Domagoj Vidović Toponimija Makarskoga primorja Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Ulica Republike Austrije 16, HR-10 000 Zagreb [email protected]U ovome se radu obrađuje više od 1600 toponimskih različnica u Makarskome primorju. U prvome se dijelu rada iznosi kratak povijesni pregled razvoja naselja. U drugome se dijelu ukratko raščlanjuje postanje temeljnih ojkonima na obrađenome području. Središnji dio rada zauzima motivacijska obradba toponima. U kraćemu se poglavlju autor osvrnuo na moguće toponimijske odraze epidemija kuge. Završno je poglavlje posvećeno jezičnim slojevima koji su se odrazili u mjesnoj toponimiji, od najstarijega predrimskoga, preko supstratnoga dalmatskoga i temeljnoga (i najzastupljenijega) hrvatskoga do adstratnoga mlađega romanskog i turskog sloja. Ključne riječi: toponimska različnica, jezični sloj, ojkonim, Makarsko primorje, kuga 1. Uvod Kad sam u zaključku rada Pogled u toponimiju Makarskoga primorja, 1 u kojemu je obrađeno oko 650 toponimnih različnica, zapisao kako su u njemu dane tek naznake za buduća toponomastička istraživanja Makarskoga primorja i kako bi rad trebao biti poticajem za daljnja istraživanja, nisam ni slutio da ću se nakon nekoliko godina ponovno baviti istom temom. Naime, uz manji je dio toponima prikupljenih terenskim istraživanjem 1 Usp. VIDOVIĆ 2012. Onomastikom sam se Makarskoga primorja počeo baviti još 2009. nakon što sam pozvan na znanstveni skup Hrvatski jezik – od politički nepriznatoga jezika (do 1870.) do jednoga od službenih jezika Europske unije koji se održao 20. – 22. svibnja 2010. u Podgori. 1
83
Embed
bib.irb.hr · Web viewDomagoj Vidović. Toponimija Makarskoga primorja. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Ulica Republike Austrije 16, HR-10 000 Zagreb. [email protected].
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
U ovome se radu obrađuje više od 1600 toponimskih različnica u Makarskome primorju. U prvome se dijelu rada iznosi kratak povijesni pregled razvoja naselja. U drugome se dijelu ukratko raščlanjuje postanje temeljnih ojkonima na obrađenome području. Središnji dio rada zauzima motivacijska obradba toponima. U kraćemu se poglavlju autor osvrnuo na moguće toponimijske odraze epidemija kuge. Završno je poglavlje posvećeno jezičnim slojevima koji su se odrazili u mjesnoj toponimiji, od najstarijega predrimskoga, preko supstratnoga dalmatskoga i temeljnoga (i najzastupljenijega) hrvatskoga do adstratnoga mlađega romanskog i turskog sloja.
Kad sam u zaključku rada Pogled u toponimiju Makarskoga primorja,1 u kojemu je obrađeno
oko 650 toponimnih različnica, zapisao kako su u njemu dane tek naznake za buduća
toponomastička istraživanja Makarskoga primorja i kako bi rad trebao biti poticajem za
daljnja istraživanja, nisam ni slutio da ću se nakon nekoliko godina ponovno baviti istom
temom. Naime, uz manji je dio toponima prikupljenih terenskim istraživanjem glavnina
prikupljena iščitavanjem radova fra Karla Jurišića, Smiljane Šunde i Ante Škrabića. Već
nekoliko dana nakon objave spomenutoga rada dobio sam na uvid rad Mihovila Andrijaševića
o toponimiji područja od Zaostroga do Ploča, 2 a nakon skupa Kuga u Makarskoj i Primorju
1815. čitav niz radova iz Makarskoga primorja s bogatom toponomastičkom građom.3
1 Usp. VIDOVIĆ 2012. Onomastikom sam se Makarskoga primorja počeo baviti još 2009. nakon što sam pozvan na znanstveni skup Hrvatski jezik – od politički nepriznatoga jezika (do 1870.) do jednoga od službenih jezika Europske unije koji se održao 20. – 22. svibnja 2010. u Podgori.2 Usp. ANDRIJAŠEVIĆ 1999. Na upućivanju i slanju rada zahvaljujem Miši Glaviniću.3 Ovom prigodom zahvaljujem Marinku Tomasoviću, ponajprije na radovima (iz kojih sam crpio građu, ali i zahvaljujući kojima sam dobio uvid u položaj zemljopisnih objekata), ali i na nizu zapažaja, usmenih i pismenih podataka, ukratko na nesebičnoj pomoći kakvu se rijetko susreće ne samo unutar znanstvenih krugova. Ujedno zahvaljujem Smiljani Šunde i Maritu Mihovilu Letici te pok. Anti Korljanu na usmenim podatcima.
1
U ovome se radu obrađuje toponimija Makarskoga primorja, središnjega dijela
dalmatinskoga priobalja, na južnim padinama Biokova, od Dubaca u Brelima do Baćine, koju
se katkad drži dijelom Neretvanske krajine iako crkveno i danas pripada Makarskomu
dekanatu.4 To je područje bilo naseljeno još u pretpovijesti, a Makarska se biskupija spominje
na solinskome pokrajinskom crkvenom saboru 533. godine. Na području Makarske biskupije
nalazila su se i dva antička grada: Biston i Muccurum. Dolaskom Hrvata Makarsko primorje
postaje dijelom Neretvanske kneževine (Paganije), a u X. stoljeću naziva se Maronijom ili
Marijanijom (Primorjem) te Krajinom, a njezini stanovnici Morjanima. Konstantin
Porfirogenet navodi četiri utvrđena grada u Neretvanskoj kneževini: Mokron, Brela
(Berullia), Ostrog (pod imenom Zaostrog naselje se spominje od 1494.) i Lapčanj (pod
imenom Gradac naselje se spominje od 1649.).5 Tijekom srednjovjekovlja mjesto se
makarskoga biskupa ne popunjava, a teritorij Makarske biskupije pripada Hvarskoj (1185. –
1192.), a potom Splitskoj nadbiskupiji (1192. – 1320.) da bi se 1320. Makarska biskupija
obnovila. U povijesnim se vrelima do konca XV. st. u Makarskome primorju spominju
ojkonimi Bast (1434.; na mjestu antičkoga Bistona), Drvenik (1254. – 1264.) Igrane (1466.),
Zahodi (baćinski zaselak; 1434.) i Živogošće (1254. – 1264.).6 Koncem XV. st. čitavim
područjem ovladavaju Osmanlije te se u Poimeničnome popisu sandžaka vilajeta Hercegovine
spominju Drvenik, Igre (današnje Igrane), Lapčani (današnji Gradac), Makar (riječ je o dvama
naseljima), Brehali (današnja Brela), Bast, Komatišine (današnja Kotišina) i Tučepi,7, a prvi
put se spominju i Dračnica (današnje Drašnice), Podaca i Podgora. Godine 1502. u
povijesnim se vrelima ponovno spominje Makarska, a nešto kasnije (1503. – 1524.) i sa
Zaostrogom, 8 godine 1571. spominju Brist i Veliko Brdo, godine 1628. Mala Duba, godine
1674. Bratuš i Promaljena (današnja Promajna), koncem XV. st. Granići (poslije Topići),
godine 1724. Baška Voda, godine 1767. Puharići i godine 1792. Krvavica.9 Tijekom
osmanlijskih doseljavanja veći je dio stanovnika Makarskoga primorja prebjegao na
4 Ime Primorje nekoć je pak obuhvaćalo područje od Rogoznice do ušća rijeke Neretve kod Ploča te stare župe Pasičina u Zabiokovlju; usp. UJDUROVIĆ 2002, 210. Pridjev makarski makrotoponimu je dodan razmjerno nedavno radi lučenja navedenoga područja od ostalih hrvatskih „primorja“. Slično je i s Dubrovačkim primorjem koje se u Dubrovačkoj Republici također nazivalo isključivo Primorjem.5 O položajima gradova vidjeti više u TOMASOVIĆ 2009 B. Za spomen Zaostroga 1494. i Gradca godine 1649. vidi: JURIŠIĆ 1970, 103, 106.6 Podatci prema: JURIŠIĆ 1970; VIDOVIĆ 2004, 241-296.7 ALIČIĆ 1985, 91-95.8 S obzirom na činjenicu da se u Poimeničnome popisu sandžaka vilajeta Hercegovina 1475. – 1477. spominju dva Makra, Miroslav UJDUROVIĆ (2002, 205) drži da je jedan od njih današnja Makarska. Makarska se uistinu spominje 1477., iako pojedini autori naziv preslobodno mijenjaju (skraćuju) u Makar. O tome: TOMASOVIĆ 72, bilj. 19, a za Zaostrog: JURIŠIĆ 1970, 95. 9 Podatci prema JURIŠIĆ 1970.
2
srednjodalmatinske otoke i Pelješac,10 ali i u Molize i Istru, a nakon mletačko-osmanlijskih
ratova u XVII. i XVIII. st. u Makarsko se primorje doseljavaju prebjezi iz Imotske krajine i
zapadne Hercegovine (u Donje primorje) te Vrgorske i Neretvanske krajine te istočne
Hercegovine (u Gornje primorje).11 U nešto se manjemu opsegu doseljavanje iz tih krajeva
nastavilo i do danas. U XX. st. sustavno se u Makarsko primorje doseljava srpsko i u manjoj
mjeri bošnjačko stanovništvo, što je donekle izmijenilo narodnosni sastav toga kraja dotada
nastanjenoga isključivo Hrvatima. Tijekom Domovinskoga rata doselio se i veći broj Hrvata
iz srednje Bosne, dok se prirodno pritjecanje stanovništva iz Hercegovine i Zabiokovlja
pojačalo. Dakako da su navedene izvanjezične okolnosti utjecale i utječu na onimiju
obrađenoga područja te je, iako je obrađeno područje gusto naseljeno, njegova bogata
toponimijska baština ugrožena zbog sve manjega udjela starosjedilačkoga stanovništva.
Epidemije (pa tako i epidemije kuge) utječu (posredno i izravno) na toponimiju jer
često dovode do većih smjena stanovništva. One su se u Makarskome primorju, što će se
pokazati u ovome radu, ponajvećma odrazile unutar temeljnoga hrvatskog sloja unutar kojega
su razvidne različite faze. Toponimi kao što su Dunaj, Japjanica, Mejaši, Vela meja ili
Sumratinje12 mogli bi prisnažiti novije pretpostavke da je u predmigracijskome razdoblju
Makarsko primorje bilo čakavsko, pogotovo imamo li u vidu da se ta mogućnost posve ne
odbacuje ni za zapadne dijelove Imotske krajine.13 To je uostalom navijestio još Dalibor
Brozović koji je makarskoprimorski dijalekt držao svrstavao među šćakavsko-ikavske
dijalekte s čakavskim primjesama.14
2. Ojkonimija Makarskoga primorja
10 Tako je 1672. godine na Brač, Hvar i Vis prebjeglo 1755 stanovnika Makarskoga primorja. Približno ih je polovica prebjegla na Brač, trećina na Hvar i šestina na Vis: UJDUROVIĆ 2002, 39. O razmjerima iseljavanja rječito govori podatak da je u prvoj polovici XV. st. u Makarskome primorju živjelo oko 5000 stanovnika. O migracijama iz Makarskoga primorja na Pelješac nahodimo zapise od XIV. st. Stanovnici Gornjega primorja često su se, naime, selili na obližnji zapadni dio poluotoka.11 I dok je doseljavanje stanovništva iz krajeva zapadno od rijeke Neretve razmjerno dobro opisano u literaturi, doseljavanje je u navedeno područje iz istočne Hercegovine poprilična nepoznanica te je razvidno samo na temelju neizravnih podataka. Tako su Bogunovići koji danas nastanjuju Baćinu, a koji se u prošlosti spominju na Visu gdje su se doselili kao izbjeglice pred Osmanlijama, u srednju Dalmaciju najvjerojatnije doselili iz Koteza u Popovu u kojima se 1415. spominje Branko Bogunović: KUKRIKA – VIDOVIĆ 2012, 124. Sličan je put i komiških Mardešića koji su se najvjerojatnije s Drijena preko Gradca u Makarskome primorju doselili na Vis: usp. ŠIMUNOVIĆ 2000, 370; VIDOVIĆ 2009, 209. Iz Popova i Zažablja najvjerojatnije potječu i nositelji prezimena Andrijašević, Benić, Katić, Kužić, Maslarda, Raič, Vrsaljko itd. Također se zna da su pojedini zažapski rodovi (poput Previšića) jesenili sa stokom u Gornjemu primorju.12 KURTOVIĆ BUDJA 2008, 11, navodi kako su se čakavske jezične crte izrazitije uščuvale u fonologiji, pa čak i prozodiji, dok je morfologija izrazito štokavska.13 Usp. LUKEŽIĆ 2003, 6.14 Usp. BROZOVIĆ 1970, 387.
