Iglom preko granice – Egipat Uvod 1 - „Zar još nisi bio u Egiptu???“ bio bi uobičajen komentar kada bih nekom spomenuo da me nema sljedeći tjedan. - „Nisam. Zamisli koliki je to propust s obzirom na odličnu ponudu povoljnih „last minute“ putovanja. I stvarno, propust popravljam u velikom stilu, hotel s 5 zvjezdica, „all inclusive“, avion i ostali folklor za oko 3.000 kn. Kum i ja idemo slaviti, on zato što je napravio treće dijete, a ja zato što nisam. ☺ Uvod 2 (dijabetički) U Maroku sam pisao o Dexcom G5, nevjerojatnoj CGMS napravi koja kontinuirano mjeri glukozu i svira kad glukoza ode k vragu; u Keniji sam pisao o Medtronic inzulinskoj pumpi i njenom integriranom CGMS-u koji isključuje pumpanje inzulina kada „skuži“ hipoglikemiju, a sada?! Seriju u velikom stilu završavam s Egiptom i najnovijim pridošlicom u CGMS arenu - „Abbott Libre“. Riječ je o donekle „kontroverznom“ uređaju, s čijim osobinama se neki na prvi pogled neće moći pomiriti, ali vidjet ćemo do kraja putopisa… Planovi „Posla“ će biti, osim što planiramo glumiti plutače u hotelskim bazenima; te Muju i Hasu koji jedu za „švedskim stolom“ dok Šveđani ne dođu; jako smo ambiciozni. Skoknut ćemo do Kaira, obići piramide i Dolinu kraljeva, ploviti Nilom, provozati se pustinjom i ono najvažnije - planiram ući u povijest ili makar u Guinessovu knjigu rekorda… Zaronit ću u jedno od najljepših mora svijeta, Crveno more i po prvi puta pod vodom mjeriti razinu glukoze. Prije puno godina pokrenuh poseban tečaj za grupu ronilaca dijabetičara u najboljem ronilačkom klubu Geronimo. Tada smo među mnogim stvarima trenirali uzimanje meda pod vodom u slučaju hipoglikemije, a nisam ni sanjao da ću jednog dana među tropskim ribama mjeriti i glukozu. Kako ne bi sve ostalo na „rekla - kazala“, dobri duh David mi je posudio kinesku verziju podvodne video kamerice „GoPro“ – hvala, o dobri Davide. ☺ Ali ni to nije sve, vaš se omiljeni „teoretičar zavjera“ odmila zvan „socijalna životinja“ (naglasak na drugom i) preko „Couch Surfinga“ povezao s lokalnim žiteljima u želji da sazna kako lokalni svijet gleda na „Arapsko proljeće“ ili „Obojenu revoluciju“. Počela je samospaljivanjem u Tunisu, a ovdje je
12
Embed
„Zar još nisi bio u Egiptu???“ Nisam. Zamisli koliki je to ... fileIglom preko granice – Egipat Uvod 1 - „Zar još nisi bio u Egiptu???“ bio bi uobičajen komentar kada
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Iglom preko granice – Egipat
Uvod 1
- „Zar još nisi bio u Egiptu???“ bio bi uobičajen komentar kada bih nekom spomenuo da me nema
sljedeći tjedan.
- „Nisam. Zamisli koliki je to propust s obzirom na odličnu ponudu povoljnih „last minute“ putovanja. I
stvarno, propust popravljam u velikom stilu, hotel s 5 zvjezdica, „all inclusive“, avion i ostali folklor za
oko 3.000 kn. Kum i ja idemo slaviti, on zato što je napravio treće dijete, a ja zato što nisam. ☺
Uvod 2 (dijabetički)
U Maroku sam pisao o Dexcom G5, nevjerojatnoj CGMS napravi koja
kontinuirano mjeri glukozu i svira kad glukoza ode k vragu; u Keniji sam pisao
o Medtronic inzulinskoj pumpi i njenom integriranom CGMS-u koji isključuje
pumpanje inzulina kada „skuži“ hipoglikemiju, a sada?!
