141 “MOLITVAMA ONIH KOJI ME VOLE - SPASI ME...!” (Veliki duhovnik i svetlosnik Crkve Hristove, mitropolit suro{ki An- tonije (Blum), davao je, na svojim izvanrednim predavawima, priliku verni- cima da postavqaju pitawa. Jedna od nedoumica je bila: “^ovek dawu radi, a uve~e ose}a prazninu. O~igledno je da sve treba raditi sa Hristom, {to ja ne umem. Sve vreme odlazim na posao, na ~asove, a na kraju dana ose}am takav umor da ne mogu mnogo da se molim”. Ovo pitawe odnosa i ravnote`e svakodnevnih obaveza i molitve, kao i nemogu}nosti prave molitve zbog velikog umora, javqa se ~esto, a mitropolit Antonije je na wega odgovorio ovim re~ima) Mislim da ne treba uvek obra}ati pa`wu na to kako mi sebe do`ivqavamo, zato {to nam telesni umor, umni zamor, ne dozvoqavaju da do|emo do svojih dubina. One postoje, i, kroz dan ili godinu, odjednom }e se ispostaviti da sve ~ega u tebi nije bilo - postoji, da je odnekud isplivalo. Rekao bih da je sa Bogom mnogo jednostavnije `iveti nego sa qudima, zato {to On mnogo boqe razume. Imao sam jednog ro|aka koji je `iveo kod nas. Se}am se kako se de~ak u toku dana istr~ao, uve~e je dopuzao do svog kreveta, tu`no je pogledao baku i rekao: “Previ{e sam se umorio da bih mogao da se molim!” Zatim je pogledao ikonu, poslao joj je poqubac i rekao: “Laku no}” - i zaspao istog trenutka. I ja sam ube|en da je ovaj de~akov poqubac iz dubine wegovog umora bio mnogo realniji nego da se mu~io da izgovori neku molitvu. I sa nama je isto tako. Mo`emo da ka`emo: “Gospode, tako sam umoran - ne samo telesno, nego mi ni glava ne radi, ali znam da Te volim, iako sad ne mogu da osetim tu qubav, znam da verujem u Tebe, iako sad ne ose}am ni{ta osim bola u nogama i le|ima”. I, mislim da ~ovek mo`e da se prekrsti i da ka`e: “Le`em da spavam u ovoj praznini - i BOG ME ^UVA”. Jednom me je o. Atanasije upitao: “Da li se mnogo moli{?” “Pa, u principu, mnogo”. “I, to ti je veoma prijatno?” “Da, volim to”. “A, ako ne uspe{ da se pomoli{, ose}a{ se nekako lo{e?” “Da, tako nekako”. “Dakle, TO ZNA^I DA SE NE UZDA[ U BOGA, NEGO U SVOJU MOLITVU! Ti sa Wim kao da sklapa{ ugovor: ja }u se toliko i toliko pomoliti, a kad legnem da spavam, Ti pazi na mene!” Zamislio sam se i rekao: “Da, to je istina! A, {ta da radim?” “Evo ti poslu{awa: prestani da se moli{ pola godine. Pre nego {to legne{ da spava{, prekrsti se i ka`i: Gospode! MOLITVAMA ONIH SABORNIK BILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE SVETOG ARHANGELA MIHAILA NEDEQA, 19. MAJ 2019, GODINA 20, BR. 36 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142 KOJI ME VOLE - SPASI ME! I, le`u}i na spavawe, razmisli: ko postoji na svetu ko me dovoqno voli da ~ak ne treba ni da se molim? I, onda }e{ se prisetiti jednog, drugog ~oveka, ispliva}e ne~ije lice, ispliva}e ne~ije ime. I, svaki put kada ispliva lice ili ime takvog ~oveka za kojeg si siguran da te voli tako da ~ak ne treba ni da se moli{, zato {to se on moli za tebe i {to te {titi kao da stoji{ iza kamenog zida, reci u mislima: Hvala ti za to! A, ako ti srce postane malo toplije, reci: Gos- pode, blagoslovi ga zbog toga!... I, kada zaspiva{, toni u san sa tim”. ... Mo`e se re}i i: “Da, sada sam umoran, ali }u od molitve malo o`iveti, uze}u molitvenik i pogledati: evo, ovde je molitva koju je napisao Jovan Zlatoust, Vasilije Veliki, Sveti Marko, Simeon Metafrast. Pre nego {to se pomolim, re}i }u mu: O~e Jovane, o~e Vasilije! Ja }u sada ~itati tvoju molitvu; ti si u wu uneo sve svoje iskustvo Boga, sebe samog, puteva tvojih i puteva Bo`ijih. Ja mnogo toga ne razumem i ne}u shvatiti, ali }u pro~itati ove re~i kako bi one pale u moju du{u, kao {to seme pada u zemqu. To je sve {to mogu da u~inim, a ti se pomoli sa mnom! Uznesi sopstvenu molitvu, koja je za tebe bila `ivot, istina i realnost, uznesi je Bogu i blagoslovi me!” I, tako se mo`e pre}i na drugu molitvu, popri~ati sa drugim svetiteqem, kako bi se on pomolio sa nama ili umesto nas, a wegove re~i prosto mo`emo da saslu{amo: evo kako se Svetiteq moli Bogu, evo kako on do`ivqava Boga, evo kako on do`ivqava sebe: on je takav Svetiteq - a kaje se!...” Treba prosto i}i napred. Znate, ima jedno pismo Tihona Zadonskog, upu}eno mladom sve{teniku, u kojem on savetuje: “Ne zaboravi i podse}aj svoje parohijane da se u Carstvo Bo`ije ne ide od pobede ka pobedi, nego ~e{}e OD PORAZA KA PORAZU; ali prolaze oni koji se posle svakog poraza, umesto da sednu i da ga oplakuju, trgnu i idu daqe...” I, mislim da to treba da zapamtimo. Ako si nepravilno postupio, reci: “Gospode! Oprosti, kriv sam”, i idi daqe. A, usput postavi sebi pitawe o tome KAKO JE TO MOGLO DA SE DESI, i NE^EMU SE NAU^I IZ TOG ISKUSTVA. Kad opet padne{, dobro se zamisli nad onim {to je bilo jer ina~e mo`e{ i u jamu da padne{. Ali, USTAJ I IDI, ustaj i idi!” TO [TO NEMA[ OSE]AJ DA JE HRISTOS PORED TEBE UOP[TE NE ZNA^I DA ON NIJE TU. Bio sam u Indiji, 1961. godine, i ~uo razgovor izme|u majke Induskiwe i malog deteta, koje je govorilo: “Kako to, ti mi ka`e{ da je Bog svuda, a ja ni{ta ne vidim i ne ~ujem?” I, ona mu od- govori: “Se}a{ li se kako smo se igrali `murke? Ja sam se sakrila iza drveta i govorila: - Hej! - a ti si tra`io i govorio: - Gde si? Nema te! - samo zato {to me nisi video”. Sli~na pri~a postoji i u `ivotu Svetog Antonija Velikog o tome kako se on o~ajni~ki borio sa isku{ewima i kako je, potpuno iznemogao, le`ao na goloj zemqi, kad su ga napustile sve du{evne i telesne snage. I,