FEUDALNA EPOHAI. DOBA PATRIMONIJALNOG KRALJESTVA (IX.
XII.st.)
1. Naseobeni prostor Hrvata Najstariji podaci o doseljenju
Hrvata u bivu bizantsku pokrajinu Dalmacije potjeu iz X.st., a
sauvani su u u Spisu o narodima (De administrando imperio)
bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta
Poglavlje 30. navedenog spisa- (anonimni sastavlja) govori o
sezanju Dalmacije od Draa (Bara) do istarskog gorja i Dunava; Avari
su nakon osvojenja Salone ovladali itavom Dalmacijom i naselili se
u njoj (jedino im se primorski gradii nisu pokorili); zatim su doli
Hrvati (VII.st.), tj. jedan rod (petero brae, dvije sestre i njihov
narod), oni su se odvojili od Hrvata s one strane Bagibareje i
pokorili Avare u Dalmaciji; od tih se Hrvata kasnije odvojio jedan
dio u zavladao Ilirikom i Panonijom (Hrvati s autokefalnim
arhontom, svjedoi Anonim); iz 30. poglavlja se vidi da pisac u
Dalmaciji prepoznaje vie Sklavinija: Duklju, arhontiju Trebinje,
arhontiju Zahumljana, Paganiju, Zemlju Hrvatsku i Zemlju Srbiju
Poglavlje 31. navedenog spisa- Avari osvajaju samo prostor
Dlamacije koji obuhvaaju Hrvatska i Srbija u X.st. (iskljueni
Paganija, Zahumlje, Trebinje, Konavlje i Duklju), a po naredbi
bizantskog cara te su Avare onda istjerali Hrvati (VII.st.) i
nasleili taj prostor; logina po tome tvrdnja da su imali svog
arhonta koji je bio podinjen bizantskom caru Poglavlje 32.
navedenog spisa- bizantski car je naselio Srbe u VII.st. na podruje
koje su u autorovo doba obuhvaale Srbija, Paganija, Zahumlje,
Trebinje i Konavlje Naziv Hrvati ili Hrvatska ne nalazimo ni u
jednom sauvanom pisanom izvoru koji izvorno datira iz VII. do
IX.st. ; Porfirogenetovi se Hrvati u starijim izvorima nazivaju
Sclavi, Sclavi orientales, Liburni, Guduscani ( nazivi: Liburnia,
Dalmatia, Pannonia Inferior, Sclavinica terra, Sclavinorum terra-
takve nazive susreeo u franakim i papinskim vrelima , kod
Gottschalka i na kamenom domaem natpisu duxa Branimira
Sve do IX.st. dux Branimir je jedini za kojega znamo da su ga
nazivali ne samo dux Sclavorum ve i dux Croatorum Papinska
kancelarija je poela upotrebljavati naziv Hrvati takoer u X.st.
prilikom odravanja Splitskog koncila oznaujui Tomislava kao kralja
Hrvata
Toponimi- prema hrvatskim toponimaima bi se moglo zakljuiti da
su se Hrvati naselili najzapadnije na podruju Alpskih Slavena, a
najjugoistonije na podruju Makedonskih Slvavena
Sukob s romanskim gradovima- romanski gradovi obrauju zemlje na
otocima ali su ih Neretvani stalno zarobljivali i unitavali; Romeji
se sele na kopno prihvaajui se ratarstva, no ometaju ih Hrvati koji
im ne ele plaati davanja; u drugoj polovici IX.st. bizantski car
rjeava to pitanje odreenjem da gradii moraju plaati tribut
Slavenima i da s ovima u miru ive (Zadar, Trogir, Split,
Raguzija...)2. Da li je postojala drava Hrvata prije IX.st.?
Postavljena je tvrdnja da je hrvatski narod ivio samostalnim
dravnim ivotom od 640. do 1102.g.
dokazi za to su navedene injenice: 1.) skueni poloaj
dalmatinskih gradova do IX.st.; 2.)morala je postojati klasna
diferencijacija koja je iziskivala politiku nezavisnost o emu u tom
razdoblju posvjedouje bizantski izvor; 3.)Konstantin Porfirogenet i
nepoznati autor daju Hrvatima najvaniju ulogu pri izmjeni vlasti u
VII.st. (Hrvati su ti koji pokoravaju Avare, a izvor Anonim
upozorava da su i oni Hrvati koji su zavladali jednim dijelom
Ilirika i Panonije imali nezavisnog arhonta, to znai da su i
dalmatinski Hrvati imali nezavisnog; 4.)odnos Hrvata i Slavena je
upitan jer izvori ne spominju njihovu zajedniku borbu protiv Avara,
to bi znailo da su Hrvati moda i vladali Slavenima od kojih su onda
imali vladajui poloaj nakon pobjede nad Avarima; 5.)trajni politiki
savez pod jednim plemenom morao se nazivati dravnim da bi se
razlikovao od povremenih koji su bili esti u toku VII.st. u junih
Slavena
ipak manjak izvora na ne doputa da po gornjim injenicama
zakljuujemo o istini, na primjer: nazivi rex i egzarh u Junih
Slavena nisu predstavljali u VII.st. monarhe nego samo vrhovnog
vojnog zapovjednika u ureenju vojne demokracije
Oslonimo li se na vijesti Spisa o narodima , poloaj koji su
stekli Hrvati kod Slavena u borbi s Avarima mogao je biti slian
onom avarsko-slavenskom ali nije se trebao bezuvjetno formirati u
dravnu organizaciju kao to se nije ni onaj avarsko-slavenski
Arheoloki preostaci s podruja dalmatinskih Hrvata na prostoru izmeu
rijeka Zrmanje i Cetine dokazuju da ti Hrvati iz VII. i VIII.st.
nisu izali iz okvira vojne demokracije
U VIII.st. su meu ostavom javlja oruje karolinkog tipa (iako su
antiki i bizantski utjecaji tada bili vrlo slabi, sve ostalo od
ostave je slino onome naeno u nekropolama kod Drave)3. Formiranje
drave Hrvata u IX.st.
Prve vijesti o dalmatinskim Slavenima/Hrvatima i o panonskim
Slavenima/Hrvatima (iskljuivi Alpske Slavene) datiraju iz prve
polovice IX.st.
803.g. Avari i Slaveni su priznali franakog vladara, a meu njima
su vjerojatno bili i panonski Hrvati
805.g. dalmatinski legati, zadarski dux i zadarski biskup borave
kod franakog vladara s darovima, a car na to izdaje odredbu o duxu
Dalmacije i populusu Dalmacije Suvremenik Karla Velikog u njegovom
ivotopisu, nabrajajui zemlje kojima je vladao taj car nakon
sklopljenog ugovora (Aachenskog mira), obuhvatio je izmeu ostalog
sav prostor izmeu Drave i Jadrana osim to je izuzeo dalmatinske
gradove jer su se ovi vratili pod vrhovnitvo bizantskog cara
Suvremena franaka vrela rabe samo antike geografske nazive za
prostorno oznaavanje, pa tako razlikuju dvije Panonije (od kojih se
na Hrvate odnosi samo Donja Panonija), Istru, Liburniju i Dalmaciju
Samo bivi avarski vladar morao se pod zakletvom obvezati franakom
vladaru da e biti podloan Francima to je znailo ne samo vladaru
nego i franakoj organizaciji vlasti i da e biti vjeran fidus-
ZAUVIJEK! Posjednici, Slaveni i Avari, nisu polagali zakletvu
vjernosti, ali su podvrgnuli sebe, tj. svoju osobu i sve ono to su
posjedovali dominiju vladara- tim aktima biveg avarskog vladara i
bivih njegovih podlonika bila je predana itava zemlja avarskog
imperija pod vrhovnitvo franakog vladara Na osnovi vrela se moe
zakljuiti da su slavenske nationes odnosno gentes postale
tributarne franakom vladaru, to znai da su morale plaati vladaru
odreeni danak, te da se pod nacijom odnosno gensom razumijevala ira
teritorijalna slavenska zajednica koja se razlikovala od takvih
drugih pripadnou odreenom teritoriju, vlastitim imenom, imajui
vlastite duxe i priznavajui vrhovnitvo tuih duxova U Achenskom miru
iz 812.g. kod Slavena u Dalmaciji nema spomena o organizaciji
uprave to znai da dravna uprava tada na tom podruju jo nije bila
ureena Pitanje organizacije uprave je prvi put bilo rijeeno dijelom
na generalnom konventu 815.g., a dijelom kasnije; na tom je
konventu vjerojatno povjerena briga nad upravom teritorija koji su
nastavali i panonski i dalmatinski Hrvati furlanskom duxu; na tom
konventu furlanski dux se morao posavjetovati sa primores
orientalum Sclavorum- nijedan drugi naziv osim ovoga se nije
spominjao u izvorima toga razdoblja Pitanje znaenja rijei Primores-
vrelo koje daje podatke iz 803.g. spominje a su tom konventu
prisustvovali mnogi Slaveni i Avari uz avarskog princepsa (Princeps
Pannoniae); time bi se moglo zakljuiti da pod multi ne treba
podrazumijevati samo avarske i slavenske glavare, duxove pokrajina
i plemena u avarskoj dravi, nego i one koji su tim administrativnim
jedinicama bili funkcionari; Primores bi, dakle, mogli biti i jedni
i drugi, tj. oni na koje se franaki vladar oslanjao kao na svoje
organe vlasti koji su objektivno predstavljali delegirane, a
subjektivno originarne nosioce vlasti; mogu li se ti nii organi
franake vlasti nazivati upanima koji se spominju kod Alpskih
Slavena, dodue ve u feudaliziranom svjetlu u VIII.st. takoer se ne
moe utvrditi, ali je vjerojatno; znaajno je da su ti multi iz
803.g. bili oni koji su posjedovali odnosno upravljali i drali u
rukama zemlje i ljude. Oni su bili populus, a ne itav narod, te su
oni izgleda bili ti koji su 821.g. izabrali svog duxa Da Populus
predstavljaju samo neki slojevi naroda, a ne itav narod, vidimo i u
ispravi i 817.g. koja kae da je u carskoj palai bio odran konvent i
generalitas populi Duxovi i posjednici su bili oni koji su u
franakoj dravi postali organi franake vlasti, tj. nosioci dijela
dravne vlasti; oni su inili vladajuu klasu, a ostali vladanu klasu
818.g. u franakom se vrelu spominju Borna kao dux Gaana i Ljudevit
kao dux Donje Panonije Dok se Borna naziva duxom jedne odreene
skupine Slavena, Ljudevit se naziva duxom odreene pokrajine kao to
su to bili dux Istre ili dux Furlanije- iz toga bi se moglo
zakljuiti da je Donja Panonija bila posebna administrativna
jedinica ve u avarskoj dravi, pa je takvom ostala i u franakoj
dravi (to bi objasnilo Spis o narodima gdje jedan dio Hrvata u
Panoniji ima svog nezavisnog arhonta, ali ovo je samo nagaanje
neutemeljeno na izvorima) Ljudevitova Donja Panonija predstavljala
je 818.g. organiziranu upravnu jedinicu franake drave
Borna se spominje duxom pokrajine Dalmacije tek nakon smrti
furlanskog duxa i nakon to se Ljudevit pobunio protiv vladara
819.g.- Borna je dobio funkciju dalmatinskog duxa iskazivanjem
vjernosti franakom vladaru time to je stao na njegovu stranu u
borbi protiv Ljudevita
Borna se 820.g. u toku najee borbe Ljudevita s vladarom naziva i
duxom Liburnije iste pokrajine u kojoj je od ondanjih stanovnika
izgubio ivot poznati franaki dux Erich, to se moe pripisati
povjerenju cara u Bornu i njegovu sposobnost upravljanja i ovom
pokrajinom s obzirom na vojne snage kojima je raspolagao
Borna od Gaana tako postaje duxom dviju franakih pokrajina, a
time je i franaka upravna organizacija ureena i u tim krajevima
Duxa je konstituirao car, ali na prijedlog populusa; dux raspolae
svojom vojskom ali i svojom oruanom pratnjom (pretorijancima) koja
ne slui samo kao osobna zatita, ve i kao instrument da po potrebi
odreeni populus prisili na priznavanje duxove vlast; dux panonskih
Hrvata koristio se ne samo gradom (Sisak), nego i tvravama koje je
dao popravljati i jaati posebnim strunjacima i zidarima; i dux
dalmatinskh Hrvata posjedovao je katele u koje se znao
zabarakadirati Vladajui sloj panonskih Hrvata- formira vlastitu
dravu nakon to prestaje priznavat vrhovnitvo franakog cara (to se
dogaa, kako pie u izvorima, kad se Ljudevit pobuni protiv tog istog
cara te podvrgava je jedno podruje kojim je vladao sorabski dux pod
svoju vlast); vijek postojanja te panonske drave bio je kratak jer
poslije Ljudovita Posavskog, panonski duxevi nisu uspjeli zadrati
svoju vlastitu dravnu organizaciju, jer su doskora bili ponovno
ukljueni u franaku, pa zatim u bugarsku, a tek u X.st. djelomino u
dravnu organizaciju vladara Hrvata
Dalmatinski Hrvati- su stekli mogunost vlastitog razvitka;
sredinom IX.st. nalazimo na tom podruju vladarske domene, villae sa
pripadajuim servima i ancillama to oito nisu nastale upravo onda
kada se spominju kod suvremenika Gottschalka, ve je sigurno da su
ranijeg, a moda i starog porijekla; isto tako nalazimo i prije
sredine IX.st. vlasnika prava na zemlji ovjeka koji se naziva
vladarom Hrvata to znai da su vlasniki odnosi na zemlji bili ve
tada poznati i garantirani pravnim poretkom; oito je da su
dalmatinski Hrvati postali ono slojevito drutvo koje je bilo zrelo
za formiranje i odravanje dravne organizacije; u vrelima nalazimo
da su dalmatinski Hrvati do 828.g. jo uvijek bili unutar svoje
franake pokrajine s vlastitim duxom koji je bio biran na
tradicionalan nain, ali konstituiran uz carevu suglasnost; poslije
828.g. oni su se rijeili neposrednih veza s franakom dravnom
organizacijom priznavajui jedino vrhovnitvo franakog cara, a ne vie
i nadzor furlanskog markgrofa nad sobom pa su se njihov teritorij i
organizacija vlasti osamostalili tako da je samo njihov dux ostao u
odnosu prema franakom vladaru, ali ne i prema franakoj dravi- ostao
je samo vazalni odnos duxa; takav odnos dokazuje Spis o narodima
Konstantina Porfirogeneta koji spominje da je u doba arhonta
Trpimira doao neki Martin iz Franake koja da se nalazi izmeu
Hrvatske i Venecije (tj. iz Furlanije) to oito znai da Hrvatska
sredinom IX.st. nije bila sastavni dio teritorija Franake Jo 817.g.