Seriju u velikom stilu završavam s Egiptom i najnovijim pridošlicom u CGMS
arenu - „Abbott Libre“. Riječ je o donekle „kontroverznom“ uređaju, s čijim
osobinama se neki na prvi pogled neće moći pomiriti, ali vidjet ćemo do kraja
putopisa…
Planovi
„Posla“ će biti, osim što planiramo glumiti plutače u hotelskim bazenima; te Muju i Hasu koji jedu za
„švedskim stolom“ dok Šveđani ne dođu; jako smo ambiciozni. Skoknut ćemo do Kaira, obići piramide
i Dolinu kraljeva, ploviti Nilom, provozati se pustinjom i ono najvažnije - planiram ući u povijest ili
makar u Guinessovu knjigu rekorda… Zaronit ću u jedno od
najljepših mora svijeta, Crveno more i po prvi puta pod vodom
mjeriti razinu glukoze. Prije puno godina pokrenuh poseban tečaj
za grupu ronilaca dijabetičara u najboljem ronilačkom klubu
Geronimo. Tada smo među mnogim stvarima trenirali uzimanje
meda pod vodom u slučaju hipoglikemije, a nisam ni sanjao da ću
jednog dana među tropskim ribama mjeriti i glukozu. Kako ne bi
sve ostalo na „rekla - kazala“, dobri duh David mi je posudio
kinesku verziju podvodne video kamerice „GoPro“ – hvala, o
dobri Davide. ☺
Ali ni to nije sve, vaš se omiljeni „teoretičar zavjera“ odmila zvan „socijalna životinja“ (naglasak na
drugom i) preko „Couch Surfinga“ povezao s lokalnim žiteljima u želji da sazna kako lokalni svijet
gleda na „Arapsko proljeće“ ili „Obojenu revoluciju“. Počela je samospaljivanjem u Tunisu, a ovdje je
zvijezda večeri trg „Tahrir“ u Kairu, gdje su započele masovne demonstracije protiv tadašnjeg šefa
Hosnia Mubaraka.
Da u pravu ste, ovo bi mogao biti još jedan od onih dugačkih i dosadnih putopisa gdje čovjek
odustane nakon druge stranice.. No, pokušat ću biti kratak i jezgrovit.
„Zašto ne trošiš novac u Hrvatskoj?“
Svi koji volimo letjeti smo barem jednom bili suočeni s
tim pitanjem. Osim standardnih odgovora, domislio sam
jedan kojeg ću se držati: Ukoliko na svojem putovanju
nagovorim barem troje stranaca da posjete naš dragulj u
Europi, napravio sam puno više za domovinu nego da
sam otišao na roditeljsku vikendicu u blizini Zadra i
kupovao u Tommiju. Mislim da sam uspio. Na plaži su
me ganjale tri opako debele Britanke, ali lovina je uskoro
postala lovac. Plitvička jezera, tisuću otoka, Davor Šuker
te Dubrovnik, grad u kojem se snimaju „Igre prijestolja“ bili su moje oružje za lov. Činjenica da je
London od Jadrana udaljen samo sat i pol leta s „low cost“ kompanijama - bila je pravi „šlag na tortu“
za ove simpatične dame. U džepu još čuvam i DVD turističke zajednice Hrvatske za sljedeće „žrtve“. ☺
Mad Max 5
Počelo je odlično, otišli smo u pustinju i unajmili zvjerske Quadove za 40 kilometarsku turu do oaze.
Nakon što su nas umotali u marame i podijelili nam maske za pijesak, izgledali smo kao nesretnici
nakon nuklearnog rata. Područje po kojem smo vozili sličilo je na kombinaciju napuštenog seta iz
Mad Max-a i površine mjeseca. „Tagovi“ su: adrenalin, sunce, pijesak i miris benzina.
Luxor i rijeka Nil
Opet smo u pustinji, na putu prema kolijevki civilizacije, Luxoru i veličanstvenoj rijeci Nil. Duljina od
čak 6.680 km ju čini najduljom rijekom svijeta, prolazi kroz čak 11 zemalja, a završava u „našem“
Mediteranu. Izvire na dva mjesta: u Ugandi i Etiopiji, spaja se u Sudanu i većim dijelom teče bez
ikakvih dodatnih izvora vode! Plovili smo barkom i pasli oči na Fallugama – prekrasnim malim
tradicionalnim jedrilicama s ogromnim jedrima. Završili smo na „otoku banana“, kušajući ih s lokalnih
palmi i fotkajući krokodile ''Iz duboke rijeke Nil (…vrati nama našega Juju….)''.
