BANKARSKI RIZICI
Kreditni rizik
Kreditni rizik ili rizik druge ugovorne strane odreuje se kao
vjerovatnost da dunik ili izdavatelj finansijskog sredstva nee biti
sposoban platiti kamatu ili otplatiti glavnicu prema uvjetima
utvrenim u sporazumu o kreditiranju - sastavni je dio bankovnog
poslovanja.Meu rizicima sa kojima se banka suoava, ovo je najvanija
vrsta. Neizvravanje obaveza od strane klijenata banke, kao druge
strane u kreditnom poslu, ima za rezultat gubitak cjelokupnog
potraivanja.Osim klasinih kreditnih poslova, kreditni rizik nastaje
kod trgovanja razliitim finansijskim instrumentima na tritu.Uprkos
inovacijama u podruju finansijskih usluga kreditni je rizik jo
najznaajniji pojedinani uzrok steajeva banaka. Razlog tome jest to
se vie od 80% bilanse stanja banaka u naelu odnosi na ovaj vid
upravljanja rizicima.Kreditni rizik se javlja kad god su bankovna
sredstva investirana, izloena, proirena i posveena. Kreditni rizik
se moe pronai u: kreditima, investicijskom portfoliu, bankovnim
prekoraenjima, kreditnim pismima.Kreditni rizik takoer postoji u
razliitim bankovnim proizvodima, aktivnostima i uslugama kao to su:
derivati, devizni kurs, gotovinske usluge, trgovinske finansije.
Ovaj rizik ne postoji kad je rije o ulaganju u dravne vrijednosne
papire ili bankovne depozite iju isplatu jami drava. Za kreditni
rizik se u engleskoj terminologiji esto koristi izraz default risk
pri emu default nastaje u tri sluaja : Prvo,ako dunik ne izvri
plaanja po kreditnom ugovoru ni posle najmanje tri mjeseca od
momenta dospijea Drugo, ako dunik prekri neku od zatitnih klauzula
u kreditnom ugovoru tada se automatski pokreu pregovori izmeu banke
i dunika u protivnom banka zahtjeva da dunik momentalno vrati
cijeli dug. Tree, ekonomski default nastaje kada ekonomska
vrijednost aktive dunika padne ispod vrijednosti njegovog duga.
Ekonomska vrijednost duga predstavlja vrijednost oekivanih buduih
novanih tokova diskontovanih na sadanji momenat putem odgovarajue
diskontne stope. Naime, ako trina vrijednost aktiva dunika
padneispod trine vrij. obaveza to znai da su sadanja oekivanja
buduih nov tokova takva da se dug ne moe vratiti.
Operativni rizik
Baselski odbor za nadzor banaka definira kao rizik gubitaka koji
proizlaze iz neprimjerenih ili pogrenih unutranjih procesa , ljudi
i sistema ili zbog vanjskih dogaaja. Ova definicija ukljuuje
pravni,ali iskljuuje strateki rizik. Strateki rizik je potencijalni
gubitak koji se moe pojaviti uslijed:- voenja neefektivne poslovne
strategije,- odsustva integrisane poslovne strategije,- nemogunosti
i nesposobnosti da se integriu te strategije- nemogunosti i
nesposobnosti da banka prilagodi svoje strategije promjenama koje
nastaju u posl. okruenju.Banka preuzima strateki rizik kada ulazi u
nove poslovne aktivnosti ili kada mijenja nain na koji trenutno
izvrava neku od vanih aktivnosti.Banka izgrauje sistem upravljanja
operativnim rizikom u skladu sa smjernicama baselskog sporazuma o
adekvatnosti kapitala ( Basell II). Sistem se temelji na
prikupljanju podataka koji su posljedica operativnog rizika (
razvrstanih prema poslovnim linijama i vrstama dogaaja) i period.
provoenju samoprocjene rizika i kontrola.Tendencije kao to su
poveano koritenje visoko automatizirane tehnologije, porast
poslovanja sa stanovnitvom i rast elektronskog bankarstva, sve vee
oslanjanje na vanjske izvore i poveano koritenje razraenih tehnika
za smanjenje izloenosti kreditnom i trinom riziku utjecali su na
poveanje izloenosti operativnom riziku.Operativni rizik banke je
usko povezan sa njenim operativnim politikama i procesima i da li
ima adekvatne kontrole. Ovaj rizik je teko mjeriti direktno ali je
vjerovatno vei to je vei broj odjeljenja i filijala, zaposlenih ili
kredita insajderima.Vrste operativnog rizika su: unutranja prevara,
vanjska prevara, radno pravo i sigurnost na radu, odnosi sa
klijentima i proizvodi, teenja fizike imovine, prekidi u posl. i
pad sistema, izvrenje isporuka i uprav procesima.
Trini rizik
je rizik rizik koji neka banka moe snositi uslijed nepovoljnih
kretanja trinih cijena.Izloenost takvom riziku moe nastati uslijed
baninog poduzimanja namjernih pekulativnih pozicija ili moe proizai
iz banine aktivnosti trgovanja devizama. Svaki sastavni dio rizika
ukljuuje opi trini rizik i specifini rizik koji nastaje uslijed
specifine strukture portfelja neke banke.Sve vea izloenost banaka
trinom riziku uzrokovana je tendencijom raznolikosti bankovnog
poslovanja i njenim razvojem od tradicionalno posrednike uloge
prema aktivnostima stvaranja trita i pekulativnog trgovanja tj.
aktivnosti u kojoj banke raspodjeljuju odreeni iznos kapitala za
aktiv. namjernog preuzimanja rizika.VAR je modelirajua tehnika koja
obino mjeri sveukupnu izloenost banke trinom riziku te, uz odreeni
nivo vjerovatnosti, procjenjuje iznos koji bi banka izgubila da
mora drati neku aktivu tijekom odre. vrem. razdoblja.
Rizik kamatne stope
predstavlja osjetljivost kapitala i prihoda banke na promjene
ukamatnim stopama. Kada se kamatne stope na finansijskom tritu
promjene, to utie na prihod banaka kao to su prihodi od kamata po
kreditima i vrijednosnicama i na troak kamata na depozite i ostala
sredstva koja je banka posudila. Takoer se mijenja trina vrijednost
aktive i pasive banke mijenjajui tako neto vrijednost banke.