uslijed slabljenja centralne vladareve vlasti zbog nesposobnosti
nasljednika Karla Velikog, a i zbog pojave novih faktora koji su
nastali s razvojem feudalnih odnosa precizirao se pojam vazala ;
ispravom iz iste godine, franaki car je za sluaj smrti rasporedio
prava svojih sinova na vladanje u carstvu: najstariji sin dobio je
pravo na carsku krunu i krunidbu za rimskog cara te na vrenje prava
koja iz tog proistjeu, a ostali sinovi pravo na kraljevski naslov i
zemlje nad kojima e vladati; najstarijem sinu pripadalo je takoer
pravo vladanja nad jednom zemljom (regnum Italiae), a braa su bila
obvezna svake godine davati caru poasne darove, vriti vojnu slubu
na poziv cara, svojom vojskom mogli su se sluiti jedino u obrani od
napada stranih naroda; braa dakle, postali su samostalni vladari
ali kao carevi vazali Tako su duxovi dalmatinskih Hrvata, dok nije
jedan od njih poetkom X.st. postao kraljem, a onda i kraljevi u
toku od IX. do XI.st. bili odreeno vrijeme vazali franakog cara,
bizantskog cara, a neko vrijeme i rimskog pape U vazalnom odnosu
pod papom koji je bio i najpogodniji, vladar je ostao samostalan u
organiziranju vlasti te se ta organizacija vlasti nije smatrala
dijelom tue dravne organizacije- upravo iz tog razloga imamo
opravdani osnovu da govorimo o postojanju vlastite drave , ako
organizacija vlasti nije poivala na gentilnom sustavu nego na
klasnom drutvu 4. Dravni teritorij od IX. do XII.st. Pojam
Liburnije nije sporan u IX.st. jer on zauzima podruje do Istre ije
se granice uglavnom nisu mijenjale, a je li na jugu zahvatio itav
teritorij skradinskog konventa ili samo njegov sjeverni dio, ne zna
se
Hrvatska se nakon Liburnije nastavljala dalje prema jugu
Dalmacije, no upitno je do kuda- problem je u tome to ne postoji
izravnih dokaza koji potvruju da je ili da nije franaka Dalmacija
obuhvaala itavo podruje antike Dalmacije
U suvremenom ivotopisu Karla Velikog tvrdi se da je ovaj vladao
Istrom, Liburnijom i Dalmacijom, osim primorskih gradova koje je
zbog prijateljstva i sklopljenog saveza (Aachenskog ugovora)
prepustio bizantskom caru; iz toga bi se moglo zakljuiti da je
franaka Dalmacija zahvaala zalea dalmatinskih gradova do crte
negdje gdje je poela pokrajina Prevalitana; nakon toga, postavlja
se pitanje jesu li hrvatski vladari kao nasljednici franakog duxa
Borne vladali u IX.st. itavim teritorijem bive franake Dalmacije
Prva vijest iz tog podruja dolazi iz 839.g., zabiljeenoj u Ivanovoj
Mletakoj kronici (napisanoj gotovo 2 stoljea kasnije) govori o
dvojici prvaka na podruju juno od Splita, princeps Mislav i ludex
Druak s kojima te godine mletaki dud sklapa ugovor o miru; mletaki
kroniar tom prilikom razlikuje Sklaveniju (Mislav) i Neretvanske
otoke (Druak)- oito je da je kroniar pod Sklavenijom razumijevao
Hrvatsku, odnosno kopno na istonoj obali Jadrana, a pod
Neretvanskim otocima skupinu jadranskih otoka pred Neretvom;
takoer, oito je da je dud sklapao ugovor i s jednim i s drugim
prvakom odvojeno; navedeni kroniar u oznaavanju vladara koristi
naziv princeps i ludex gdje ih vjerojatno obojicu smatra vladarima,
ali poto nismo upoznati detaljnim razlikama ovih naziva u vrijeme
njegova ivota, ovi nazivi ostaju misterij- sve u svemu,jasno je da
je dud smatrao potrebnim da sklapa ugovore i s jednim i s drugim
prvakom odvojeno te se s tim u obziru podruje princepsova vladanja
treba razlikovati od podruja kojim je vladao ludex, a to bi znailo
da franaka Dalmacija ve 839.g. nije bila jedinstveno podruje
vladanja; je li to bilo tako ve za Ladislava koji je 821.g. dux
Dalmatiae atque Liburniae ne moe se ustanoviti; da je Hrvatska
sezala do Neretve u prvoj polovici IX.st. oito je; arheoloki podaci
o nalazima franae provenijencije doputaju mogunost da se franaka
prostirala na jugu, svakako do Neretve i prema tome da bi i
vladanje Borne i njegovih nasljednika moglo sezati do Neretve; no
je li to bilo i u drugoj polovici IX.st.?- mletaki kroniar opisuje
dogaaj iz prve polovice X.st. gdje zahumski knez Mihajjlo 912.g.
zarobljuje sina mletakog duda kada je htio prijei na teritorij
Hrvata; taj bi podatak bio nerazumljiv kad podruje izmeu Neretve i
Cetine ne bi bilo podruje Hrvata; istina je da su Neretvani oko
917.g. bili pod vlau arhonta Srbije, no iz toga ne proizlazi da se
taj teritorij prije mogao smatrati hrvatskim podrujem Vie podataka
o teritoriju Hrvatske drave u IX.st. pruaju podaci Konstantina
Porfirogeneta (Spis o narodima)- plemena Hrvati, Srbi, Zahumljani,
Neretvani, Trebinjani, Konavljani i Dukljani poetkom IX.st.
odvojila su se od bizantskog carstva, postala samostalna i
nezavisna ne pokoravajui se nikome tako da nisu imala svoje arhonte
nego samo upane; no ve u prvoj polovici IX.st. doli su ponovno pod
vlast bizantskog cara koji im je otada (svima osim Neretvanima)
postavljao arhonte koje su sami birali iz svog roda- iz ovih se
podataka vidi da u prvoj polovici IX.st. nisu bili samostalni
Neretvani i Hrvati ve i Zahumljani, Trebinjani i Konavljani, a na
podruju Prevalitane Dukljani Iz drugog vrela je zabiljeeno da su
Neretvani 887.g. doekali mletakog duda brodovljem pred Makarskom to
znai da su tada bili anseljeni i na kopnu, a ne samo na susjednim
otocima- no je li time nastala nekakva promjena na junoj granici
hrvatske drave, ne moe se utvrditi Dokle je sezala granica hrvatske
drava u IX.st. prema unutranjosti, ne moe se utvrditi na osnovi
povijesnih vrela; ako bismo uzeli u obzir podatak iz Spisa o
narodima u kojem se spominje rat izmeu Mihajla Borisa, arhonta
Bugarske sredinom IX.st. i Hrvata onda bismo mogli zakljuiti da je
hrvatska drava zaista mogla graniiti s Panonskom Hrvatskom jer je
ova bila dobrim dijelom pod arhontom Bugarske; ovaj logiki zakljuak
dade se izvesti i iz podataka u papinu pismu iz 879.g. kojim papa
moli hrvatskog vladara da osigura prijelaz papinskih poslanika u
Bugarsku, naravno, preko hrvatskog teritorija Dokle je sezala drava
prema istoku, tee je utvrditi; Franaka vrela iz IX.st. znaju da
velik dio antike Dalmacije nastavaju Sorabi (Srbi) koji ive pod
vlastitim duxovima U X.st. dogodile su se dvije vane teritorijalne
promjene: sjeverna granica se djelomino pomaknula do Drave
obuhvativi dio panonskih Hrvata, a juna granica se pomaknula u
drugoj polovici X.st. s Neretve na Cetinu; Suvremenik krajem druge
polovice X.st. prvaka Neretvana ne naziva kraljem kao to naziva
prvaka Hrvata, ali naziva ga princepsom, to je tada takoer
oznaavalo vladara- iz tog se moe zakljuiti da je novo podruje
Neretvana na kopnu ostalo izvan teritorija Hrvatske; od otoka u
susjednoj regiji sada se spominje pod hrvatskim vladarom samo Vis U
XI.st. granice su se ponovno promijenile: juna granica je vraena
poetkom druge polovice XI.st. na Neretvu, a dalmatinski gradovi,
koji su do tada inili bizantsku temu, uli su definitivno u sklop
teritorija kraljevstva Hrvatske i Dalmacije- hipoteza da je podruje
Neretvana koje spominje Spis o narodima izmeu Cetine i Neretve
ostalo samostalno s vlastitom dravnom organizacijom kroz itavo
XI.st. samo je djelomino tona; sauvan je podatak iz sredine XI.st.
iz kojeg vidimo da je jedan strani notar nazvao suca Morjana ak
kraljem, iako se sam taj neretvanski sudac nije tako potpisao; u
drugoj polovici XI.st. raspolaemo s nekoliko podataka iz kojih
vidimo da je sudac Morjana odnosno Morstik bio esto u pratnji
vladara Hrvatske i Dalmacije te da mu je taj vladaro znao povjeriti
odreeni zadatak- iz ovog moemo zakljuiti da se neretvansko podruje
u drugoj polovici XI.st. smatralo teritorijem koji je spadao pod
neposrednu vlast hrvatsko-dalmatinskog vladara, te prema tome da se
juna granica vratila na Neretvu Postavlja se pitanje kada je
neretvansko podruje dolo u sastav hrvatsko-dalmatinskog dravnog
podruja: Terminus ante quem non je 1050.g. kada se spominje ludex
Marianorum koga notar naziva kraljem; Terminus post quem non je
1078.g. kada se neretvanski sudac pojavljuje u pratnji
hrvatsko-dalmatinskog vladara kao morstik, tj. kao upan morske
upanije- taj bi se vremenski raspon mogao smanjiti na 1069.-1074.
jer 1069.g. hrvatski vladar tvrdi da je njegovo kraljevstvo
proireno na kopno i more, a 1074.g. javlja se prvi put u vrelima
izraz morstik
Dalmatinski gradovi- Osor, Krk, Rab, Zadar, Trogir, Split i
Dubrovnik koje spominje anonimni sastavlja 30. poglavlja Spisa o
narodima koji su morali plaati slavenskim arhontima danak od
vremena bizantskog cara Bazilija I. pa nadalje imali su u stvari
samostalni razvitak pod razliitim vrhovnitvima; sa stanovita
bizantskog cara oni su uvijek bili dio bizantskog carstva pa su
tako bili ukljueni kao bizantska tema u razliite popise i titule;
oni su doskora, ve poetkom X.st. uli u uu vezu sa svojim zaleem
zahvaljujui tome to je Hrvatska tada postala znaajno uporite
bizantske protumaarske politike; koncepcije na splitskim saborima
iz poetka X.st. pod pokroviteljstvom pape o biskupskoj vlasti, o
jedinstvenoj metropolitanskoj funkciji i jedinstvu crkvene
organizacije na podruju tih gradova i njihovog zalea dokazuju da ni
bizantski car ni rimski papa nisu tada imali nita protiv da moni
kralj Tomislav dri pod svojim vrhovnitvom cijelo podruje od Drave
do mora ukljuivi i carske gradove; prema Tomi Arhiakonu ta je veza
bila na bizantskom dvoru prihvaena definitivno za kralja Drislava
kada je u krajem X.st. Hrvatska ponovno dola do vanog poloaja i
znaenja na Balkanskom poluotoku; meutim ta odluka bizantskog dvora
nije puno vrijedila to pokazuju injenice da se u prvoj polovici
XI.st. ti gradovi ne ine vie cjelinu jer se od te teme odvajaju
juni gradovi formiranjem nove teme sa sjeditem u Dubrovniku, a na
sjeveru prijelazom gradova Osora, Krka i Raba, makar privremeno,
pod vru vlast mletakog duda; hrvatskim vladarima dolaze u posjed
carski gradovi tek u drugoj polovici XI.st. pa otada ostaju
neosporno pravo nosioca naslova kralja Hrvatske i Dalmacije Granica
Hrvatse drave tokom XI.st. izmijenila jedino jo na sjeveru: ve u
prvoj polovici XI.st. vladar Maara otkinuo je neke predjele juno od
Drave ali ih tada nije pripojio svojoj dravi- tada se u tim
krajevima formirala banovina koja je putem dinastije ostala u vezi
s ostalim dravnim teritorijem Hrvatske
Istonoistarski teritorij izgubila je Hrvatska u drugoj polovici
XI.st., 1060.-ih godina 5. Drutvena struktura od IX. do XII.st.
