73 AKO VJERUJE[ - SVE TI JE DATO Mi smo ovdje do{li za ne{to malo pa`we, ne{to malo `ivota, malo snage, malo srca... Malo vjere... Ima tu sigurno i onih {to gledaju, pa sumwaju; ne tra`e ni{ta, ne vjeruju. A, DA BI SE SILA POKRENULA, MORA VJERA DA SE PROJAVI. Ako vjeruje{, sve je mogu}e onome koji vjeruje. Nema prob- lema nerje{ivog za vjeruju}e jer VJEROM SE POKRE]U NEBESKE SILE. Za{to smo toliko danas zanemo}ali? Za{to su nam djeca sve bolesnija? Za{to ne mo`emo ni jednim pedago{kim metodom, ni jednom socijalnom, eko- nomskom protezom da zadr`imo stihiju i ludilo? Pri tom, ta stihija nado- lazi, bra}o i sestre, ima sve iz temeqa da razori. To {to mi danas gledamo - to su samo po~eci. To su najave tajfunskih razarawa. Sve iz temeqa! Mi se jo{, blesavi, trudimo da pone{to zakrpimo: utegni malo ovdje, daj malo pot- pornoga zida, betona, `eqeza - to }e sve u vazduh da ide! Ni kamen na kamenu ne}e ostati. Sve {to smo zidali bez Bo`ijeg blagoslova, bez vjere - to }e sve u vazduh da ide. ... Tako biva svakome ko `ivi vjeruju}i u sebe, u svoju silu. ... Jedan od na{ih najve}ih problema jeste nedostatak vjere. MALOVJERJE! Da ne govorim o sujevjerju, koje je ve} aktivnost usmjerena ka satani. Ali, i mala vjera - veliki je problem. Kako mo`e mala vjera da bude kad je u pitawu savr{eni Bog? Pantokrator - Svedr`iteq! U Simvolu vjere, mi se obavezujemo, u samom startu, da je tako ispovjedamo i da tako vjerujemo. Vjerujem u jednoga Boga Oca - Svedr`iteqa! Tvorca neba i zemqe! Ne ra- keta, aviona, nosa~a aviona, automobila..., nego Tvorca neba i zemqe, Tvorca nebeskih sila i svega {to je na zemqi! Je li vjera na{a takva? Ako nije, mi smo nemo}ni, bra}o i sestre. [to }e ti taj pi{toq ispod pasa? [to }e ti ti psi oko tebe? [to }e ti ~uvari? Ti si slaba{an... Ti si slab ~ovjek. Ti si najobi~nija pjena, slamka - jer ti je vjera slaba. Bez vjere si slab. I milioni takvih, milijarde takvih - sve slabi, bra}o i sestre. Suvo li{}e, koje vjetar vremena raznosi. Vjera prava je tvrda, mo}na, svemo}na vjera! Kako da ne bude mo}no dijete koje vjeruje da mu je Otac - Svedr`iteq? Da mu je Otac - Tvorac svega vidqivog i nevidqivog! Ka`e dijete: evo, moj je otac napravio ovu ku}u, ovo djelo, umjetni~ko ili bilo koje drugo. Pa se hvale djeca djelima ruku o~eva svojih. A, mi govorimo: Vidite ovaj nebeski svod? Vidite ove zvijezde, SABORNIK BILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE SVETOG ARHANGELA MIHAILA NEDEQA, 21. JANUAR 2018, GODINA 19, BR. 19 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 ovo sunce, ova mora, ove rijeke, ove vrhove i sve {to je stvoreno? To je Otac na{ stvorio, kroz Sina Svojega, Svetim Duhom, Duhom stvarala~kim. To je Oca na{ega! Sva zemqa je na{a! Zato su hri{}ani `ivjeli i danas bi trebalo da `ive - rastere}eno. Da budu zadovoqni, kako ka`e Sveti apostol Pavle, kad imaju |e glavu da sklone i ne{to da pojedu - ali DA- NAS! A, koliko nas ima u dana{wem danu zalihe za mjesec unaprijed? Svakog dana jedemo do sita! Svakog dana se prejedamo, prepijamo, imamo ~ak i dodatne apetite - ho}emo da zapalimo poslije jela! Ho}emo i predjelo! Ho}emo i poslije jela - neki dobar kola~! Pa se ~itavog dana mi ne odvajamo od trpeze... Slaba vjera... Pa, onda, ho}emo i da se navla~imo, onda ho}emo i narkotike da tra`imo... Ho}emo jedno, pa drugo, pa tre}e... Tako biva kad se mjera prekora~i. A, Gospod je svega dao! U izobiqu! Ali, od nas o~ekuje da Ga prepoznamo kao Darodavca i da to cijeni- mo. Jer, BLAGODARAN ^OVJEK IMA]E I BLAGODARNU MJERU. Onaj koji vjeruje da }e, ako bude dana, i hrane biti, on ne}e brinuti o sjutra{wem danu. Jer, ^IM SE BRIGA ZA^NE, I STRASTI SE POKRE]U. I, on, mu~enik, uzima toga koliko mu je potrebno za mjesec dana, i tako dolazi do deformacije. Malo po malo, u na{e `ivote ulaze deformisane sile. Demon- ske sile. Imamo djecu, imamo roditeqe koji su zarobqeni, porobqeni, pos- jednuti. Jedini na~in da se iza|e iz tog zatvora, iz tih tamnica, jedina sila koja mo`e da nas oslobodi - jeste blagodatna sila Crkve, blagodatna sila Bo`ija. Ali, potrebno je vjerovati. Potrebno je imati vjeru da je Gospod na{ - Iscjeliteq i da je Wemu to zaista mogu}e. Vjeruje{ li da mogu to u~initi? - pita On svakoga od nas. I, kad po{teno pogledamo u svoje molitve, prim- jeti}emo, bra}o i sestre, da mi zapravo uop{te ne vjerujemo. Da mi o~ekujemo DA SE NEKA KOMBINACIJA DESI. Mi vi{e vjerujemo onako KAKO KOCKARI VJERUJU - da }e se ne{to poklopiti i da }e, prosto, biti. Ali, to se de{ava mimo nas, bez na{e vjere; eto, Gospod }e se postarati za mene. A, da li ti vjeruje{ u Wega? Ako ne vjeruje{, ne}e biti sile... Ne}e biti iscjeqewa. Ne}e biti blagoslova. To je bolesno stawe. On je do{ao da bi ti povjerovao u Wega, da bi postao @ivot tvoj, sva nada tvoja. Da se vjerom zabode{ u Wega, kao {to se strijele, kao {to se kopqe, kao {to se metak, kao {to se granata zabada u ciq. Da vjerom svojom bude{ zaboden i da bude{ fiksiran za Wega. Ne mlaka vjera, mlitava, labava, razlabavqena, nego fiksirana vjera. Vjerujem u jednog Boga Oca, Svedr`iteqa, Tvorca neba i zemqe, i svega vidqivog i nevidqivog! I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sina Bo`ijeg! I sve onako kako ispovjedamo. DA NA[E BI]E ISIJAVA TOM VJEROM! Da `ivimo wome, da hodimo wome, da mislimo, `elimo! Da tvorimo! I, ako ho}ete, da ~udotvorimo! Ako se na taj na~in budemo sabirali u svetim hramovima, onda }e nama biti sve mogu}e. Jeromonah Rafailo (Boqevi}), iguman manastira Podmaine