Kamatna stopa bilo bilo kojeg odreenog kredita ili vrijednosnice je
odreena finansijskim tritem gdje se banke prilikom odobravanja
kredita nalazi na strani ponude a na strani tranje se pojavljuju
kada nude usluge depozita javnosti ili kad izdaju nedepozitne
zadunice IOU (pisane dokumente koji daju dokaz o dugovanju) kojim
pribavljaju sredstva za plasmane i razliita ulaganja. Veina
pojedinih banaka mora biti ona koja prihvaa cijene, a ne tvoritelj
cijena i mora prihvatiti nivo i trend kamatnih stopa kakvim one
jesu te stvarati planove primjereno tomu.Kada se trine kamatne
stope kreu, bankari su suoeni sa dvjema osnovnim vrstama rizika
kamatne stope: rizikom cijena i reinvesticijskim rizikom.Rizik
cijena - pojavljuje se kada trine kamatne stope rastu, uzrokujui
pad trine vrijednosti veine obveznica i kredita s nepromjenjivom
kamatnom stopom koju banka posjeduje. Ako banka eli prodati te
finansijske instrumente u periodu kad kamatne stope rastu, mora
biti spremna prihvatiti kapitalni gubitak.Reinvesticijski rizik -
pojavljuje se kad trine kam st padaju, forsirajui banku na ulaganje
sredstava koja u nju pritjeu u manje profitabilne kredite,
obveznice i drugu prihodonosnu aktivu, smanjujui tako oek budu
prihode.Devizni rizik - je rizik mogunosti nastanka negativnih
efekata na finansijski rezultat i kapital banke uslijed promjene
deviznog kursa. U praksi devizni rizik se sastoji od slijedeeg:
transakcijskog rizika ili uticaja promjena kursa na strana
potraivanja i dugovanja koja se temelje na cijeni tj. razlika u
cijeni po kojoj se oni naplauju ili plaaju i cijeni po kojoj su
priznati u lok. valuti u fin. izvj. neke banke ekonomskog ili
poslovnog rizika vezanog za uticaj promjene kursa na dugu poziciju
neke drave npr. Deprecijacija u lokalnoj valuti moe uzrokovati pad
uvoza i vei izvoz rizika revalorizacije ili rizika konverzije koji
nastaje kada se devizna pozicija neke banke revalorizira u domaoj
valuti ili kad matina institucija provodi finansijsko
izvjetavanje.
RIZIK VLASNIKIH UDJELA/ KAPITALA
Ovaj rizik odnosi se na preuzimanje ili dranje pozicija trgovake
knjige u vlasnikim udjelima ili sredstvima koji se ponaaju slino
njima (npr. konvertibilne vrijednosnice) i njihovim derivatima.
Slino tome rizik vezan za vlasnike uloge obraunava se za specifini
rizik dranja odreene vrijednosnice (beta) kao i za poziciju na
tritu u cjelini. Za derivate se rizik mjeri konvertiranjem derivata
u teoretsku vlasniku poziciju instrumenta na kojem se derivat
bazira. Ovaj rizik moe biti rezultat iz opeg i specifinog rizika.Za
razliku od opeg specifini se moe reducirati diverzifikacijom.
Rizik likvidnosti
je rizik mogunosti nastanka negativnih efekata na finansijski
rezultat i kapital banke uslijed nesposobnosti te banke da
ispunjava svoje dospjele obaveze. Veina bankovnih aktivnosti ovisi
od sposobnosti neke banke da osigura likvidnost svojim klijentima.
Banke su posebno osjetljive na probleme likvidnosti kako na nivou
pojedine institucije, tako i sa stajalita cijelog trita.Vanost
likvidnosti se oituje i jasno raspoznaje tek u kriznim situacijama.
Banka sa adekvatnom likvidnou e puno lake premostiti krizne
situacije i okove.Rizik likvidnosti je derivirani oblik rizinosti i
kako je posljedica izloenosti drugim rizicima, banke rizik
likvidnosti esto marginaliziraju. Naime, jedno od istraivanja
pokazalo je da ak 67 posto risk managera amerikih banaka smatra da
likv. uope nije problem u njihovim bankama te ju stoga niti naroito
ne istrauju.Ovaj rizik moe biti rezultat ili problema finansiranja
ili trini likvidnosti rizik. Rizik finansiranja likvidnosti
predstavlja nemogunost likvidiranja potraivanja ili dobijanja
adekvatnog finansiranja novim zaduivanjem.Trini likvidnosti rizik
predstavlja nemogunost banke da lako kompenzira specifina ulaganja
bez znaajnih gubitaka zbog neadekvatne dubine trita ili trinih
poremeaja.Rizik likv. je najvei kad banka ne moe da anticip. nove
zajmovne zahtj. i nema pristup novim izvorima gotovine.U suvremenim
uslovima ovaj rizik ima sekundarni znaaj zato to se obino pokriva
drugim instrumentima. Kod ovog rizika banka se suoava sa dva
problema: manjkom likvidnih sredstava ili mogunou da na tritu
mobilie likvidonosna sredstva.U funkciji planiranja potrebnog nivoa
likvidnih sredstava, banke trebaju planirati izvore i strukturu
adekvatnog likvidnog potencijala, i uvezi s tim planirati i
kreditnu politiku. Ronost plasmana, odnosno kreditnog portfolia je
determinisana upravo ronou izvora. S obzirom da je rona
transformacija srestava kod banaka inherentno povezana sa
funkcionalnim karakteristikama bankarskog poslovanja, banke
kontinuirano kontroliu i dre ronoedebalanse izmeu izvora i plasmana
u okviru propisanih minimalnih limita.
UPRAVLJANJE RIZICIMA
UPRAVLJANJE TRINIM RIZICIMA
Trini rizik odnosi se na rizik gubitka banke usljed nepovoljnog
kretanja kamatnih stopa, deviznih kurseva, cijena dionica i
pozicija po derivatnim instrumentima dakle trinih varijabli kod
kojih banka ima izloenost. Glavno mjerilo za determinaciju
neoekivanog trinog gubitka je metodologija VAR (value-at-risk). To
je ustvari procjena potencijalnog gubitka usljed kretanja trinih
cijena koja su za banku nepovoljna. VAR izraava maksimalan gubitak
banke ali samo do odreenog nivoa povjerenja. Specifinost
regulisanja trinih rizika sastoji se u tome to banke dre obveznice,
dionice i devize u znatnoj mjeri kratkorono pa je stoga neophodna
permanentna revizija njihove vrijednosti na bazi trinih cijena.Kod
upravljanja trinim rizicima banke mogu da koriste standardnu
metodologiju ili svoje interne modele za evaluaciju trinih rizika i
za determinaciju formiranja obaveznog kapitala za pokrivanje trinih
rizika. Standardna metodologija predvia obavezni kapital i na
devizne pozicije banaka zbog moguih promijena deviznih kurseva koji
bi bili nepovoljni za banku. Umjesto standardne metodologije banke
mogu da koriste interne modele za mjerenje trinih rizika ukoliko
imaju zadovoljavajue interne sisteme upravljanja trinim rizicima s
tim da ti sistemi moraju da budu eksplicitno prihvaeni od strane
supervizorske institucije.U banci nekada postoji nezavisna sluba za
kontrolu rizika. Interni modeli mora da sadre odgovarajue limite
koji na operativnom nivou ograniavaju izloenost trinim rizicima.
Korektivni multiplikator mora da iznosi namjanje 3 a moe eventualno
da bude povean na 4 to zavisi od rezultata tzv. Back testinga.
Banka mora da ima spreman rigorozan program stress testinga.to se
tie kvantitativnih standarda, banke koje koriste sopstvene interne
modele imaju slijedee obaveze:- evaluacija VAR vri se na dnevnoj
bazi na nivou 99%;- statistiku bazu na osnovu koje se vre VAR
obrauni mora da iznosi najmanje godinu dana, s tim da se revizija
te baze vri najmanje u tromjesenim intervalima;- supervizorska
vlast ne propisuje odreeni interni model kojeg se banke moraju
pridravati, tako da banke mogu da koriste razne modele s tim da
budu ispunjeni zahtjevi kvalitativnih i kvantitativnih standarda.