Regije juno od Gvozda u Hrvatskoj: istonoistarska, kvarnerska, lika
zavala, Kordun, sjevernodalmatinska, srednjodalmatinska,
junodalmatinska, dalmatinski otoci, kraka polja (Glamo, Livno i
Duvno) te regija uma izmeu Grmea i Pliva
Osnovna je postavka za poetak IX.st. da je franaki vladar uinio
sve podinjene nationes tributarnim, to znai da su te nacije morale
dobiti odreenu organizaciju i kriterije plaanja tributa; Slaveni,
tj. oni koji su zastupali Slavene, pokorili su se franakom vladaru
tako da su sebe i sve to su posjedovali podloili dominiju franakog
vladara jer u tadanjoj franakoj dravi, samo je vladar bio vrhovni
vlasnik sve zemlje, a odnos prema vladaru poivao je na osobnoj
vezia. dominus - izraz dominus nalazimo ve u IX.st. ali samo u vezi
s hrvatskim vladarom; naime, tada je izraz dominus bio apelativ
franakog vladara, pa je oito da je redovnik koji je ubiljeavao
imena hodoasnika, Trpimira nazvao dominusom zato to ga je smatrao
samostalnim vladarom; pojam dominus bio je poznat i na podruju
hrvatske drave poetkom X.st., a to znai da su status vladara,
njegova prava i njegov odnos prema podlonicima bili pojmovno
definirani po tadanjem shvaanjub. dominium izraz dominium zabiljeen
je takoer u IX.st. , jedanput u vezi s pravima koja predstavljaju
vlast franakog vladara, a jedanput u vezi s pravima Crkva koja
predstavljaju njezinu vlast nad odreenim nekretninama i servima to
ive na tim nekretninama; oito je da je u izrazu dominion dolazila
do izraaja bit vlasnitva kao vlasti; dakle, dominij je bilo
vlasnitvo, tj. pravna vlast nad nekretninama i servima na tim
nekretninama koja je pripadala u IX.st. vladaru i Crkvi, a
najvjerojatnije svima onima koji su imali nekretnine i na njoj
serve; Dominij nije bilo apsolutno vlasnitvo, ve prvenstveno pravo
zahtijevanja da se izvre izvjesne obveze i dunosti; to pravo
dobivano od vladara zasnivalo je vlast, jer je nosilac tog prava
mogao primijeniti kaznene sankcije, osiguravao je pravni poredak pa
je stoga logino zakljuiti da je dominij znaio pravo vriti odreene
funkcije dravne vlasti na odreenoj zemlji; dominij u IX.st. u
dalmatinskoj Hrvatskoj predstavlja prvi oblik vlastelinstva; izraz
dominium, kada se rabi u kancelariji hrvatskog vladara u IX.st.
jest dokaz da je ula u hrvatsko drutvo jedna strana institucija
koja e s vremenom postati glavni stup feudalnog poretkac. senior -
nadlenikd. fidelitas obveza koja se zasniva zakletvom vjernosti to
je podlonici polau svom senioru, odnosno vladar papi; na toj
zakletvi vjernosti zasnivale su se obveze i prava onih koji su je
polagali i onih kojima se polagala; pr.: papa Ivan VIII. oko 880.g.
javlja vladaru Branimiru da e poslati svoga poslanika kojemu treba
poloiti zakletvu vjernosti (fidelitas)e. curtis poljoprivredno
dobro; obrauju servi i ancillea; pod curtisom se smatra zaista vee
poljoprivredno gospodarstvo koje je vlasnik eksploatirao pomou
serva i ancillaf. villa velika domena tj. ekonomska jedinica;
obrauju servi i slobodne osobe; jedan dio domene ostao bi
neposredno pod vlasnikom ili njegovim prepozitom, pa su zemlje
obraivali servi i ancille; sve to je bilo potrebno za itavu villu
proizvodili su servi i ancille u ovom dijelu ville; drugi dio
zemlje obraivale su obitelji kao svoje, pa ako su lanovi obitelji
bile slobodne osobe, bili su nezavisni i slobodni, a njihova se
zemlja nazivala mansus Ingenullis, a ako su lanovi obitelji bili
servi, njihova se zemlja nazivala mansus servillis; svaki
posjednik, bio serv ili slobodna osoba, duan je davati odreeni
tribut vlasniku ville; trei dio ville sastojao se od uma i panjaka
koji su bili, dodue, u vlasnitvu gospodara ville, ali su ih imali
pravo iskoritavati svi u villi
dakle, curtis obrauju samo servi i ancille, a villu servi i
slobodne osobe!g. Servus- moemo utvrditi da su pojmovi servi i
ancillae u vrelima od IX. do Xi.st. pojmovno izjednaeni, jer kad
god se ti izrazi pojavljuju u vrelima, oni se spominju zajedno,
ravnopravno, tako da se pri tome nikada ne navodi razlika meu
njima; ali mi moemo utvrditi da su servi bili glebae adscripti zato
to su ti servi , kad god se pojavljuju u jo nedovoljno kritiki
obraenim djelima, uvijek tekstualno povezani s nekretninama, dodue
uvijek tako da su nekretnine, servi i ancillae svaki za sebe
posebno istaknuti; najvei broj podataka o servima imamo zabiljeen u
Supetarskom kartularu- na osnovi sauvanih podataka neosporna je
svakako osobna zavisnost serva od gospodara, a i osobni karakter
statusa serva; vezanost serva uz zemlju moe se samo naslutiti i
pretpostaviti da je postojala; osobna zavisnost serva, kojih je
broj na podruju srednjodalmatinske regije izgleda bio znatan u
XI.st. zbog velikog osiromaenja malih poljoprivrednih
gospodarstava, bila je, izgleda, u spomenutoj regiji prevladavajui
oblik zavisnosti te jedan od osnova feudalnog odnosa koji su
nastajali izmeu vladara i vladajueg sloja, vlasnika zemlje i onih
koji su je obraivali- iz ove analize moe se jo zakljuiti da je tada
prevladavalo alodijalno, a ne kemtsko gospodarstvo; slinosti izmeu
kolona i serva (za cara Justinijana): vezani uz zemlju, vlasnik ne
moe prodati zemljite bez kolona ili serva na tom zemljitu, gospodar
moe i jedne i druge premjetati i zamjenjivati drugim kolonima,
odnosno servima, kolon je mogao imati svoju imovinu,a servus svoj
pekulij;
razlike izmeu kolona i serva: kolon je imao status libertatis, a
servus status servitutis; kolon je bio zakupnik zemljita, a servus
radna snaga gospodara; gospodar nije mogao kolona osloboditi
kolonatskog statusa, a status serva mogao se u svako vrijeme
ukinuti od gospodara ali serv ima prava i obveze patronata
(patronatsko pravo po kojemu bivi servus ostaje duan na poslunost,
potovanje i po potrebi uzdravanje biveg gospodara)ako, dakle,
analiziramo i jednu i drugu instituciju, moemo sa sigurnou
zakljuiti da servus iz vremena od IX. do XI.st. potjee iz
institucije serva iz VI.st., sudei ne samo po nazivu nego i po
pojmovnom sadraju koji ima od IX.st. nadalje, u XI.st zabiljeeno je
ak i patronatsko pravo biveg gospodara; najgori poloaj imali su oni
servi i ancillae koji su radili u kuanstvu kao sluge, neto bolji
oni koji su bili radna snaga u alodijalnom gospodarstvu, a najboji
oni koji su vodili samostalno gospodarstvo uz obavezna podavanjaiz
vladane klase poela se ve u IX.st. razvijati klasa feudalnih
podlonika iz kojih su se s vremenom u toku X. i XI.st. izdvojili
graani novih gradova (Nin, Knin, Biograd...) i u kojoj se formiraju
razliiti pravni statusi slobodnih, poluslobodnih i neslobodnih
osoba izraz servus postepeno mijenja svoj pojmovni sadraj i sve se
vie poistovjeuje s pojmovima ostalih villana, stvarajui tako novi
pojam feudalnog kmetas vremenom feudalevom zemljinom posjedu mogao
je pripasti ne samo teritorij njegova zemljina posjeda, ve i
teritorij izvan tog posjeda na kojem su ivjeli slobodni ljudi, ali
koji su bili duni na razna davanja feudalcu te su bili vezani uz
feudalev dvor- na taj se nain s vremenom proirio osnov za razvoj
pojma vlastelinstva; vlastelinstvo, pa ni alodij nisu morali biti
teritorijalno zatvorena podrujah. Pleme- u XI.st. predstavlja
zamiljenu zajednicu roaka, iako nije iskljueno da je neko pleme
bilo i teritorijalno povezano
i. decima- izraz nalazimo sredinom IX.st. i upuuje na uvoenje
crkvene desetine u
prvoj polovici IX.st. na podruju srednjodalmatinske regije
hrvatske
drave; Hrvatski je vladar, naime, povrdio 852.g. crkvi Sv. Jurja
pravo da
godinje dobije deseti dio od svih zemaljskih plodina koje je
vladar imao
na svom curtisu u Klisu, a koje je pravo desetine podijelio
istoj crkvi ranije
vladarev prethodnik- Crkvena desetina jo je jedan dokaz da se u
novoj dravi poeo uvoditi ve poetkom IX.st. franaki feudalni sistem
ne
samo u pogledu njegovih institucija kao to su dominus, dominium,
villa, curtis, nego i s obzirom na odnos prema Crkvi
Ako razmotrimo razvoj crkvene organizacije, onda vidimo da su
postojale u IX.st. biskupije samo unutar gradskih zidina u Osoru,
Krku, Rabu, Zadru, Splitu, Stonu, Dubrovniku i Kotoru, a u zaleu da
je bila nadlena tek formirana ninska biskupija za stanovnitvo koje
je bilo upravo pokrteno (skradinska, sisaka i duvanjska biskupija
bile su ispranjene); nadalje, vidimo da je krajem prve polovice
XI.st. itava unutranjost hrvatske drave ponovno pripadala, ne
dalmatinskim biskupima, nego hrvatskom biskupu, te da je u drugoj
polovici XI.st. bila ninska biskupija ponovno uspostavljena Ako
sumiramo sve te podatke o drutvenoj strukturi na spomenutom podruju
od IX. do XI.st zapaamo da su postojale dvije osnovne klase:
vladajua i vladana; vladajuu klasu sainjavao je samo tanak drutveni
sloj slobodnih osoba koje su vrile dravnu vlast kao funkcioneri ili
ovlatenici vladara; vladar je tada bio nosilac sve dravne vlasti,
pa i one slobodnih osoba koje su s vremenom stekle pravo da vre
neke funkcije dravne vlasti na svom zemljitu; vladajua klasa
pojavljuje se u IX.st. kao sloj possessores koji se poeo razvijati
u okviru feudalnih institucija kao feudalna klasa
6. Dravna struktura u razdoblju od poetka IX. do kraja XII.st.
razvijala se na dijelu hrvatskog naseobnog prostora drava
patrimonijalnog tipa; njena osnovna karakteristika sastojala se u
tome to se dravna organizacija smatrala u naelu patrimonijem
vladara- sve funkcije dravne vlasti pripadale su prvenstveno
vladaru, on je bio izvor vlasti u toku XI. i XII.st. pojedine
funkcije vlasti poele su se odvajati od vladarevog utjecaja,
osamostaljivati i postajati nasljednim funkcijama uzurpatorovog
roda, no te pojave nisu bile jo dominantne u dravnom ureenju, pa se
moe tvrditi da je u osnovi ipak i u tim stoljeima dravna vlast
imala patrimonijalni, patronalni i dominikalni karakter velika
veina vladara pripadala je dinsatiji Trpimirovia, pa i kua
Arpadovia dola je na hrvatsko prijestolje na temelju batinskog
prava- prema tome, dravna vlast se smatrala patrimonijem dinastije
dominikalni karakter dravne vlasti oitovao se u shvaanju da je
vladar vrhovni gospodar zemlje i ljudi na toj zemlji, stoga dvorsko
vijee je savjetodavni organ vladara, a ne institucija iz koje
proizlazi vlast; narodne skuptine nisu organi koji odluuju, nego
skupovi koji sluaju vladareve odluke ili koji slue kao sveani
ambijent u kojem se proglaavaju vane odluke i odigravaju vani
dogaaji za dinastiju i podlonikea. Vladar odnos Hrvata prema
vladaru od IX.st. poiva na feudalnoj fidelitas i plaanju tributa
vladaru; naziv vladara mijenjao se, tako da je u IX.st. latinski
glasio dux- taj naziv nalazimo i u X. i XI.st. ali u sluajevima
kada vladar jo nije bio okrunjen; od X.st. nadalje, naziv
okrunjenog vladara glasio je rex ; ve u IX.st. okolina je nazivala
vladara rex, ali taj naziv u IX.st. ne znai kralj, ve vladar pa se
i drava nazivala regnum; regnum se poistovjeivao s vladarom, to
proizlazi iz shvaanja da je drava vladarev patrimonij- iz toga je
razumljivo da se Trpimir ve u IX.st. naziva u Cividalskom
evanelistaru dominus, te da u istom stoljeu vladar naziva upane
svojim upanima, tj. da je smatrao aparat dravne organizacije svojim
aparatom; iz zavjernice hrvatskog vladara papi iz 1075.g. saznajemo
obaveze vladara prema papi kao svom senioru, a te su bile plaanje
godinjeg tributa, poslunost prema senioru, uvanje vjernosti prema
senioru, vrenje vladarskih funkcija...; vladarska funkcija i ast
bila je nasljedna to je odgovaralo shvaanju drave kao patrimonij
dinastije; knez Trpimir (o. 845.-846.g.) bio je zaetnik dinastije,
koja je po njemu nazvana dinastija Trpimirovia, a vladala je uz
kratke prekide do kraja XI.st.; suvladarstvo takoer nije bilo
iskljueno; vladar vri vlast jer je on najmoniji, on je dominus i
senior pa su stoga akti dravne vlasti akti njegove osobne vlasti;
vladar je zatitnik pravnog poretka pa stoga trai poslunost, a u
naknadu prui zatitu; poslunost se temelji na osobnoj fidelitas koju
njegovi podlonici, tj. prvaci, jame zakletvom, vjerojatno u
skuptini prvaka; vladar se sluio u vrenju dravne vlasti svojim
dvorskim i teritorijalnim aparatomb. Herceg naziv dux se javlja u
povijesti hrvatske drave kao izraz za oznaavanje neokrunjenog
vladara od IX. do XI.st.; no, ve u drugoj polovici XI.st. taj se
izraz javlja uz kralja istovremeno, tako da se na dux pojavljuje
najvjerojatnije kao suvladar 1066.g. uz kralja kada ovaj dodjeljuje
kraljevsku slobodu jednom samostanu; u drugom pak dokumentu iz
druge polovice XI.st. dux se pojavljuje uz kralja kao njegov
namjesnik za podruje izmeu Cetine i Neretve sa susjednim otojem, a
na Baanskoj ploi spominje se dux (na hrvatskom jeziku knez) koji
upravlja itavom Krajinom, u stvari Dalmatinskom markom, tj.
