20.5.2021. 1 Izmaknuto nam je tlo pod nogama, ali to nije sve... „događaj” koji ga je izmaknuo traje već godinu i pol dana ne znamo koliko će još trajati pa čak ni hoće li završiti pokrenut je niz procesa koji nas dodatno pogađaju (financijska kriza, mentalno zdravlje, nasilje u obitelji...) postojeća kriza nas ne čini imunima na druge životne teškoće (npr. bolest, razvod i sl.) „Svakog trenutka mogu izgubiti ono što najviše volim i cijenim, a jednoga dana i hoću.” „Mnogo toga u životu je potpuno van moje kontrole.” „Ja sam ranjiv/-a.” Više od zdravstvene krize Tjelesno zdravlje Mentalno zdravlje Gospodarstvo Nasilje u obitelji Pandemija ima utjecaj na puno toga, bez obzira na to jesmo li i koliko direktno pogođeni. S čime se suočavaju oboljeli? Zdravstveni rizici Stigmatizacija moguća stigmatizacija oboljelih, članova njihove obitelji, osoba u samoizolaciji, pripadnika rizičnih zanimanja (npr. zdravstveni djelatnici, vozači...) (Bai i sur., 2004; Cava, Fay, Beanlands, McCay i Wignall, 2005; IASC, 2020; Lee, Chan, Chau, Kwok i Kleinman; 2005; Reynolds i sur., 2008; Rump, De Boer, Reis, Wassenberg i Van Steenbergen, 2017)
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
20.5.2021.
1
Izmaknuto nam je tlo pod nogama, ali to nije sve...
„događaj” koji ga je izmaknuo traje već godinu i pol dana
ne znamo koliko će još trajati pa čak ni hoće li završiti
pokrenut je niz procesa koji nas dodatno pogađaju (financijska
kriza, mentalno zdravlje, nasilje u obitelji...)
postojeća kriza nas ne čini imunima na druge životne
teškoće (npr. bolest, razvod i sl.)
„Svakog trenutka mogu izgubiti ono što najviše volim i
cijenim, a jednoga dana i hoću.”
„Mnogo toga u životu je potpuno van moje
kontrole.”
„Ja sam ranjiv/-a.”
Više od zdravstvene krize
Tjelesno zdravlje
Mentalno zdravlje
Gospodarstvo Nasilje u obitelji
Pandemija ima utjecaj na puno toga, bez obzira na to jesmo li i koliko direktno pogođeni.
S čime se suočavaju oboljeli?
Zdravstveni rizici Stigmatizacija
moguća stigmatizacija oboljelih, članova njihove obitelji, osoba u samoizolaciji, pripadnika rizičnih zanimanja (npr. zdravstveni djelatnici, vozači...)
(Bai i sur., 2004; Cava, Fay, Beanlands, McCay i Wignall, 2005; IASC, 2020; Lee, Chan, Chau, Kwok i Kleinman; 2005; Reynolds i sur., 2008; Rump, De Boer, Reis, Wassenberg i Van Steenbergen, 2017)
20.5.2021.
2
djece i odraslih obuhvaćenih istraživanjem FFZG u svibnju iskazivalo jaku ili izrazito jaku depresivnu simptomatologiju, a jednak broj iskazivao je izrazito visoke razine tjeskobe.
20% osoba imalo je umjerene i blage stresne reakcije, a nešto manje ih je bilo
pod jakim i izrazito jakim stresom (Jokić Begić i sur., 2020)
Gotovo
1 od 5
Teške situacije
STRES, TRAUMA, KRIZA, GUBITAK
Perspektiva odraslih i djece
Kako „odlučimo” hoćemo li biti pod stresom?
Odabir načina suočavanja sa stresom najviše ovisi o kognitivnim procesima osobe koja se našla u nekoj situaciji. Što radimo u stresnoj situaciji, ovisi o tome kako o njoj razmišljamo, kako ju doživljavamo. • procjena važnosti i značenja situacije:
• „Jesam li u opasnosti i kolikoj?”
• procjena mogućnosti kontrole: • „Mogu li utjecati na taj događaj, situaciju?”
• odabir načina suočavanja sa stresom
Je li svaki stres loš?
Yerkes-Dodsonova
krivulja
Izvor slike: Forbes.com
Stres
Umjeren, razriješen
Otpornost
Pozitivna iskustva
Toksičan Traumatske posljedice
Stres ili trauma?