Interni model koji utvrdi banka mora da dobije eksplicitnu
saglasnost supervizorske vlasti.- Banka mora da sprovodi regularni
program back testinga svog internog modela trinog rizika. Zapravo
se radi o ex post provjeri efektivnosti internog modela putem
uporeenja VAR procjene rizika sa stvarnim dobicima i gubicima
banke.Back testing treba da pokae da li je konkretan interni model,
koji banka koristi, pouzdano mjerilo potencijal. gubitaka
banke.
PORTFOLIO UPRAVLJANJE KREDITNIM I TRINIM RIZICIMA
U praksi je ve odavno poznato da koncentracija rizika preko
mehanizama diverzifikacije smanjuje rizike u portfoliju. Na
primjer, ako se u portfoliju banke nalazi 5 zajmova datih raznim
kompanijama, rizik portfolija je nii od zbira individualnih rizika.
Kvantitativna analiza ima za cilj da precizno pokae snienje
portfolija rizika u odnosu na zbir individualnih rizika.Efekti
diverzifikacije na visinu portfolio rizika banaka ili drugih
finansijskih institucija mogu se interpretirati i na slijedei nain.
Polazi se od injenice da svi rizici ne nastupaju zajedno, to je
osnova za stvaranje razlike izmeu visine rizika na nivou
individualnih transakcija i na nivou portfolija. Osnovni faktori
koji determiniu rizike na individualnom i portfolio nivou su isti i
visina izloenosti riziku i vjerovatnoa nastupanja gubitka
-relacione veze izmeu dva rizika, koja se nalaze u portfoliju
banke, mjere se putem korelacije 1, dok uopte ne postoje kod
korelacije +1.
UPRAVLJANJE VALUTNIM RIZIKOM
Rizik deviznog kursa ili valutni rizik kod banaka nastaje kada
doe do promjene deviznih kurseva ukoliko banke imaju neravnoteu
devizne aktive i pasive. U savremenom bankarstvu je valutni rizik
znatno porastao prije svega iz razloga to je u procesima
globalizacije dolo do porasta deviznih transakcija ne samo po
robnom nego i po finansijskom osnovu. Zapravo se daleko najvei dio
ukupnih deviznih transakcija ostvaruje u vezi sa tokovima kapitala
izmeu zemalja. Masivne devizne transakcije sadre i odgovarajue
devizne rizike kod banaka naroito ako banke imaju visoke otvorene
devizne pozicije. Najvee amerike banke ostvaruju iz deviznih
transakcija ak do 20% svojih ukupnih profita. Kada je u okviru
Evropske unije uveden euro kaoZajed. valuta to je bio jak udar na
profit. banaka jer je znatno smanjen profit iz reduciranih deviznih
transakc.Kada doe do promjene deviznog kursa neke valute koja se
nalazi u bilansnoj strukturiposmatrane banke efekti te promjene
zavise od dvije komponente. Prvo, da li je i koliko valuta
aprecirala ili deprecirala. Drugo, da li je bilans aktive i pasive
u toj valuti pozitivan ili negativan. Ako doe do aprecijacije neke
valute u bilansu banke posmatrane banke to e imati pozitivan
imovinski efekat na banku ukoliko u toj valuti ima veu aktivu od
pasive. Meutim, ukoliko se aprecijacija posmatrane valute odnosi na
banku koja u toj valuti ima veu pasivu od aktive to e na banku
imati negativan imovinski efekat. Ista logika vai i za efekte
deprecijacije neke valute, to e imati negativan imovinski efekat na
banku ukoliko je aktiva u toj valuti vea od pasive a pozitivan
efekat ukoliko je bilans banke u toj valuti negativan.
UPRAVLJANJE KAMATNIM RIZIKOM
Kamatni rizik je izuzetno vaan za banke, jer promjene kamatnih
stopa na aktive i obaveze utiu na visinu kamatne mare (margine) u
pozitivnom ili negativnom pravcu. Time promjene kamatnih stopa mogu
da utiu na profitrabilnost i na neto imovin4u (kapital) banaka.
Kamatni rizik sastoji se u promjeni kamatnih stopa na plasman i
obavaze banaka, ukoliko su promjene kamatnih stopa nepovoljne za
banku.Na analitikom planu postoje 3 modela mjerenja kamatnog
rizika:- Revalorizacioni model polazi od rone neravnotee pozicija
na strani aktive i obaveza banke, imajui u vidu da te veliine mogu
biti revalorizovane u narednom periodu usljed promjene kamatnih
stopa.- Model ronosti polazi od uticaja promjene kamatnih stopa na
promjene trine vrijednosti aktiva i obaveza banke. Prema ovom
modelu porast kamatnih stopa smanjuje trinu vrijednost aktiva i
obaveze banke. Pri tome to je ronost obveznica u aktivi i pasivi
banke dua to je snienje trine vrijednosti finansijskih instrumenata
vee. Nasuprot toga pad kamatnih stopa poveava trinu vrijednost
aktiva i obaveza banke.Duracioni metod- polazi od tajminga novanih
tokova (cash flows) zajmova i depozitiva. Pod duracionim modelom se
podrazumjeva prosjena duina novanih tokova po osnovu aktiva i
obaveza. Duraciona metoda uzima u obzir da banka moe kod zajma koji
se otplauje polugodinje da reinvestira primljene anuitete (otplata
+ kamata) po trinoj kamatnoj stopi poslije svakih 6 mjeseci.Zavisno
od toga da li je bankarski menader u mogunosti da korektno predvia
kretanje kamatnih stopa na finansijskom tritu razlikujemo dvije
strategije upravljanja kamatnim rizicima:a) aktivna (ofanzivna)
strategijab) pasivna (defanzivna) strategija
a) Aktivna (ofanzivna) strategija primjenjuje se kod onih banaka
koje su u stanju tano predvidjeti promjene kamatnih stopa na
finansujskom tritu. Banke tada vre promjenu rone transformacije
sredstava, a sve u cilju ostvarenja bankarske dobiti. Primjena ove
strategije zavisi od oekivanja budueg kretanja kamatnih stopa na
finansijskom tritu. Ako bankarski menaderi oekuju da e doi do
porasta kamatnih stopa, tada oni tee da poveaju kamatno osjetljivu
aktivu u odnosu na kamatno osjetljivu pasivu. Ovo dovodi do
suprotnosti interesa banke i njenih dunika (klijenata). S jedne
strane dunici preferiraju fiksne kamatne stope, due rokove otplate
i to vee iznose kredita, a sve u cilju sticanja dunike dobiti. S
druge strane, interes banke je upravo suprotan. Ovaj sukob interesa
mogue je rijeiti tako da e se u kreditnom ugovoru utvrditi fiksna
kamatna stopa, ali sa mogunou da se ona automatski pretvori u
varijabilnu kamatnu stopu ukoliko stopa inflacije pree tano odreenu
granicu u ugovorenom vremenskom periodu.b) Pasivna (defanzivna)
strategija- primjenjuje se kod onih banaka koje nisu u stanju tano
predvidjeti promjenu kamatnih stopa. Banke u ovoj situaciji
apsorbuju kamatni rizik putem vanbilansnih transakcija i operacija
kao to su fjuersi i opcije.Transakcijakim putem fjuersa i opcija
banka pravovremenim kupovinama ili prodajama vrijednosnih papira u
zavisnosti od kretanja kamatne stope moe apsorbovati kamatni rizik.