podrujem Kvarnera s priobalnim kopnom- stoga je opravdano da se
izraz dux prevodi na dva naina: praksa je osnovana kada duxa u
smislu vladara prevodi sa knez, jer tako su se nazivali gotovo svi
slavenski vladari u najstarijem razdoblju njihovih drava, a da se
dux u smislu suvladara i vladarevog namjesnika prevodi sa herceg;
herceg se koristi kod nas za oznaavanje osobe koja je u rodu s
vladarom pa vlada odreenim podrujem samostalno, ili koja uiva
visoki ugled na dvoru te dobiva odreeni teritorij na upravljanje
(izraz herceg se odrava u Bosni jo u XV.st.)c. Ban prvi puta se
pojavljuje u prvoj polovici X.st.; tada je ban upravljao podrujem
Like, Krbave i Gacke- oito je dakle, da je tada ban bio vladarev
namjesnik za odreeno podruje; sredinom X.st. banova mo je toliko
narasla da je mogao detronizirati vladara; tako je Pribina za
vrijeme Kreimira- oko 940.g., Godimir za Drislava, Guarda za
vrijeme Svetoslava, Boeth za Kreimira i Gojslava.....Zvonimir za
vrijeme Kreimira IV., Petar za vrijeme Slavca; u kartama se
spominju na prvom mjestu ak ispred tepice, to daje osnov za
opravdani zakljuak da je ban u stvari vrio funkciju vladarevog
zamjenika, te da je vrio u vladarevoj odsutnosti odreene vladareve
poslove; funkcija bana bila je, dakle, u XI.st. najvia ast u dravi;
najvjerojatnije je u prvoj fazi razvoja drave postojao samo jedan
ban, a onda u XI.st. vie banova istovremeno; sam izraz ban
vjerojatno potjee od avarske rijei bajan- vladalac horde d. Dvorski
aparatposjedujemo prilian broj dokumenata koji spominu funkcionere
u dvorskom aparatu; na osnovi tih dokumenata, razvoj dvorskog
aparata bi ovako izgledao: sredinom IX.st. pojavljuju se uz vladara
kao njegov aparat upani bez naznake funkcije i jedan funkcioner s
oznakom komornika, te dvojica s oznakom dvorskog kapelana
01. upan palatin kasnije tepija dvorski upan kojem je vladar
povjerio upravu i suenje na vladarevom dvoru; u XI.st. upan palatin
je bio zamijenjen nazivom tepija koji se prvi puta javlja 1059.g.,
a ostaje u upotrebi sve do kraja vladavine Trpimirovia; presude
koje je donosio tepija, davale su se vladaru radi dobivanja
sugalsosti02. dvorski sudac izraz se prvi puta javlja 1069.g.;
najvjerojatnije e biti ako pretpostavimo da je tepija bio zamjenik
kralja u suenju, a dvorski sudac stalni sudac na dvoru za odreene
sporove03. upan komornik kasnije posteljnik spominje se 852.g. i
892.g.; u XI.st. upan komornik se zamjenjuje za izraz posteljnik;
on se sastojao u brizi o vladarevoj blagajni, prihodima i rashodima
blagajne, zatim o vladarevim uresima, nakitima, postelji...; s
obzirom na tako veliki broj poslova, nije udo to se ve 892.g.
spominju komornik upan i jo tri komornika istovremeno; ukratko,
komornici/ posteljnici su bili dvorski funkcioneri kojima je bilo
povjereno prvenstveno voenje vladarevih financija, tj. upravljanje
svim primicima i izdacima u korist ili na teret vladareve
blagajnevladarevi prihodi- imanja koja su jedan od vanijih izvora
prihoda (Villae, curtisi); fiskalni tribut (njega su morali davati
vladaru svi oni koji su posjedovali zemlju kao gospodari- da su
takvi posjednici morali davati taj tribut dokazuju nam dvije
isprave iz druge polovice XI.st.); neko vrijeme i izvor prihoda je
bio tribut davan od strane dalmatinskih gradova (Trogir, Osor, Krk
i Rab- po 100 zlatnika, grad Split-200, a Zadar 110 zlatnika);
izvori iz prava vladara na konak te njegove darove koje je dobivao
prilikom posjete odreenog naselja ili mogunika; globe i kazne
(globa u sluaj povrede mira ili odredbe kraljeve darovnice, a kazne
smrti su se najee pretvarale u novane kazne); carine i dohodak od
brodara koji bi se usidrili u lukama
04. djed Hrvata prvi puta se javlja oko 1062.g., pojavljuje se
kad i dvorski upan, tepija te posteljnik; jo se naziva i majordom,
a vjerojatno je upravljao prihodima dvorskih poljoprivrednih
gospodarstava05. riksar vitez, lan kraljeve pratnje i njegov
dvorjanin06. drugi dvorjanici- u Hrvatskoj, u toku X.st., opa
narodna vojska sastojala se od pjeaka (do 100.000) i konjanika (do
60.000); vojska se vjerojatno skupljala po upanijama te su vojnici,
unutar satnija, bili svrstani po rodovima to bi se moglo zakljuiti
po rijei voj ili vojska jer obe izvorno znae rod, eljad; na elu
vojske stajao je vladar; vladar u sluaju rata raspolae i pomorskom
vojnom silom; Dvornik- svakako se pojavljuje tek u drugoj polovici
XI.st. u kraljevoj blizini ili na selu, kao svjedok; vjerojatno su
to bile osobe na kraljevim imanjima rasutim po dravi, koje su se
brinule o uzdravanju i unaprjeivanju poljoprivrednog gospodarstva
na tim imanjima; dvorski kapelani- spominju se ve u IX.st. koje je
vladar koristio kao pisare, ali su vjerojatno sluili za vrenje
bogosluja na dvoru; krajem XI.st. na elu vladareve kapele stajao je
hrvatski biskup, on je prvi jo nosio i naziv kancelara kraljevskog
dvora e. Teritorijalni aparat
01. upanije kraljevske upanije, teritorijalno upravno-sudska
jedinica dravne vlasti; organizirane u IX.st., a prve vijesti
potjeu iz X.st.,a daje nam ih Konstantin Porfirogenet u vrijeme
kada je on jo uvijek bio vrhovni gospodardalmatinskih gradova- on
iziriito utvruje da je zemlja Hrvata podijeljena ba u 11 upanija i
da svaku zna poimenino, a zna i jedan teritorij kojim ne upravljaju
upani ve ban;na elu tih sredita stajali su upani; od kraja XII.st.
upanije se nazivaju komitatima; pored ovih osnovnih teritorijalnih
organizacionih formi postojale su jo u X.st. banovine Like Krbae i
Gacke, a u XI.st. Krajina ili Dalmatinska marka na Kvarneru, na elu
s knezom, Slavonska banovina ili dukat na elu s banom ili hercegom
i Primorska krajina izmeu Cetine i Neretve na elu s hercegom; na
vangradskom teritoriju nalaze se esto mali gradii, u stvari utvrde
(kasteli); i dalje na kopnu nalazimo naselja ali veoma rijetko (i
onda su utvrena); u prostoru izmeu rijeka Save i Drave takoer su
rijetke naseobine, a i tu su karakteristine utvrde; sela nisu imala
upravno-politiki karakter unutar teritorijalne upravne
organizacije, nego su bila gospodarski savezi; formiranjem drave,
utvrde koje su pripaale vladaru, njegovom rodu i plemenu, dobile su
posebno znaenje- one su postale sredita u kojim je vrio vlast
vladar ili netko drugi kojem je vladar povjerio vrenje odreene
funkcije vlasti; podruje i ljudi podreeni odreenom sreditu
sainjavali su teritorijalnu upravno-sudsku jedinicu dravr vlasti na
elu takvih sjedita stajali su upani (s vremenom se ustalio obiaj da
se podruje podreeno upanu nazivalo upanijom, a od kraja XII.st.
dalje komitatom); za srednjovjekovnu Slavoniju imamo podatke o
upanijskoj organizaciji tek iz XII.st.- car tvrdi da je tim
teritorijem upravljao arhont koji je bio usko povezan s vladarom
Hrvatske te mu je slao prijateljska poslanstva to nikome drugome
nije inio: to se moe tumaiti da je tadanja Slavonija bila u sastavu
hrvatske drave; ako usporedimo upanijske sisteme, onaj iz Slavonije
u XII. i onaj iz junih dijelova drave u XI.st., moemo zakljuiti da
su oni u sutini isti jer su se oslanjali na vladareve utvrde i jer
su upanijama upravljali vladarevi funkcioneri- u XII.st. meu njima
postoji razlika u tome to su slavonske upanij jo uvijek u vlasnitvu
vladara, a june hrvatske upanije uglanom u rukama nasljednih upana;
upanije koje nabraja Konstantin Porfirgenet: Livno, Cetina,
Imotski, Pliva, Pesenta, Primorje, Bribir, Nona, Knin, Sidraga i
Nin; veoma su turi podaci o fukcijama koje su vrili upani- sudeu
prema papinom pismu 880.g. hrvatskom vladaru, moe se zakljuiti da
su upani vrili u ime vladara prvenstveno sudsku funkciju (papa,
naime, naziva upane sucima) na svom podruju; u vrelima, podaci koji
se odnose na sudsku funkciju tiu se vladara i bana, meutim, logino
je zakljuiti da su i upani vrili sudsku funkcijui to u vrijeme kada
vladar nije sam rjeavao sporove zbog odsutnosti, a niti su sporove
rjeavali ni herceg, ni ban, a nti dvorksi sudac us voje ime ili u
ime vladara; esto su upani predstavljali sudsko vijee na ijem je
elu stajao ban- njihovo sudjelovanjeu vijeu imalo je vjerojatno
savjetodavni karakter; druga funkcija koju je morao vriti upan je
svakako funkcija zapovjednika utvrde u kojoj je stolovao- on je
stoga i prlglaavvao vladarev poziv na vojsku te zapovijedao tako
sabranom vojskom; trea vana funkcija upana bila je veoma vjerojatno
fiskalnog karaktera on je ubriao svakovrsne dae i globe te ih slao
vladarevoj blagajni; upan je bio vladarev predstavnik vlasti-njega
je postavljao vladar; slabljenjem vladareve vlasti vrlo je
vjerojatno da je upanska ast i funkcija postala nasljednom- upanije
su postajale kneevine u vlasti upanova roda: taj proces pretvaranja
upanija u kneevine poeo je vjerojatno ve u XI.st.; na podruju
upanija spominju se u XI.st. pored upana, podupani i satnici; jo
poetkom XIII.st. nalazimo satnike (centuriones) koji su imali svoje
podreene i svoj obavezni servicij- satnici su najvjerojatnije
originarno vrili prvenstveno vojne funkcije unutar utvrde i vojske
koju bi vladar pozvao; prema Ljetopisu popa Dukljanina satnici su
ubirali poreze i sudili zajedno sa upanima 02. Gradovi samostalna
gradska uprava
Car Konstantin Porfirogenet zna za ove gradove u Hrvatskoj u
X.st.: Nona (Nin), Belgradon (Biograd), Belitzin, Skordona
(Skradin), Hlebena (Livno), Stolpon, Tenen (Knin), Kori ( Karin) i
Klaboka
U Paganiji, tj. zemlji izmeu rijeka Cetine i Neretve, koja je u
XI.st takoer pripadala Hrvatskoj, car spominje grad Korulu na
Koruli
Car nije spomenuo ibenik to znai da ona jo tada nije postojao
(spominje se tek 1066.g.)