Posjetili smo i kompleks hramova Karnak posvećen bogu Amon Ra, gdje sam kao što je vidljivo iz
pratećih fotki, doživio faraonsko prosvjetljenje. Jako me podsjetio na Persepolis u Iranu, samo što je
piroman Aleksandar Makedonski prilično rasturio Persepolis, dok je Karnak očuvaniji.
Egipatski turistički djelatnici
Nemaju niti jednu iskrenu kost u svom tijelu. Od svih laži koje su oni u stanju izgovoriti mogle bi se
izgraditi piramide u Gizi. Kod ugovaranja i pregovaranja u Egiptu treba biti svjestan jedne stvari: ti si
ovca za oderat', a oni su derači; kad se to apsolvira, sve je lakše. Sasvim je u redu doći u „all inclusive
resort“ s pet zvjezdica i ne maknut' se s bazena i mora. No, kad/ako kreneš vanka, ti si divlja patka u
nepoznatoj šumi, a oni lovci na svom terenu. Kum je dogovorio Kairo, Luxor, Nil, Quadove i ronjenje
praktički u prvoj agenciji na koju smo naletjeli, jer je tip bio uvjerljiv i objektivno povoljniji od
hotelskih „derača“. Za mene je to bila „win-win“ situacija, ili će biti dobro ili ću mu cijeli život moći
spuštati ovu „kamikaza“ pregovaračku misiju – „neprocjenjivo“. Pustinjski Quadovi su bili stvarno
sjajni, a Luxor i Nil također; osim najmanjih sjedala u autobusu – ikad. Lik nam je obećao svoj novi bus
za Kairo i rusku grupu, ali s vodičem koji dobro zna i engleski. Ha-ha; autobus je bio novi otprilike u
vrijeme otkrića prve faraonove grobnice, a svi znamo da rusi ne znaju engleski. Aaaahhh.
Dolina kraljeva je također sličila mjesečevoj dolini, ulazili smo u kojekakve grobnice i prolaze, a
najzanimljivija je bila od Ramzesa IX - u kojoj se ne smije slikati ☺ Odala me izdajnička lampica koja
se pali kada Canon izoštrava, ali na vrijeme sam ga spremio. Nakon kratkih pregovora sa čuvarem,
izvadih unaprijed pripremljeni iPhone na kojem „vidi čuda“ nije bilo nikakvih zabranjenih sarkofaga i
mrtvih faraona. Ne znaju da imaju posla sa „finim turistom“ koji poštuje ku%$&$ska pravila.
Piramide Giza u Kairu
Ako je netko bio na Akropoli u Ateni, osjećaj je sličan. Na brdu se nalaze piramide i sfinga, a prekrasan
pogled puca na grad. Piramide su malo više „fora“ od Akropole jer je sa suprotne strane egzotičan
ambijent u obliku pješčanih dina i pustinja po kojima lokalci nude jahanje deva, konja i magaraca.
Lijep je osjećaj promatrati te monumentalne građevine stare više godina nego što prosječan čovjek
uopće može pojmiti. Ne mogu si pomoći da se ne zapitam, jeli u to vrijeme, tisućama godina prije
antike i Grka, postojala dovoljno razvijena tehnologija gradnje za ova čuda svijeta?