Banke takoer mogu uvesti kredite sa promjenljivom kamatnom stopom
ime se kamatni rizik prenosi na zajmotraioca.Upravljanje kamatnim
rizikom podrazumjeva utvrivanje prihvatljivog limita kamatne
sloenosti stalnim praenjem poveanja ili smanjenja kamatnog rizika
putem monitoringa kamatne strukture pojedinih kamatnih pozicija
aktive i pasive bilansa.Pri tome je veoma bitna kategorizacija
bilansa na kamatno osjetljivu aktivu, kamatno osjetljivu pasivu i
vanbilansne pozicije.
STRATEGIJE ZATITE OD KAMATNOG RIZIKA
Kao osnovnu strategiju zatite od kamatnog rizika banke koriste
reviziju kamatnih stopa u odreenim intervalima koji su unaprijed
utvreni i najee iznose od tri do est mjeseci. Posebno je vano da
banke provjeravaju kamatne stope na zajmove sa duim rokovima kako
bi se to vie smanjio debalans izmeu kamatne stope na plasmane i
kamatne stope na izvore sredstava. Na osnovu strategije zatite od
kamatnog rizika odreuje se i visina kamatne izloenosti neke banke.
Ukoliko banka eli da smanji izloenost riziku kamatne stope ona se
odluuje za strategiju averzije prema riziku. Nasuprot ovog
pristupa, prilikom agresivnog pristupa banka svoju strategiju
zatite od kamatnog rizika formira na osnovu procjene budueg
kretanja kamatne stope na tritu. Da bi upravljale kamatnim rizicima
za banke je najbitniji permanentni monitoring u pogledu kamatne
strukture instrumenta na strani aktive i pasive bilansa.
Koncept Baselskog komiteta
U kontekstu procesa internacionalizacije, neophodna je
meunarodna harmonizacija pravila u poslovanju banaka i drugih
finansijskih institucija. Organizacioni nosilac meunarodne
koordinacije prudencionih pravila za banke je Baselski komitet za
bankarsku superviziju.Sainjavaju ga visoki finansijski funkcioneri
i kontrolori dvanaest zemalja, od kojih su osam iz zemalja Evropske
Unije i etiri iz drugih zemalja (SAD, Kanade, Japana i vajcarske).
Propisi donijeti od strane baselskog komiteta nisu automatski
pravno obavezujui za bankarske institucije postaju tek kad ih u
vidu zakona usvoje skuptine u zemljama i operativno sprovode kod
banaka na svojoj teritoriji preko nacionalnih supervizorskih
institucija.Smatra se da bankarstvo neke zemlje nema zadovoljavajui
kredibilitet, ukoliko nisu usvojena baselska pravila o solidnom
poslovanju banaka i treba istai da ih je prihvatilo preko 100
zemalja. Bazelski komitet tretira pitanja:1. Meunarodne saradnje u
superviziji2. Unapreenja supervizorskog razumijevanja i kvalitetu
supervizije irom svijeta3. Razmjenu informacija na osnovu
nacionalnih sporazuma o superviziji4. Unapreenje efektivnosti
tehnika za superviziju meunarodnog bankarskog poslovanja5.
Uspostavljanje minimalnih standarda supervizije
Prvi kljuni dokument o minimumu obaveznog kapitala donijet je
jula 1988. i odnosio se na regulisanje i superviziju kreditnih
rizika (Basel I). Propisivao je jedinstveni i centralizovani sistem
odreivanja visine kreditnih rizika. Zatim je januara 1996. usvojen
amandman koji se odnosi na regulisanje trinih rizika banaka
orijentie se na dvojni sistem: centralizovani i drugi zasnovan na
internim rejting sistemima samih banaka. Dinamian razvoj
finansijskog trita ukazao je na potrebu izrade novog,
sofisticiranijeg okvira za mjerenje rizika Novi Bazelski
sporazum-Bazel II (2005.). Koncipiran je tako da se povea
osetljivost na rizik kod finansijskih organizacija. On daje
kompleksan pristup utvrivanju minimalno potrebnog kapitala u
svjetlu veeg broja metodologija za mjerenje rizika, mogunosti
izbora metodologije. Aktuelni dokument baselskog komiteta o
prudencionoj kontroli i superviziji banaka sadri tri stuba. Prvi
stub odnosi se na regulisanje minimalnog obaveznog kapitala banaka
kao pokria za kreditni, trini i operativni rizik banaka pri emu se
polazi od nominalnih iznosa aktive koji se koriguju faktorima
rizika, da bi se dobila riziko ponderisana aktiva. Generalni stav
je da banke moraju da sadre najmanje 8% procenata kapitala u odnosu
na riziko ponderisanu aktivu. Drugi stub odnosi se na superviziju
banaka od strane nadlenih supervizorskih institucija, koje prije
svega prate da li su banke formirale adekvatne nivoe obaveznog
kapitala u skladu sa propisima ili u skladu sa internim
metodologijama, kao i kontrolu tih metodologija. Supervizori,
takoe, podstiu banke da razvijaju savremene tehnike upravljanja
rizicima. Trei stub odnosi se na trinu disciplinu koja je
definisana kao obavezno davanje informacija o kljunim performansama
banaka. Davanje odgovarajuih informacija doprinosi transparentnosti
profila rizika. Predvieni su i ciklusi davanja seta adekvatnih
informacija na polugodinjoj bazi, odnosno kvartalnoj (za meunarodno
aktivne banke).
Regulacija i supervizija banaka
Odredbama Baselskog komiteta nametnuti su principi za
superviziju banaka kojima se reguliu:1. Preduslovi za efikasnu
superviziju banaka postojanje zakonskih okvira koji reguliu
institucionalno utemeljenje agencije za superviziju banaka i odluka
koje obezb. postupak supervizije i zatitu supervizora;Djelotvoran
sistem supervizije treba se temeljiti na nizu eksternih elemenata
ili preduvjeta. Iako uglavnom izvan nadlenosti supervizora, utiu
izravno na djelotvornost supervizije u praksi. Zdravu i odrivu
makroekonomsku politiku Dobro razvijena javna infrastruktura
(sistem poslovnih zakona, definirana raunovodstvena naela,sistem
neovisnih revizija, uinkovito i neovisno sudstvo, regulirana ostala
fin. tr, djelotvoran sis. plaanja i kliringa) Jaka trina disciplina
Mehanizmi za osiguravanje zatite bankarskog sistema (ili mree javne
sigurnosti).2. Izdavanje dozvola ili licencir. banaka kontr. onoga
to banka ini sa stanovita djel. koju ona obavlja.Izdavanje dozvola
stavlja banku u poloaj da mora ispuniti niz kriterija. Struktura
vlasnitva, sastav organa nadzora, kvalitet menadmenta, postojanje
strategije i vizije banke, kvalitet interne i ekstene kontrole,
organizaciona struktura, povezanost banke sa drugim licima, su
predmet ocjene i ispunjenja uslova. Uslov visine temeljnog kapitala
je vie vaan kao standard zatite banke od rizika, dok uslovi koji se
tiu kvaliteta i nadzora su sutinski za uspjenost poslovanja.3.
