Sveuilite u ZadruOdjel za arheologiju
BENEDIKTINSKI SAMOSTAN SVETOG MIHOVILA U RUDINAMAseminarski rad iz kolegijaNacionalna arheologija razvijenog i kasnog srednjeg vijeka
Mentor: doc. dr. sc. Karla Gusar U Zadru, 30. svibnja 2015.SADRAJ
1. UVOD.................................................................................................................................12. O SAMOSTANU................................................................................................................23. HISTORIJAT ISTRAIVANJA.........................................................................................24. ARHEOLOKE SPOZNAJE O SAMOSTANU................................................................35. FRESKE...............................................................................................................................76. ARHITEKTONSKA SKULPTURA...................................................................................77. KAMENE KONZOLE.........................................................................................................88. SITNI NALAZI.................................................................................................................108.1. KERAMIKA8.1.1. PENJACI8.1.2. GOTIKE KERAMIKE AE8.2. PAPINSKE BULE8.3. NOVAC8.4. OKOVI UGLOVA KORICA (NAUGLICE)9. ZAKLJUAK....................................................................................................................1910. POPIS LITERATURE.......................................................................................................20
1. 2. UVOD
Srednjovjekovni lokalitet, benediktinski samostan svetog Mihovila smjestio se u centru Slavonije, pod padinom Psunja u blizini Poege. Samostan je izgraen na gradini, iji je strateki povoljan poloaj prepoznat jo u prapovijesno doba, to se vidi iz pronaenih tragova ivota od prapovijesti, preko antike sve do danas. Osim injenice da se radi o gradini, takoer je i prirodno okruenje bio bitan faktor za nastanjivanje toga podruja. Naime lokalitet je okruen bogatim umama i livadama koje su u ono vrijeme bile bitne za preivljavanje i napredak te je u 18. st. dobio naziv ''Rudina'' to oznaava prostor zarasao tratinom.
3. O SAMOSTANU
Samostanski kompleks svetog Mihovila u Rudinama jedan je od jedinstvenih primjera srednjovjekovne graevine u sjevernoj Hrvatskoj. Na njemu se moe vidjeti stilski izriaj romanike, ali i gotike nadogradnje. Ne moe se tono odrediti datum nastanka benediktinske opatije Rudina, ili bilo kakva graevina religiozne funkcije na tom lokalitetu. Mogue je da je ve u vrijeme Justinijana, kada se poinju izgraivati crkve i graevine sline funkcije, na ovom mjestu nastala neka vrsta samostana ili opatije. Kao to je ve prethodno reeno, prvi spomen opatije datiran je u 13. st, te ima tu funkciju sve to 15. st. Susjedno ovoj opatiji nalazile su se jo i Zagrebaka te Peuka biskupija, koje su graniile sa ovom. Arhitektonske poveznice samostanu mogu se nai van granica Hrvatske, pa se ova graevina moe usporediti sa benediktinskim samostanom u Samogyvaru ili samostanskom kompleksu Kolozsmonostor u Erdelju. S obzirom na izuzetnost graevine same, ali i crkvenog namjetaja koji ju obogauje, majstori koji su radili na izgradnji vjerojatno su potjecali iz prijestolnica visoke kulture.[footnoteRef:1] [1: . TOMII, 2014, 33-34.]
4. HISTORIJAT ISTRAIVANJA
Nastariji spomen prostora na kojem se nalazio samostan svetog Mihovila jest iz godine 1210. kada je zabiljeena donacija zemlje vitekom redu templara, a kasnije se kroz povijest spominju biskupi koji su tu stolovali te patronati te opatije. Samostan je zabiljeen i u 18. st., tako to je unesen u Jozefinski katastar kao opatija odmah do lokaliteta Kremenacz.[footnoteRef:2] Prouavanje i dokumetiranje ostataka samostana poinje poetkom 20. st., kada 1907. god. Gjuro paniek spominje prastaru opatiju sv. Mihajla poznatu pod imenom Rudin te ukazuje na problem iskoritavanja kamena sruenog samostana za izgradnju okolnih kua. Godinu dana ranije, materijal sa tog lokaliteta dokumentirao je Julije Kempf te je jedan dio prenio i u poeki muzej, za ije je otvaranje on i zasluan. Do prvih sustavnih arheolokih istraivanja dolazi krajem 20. st, u trajanju od 3 godine, ali su provedena i probna istraivanja 1980. god. pod vodstvom muzeja Poeke kotline.[footnoteRef:3] Do novih arheolokih spoznaja o tom lokalitetu dolazi poetkom 21. st., u razdoblju od 2001. do 2003. god. temeljem istraivanja koje provode Institut za arheologiju u Zagrebu u suradnji sa Gradskim muzejom u Poegi. Prilikom prvog istraivanja dokumentirani su i pohranjeni otprije poznati podatci te provedena antropoloka ispitivanja. Godinu dana kasnije provela su se samo povrna istraivanja lokaliteta, a tek 2003. godine dolazi do pravih arheolokih istraivanja, i to istonog djela crkve.[footnoteRef:4] [2: D. SOKA-TIMAC, 1997, 11. ] [3: . PANIEK, 2013,, 167.] [4: . TOMII, 2013, 27.]