Egipatski muzej u Kairu
Osim što sam diplomirani informatolog, na filozofskom fakultetu sam morao odabrati još jedan
smjer, to je bila muzeologija. ☺ Muzej je fenomenalan! Kako muzej može biti fenomenalan?? Da,
ima prekrasnu veliku i vrlo zanimljivu zlatnu masku koja bi trebala savršeno odgovarati licu faraona,
ima ogromni potpuno zlatni sarkofag težak puno kila i prave mumije, stvarno zgodno; ali to nije ono
što me najviše oduševilo. Nekad mladog ljubitelja filmova Indiane Jonesa oduševila je povijest unutar
povijesti. Većina tih eksponata izložena je u lijepim starim drvenim vitrinama koje su meni, već same
po sebi, egzotične i imaju povijesnu vrijednost. Staklo s drvenim okvirima spojeno mjedenim pantima
– odiše onim nečim mističnim čime se ni sterilni Louvre ne može pohvaliti. Opisi izloženih eksponata
već mirišu na prošlost, natipkani pisaćom mašinom vjerojatno prije prvog svjetskog rata i pružaju
vrhunski osjećaj autentičnosti. Stalno sam čekao da od nekud iskoči Indiana Jones izbezumljeno
bježeći ispred razjarenih mumija koje je zabunom probudio. ☺
Ramzes III – faraon dijabetičar
Ovi današnji Egipćani imaju ogromnu incidenciju dijabetesa, kažu preko 30%. No, kao što se vidi iz
naslova, problemi su puno dublji ☺ Usred maštanja o prošlosti i filmskim junacima u egipatskom
muzeju, iz slušalica koje mi je kum osigurao onom pregovaračkom misijom, na ruskom me prenula
riječ „diabetik“ ili sl. Maltretirajući vodiča svojim osnovnoškolskim ruskim, saznao sam da osim što
vodič ima dijabetes, ima ga i njegov omiljeni faraon. E da sam to znao u Dolini kraljeva u Luxoru, ne
bih tako olako prešao preko njegove grobnice. Vodiču su oči skoro ispale kada sam mu pokazao Libre
aparatić koji izgleda skoro kao i svaki drugi, ali kada ga prislonim na senzor na ruku – bežično očita
razinu glukoze. „Davaj i minja pažalusta“ - veli on. „Davaj minja sjenzor“ - odvratih.
WC u Egiptu
Budući da smo stalno bili miljama od hotela (umjesto da smo glumili bove u hotelskom bazenu), ova
tema se neminovno povremeno nametala. Najvažnije mi je bilo naći WC koji se plaća jer u tom
slučaju su postojale šanse da barem pod ne bude pod vodom ili nekom drugom tekućinom… Potom je
potrebno užicati wc papir, a nakon svega i sapun. Mrka teta u Aleksandriji je nakon mog trećeg
žicanja već bila prilično iziritirana jer svaki tjedan se netko sjeti žicati sapun, a ona uvijek zaboravi
gdje ga drži.
Aleksandrija – stvarno kratka i zanimljiva povijest
Prije nego što je poznati piroman Aleksandar Makedonski spalio prekrasni Persepolis u Iranu,
osnovao je Aleksandriju. Grad je osnovan nakon što je zavrnuo ruku svećenicima u Memphisu koji su
mu, onako „bez prisile“, predali vlast u cijelom Egiptu. U Aleksandriji ima svašta, a u stvari skoro ništa
jer većinu prekriva more ili je spaljeno ili odneseno. Kleopatra je ovdje smjestila svoju prijestolnicu, a
ulaz u luku je krasio čuveni Farosov svjetionik koji je proglašen jednim od svjetskih čuda. Nadajmo se
da ćemo Kleopatru uskoro gledati u novom filmu i da će ju tumačiti najavljivana Angelina Jolie. Obišli
smo i dragulj povijesti, novu Aleksandrijsku knjižnicu u obliku izlazećeg sunca, njena stara institucija
je inspirirala mnoge pametnjakoviće starog doba. Herophil je baš tu otkrio da mislimo mozgom, ne
srcem; Euklid je razvio geometriju, itd.
Aleksandrijska knjižnica
Aleksandrija i Facebook revolucija u Egiptu
Nadam se da nisam jedini koji je tek sad naučio da je Egipatska revolucija 2011. ustvari počela u
Aleksandriji i da je Facebook odigrao ključnu ulogu? Za one neinformirane kao ja: policija je jedne
ljetne večeri 2010 godine zaplijenila drogu i kao što svaki „pošteni“ nedovoljno plaćeni policajac čini,
uzela ju je za svoju upotrebu i daljnju prodaju. Dio toga je snimio jedan sirotan po imenu Khaled Said i
objavio video na Internetu. „Milicijski autoriteti“ su doslovce ubili Boga u njemu, a rezultati službene
istrage su, kako to uvijek bude, pokazali da je pao niz stepenice. Ovaj slijed događaja je bio ogledni
primjer (ne)funkcioniranja korumpiranog sustava, a fotografije nesretnog Khaleda su objavljene na
Facebook grupi „Svi smo mi Khaled Said“. Vulkan se probudio, kap je prelila čašu; a Mubarak si je
vjerojatno pomislio koliko su vlasti u Iranu i Kini pametnije jer je tamo Facebook zabranjen. FB Grupa
je ubrzo skupila stotine tisuća članova, a vodeću ulogu u organizaciji prosvjeda je imao jedan od
moderatora grupe g. Wael Ghonim, izvršni direktor u Google-u. Prosvjedi su se tek potom iz
Aleksandrije preselili na čuveni trg Tahrir u Kairu.