• Kod traumatskog događaja nije toliko bitno u kakvom je osoba psihofizičkom stanju bila prije takvog događaja niti kakvi su bili njezini načini suočavanja.
• Traumatski događaji uključuju smrt, nasilje ili prijetnju životu odnosno tjelesnom integritetu.
• Bitan je intenzitet događaja, a ne čimbenici koji osobu čine osjetljivom na stres, te se reakcije na traumatsko iskustvo smatraju neizbježnima, bez obzira na to što te reakcije mogu biti raznolike.
20.5.2021.
3
Reakcije na traumu • traumatske stresne reakcije koje se javljaju
neposredno • posttraumatske stresne reakcije koje su
vezane uz sjećanja na traumatski događaj
• emocionalne, misaone, tjelesne i ponašajne reakcije
• Neupućenoj osobi traumatske reakcije mogu djelovati kao nenormalne reakcije, no traumatske reakcije su ustvari vrlo uobičajene i raznolike.
• Razlikujemo tri velike skupine faktora koji
utječu na vrstu i jačinu reakcija na traumatski događaj: osobine pojedinca, dimenzije traumatskog događaja i osobine socijalnog okruženja.
Arambašić, 2009
Stres, trauma i somatsko zdravlje
Krvožilni sustav
• Visoki tlak, aritmije, ishemijske bolesti
Probavni sustav
• zatvor, proljev, refluks, čir, kolitisi
Žlijezde s unutarnjim izlučivanjem
• Hipertireoza, dijabetes
Kožne bolesti
• Pigmentacije, dermatitisi
Dišni sustav
• Alergije, astma
Automiune bolesti
Ostale bolesti i oboljenja
potreba da budemo somatski zdravi, strah od bolesti
stres,
trauma,
lošije somatsko zdravlje
• Kriza je psihičko stanje uzrokovano kriznim događajem – gubitak nečega što nam je važno, često ima traumatsko obilježje.
• osjećaj gubitka kontrole, dezorganizacija ponašanja i bespomoćnost • Za razliku od uobičajenog funkcioniranja u kojem prevladava kognitivna domena, osoba u stanju
krize je toliko preplavljena emocijama da kognitivno (gotovo) uopće ne funkcionira te ne može koristiti mehanizme suočavanja s problemima koje inače koristi.
Sve ili gotovo sve reakcije odraslih i djece su NORMALNE.
Ono što nije normalno su OKOLNOSTI oko nas.
STRES
• Subjektivna procjena koliko je OPASNO, koliki UTJECAJ imamo i kakve STRATEGIJE SUOČAVANJA možemo koristiti.
TRAUMA
• Izvanredni događaji, PRIJETNJA životu/zdravlju i integritetu, velika većina ljudi uznemirena NEOVISNO o subjektivnoj procjeni
KRIZA
• stanje NERAVNOTEŽE, nakon stresa ili traume, NEFUNKCIONALNOST uobičajenih mehanizama suočavanja
GUBITAK
• Ostajemo bez nečega što nam je važno i/ili očekujemo da će se to dogoditi
(APA, 2017)
NE DIJAGNOSTICIRAMO DOK TRAJE TRAUMATSKI DOGAĐAJ NI NEPOSREDNO NAKON!
Što možemo očekivati u budućnosti?
20.5.2021.
5
Ostali mentalni poremećaji/problemi – pogoršanje raniji ili razvoj novih: • Anksiozni poremećaji • Depresija • Zlouporaba alkohola i droga • Nesuicidalno samoozljeđivanje • Suicidalnost • Poremećaj prolongiranog žalovanja
(DSM-V)
Dugoročne posljedice • Regresivni oblici ponašanja
• Poremećaji hranjenja i spavanja
• Separacijska anksioznost
• Kompulzivna igra traumatskog sadržaja
Predškolska dob
• Agresivno ili inhibirano ponašanje, smetnje pažnje, koncentracije i prisjećanja, spavanja, razdražljivost, nespecifični strahovi i fobije
• Tjelesne smetnje - bolovi
Školska dob
• Krivnja, lošiji školski uspjeh
• Ekstremne promjene ponašanja – internalizirani i eksternalizirani simptomi
• Samoozljeđivanje, suicidalnost, konzumacija alkohola i droga
Adolescencija
PTSP kod djece
Klasična (melankolična)
Somatizacija Agitirana
(iritabilna) Atipična
Sva lica dječje depresije – heterogenost kliničke slike
Lakše
Nemaju jednaku odgovornost.