5. ARHEOLOKE SPOZNAJE O SAMOSTANU
Zapoevi prva istraivanja 1980. god. na lokalitetu Rudine pronaeni su temelji jednobrodne longitudinalne crkvice koja je sa istone strane imala polukrunu apsidu unutar koje je pronaena zidana grobnica sa vie pokojnika (Slika 1). Pronaeni su metalni avli kojima su se zatvarali drveni lijesovi u koje su se polagali pokojnici. Lijesovi su se zatim stavljali u grobove poredane u redove. Definirana su dva kontrafora, a potvreno je i postojanje bavastog svoda. Unutar tlocrta crkvice pronaeno je mnotvo arheolokog materijala koje se moe pripisati ne samo benediktincima koji su stanovali u tom samostanu, ve je tu naeno i materijala iz doba antike (rimske opeke), materijala drugih kultura srednjeg vijeka (bjelobrdski nakit). Ova jednobrodna crkvica se po obiljejima arhitekture moe datirati u ranu romaniku, a u Hrvatskoj se moe nai jo slinih graevina koje se mogu uzeti kao analogija ovoj (crkva sv. Ilije iz Meraja u Vinkovcima iz poetka 12. st.).[footnoteRef:5] [5: D. SOKA-TIMAC, 2013, 1-4.]
Slika 1. Tlocrt jednobrodne crkvice ( D. SOKA-TIMAC, 2013, 3)
Godine 1986. nastavljaju se istraivanja na lokalitetu te je uokolo crkve pronaeno groblje sa kamenim zidanim grobnicama na istonom i sjevernom djelu objekta. Posebno bitan nalaz jest natpis na kamenu, "BRAT IAN", koji je u Muzej dopremljen 1956. god. ali se pretpostavlja da je izvorno doneen sa tog groblja (Slika 2). Radi se o nadgrobnom kamenom spomeniku na kojem je prepoznat natpis na latinici, koji je ujedno i prvi hrvatski natpis u povijesti pisan na latinici.[footnoteRef:6] [6: D. SOKA-TIMAC, 2013, 5.]
Slika 2. Nadgrobni natpis "BRAT IAN" (D. SOKA-TIMAC, 1997, 109.)
Istovremeno sa istraivanjima crkvice 1986. god. otkrivena je i opatijska crkva svetog Mihovila, odnosno temelji itavog samostanskog kompleksa (Slika 3). Izgled samostana svodi se na uobiajenu bazilikarnu graevinu sa tri broda, odnosno tri polukrune apside te svetitem unutar svake od njih. Svaki je brod imao i svoj ulaz iz trodjelnog predvorja u kojem su postojala i dva zvonika, sa svake strane ulaza po jedan. Brodovi su bili odjeljeni stupovima, tri para po sredini. Zidovi unutar graevine bili su preslikani freskama, dok je pod bio poploan kamenom sa reljefnim prikazima.[footnoteRef:7] Pronaena je i velika zidana grobnica napravljena od kamenih blokova unutar koje je pronaen kostur muke osobe. Preko njega bio je poloen kamen na koje se mogu raspoznati prikazi ribe koji su najee povezivani sa kranstvom, a vjerojatno je pripadao sarkofagu iz doba antike (3. 4. st.).[footnoteRef:8] [7: D. SOKA-TIMAC, 1997, 21.] [8: D. SOKA-TIMAC, 2013, 4.]