Iz vrela se moe zakljuiti da su svi ti gradovi izraeni s izrazom
kastron, to u X.st. znai utvreno naselje, opoldum, naselje s
utvrdom, i da je znatan broj nabrojenih gradova bio sjedite upana
sudei tako po nazivima upanija- na temelju tih zakljuaka moe se
pretpostaviti da su te utvrde pripadale vladaru i da su bile
podvrgnute upanijskoj organizaciji vlasti- prilikom propadanja
kraljevskih upanija u XI.st. ti su gradovi stekli mogunost da se
osamostale i rijee upanove vlasti te da ostvare svoje tenje za
samostalnom gradskom upravom koju su uivai dalmatinski gradovi (taj
cilj su ostvarili samo neki gradovu, veina je ula u sustav
novoosnovanih kneevina)O dalmatinskim gradovima Osoru, Krku, Rabu,
Zadru, Splitu, Trogiru, Dubrovniku ne znamo nita o doseljenju pa do
IX.st.- formiranjem hrvatske drave poeli su se sreivati i odnosi
tih gradova prema bizantskom Carstvu , tako da su prvo
predstavljali zajedniki , iako teritorijalno potpuno nepovezani,
bizantsku pokrajinu na elu s arhontom, a poslije,pod Bazilijem I. ,
nakon sreivanja odnosa s hrvatskim i ostalim vladarima u zaleu tih
gradova postali su temom na elu sa strategom sa sjedutem u ZadruU
X.st. poeo je proces individualiziranja gradova to znai jaanja
interesa za potpuno osamostaljenje svakog grada, as time u ezi
formiranjavlastite i nezavnisne organizacije vlasti izgleda da su
gradovi u izvanrednim prilikama odravali zajednike skupove ,
vjerojatno svojih predstanika na kojim su donosili zakljuke o
zajednikim akcijama da zatite svoje interese
Iz povijesnih vrela XI.st. saznajemo da su u prvoj plovici
Xi.st. drutvenu strukturu u gradu inili uglavnom clerus i populus
koji su spadali ili u magnates ili minimi to bi znailo kod kelra
vii i nii kler, a kod populusa bgate i siromane- u drugoj polovici
XI.st. to razlikovanje dobiva stalne izraze: nobiles et ignobiles,
maiores et minores (izgleda da su u nobiles spadali gradski
funkcioneri ali i oni koji su posjedovali nekretnine); na elu
gradske uprave stajali su prior (katkada dvojica) i bikup koje su
birali graani; uz priora i biskupa spominju se i suci koji su vrili
vjerojatno ne samo sudsku nego i izvrnu vlast; odluke je donosio
prior katkada zajedno s plemenitim ljudima, ali veinom zajedno s
itavim narodom i to tako da se odluka gradske uprave proita u crkvi
pa je narod davao samo suglasnost rijeima fiat, fiat, fiat
03. Ostali teritorijalni aparat
U X.st. postojala je unutar teritorija hrvatske drave banovina
koja je obuhvaala podruje Gacke, Like i Krbave- ne moe se
ustanoviti kada je ovo podruje bilo organizirano u apanije; u
drugoj polovici XI.st. i po. XII.st. pojavljuju se liki i krbavski
upan dok je u X.st. na elu teritorija Gacke, Like i Krbave stajao
je ban, a zemlja je bila podijeljena na utvrde; kada je ban postao
iza kralja i hercega najvii dravni dostojanstvenik, tada je
vjerojatno taj teritorij bio organiziran u upanije
U susjedstvu banovine uz more i na kvarnerskim otocima Krk, Osor
i Rab prostirala se takoer jedna vea teritorijalna jedinica pod
nazivom Krajina ( u vrelima Marchia Dalmatiae)- na itavom
teritoriju takoer se odrala jedina i jedinstvena vlast u rukama
upana koji se krajem X. i poetkom XII.st. naziva knezom; u prvoj
polovici XII.st. Krajina je nestala kao posebna teritorijalna
jedinicaSistem castrorum- zemlja podijeljena meu utvrde gdje svaka
utvrda ima svoju upravu , zemlju i ljude kojima je ta uprava utvrde
bila neposredno nadreena
Na jugu drave prostirala se jo jedna Krajina uz more izmeu
Cetine i Neretve i na susjednim otocima Mljet, Korula, Hvar i Bra-
na elu ove stajao je herceg (dux), koji je bio, izgleda, vazal
hrvatskog kralja; ova Krajina je bila organizirana u 3 upanije:
Rastoca (utvrda Rastok), Mokro (Makarska) i DalenU drugij polovici
XI.st. postojao je jo jedan dukat koji se prostirao sjeverno od
Velike Kapele do Drave ( Slavonski dukat)-upanijska organizacija
javljala se tek po. XII.st. te je oito da je na ovom podruju prije
toga funkcionirao samo sistem castrorum ba kao i u banovini Like,
Gacke i Krbave
f. Pojedinci kao nosioci funkcija dravne vlasti (crkva,
samostani i pojedini svjetovnjaci)
Gospodari zemlje vrili su takoer akte dravne vlasti, i to nad
svojim servima, a gospodari odnosno vlastelini mogli subiti crkva,
samostan i pojedini svjetovnjacig. Dvorsko vijee javlja se ve u
XI.st. kao savjetodavni organ vladara- ono nije bilo tada
organizirana stalna institucija, ali se stalno pojavljuje u
prilikama kada vladar donosi odreenu vanu odluku; u njegov sustav
nisu uvijek ulazili isti ljudi ni po broju i po poloaju- oito je da
je vladar u stvari odreivao tko e prisustvovati vijeanju; svi koji
su prisustvovali vijeanju nazivali su se nobilima, ali ije bilo
iskljueno da su se tako openito nazivali svi dravni i slubeni
funkcioneri; nobili nisu svakako prdstavljali posebni drutveni sloj
zatvorenog tipah. Narodne skuptine- koliko god je oito da je kralj
Zvonimir bio sinodalno izabran za vladara, a ne od narodne skuptine
ipak je isto tako jasno da je postojao obiaj da vladar odrava
narodne skupove na kojima je sudio, rjeavao razne sporove,
potvrivao povlastice i prava, rjeavao pritube protiv dravnih
funkcionera i, to je najvanije, donosio odluke normativnog
karaktera; prema sauvanm tekstu vladareve povelje iz 1088/9.g.
izgleda da su na tim skupovima prisustvovali dvorski i
teritorijalni funkcioneri, crkveni dostojanstvenici, vazali i ljudi
skromnijeg porijekla; nova dinastija Arpadovia je takav skup odrala
za prvog Arpadovia na hrvatskom prijestolju kralja Kolomana kod
Zadra 1107.g.
i. Sinodi u X.st. odravali su se takvi sinodi na kojima su
sudjelovali crkveni i dravni dostojanstvenici (splitski sinodi iz
925. I 927/8.g.)- na tim sinodima rjeavala su se pitanja
organizacije crkvene mree, donosile pravne norme za kanjavanje
krivinih djela nepoznatog i poznatog ubojice vladara, sreivali
odnosi izmeu gospodara i serva, rjeavala pitanjaiz branog prava7.
Jesu li Neretvani imali vlastitu dravu u XI.st.? (morstici Jakov i
Rusin, kralj Slavac)
M. Barada 1932.g.- iznio tezu da je neretvanska oblast od
sredine do u drugu polovicu XI.st. bila samostalna drava; moristici
Jakov i Rusin te kralj Slavac bili su po njemu neretvanski vladari
i da su neretvanskoj dravi pripadali i neki predjeli na desnoj
obali ua Cetine
Barada argumentira svoje teze ovako: 1. Po kritici teksta
Supetarskog kartulara dade se odrediti da crkva Sv. Petra nije
sagraena prije 1080.g., a time imamo i terminus ante quem non svih
darovnica i drugih u njima zajamenih injenica, kao Slavca i
ostalih; 2. Supetarski kartular sastoji se od vie darovnica od
kojih je prva Petra Crnog i njegove ene rigodom gradnje crkve;
druga je takoer od Petra Crnog kada je utemeljio samostan, a onda
sijede trea pa do osme darovnice; u tekstu neposredno do broja 5
govori seo tom da je Petar Crni dobio nagodbom odreeno zemljite-
protiv te nagodbe ustao je Miroslav s Mihajlovim sinovima- spor se
morao rijeiti sudskim putem; spor je rijeio Slavac rex zajedno s
banom Petrom i SarubomN. Klai na osnovi podataka kartulara u svojoj
studiji tvrdi da je neprijeporno dokazala da je Slavac samo jedan
od etvorice danas poznatih neretljanskih vladara u drugoj polovici
XI.st. i da nije rije o neretljanskoj oblasti nego o samostalnoj
dravi koja u doba Jakova, Rusina i Slavca ne svrava na Cetini nego
na rnovici, a neposredno granii sa splitskim teritorijem
Istina je da su Slavac i Zvonimir zaista presuivali u sporovima,
ali oni nisu vrili sudsku vlast u isto vrijeme ni po Baradinoj
kronologiji, ni po Karamanovoj- iz ovih injenica ne moe se stei
osnov za razlikovanje mjesnih nadlenosti spomenutih kraljeva, a
niti prema tome dokazati da je Slavac bio neretvanski vladar-
dakle, ne moe se prihvatiti teza da je poljiko primorje odnosno
podruje od rnovnice do Cetine u doba Slavca bilo sastavni dio
navodne neretvanske drave- da su postojale neke zemlje u tom
podruju koje su pridadale izmeu ostalih i Kaiima, ali ne kao
vladarima nego kao vlastelinima zbog zemlje u poljikom primorju
rjeio splitski nadbiskup, a ne neretljanski vladar U memorijalu iz
1176.g. izriito se navodi da je spor koji je nastao izmeu samostana
Sv. Petra i Adrijania zbog zemlje u poljikom primorju rijeio
splitski nadbiskup, a ne neretljanski vladarU noticiji iz 1178.g.
vidljivo je samo to da su nastali spor izmeu Dujma i njegovih roaka
s jedne i nekih Hrvata zvanih Cucari te Brigojevih sinova s druge
strane oko imanja u poljikom Perunu presudili ducas kraljevstva
Hrvatske i Dalmacije te njegov sudac, da je Plasic Andriji bio
jedan od pristava koji su uveli ponovno u posjed Dujma i njegove
roake, te da se meu svjedocima tog uvoda u posjed spominju izmeu
ostalih i Sonion i njegov brat Jakov iz ovog dakle slijedi da je
jurisdikciju na poljikom podruju vrio bizantski ducas, a ne
neretljanski vladar Nikola Kai
8. Pacta conventa iz 1102. godine zabiljeka u prijepisima
Povijest salonitanskih i splitskih pontifikata Tome Arhiakona;
Povijest je napisana u XIII.st. , a prijepisi Povijesti iz prve
polovice XIV.st.; nepoznati autor tog dodatka oito je imao namjeru
da u dodatku izloi svoje stanovite povodom izlaganja Tome Arhiakona
u glavi XVII. njegove povijesti- ta glava inae nosi nasov: Kako su
Ugri uzeli dominij Dalmacije i Hrvatske; Tomino izlaganje: Poto je
kralj Ladislav umro, naslijedio ga je u kraljevstvu Koloman. Ovaj
pak, hrabra duha, zamislio je podvri svom dominiju itavu zemlju do
dalmatinskog mora. Doao je s velikom vojskom i zadobio onaj dio
Slavonije koji je bio Ladislavu proputen. Tko je stigao sve do mora
da bi okupirao primorske gradoveNepoznati autor je zabiljeio
slijedei spomenuti dodatak: Koloman, Bojom milou, sin Vladislava
kralja Ugarske stojei u kraljevstvu na mjestu svog oca, obzirom da
je bio veoma odvaen zamislio je podvri svom dominiju itavu Hrvatsku
sve do dalmatinskog mora. Doe sa svojom vojskom do rijeke Drave.
Hrvati pak, uvi za kraljev dolazak sakupie svoju vojsku i spremie
se na bitku. Kralj pak, doznavi da su se isti sakupili poalje svoje
poslanike hotei s njima prijateljski pregovarati i sklopiti ugovor.
