao ne nosi jaja; 7. Jedan sat; 8. 1944.; 9. Probudiš se; 10. Nigdje, živi su; 11. Ne, ti si mrtav; 12. Ne, živ je; 13. Potonut će; 14. Majka; 15. Pola jedanaest; 16. Petnaest; 17. Jedan; 18. Nijednu, to je jabuka; 19. Ta granica ne postoji; 20. Ne, bit će noć; 21. 2009.; 22. Majka; 23. U Washingtonu; 24. Ping

pong loptica; 25. Washington; 26. Nema dima, jer je električna; 27. Ivan.)

Gospodine Isuse, poput pastira i ja sam bdio u noći. Svoj sam šator udario malo bliže ili malo dalje odavde. Ali sad je Božić, i došao sam te vidjeti. Oprosti,ako sam sa sobom doveo i svoje ovce. Moje ovce – to su moje brige, moji problemi, moja bolest, moji neuspjesi, moja zla volja, moje krivice…Ali tu su i moje radosti, moje nade, moja zadovoljstva, dobra djela, moja molitva…Evo me pred tobom, tu sam! I drugi su došli odasvud. To je čitavo stado tvoje Crkve. Tu je sva nada svijeta koju osjećam oko sebe. I gle: došao sam da ti darujem sve ovo, jer su

mi rekli da si postao čovjek zato da nam sve dadneš, da sudjeluješ u svim našim situaci-jama. Ja teško shvaćam sve što kažu svećenici i učenjaci. Ali vratit ću se shvativši jedno: kad se smijem i kad plačem, kada radim i kad se odmaram, kad se ljutim i kad praštam, kada trpim i kada pomažem, kad vidim gdje život nastaje i zamire, ti si uvijek sa mnom, s nama, otkako si htio živjeti kao mi.Hvala, Gospodine, što si došao! Pruži mi svo-ju ruku: pomozi mi da prebrodim sve teškoće. Ja ti dajem svoje ruke da ti pomognem da doneseš malo više radosti i nade u ovaj svijet.

MOLITVA PRED JASLICAMA

D OBRO Č I N I T E L J I

N . N . – 1 0 0 k n , Mar i j a M i ku l an d r a – 2 0 0 k n , Iv i c a Na k i ć – 2 0 0 k n , An đ el k a Č ip č i ć – 5 0 k n , Mate Pe tr i n a 1 0 0 E , Č i č m i r – Ve st i ć – 1 0 0 k n , An a B el am ar i ć 1 0 0 E , D u š an k a Br a l i ć 2 0 0 k n , S l aven k a Šku g or, 1 0 0 k n , Iv i c a Na k i ć 2 0 0 k n , Fr an e Paro Vi du l i n , 2 0 0 k n , Ol g a Ju r l ek a , 2 0 0 k n .Na ši m d obro č i n ite l j i m a o d src a hv a l a , a o d B o g a pl a ć a !

51SLOVO - Godište XVIII. Božić 2014., br.3 (51)

ZABAVNI KUTAK

BOŽIĆ S ISUSOM Gospe van Grada Sadržaj¾ić-2014..pdf · majke nad štalicom koja zaziva blagoslov malog Isusa na svoju dječicu što oko nje kleče sklopljenih ruku i dive se

Documents