Opreznosni principi i zahtjevi u bankarstvu podrazumijevaju zatitu
od rizika. Kljuni rizici su: kreditni rizik, trini rizik, rizik
kamatnih stopa, valutni rizik i rizici koji dolaze iz okruenja
usljed izmjene zakonske regulative i promjena uslova privreivanja.
U pricipu rizici se ne mogu izbjei, ali se posljedice mogu smanjiti
kroz sistem upravljanja rizicima.4. Metode stalne supervizije
banaka obuhvataju prikupljanje i analizu informacija. Aktivnosti
supervizora su kombinacija aktivnosti na licu mjesta i na osnovu
izvjetaja.5. Zahtjevi za informisanjem podrazumijavaju da banka
vodi finansijske izvjetaje koji odraavaju njeno realno stanje i
koji su u skladu sa meunarodnim raunovodstvenim standardima
primijenjenim na bankarske institucije.6. Ovlatenje supervizora
kreu se u rasponu od poduzimanja prekrajnih mjera do ukidanja
bankarske dozvole. Ovlatenja supervizora su i da ogranii odreene
aktivnosti banke ili da odobri aktivnosti Uprave banke. Proces
likvidacije banke je povezan sa aktivnou supervizora koji nastoji
da zatiti stabilnost bankarskog sistema7. Meudravno bankarstvo vano
je sa stanovita globalizacije i internacinalizacije. Supervizori
banaka moraju provoditi globalnu konsolidovanu superviziju banaka
nadzirui sve bankarske organizacije, a posebno filijale, zajednika
ulaganja i supsidijarna lica.
Supervizija kreditnog rizika
Kreditni rizik predstavlja osnovni bankarski rizik i odnosi se
na kreditne transakcije ili investicije u obveznice koje nee biti
isplaene o roku njihovog dospijea. Ovaj rizik je vezan za bilansne
i vanbilansne pozicije banke. U osnovi postoje dva koncepta gubitka
banke po osnovu kreditnog rizika. Prema prvom, gubitak nastaje samo
u sluaju da dunik ne izvri plaanje o roku dospijea, a drugi
ukljuuje i gubitak po osnovu pogoranja kvaliteta kredita. Kreditni
rizik je mogue minimizirati putem:1. Primjene odgovarajuih
metodologija za ocjenu kreditne sposobnosti dunika;2. Polaganjem
pokria (kolaterala) ili davanjem garancije i primjenom zatitnih
klauzula;3. Diverzifikacije kreditnih plasmana (limit odobravanja
kredita, smanjena kreditna izloenost po pojedinim privrednim
sektorima i regionima).
OSNOVNI ELEMENTI BAZELA I
Kapital ima izuzetno veliki znaaj za cjelokupno poslovanje
banke. Izmeu vise funkcija kapitala kao njegova osnova funkcija
izdvaja osiguranje depozita u sluaju poslovanja sa gubitkom ili u
sluaju da doe do iznenadnog masovnog povlaenja depozita iz banke. S
druge strane, postoji posebna veza izmeu kapitala i profita.
Osnovni cilj poslovanja banke je stvaranje profita koji se moe
mjeriti kao povrat na kapital i aktivu. Ova injenica je bitna da bi
se razumjelo zbog ega banke izbjegavaju poveavanje kapitala.
Procesi pokuavanja stabilizacije bankarskog sistema i spreavanja
nelojalne konkurencije doveli su do potreba da se izvri
konvergencija meunarodnih standarda kapitala.Tokom osamdesetih
godina javlja se sve snanija tendencija smanjenja kapitala u
bankama. Nedostatak jedinstvenih kapitalskih propisa omoguavao je
pojedinim bankama, posebno veim, da na osnovu svog visokog
kreditnog rejtinga posluju sa niim stopama kapitala, dok su manje
banke bile prinuene da posluju sa veim stopama kapitala. Takva
situacija se negativno odraava na ukupnu meunarodnu
konkurenciju.Radi rjeavanja navedene situacije Bazelski komitet za
superviziju banaka 1988. godine donosi Sporazum o kapitalu koji je
poznat pod nazivom Bazel I. Na poetku, sporazum vai samo za zemlje
koje ulaze u grupu 10 (G-10)1, ali je odmah predvieno pristupanje i
ostalih zemalja ovom sporazumu.Fokus Baselskog odbora je na
sljedeim stavkama:1. Definie uloge supervizora u razliitim pravnim
situacijama,2. Obezbjeuje da meunarodne banke ili banke holding
kompanije ne izbjegavaju superviziju svojih domaih regulatornih
vlasti,3. Promovie jedinstvene kapitalne zahtjeve koji omogu
bankama iz razliitih zemalja da se takmie na fer tritu.Bazel I daje
osnovnu definiciju kapitala, prema kojoj se kapital sastoji iz
dvije osnovne komponente: primarni i sekundarni kapital. Primarni
kapital podrazumijeva redovne dionice banke, zadrani profit i neke
kategorije rezervi. U sekundarni kapital ulaze ostale kategorije
rezervi, ope rezerve za pokrie gubitka po kreditima, neobjavljene
rezerve, namjenske rezerve za pokrie gubitaka, hibridni
kreditno-vlasniki instrumenti (kumulativne preferencijalne dionice)
i subordinirane dugorone obveznice banaka.
BASEL II
Uzroci nastanka novog sporazuma
Bazel I imao je pozitivne efekte na visinu kapitala u smislu
zaustavljanja smanjenja kapitala u bankama, tako da se moe rei da
je ostvario svoj osnovni cilj. Prednost sporazuma je u njegovoj
jednostavnosti i irokoj prihvaenosti (prihvaen u 100
zemalja).Meutim postojei sporazum imao je i odreene nedostatke koji
su ukazivali na to da su potrebne i njegove promjene. Od 1988. god.
desile su se brojne novine u finansijskom sistemu kako npr. pojava
novih proizvoda, novi naini komunikacije i poveanje finansijskih
transakcija. Slabosti Bazela I ogledale su se u sljedeem:
Adekvatnost kapitala nije se procjenjivala u odnosu na stvarni
rizini profil banke. Procjena rizika zemlje nije bila primjerena.
Nije bilo dovoljno motiva za primjenu tehnika za ublaavanje rizika.
Omoguavao je kapitalnu arbitrau putem sekjuritizacije to je
omoguavalo bankama da smanje kapital a da pri tome ne moraju
smanjiti vrijednost rizine aktive.Jo jedan nedostatak Bazela I
navodi se i u injenici da je u obzir uzimao samo kreditni rizik, a
zanemaruje ostale rizike npr. operativni rizik, rizik likvidnosti i
slino. Bazel I je promatrao samo kvantitativno mjerenje
adekvatnosti kapitala a zanemarivao kvalitativni aspekt, koji je
neophodan za uspjeno provoenje pravila o kapitalu.Takoer bilo je
potrebno da se preciznije definie nain na koji e se vriti nadzor
nad kapitalom banke, kao i da se preciznije definie nain
upoznavanja trita sa rizikom i nain upravljanja kapitalom u
banci.