Hrvati, poto su sluali legaciju gospodina kralja, nakon to su
vijeali svi ejdnoglasno prihvatie i poslae XII razboritijih nobila
iz XII plemena Hrvatske- ovidoavi gospodinu kraljuiskazae mu dunu
poastToma poznaje izraze Hrvatska i Hrvati ali kada god Toma treba
spomenuti Spliane, Trogirane i druge graane ili oe razlikovati od
drugih, onda sve okolne stanovnike naziva Slavenima, a njihovu
zemlju Slavonijom
Neki su se autori izriito izjasnili protiv stanovita da se
ugovorom zasnovala persnoalna unija: F. ii, I. Krnjavi, J. Deer
II. DOBA LENSKOG KRALJESTVA (XII. XV.st.)1. Teritorijalne
promjene
Poetkom XII.st. Kaljevstvo Dalmacije i Hrvatske je obuhvaalo
teritorij koji se prostirao od Drave do Jadranskog mora; zapadna
granica je na tajersko-kranjskom pograninom gorju; istona granica
obuhvaa gornji i srednji Vrbas na gronjoj Neretvi te uz obalu na
jugu dalmatinske gradove i otoke
Toma Arhiakon tvrdi da je kraljevstvu pripadalo i Zahumlje (
podruje izmeu ua Neretve i Dubrovnika)
U toku XII.st. mijenja se juna granica- pojedini dalmatinski
otoci i gradovi su postepeno, a neki privremeno morali priznati
vrhovnitvo Mletake Republike
U drugoj polovici XII.st. podruje izmeu Drave Save istono od
Iloka (do ua Bosuta), Bosna, te podruje uz more istoo od rijeke
Krke doli su pod vlast bizantskog cara- nakon osloboenja od vlasti
bizantskog cara, Bosna se osamostalila kao zasebna drava na elu s
banom koji je bio vazal hrvatsko-ugarskog kralja; u toku XIII.st.
otrgnute su od Kraljevstva Plivska upanija (oko rjeice Plive), Luka
upanija (? Na desnoj obali Vrbasa), i Skopljanska upanija (granii s
Plivskom)- te upanije zajedno s drugim okolnim postale su zasebni
teritorij Bosanske drave Donji krajevi U XIII.st. Arpadovii su
uspjeli zadrati pod svojom vlau samo gradove Split i Trogir
Krajem XIII. I poetkom XIV.st. uspio je hrvatski ban Pavao ubi
ponovno vladati Donjim krajevima i Bosnom, ali samo na kratko
vrijeme (F. ii je na osnovi dubrovakih vrela ustanovio da je Pavao
ubi tada vladao itavom Bosnom do Drine)
U prvoj polovici XIV.st. bosanski ban je otrgnuo Kraljevstvu i
Zavrje (Livno, Duvno, Glamo i Imotsku upaniju) te Krajinu (podruje
izmeu ua Cetine i Neretve); ti su teritoriji zatim 50-ih godin
istog stoljea vraeni, ali su onda ponovno opet pali pod vlast
bosanskog vladara 1358.g. Mletaka je Republika morala vratiti sve
dalmatinske gradove i otoke- tada se prvi put spominje Dalmacija
kao zasebno podruje vladanja (regnum), iako to ne predstavlja
prekid s tradicijom jer nije dolo do promjena dravnog ureenja
Dubrovnik se poslije 1358.g. postepeno osamostaljuje priznajui na
kraju samo vrhovnitvo hrvatsko-ugarskog kralja
Krajem XIV.st. gradovi ibenik, Trogir, i Split te otoci Bra i
Hvar dolaze na kratko vrijeme pod vlast bosanskog vladara
Poetkom XV.st. Dalmacija je pripojena teritoriju Mletake
Republike na osnovu ugovora iz 1409.g. kojima je hrvatsko-ugarski
kralj prodao svoje pravo vladanja DalmacijomMletakoj Republici
U XV.st. Dubrovaka je republika obuhvaala Konavlje, upu, Rijeku
Dubrovaku, Primorje od te rijeke do Neum-Kleka, poluotok Peljeac,
te otoke Mljet, Lastovo, Koloep, Lopud i ipan
2. Dravna struktura
U razdoblju XIII. I XIV. te u prvoj polovini XV.st. nosilac
dravne vlasti nije bio vie samo vladar ve i vlastelini te one
juristike osobe koje su imale vlastelinska prava; bilo je vremena
kada su vladari pokuavali obnoviti stari sadraj kraljevske vlasti
pa su donekle na nekom teritoriju i povremeno uspjevali, no
patrimonijalno kraljevstvo vie se nije obnovilo
Na vladaru je ostalo najee samo to da imenuje funkcionera, i to
pod utjecajem odreee sredine- imenovani funkcioneri su esto ostali
na toj funkciji dok im ju nije oduzeo netko drugi, jai od njih
Drvna vlast, meutim, nije ipak bila u svakom sluaju uzurpirana:
legalno, funkciju vlasti kralj je dodjeljivao putem privilegija; u
toku XIII.st. vladar esto nije mogao darovati zemlju s ljudima, a
morao bi da bi podravao vjernost pojedinaca- stoga je kralj umjesto
zemlje darivao pojedina svoja kraljevska prava: najznaajnija takva
prava su pravo suditi, pravo sagraditi utvrdu, pravo ubirati
kraljeve prihode u svoju korist, itd...a. Kralj Bela III. je bio
posljednji patrimonijalni vladar; Belini nasljednici u XIII.,
XIV.st. i prvoj polovini XV.st. nisu vie bili jedini nosioci
sveukupne dravne vlasti; bogati i utjecajni vlastelini bili su
takoer nosioci dravne vlasti, tako da je kralj bio samo prvi meu
njima; kraljev dvorski aparat je i nadalje funkcionirao ali unutar
mogunosti koje su bile date konkretnim poloajem kralja u odnosu na
vlastelina; kraljev teritorijalni aparat se raspao- kraljevske
upanije nisu vie bile vladarevi organi vlasti; jedne su postajale
naljedno dobro pojedinih vlastelina, a druge su postale podruja na
kojem su organizirana udruenja slobodnih i poluslobodnih osoba
kojima je kralj omoguio da se formiraju kao privilegirani drutveni
sloj Ovakva podjela vrenja dravne vlasti ostala je sve do
definitivnog formiranja staleke drave negdje sredinom XV.st.
Uzroci koji su doveli do pada kraljeske vlasti su brojni:
najvaniji su krajna uzurpacija ili legitimna predaja sudske vlasti
u korist novih zemljoposjednika; uzurpacija ili legitimni prijenos
prava izgradnje utvrde i utvrenja u korist vlastelina kao i dranja
vlastite vojne sile; takoer i prijenos prava ubiranja raznih
davanja na vlastelina (suavanje financijskih prihoda i stvaranje
privilegiranog drutvenog sloja koji s razvio u vie ili manje
nezaisne, crkvene i svjetovnevelikae, te privilegirana udruenja
graana u slobodnim i kraljevskim gradovima kao i u novi sloj
privilegiranih stanovnika koji su formirali nove upanije); Problem
prava utvrenja i dravne vojne sile gubitak u vojnoj sferi
kraljevske vlasti; suditi i raspolagati vojnom silom bili su glavni
oslonac vrenju dravne vlasti
Pad kraljevske vlasti oitovao se ve potkom XIII.st. Zlatnom
bulom 1222.g. Kralj je morao priznati jus resistendi , pravo
drutveno-povlatenog sloja da se digne orujem protiv kralja, ako
ovaj vrijea Bulom oznaena prava; prema Zlatnoj buli kralj nije vie
mogao darovati upaniju, a niti bilo koju funkciju nekom strancu po
svojoj volji Tijekom XIII.st. bogai vlastelini su uspjeli namtnuti
kralju jo i druga shvaanja- zakletva kod krunidbe nije vie bila
samo garancija zatite crkvenih prava ve i prava privilegiranog
drutva: sada je kralj omrao usmenu zakletvu potvrditi je duan u
svoje Kraljevsko vijee uzimati osobe iz odereenih krugova, te da ba
pdreeni ljudi budu lanovima Kraljevskog vijea; vailo je i pravilo
da je kralj duan prihvatiti savjet lanova svoga Vijea, pa ako taj
savjet mimoie u vanim stvarima, njegova je odluka bila nitavna
Karakteristino je za period od 1301.g. do 1526.g. da od trinaest
vladara samo dvojica nisu bili birani; jo u XIII.st. odrala se
dinastija Arpadovia na temelju svog nasljednog prava, to je jedno
vrijeme vaio princip seniorata (nasljeivao brat), a jedno vrijeme
princip primogeniture ( nasljeivao najstariji sin), no poslije
izumra Arpadovia uveden je izborni sistem u zaposijedanju
prijestolja pa i to ukazuje na novi poloaj vladara nakon potpune
zamjene patrimonijalnog dravnog ureenja s lenskim ureenjem
dravePitanje titule i krune: S obzirom na krunidbe dogodila se jo
jedna promjena: Arpadovii su se prestali kruniti vie puta
(posljednji je bio Stjepan V. 1245.g.)- kruna je naime pripadala
kralju, a kruniba je bila ceremonija kojom je crkva dala
kraljevskog vlasti religiozni karakter i svoju potvrdu da vladara
priznaje kraljem i legitimnim vladarom, no krunidba je isto tako
bila sveani oblik sklapanja ugovora izmeu kralja i Crkve u
meusobnom pomaganju; Kolomanovi nasljednici sve do sredine XIII.st.
obiavali su se kruniti po dva puta, to je dovelo do zakljuka da su
se ti Arpadovii jednom krunili za ugarskog, a jednom za
dalmatinsko-hrvatskog kralja- po toj hipotezi nastao je problem
kako tumaiti nepromijenjeni status dalmatinsko-hrvatskog
kraljevstva iako je sredinom XIII.st. prestala posebna krunidba za
dalmstinsko-hrvatskog kralja; prema V. Klaiu posebna krunidba je
otpala jer je kurna Sv. Stjepana dobila novo znaenje po kojem je
ona postala simbol dravne zajendice koja se prostirala od Karpata
do mora; N. Tomai je vidio razlog prestanka posebne hrvatske
krunidbe u promijenjenom nasljednom redu po kojem je posebna
hrvatska krunidba postala sporedne faktine vanosti; prema iiu
izostanak posebne hrvatske krunidbe ukazuje na injenicu da se
hrvatsko-ugarska dravna unija zajednikom krunidbenom zakletvom i
krunidbom transformirala u tjeniji savez Sredinom XIII.st. prestalo
je ponavljanje sveane krunidbe, ali krunidba nasljednika
prijestolja za ivota njegovog oca odrala se sve do dolaska
dinastije Habsburgovaca- krudndba za Arpadovia znaila je samo
afirmaciju njegovog statusa kao prijestolonasljednika ili mlaeg
kralja ili ak kao suvladara; za Anuvinaca i kraljeva iz raznih
dinastija, viekratna krunidba bila je uglavnom uvjetovana injenicom
da su postojali protukraljevi Kruniba je davala vladaru pravo da
bude legitimni vladar, uiva kraljevsku ast i dostojanstvi te da se
slui kraljevskim naslovom U svom vladarskom naslovu vladar je
nabrajao zemlje kojima je vladao kao kralj, kao nadvojvoda,
vojvoda, knez ili kao privatni vlasnik (dominus)- kada je Arpadovi
naslijedio kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske svoj dotadanji
kraljevski naslov Rex Ugarorum odnosno Pannoniorum odnosno
Hungariae proirio je ovako: Rex Hungariae, Dalmatiae atque
Chroatiae: iz ovog naslova oito je da kraljevska kancelarija nije
poistovjetila Ugarsku s Hrvatskom jer bi inae u naslovu stajalo
samo rex Hungariae (meutim, injenica je da su pojedini vladari,
obraajui se dravnim funkcionerima Dalmacije i Hrvatske ili
rjeavajui neka pitanja s podruja Dalmacije ili Hrvatske koritili u
svom vladarsko naslovu samo rex Hungariae; papa je takoer, obraajui
se ugarsko-hrvatskim kraljevima katkada koristio samo titulu kralja
Ugarske) Kraljevska kancelarija koristila je dvije forme
kraljevskog naslova i to: sveanu i obinu; u sveanoj formi nizala je
sve zemlje u kojima je vladar kraljevao odnosno vladao; U obinoj
formi kraljevska kancelarija je spomenula samo onu kraljevinu koja
je bila po rangu prva tj. ona zemlja kojom je vladarska kua
najprije zavladala kao kraljevinom ili koja je predstavljala najvei
teritorij, pa prema tome bila najjai oslonac kraljevskoj vlasti,
ili u kojoj se obavljala krunidba kralja, taj najvaniji akt za
priznavanje kraljevske vlasti vladaru- takva kraljevina se smatrala
caput njegova vladanja regnum meum kojim se kralj koristi u
ispravama ne moe se poistovjetiti s Ugarskom, jer taj izraz znai
kraljevo vladanje, a ne zemlju kojom neposredno vlada; regnum se u
konkretnim sluajevima ne odnosi na Ugarsku nego na kralja i njegovo
vladanje Hrvatski historiari su iznijeli argumente da je maarski
kralj tek krajem XI.st. bio prvi maarski kralj (Ladislav) koji je
zavladao podrujem od Drave do Gvozda (temeljei vladanje svojim
nasljednim pravom na dalmatinsko-hrvatsko prijestolje), da su
nasljednici tog kralja smatrali podruje od Drave do mora
jedinstvenim dravnim podrujem: Regnum Dalmatiae atque Chroatiae i
prema tome da je i teritorij izmeu Drave i Gvozda bio ukljuen u
pojam tog kraljevstva te da je otuda jasno zato Slavonija nije ula