Sa sjeveroistone strane bazilike pronaena je pravokutna prostorija, najvjerojatnije sakristija iji su zidovi bili ukraeni freskama. Odmah do sakristije nalazila se jo jedna pravokutna prostorija unutar koje su pronaene i dvije grobnice. Osim tih prostorija, uz crkvu je bila spojena sa june strane prostorija sa polukrunom apsidom na istok, unutar koje su identificirani ostatci gotikog i romanikog oltara te polukruna klupa uz samu apsidu. U sreditu svetita nalazila se i redovnika grobnica.[footnoteRef:9] Samostanski kompleks je osim graevina imao i dvorite koje je locirano sjeverno od crkve. Pronaeni su ogradni zidovi tog dvorita oko kojega se protezao i trijem, a unutar njega tragovi graevina kao to su cisterna za vodu, bunar, kamene instalacije kroz koje je prolazila voda i slino. Kroz dvorite je prolazio i hodnik, uz kojeg su pronaene zidane grobnice, a sa sjeverne strane zidova samostana pronaene su prostorije koje se identificiraju kao blagavaonice, kuhinje, samostanske kapele i prostori razliitih funkcija. [footnoteRef:10] [9: D. SOKA-TIMAC, 2013, 7-8.] [10: D. SOKA-TIMAC, 2013, 12-14.]
Slika 3. Tlocrt benediktinske opatije Rudina (D. SOKA-TIMAC, 1997, 27.)
6. FRESKEUnutar crkve i sakristije su pronaene freske koje prvi spominje uro Szabo 1906. godine te navodi kako su njihove boje bile jasne i svijetle te su bili prikazani ljudi odjeveni u srednjovjekovno ruho, a jedan je pruao malu crkvu. Na freskama se, unato ouvanosti u fragmentima, i danas mogu prepoznati neki od motiva romb, ljiljan, kvadratna polja crvene i plave boje obrubljene bijelim linijama, a na jednom fragmentu buke vidljiva je freska s motivom ljudske ruke. Unutar crkve je pronaen jo jedan dio freske s prikazom ruke, odnosno dijela ruke lakta i rane na tijelu to upuuje na ciklus muka Kristovih (Slika 4).[footnoteRef:11] [11: L. IVANEVI-PANIEK, 1997, 25-26.]
Slika 4. Fragment freske s prikazom dijela lakta i rane (D. SOKA-TIMAC, 2013, 6)6. ARHITEKTONSKA SKULPTURASkulptura u romanici je redovito vezana uz arhitekturu te ju s obzirom na funkciju moemo podijeliti u nekoliko skupina. Tipian romaniki ukras su slijepe arkade, vjerojatno smjetene ispod krovnog vijenca, zatim slijepe arkade i tzv. dijamant ukras koji je je vjerojatno bio u funkciji ukrasne grede, a upravo na Rudini su pronaene tri razliite veliine takvog ukrasa (Slika 5). Jedan od ukrasa predstavlja i floralni ukras s motivom palmete koji je na Rudini bio u funkciji ukrasa na bazi stupa te je ukraavao dvije bone strane baze.[footnoteRef:12] [12: L. IVANEVI-PANIEK, 1997, 26.]
Jedan od estih ikonografskih prikaza su i zoomorfni simboli te je na Rudini najei motiv ovna koji zapravo simbolizira Isusa Krista kao predvodnika stada. Jo jedan od najeih prikaza je temeljni simbol kranstva, znak kria. Jedan je prikaz otkriven kao podloga na kojoj je umjetniki oblikovan. Sam kri je oblikovan kao procesijski kri s pet prutia s trolisnim zavrecima te zaobljenim zavretkom na donjem kraju kria gdje je naznaena i ptica.(Slika 6)[footnoteRef:13] [13: L. IVANEVI-PANIEK, 1997, 26-28.]
Slike 5 i 6. Na prvoj slici je prikaz tzv. dijamant ukras dok druga slika sadri prikaz procesijskog kria (http://www.bastina-slavonija.info/TematskeCjeline.aspx?id=328, 17. svibnja 2015.)7. KAMENE KONZOLEOno to ovaj lokalitet ini izuzetnim jesu jedinstveni primjeri arhitektonske plastike koji ine specifino umjetniko ostvarenje uvjetovano vremenom, mjestom i kulturnim prostorom sredine u kojoj je nastala. Sama svrha skulpture u srednjem vijeku je uloga pouavanja, a najbitniji i najosobniji prikaz je antropomorfni prikaz, odnosno reljefno obraeni motivi ljudskih figura i ljudskih lica. Veina antropomorfne skulpture je pronaena u dijelu romanike crkve gdje se nalaze tri apside te je ukupno pronaeno esnaest kamenih konzola (Slika 7) s antropomorfnim prikazom, od kojih posebnu cjelinu ini trinaest stilski ujednaeno raenih konzola s prikazom ljudskih glava od kojih samo jedna ima koso poloene oi, nos i usta te je tako dobila zastraujui izgled. Zajednika crta kamenim konzolama jesu velike ispupene oi, a zbog broja trinaest se smatra kako predstavljaju dvanaest apostola i Judu.[footnoteRef:14] No, prema interpretaciji eljka Tomiia te kamene konzole bi mogle predstavljati upravo redovnike benediktinskog samostana sv. Mihovila na Rudini.[footnoteRef:15] [14: L. IVANEVI-PANIEK, 1997, 28.] [15: . TOMII, 2013, 50.]