Instrumenti trita novca
Instrumenti trita novca imaju rok dospijea do godinu dana, nose
manji rizik (odbacuju i manji prinos), ali se mogu lahko prodati,
tj. likvidni su. U ove instrumente spadaju: blagajniki zapisi
(treasury bills), kratkorone dravne mjenice i obveznice (treasury
notes and bonds), vrijednosni papiri federalnih agencija,
certifikati o depozitu (CD), meunarodni eurovalutni depoziti,
bankarski akcepti, komercijalni zapisi i kratkorone municipalne
obaveze.
Blagajniki zapisi
Blagajniki zapisi su kratkoroni instrumenti koje izdaje drava i
imaju rok dospijea do godinu dana. Mogu imati dospijee od 91 dan
(tromjeseni), 182 dana (estomjeseni) ili 12 mjeseci (jednogodinji).
Imaju visok stepen sigurnosti i mogu se koristiti kao
kolateral.Kolateral je vlasnitvo koje se zalae u korist kreditora u
svrhu garancije naplate, doe li dunik u situaciju nemogunosti
vraanja duga. Na blagajnike zapise se ne isplauje kamata. Kupac
ovog instrumenta plaa manji iznos od iznosa njegove vrijednosti po
dospijeu. Prinos se sastoji u poveanju cijene blagajnikog zapisa.
Ova metoda izraunavanja stope povrata se naziva diskontom.
Kratkorone dravne mjenice i obveznice
U zemljama razvijene trine privrede, najvaniji vrijednosni
papiri trita novca jesu dravne obveznice i dravni blagajniki
zapisi.One su prisutne u portfolijima skoro svih finansijskih
organizacija i fizikih lica dotine drave. U trenutku njihovog
izdavanja, dravne mjenice i obveznice imaju rok dospijea od 1 do
10, odnosno 20 godina, ali se u posljednjoj godini prije isteka
roka dospijea smatraju instrument. trita novca.Ovi investicioni
instrumenti su osjetljiviji na rizik kamatne stope od blagajnikih
zapisa i tee ih je unoviti, ali upravo zbog rizika kamatnih stopa,
one donose i vei prihod. Te zadunice i obveznice su kuponski
instrumenti, to znai da investitoru obeavaju fiksnu stopu povrata,
iako oekivani povrat moe pasti ispod ili se popeti iznad obeane
kuponske stope zbog fluktacija trine cijene vrijednosnog
papira.
Vrijednosni papiri federalnih agencija
Utrive mjenice i obveznice koje prodaju agencije u vlasnitvu
Federalne Vlade, poznate su kao vrijednosni papiri federalnih
agencija. U takve agencije ubrajamo: Federalnu nacionalnu
hipotekarnu asocijaciju (Federal National Mortgage Association FNMA
ili Fannie Mae), Banku federalnih zemljita (Federal Land Banks
FLBs), Federalnu stambenohipotekarnu agenciju (Federal Home Loan
Mortgage Corporation FHLMC ili Freddie Mac), te Marketingku
asocijaciju studentskih kredita (Student Loan Marketing Association
SLMA ili Sallie Mae). One izdaju vrijednosne papire da bi osigurale
sredstva za finansiranje pitanja koja su od nacionalnog interesa.
Drava ne daje garanciju na obveznice tih agencija, ali se strunjaci
slau da bi vlada intervenisala u sluaju neispunjavanja obaveza
jedne od agencija. Rizik obveznica dravnih agencija je veoma nizak.
Iako je njihov rzik nizak, ovi instrumenti imaju dosta vee kamatne
stope od onih koje imaju blagajniki zapisi. Ovaj vei prinos dijelom
je rezultat njihove manje likvidnosti.
Certifikati o depozitu
Certifikat o depozitu je vrijednosni papir koji izdaje banka i
koji donosi kamatu za deponovana sredstva. Certifikati o depozitu
imaju mali rizik. U sluaju prijevremenog raskida ugovora o oroenju,
predviene su i odreene kazne. Ovaj instrument je prvi put emitovan
1961. godine od strane amerike Citibank. Banke danas mogu izdati
dvije vrste certifikata o depozitu, zavisno od iznosa denominacije:
male, potroaki orijentisane CD-e (500 100 000 dolara), velike,
poslovno orijentisane CD-e jumbo (preko 100 000 dolara).
Meunarodni eurovalutni depoziti
Eurovalutni depoziti su depoziti denominirani u jednoj valuti, a
smjeteni u zemlji u kojoj ta valuta nije domaa. To su depoziti
oroeni na odreeni rok dospijea, a najee na 30, 60 ili 90 dana.
Meunarodni eurovalutni depoziti nose vei rizik i dosta su
nelikvidni. Osim toga, osjetljivi su i na stranu politiku i
ekonomsku situaciju. Zbog navedenih ogranienja, ovi investicioni
instrumenti obino daju vei prinos od domaih oroenih depozita.
Bankarski akcepti
Praktino posmatrano, bankarski akcept je mjenica trasirana na
poslovnu banku koja je akceptirana, sa tim ona preuzima na sebe
neopozivu obavezu da novani iznos naznaen na mjenici isplati njenom
donosiocu na dan dospijea obaveze. Ovi instrumenti su kljuni za
meunarodnu trgovinu, jer prevazilaze nepovjerenje izmeu izvoznika i
uvoznika, koji se esto i ne poznaju. Kao i blagajniki zapisi, i
bankarski akcepti se prodaju diskontovani. Kamatna stopa im je
niska, jer je rizik neplaanja minimalan.
Komercijalni zapisi
Komercijalni zapisi su neosigurane mjenice koje izdaju
kompanije. Rok dospijea im je maksimalno 270 dana. Isto kao i
blagajniki zapisi i bakarski akcepti, i veina komercijalnih zapisa
se izdaje uz diskont u odnosu na njhovu nominalnu vrijednost. S
obzirom da ih izdaju kompanije, kamatna stopa direktno zavisi od
nivoa rizika odgovarajue kompanije. Velike kompanije koriste
komercijalne zapise u svrhu kreditiranja svojih klijenata. Npr.,
General Motors Acceptance Corporation (GMAC) posuuje novac izdajui
komercijalni zapis, te ga koristi za davanje zajmova potroaima koji
kupuju automobile General Motors-a. Slino tome, Household Finance i
Chrysler Credit koriste komercijalne zapise za finansiranje
zajmovaklijentima.
Kratkorone municipalne obaveze
Municipalan, -lna, -lno koji se odnosi na gradsku samoupravu;
samoupravni; mjesni, opinski, gradski. Dakle, kratkorone
municipalne obveznice su vrijednosni papiri sa rokom dospijea do
godinu dana, koje izdaju lokalne (kantonalne, gradske i optinske)
vlasti. One ih izdaju da bi zadovoljile trenutnu potrebu za
gotovinom u svrhu finansiranja investicija koje su od javnog
interesa. Ovi instrumenti su izuzeti od plaanja poreza i zato su
privlane investitorima (bankama) unato niim kamatnim stopama. Dva
najuobiajenija ovakva instrumenta su zapisi za predvieni porez
(TAN), koji se izdaju umjesto oekivanog budueg prihoda od poreza i
zapisi za oekivani prihod (RAN), koji se izdaju da se pokriju
trokovi specijalnih projekata, kao to je izgradnja rampe za
mostove, autoput ili aerodrom umjesto oekivanog budueg prihoda od
ovihprojekata.