u kraljevski naslov Zato se u kraljevskom naslovu zasebno spominju
Dalmaciju i Hvatska, ako su ove dvije zemlje bile jedinstveno
dravno podruje: sve do sredine XI.st. Dalmacija i Hrvatska su
odijeljena podruja- svaka od ovih zemalja imala je svoju
organizaciju dravne vlasti; Godine 1059. Prvi puta se spominju te
zemlje kao jedinstveno podruje, a takva praksa se onda nastavlja u
kasnijim ispravama- shvaanje Dalmacije i Hrvatske jedinstvenim
podrujem proizalo je iz stava vladara tih zemalja da je njegova
vlast (regnum) jedina i jedinstvena za oba podruja: takav stav se
odrao i onda kad kralj nije neposredno vladao tim zemljama nego
umjesto njega herceg ili ban; meutim, te zemlje su ipak imale svaka
za sebe svoju regionalnu i lokalnu rganizaciju vlasti te svoju
historiju postanka i razvoja kraljevske vlasti to je znailo da je
vladajui sloj u Hrvatskoj imao vlastiti feudalni poloaj, a graani
dalmatinskih gradova isto tako svoj zasebn feudalni status, teda su
vladari uspjeli kraljevati u tim zemljama razno doba i na razliit
nain- stoga se u klajevskom naslovu odvojeno pojavljuju, iako u
odnosu na ostale vladareve zemlje predstavljaju jedinstveno dravno
podruje (koje onda Arpadovii kraljem XII.st. poinju nazivati
Slavonijom- zemljom u kojoj ive Slaveni) Umjesto izraza Slavonija
ili itava Slavonija poeli su se povremeno u XIII.st. ponovno
javljati nazivi Dalmacija i Hrvatska, a u XIV.st. stalno, a uz njih
jo i naziv Slavonija koja je tada oznaavala podruje izmeu mora i
Gvozda, tj. Gvozda i Drave kada je kralj ovladao velmoama Hrvatske
(sredinom XIV.st.) tada se javlja ee samostalno i regnum Croatiae a
kada je kralj 1358.g. ponovno stekao kraljevsku vlast u Dalmaciji,
tada se javlja posebno i regum Dalmatiae tako da je herceg tog
jedinstvenog dravnog podruja uzeo u naslov sva tri regnuma pa je
njegov naslov glaso dux totius Sclauoniae, Croatiae et Dalmatiae;
kralj do 1527.g. nikada nije uzeo u svoj naslov Slavoniju iakos e
regnum Sclavoniae poinje spominjati u ispravama ve u
XIII.st.Skuptine: stvarno vrenje kraljevske vlasti u razdoblju od
XIII. Do XV.st. oituje se najveim dijelom u izdavanju darovnica,
potvrivanju raznih prava, dijeljenju povlastica i oslobaanju od
obveze na razna davanja u korist kralja ili njegovih funkcionera-
meutim ve u toku XIII.st. bitno se smanjio broj darovnica;
kraljevska vlast se osjeala jo u vrenju vrhovne sudske vlasti u
kraljevini Ugarskoj odravale su se skuptine jedanput godinje na
temelju Zlatne bule iz 1222.g. u Szekestehervaru, a kasnije i u
drugim mjestima- u drugoj polovici XIII.st. one su se poele
nazivati congregatio generalis; takve skuptine odravale su se i u
Hrvatskoj (odsutnog kralja zamjejivao je u Kraljevini Ugarskoj
palatin, a u kraljevini Dalmaciji i Hrvatskoj ban); te su se
skuptine odravale na osnovu odredbe Zlatne bule po kojoj je kralj
bio duan odravati takve skuptine s ciljem da tamo slua i rijeava
tube sudionici skuptina: (po kraljevom dekretu)- Dekretom iz
1235.g. kralj odreuje da kraljevi servijenti mogu, a crkveni
prelati moraju sudjelovati u skuptinama; u dekretu iz 1267.g. kralj
odreuje da svaka upanija mora poslati na skuptinu dva ili tri
nobila (nobili- novi naziv za kraljeve servijente); dekretom iz
1291.g. kralj zahtijeva da skuptinama moraju prisustvovati svi
baroni (nadbiskupi, biskupi, palatin, ban, dvorski sudac i upani) i
nobili kralj odnosno njegov namjesnik je na tim skuptinama sudei
prema Zlatnoj buli iz 1222.g. sluao i rjeavao sporove- te su se
skuptine odravale radi toga da bi oni koji su bili povrijeeni u
svojim pravima mogli bez straha podnijeti tubu protiv povreditelja
kralj, odnosno njegovi namjesnici- palatin i ban- su na tim
skuptinama u svari raspravljali o stanju u dravi, sluali pritube i
albe protiv funkcionera, potvrivali iznova prava povrijeenih,
izdavalidokumente o pravima itavog drutvenog sloja, pojedinih
drutvenih zajednicapa i pojedinaca koji su bili ugroeni ili su
mogli biti ugroeni u svojim pravima na veini takvih skuptina ralj
je potvrivao ili proirivao prava nobilima, na jednom ak i Kumancima
(1278.g.)- ovaj vid skuptine nije odgovarao ni baronima, a ni
kralju pa nije udo da je kralj Robert prekinuo praksom odravanja
takvih skuptina; ipak, te su se skuptine kasnije opet odravale ali
vrlo rijetko dok se nisu pretvorile u redovite staleke skuptine
(sabore)Vojska i kralj:
kraljeva vlast se nadalje manifestirala u vrenju funkcije
vrhovnog vojnog zapovjednika za Trpimirovie razlikovala se opa
naodna vojska (koja se dizala onda kada je neprijatelj navalio na
kraljevinu) od one vojne sile koja se stalno nalazila uz kralja
(klajeva pratnja ili druina, odosno kraljeva vojska), koja je ila u
borbu tamo gdje je kralj zahtijevao Arpadovii su u XII.st.
prihvatili organizaciju vojne sile u Kaljevstvu Hrvatske i
Dalmacije onakvu kakvom su je nali; nastojali su takoer propisima
regulirati opu narodnu vojsku i svoju vojsku; u opu narodnu vojsku
su ulazili na poziv kralja svi mukarci sposobni nositi oruje- ona
je bila predviena samo za obrambeni rat (vojna obveza ovih mukaraca
je bila osobna, obavezna i besplatna); iz jedne odredbe iz 1298.g.
saznajemo da u sluaju kada postoje dva brata samo je jedan obvezan
ii u rat; ta je opa vojska bila vie sastavljena od lake konjice
nego pjeadije Kraljevska vojska za Arpadovia bila je sastavljena od
funkcionera kraljevog aparata i njihovih vojnika, jobagiona utvrda,
servijenata kralja, predijalaca i jobagiona crkvenih i svjetovnih
vlastelina, vazala vojnika gradova i privilegiranih opina te
plaenika; funkcioneri kraljevog aparata (palatin, ban dvroski
sudac, tavernik, upan i dr...) bili su duni zajedno sa svojim
vojnicima izvriti vojnu obavezu, i to, ako su imali na svojim
gospodarstvima emancipirane slobodnjake od kojih su mogli primiti
konje i sabrati sto zlatnika bili su duni poslati u vojsku jednog
oklopljenog vojnika na svoj raun, a ako su mogli sabrati samo 40
zlatnika, bili u duni poslati jednog lako oboruanog vojnika
Jobagioni kraljevih utvrda predtavljali su osnovicu kraljeve
vojske; oni su ivjeli na svojim imanjima oko kraljvih utvrda te su
bili spremni svakog asa da uu u borbu kao vojnici- to im je bila
jedina obaveza; jobgione je vodio u ratu njihov upan Servijenti
kralja dobili su vojnu obvezu 1222.g. Zlatnom bulom; oni su bili
duni ii u borbu ako je neprijatelj navalio na Kraljevstvo; ako je
kralj htio vojsku izvesti izvan granica Kraljevstva servijenti su
bili duni slijediti kralja samo na njegov troak; dekretom iz
1231.g. servijenti su bili oproteni od obaveze ratovati za kralja
izvan granica Kraljevstva; dekretom iz 1267.g. bilo je servijentima
omogueno da ratuju zajedno s kraljem izvan granica Kraljevstva po
svom nahoenju ili na troak kralja kao plaenici; dekretom iz 1291.g.
je vojna obaveza servijenta unutar granica Kraljevstva postojala ne
samo za sluaj obrane od vanjskih neprijatelja koji su preli
granicu, ve i za sluaj ako se neki dio Kraljevstva elio odvojiti od
kraljeve vlasti- istim dekretom servijentima je dato pravo da bez
kralja i bez novca nemaju nikakvu vojnu obvezu ui u vojsku bilo
kojeg barona, bez obzira na prisilu ili poziv zbog dogaaja ili
poslova Kraljevstva unutar ili izvan Kraljevstva (kralj je ovom
odlukom pokuao sprijeiti servijente da vojuju pod baronima jer su
baroni tada vladali gotovo kao samostalni vladari na svojim
vlastelinstvima); ipak, ta jeodredba zamijenjena na podruku
Dalmacije i Hrvatske banovim privilegijem kojim se servijentima
dozvoljavalo da vojuju pod zastavom barona kojeg su sami odabrali
Crkveni i svjetovni vlastelini bili su takoer duni vojevati pod
kraljevim zapovjednitvom- ako su imali svoje predijalce i
jobagijone bili su duni i njih uvrstiti u bojne redove; predijalci
i jobagijoni su u to vrijeme bili u stvari vojnici koji su proizali
iz raznih drutvenih slojeva, koji su preuzimali vojnu obvezu u
korist crkve, samostana i pojedinih svjetovnih vlastelina Vazali su
bili oni vlastelini koji su stekli vlastelinstvo kraljevom
darovnicom uz obavezu da pruaju kralju vojnu pomo u odreenom obliku
i obumu ad to zatrai kralj Gradovi i privilegirane opine bili su
takoer duni davati odreenu vojnu pomo kralju- ona se sastojala ili
u slanju odreenog broja naoruanih vojnika ili u izradi odreene
koliine materijala koji je bio potreban za ratovanje ili u
opskrbljivanju vojske hranom ili pak osiguravanjem vojnika
prenoitem Plaenici (stipendiarii) su bili vojnici koji su vrili
vojnu slubu na troak kralja; dekretom iz 1231.g. bili su zadueni da
ratuju uz kralja i izvan granica Kraljevstva Kralj je znatan broj
jobagijona uzvisio na poloaj servijenata kralja pa jei tvravni
sistem slabio- propao je sistem kraljevskih upanija i znatno oteen
sistem kraljevih utvrda, a time je otpao znatan broj vojnika i
zapovjednika Anuvinci, im su naslijedili Arpadovie i im im se
pokazala prilika, odmah su pokuali obnoviti vojnu silu kraljeve
vojske; stoga su pokuali obnoviti stare upanije i osnovati novu
vojnu organizaciju koja e se temeljiti ponovno na utvrdama sada na
elu s katelanima, koji bi bili odgovorni samo kralju neposredno;
isto tako su pokuali reforimirati sistem prihoda uvodei jedinstveni
porez da bi na taj nain osigurali materijalnu osnovu za uzdravanje
kraljeve vojske ; na alost, to nisu dugorono uspjeli Kralj Karlo
Robert pokuao je s jo jednim sredstvom: raunao je na razvijanje
tatine posebno crkvenih i svjetovnih velikaa koji su mu zadavali
toliko potekoa u ostvarivanju svog prava vladanja- dozvolio im je
da svoje ljude vode u rat pod vlastitim vojnim znakom (zastavom
koja je bila ukraena grbom koji je kralj odobravao); meutim,
zastavu su mogli koristiti samo oni velikai koji su imali vei broj
svojih vojnika; tako je princip banderija bio prihvaen, a kralj je
postigao takmienje meu velikaima oko toga tko je jai i ugledniji pa
je tako oslabio one najjae velikae, a sebi osigurao vrhovno vojno
zapovjesnitvo Da bi osigurao materijalnu osnovu, nasljednik kralja
Krala Roberta, Ljudevit, obnovio je pravo na desetinu prelata i
drugih crkvenih funkcionera s namjerom da im potpomogne u sluaju da
ju ne uzmognu utjerati od svojih podlonika, a s druge strane uveo
je devetinu kao opu obavezu svih podlonika koji su se bavili
poljoprivredom i vinogradarstvom u korist vlastelina, uz odredbu da
ju vlastelin ne moe ni smanjiti ni ukinuti- desetina je postala kod
crkvenih, a devetina je morala postati kod svjetovnih vlastelina
temelj za utvrivanje broja konjanika koje je vlastelin bio obavezan
osigurati za potrebe obrane zemlje; no, u Kraljevstvu Dalmacije i
Hr. devetina nije uvedena usprkos kraljevoj odredbi Tek 1435.g.
dekretom, nakon to su najjai velikai bili znatno oslabljeni to
meusobnim borbama, to borbom protiv kraljevih eta i njiovih
saveznika kralj je konano uspio ostvariti takav banderijalni sistem
koji je odgovarao i njemu i novoformirajuim staleima u Kraljevini
Ugarskoj i Kraljevini Dalmaciji i HrvatskojKraljevski banderij
Banderijalni sistem sastojao se u vojnoj sili koja je bila
organizirana po banderijima, i to: 1. Kraljevski banderij, 2.
Banderij kraljevih funkcionera, 3. Banderij prelata i crkvenih
korporacija, 4. Banderij barona, 5. Banderij upanija, 6. Banderij
kraljevskih slobodnih gradova, 7. Banderij privilegiranih kotara 1.