Osim kamenih konzola za koje se pretpostavlja kako sadre prikaze dvanaest apostola i Jude, pronaeni su i interpretirani drugi primjerci. Jedan primjer kamene konzole predstavlja glavu s tri lica, tj. dvije glave prikazane u profilu i jedna en face te je ona tipian primjer prikaza Sv. Trojstva. Jedna figura je prikazana i bez odjee iji donji dio zavrava valovitom linijom, odnosno nekom posudom u koju je figura uronjena pa se pretpostavlja kako se radi o prikazu Kristova roenja. Na ovoj su konzoli objedinjena dva ina krtenje i objava Boga s nebesa na nain tako da je nebo prikazano kao horizontalna greda, a Krist je postavljen u ulozi oranta. Dalje, Kristovo je tijelo prekriveno haljinom bez rukava, ali su uoljive i naznake omotaa. Druga konzola koja sadri prikaz Kristova krtenja ujedno sadri i prikaz Boga Oca, mukarca s bradom koji kao izlazi iz neba. Na jednoj kamenoj konzoli je prikaz odjevene ljudske figure sputenih ruku za koju se pretpostavlja kako je prikaz sv. Mihovila, zatitnika crkve sv. Mihovila, na temelju naglaenih ramena i krila, aureoli te odjei rimskog vojnika. Na ovaj prikaz se nadovezuje prikaz na jednom dijelu arhitekture koja bi odgovarala bazi stupa te je na njoj prikazano demonsko lice, vjerojatno Sotone te bi se ova dva prikaza uklapala u ikonografski motiv gdje Mihovil pobjeuje Sotonu. Nadalje, zanimljiv je i prikaz koji se sastoji od tri ljudska lika na, vjerojatno, kapitelu stupa. Sredinji lik je pronaen odvojen od kamenog bloka, ali se uklapa u kompoziciju s tri lika. Likovi imaju uska lica, svi imaju iste oi, nos i elo to izraava njihovo zajednitvo. Pretpostavlja se kako bi ovaj pikaz mogao predstavljati sv. Benedikta, osnivaa reda benediktinaca, sa svoja dva uenika Maurom i Placidom.[footnoteRef:16] [16: L. IVANEVI-PANIEK, 1997, 29.]
Slika 7. Prva slika sadri prikaz kamene konzole s prikazom sv. Mihovila, zatitnika samostana sv. Mihovila. Na sredinjoj slici su prikazani sv. Benedikt i njegovi uenici Mauro i Placid, dok se na posljednjoj slici prikazuje Krist u ulozi oranta. U donjem redu je prikaz demonskog lica, vjerojatno Sotone. (http://www.bastina-slavonija.info/TematskeCjeline.aspx?id=328, 17. svibnja 2015.)8. SITNI NALAZI8.1. KERAMIKANa podruju srednjovjekovnog lokaliteta Rudine pronaeno je mnotvo ulomaka rimske, slavenske i kasnosrednjovjekovne keramike. Gruba keramika je izraena na lonarskom kolu te moe biti ukraena (najei prikaz su valovnice) i neukraena. Od oblika prevladavaju lonci, vrevi, zdjele i tanjuri te je ta keramika crne, sive i smee boje. Na dnu posuda su esti reljefni prikazi veih ili manjih krieva dok su na posudama oker boje prikazani crveni krugovi. Fina keramika ima tanke stijenke te prevladavaju oker i bijela boja s crvenim vodoravnim i okomitim linijama te utisnutim cvjetovima i ivotinjama. Od fine glazirane keramike prevladava majolika keramika koja je uvezena iz talijanskih radionica poetkom 15. stoljea. Kasnosrednjovjekovno posue moemo podijeliti na kuhinjsko i stolno te su obje vrste posua izraivane na brzorotirajuem lonarskom kolu. Ti se proizvodi proizvode u lonarskim radionicama nedaleko prirodnih izvora potrebnih za rad gdje su bile smjetena radionice, zgrade za stanovanje, prostori za peenje keramike, skladita itd.[footnoteRef:17] [17: D. SOKA-TIMAC, 1997, 22.; M. MATIJEVI, 2013, 61-62.]
