81 Mitropoli Antonije (Blum): HRABROST ZA MOLITVU O~ajni~ka nada je tako|e jedan od na~ina kako mo`emo susresti Boga. Postoji za to vi{e primera u jevan|eqima i `itijima Svetih. U Jevan|equ po Marku, u glavi 10, ~itamo pri~u o slepome Vartimeju, koji se|a{e kod kapija Jeri- hona, kraj puta, prose}i. Jevan|eqska pri~a o wegovom isceqewu pru`a nam neke ~iwenice presudne za razumevawe molitve. Mi se suvi{e ~esto ~udimo {to nam molitva ne biva usli{ena. Mislimo da samo treba da prinesemo mo- litvu da bi Bog postao obavezan da na wu odgovori. U stvari, ako pomno ispi- tamo svoje molitve, i svoje potrebe, vide}emo da se ~esto ne molimo za ono {to nam je neophodno, no za ono {to nam je suvi{no. Lako}a sa kojom odusta- jemo od svoje molitve, kada nismo usli{eni, pokazuje da, ~ak i kada se molimo za ne{to bez ~ega ne mo`emo `iveti, nemamo ni strpqewa, ni upornosti da u iskawu istrajemo. Kada ne uspemo da odmah izmolimo, vi{e volimo da `ivimo bez toga {to nam je potrebno nego da se za to o~ajni~ki borimo. Jedan crkveni Otac ka`e da je molitva kao - strela. Strela uvek mo`e da poleti, da dostigne svoju metu, da prodre kroz otpor ve{tastva (materije), ali samo ako je izba~ena iz dobrog luka, sna`nom mi{icom. Sredi{te mete poga|a samo ako je strel~ev ni{an nepomi~an i precizan. A, ono {to ~esto nedostaje na{oj molitvi jeste ta snaga duha, svest o ozbiqnosti na{e situacije. Vartimej je slep. Mi ne znamo da li su mu se o~i pomra~ivale po- lako, je li dragi, poznati svet iz wegovog pogleda i{~ezavao malo-pomalo ili je slep ro|en. Ali, ono {to jasno vidimo jeste: odrastao ~ovek, koji sedi kraj pra{wavog puta, prose}i. Koliko samo puta u svom, mo`da 30-godi{wem, `ivotu, mora da je poku{avao da zadobije vid? Koliko ~esto je pose}ivao u~iteqe, sve{tenike, vidare i molio za molitve i pomo} od bilo koga ko bi mu ih morao pru`iti? Koliko ~esto se, nadom koja se oslawa na qude, razum i iskustvo, ali i na veru u milost i sastradavawe, ponadao se u dobrotu i bratsku qubav? Koliko ~esto se ta nada podigla u wegovoj du{i da bi onda, neispuwena, propala? I, sada, ve} ga zati~emo kraj puta, kod gradskih kapija, umornog od `ivota, kako vi{e i ne tra`i da progleda, ve} samo poku{ava da pre`ivi, milosr|em prolaznika. ... Prolaznik je tako|e slep, kao i prosjak kraj puta, a wegovo slepilo je mo`da ~ak i ve}e jer je to - slepilo srca i savesti, on vi{e nema nikakvog udela u bratskoj zajednici qudi. Ali, ova SABORNIK BILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE SVETOG ARHANGELA MIHAILA NEDEQA,07. FEBRUAR 2016, GODINA 17, BR.21 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 pri~a se odvija u Hristovo vreme. Slepi prosjak je sigurno ~uo za ovoga U~iteqa, Koji se prvo pojavio u Galileji, a sada putuje kroz ~itavu Svetu zemqu, tvore}i ~uda. Za ^oveka za Kojeg se govori da is- cequje slepe, da je podario vid sleporo|enome. Kako samo mora da je ovo daleko prisustvo isce- quju}eg Boga o`ivelo Vartimejevu veru i nadu, ali i wegovo o~ajawe; nadu - jer je sve mogu}e Bogu, a o~ajawe - jer ni{ta nije mogu}e ~oveku! Ako bi mu Bog do{ao, on bi mogao biti isceqen. Ali, kako da slepac prona|e tog neuhvatqivog ^udotvorca u Galileji ili Judeji, kada se On neprestano seli iz mesta u mesto i ~esto poja- vquje samo da skoro u trenu i{~ezne? Taj na~in na koji se Bog pribli`ava i pobu|uje i posledwu nadu i jo{ dubqe o~ajawe, nije samo Vartimejeva istina. To je, tako|e, i na{a li~na situacija. Bo`ije prisustvo je kao ma~ koji ode- quje svetlost od tame, ali koji nas tako ~esto baca ponovo u tamu, time {to nas zaslepquje. I, ba{ zato {to je Bog tu, ba{ zato {to je ve~ni `ivot mogu}, o~ajni~ki je va`no da ne vegetiramo u `ivotu koji prolazi. Jednoga dana, Vartimej, sede}i kraj puta, za~uje da neko qudstvo pro- lazi kraj wega. Wegov izve`bani strah razaznaje ne{to naro~ito u hodu tih qudi, u wihovom razgovoru, i op{toj atmosferi. To nije bu~na gomila ili karavan, ta skupina ima neko svoje sredi{te. Vartimej pita narod u prolazu: “Ko je to?” Oni odgovaraju: “Isus iz Nazareta”. U tom trenutku, svekoliko nadawe i o~ajawe wegovog `ivota dosti`u vrhunac. On je, istovremeno, u na- jdubqoj tami i najblistavijoj svetlosti. Mogao bi biti isceqen jer pored wega prolazi Bog. Ali, mora da uhvati trenutak, koji }e minuti u magnovewu. Isus }e mu biti na dohvatu samo nekoliko koraka. ... Posle toga, oti}i }e od wega daleko, zauvek. Vartimej vapajem izvija svoju o~ajni~ku nadu: Isuse, sine Davidov, pomiluj me! To je, ve} samo po sebi, ispovedawe vere. ... Za Vartime- ja, Isus nije tek neki lutaju}i prorok. Isus je sin Davidov. Vartimej Ga tako naziva, tako Mu se moli. No, svi glasovi oko slepoga zagrajahu, narediv{i mu da u}uti. Kako se samo usu|uje da postavi jedan tako bezna~ajan zahtev U~itequ, koji govori o nebeskim stvarima?! Ali, Vartimej zna da je ~itav wegov `ivot, sva radost i sve o~ajawe wegovog `ivota - u wegovom slepilu i mogu}nosti da ono bude izle~eno. Tako on vi~e Isusu, a qudi ga, {to jasnije vi~e, qutitije u}utkuju. Napokon, po{to se moli usrdno za jedinu `ivotno mu va`nu stvar, Gospod ga ~uje i iscequje ga, i otvara pred wim novi `ivot. Ovo je, uistinu, te{ka pouka. Kako bismo ozbiqni morali biti u mo- qewu ako ho}emo da se udostojimo veli~ine sopstvene sudbine i Boga, Koji, u Svome smirewu, `eli da nas ~uje! O~aj, glad za Bogom, `ivotna neophodnost onoga {to i{temo - sve su to uslovi da se strela na{e molitve sigurno vine svojoj meti, izmetnuta iz napetog luka sna`nom mi{icom i sigurnim okom. Postoji jedna posebnost u ovoj pri~i, na kojoj bih voleo da se jo{ malo zadr`im. Dok se Vartimejeva molitva probija do Gospoda, odasvud je okru`uje mete`. Ovaj susret Gospoda i Vartimeja dogodio se u dvostrukom mete`u. U unutra{wem mete`u Vartimejevih ose}awa - nade, straha, o~ajawa,