3
U ojkonimiji Makarskoga primorja nahodimo odraze različitih jezičnih slojeva.
Najstarijemu predslavenskome sloju pripadaju ojkonimi Bast i Makar. Ojkonim se Bast
izvodi od predrimskoga ojkonima Biston, a Makar od Muccurum.15 Etničkoga su postanja
mlađi ojkonimi Baška Voda (< *bastьska < Bast + voda) i Makarska (< Makarska + *luka
‘luka Makra’), motivirani nazivima susjednih starijih naselja. Ojkonim Brela često se dovodi
u svezu s imenom utvrđenoga grada Berullije koji spominje Konstantin Porfirogenet.
Navedeni se povijesni ojkonim povezuje i sa suvremenim toponimom Vrulja. Hidronim Brela
Petar Skok povezuje pak s nazivom vrelo .16 U XV. st. zabilježen je i lik Brehali.
U mjesnoj su se ojkonimiji odrazili različiti toponomastički naziv. Hidronimijski
ojkonim Zaostrog uvjetovan je položajem naselja podno brda Ostrog (< ostrog ‘utvrda’), a
ojkonim Igrane nastao je od oronima Igar (igrani ‘ljudi koji žive oko Igra’).17 Oronimski
naziv brdo odrazio se u ojkonimu Veliko Brdo. Do XIX. st. češće je potvrđena inačica imena
Velo Brdo u kojoj je potvrđen pridjev veli češći u čakavskim govorima. Odrazom je
geomorfologije krša ojkonim Podaca (< podce ‘malo polje’). Smještajem su naselja
uvjetovani ojkonimi Podgora i Promajna. Ojkonim Podgora uvjetovan je položajem pod
gorom (Biokovom). Ojkonim Promajna (zabilježen u povijesnim vrelima i kao Promaljine i
Promaljina) Karlo Jurišić18 dovodi u svezu s glagolom promaljati ‘postajati vidljivim’ i
smatra da je naselje vjerojatno dobilo ime zbog isturenoga položaja naselja, zbog kojega ga
Sunčeve zrake rano obasjavaju. Vjerojatnijom se čini mogućnost da se toponim dovede u
svezu s apelativom promaha ‘propuh’ (uz zamjenu h > j). Biljnim su nazivima motivirani
christi’) i Drvenik (toponimi koji sadržavaju apelativ drvo kadšto označuju područja obrasla
šumom ili travom)21. Ojkonim Kotišina moguće je povezati s rumunjskim apelativom coteţ
‘staja, pastirska koliba’ te je vjerojatno vlaški prežitak. U XV. st. zabilježen je pak lik
Komatišina (< komat22 ‘komad’) koji bi mogao biti antroponimnoga postanja. Mjesnim je
15 Opširnije izvođenje vidjeti u HOLZER 2012, 93, 124-125.16 Sk 3, 623.17 Godine 1475. naselje se nazvalo Igre : ALIČIĆ 1985, 88.18 JURIŠIĆ 1970, 90-91.19 Brijest je u pučkome vjerovanju (kao i drijen) simbol zdravlja, a obično se brestova stabla nahode uza lokve i druga manja zbirališta vode.20 Stariji je lik Dračnice.21 Usp. ŠIMUNOVIĆ 2004, 198.22 Apelative komat i komatina bilježi ARj (5, 238), a na hrvatskome povijesnom području zabilježena su prezimena Komat i Komatić, dok je u okolici Mostara prezime Komadina u ranijim razdobljima bilo zabilježeno i kao Komatina. Obezvučivanje suglasnika na kraju riječi bilježimo i zapadno i istočno od Makarskoga primorja, pa iako ta pojava danas nije svojstvena govorima u Makarskome primorju, ne znači da je sa sobom nisu donijeli doseljenici ili da nekoć nije bila svojstvena makarskoprimorskim govorima.
4
predajama uvjetovan ojkonim Krvavica. Po predaji su se kod Krvavice sukobili dvoji
svatovi.23 Ojkonim Strnj vjerojatno je antroponimijskoga postanja. Naime, u neubiciranome
povijesnome naselju Repac koje se nalazilo u Makarskome primorju spominje se Tulan, sin
Strne24 te je (i zbog posvojnoga formanta *j) vjerojatno odrazom negdašnjih posjedničkih
odnosa.25 Velik je udio ojkonima antroponimnoga postanja. Oni su različite starine. U
ojkonimu Živogošće okamenjeno je hrvatsko narodno ime Živogost, a u ojkonimu Tučepi
staro rodovsko ime nepoznatoga, ali možda albanskoga ili čak ilirskoga postanja.26 Mlađi su
ojkonimi Puharići (prema istoimenomu prezimenu) i Topići (prema obiteljskomu nadimku
nositelja prezimena Granić), a ojkonim Bratuš27 vjerojatno je nastao prema istozvučnome
osobnom imenu koje bilježimo od XIV. stoljeća28 (ARj 1, 610). Ojkonim Lapčan dovodi se u
svezu s predrimskom osnovom lab ‘hrid’ (< *lau). Na tome se mjestu nalazila i romanska
utvrda u blizini koje je podignuta utvrda Gradac (< gradac ‘utvrda’).
3. Motivacijska razredba toponima
U ovome odlomku donosim tumačenje toponima Makarskoga primorja. Uz toponim donosim
osnovni podatak, a u bilješkama pod osnovnim tekstom donosim dodatna objašnjenja. Uza
toponime navodim i pokratu naselja unutar kojih su zabilježeni:
B = Brist
BĆ = Baćina
BR = Brela
BŠ = Bratuš
BT = Bast (sa zaseokom Topići)
BV = Baška Voda
D = Drvenik
DŠ = Drašnice
G = Gradac23 Usp. JURIŠIĆ 1970, 93. Motiv je krvavih svatova veoma čest u krajevima istočno od Cetine. S toponimom Krvavica u Zavali u Popovu također se povezuje slična predaja. S ojkonimom pak Krvavac u Neretvanskoj krajini povezana je predaja o krvavu mletačko-osmanlijskome sukobu: VIDOVIĆ 2011, 214.24 ALIČIĆ 1985, 84.25 JURIŠIĆ 1970, 102 izvodi ojkonim od apelativa strn ‘žitna stabljika koja ostaje nakon košnje’.26 Usp. ŠIMUNOVIĆ 2002, 226. Selo Tučep (alb. Tuçepi) nalazi se na sjeverozapadu Kosova u općini Istok, a Tucep (mak. Tučepi) u istočnoj Albaniji. Selo se pak Tučip kod Nevesinja spominje 1475. : ALIČIĆ 1985, 479. Fra Karlo Jurišić navodi kako se albanski toponim Tucep izvodi od alb. tu ‘kod’ i cep ‘pojilo, korito, izvor’ te domeće kako se središnji dio Tučepa zove Moča, držeći to tumačenje izglednim: JURIŠIĆ 1970, 98. Toponim drži mogućim ilirskim prežitkom, no kako je ilirski jezik (ili ilirski jezici) veoma slabo poznat, to je tumačenje teško dokazivo.27 Budući da su u slavenskoj ojkonimiji rijetki toponimi nastali transonimizacijom od gotovih antroponima, ojkonim je vjerojatno pridjevskoga postanja (Bratuš + jь > *Bratuše selo ili *Bratuša luka).28 Usp. ARj 1, 610.
29 Sufiks -uža ima augmentativno značenje.30 Usp. ARj 1, 172. U Kleku se u Neretvanskoj krajini toponimi Gornja i Donja blinja odnose na dva uzobalna predjela koja poplavljuje za vrijeme većih plima. Na podatku zahvaljujem pok. Mili Babiću.31 Riječ je o području na kojemu se slijevaju različiti potoci te stvaraju korita: usp. ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 283, slično kao u hutovskome Mramoru i gluminskim Meranima : usp. VIDOVIĆ 2014, 196. Osnova *mer- na južnoslavenskome području označuje točila te se u toponomastičkoj literaturi uglavnom navodilo da su najzapadniji toponimi tvoreni tom osnovom zabilježeni u Boki kotorskoj: BEZLAJ 2003, 351, 1023.32 Prije je potvrđen hibridni lik Brljuža tvorenoga od apelativa brlja(ga) i sufiksa -uža (usp. kaljuža).33 Značenje navodi: ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 284.34 Etimologija je navedenoga apelativa nepoznata, najvjerojatnije predrimska. Na Pagu apelativ garma označuje i ‘odvojeni prostor u pojati u koje se stavlja janje koje je ostalo bez majke s drugom ovcom kako bi ga ona prihvatila i othranila’ : OŠTARIĆ 2005, 123.
Rivine, Skok i Točilo, a na stajaće toponimi Bara, Bare, Barišće, Baruža, Lokanj, Lokužina
Lokva i Lokvica te toponimi motivirani hidronimijskom osnovom *ljub-46 (npr. Ljubija i
35 Ledinak je potok u Kotišini. Katkad se bliskozvučni toponimi (npr. Ledinac) dovode u vezu s apelativom led, no kako je riječ u potoku, vjerojatnije je ime dobio po geomorfološkim značajkama tla.36 Usp. ŠAMIJA 2004, 186; KRALJEVIĆ 2013, 165.37 Obala je vrh u Riliću. U Podgori pak apelativ obala označuje zidanu kamenu ogradu oko imanja ili groblja, najčešće u suhozidu: ŠUNDE 2001, 253.38 Usp. ŠIMUNOVIĆ 2005, 266.39 Skok (2, 49) navodi apelativ profund u značenju dubinu, no kako je riječ o jami (službeni je lik Profundača), na makarskome je području apelativ označivao jaz, provaliju.40 U mjesnome je breljanskom govoru punta i daska za učvršćivanje vrata : usp. MEDIĆ 2012.41 U Podgori je rat velika stijena, litica srasla s okolišem: ŠUNDE 2001, 258.42 Talež je vrtača u Gradcu u kojoj se povremeno skupljala voda. Za izvođenje usp. ŠIMUNOVIĆ 2005, 254.43 Apelativ hum izgubio je na obrađenome području starije značenje ‘omanji brijeg pod travom’.44 Toponim Unišća u Dračevici na Braču bilježi Petar Šimunović: ŠIMUNOVIĆ 2004, 227. Na Braču apelativ unišće označuje ‘obradiv ravničast teren’. Toponim Unište nalazim i u Gornjemu Drijenu u hercegovačkome dijelu Zažablja, a Gornje Unište u Orahovu Dolu u Popovu: VIDOVIĆ 2014, 229. Ondje se također odnose na obradive zaravni.45 Apelativ potok, kao i u nedalekim Poljicima (usp. ŠIMUNOVIĆ 2005, 247), u Makarskome primorju najčešće označuje jarugu, većim dijelom godine suhu vododerinu.46 Opširnije o osnovi *ljub- vidjeti u BROZOVIĆ RONČEVIĆ 1999, 22.