Emocije su kraće i lakše se izmjenjuju.
Fleksibilnija su.
Teže
Emocije su intenzivnije.
Nemaju strategije suočavanja na razini
odraslih.
Racionalno prosuđivanje slabije je i manje utječe na
ponašanje.
U odnosnu na odrasle, djeci je:
RIZIČNO PONAŠANJE I
TRAŽENJE UZBUĐENJA
RAZMIŠLJANJE USMJERENO NA
SADAŠNJOST
EGOCENTRIZAM PRIVIDNA
NERANJIVOST
SPECIFIČNOSTI ADOLESCENCIJE
Svi smo u istoj oluji, ali nismo u istom brodu.
Ranija iskustva stresa i podrške
tijekom života
Sadašnja iskustva stresa i podrške
Ukupni rizik
Ukupni rizik
20.5.2021.
6
Koja su djeca ranjivija?
anksiozna djeca djeca s ranijim traumama
djeca žrtve drugih trauma
Anksiozna djeca • Anksioznost je neodređeni i neugodan osjećaj straha ili strepnje,
tjeskoba koja djeluje i na misli i na doživljaje u tijelu.
• Kad opisuje tjelesne reakcije, dijete može govoriti o trbobolji, glavobolji, lupanju srca, bolovima, a da takve tegobe nemaju organsku podlogu.
• Za razliku od straha gdje je izvor straha jasan, kod anksioznosti prijetnja koju dijete doživljava manje je jasna, produženog je trajanja i više utječe na cjelokupno stanje djeteta.
• Neka djeca imaju izraženiju anksioznost kao crtu (eng. trait) i možemo očekivati da će ih snažnije pogoditi stresne/traumatske okolnosti.
Djeca s ranijim traumama
Intenzivnije reakcije
Smanjeni intenzitet reakcija
Rizični faktor
Resurs
o djeca izložena manjem broju potencijalno traumatičnih događaja – što su bili izloženiji događanjima 11. rujna, to su imali izraženije simptome PTSP-a
o djeca izložena većem broju traumatičnih događaja – izraženiji simptomi PTSP-a, neovisno o razini izloženosti terorističkom napadu – kumulativni učinak
(Mullett‐Hume, Anshel, Guevara i Cloitre, 2008)
Istraživanje 204 djece koja su živjela blizu Svjetskog trgovačkog centra 9. rujna 2001.
REtraumatizacija
Djeca žrtve drugih trauma
U razdoblju krize i nakon nje pojačan je rizik od drugih traumatskih događaja:
Prema UNICEF-ovom izvještaju zatvaranje škola tijekom epidemije ebole u Zapadnoj Africi u periodu od 2014. do 2016. godine rezultiralo je povećanim stopama zanemarivanja i seksualnog zlostavljanja djece.
U Sierra Leone-u se tijekom epidemije ebole broj maloljetničkih trudnoća udvostručio u odnosu na period prije epidemije.
EKONOMSKE KRIZE Tijekom ekonomske krize u SAD-u od 2007. do 2009. zabilježen je porast traume glave od 65% kod male djece / „sindrom protresenog djeteta“.
Uslijed ekonomske krize negativan utjecaj na mentalno zdravlje djece posredovan je upravo promijenjenim roditeljskim ponašanjem u vidu negativnih odgojnih postupaka.
Longitudinalne studije nalaze dugoročne posljedice ekonomske krize na stopu zlostavljanja djece u obitelji.
• Distraktibilnost, lošija pažnja i koncentracija mogu biti simptom
• Pomiriti se da će dijete ove godine SIGURNO naučiti i postići manje nego što bi inače
ZASTRAŠIVANJE
• Upute poput: „Ne možeš zagrliti baku da ju ne bi ubio” mogu biti kratkoročno efikasne, ali dugoročno u djetetu izazivaju strah i krivnju.
• I mi sami nakon prvotne preplavljenosti od teških prizora i zastrašivanja možemo „otupjeti” i naizgled izgubiti empatiju i zdravi oprez (npr. desenzitizacija na nasilje).
20.5.2021.
10
ŠTO TO ZNAČI?
Ide li dijete u školu/vrtić?
Druži li se s prijateljima? Funkcioniraju li osnovne
potrebe (spavanje, hranjenje…)?