8.1.1. PENJACIU sklopu benediktinskog samostana su pronaene i dvije pei u dvije prostorije kao i vie vrsta penjaka. Najjednostavniji penjaci (Slika 8) su oni u obliku zdjela iji su vrhovi savijeni u etiri dijela.[footnoteRef:18] Penjaci pronaeni na Rudini se mogu podijeliti u dvije skupine - glineni penjaci u obliku ae, turbana ili bue te glazirani penjaci s prednjom dekorativnim ploom. Glineni su penjaci najjednostavniji i najraniji oblici penjaka te se i oni mogu podijeliti u dva osnovna tipa - penjak kuglastog oblika koji je zatvoren prema van, ali ima otvoreno dno te penjak kuglastog oblika sa otvorom prema van i zatvorenim dnom. Najjei oblik penjaka pronaen na Rudini je oblik ae te su ti penjaci jednostavnog izgleda, grube izrade s neravnim stijenkama i uglavnom bez ukrasa. Iz kuglastih penjaka zatvorenih prema van nastala su dva tipa penjaka - u obliku turbana koji su bili u upotrebi od 14. do 16. st., a na Rudini su sauvana samo dva itava primjerka te penjaci s prednjom dekorativnom ploom koji ine sastavni dio kaljevih pei. Posljednji tip, penjaci s prednjom dekorativnom ploom su bili reljefno ukraeni razliitim motivima te su na Rudini prisutna dva heraldika motiva - grb obitelji Gorjanski, iji su lanovi bili mavanski banovi, i prikaz orla rairenih krila unutar tita, vjerojatno prikaz grba obitelji Dessewffy koji 1525. god. postaju patroni samostana na Rudini. Osim ta dva motiva, prisutni su jo i motiv peterolatine rozete, motiv "zubiju", odnosno imitacija nekog gotikog teksta i mnogi drugi te im je zajednika karakteristika smea glazura.[footnoteRef:19] [18: D. SOKA-TIMAC, 1997, 22.] [19: M. PAVLII, 2013, 234-241.]
Slika 8. Penjaci pronaeni na Rudinama. U pvom redu su prikazani penjaci u obliku ae, lukovice te penjak s prikazom grba obitelji Gorjanski, a u drugom redu je prikazan grb s orlom rairenih krila unutar tita. (M. PAVLII, 2013, 235-240)8.1.2. GOTIKE KERAMIKE AEPosue kasnog srednjeg vijeka se prema funkciji dijeli na kuhinjsko i stolno, a zajednika karakteristika im je to se izrauju na brzorotirajuem kolu. Inae, predmeti za toenje i ispijanje trebaju biti od vrstog materijala, stabilni i praktini te s rubovima primjerenim za toenje. Kako u kasnom srednjem vijeku raste potreba za vlastitom posudom za pie tako se u 14. i 15. st. poinju koristiti ae, pehari i vrevi. Kako u Hrvatskoj nema tipologije gotikih keramikih aa, tako je najslinija kronologija Mitje Gutina za slovenske gotike ae (15. 16. st.) jednostavne ae s glatkim, ravnim ili lagano konino oblikovanim stijenkama, tzv. celjske ae, ljubljanske te manji lonci koji se razvijaju iz koninih aa. Sve se, izuzev tzv. celjskih aa, proizvode serijski no unato tome ne pronalaze se dva identina primjerka.[footnoteRef:20] [20: M. MATIJEVI, 2013, 61-64.]
Sve ae pronaene na Rudini su na nozi, veina ih je ukraena po tijelu dok su noge neukraene.[footnoteRef:21] Rudinske ae predstavljaju lokalnu proizvodnju benediktinaca na Rudini te su sve naene u kuhinji, a datiraju se u 15. st.[footnoteRef:22] Prevladava uglavnom konian oblik sa zaobljenim obodom te su svi razvraeni prema van. Ukupno je pronaeno 50 ulomaka i fragmenata od kojih se moe rekonstruirati desetak aa. Kao to je spomenuto, ae su raene na kolu, a jedina razlika lei u nainu ukraavanja tordirane trake raene u svjeoj glini tako da se utiskivala neka vrsta vrpce ili ueta, a reljefni medaljoni raeni su otiskivanjem peata i matrice. Ukrasni se motivi mogu podijeliti u etiri skupine geometrijski, zoomorfni, vegetabilni i religiozni. Prema tehnikama se mogu podijeliti na ukraene i neukraene te dalje na ukraene samo slikanjem, kombinacijom slikanja i tordiranih traka i kombinacijom slikanja, tordiranih traka i urezane valovnice, a meu ukraenima svrstavaju se i ae s naglaenim reljefnim cvjetovima te one s kombinacijom reljefnih medaljona, slikanja i tordiranih traka (Slika 9).[footnoteRef:23] [21: M. MATIJEVI, 2013, 64.] [22: M. MATIJEVI, 2013, 72.] [23: M. MATIJEVI, 2013, 64.]