7
Ljubuća). Na blatišta pak upućuje toponim Banja, Blaca, Blace, Blata, Blato, Bržulja, Kalac,
BT), Boculja (< boca; Z), Bošac (< bošac ‘bočac, bočasta uvala’< bok; Šimunović 2000: 360; 47 Dakako da je u mjesnim govorima potvrđen apelativ murava ‘morska trava’. Međutim, s obzirom na to da se u Živogošću nalaze mnogi goći ‘bučna vrela’ (čak se po pučkoj etimologiji ojkonim Živogošće tumači kao mjesto s mnogo živih vrela, goća) i na postojanje zaseoka Blato, čini mi se logičnijim povezati toponim s nazivom blatišta. 48 Da je apelativ puntin u značenju rtak iščezao iz mjesnih govora pokazuju i toponimijski pleonazmi Mali puntin i toponimijski „oksimoron“ Veliki puntin.49 Iscrpan opis smještaja makarske Grme donosi: ŠKRABIĆ 2016. Na zadarskome je području garma strma uvalica ili procjep u obalnoj stijeni: SKRAČIĆ – JURIĆ 2004, 164.50 Na Braču također supostoje toponimi Garma, Grma te Gorma koje tumači: ŠIMUNOVIĆ 2004, 182-183. 51 SKRAČIĆ 1987, 39-40, bilježi dva nesonima Balabra (riječ je o izduženim niskim otočićima) na krajnjemu sjeverozapadu Kornata koji su po povijesnim vrelima nosili ime Lopiž (zapisano Lopis). Vojmir Vinja (JE 1, 34–35) uspoređuje toponim Balabra s toponimima Lopar, Lopata i Škrovada.
52 S obzirom na to da je riječ o toponimu na Biokovu, ne smije se isključiti povezivanje s apelativima kao što je dokolnjak ‘snijeg visok do koljena’ : KRALJEVIĆ 2013, 63.53 U Baćini se toponim Galija nalazi na mjestu na kojemu je pristala turska lađa koja se dala u bezuspješnu potjeru za jednom djevojkom: ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 192. Toponim Galija označuje i morski rt između Živogošća i Drvenika. Na njemu se navodno nailazi na rimsku keramiku, a neodređeno se vezuje za brodolom. Zabilježen je i u neretvanskome selu Vid te je njime imenovan predio na kojemu su se po pučkome vjerovanju vezale rimske galije: VIDOVIĆ 2015, 296. Na istočnoj se jadranskoj obali česta toponimijska metafora galija koja se obično (kao i u Baćini) odnosi na stjenovitu obalu.54 Lik je Jedro neočekivan na ikavskome području, no zabilježen je sigurno od XIX. st. Za toponim Velika jedra u Baškoj Vodi nemam podatke o povijesnoj potvrđenosti.55 Na tome se predjelu nedaleko od stare župne kuće u Tučepima nekoć navodno nalazilo vrelo.56 Istočno od Neretve česti su toponimi Kapa.57 Riječ bilježi i Stipe Medić u Brelima.58 Srodan je toponim Letva razmjerno čest na širemu području.59 Usp. srodnu i znatno potvrđeniju toponimijsku metaforu česma.60 Na Braču apelativ viganj označuje ‘blagi pristranak’: ŠIMUNOVIĆ 2004, 227.61 Usp. JE 1, 38.
63 Riječ je o predjelu uza manje jezero / vrhu manjega jezera.64 Baba je ujedno i ime ženskoga demona, personifikacija ženskoga pretka, možda eufemizam za božanstvo plodnosti: BROZOVIĆ RONČEVIĆ 1987, 123. Dio je toponima motiviranih apelativom baba zapravo odraz negdašnjega duhovnog života.65 Za apelativ čaklja Skok (Sk 1, 251) drži da je moguće da je riječ avarskoga postanja.66 Usp. RSKNJ 8, 577.67 Usp. ojkonim Ruskamen (< rus ‘crvenkast’ + kamen) kod Omiša.68 Istočno od rijeke Neretve apelativ ober označuje strmo brdo: VIDOVIĆ 2014, 217.69 O različitim značenjima koje je poprimio apelativ rapa pogledati u JE 3, 109. U Cerovici je Rapa njiva, dakle predio u prirodnome prosjedu.70 Istozvučni toponim nahodi se u okolici Stoca.71 Napominjem da se na Visu u XVII. st. spominje rod Zelenčić: BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007, 46.
11
Većina je toponima iz ove skupine pridjevskoga postanja, s tim da neki pridjevi u
toponimiji poprimaju posebna značenja, primjerice: crn i vran ‘taman, zaklonjen od Sunčevih
zraka’, čakljast ‘zavojit’, debeo ‘širok’, dobar ‘plodan’, gol, gologlav, plišiv i puzav ‘bez
biljnoga pokrova’, lis ‘gladak’, oštar i težak ‘strm’, tanak i tisan ‘uzak’, suv (< suh)
‘povremeno ispunjen vodom’, tup ‘obao’ te perast i zelen ‘obrastao’. Na provalije i udubine
upućuje toponimi Brezdan, Jardula i Vratolom. Poimeničenjem su pridjeva nastali toponimi
72 Apelativ je u ARj 1, 623 ušao iz ostavštine don Mihovila Pavlinovića. Moguće je da je riječ i o metafori jer je isti apelativ mjesni naziv za bjelanjak.73 Usp. PARČIĆ 2010, 174.74 Na Ugljanu apelativ griža označuje kamen: SKRAČIĆ – JURIĆ 2004, 164). U Živogošću je Griža promatračnica na kojoj su pronađeni ulomci „ilirske i (rjeđe) grube rimske keramike“: TOMASOVIĆ 2006 B, 13.75 U Podgori se na ilovaču često nailazi kad se kopaju temelji za kuću. Na podatku zahvaljujem Maritu Mihovilu Letici.76 Usp. ARj 5, 533.
gogoljati), Klokun (usp. klokotati), Pivuja te Pišćala, Pišćet, Pišćetak i Pišćine (usp. pištati), a
na prisutnost vode upućuje toponim Vodice. Onomatopejskoga je podrijetla i oronim
77 Usp. ARj 7, 16.78 Etimologija apelativa nije pouzdano utvrđena. Opširnije o tome u: ŠIMUNOVIĆ 2004, 185.79 Iskonsko je značenje grčkoga apelativa ‘plošni kamen kojim se pravi stupica za ptice’, a pòd ploču se i danas u srednjoj i južnoj Dalmaciji love ptice. Apelativ ploča istisnuo je stariju grčku prilagođenicu ploka (usp. Sk 2, 686-687; ŠIMUNOVIĆ 2005, 247) koja se također pojavljuje u toponimiji Makarskoga primorja.80 Usp. KUKRIKA – VIDOVIĆ 2012, 132.81 Usp. MARIJANOVIĆ – RAGUŽ – VUKOREP 2011, 92.
13
Prdaletuša. Hidronimi su motivirani svojstvima vode Dobra voda (< dobar ‘pitak’),
(BR), Zastinje (G), Za Sutiklon (P), Zavèterje (BR).
Dvorječni se odnosni toponimi najčešće tvore od pridjeva i imenice (npr. Male stine),
a odnos se među samim toponimima najčešće iskazuje antonimnim parovima pridjeva, pri
čemu antonimni par gornji – do(j)nji (kojemu se rijetko pridaje i treći član skrajnji) izražava
prostorne82 te mali – veliki83 (rjeđe veli/velji) kvalitativne (kojemu se katkad pridaje treći član
sridnji), a stari – novi vremenske odnose84. Postoje i toponimi kod kojih antonimna sastavnica
izostaje (tj. ona je ø85). Prostorne odnose u Makarskome primorju iskazuju i pridjevi prvi i
drugi. U Makarskome je primorju, kao i na Braču, Popovu i Zažablju, u tvorbi toponima
najučestaliji prijedlog pod koji označuje mjesto pod proplankom koje je pogodno za obradu86.
Veliko slovo na drugome članu toponimijske sintagme (bila ona dvorječna ili višerječna) znak
je da je u mjesnoj toponimiji uščuvan i toponim kojima su antonimni toponimi motivirani
(npr. Blato i Srida Blata). Prostorni se odnosi u jednorječnim istokorijenskim toponimima
iskazuju prefiksima nad (Nadglavina), po(d)- (Podmarače, Pospiline, Potpolje), pri- 82 Antonimni par gornji – donji bilježimo u dvočlanim toponimima (npr. Gornja vala i Donja vala). Pridjev gornji može označivati položaj na višoj nadmorskoj visini, a u priobalju (zbog geomorfoloških značajka obrađenoga područja) odnos jugoistok – sjeverozapad (usp. Gornja vala i Donja vala u Drveniku, ali i Gornje i Donje primorje). Rjeđe je zapisan lik dojnji koji je poprilično raširen i potvrđen u nekim mjesnim rječnicima: usp. ŠUNDE 2001, 245. Zabilježen je i tročlani antonimni niz gornji – srednji – donji u Brelima (ondje postoje toponimi Gornja, Srednja i Donja voda). Prostorne odnose izražava i pridjev visok koji, barem na osnovi građe koju sam prikupio, nema svojega antonimnoga parnjaka (npr. postoje toponimi Visoki greben i Visoki vinograd, no nisu zabilježeni toponimi Niski greben i Niski vinograd).83 Primjerice, Mala duba / Velika duba. Rjeđe su zabilježeni i likovi veli te velja.84 Usp. FRANČIĆ – MIHALJEVIĆ 1997-1998, 88.85 Tako je, primjerice, u odnosu Igrane i Gornje Igrane. Ne nahodimo toponim *Donje Igrane.86 Usp. ŠIMUNOVIĆ 2004, 203.
‘Nasturtium officinale’; G), Drinova (< drin ‘drijen, Cornus mas’; BR, Z), Dubac (< dub 87 Apelativ bor nekoć je označivao tamnu šumu, pa je vjerojatno velik dio toponima motiviran tim značenjem.88 RSKNJ 2, 173.89 Brijest je u pučkome vjerovanju (kao i drijen) simbol zdravlja, a obično se brestova stabla nahode uz lokve i druga manja zbirališta vode.90 U zapadnoj Hercegovine apelativom se bus označuje i grm : KRALJEVIĆ 2013, 32.
91 Lik je Dubrova potvrđen u Poljicima (Sk 1, 449)92 Glog ima svoje mjesto i u slavenskoj mitologiji.93 Od bijeloga se graba nekoć pržio kvalitetan ugljen za kovačke vatre, od mladica se graba izrađivala užad za vezanje snopova žita, a grabov je šušanj služio kao prostirka stoci da bi se na koncu pretvarao u stajsko gnojivo.94 U Podgori je grm hrastovo granje s lišćem koje se bralo u planini te kojim se hranilo ovce i koze: ŠUNDE 2001, 246.95 Jasenovina je služila za ispitivanje je li voda pitka. U lokvu ili kamenicu stavljala se jasenova grana i ako bi pustila boju, to je značilo da je voda zdrava. Od crnoga se pak jasena dobivala crna boja kojom se bojilo vunene kabanice i pređu.96 U starim su kljenovim deblima pčelari smještali ulišta.97 Potok se Lovorno spominje sredinom XIII. st., dvjestotinjak godina prije prvoga spomena Igrana: TOMASOVIĆ 2014, 77.98 Apelativ je u mjesnome govoru zaboravljen, ali je potvrđen na Korčuli.
komolj) te korova (šćir ‘štir’, vija). Dijelovima su biljke motivirani toponimi Batva (< batva
‘stabljika’), Bus(ine) (usp. busen), Dučaci i Dupci (< dubac), Koren (usp. korijen) te Kitica,
Latica, List, Panj-zalaz i Početina (< četina ‘igličasti list’). U toponimiji su uščuvani i
apelativi kojima se označuju šume (borovik ‘borova šuma’, dubrava/dubrova, gaj, gorica,
gozd, grabovik ‘grabova šuma’, lis ‘lisnata šuma’ i rušće ‘šuma s niskim drvećem’) te apelativ
lišaj.