Kako pružiti podršku?
• Normalizacija reakcija
„Vidim da si ljut/tužan/uplašen (…) i to je sasvim normalno”.
• Ventiliranje/prorada doživljaja i osjećaja
„Reci mi više o tome kako se osjećaš”.
• Tugovanje „Što si izgubio? Kako si? U redu je da si u šoku/ljut/tužan (…), isplači se/budi sam (…), ja sam tu za tebe. Uzmi si vremena”.
• Reintegracija – integriranje događaja život „Razgovarajmo o tome što je ostalo isto, što se promijenilo. Što si izgubio, što dobio iskustvom? Kako vidiš sebe, a kako misliš da te vide drugi? Ja te vidim (…)”.
Podrška…
U mnogim situacijama ne možemo ukloniti razloge/uzroke koji izazivaju krizu, ali možemo:
pronaći i podržati nečije zdrave načine nošenja sa stresom koje već ima
krizu učiniti podnošljivijom i olakšati je
Suvremene tehnologije kao izvor podrške
• manji doživljaj usamljenosti
• veći doživljaj pripadanja
• doživljaj svojih stanja i reakcija „normalnijima”
• osobiti efekti za socijalno isključene pojedince
(zbog vjere, etničke pripadnosti, ruralnog mjesta života, zajednica obilježenih sukobima, siromaštvom i sl.)
grupe
podrške, posebne stranice
„random” članci
Han, J. Y., Shaw, B. R., Hawkins, R. P., Pingree, S., McTavish, F., & Gustafson, D. H. (2008).
Kakva podrška
može biti?
1. Podrška samopoštovanju
prihvaćanje i poštovanje bez obzira na sve, ekspresivna, bliska podrška
2. Informacijska podrška
pomoć u definiranju, razumijevanju i suočavanju s problemima, kognitivno vođenje, savjetovanje
3. Druženje
provođenje slobodnog vremena, distrakcija, pripadanje
4. Instrumentalna podrška
financijska pomoć, davanje resursa, rješavanje konkretnih problema
HIPOTEZA SLAGANJA: Socijalna podrška učinkovita je u smanjivanju štetnih učinaka stresnih situacija na psihičko
zdravlje osobe ovisno o tome odgovara li oblik podrške zahtjevima situacije.
(Cohen i Wills, 1985)
20.5.2021.
11
„Dobra podrška odgovara na naše potrebe”.
Jeoffery and Hyde, 2009
MODEL PRAGA:
Socijalna podrška, stres i prilagodba
Mallinckrodt, B., Armer, J. M., & Heppner, P. P. (2012).
[Kintsurokoi] – „popravljati zlatom”
Japanska umjetnost popravljanja slomljene lončarije sa zlatom, srebrom ili platinom u prahu. Shvaćanje da je lomljenje i obnova dio povijesti predmeta, a ne
nešto što treba sakrivati – predmet je ljepši jer je bio slomljen.
Anksioznost Depresivnost PTSP Suicidalnost
Post-traumatski rast OTPORNOST
većina ljudi Otpornost
„proces dobre prilagodbe pri suočavanju s teškoćama, traumom, tragedijom, prijetnjama ili značajnim izvorima stresa”
(APA, 2014, str. 1)
20.5.2021.
12
U odabiru strategije osnaživanja važno znati: Različiti pojedinci oslanjanju se na različite izvore otpornosti. Kako jačati otpornost?
• Poticanje brige o tjelesnoj dobrobiti (prehrana, san, tjelesna aktivnost, „Što mi tijelo govori? Što mu treba?”)
• Jačanje socijalnih veza (društvene mreže, video-pozivi)
• Poticanje samoefikasnosti i aktivnog suočavanja
(Što možemo kontrolirati? Kako to činimo?)
• Zahvalnost (dnevnik, staklenka, molitva)
• Jačanje emocionalne kompetencije (imenovanje i izražavanje emocija, funkcija emocija, načini nošenja)
• Kognitivno preuokviravanje (npr. „Izgubila sam komad života koji nikada neću nadoknaditi, zauvijek će mi nedostajati!” „Izgubila sam priliku da imam neka iskustva ove godine i naravno da mi je teško zbog toga. Pokušat ću u idućoj godini ostvariti ono što mi je važno”.)