Najvaniji ukrasi su oni pomou kojih se pojedini ulomci mogu spojiti u jednu au te se prema Tatjani Sekelj Ivanan primjeri aa s Rudine prema tom kriteriju mogu podijeliti u etiri grupe ae s medaljonima, ae s grozdastim cvjetovima kao ukrasima, posuda s drkom te tri ulomka koja ne pripadaju ni jednoj od skupina. Dalje, Sekelj Ivanan dijeli ae s Rudine prema prikazu na zoomorfne simbole (lav-grifon, orao, pelikan, Jaganjac Boji) i grafike simbole (Kristov monogram, Konstantinov monogram). Uz to, mogu se izdvojiti jo barem dvije skupine slikani i urezani ukrasi (crveno linijsko slikanje, horizontalno urezane linije, vodoravne ili tordirane trake, kombinacija slikanja i tordiranih traka) i na vegetabilne motive.[footnoteRef:24] [24: M. MATIJEVI, 2013, 71.]
Smatra se kako je ova keramika, s obzirom na nain izvedbe, uzor pronala u ukraavanju zlata i u kiparskim radovima. Ona svojom jednostavnou pokazuje duh romanike iako se oblikom i nainom ukrasa, pa i bojom i fakturom radi o gotici. Sekelj Ivanan smatra kako se radi o matrici prvotno namijenjenoj drugim keramikim oblicima, vjerojatno iz romanike, koja je sekundarno iskoritena za gotike keramike ae.[footnoteRef:25] [25: M. MATIJEVI, 2013, 72.]
Slika 9. Prikaz tehnika ukraavanja gotikih keramikih aa. U prvom redu su prikazane ae ukraene samo slikanjem, kombinacijom slikanja i tordiranih traka te kombinacijom slikanja, tordiranih traka i urezanih traka dok su u donjem redu prikazane ae s naglaenim reljefnim cvijetovima te ae s kombinacijom reljefnim medaljona, slikanja i tordiranih traka. (M. MATIJEVI, 2013, 73-77)8.2. PAPINSKE BULEUnutar samostanskog kompleksa su otkrivene ukupno tri bule dvije pape Bonifacija IX. (1389. 1404.) te jedna pape Eugena IV. (1431. 1447.).[footnoteRef:26] Bula pape Bonifacija IX. (1389. 1404.) je otkrivena 2003. godine u prostoru sjevernog tornja, ispred predvorja crkve gdje su 2000. godine ispod podnice otkrivene dvije grobnice od kamena.[footnoteRef:27] U jednoj od grobnica, junoj, u kojoj su bili ostaci mukog pokojnika te s kamenom kuglicom s lijeve strane noge kao prilogom, otkrivena je bula kao sluajan nalaz u gornjem dijelu groba te se pretpostavlja kako je bila postavljena na prsa pokojnika.[footnoteRef:28] Druga bula pape Bonifacija IX. je otkrivena u inventaru grobne cjeline 59, a bula pape Eugena IV. je otkrivena 1998. godine od strane brae Margeti u nekoj od grobova u glavnoj lai rudinske crkve.[footnoteRef:29] [26: V. KRAMBERGER, 2013, 104.] [27: V. KRAMBERGER, 2013, 104.] [28: V. KRAMBERGER, 2013, 106.] [29: . TOMII, 2014, 44.]
Bula je sveani dokument kojeg od srednjeg vijeka izdaju vladari ili crkveni poglavari te se s njima daje vjerodostojnost onomu komu je neto namijenjeno. Sastoji se od dva dijela - pismeni dio i metalni peatnjak, a kroz samu bulu prolazi ukrasna vrpca koja je privezana za dokument. Metalni peatnjaci su izraivani od raznih vrsta kovina, no papinski su uvijek olovni te sadre prikaz apostola Petra i Pavla kao i ime vladajueg pape. Najstarije se bule datiraju u 6. stoljee te su se pisale na papirusu kojeg u 11. stoljeu zamjenjuje pergamena, a u isto se vrijeme dokumenti poinju osiguravati metalnim peatnjacima.[footnoteRef:30] [30: V. KRAMBERGER, 2013, 107-108.]