99 PARČIĆ 1995, 949.100 Dio je toponima koji sadržavaju naziv biljke trn vjerojatno motiviran pučkim vjerovanjem da se crni trn (ili trnjina, Prunus spinosa) pušta da raste u blizini kuća kako bi se zli duhovi na njih naboli. 101 Riječ je o kamenu koji viri kod plaže u Čakjama.102 Katkad je teško lučiti je li koji toponim uvjetovan apelativom bor ili antropnimnom osnovom Bor- (usp. Borimir, Borislav, Borivoj itd.). 103 Treba imati na umu da je u velikome dijelu srednje Dalmacije česmina opće ime za stablašicu.
18
3.1.5. Toponimi prema nazivima životinja: Brgonjice (< brgonja104 ‘ovca koja se brzo kreće’;
B), Brlog (BT), Bukočica (< bukoč ‘ptica grabljivica iz reda jastrebovka’; BĆ), Čolnjača (<
104 Usp. RSKNJ 2, 135.105 Usp. Sk 1, 359.106 Usp. RSKNJ 12, 674.107 Budući da je riječ o pripećku na teško pristupačnome terenu kod zaseoka Topići, toponim je vjerojatno odrazom narodne domišljatosti kojom se nastojalo iskazati da područje nije pogodno za ljudski boravak. U povijesnim se vrelima spominje ojkonim Pasja Sila.108 U Zaostrogu je zabilježen apelativ supina upravo u tome značenju (Sk 3, 363).109 Usp. toponim Veprinac kod Opatije.110 Potvrde toponima u kojima nalazimo korijen Skьdrь nalazimo, osim u Crnoj Gori i Albaniji, u Podrinju, Lici i okolici Slavonskoga Broda. Petar Skok (Sk 3, 253) drži da taj toponim prenosi slavensko stanovništvo koje se
19
Toponimi su iz ove skupine nastajali od hidronima – Blinja u Baćini, Ključ u Kotišini
– obalnih toponima – Pelegrin, Rat i Soline u Brelima, Luka u Drveniku, Sutikla u Podgori –
te oronima – Viter u Zaostrogu. Nesonimom Brač motiviran je toponim Mali Brač. Ime
albanskoga grada Skadra utjecalo je na nastanak toponima Skadarić/Skadarišće, a hidronim se
Dunaj111 apelativizirao u značenju studenac, zbiralište vode još prije doseljenja Hrvata na
jadranske otoke, još u doba kad su stanovali uz Dunav te s Dunavom poistovjećivali vodu.112
3.3. Toponimi motivirani ljudskom djelatnošću
3.3.1. Toponimi prema izgrađenim objektima, zdanjima
3.3.1.1. Gospodarski objekti: Bić-kuk (usp. češ. byt ‘stan’ < psl. byti ‘stanovati’; BR), Butiga
doseljava na južnoslavenske prostore iz Albanije. U Gradcu kod Neuma zabilježio sam toponime Voda skadrica i Rosava (riječ je o lokvi), a Rosafa je bilo drugo ime Skadra: VIDOVIĆ 2009, 195. Ako imamo u vidu da su na području Gradca živjeli Šimraci (Šimrak < alb. Sveti Marko) i Bajgorovići (usp. alb. baigë ‘balega’), da je u okolici zabilježeno prezime Arnaut te da u Lugu (kod Trebinja) postoji i selo Arbanaška, dobivamo sliku razmjera doseljavanja iz Albanije u južnohrvatske krajeve. U vidu dakako treba imati da u albanskome jeziku nalazimo tragove ilirskoga supstrata te je teško, katkad i nemoguće, lučiti što je u našim stranama posljedica migracija iz Albanije, a što prežitak izumrloga ilirskog jezika.111 Riječ je o zaravni između padina koja se nalazi tristotinjak metara istočno od crkve svetoga Stjepana u Brelima na kojemu su uspijevali loza i masline. Koliko je današnjim Breljanima poznato, na njemu nije bilo nikakva vrela ili zbirališta vode.112 Toponim Dunaj nahodimo i na Krku, Pagu, Braču i drugim otocima, uglavnom na čakavskome području.113 Usp. ŠAMIJA 2004, 166.114 Na Kupi se nalazila prapovijesna gradina: TOMASOVIĆ 2009 A, 59.115 Usp. ŠAMIJA 2004, 264.116 Sk 3, 61,
20
Pudarnica (G, Ž), Staje (K), Stanine male (BV), Stanine velike (BV), Studenac (G, P), Suva
Na temelju jezičnih podataka moguće je odrediti i vremenski slijed gradnje utvrda u
Makarskome primorju. Utvrde su iz ilirskoga razdoblja uglavnom motivirane slavenskim
apelativom gradina, srednjovjekovne utvrde i njihova slavenskim apelativima grad(ac) i
ostrog te romanskim mir(ac), a prežitak su gotovo četiristogodišnje osmanlijske vladavine
toponimi u kojima su sadržani apelativ kula i meteriz. Na razdoblje mletačke vladavine 117 Usp. ARj 20, 784. Da je lik Veter stariji potvrđuje od njega izvedeni toponim Zaveterje. 118 Usp. Sk 1, 160 i KUKRIKA – VIDOVIĆ 2012, 129.119 Objava je kasnoantičkoga kapitela, po Tomasovićevu mišljenju, dala naslutiti njegovo vezivanje za antičku crkvu, a ondje su otkriveni i grobovi iz VII. stoljeća: TOMASOVIĆ 2009 A, 47; 2014, 88.120 S toponimom se u Zaostrogu povezuje benediktinska gradnja iz IX. st.: TOMASOVIĆ 2014, 95.
21
upućuje toponim Kaštel, a austrijske (tijekom koje je talijanski jezik dugo bio službenim)
Kvartir. Na mjesta mogućih stražbenica upućuju toponimi Pozjača, Samograd, Sinjal, Stražić
i Straž(n)ica. Apelativ se pak zidina može odnositi i na ostatke utvrđenoga objekta, ali i na
ruševine stambenoga objekta.
3.3.2. Toponimi prema obitavalištima te javnim prostorima i putovima: Borak (< tal. borgo
‘podgrađe’ veliki kaštel; K), Carski put (BR), Čista (< cista < *cěsta; G), Dvograni put (G),
122 Iako se toponimi motivirani apelativom smokva najčešće odnose na predio zasađen istoimenim voćem, dio ih je moguće povezati sa slavenskom osnovom smokъ ‘zloduh, zmaj’ (usp. ŠIMUNOVIĆ 2004, 196). Moguće je da je i jedan dio toponima motiviran apelativom smok ‘mliječne prerađevine’.123 Usp. ŠAMIJA 2004, 409.124 Apelativ je zabilježio: STOJKOVIĆ 1933, 120.125 U Zabiokovlju je laza kadšto toponimijska metafora te označuje klanac ili tjesnac, usp.: KRALJEVIĆ 2013, 161).
23
Z), Prva (< prva ‘prvi put preorana zemlja’; G), Rasadnik (BV), Sadić (BV, D), Samokop
126 U Zabiokovlju je apelativ stan u novije vrijeme poprimio i značenje pojate, tj. kućice u polju ili brdu: ŠAMIJA 2004, 338.127 Skok navodi glagol kniti ‘bojiti knom’ koji je zabilježio Mihovil Pavlinović (RSKNJ 9, 661). Ojkonim Knić bilježimo i u Šumadiji u središnjoj Srbiji.
Na mjesta mogućih povijesnih bitaka upućuju toponimi Krvava laza, Krvavica i
Stratinovac (usp. stratište). Po predaji su u spilji Dušini Osmanlije udušili 27 Brišćana, a na
Skoku se nalazila mala utvrda s koje su navodno Osmanlije skakali u more tijekom bitke pod
128 Riječ je o suvremenome toponimu koji valja izvoditi od francuskoga plage.129 Riječ je o morskoj granici između živogoškoga samostana i Male dube.130 Usp. RSKNJ 4, 410 i JE 1, 138.131 Na Zakladnici se nalazi kapelica Gospe od Milosrđa.132 Riječ je o dvama lokalitetima u Podgori za koje postoji predaja da su grobišta od davnina: ŠUNDE 2001, 43. Priobalne se Troje gomile zapravo sastoje od četiriju prapovijesnih gomila, s tim da je četvrta, najjužnija znatno manja i danas posve devastirana u razini tla i samim je tim bila slabo uočljiva izdaleka dok nije raskopana. Stoga i predio nije nazvan *Četiri gomile: KUNAC – MUCIĆ – TOMASOVIĆ 2006, 20-21.
25
Gradcem 1666. Na Učerenjici pak po predaji hajduci oteli Turčina i zaplijenili mu
čerenjicu133. Na naziv prporuše ‘mlade djevojka koje pri obilasku kuća u sušnome razdoblju
dozivaju kišu’ možda upućuje toponim Prporine. Česte su i predaje o djevicama koje su radije
birale smrt od obeščaščenja (usp. toponim Devčin greb). Toponime se Hercegova gradina i
Hercegova kula povezuje s hercegom Stjepanom Kosačom, s tim da je Hercegova gradina na
Velikome Brdu uistinu mogla biti izgrađena u vrijeme hercega Stjepana ili njegova sina
Vladislava134. Nebojša135 je pak razmjerno često ime utvrde te je moguće da je riječ o nekoj
vrsti zaštitničkoga imena (ne boj se).
3.3.5. Toponimi uvjetovani duhovnim i vjerskim životom zajednice
3.3.5.1. Toponimi nazvani po crkvenim građevinama i posjedima: Babunci (< babun
‘odmetnik od vjere, krstjanin’; PC), Benčeva kapela (P), Bilin manastir136 (P), Bratinska kuća
Sutikla (P), Sutulija / Sveti Ilija / Glavica svetoga Ilije (P), Sveta Barbara (Z), Sveta Bare (P),
Svetica (BR), Sveti Dominik (Ž), Sveti Filip (M), Sveti Ilija (BR, G), Sveti Jure (BR), Sveti
Kajo (BR), Sveti križ (Ž), Sveti Liberan (P), Sveti Lovro (BV), Sveti Martin (KŠ), Sveti
Mihovil (T), Sveti Nikola (BR), Sveti Paškal (G), Sveti Petar (M), Sveti Roko (BR, Z), Sveti
133 ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 392, 319, 323-324.134 TOMASOVIĆ 2014, 15.135 Usp. i brežuljak i utvrdu Nebojša u Zažablju.136 Bilin manastir na Podspilama u Podgori kasnoantički je lokalitet koje pučka predaja povezuje sa samostanom. Osim rimske keramike na tome položaju sačuvan je, iako gotovo nepristupačan u korovu, kasnoantički zid. Uokolo njega davno su nađeni i grobovi. Na podatcima zahvaljujem Marinku Tomasoviću.137 Ondje je predio s grobljem i sakralnim objektom kojemu pripada namještaj iz VI. ili VII. stoljeća: TOMASOVIĆ 2014, 112.138 Bilo je mišljenja da se ondje nalazio benediktinski samostan: TOMASOVIĆ 2014, 57.139 Crkvu se na tome lokalitetu datira u razdoblje XII. – XIV. stoljeća: TOMASOVIĆ 2009, 59.140 Po predaji se ondje nalazio grad razoren snažnim potresom: IVANAC – ŠKRABIĆ – BABIĆ 1996, 12. Rtove Pelegrin nalazimo na Šoltim Hvaru, Dugome otoku i Ugljanu te se ondje nalaze i crkve posvećene tomu svetcu.141 Toponim je zabilježen i kao Fratrova gomila te je motiviran privođenjem tla kulturi, a ne mogućim ostatcima tumula: TOMASOVIĆ 2010, 63.142 Crkva svetoga Martina potječe iz XII. stoljeća: TOMASOVIĆ 2014, 60.143 Uščuvani su ostatci staroromaničke crkve svetoga Vida iz XI. ili XII. stoljeća: TOMASOVIĆ 2014, 60.