• Mindfulness tehnike (usredotočenost na sadašnji trenutak, primjećujemo i promatramo ono što se zbiva unutar i oko nas, bez da se s time pokušavamo aktivno suočiti ili to vrednovati)
Otpornost je kao mišić,
možemo je jačati! (Graham, 2019; 2020)
Preporuka za materijale:
Povjerenstvo za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Grada Zagreba • izrada, prikupljanje i diseminacija materijala svim zagrebačkim vrtićima, školama, fakultetima,
ustanovama socijalne skrbi i zdr. ustanovama – izravno i putem projekta online platforme podizanje javne svijesti i vidljivosti stručnih resursa kroz medije
• primarno za djecu, mlade, roditelje i stručnjake
https://www.poliklinika-djeca.hr/
POSTTRAUMATSKI RAST: Model diskontinuirane promjene
prije traume nakon traume
Raz
ina
fun
kcio
nir
anja
oporavak
opstanak
uspješnost
(O’Leary i Ickovic, 2006)
Što osoba češće aktivno razmišlja o
posljedicama traumatskog
iskustva i načinima kako pronaći smisao
u tome, ima veće mogućnosti iskusiti
rast. Dakle, cilj nije
zaboraviti!
Posttraumatski rast
višedimenzionalni konstrukt koji uključuje specifične promjene u vjerovanjima i ciljevima, ponašanju i identitetu pojedinca nakon proživljene traume u životu
trauma kao prilika za poboljšanje, viša razina prilagodbe i dodatna korist u usporedbi sa životom prije traume
Posttraumatski rast ne označava kraj simptomima traume, nego
interpretiranje traume u novom obliku koji poboljšava psihološko
funkcioniranje pojedinca u specifičnim životnim domenama.
(Tedeschi i Calhoun, 1996; Zoellner i Maercker, 2006; Lee i sur., 2015)
Emocionalna regulacija • Emocionalna regulacija omogućava aktivaciju
emocionalnih uspomena i sposobnost obrade bez izbjegavanja ili zatvaranja u sebe.
• Emocionalni procesi nužni su za posttraumatski rast jer uključuju razmišljanje o traumi, procesiranje emocija povezanih uz traumu i pokušaj usklađivanja procjene s postojećim uvjerenjima kroz asimilaciju ili akomodaciju.
• Upravljanje emocionalno neugodnim emocijama ključan je dio učinkovite obrade proživljenog iskustva.
Religioznost/otvorenost duhovnom • Religioznije osobe izvještavaju o većem stupnju
posttraumatskog rasta te se često kao najvažnija odrednica u predikciji rasta navodi upravo otvorenost religijskim iskustvima.
• Osobe koje proživljavaju traumu suočavaju se s restrukturiranjem vjerovanja i upravo im religija i osvješćivanje duhovnog pomažu u reinterpretaciji i doživljavanju pozitivne promjene.
• Osobe koje su se preobratile i postale vjernici izvješćuju o više traumatskih događaja tijekom života, što također daje potporu mišljenju kako traumatski događaji imaju važnu ulogu u razvijanju vjere i duhovnosti .
(Shaw, Joseph i Linley, 2005; Williamson, 2014; Cao, Qi i Han, 2016; Calhoun i sur., 2000)
Odnos posttraumatskog rasta i stresnog poremećaja (PTSP)
• Početna istraživanja: dva suprotna dijela kontinuuma • Od početka 2000-ih: dva zasebna konstrukta, neovisni, odvojene dimenzije • Od 2015.: nisu ni dihotomne varijable, nego dva aspekta funkcioniranja
nakon doživljenog stresnog/traumatskog događaja
Danas: mogu istodobno postojati ili u različito vrijeme u iste osobe
• Neki nalazi ukazuju da je PTR češći kod osoba sa simptomatologijom PTSP-a – jednaki prediktori: gubitak kontrole, sklonost aktivnom suočavanju i povišena
razina uzbuđenja
• Za osobu značajnije traume imaju veću vjerojatnost pokretanja značajnijih promjena – „Teža” trauma može značiti veći potencijal za rast!
(Zoellner i Maercker, 2006; Popović, 2016; Zhou, Wu i Zhen, 2016; Anastasova, 2014; Dekel, Ein-Dor i Solomon, 2012; Tedeschi i Calhoun, 2004)
ŠTO JE DJECI POTREBNO?
NE ZABORAVIMO DA SU DJECA U SVEMU OVOME I DALJE PRIJE SVEGA