113 SVETI GAVRILO GRUZIJSKI U Nedequ krstopoklonu, govorimo o istinski krstonosnom `ivotu velikog podvi`nika, Hristovog ratnika i ispovednika, mu~enika i stradalnika, bezobalnog okeana qubavi, jednog od posledwih velikih proroka, li~nosti biblijskih razmera, Hrista radi jurodivog arhimandrita Gavrila. Ro|en je u Tbilisiju, 1929. godine, kao Urgebadze Goderdzi. Otac mu je ubijen kada je Sveti bio dvogodi{wak, a u znak se}awa na oca, Vasilija, dobio je nadi- mak Vasiko. U najranijem detiwstvu projavio je plamenu qubav i revnost za Hrista. Wegovo `itije je prepuno dirqivih momenata iz de~a~kih dana. Jo{ tada je ose}ao neodoqivu ~e`wu za mona{tvom, pa je prelazio velike razda- qine da bi makar spavao na kapiji manastira, promrzao i gladan, tajanstveno ukrepqivan an|elima i svetima. Od svoje u{te|evine je kupio Sveto pismo i posve}eno ~itao, znaju}i na pamet psalme i jevan|eqa. Spasavao je `ivotiwe, uvek srcem nadvijen nad one koji su nemo}ni, koji stradaju i pate. Po{to je wegov otac u~estvovao u ru{ewu crkava, {to je do`ivotno ostao wegov ve- liki bol, govorio je da sin mora da popravi ono {to je otac poru{io, pa je, kao mladi}, podigao sam dvanaestokupolnu crkvu u svome dvori{tu. ^itavog `ivota je po deponijama sakupqao odba~ene ikone, restauriraju}i ih i wima ukra{avaju}i svoju crkvu. Bilo je to te{ko i zlo vreme, bogobora~ko, komu- nisti su se u krvi obra~unavali sa Crkvom, ru{ili hramove, pretvarali ma- nastire u javne toalete, progone}i i svirepo ubijaju}i sve{tenike i monahe. Tako je i Vasikova crkva tri puta ru{ena, a on je tri puta podizao. Dok je tri godine slu`io vojsku, odre|en je za kurira, pa je, po obavqenom poslu, tr~ao u hram, prou~avaju}i tamo drevne crkvene kwige, sakrivene u podrumu, a sve{tenik ga je tajno pri~e{}ivao. Sredom i petkom je, pod izgovorom bolova u stomaku, izbegavao meso. Posle vojske, porodica je silom htela da ga o`eni, dovev{i mu ~ak i veoma lepu devojku, ali je on dobrovoqno oti{ao na psihijatrijsku kliniku, kako bi se sa~uvao za ono {to mu je od Boga nameweno. Tamo je po~eo da propoveda o Hristu, zbog ~ega je progla{en du{evnim bolesnikom. Zamona{en je sa 26 godina, 1955. Bio je prvi Gruzijac koji je, po uspostavqawu komunizma u Gruziji, postao monah. Ubrzo je dobio i ~in jeromonaha. Do`ivqavao je progone, klevete, prinude, ali je izdr`ao. Slu`io je po opustelim manastirima, vatreno ispovedao veru SABORNIK BILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE SVETOG ARHANGELA MIHAILA NEDEQA,03. APRIL 2016, GODINA 17, BR.29 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 i propovedao o qubavi prema Hristu, a Gospod ga je ob- dario darom provi|awa budu}ih doga|aja. Wegova kelija vrvela je od {korpija, ali ga nikada ni jedna nije ujela. Wegov krsni hod po~eo je 1. maja 1965, tokom komunisti~ke parade, kada je mnogo qudi iza{lo na glavne ulice i trgove, idu}i u stroju. Na zgradi Vrhovnog saveta Gruzije visio je 12 metara dug Lewinov portret. O.Gavrilo je bio ogor~en: “Hrista su raspeli, a ovi praznu- ju i klawaju se antihristu...” Probio se kroz gomilu naroda, koja je klicala svome idolu, polio Lewinov portret kerozinom i zapalio ga, uzvikuju}i da slavu dugujemo samo Hristu. Za nekoliko sekundi portret je pretvoren u pepeo. O. Gavrilo je svesno po{ao u hod po mukama, kao ispovednik Hris- tov. Organi vojske i policije su ga opkolili i odvezli oklopnim vozilom. Zverski je prebijan i mu~en, primiv{i na sebe rane Hristove, a zbog te`ine bolova je ~esto ostajao bez svesti; slomqena mu je vilica i 17 kostiju, telo mu je bilo `iva rana. Odveden je u zatvor KGB-a, ba~en me|u pacove, gu{tere i ne~isto}u, hrawen je bu|avim hlebom, a isle|ivawa i mu~ewa su bila nepres- tana. Na sva pitawa odgovarao je psalmima i ispovedao Hrista, pa je jedan od islednika poverovao u Hrista (nakon ~ega mu se izgubio trag). Preba~en je na psihijatrijsku kliniku, gde je na ~udesne i mukotrpne na~ine izbegavao otro- vanu hranu i lekove. Posle vi{e meseci, otpu{ten je kao umobolan. Ophrvan bolom, po povratku u Sionsku sabornu crkvu, gde je slu`io, imao je vi|ewe Spasiteqa, Koji je plakao zbog wega i krepio ga. Pod pritiskom dr`avnih vlasti i oklevetan, od crkvenih vlasti je dobio zabranu slu`ewa, pa ~ak i pri~e{}ivawa. Tada je uzeo na sebe najte`i podvig - jurodstvo Hrista radi, idu}i ulicama kao prosjak i bezumnik. Vratio se u crkvu koju je sam podigao, a sav novac, dobijen pro{wom, razdavao je sirotiwi. Posledwe godine `ivota proveo je kao duhovnik Samtavrijskog `en- skog manastira. Dolazili su mu verni, nevoqni i napa}eni sa svih strana Gruzije, pa i ~itavog pravoslavnog sveta, tra`e}i od wega pomo}, ukrepqewe, molitve, putokaze. Mnogi su bili svedoci wegovih blagodatnih darova, ali ga ipak, za `ivota, nisu razumeli. Tajanstveno se istovremeno pojavqivao na razli~itim mestima; znao je svakom ~oveku svaku misao i ~itav `ivot, pro{lost i budu}nost, skrivene grehe; privodio qude pokajawu i ispravqa- wu `ivota, ne prestaju}i da ih u~i istinskoj qubavi, izvan svih pravila i mudrovawa; ~esto su ga vi|ali obasjanog nebeskom svetlo{}u, tokom molitve; imao je dar suza. Wegova qubav bila je nepojamna, sastradalna, duboka, sveo- buhvatna, ali uvek pod velom jurodstva (pijanstva i ludila). Va`io je za stro- gog duhovnika, wegove re~i su bile poput groma, a sila wegovih molitava je mewala vremenske prilike i zaustavqala nesre}e, mewala tok doga|aja. Imao je ~esto nebeska vi|ewa. Govorio je o budu}nosti Gruzije i sveta, o po- sledwim vremenima i danima, pripremaju}i precizno qude za ono {to dolazi i {to se, u na{e dane, upravo odvija u svetu. Isceqivao je nevoqnima du{u i telo, trpe}i sam te{ke bolove i bolesti, ne {tede}i sebe u qubavi prema bli`wem, nose}i krst ~itave Gruzije. Sada{wi gruzijski patrijarh Ilija II