26
spas (I), Sveti Stipan (BR), Svetoga Jere spila (BR), Velika kapela (Ž), Vigura/Vigurica (<
Brdo Perun u Baćini dobilo je ime po slavenskome božanstvu munje i groma, a pod
njim se nalazi zaselak Trišćana (< *trěskъ ‘grom’) te Trišćeni potok, a u nedalekome Bristu i
Tršćana glavica. Toponimi kao što su Vilenjača i Vilinovac upućuju na pučka vjerovanja u
144 ŠUNDE 2010, 33.145 U najcjelovitijemu radu koji popisuje sakralne toponime koji sadržavaju navedeni dalmatski pridjev Petar Šimunović navodi toponime Sutvid (Susvid) i Sutikla: ŠIMUNOVIĆ 1996.146 Usp. MARASOVIĆ-ALUJEVIĆ – LOZIĆ KNEZOVIĆ 2011, 426). Po predaji se na tome predjelu nalazio grad koji je potonuo u morske dubine nakon snažnoga potresa: IVANAC – ŠKRABIĆ – BABIĆ 1996, 12.147 Kršćanskim imenom Brcko motiviran je i toponim Brckovljani kod Dugoga Sela. Na upozorenju na tu mogućnost zahvaljujem akademiku Petru Šimunoviću.148 Na podatku zahvaljujem Marinku Tomasoviću.
27
vile. Igrišta (usp. toponime Igar149 i Igrišće) su pak duhovna središta sela (ponajprije u
istočnoj Hercegovini), a označuju mjesta na kojima po noći igraju vile. Na mitološka bića
upućuju toponimi Draganj-spila i Zmajevača.
3.3.5.3. Ostali elementi duhovne kulture: Gomila (BR, G), Gomile (B, BĆ), Gosteća (G),
149 RSKNJ (7, 212) bilježi svezu u igar ‘u trku, u skok, poskakujući’.150 Ale(k)sići se u Bristu spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 82.151 Riječ je o jednome od razgranatijih rodova u Makarskome primorju. Postoje barem tri grane Andrijaševića: jedna iz Donjega Primorja (spominju se u Kotišini i Makarskoj 1695. te kao doseljenici u Makarsku iz Basta 1750.; usp. LAHMAN 565, UJDUROVIĆ 2002, 76, 77) te dvije iz Gornjega (u Podaci Andrijaševići potječu od Pribičevića, a u Gradcu od Andrijaševića iz Rupnoga Dola u Popovu; usp.: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ, 57-68).152 Rod se spominje od 1695. u Drveniku i Drašnicama te u Makarskoj (podrijetlom iz Poljica) od 1710.: LAHMAN 1964, 565; UJDUROVIĆ 2002, 79, 81.153 Osobno ime Baleta bilježi ARj 1, 164.154 Prezime se 1695. spominje u Makru: UJDUROVIĆ 2002, 77, a po toponimijskim su podatcima živjeli ili imali posjede u Drveniku.155 Rod se spominje u Gradcu 1581., a u Podgori i Drašnicama tijekom XVII. st.: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2002, 68-85.156 Barbarići od XVIII. st. nastanjuju Zaostrog.157 Osobna imena Bata, Batić, Batinja, Bato, Batolja i Batković spominju se od XIII. st. (ARj 1, 206).158 Benčevići se spominju u Podgori u prvoj polovici XVII. st. kao doseljenici iz Velikoga Brda: STOJKOVIĆ 1933, 122, a u Makarskoj od 1720. :LAHMAN 1964, 566.159 Rod se spominje u Zaostrogu barem od 1695. : UJDUROVIĆ 2002, 116.
28
Bero < Berislav), Beroš160 (< Beroš < Bero < Berislav), Bilan161 (< Bilan < Bile < Biloslav),
(< Hristo < Hristofor ‘Kristofor’), Ilijaš188 (< Ilijaš < Ilija; Tučepi), Ivanac189 (< Ivanac < 160 Rod se spominje u Podgori od 1628.: STOJKOVIĆ 1933, 114, a u Brelima barem od 1686.: ŠKRABIĆ 1996, 284)161 Rod se Bilan(ović) spominje u Gradcu i Podaci 1665. te potječe iz Miletića iz Podaca: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2002, 258. Po toponomastičkim podatcima čini se da je nastanjivao i Bast.162 Riječ je vjerojatno o potomcima Krnjića koji se spominju u Makarskoj 1710.: LAHMAN 1964, 569.163 Rod se Bojanić spominje u Makarskoj barem od 1802.: UJDUROVIĆ 2002, 189.164 Rod se Borčić spominje u Makarskoj od 1716.: LAHMAN 1964, 566. Moguće je da od njih potječu viški Borčići.165 Borići se spominju u Podgori barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 78.166 Riječ je o rodu koji je nastanjivao Gradac i Baćinu u XVII. st.: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2000, 261.167 Prezime je danas nepoznato u Baćini.168 Rod se Bulat(ović) u Zaostrogu spominje barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 81.169 U Drašnicama se i Podaci Cvitanovići spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 1695, 80-81.170 Rod se spominje u Drašnicama 1695. : UJDUROVIĆ 2002, 80.171 Rod se De(j)an(ović) spominje u Podgori od 1669.: STOJKOVIĆ 1933, 123.172 Divići se u Drveniku spominju barem od 1695., a od XVIII. st. i Bast: UJDUROVIĆ 2002, 81, 188.173 Domačići nastanjuju Podgoru barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 79.174 Rod se spominje u Brelima od 1686.: ŠKRABIĆ 1996, 46.175 Dragičevići se spominju u Tučepima i Zaostrogu barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 77, 81.176 Sudeći po toponimiji, rod je mogao nastanjivati Gradac.177 Đikovići se spominju u Živogošću i Zaostrogu barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 80, 81.178 Navedeno se osobno ime dovodi u svezu s glagolom džikati ‘naglo izrasti’.179 Rod se spominje u Makarskoj od 1739. : LAHMAN 1964, 567, a po toponomastičkim je podatcima moguće da je nastanjivao Živogošće.180 Gabri(čevi)ći nastanjuju Makarsko primorje barem od 1729., a Drvenik od 1744.: LAHMAN 1964, 567; UJDUROVIĆ 2002, 114.181 Rod je, sudeći po tome da se često spominje u toponimiji, očito nekoć naspučivao Brela.182 Gašpar(ović)i se spominju u Bastu od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 75.183 Rod se spominje u Baćini barem od 1695. : UJDUROVIĆ 2002, 82.184 Gojaci se spominju koncem XVII. i XVIII. st. u Gradcu i Podaci: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2000, 104–109, a Gojakovići u Velikome Brdu 1742. : BEZIĆ-BOŽANIĆ 1982, 41.185 Rod je nastanjivao Tučepe i tijekom osmanlijske vladavine: LAHMAN 1964, 568.186 Asanovići se kao potomci Čaljkušića spominju u Svilićima: VRČIĆ 2010, 163.187 Rod se u Bastu spominje barem od 1695. : UJDUROVIĆ 2002, 75, u Drašnicama od 1736.: STOJKOVIĆ 1933, 143, a u Vrgorcu od 1704. (CB, 96)188 Iseljeni se rod Ilijašević 1725. spominje u Studencima: VRČIĆ 2010, 284, a Ilijaši se pak spominju i kao doseljenici iz Tučepa u Makarsku 1787. :LAHMAN 1964, 568. U toponimiji se pak prezime odrazilo u Baškoj Vodi.189 Rod se spominje u Brelima od 1686.: ŠKRABIĆ, F. 2002, 49.
190 U Drveniku se Ivičevići spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 81, a od 1750. u Makarskoj i Baćini: LAHMAN 568.191 Matij Lucić Jakić spominje se koncem XVII. st. u Podgori: STOJKOVIĆ 1933, 131, a danas rod nastanjuje i Tučepe.192 Riječ je o rodu podrijetlom iz Zagvozda koji se u Brelima spominje od 1686.: ŠKRABIĆ, F. 1996, 50.193 Zabilježeno je i ime volu Jelaš (ARj 4, 575).194 Prezime se spominje u Bastu barem od 1802. :UJDUROVIĆ 2002, 188. Lik je Jozip u Makarskome primorju (točnije u Podgori) potvrđen barem od 1700.: STOJKOVIĆ 1933, 108.195 Jukići se spominju u Živogošću barem od 1785.: BEZIĆ-BOŽANIĆ 1982, 42.196 U Tučepima se Juranovići spominju barem od konca XVII. st.: STOJKOVIĆ 1933, 142.197 Juričići se spominju u Brelima 1686. : VRČIĆ 2010, 148. Pitanje jesu li u srodstvu s Juričima, koji nastanjuju Lokvičiće.198 Rod se spominje u Brelima 1686.: VRČIĆ 2010, 22.199 Katići su se isprva nastanili u Gradcu tijekom Kandijskoga rata, a zatim se preselilu u Baćinu: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2000, 267-269.200 Rod se spominje u Živogošću barem od 1802.: UJDUROVIĆ 2002, 98.201 Klarići se u Podgori spominju od 1669., u Brelima od 1686. : ŠKRABIĆ 1996, 52, a nastanjivali su i Veliko Brdo barem od 1745.: LAHMAN 1964, 568.202 Lik je Koki(čevi)ći uz prezime Banović u Podgori zabilježeno od 1669. : STOJKOVIĆ 1933, 123. Prezime se izvodi od različitih apelativa (npr. kokot ili alb. kokë ‘glava’), ali je u Dalmaciji najčešće riječ o hipokorističnome liku kakva imena tvorenoga nastavkom -ko (npr. Jerko, Franko).203 Kostanići se spominju u Drveniku barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 81.204 Rod nastanjuje obližnji Zagvozd.205 Rod je nastanjivao Podgoru te je prezimenu nastalo prema osobnome imenu Kurte Mrkušića: STOJKOVIĆ 1933, 137.206 Lucići se u spominje u Podgori od 1623.: STOJKOVIĆ 1933, 108.207 U Makarskoj se rod spominje barem od 1719.: LAHMAN 1964, 569.208 Rod se spominje u Splitu.209 Prezime se spominje u Podgori 1661.: STOJKOVIĆ 1933, 118, i Makarskoj 1766.: LAHMAN 1964, 569.210 Marinovići se spominju u Podgori barem od 1695., a u Baćini barem od 1744.: UJDUROVIĆ 2002, 79, 119.211 Rod se u XVIII. stoljeću spominje u Podgori (1788.) i Bristu: LAHMAN 1964, 569.212 Rod se 1695. spominje u Makarskoj i Podgori: UJDUROVIĆ 2002, 76, 79, a sudeći po toponimiji nastanjivali su i Brela.213 Prezime Maslać jedno je od starijih hrvatskih prezimena u istočnoj Hercegovini. U mjesnim govorima između Neretve i Boke kotorske postoji glagol maslati u značenju ‘lagati, varati’ za kojim se povodi pučka etimologija. Prezimena su Masle, Maslešić (od 1468.), Maslo, Maslov i Maslović na dubrovačkome području te Maslać/Maslarda/Maslardić u Zažablju potvrđena veoma rano, a 1588. spominje se i konavoski zaselak Maslese (KV 2, 295).214 Rod se u Bastu spominje barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 75.215 U Zaostrogu se Matutunovići spominju barem od 1667. (CB, 15)216 U Brelima se Medići spominju od 1686.: ŠKRABIĆ 1996, 53.