Bula pape Bonifacija IX. (Slika 10) pronaena 2003. godine je olovna, krunog oblika s ostacima sivozelene patine s neto povrinskih oteenja nastalih uslijed korozije metala. Bula je blago konkavna. Vidljive su rupice za nit s gornje i donje strane. Na aversu su prikazana dva lika s bradom en face te iznad njih tee natpis SPASPE (Sanctus Pavlus Sanctus Petrus) te se izmeu njih nalazi trostruki papinski kri, a na reversu tee natpis u tri reda BONI/ FATIUS/ PP VIIII sa stiliziranim znakom papinske kape iznad slova PP (u znaenju Pastor Pastorum, pastir nad pastirima). Prikazi na aversu i reversu su zaokrueni tokastom krunicom udaljenom 3 mm od ruba, a slova su pisana goticom, karakteristinom za kasni srednji vijek.[footnoteRef:31] [31: V. KRAMBERGER, 2013, 109.]
Za pape Bonifacija IX. nekoliko je pisama bilo upueno u Poetinu te tako 1395. godine izdaje dvije isprave, 13. sijenja i 18. sijenja, a 1401. godine dva dokumenta. No, najzanimljivija isprava je ona donesena 13. sijenja 1395. godine u kojoj se direktno spominje Rudina, a bila je poslana Stjepanu, sinu Ivanovu, bivem augustincu koji je zatraio premjetaj u jednak ili slian redovniki red te je papa odobrio njegov premjetaj u benediktince u opatiju Rudina.[footnoteRef:32] [32: V. KRAMBERGER, 2013, 110.]
Slika 10. Bula pape Bonifacija IX. (V. KRAMBERGER, 2013, 109.)8.3. NOVACUnutar manje samostanske kapele s polukrunom apsidom na istoku sjeverno od sakristije su pronaene dvije zidane grobnice te je unutar jedne pronaen slabo ouvani bakreni srednjovjekovni novac uz desnu stranu pokojnika, a sjeveroistono od zida kapele je pronaen zlatnik Sigismunda (1387. 1437.) s prikazom vladara s platem, krunom i aureolom na glavi, sjekirom u desnoj i jabukom s kriem u lijevoj ruci na aversu te grbom s dva lava i natpisom HUNGARIE SIGISMUNDI DG na reversu (Slika 11). Dobro ouvani ugarski srebrni novac je pronaen i u sklopu samostanskih prostorija koji na aversu sadri grbi i natpis WLADISLAV UNGARIE 1515, a na reversu Bogorodicu s Kristom i natpis UNGARIA PATRONE.[footnoteRef:33] [33: D. SOKA-TIMAC, 1997, 20.]
Slika 11. Zlatnik Sigismunda (1387. 1437.) Na aversu je prikazan vladar s platem, krunom i aureolom na glavi, sjekirom u desnoj i jabukom s kriem u lijevoj ruci dok je na reversu prikazan grb s dva lava i natpisom uokolo. (D. SOKA-TIMAC, 2013, 8)U zapuni groba 59, unutar kojeg je ujedno pronaena i bula pape Bonifacije IX., pronaena su i dva primjerka novca. Prvi primjerak predstavlja srebrni denar igmunda Luksemburkog (1387. 1437.) koji se datira od 1390. 1427. Na aversu tee natpis [MON.SIGISMUND] te je prikazan dvostruki kri dok je na reversu natpis [+REGIS VNGARIE ET C] zajedno s prikazom grba u obliku tita podijeljenog na etiri polja tako da su gore lijevo i desno arpadovske vodoravne crte, a gore desno i dolje lijevo brandeburki orao. Drugi novi je srebrni denar akvilejskog patrijarha Antonija II. Panciere (1402. 1411.). Na aversu je natpis [+ANTONIUS PATRIARCA] gdje su rijei razdvojene zvjezdom, a u sreditu stoji prikaz grba razdijeljenog vodoravno u dva nejednaka polja tako da je u donjem prikazana zvijezda, a u gornjem su troredni motivi u obliku ahovnice od rombova (Slika 12). Na reversu tee natpis [AQV-ILE-GEN-SIS] unutar kojeg su prikazane rozete, a u samom sreditu polja orao rairenih krila i s glavom okrenutoj na lijevu stranu.[footnoteRef:34] [34: . TOMII, 2014, 39.]