Instrumenti trita kapitala
Instrumenti trita kapitala imaju rok dospijea dui od godinu dana
i imaju vee stope povrata. U instrumente trita kapitala kojima se
banke slue ubrajamo: dugorone dravne mjenice i obveznice (treasury
notes and bonds), municipalne mjenice i obveznice, te korporativne
mjenice i obveznice.
Dugorone dravne mjenice i obveznice
Osnovna razlika izmeu dravnih mjenica i dravnih obveznica je u
njihovom dospijeu. Mjenice imaju rok dospijea od 1 do 10 godina.
Obveznice su s rokom dospijea duim od 10 godina, a najvie do 20
godina. U poreenju s blagajnikim zapisima, dravne mjenice i
obveznice za banke predstavljaju vei rizik cijena i likvidnosti,
ali nose i vei oekivani prihod. Izdaju se u denominacijama od 1000,
5000, 10 000, 100 000 i 1 milion dolara.
Municipalne mjenice i obveznice
To su vrijednosni papiri koje izdaju lokalne vlasti na period
dui od godinu dana. I ovi instrumenti su izuzeti od poreskog
plaanja, ali pod uslovom da su namijenjeni finansiranju javnih, a
ne privatnih investicija. Svrstavamo ih u dvije kategorije:
obveznice s uobiajenim obavezama (GO) imaju podrku vlade, prihodne
obveznice mogu biti koritene u svrhu finans. dug. projekata koji e
u budunosti nositi prihode.
Korporativne mjenice i obveznice
Korporativne mjenice su vrijednosni papiri koje izdaju kompanije
na rok dospijea do 5 godina, dok korporativne obveznice izdaju isti
subjekti, ali na dui rok dospijea. Ovi instrumenti nisu tako
privlani bankama zbog veeg kreditnog rizika u odnosu na vladine
instrumente, ali daju vei prihod.
Ostali investicioni instrumenti novijeg datuma
U posljednje vrijeme javila se potreba za novim vrijednosnim
papirima koji su nastali kao varijante postojeih vrijednosnih
papira ili kao potpuno novi instrumenti. Takvi su, npr.
struktuirane mjenice, sekjuritizovana aktiva i podijeljeni
vrijednosni papiri.
Struktuirane mjenice
Struktuirane mjenice slue bankama da bi se zatitile od
promjenljivih kamatnih stopa. Neto dobit koju nose struktuirane
mjenice je manja od one koju daju dravni instrumenti. U junu 1994.
godine, Federalna agencija za izdavanje dozvola za rad i kontrolu
banaka upozorila je da investiranje u veliku koliinu struktuiranih
mjenica nije sigurno i da to nije dobra praksa ako banci nedostaje
razumijevanje svih ukljuenih rizika.
Sekjuritizovana aktiva
Sekjuritizacija je proces transformiranja inae nelikvidnih
finansijskih sredstava (kao to su hipoteke na kue), koja
predstavljaju osnovnu zaradu bankarskih institucija, u vrijednosne
papire kojima se moe trgovati na tritu kapitala. Veliku ulogu u
razvoju sekjuritizacije odigrale su informacione tehnologije
(posebno su smanjile trokove naplate i zamijenile su rune isplate).
Standardizovani iznosi kredita ine ih likvidnim vrijednosnim
papirima, dok injenica da su sastavljene od paketa kredita
doprinosi diverzifikaciji rizika, inei ih atraktivnim. Osigurane
hipotekarne obveznice (CMOS) su obveznice zasnovane na isplatama iz
portfelja hipotekarnih kredita. Upravo je razvoj informacionih
tehnologija omoguio njihovu podjelu u nekoliko klasa, tzv.
trani.
Podijeljeni vrijednosni papiri
Podijeljene vrijednosne papire razvijaju dileri, tako to
razdvajaju glavnicu i kamatu od originalnog dunikog vrijednosnog
papira. Oni zatim prodaju ova dva odvojena potraivanja. Potraivanja
po plaanju samo glavnice nazivaju se PO (samo glavnica)
vrijednosnog papira, a potraivanja po toku sredstava samo od kamata
obeanih na vrijednosni papir nazivaju se IO (samo kamate)
vrijednosnog papira.
Oekivana stopa povrata
Pri izboru investicionih instrumenata koje e banka nabaviti,
kljunu ulogu ima oekivana stopa povrata. Ona je, ustvari,
pokazatelj prihoda koji je mogue ostvariti dranjem tog instrumenta.
Poveanje oekivanog povrata na imovinu, u odnosu na povrat na
alternativnu imovinu, poveava potranju za imovinom, uz uslov da se
druge stvari ne mijenjaju (ceteris paribus).12 Da bi smo odredili
stopu povrata, moramo izraunati dobit po dospijeu (YTM), ako e se
vrijednosni papiri drati do dospijea, ili izraunati planiranu dobit
u periodu posjedovanja (HPY) od trenutka kupovine, pa do
prodaje.
Izloenost oporezivanju
Na veinu prihoda od investicija banaka i drugih finansijskih
investicija plaa se porez. Zbog toga banke pri izboru investicionih
instrumenata preferiraju porediti stope povrata razliitih
vrijednosnih papira nakon oporezivanja nego njihove stope povrata
prije oporezivanja. Vrijednosni papiri koji daju manji prinos, a ne
podlijeu obavezi plaanja poreza ili se na njih plaa manji porez
nego na neki vrijednosni papir koji daje vei prinos, a na njega se
plaa vei procenat poreza, mogu biti atraktivniji bankama zbog veeg
povrata poslije oporezivanja.Razliite banke se mogu nalaziti u
razliitim poreskim razredima. Tako su vee banke obino u najviem
poreznom razredu, tako da one esto preferiraju neoporezive dravne
municipalne mjenice i obveznice (vrijednosni papiri lokalnih vlasti
koji nisu oporezivi). Male banke su u niim poreskim razredima, tako
da uticaj poreza na njihovo pribavljanje investicionih instrumenata
nije tako veliki.
Rizik kamatne stope
Kamatni rizik predstavlja osjetljivost kapitala i prihoda na
promjene u kamatnim stopama.Kamatni rizik je problem kojem su
izloene sve finansijske institucije. Treba naglasiti da su veem
kamatnom riziku vie izloeni dugoroni, nego kratkoroni vrijednosni
papiri, to ne znai da su kratkoroni instrumenti sigurni u tom
pogledu.Razumijevanje ove pojave je postalo toliko vano da je u
posljednje vrijeme upravljanje kreditnim rizikom postala jedna od
glavnih aktivnosti menadera banaka i ostalih finansijskih
institucija. Cilj tog upravljanja je odravanje izloenosti rizicima
u odreenim okvirima. Da bi se zatitile od ovog rizika, banke trguju
fjuersima, opcijama i kam. snap-ovima. Krajnju odgovornost za
upravljanje kamatnim rizikom ima nadzorni odbor banke koji odobrava
poslovnu strategiju i politike za dranje rizika kamatne stope pod
kontrolom.
VRSTE INOSTRANIH BANKARSKIH ORGANIZACIJA
Banke koriste irok spektar organizacionih struktura, kako bi
mogle da pruaju usluge svojim klijentima.