217 Rod se spominje u Igranama barem od 1710.: LAHMAN 1964, 570.218 U Podgori se rod spominje barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 79.219 Spomen je roda uščuvan u toponimiji u Gradcu.220 Miočevići se kao doseljenici iz Tučepa u Makarsku spominju 1810.: LAHMAN 1964, 570.221 Rod se Mišić spominje u Podgori od 1667.: STOJKOVIĆ 1933, 138.222 Prezime se u Bristu spominje barem od 1672 (CB, 27).223 Rod se Morović spominje u Igranama barem od 1707. (CB, 20)224 Prezime je najraširenije na trogirskome području.225 Nikići se spominju u Bratušu i Makarskoj.226 Budući da se u Brelima u toponimiji spominju i Maslarde, a Maslaći su i Maslarde nekoć nosili prezime Novaković, čini mi se vjerojatnim da je riječ o spomenu na staro prezime roda.227 Pajići danas nastanjuju Split.228 Pavišići se u Makarskoj spominju barem od 1736., a smatraju se starosjediocima: LAHMAN 1964, 570.229 Pavlovići su jedan od razgranatijih rodova u Makarskome primorju koji se po predaji koncem XIV. stoljeća doselio u Makarsku.230 Riječ o rodu koji se spominje u Gradcu od 1678. te je dobio mnoge povlastice od mletačkih vlasti te su stoga toponimi u kojima je uščuvan spomen roda zabilježeni i u Baškoj Vodi i Promajni: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2000, 155-167. 231 Petrovići se u Drveniku spominju barem od 1713. (CB, 128)232 Dančevići ili Pirci spominju se u Makru barem od 1742. : LAHMAN 1964, 571.233 Rod Antičić rečeni Prlac spominje se u Drašnicama koncem XVII. st.: STOJKOVIĆ 1933, 143.234 Riječ je o prezimenu nastalom raslojavanjem roda Pećarević u Podaci.235 Od 1695. rod se Prodan(ović) spominje u Velikome Brdu: UJDUROVIĆ 2002, 75.236 Rod se spominje u gračkome zaoseoku Garma od 1623. : ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2000, 167-173.237 Rod se spominje u Podgori barem od 1733. te su se otamo raspršili po Makarskome primorju (u Makarskoj se spominju od 1790.): LAHMAN 1964, 571; UJDUROVIĆ 2002, 121.238 U Podgori se rod spominje od 1729. te su poslije nosili i prezime Kulundžić: STOJKOVIĆ 1933, 137.239 Rod se spominje od 1686. u Brelima: VRČIĆ 2010, 22.240 Osobno je ime Rudan nadimačkoga postanja (< rud ‘kovrčav’). Rudani su 1695. nastanjivali Tučepe: UJDUROVIĆ 2002, 78., u XIX. st. nastanjivali Zaostrog (spominju se 1832.; LAHMAN 1964, 572), a sudeći po toponimiji moguće je da su nastanjivali i Bašku Vodu te Promajnu.241 Riječ je o starijemu makarskom rodu koji je nosio i prezime Risto: LAHMAN 1964, 572, a spominje se barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 76.242 U Živogošću se Skenderi spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 80.243 Osobno ime Slako (vjerojatno od Slavko < Slavomir) bilježi ARj 15, 419. Rod Slako(vić) nastanjuje Drašnicama barem od 1662. (CB, 5) te je nosio i prezime Alačević.244 Rod je nastanjivao obližnje krajeve, a sudeći po toponimiji možda i Bašku Vodu.
245 Rod je nastanjivao Podgoru.246 Šimići se 1746. spominju u Podgori: LAHMAN 1964, 572, a danas nastanjuju Tučepe.247 Iako prezime nije danas poznato u Makarskome primorju i njegovu okružju, njegovo postojanje čini vjerojatnim toponim Šišmanovac u Svilićima u Opancima kod Lovreća u kojima je zabilježen i toponim Roščića dolac: VRČIĆ 2010, 161. Roščići danas žive u Podgori u kojoj je zabilježen i toponim Šišmanova gradina.248 Rod se Taraš(ević) spominje u Podgori od 1669. te se povezuje s Tomaševićima: STOJKOVIĆ 1933, 125.249 U Brelima se Tomaši spominju od 1686.250 Tomići se u Makarskoj spominju od 1710.: LAHMAN 1964, 572, a bilo ih je i u Drašnicama.251 Rod nastanjuje susjedne otoke Hvar i Brač.252 Rod se Urlić spominje u Drašnicama od 1682.: LAHMAN 1964, 572.253 Prezime se spominje među Vinjančanima između Slimena i Vrulje te u Brelima od 1686.: VRČIĆ 2010, 18.254 Viskovići se spominju u Podaci barem od 1671. (CB, 26), a u Tučepima barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 78.255 U Drvenku se Vitasovići spominju barem od 1705. (CB, 54)256 U Podgori se Vranješevići spominju barem od konca XVII. st.: STOJKOVIĆ 1933, 136.257 Prezime se spominje u Cisti Velikoj i Cisti Provo od 1725. te potječe iz Kozičkih Poljica kod Vrgorca: VRČIĆ 2010, 54, 66.258 Rod se spominje u Zaostrogu od 1666. (CB, 10) Prezime se u Drveniku i Slivnu (kamo se dio nositelja prezimena odselio najčešće izgovara Vínac).259 Vukovići se spominju u Makarskoj od 1719.: LAHMAN 1964, 573.260 Riječ je o ogranku Kačića.261 Živkovići se spominju 1644. na Visu: BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007, 30, a u Gornjemu Humcu na Braču 1775.: JUTRONIĆ 1950, 188. Moguće je da je riječ o rodovima podrijetlom iz Makarskoga primorja.262 Laušići su se u Makarsko primorje nastanili iz župe Radobilja.263 Riječ je o rodu koji nastanjuje Brela te koji potječe od Šošića.264 Prezime je Bradarić zabilježeno u Prlošcu i među iseljenim Proložanima u Brelima 1686.: VRČIĆ 2010, 228.265 Brkulji se u Brelima spominju od 1603.: ŠKRABIĆ 1996, 43.266 Bušelići se spominju u Tučepima barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 77.267 Na temelju toponomastičkih podataka čini se da su nastanjivali Baćinu. Etimologiju navodim prema: NOSIĆ 1998, 180.268 Rod se u Zaostrogu spominje od 1664. (CB, 4)269 Godine 1718. u Podgori je rođen Stjepan Vranješ Gareljić.270 Riječ je o rodu koji nastanjuje ili je nastanjivao Svinišće, Šestanovac, Zadvarje i Žeževicu.
(usp. alb. mëndesh ‘dojenče’) i Pobrica295 (< pobrica < pobro ‘pobratim’). Nazivima su titula 271 Rod se Letičić (katkad i kao Spahijić) u Podgori spominje od 1669.: STOJKOVIĆ 1933, 126, a u približno istome razdoblju spominje se i na Visu: BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007, 42. Moguće izvođenje prezime navodim prema RSKNJ 11, 381.272 Rod se spominje u Podgori barem od 1621. kad je podgorske matične knjige počeo voditi Pavao Bogunović ili Mrkušić: STOJKOVIĆ 1933, 108.273 Rod se Rigović u Gradcu spominje 1603., a izumro je koncem XVII. stoljeća: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2000, 278.274 Prezime se spominje u Vinjanima 1725.: VRČIĆ 2010, 303, a na temelju toponomatičkih podataka čini se da je nastanjivao Brela.275 Rod nastanjuje Imotsku krajinu, a na temelju toponomastičkih podataka mogao je nastanjivati i Brela.276 Usp. kržle ‘kržljavo janje ili kržljavo mladunče bilo koje druge životinje’: ŠAMIJA 2004, 174. Kržanići se pod prezimenom Karžohanić spominju barem od 1669.: STOJKOVIĆ 1933, 126.277 Rod se spominje u Podgori 1621.: STOJKOVIĆ 1933, 107.278 Nemčići se u Velikome Brdu spominje od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 75, a u Makarskoj se smatraju starosjediocima.279 Rod je nastanjivao Vinjane i Studence u Imotskoj krajini, a sudeći po toponimiji i Baćinu.280 Moguće da su u Brelima 1686. Sopići krivo zapisani kao Šopići: VRČIĆ 2010, 18, a Sopić je bio i nadimak lovrećkih Mrnjavaca.281 Riječ je zabilježio Mihovil Pavlinović (ARj 16, 935)282 Rod se spominje barem od 1667. u Podgori: STOJKOVIĆ 1933, 117, te od konca XVII. st. u Bristu: UJDUROVIĆ 2002, 82.283 Riječ je zabilježio Mihovil Pavlinović (ARj 17, 882). Rod se spominje u Podgori koncem XVIII. st.284 U Tučepima se Ševelji spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 78.285 Glagol je zabilježen u ARj 17, 574.286 Rod se Vrcan(ović) u Velikome Brdu spominje barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 78.287 Rod se spominje u Podgori barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 79, a po toponimijskim podatcima možda je nastanjivao Bast.288 U Drveniku se Jagmići spominju barem od 1704. (CB, 51)289 RSKNJ (11, 528) u Poljicima bilježi ime psa Lovo. Lovići su, sudeći po toponimiji, nastanjivali Brela.290 Rod se spominje u Podgori barem od 1629.: STOJKOVIĆ 1933, 8.291 Čikići se spominju u Drašnicama barem od 1695. : UJDUROVIĆ 2002, 80.292 Rod se 1695. spominje u Makarskoj: UJDUROVIĆ 2002, 76. Spominju se 1720. kao doseljnici iz Kotišine u Makarsku: LAHMAN 1964,566, a zatim i u Tučepima.293 Nekoć su Lunjević nosili prezime Marinović: STOJKOVIĆ 1933, 124.294 Riječ je o nasljednicima makarskih Ipša i Ipšića, koji se u Makarskoj spominju barem od 1731.: LAHMAN 1964, 568. Etimologiju navodim prema: NOSIĆ 1998, 196.295 Prezime se spominje 1695. u Igranama: UJDUROVIĆ 2002, 80.