Slika 12. Srebrni denar akvilejskog patrijarha Antonija II. Panciere (1402. 1411.) (. TOMII, 2013, 43)8.4. OKOVI UGLOVA KORICA KNJIGA (NAUGLICE)Bronani limeni okovi uglova korica knjiga ili tzv. nauglice (Slika 13) su otkrivene 1988. godine u reflektoriju samostana na Rudini koji je bio smjeten ili u njegovom sjevernom krilu, u blizini balgovaonice, ili u zapadnom krilu. Razlikuju se tri tipoloke inaice primjerka nauglica to upuuje na mogunost postojanja triju razliitih knjiga. Jedan primjer sadri ukras nalik etverolatinom cvijetu. Inae, na koricama knjiga se pojavljuju trolani pravokutni bronani limeni okovi s iskucanim gotikim slovima u minuskuli, obino na gornjoj ploici. Na zadnjoj stranici korica knjige su se uvrivale zakivanjem takvih pravokutnih spona pomou tri avlia.Godine 1450. samostan je bio poruen ili oteen od strane Turaka pa je sukladno s time samostanski arhiv bio spaljen. Pretpostavlja se kako kasnije bio obnovljen, moda u posljednja tri desetljea 15. stoljea.[footnoteRef:35] [35: . TOMII, 2014, 45-46.]
Slika 13. Okovi uglova korica knjiga ili nauglice (. TOMII, 2013, 47)
9. ZAKLJUAK
Benediktinski samostan sv. Mihovila, smjeten daleko od svijeta, o ijoj posebnosti svjedoi umjetniki izraz koji nosi odreenu poruku vremena i prostora na tlu Hrvatske koju su, na svoj specifian nain, ostavili benediktinci. Samostan na Rudinama jedan je od jedinstvenih primjera srednjovjekovne graevine u sjevernoj Hrvatskoj te su na njemu vidljivi stilski izriaji romanike i gotike. Izgled samostana svodi se na uobiajenu bazilikarnu graevinu sa tri broda, odnosno tri polukrune apside te svetitem unutar svake od njih. Iako se se prvi spomen benediktiske opatije datira u 1210. godinu prilikom donacije zemlje vitekom redu templara, sam datum nastanka benediktinske opatije Rudina ne moe se tono odrediti.Prouavanje i dokumetiranje ostataka samostana poinje poetkom 20. st., kada 1907. god. Gjuro paniek spominje opatiju sv. Mihajla poznatu pod imenom Rudin. Godinu dana ranije, materijal sa tog lokaliteta dokumentirao je Julije Kempf te je jedan dio prenio i u poeki muzej. Do prvih sustavnih arheolokih istraivanja dolazi krajem 20. st, u trajanju od tri godine, ali su provedena i probna istraivanja 1980. god. pod vodstvom muzeja Poeke kotline kada su pronaeni su temelji jednobrodne longitudinalne crkve. Istovremeno sa istraivanjima crkvice 1986. god. otkrivena je i opatijska crkva svetog Mihovila, odnosno temelji itavog samostanskog kompleksa.
10. POPIS LITERATURE
IVANEVI-PANIEK, L., 1997. - Lidija Ivanevi-paniek, Rudina - biser romanike u Slavoniji, Benediktinska opatija svetog Mihovila Rudina, Poega, 25-30 KRAMBERGER, V., 2013. - Vjekoslav Kramberger, Bula pape Bonifikacija IX. pronaena na Rudini, 2(2013), str. 103-113
MATIJEVI, M., 2013. - Marijana Matijevi, Gotike keramike ae iz rudine, Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 2(2013), str. 61-86PAVLII, M., 2013. - Mirela Pavlii, Prikaz srednjovjekovnih penjaka s lokaliteta benediktinske opatije sv. Mihovila na Rudini, Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, str. 231-246SOKA-TIMAC, D., 1997. - Dubravka Soka-timac, Arheoloka istraivanja u Rudini, Benediktinska opatija svetog Mihovila Rudina, Poega, 17-24SOKA-TIMAC, D., 2013. - Dubravka Soka-timac, Prva sustavna arheoloka istraivanja na rudini, , Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 2(2013), str. 1-25PANIEK, ., 2013. - arko paniek, Rudina. Arheoloka batina kao konzervatorski problem, Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 2(2013), str. 163-174TOMII, ., 2013. - eljko Tomii, Novije arheoloke spoznaje o rudini, Radovi Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Poegi, 2(2013), str. 27-59
3