Predstavnitva
Predstavnitva su najjednostavniji organizacioni oblik banke koja
posluje na inostranim tritima. To je organizacija sa ogranienim
spektrom usluga sa matinom centralom u svojoj zemlji i njen je cilj
da pridobije nove klijente. Predstavnitva se ne bave depozitnim
poslovima, niti odobravaju zajmove. Ova predstavnitva osnivaju se
zato da bi obezbjedila pratee usluge matinoj banci i njenim
klijentima.
Agencije
Agencija predstavlja neto kompleksniju strukturu od
predstavnitva i prema mnogim pravnim sistemima ne prima depozitne
uloge graana. Takoer, moe da preuzme obavezu da e odobriti ili
otkupiti zajam, da sklapa sezonske i revolving ugovore o kreditu,
da izdaje stand by akreditive, prua tehniku pomo i savjetodavne
usluge klijentima., upravlja njihovim gotovinskim raunima, i pomae
u trgovini hartijamaod vrijednosti klijenata.
Filijale
Najea organizaciona jedinica veine meunarodnih banaka je
filijala, koja obino nudi kompletan obim usluga. Inostrane filijale
nisu posebna pravna lica, ve samo lokalne kancelarije koja
predstavljaju jednu veliku finansijsku korporaciju. One mogu da
primaju depozitne uloge graana na osnovu propisa zemlje u kojoj su
locirani, ali mogu i da izbjegnu neka pravila u pogledu depozitnih
uloga, koja moraju da potuju filijale iste banke u svojoj matinoj
zemlji.
Supsidijarne jedinice
Kada meunarodna banka preuzme veinsko vlasnitvo nad posebnom
zakonski osnovanom inostranom bankom, ta inostrana banka postaje
supsidijarna jedinica meunarodne banke. Ukoliko njen glavni vlasnik
bankrotira nije obavezno da i supsidijarna jedinica bude zatvorena,
obzirom da ona ima sopstvenu dozvolu zaposlovanje i akcijski
kapital. Supsidijarne jedinice mogu se koristiti umjesto filijala
ako lokalni propisi zabranjuju ili ograniavaju osnivanje filijala,
ili zbog poreskih prednosti.
Zajednika ulaganja
Banka koja strahuje od izloenosti riziku pri ulasku na novo
inostrano trite, i koja nema neophodnu ekspertizu, niti ostvarene
kontakte sa klijentima u inostranstvu, ili eli da ponudi usluge za
koje pojedinane banke nemaju dozvolu, moe da se odlui za zajedniko
ulaganje sa inostranom bankom ili nebankarskom institucijom, uz
meusobnu podjelu trokova i dobiti.
Korporacije koje su zakonito locirane izvan granica matine
drave
Ove korporacije su posebne domae amerike kompanije u vlasnitvu
amerike ili inostrane banke, ali su locirane izvan matine drave
banke koja ih posjeduje. Ove supsidijarne korporacije prvenstveno
obavljaju meunarodne transakcije.
Ugovorne korporacije
Ugovorne, odnosno poslovne korporacije su supsidijarne jedinice
banke. One najvei dio svojih aktivnosti usmjeravaju na pruanje
usluga meunarodnim klijentima i na obavljanje meunarodnih
transakcija, slino korporacijama koje su zakonito locirane izvan
granica matine drave.
IBF Meunarodna bankarska ustanova
Meunarodna bankarska ustanova (International banking facility
IBF) ustanovljena je prema amerikim propisima, i prvi put osnovana
je 1981. godine od strane Odbora federalnih rezervi. IBF je
kompjuterizovana evidencija o raunima koji nisu dio domaih amerikih
rauna banke koja posluje kao IBF. Ova ustanova mora da bude
locirana u okviru SAD-a i njene aktivnosti moraju biti usmjerene na
meunarodnu trgovinu.
Filijale zatvorenog tipa
Mnoge meunarodne banke, da bi izbjegle teret regulative,
osnovale su posebna predstavnitva u inostranstvu koja samo vre
evidentiranje primljenih depozita i drugih meunarodnih transakcija.
Ove filijale zatvorenog tipa mogu da od opreme imaju samo pult i
telefon ili faks, i da obavljaju knjienje depozita sa
tritaeurovalute iz svih krajeva svijeta da bi izbjegle kontrolu
osiguranja depozita, obavezu dranja zakonom propisanih rezervi, i
ostale trokove koji nastaju onda kada domaa banka obavlja poslove
prihvat. depozita.
USLUGE KOJE BANKE PRUAJU KLIJENTIMA NA MEUNARODNIM TRITIMA
Kreditna linija podrke
Veina zajmova meunarodnih banaka su kratkoroni poslovni zajmovi
sa fluktuirajuim kamatnim stopama, koje su obino vezane za neku od
meunarodnih baznih stopa ili referentnih stopa (LIBOR, EURIBOR,
FIBOR).U posljednje vrijeme dolo je do porasta davanja kreditnih
garancija od strane meunarodnih banaka, za zaduivanja njihovih
klijenata na otvorenom tritu. Jedna od najpopularnijih je kreditna
linija podrke.Kreditne linije podrke su veinom srednjoroni ugovori
o kreditu izmeu meunarodnih banaka i njihovih velikih korporativnih
i dravnih klijenata. Klijent meunarodne banke po ovoj kreditnoj
liniji je ovlaten da periodino emituje kratkorone mjenice, ije je
dospijee od 80 do 180 dana, tokom predvienog perioda (npr. period
od pet godina).Meunarodne banke se obavezuju da e ili otkupiti
mjenice koje nisu kupljene od strane drugih investitora ili
odobriti dopunske zajmove zasnovane na LIBOR-u ili nekoj drugoj
referentnoj kamatnoj stopi. U veini sluajeva, mjenice klijenata su
u velikim apoenima (u apoenima od npr. milion amerikih dolara ili
jo viim).
Eurozapisi
Meunarodne banke takoer imaju znaajnu ulogu na tritu
Evrokomercijalnih zapisa (ECP), u kojima multinacionalne
korporacije podiu kratkorone kredite koji pokrivaju periode od
nekoliko sedmica ili mjeseci. Ovo trite kratkoronih zajmova
locirano je u finansijskom dijelu Londona i privlai mnoge
meunarodne banke i nefinansijske korporacije kao investitore. Dok
je veina ECP zajmoprimaca locirana van SAD-a, svoje zapise na tritu
eurozapisa uspjeno plasira sve vei broj amerikih kompanija ija
kreditna sposobnost nije dovoljno jaka da bi se pojavile na
amerikom tritu komercijalnih zapisa, ili koje moraju da prodaju
zapise sa duim dospijeem. Razvoj ovog trita je uslijedio poslije
finansijske deregulacije u Japanu, kojom se dozvoljava
afilijacijama japanskih banaka u inostranstvu da garantuju emisiju
meunarodnih komercijalnih zapisa. Meunarodne banke u velikoj mjeri
kupuju ECP za sebe i svoje klijente koji investiraju, a takoer su i
vodei prodavci ECP-a.. Na primjer, Citicorp Investment Bank i Swiss
Banking Corporation International su odgovorne za vie od etvrtine
svih meunarodnih zapisa prodatih investitorima.