33
i položajem prvotnih nositelja u društvu motivirana prezimena Ban i Banović (< ban)296,
biljni nazivi. Na predmete iz svakodnevne uporabe upućuje prezimena Batinić321 (< batina),
Kukulj322 (< kukulj ‘kapuljača’), Kupica323 (< kupa ‘vinska čaša’ < tal. coppa) i Šošić324 (usp. 296 Prezime se Banović spominje 1691.: STOJKOVIĆ 1933, 111, a lik Banović vulgo Kalajdžija od 1744.: LAHMAN 1964, 565.297 Carevići nastanjuju Brela barem od 1686.: ŠKRABIĆ 1996, 45.298 Rod se u Zaostrogu spominje od 1662. (CB, 4)299 Kraljevići se u Zaostrogu spominju barem od 1696. (CB, 74)300 Pašalići su se nekoć prezivali Skoknić te se u Tučepima spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 78.301 Rabušići se u Podaci spominju barem od 1695. (CB, 122), a na Visu (gdje su najvjerojatnije prebjegli tijekom Kandijskoga rata iz Makarskoga primorja još prije, 1647.: BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007, 35. Izvođenje mi se od ojkonima Raba u Neretvanskoj krajini stoga čini manje vjerojatnim jer je navedeno naselje osnovano tek koncem XVII. st.302 Rod se spominje u Brelima od 1686.: VRČIĆ 2010, 55.303 Vilovići su potomci Peruzovića koji su se djelomično tijekom Kandijskoga rata preselili na Brač: JUTRONIĆ 1950, 152. Postanje prezimena navodim prema: ŠIMUNOVIĆ 2006, 165.304 Dvorječno prezime Bartulović Papić zabilježeno je u Drašnicama.305 Moguće je i da je riječ o nadimku. Apelativ je zabilježio: PARČIĆ 1995, 15.306 Rod je nastanjivao Gradac.307 Riječ je o čestome prezimenu koje se nadijevalo nahodima koji su „u jatima“ nahrupljivali u sirotišta, usp.: ROGOŠIĆ – ALFIREVIĆ LUKETIN 2014, 231.308 Riječ je o jednome od starijih rodova u Makarskome primorju.309 Lik je Koki(čevi)ći uz prezime Banović u Podgori zabilježeno od 1669.: STOJKOVIĆ 1933, 123.310 Rod se u Zaostrogu spominje od 1664. (CB, 4), a na Visu od 1647.: BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007, 35.311 Mravičići se u Tučepima spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 78.312 Lik je Pivac u Podgori zabilježen 1669., a Pivčević 1684.: STOJKOVIĆ 1933, 115.313 Pivčevići su se u Brela doselili iz Poljica, a daljim su podrijetlom iz Lovreća: VRČIĆ 2010, 161. Godine 1778. iz Brela su se preselili u Pučišća: VIDOVIĆ 2016, 390. 314 Roščići se u Podgori spominju od 1621.: STOJKOVIĆ 1933, 108.315 Rod se (A)škanjur(ević) u Podgori spominje barem od 1669.: STOJKOVIĆ 1933, 126.316 Koncem su XVII. st. Petričevići, predci Šparčevića, nastanjivali Podgoru: STOJKOVIĆ 1933, 142.317 Rod se Šušković u Podgori spominje od 1622.: STOJKOVIĆ 1933, 114. Apelativ šušak bilježi: KRALJEVIĆ 2013, 359.318 Turine/Tur(i)nići spominju se u Velikome Brdu barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 75.319 U Velikome se Brdu prezime spominje barem od 1802.: UJDUROVIĆ 2002, 188.320 Rod se spominje u Podgori od 1669.: STOJANOVIĆ 1933, 126. Apelativ španj bilježi ARj 17, 723.321 Batinići se spominju u Makru barem od 1717.: LAHMAN 1964, 565.322 Rod je nastanjivao Vinjane Donje. Apelativ kukulj bilježi: KRALJEVIĆ 2013, 154.323 Kupičići se u Pučišćima na Braču spominju barem od 1567.: JUTRONIĆ 1950, 167.324 Prezime je nastalo raslojavanjem roda Bašić u Brelima. Etimologiju navodim prema: NOSIĆ 1998, 236.
34
alb. shoshë ‘rešeto’), na odjevne predmete prezime Granić325 (< grana ‘crvena tkanina’) te
obuću Čizmić326. Prezime je Kupica327 vjerojatno motivirana apelativom kupa ‘crijep’, a
Buzov328 apelativom buza ‘vinski talog na dnu bačve’.
Od naziva zanimanja nastala su prezimena: Alačević329 (< alač ‘halač, obrtnik koji se
bavi pucanjem pamuka i vune’ < tur. hallaç), Alfir330 (< alfir ‘zastavnik’ < tal. alfiere),
vjerojatno je nastalo i prezime Garačeli (usp. tal. garzella ‘sprava za čupavljenje tkanine’)
prema kojemu je prozvan istoimeni nadimak u Baćini. Podrijetlom prvotnih nositelja
325 Riječ je o rodu koji potječe iz Baške Vode.326 Prezime je veoma često u obližnjemu Zadvarju.327 Među Zagvožđanima se u Brelima 1686. spominje Ivo Kupica: VRČIĆ 2010, 20. Rod se Kupičić pak spominje u Pučišćima na Braču od 1567.: JUTRONIĆ 1950, 169.328 Sudeći po toponimiji moguće je da je rod nastanjivao Brela.329 Rod se spominje u Drašnicama od 1736.: STOJKOVIĆ 1933, 143.330 U Primorju e Alfir(ević)i spominju barem od 1724.: LAHMAN 1964, 565.331 Barbiri se spominju u Gradcu od 1657., a u Podaci od 1692.: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2002, 257-258.332 U Zaostrogu se Bulat(ović)i spominju od 1664. (CB, 6)333 Čikeši nastanjuju Žeževicu i Grabovac.334 Rod nastanjuje Zaobiokovlje, a po toponomastičkim podatcima i Igrane.335 Rod se u Podgori spominje od 1667.: STOJKOVIĆ 1933, 116, a nastanjivao je i Brela (ogranak su roda Juričić: VRČIĆ 2010, 222).336 Rod se iz Medova Doca u XVIII. st. preselio u Bast i Bašku Vodu: VRČIĆ 2010, 174-175.337 Kolundžići se spominju u Podbablju 1747.: VRČIĆ 2010, 23.338 Prezime je zabilježeno u Imotskoj krajini i Hercegovini.339 Petar Skok (Sk 2,19) bilježi u Zažablju tvrdnju uskoka da u Zažablju žive „Calauzy et Martolosi“ te je očito da kaluze drži vojnicima. Lik kuluz (< kulauz) bilježi ARj (5, 771). Rod se iz Velikoga Brda preselio u Sućuraj u kojemu se spominje od 1673.: UJDUROVIĆ 2002, 41.340 Prezime se spominje u Makarskoj s naznakom da je riječ o doseljenicima iz Dragljana u Vrgorskoj krajini 1749.: LAHMAN 1964, 569. Sudeći po toponimiji bili su vlasnici zemljišta ili stanovnici Zaostroga.341 Rod se u Bristu spominje od 1694. (CB, 165), a u Podaci od 1710. (CB, 119) Godine 1635. spominju se na Visu: BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007, 35, a 1673. kao doseljnici iz Makarskoga primorja u Sućurju: UJDUROVIĆ 2002, 40.342 Rod koji se nekoć prezivao Jakasović te koji se u Makarskoj i Makru od 1695.: LAHMAN 1964, 571.343 Ribarevići se spominju u Bastu barem od 1678.: LAHMAN 1964, 568.344 U Makarskoj se rod spominje od 1710.: LAHMAN 1964, 573, a vjerojatno potječe iz Zagvozda: VRČIĆ 1964,, 330.345 Zlatari su potomci Roguljića iz Kučina: JUTRONIĆ 1950, 202.346 Rod se u Brelima spominje od 1686.
35
vjerojatno je uvjetovano prezime Nola347 (< Nola ‘ojkonim u Kalabriji’). Nepoznata mi je
motivacija prezimena Žarnić348.
U mjesnoj su se toponimiji odrazili sljedeći obiteljski Bakrać (usp. bakrač ‘bakreni
Zale352, Žile (< žile ‘žilava osoba’). Nepoznat mi je postanak nadimaka Bambikuša (možda od
rebambit ‘poludjeti’ ili bambalekat ‘ljuljati, njihati’), Buždar (možda prema bužat ‘činiti
rupe’), Madreta (možda od tal. madre ‘majka’) te Kalaba353.347 Nole se u Podgori spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 79. Devčići se pak u Podgori spominju barem od 1621. (Stojanović 107) Prezime je Nola protumačio: ŠIMUNOVIĆ 2006, 175.348 Rod se Žarni(čevi)ć spominje u Makru od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 75. Ako je prezime uvjetovano slovopisom, moglo bi se povezati s apelativom žrvanj.349 Obiteljski se nadimak Gaće, koji je nosio dio Jakira odseljenih u Brela tijekom zbjega 1686., nakon povratka dijela obitelji u matični Zagvozd prometnuo u prezime: VRČIĆ 2010, 324.350 Apelativ je zabilježio: ŠAMIJA 2004, 164.351 ARj 10, 64 bilježi apelativ pliska u Imotskome sa značenjem ‘žena koja se vele previja’, a ŠAMIJA 2004, 263 bilježi apelativ u gore navedenome značenju.352 Nadimak je nosio Ivan Antičić, graditelj Zaline kule u Igranima i protuosmanlijski borac koji je poginuo u bitci kod Zadvarja 1692.353 Riječ je o nadimku podgorskih Lucića koji je mogao nastati od apelativa kalabuk ‘galama’.
36
U mjesnoj su toponimiji okamenjena pak osobna imena Alija354, Ana, Andrijaš (<
354 Alinica je vidikovac na Dupcima kod kojega je poginuo zadvarski dizdar Alija Bojčić : IVANAC – ŠKRABIĆ – BABIĆ 1996, 7.355 Narodno je ime Čapac potvrđeno u XIV. stoljeću (ARj 1, 888).356 Usp. IVANOVA 2006, 151.357 Ne isključujem posve ni mogućnost da je riječ o nadimku nastalom prema rodbinskome nazivu inoča ‘druga žena’.358 Osobno ime Jorga bilježi ARj 4, 658. ŠKALJIĆ 1979, 373 bilježi i apelativ jorga ‘vrsta konjskog hoda odnosno konjskog poigravanja pri kome se jahač ne drmusa nego ugodno na sedlu sjedi’ (< tur. yorga).
3.4.1.4. Toponimi od antroponima i naziva za obitavališta, javne prostore i putove: Alačeve
kuće (D), Aleksića kuće (B), Bagine kuće (BR), Barišića zìdina (D), Bijankovića bor (BR),
Bogetina zidina (BR), Čikićine kuće (DŠ), Čolina kuća (BR), Ćustijina kuća (D), Domančića
mala (P), Dumčev dolac (VB), Fra Stipanove zìdine (PC), Gaćeve kuće (BR), Galinčeva
okuka (BR), Gareljića kuće (P), Gluvina kuća (BR), Kačićeve zidine (B), Katića zidine (G),
Kapićušina kuća (BR), Kovačev pod (BR), Kraljeva ograda (PR), Kiluzove kuće (B), Laušića
kuće (K), Lunjeve kuće (BT), Marin laz (PC), Marinovića mala362 (P), Maslardina zidina
359 Toponimi Matin krug i Matovo kame upućuju na mogućnost da je u ranijim razdobljima dubrovačka sklonidba bila znatno proširenija. Slične primjere, naime, nalazimo u zapadnoj Hercegovini te dijelovima Neretvanske krajine.360 Ondje je ubijen kapetan Ivan Peko.361 Bor je dobio ime po prezimenu makarskoga biskupa Nikole Bijankovića (1645. – 1730.) koji je u Brelima 1715. u čast pobjede nad Osmanlijama kod Sinja izgradio crkvu Gospe od Slavodobića.362 Prezime se u Podgori spominje barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 79, a jedno je od starijih prezimena i u Baćini.