Dunost kraljevskih banderija sastojala se u obvezi da dobije
invaziju i uniti neprijatelja; kalj je mogao pozvati u pomo ostale
banderije tek kada je bilo oito da sa svojim banderijima ne moe
obraniti zemlju od invazije; kraljevski banderij sastojao se od
jedne tisue konjanika 2. Banderiji palatina, bana, dvorskog suca,
tavernika, i upana vojevali su zajedno s kraljem (pod kraljevim
stijegom); u kraljevoj vojsci na bojnom polju desno krilo bilo je
pod zapovjednitvom bana Hrvatske, a lijevo erdeljskog vojvode;
temelj njihovog banderija nisu bili vie njihovi posjedi, nego
dunost kraljeve blagajne da ih uzdrava; njihovi banderiji bili su
sastavljeni ne samo od njihovih vojnika, ve i od njihvih kmetova-
tako su ti funkcioneri drali banderije ne samo iz osnova svoje
slube ve i iz temelja svojih zemljinih posjeda; nakon bitke na
Mohakom polju, svi ti banderiji su propali osim banovog 3. Ve za
vrijeme Arpadovia formirala se institucija predijalista radi zatite
crkvenih utvrda i imanja; osnov baderijalne obaveze prelata,
kaptola i samostana temeljio se na ubirnju desetine te na visini
dohodakakao i na broju njihovih podlonika; crkveni banderiji su
bili prvi po redu pozivani u pomo kraljevom banderiju ako ovaj sam
nije mogao svladati neprijatelja; kasnije je bilo opatima i
lanovima kaptola te samostana koji nisu imali banderij dozvoljeno
da umjesto njih poe u borbu po jedan konjanik 4. banderij
svjetovnih velikaa koje je kralj jo prije uvoenja banderijalnog
sustava odlikovao povlasticom da u ratu njihovi ratnici vojuju pod
vlastitim zapovjednikom i pod vlastitom zastavom; u poetnoj fazi
banderijalnog sistema banderij je mogao drati svaki onaj koji je
mogao dati pedeset konjanika; dekret iz 1492.g. utvrdio je da se
jedan banderij sastoji od 400 konjanika; u kasnijoj fazi razvoja
razlika izmeu banderijskog barona i plemia sastojala se u stvari
samo u tome to je banderijalni baron vojevao svojim konjanicima pod
svojom zastavom, a plemii su vojevai pod zastavom njihove upanije
5. Svaki baron, nobilis i duhovnik koji nije imao pravo na crkvenu
desetinu, a nije imao ni svoj banderij, duan je na svakih 33
(kasnije 20!) kmetova dati jednog dobro oboruanog konjanika (otuda
naziv husara za lako oboruanog konjanika, husz je na maarski
dvadeset)- ta vojska je inila portalnuj miliciju; vailo je pravilo
da nobilli vre konjaniku, a kmetovi pjeadijsku slubu; dekretom iz
1454.g. bilo je odreeno da se portalna milicija treba sastojati od
dvije treine konjanika i jedne treine pjeaka; no, ve dekretom iz
1595.g. upanijski banderij bue sastavljen od konjanika i pjeaka
podjednako 6. Slobodni kraljevski gradovi su imali svoj banderij
ako su bili povlateni od kralja (vlastita zastavai grb); ako su
imali na upanijskom zemljitu svoje posjede s kmetovima, bili su
duni dati ratnika u upanijski banderij prema borju kmetova kao i
ostali u upaniji 7. Jacizi, Kumani, Szeklyeri i Sasi su imali
povlateni poloaj, a time i svoje trupe pod vojim zastavom i svojim
zapovjednitvom; Kralj je jedini mogao pozvati na oruje
Povreda vojne obveze bila je kanjena kao izdaja (infidelitas) i
to najstroim kaznama Svaki ratnik je imao pravo na ratni plijen to
je kralj koristio kako bi zainteresirao svakog sudionika u ratu-
zarobljenike je mogao prodati, darovati (osim za istaknute
neprijatelje koji su pripadali kralju ali uz naknadu!) Poslije
sklopljenog mira u Zadru 1358.g. kralj je organizirao flotu koju je
ve Bela IV. Pokuao organizirati- tako se javlja funkcija vrhovnog
zapovjednika floteKralj i Crkva Crkveni dostojanstveici su u dravi
lenskog tipa predstavljali veleposjednike i velikae Apostolska
legacija bila je osnov vrhovnog patronatskog prava- na osnovu ovog
prava kralj je bio ovlaten osnivati nadbiskupije, biskupije,
samostane, imenovati njihove starjeine, davati zemljita i razne
prihode za njihovo uzdravanje, fiskirati obaveze klera i laika
Sveenstvo i imovina crkve stajali su pod kraljevom zatitom Crkevni
sinodi- mjeovite skuptine crkvenih i dravnih dostojanstvenika u
kojima su se rjeavali i crkveni i dravni problemi; sinodi su u
XII.st. bili ovlateni vriti i sudsku funkciju Sveenici se u doba
Kolomana jo nisu smatrali nobilima ali su bili oproteni od poreza
Kralj se u XII.st. odrekao investiture, no njegovi nasljednici nisu
potivali tu odredbu; ipak, u XIII.st. Crkva je pobijedila pa je
vaio izbor dostojanstvenika prema kanonskom pravu-kralju je ipak
ostalo da ga se obavijesti prije izbora te da potvrdi izabranog Na
temelju vrhovnog patronatskog prava razvio se doskora jus spolil,
tj. pravo kralja da ubire prihode vakantnih biskupija, no i to
pravo nestaje krajem XIII.st. Tek u XV.st. jaanjem kraljeve vlasti
vladar je uspio uvesti placetum regium, tj. svoje pravo da odobri
ili neodobri prije promulgacije papinsku bulu, dekret ili presudub.
Mlai kralj (prestolonaslaljednik) i herceg- Ve od samog poetka
vladanja Arpadovia zapaa se praksa da povremeno umjesto kralja
kraljevsku vlast vri netko iz kraljeve obitelji bilo kao mlai kralj
bilo kao herceg- prvi primjer je Almo za vrijeme Ladislava;
Koloman- njegov si Stjepan vladao je Dalmacijom i Hrvatskom kao
kalj, iako je njegov otac Koloman bio okrunjeni kralj tih zemalja;
Bela III.- njegov sin Emerik; Andrija II.- din Bela IV. Okrunjen za
mlaeg kralja i hercega Dalmacije i Hrvatske; Bela IV.- sin Stjepan
okrunjen za mlaeg kralja, a neto kasnije imenovam hercegom
Dalmacije i Hrvatske (tada pod nazivom itave Slavonije)
Poslije Stjepana Dlamacijom i Hrvatskom hercezi su vladali
neposredno samo povremeno, a veinom posredno putem bana
Institucija hercega bila je poznata u Kraljevini i prije dolaska
Arpadovia, ali ne i ustanova mlaeg kralja- moe se tvrditi da je u
XIII.st. vailo pravilo da mlai kralj bude ujedno i hercegom
Dalmacije i Hrvatske, no dinastija je ve u drugoj polovici XIII.st.
napustila instituciju mlaeg kralja Institucija posebnog vladara
(mlaeg kralja ili hercega) u Dalmaciji i Hrvatskoj u stvari je
proizala iz ranijeg shvaanja da je drava vlasnitvo vladara,
shvaanje koje je bilo karakteristino za feudalnu dravu
patrimonijalnog tipa; ipak, ova se institucija odrala neko vrijeme
i u lenskoj dravi (ugl. samo u XIII.st.) iako krlaj nije bio u
mogunosti da vlada kao gospodar na svojoj zemlji i premda su mnogi
vlastelini vladali kao da kralj nije postojao
U predjelima u kojima kralj nije stvarno vladao on nije mogao
postavljati hercege- u pprvoj polovini XIV.st. kralj nije uope
vladao u Krlajevini Dalmacije i Hrvatske juno od Gvozda jer su tu
vladali Nelipii, Kurjakovii, Bribirci, a u veini dalmatinskih
gradova Mletaka Republika
Kralj je jedino vladao knezovima Frankapanima , ali i oni su
bili vazali Meltake Republike Ni u Slavoniji nije kralj bio pravi
gospodar jer tu su u stvari vladali Gisingovci i Babonii- tako je
razumljivo da kralj u prvoj polovini XIV.st. nije uopw postavljao
hercega u Kraljevini
im su stvoreni uvjeti da se kraljeva odluka mogla barem u jekim
pitanjima izvriti kralj je postavljao hercega (tako su postojali
hercezi u vremenu od 1350.g. do 1376.g., i to uz prekid)
Hercezima su postajali u pravilu kraljevi sinovi ili najblii
roaci, samo iznimno netko izvan kraljeve dinastije
Herceg je esto koristio u svom naslovu umjesto naziva zemalja
Hrvatska i Dalmacija izraz Slavonija ili itava Slavonija
U drugoj polovini XIV.st. hercegov naslov je glasio: totius
Sclauoniae, Croatie et Dalmatie dux
Posljednji herceg u XIV.st. je mijenjao svoj naslov iz herceg
Slavonije u herceg Hrvatske i Dalmacije- izgleda da je taj herceg
ponovno poistovjetio izraz Slavonija s izrazom Dalmacija i
Hrvatska, kao to je to bio obiaj u XIII.st.
Hercegova vlast bila je gotovo identina kraljevoj- sude prema
vrelima izgleda da su hercegova prava darivanja zemlje bila ipak
ograniena i to vjerojatno na zemlje koje supripadale neposredno
hercegu, dok je kraljevske zelje mogao darivati samo uz suglasnost
kralja; sudska vlast je liila onoj kralja i po nadlenosti i po
nainu suenja; hercezi su nadalje postavljali banove, potvrivali
njihove isprave o davanju privilegija, vodili vojsku hercegovine i
ubirali prihode hercegovine, a prihode su imali na hercekim
imanjima (itava upanija, pojedine utvrde sa svojim pripadajuim
zemljitem i ljudima); hercezi su imali svoj dvor, dvorski aparat i
kovali su novac; ipak, osnos izmeu hercega i kralja bio je
hijearhijski odnos- odnos izmeu kralja i hercega zasnivao se na
feudalnoj fidelitas Poloaj mlaeg kralja razlikovao se od poloaja
hercega- mlai kralj je vrio kraljevskiu vlast kao
prijestolonasljednik neposredno i nezavisno od kralja i to izgleda
neogranieno; svoju funkciju sticao je mlai kralj na osnovu kraljeve
ordinacije kojom mu priznaje pravo nasljedstva; no, odnos izmeu
kralja i mlaeg kralja je bio slian onomu kralja i hercega-
fidelitas koji se katkada i pismeno zasnivao; ipak, poloaj mlaeg
kralja bio je posve samostalan jer je meusobne razmirice izmeu
kralja i mlaeg kralja rjeavao arbitrani sudc. Kraljev aparat Aparat
kalja ili hercega nije bio ni ugarskini hrvatski ni erdeljski ve
samo kraljevski odnosno herceki- stoga je u uniji drava od kojih je
jedna bila Krlajevstvo Dalmacije i Hrvatske, a druga Kraljevstvo
Ugarske organizacija dravne vlasti bila zasebna za jedno
krlajevstvo i zasebna za drugo, ali kalj je vladao u obje drave
svojim aparatom tako da je taj aparat bio sastavni dio organizacije
vlasti svake drave posebno
Kraljev aparat se sastojao od ljedeih kraljevih funkcionera:
palatin, ban, sudac, personal, tavernik, rizniar i kancelar
Pored ovog kraljevg aparata u svakoj dravi postojala je
teritorijalna organizacija vlasti svakog pojedinog kraljevstva- ova
se sastojala od vlastelinstava. upanija i gradova
Kaljevi funkcioneri vrili su kraljvsku vlast u onom opsegu koji
je bio mogu obzirom na faktinu vlast koju su vrili crkveni i
svjetovni vlastelini
01. Palatin maarski palatin nadorispan (na dvoru upan) znai
dorski upan; isprva je bio upravitelj kraljeva dvora t sudac
udvornika na kraljevom dvoru (do kraja XI.st.); kasnije mu je kralj
povjerio sudovanje za sluaj svoje sprijeenosti ili odsutnosti- u
toku XII.st., nakon to su, od kralja Kolomana bili ovlateni crkveni
sinodi da sude, prestali suditi, kralj je povjerio njihovo
sudovanje palatinu, koji je tu sudbenost vrio u sudskim skuptinama
na teritoriju kraljevskih upanija (ok, glupa reenica.); prema
Zlatnoj buli, kralj je za sluaj svoje odsutnosti ovlastio palatina
da umjesto njega odrava godinju skuptinu u Szekesfehervaru
(izgovara se otprilike Sikeferhirvar -.-) te mu je ujedno dao pravo
suditi u svim stvarima zadravi za sebe samo donoenje presude kod
koje je kazna bila smrtna ili glasila na konifskaciju imovineNakon
to je sistem stare kraljevske upanije bio zamijenjen sistemom
plemike upanije, kralj je i nadalje ostavio palatina da vri
sudovanje u sudskim skuptinama po upanijama- ba ta djelatnost
palatina postala je osnovna njegova djelatnost sve do 1486.g. kada
su bile ukinute te palatinske sudske skuptine na kojima se sudilo u
kaznenim i civilnim predmetima
1439.g. kraljev dekret- palatin se vraa na kraljev dvor i
povjerava mu suenje u svim sporovima izmeu kralja i dravljana bez
obzira kojem su kraljevstvu pripadali- tada je palatin postao
predsjednik kraljevskog sudita za rjeavanje takvih sporova02.
Dvorski sudac dok je jo palatin bio na dvoru, dvorski sudac mu je
pomagao u suenju; kad je palatin napustio dvor kako bi sudio izvan
dvora po upanijama, njegovu funkciju u kraljevskoj kuriji kralj je
povjerio dvorskom sucuPrema Zlatnoj buli, dvorski sudac je mogao
suditi svakome i u svakoj parnici koja je zapoeta na tom suditu;
dvorski sudac je bio stalni zastupnik kralja; on je predstavljao
redovnu prisutnost kralja na suditu; u XIV.st. on donosi presude u
svim vanijim civilnim i kaznenim predmetima- njegove presude mogle
su glasiti i na smrt; najveim dijelom je sudio u sporovima zbog
nekretnina iji je osnov bio defectus seminis (sluaj kada feudalac
ostane bez nasljednika- tada njegova zemlja postaje vlasnitvo
kralja), rjeavao albe protiv presuda sudova ban, erdeljskog vojvode
te suda asti
Dvorski sudac nije bio dakle sudac maarske drave nego vrilac
sudske vlasti kralja, koji je bio vladar ne smao Kraljevstva
Ugarske ve i Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske, i kao takav imao je
onoliko sudske vlasti koli