38
(BR), Mišića kuće (P), Morovića laz (I), Pavlovića zìdina (BR), Prlendića mala (PC),
Raketića kuća (BV), Rodićeva cesta363 (P), Smrtove kuće364 (BR), Šarića kuće (B), Šćirlina
ulica (P), Šparčeve kuće (P), Šuškova mala (P), Tomića kuće (DŠ), Tresića kuće (BR), Žilina
kuća (BR), Žurine kuće (BR)
3.4.1.5. Toponimi od antroponima i kulturnopovijesnih naziva: Batošev kaštel (P), Benčeva
363 Cesta je prozvana po barunu Gabrijelu Rodiću (1812. – 1890.), koji je bio i guvernerom Kraljevine Dalmacije 1870. – 1881.364 Smrtove kuće nalaze se u Gornjim Brelima u zaseoku u kojemu su prevladavali Tomaši te se s koljena na koljeno prenosila predaja o osobi veoma loša izgleda koji se doimao kao smrt.365 Opširnije o postanju toponima i mjesnim likovima vidjeti u: ALERIĆ 1989.366 Toponim je uvjetovan imenom fra Augustina Vlatkovića (? – 1488.), franjevca (rođenoga pod osobnim imenom Andrija), protuosmanlijski borac koji je prešao na osmanlijsku stranu te je kao osmanlijski vojnik ubijen u utvrdi Koš.367 Moguće je da je riječ o toponimu u kojemu se okamenila uspomena na pogibiju turskoga silnika Alije Bojčića 26. travnja 1663., koji je u Baškome polju dva dana prije toga uhvatio šest fratara (od kojih je jednoga ubio) i njegovu pratnju.
368 Možda je riječ o toponimu povezanom s kakvom zaboravljenom narodnom predajom. Naime, Mihovil Pavlinović bilježi apelativ bida ‘žensko čeljade koje za čim žali’ (ARj 1, 288).369 Toponim je mogao nastati prema antroponimu (usp. nadimak Dagela u Poljicima koji bi mogao biti u vezi s glagolom izdagelati ‘pretući, izmlatiti’ potvrđenim u Drveniku; JE I, 119).370 Možda je riječ o toponimu antroponimnoga postanja. Konda je inačica kršćanskoga imena Konstantin.371 Bilježim prezime Lenjak (< lenjak ‘ljenjivac’) čiji nositelji danas žive uglavnomu Moslavini, ali i apelativ lenjac ‘drveni stup’ u Hardomilju (usmeno mi je podataka priopćio pok. Radoslav Dodig).372 Mogla bi biti riječ o odrazu dalmatskoga apelativa lau ‘stijena’.373 Možda je toponim usporediv s ojkonimom Nevest u Drniškoj krajini koji bi mogao biti predrimski ili rimski. Naime, preko Neveste/Nevisti prolazio je put koji je od rimskoga naselje u Brelima vodio prema zaleđu: TOMASOVIĆ 2009, 306. U pučkoj su predaji za taj predio povezuje motiv kamenih svatova: IVANAC – ŠKRABIĆ –BABIĆ 1996, 12.374 Nevisitina stina u Brelima podsjeća na siluetu konja i jahača, a postoji i u pograničnome planinskom dijelu između Podgore i Drašnica (Tomasović, usmeno).
Epidemije su se kuge (i drugih zaraznih bolesti) u mjesnoj toponimiji odrazile više posredno
nego izravno. Za razliku od ne toliko udaljenoga Zažablja u kojemu su toponimi Kužno
groblje zabilježeni na Gornjemu i Donjemu Zelenikovcu, Previši te u Radetićima379 izravnoga
imenovanja grobišta zaraženih od bolesti nije bilo izuzmemo li toponim Gubavica u
Brelima380, no i taj je toponim mogao biti motiviran pridjevom gubav u značenju neplodan ili
zoonimom gubavica (vrsta žabe). Vjerojatno se među toponimima koji sadržavaju apelative
greb i križ kriju neki koji se odnose na žrtve koje od epidemija. Očito su u Zažablju kužna
groblja imala svojevrsnu upozoravajuću ulogu dok su u Makarskome primorju vjerojatno bila
tabuizirana. U radu se Marinka Tomasovića u ovome zborniku navodi predaja koju bilježi
Kačić-Peko po kojoj se za zaštitu od kuge na brod postavljalo trnje i draču te je ona vjerojatno
odrazom još starije predaje da se crni trn (trnjina) nekoć puštao da raste pred kućama kako bi
se otjerali zli duhovi.381 Ono je pak što je zajedničko obama krajevima činjenica da su se
kugom nazivale i druge pošasti poput kolere.
5. Zaključak
U ovome je radu obrađeno više od 1600 toponimskih različnica u Makarskome primorju. Na
području su se današnjega Makarskoga primorja nalazila barem dva antička grada – Biston i
Muccurum. Konstantin Porfirogenet spominje pak četiri utvrđena grada u Neretvanskoj
kneževini: Makar(sku), Brela, Ostrog (današnji Zaostrog) i Lapčanj (današnji Gradac). Većina
se ostalih većih naselja u Makarskome primorju spominje XIII. – XV. stoljeća. Temeljna se
375 Toponim bi se mogao povezati s bračkim prezimenom Sukelić.376 Možda je riječ o toponimijskoj metafori povezanoj s pomorskim nazivom škalamara ‘drveni stupić na koji se zakači veslo’ (JE 3, 217).377 Možda je riječ o toponimu pridjevskoga postanja nastalome prema antroponimu Tribun. Naime, u Slovenaca su u 12. st. potvrđena osobna imena Trěbo, Trěbъko, Trebuša, Trebušnik i Trebwit < Trěbovidъ: BEZLAJ 2003 B, 878. Veoma su rano potvrđeni i toponimi Trebež (1111.), Trebnje 1163., Trebinja u Karantaniji, Trebija 1291.: BEZLAJ 2003 A, 230; 2003 B, 878). Na hrvatskome ozemlju nisu potvrđeni antroponimi tvoreni od korijena *trěb-, ali su svakako postojali. U to se možemo uvjeriti na primjeru toponimije. Naime, kod Trebinja se, naime, 1127. spominje selo Trebihovo (ARj 18, 578). Očito je riječ o ojkonimu pridjevskoga podrijetla (< *Trebiha; Trebihovo ‘Trebihovo selo’). Sličnoga su postanja i ojkonimi Trebimlja i Trijebanj u Popovu.378 Toponim je vjerojatno moguće povezati s pridjevom unijen ‘sjedinjen’ (JE 3, 292). Vjerojatno je riječ o kakvu zajedničkome zemljištu.379 VIDOVIĆ 2014, 352.380 U Metkoviću pak postoji toponim Gubave kuće. U njima su početkom XX. stoljeća bili smješteni oboljeli od gube.381 VIDOVIĆ 2014, 239.
42
naselja dijele na zaseoke čija su imena obično tvorena množinskim likovima prezimena ili
obiteljskih nadimaka. Pritom je zanimljivo da nakon XV. stoljeća ne bilježim nijedan ojkonim
tvoren sufiksom -ane/-ani, dok je sufiksi -ići (-ovići/evići) iznimno plodan, što je svojstveno
za krajeve pogođene snažnim migracija u razdoblju XVI. – XVII. stoljeća382.
U drugome se dijelu ukratko jezično raščlanjuju glavni ojkonimi na obrađenome
području.
Središnji dio rada zauzima motivacijska obradba toponima. Većina je obrađenih
toponima antroponimnoga postanja. Njihovom je obradbom omogućen i uvid u razvoj
prezimena u Makarskome primorju, ali su i naznačene unutarnje migracije unutar obrađenoga
područja. Obalna je toponimija jezično najraslojenija. U njoj su se odrazili pojedini apelativi
dalmatskoga postanja (neki su među njima predrimskoga ili grčkoga podrijetla, no prošli su
kroz dalmatski jezični filtar) koji se uglavnom odnose na geomorfološke oblike krša i vrste
stijena kao što su G(a)rma, Griža, Lapčanj/Lavčenj, Ploča i Plokališće, Spile i Škrip, a rjeđe i
razvaline (Mirci i Mirine), fitonime (Mindel i Žukovac) te gospodarske objekte (Klačina i
Polačine). U mjesnoj je toponimiji od Brela do Živogošća uščuvano čak sedam toponima
uvjetovanih dalmatskim pridjevom san(c)tu(s), a prežitci se slavenske mitologije nahode po
čitavome području, a osobito u istočnome dijelu obrađenoga područja (usp. toponim Perun u
Baćini). Romanskoga su postanja neizvjesne starosti i postanja toponimi Balabra (< balabra
‘lopar, lopata za pečenje kruha’) i Žbara (< žbara ‘dugi željezni čavao’). Mletačkomu
adstratnom podsloju pripadaju uglavnom toponimi u vezi s različitim poljima ljudskoga
djelovanja: kulturno-povijesni (npr. Kaštel) i gospodarski toponimi (Butiga, Mala điga,
Marineta, Petrada, Porat, Pošta) te toponimi koji se odnose na javne prostore (Kalalarga,
Štrada) i vojnu djelatnost (Kvartir). U manjoj je mjeri pak ostavio traga i u toponimijskim
metaforama (Kanavaca i Kačoline), pa čak i odrazima toponimijskih naziva (Punta i Puntin,
koji su gotovo posve istisnuli hrvatske toponime Rat i Ratac) te Proundaša. Izravni su vlaški
prežitci razmjerno rijetki i odnose se uglavnom na stočarsko nazivlje i upravne jedinice (npr.
Kotišina i Katunić). U odnosu na druga priobalna hrvatska područja za Makarsko je primorje
bilježit znatniji utjecaj turskoga adstratnog sloja koji je ostavio traga u nazivu mala (<
mahala) ‘dio sela, zaselak’, u nazivima koji se odnose na utvrde (Kula) i druge nazive koji su
se prvotno odnosili na obrambene objekte (Materize), stočarstvo (Kimet) i vrstu tla (Kum).
Kad je riječ o temeljnome hrvatskom sloju, bitno je uočiti bogatstvo odraza hidronimijskih
naziva (npr. bara, baruža, blinja, bujica, jezero, kal, ključ, lokanj, lokva, moča, slap, 382 Usp. ŠIMUNOVIĆ 2005, 30. U Makarskome primorju uz Igrane postoje još dva toponima tvorena sufiksom -ane/-ani: Dubočane u Bristu i Gračane u Podgori. Koliko je poznato ni na jednome se predjelu nije nalazilo naselje iako je riječ o ojkonimnoj tvorbi.
43
studenac, voda, vrelo, vrulja, zvirina itd.), prijenos kopnenih naziva u priobalje (npr. kraj),
domišljatost u imenovanju (Liskamen, Litnoga, Pasja Sila, Pasji manastir) i bogate tvorbene
obrasce. Dijalektološki su iznimno važni toponimi Dunaj, Mejaši i Vela meja koji upućuju na
čakavski supstrat. Na čakavski bi supstrat mogao upućivati i toponimi Nevesta jer je prežitak
ikavsko-ekavskoga odraza jata (usp. mjesno potvrđen infinitivni lik kao što je sest ‘sjesti’)
zabilježenoga na obližnjim srednjodalmatinkim otocima.
Ubuduće će biti zanimljivo pratiti stvaranje novih „pomodnih“ toponima. Tako
Smiljana Šunde383 upozorava kako su toponim Gornja Podgora skovali srpski i
bosanskohercegovački turisti, a unatoč tomu što ga mjesno stanovništvo ne rabi, dospio je čak
i u službenu uporabu. U novije vrijeme sve je veći utjecaj ugostitelja na stvaranje novih
toponima (primjerice, Liskamen i Otok ljubavi, pa i Makarska rivijera), tako da će i tu pojavu
trebati opisati. Na koncu napominjem kako je u većemu dijelu mjesnih govora dokinuta
razlika između č i ć te glas dž nije dijelom mjesnih glasovnih sustava što katkad otežava
izvođenje toponima. Bilježio sam uglavnom mjesne likove donekle prilagođene hrvatskomu
standardnom jeziku osim ako u literaturi nisu navedeni dijalektnim likom (dakle, uglavnom
nisam provodio promjenu lj > j).
Na koncu još jednom napominjem da ni ovim radom nisu ni izbliza dovršena
toponomastička istraživanja Makarskoga primorja, ni moja vlastita (iako ovaj rad gotovo
trostruko nadmašuje prethodni koji sam Makarskomu primorju posvetio), a nadam se ni