Nedavna prošlost i trenutna situacija u Egiptu
Kako to često bude, skompao sam se s jednim lokalcem koji pomaže oko organizacija turističkih tura,
a bio je voljan otvoreno iznijeti svoju viziju nedavne prošlosti i sadašnjosti. Hosni Mubarak je bio
ostarjeli diktator koji je prvih dvadesetak godina uspješnog rada za narod zamijenio zadnjim dijelom
vladavine posvećene bogaćenju svoje obitelji i užeg kruga ljudi. Svaka sličnost s našim političarima je
slučajna ☺ U prvoj revoluciji vojska se držala po strani, a tukao se narod s policijom. Kada je narod
pobijedio, vojska je preuzela vlast i naumila ostati. No, razni domaći i strani pritisci su rezultirali
izborima gdje je pobijedilo Muslimansko bratstvo i g. Muhamed Morsi. Jeli to tako bilo ili je siva
eminencija odlučila iskoristiti jedan događaj i potencirati slabosti trenutnog lidera kako bi inicirala
smjenu režima – nikada nećemo saznati.
Ono što znamo je da su uslijedile godine kaosa, neizvjesnosti i beznađa. „Moj“ momak je nekoliko
puta naglašavao da ne treba miješati naziv stranke/pokreta sa svima poznatom religijom. Štoviše,
Muslimansko bratstvo je prema njemu imalo sve manje veze sa muslimanskom vjerom. Stanje u
državi se nije nimalo popravljalo, moćnoj vojsci nikako nije pasao novi, demokratski izabran vođa, a i
amerikancima sve što počinje sa „Muslim“ zvoni na uzbunu. Nakon nekog vremena nekom je
prekipjelo, pa je u narodu proširena vijest da treba ponovno na ulice, ali da ovog puta neće biti
problema jer će „vojska brzo sve riješiti“. Kao da je ikad vojska sve brzo riješila, ali narod k'o narod,
nije mu bilo bolje i eto ga ponovno na ulicama. Vojska je pohapsila je i/ili poubijala solidan dio ekipe
iz Muslimanskog bratstva, te sukladno ustavu imenovala novog gazdu koji je do tada bio šef ustavnog
suda ili tako nešto. Potom su opet održani izbori na kojima je ovaj puta pobijedio lik kojeg od milja
zovu „Sissi“. Momak je na vlasti, narod i dalje ne vidi nikakva poboljšanja, ali sad se već umorio pa
čeka izbore. Izuzetkom bi se mogla proglasiti dvojica Kopta (kršćanska manjina u Egiptu) koje sam
upoznao u Hurghadi, oni su presretni padom Muslimanskog bratstva i smatraju da je „Sissi“ napravio
brojne dobre stvari za kršćane. Da li pod tim podrazumijevaju i upravo izrečenu smrtnu kaznu
njegovom prethodniku – više nisam imao priliku pitati…
Vojska u Egiptu
Kao što znamo i u Hrvatskoj se vojska ponekad koristila za
privatnu izgradnju cesta i sličnog „osobno zaslužnim i
moćnim pojedincima“. Ovdje su smislili nešto bolje: vojska
se uredno bavi privatnim biznisom i to legalno naplaćuje.
Obavezni vojni rok traje ovisno o stručnoj spremi: jednu,
dvije ili tri godine. „Najpametniji“ moraju biti najkraće u
vojsci, ali dok su tamo nema zezancije, njih vojska nauči
pucat' , a oni zauzvrat besplatno komercijalno rade za račun
vojske. U praksi to znači da vojska radi npr. ceste i mostove,
a država joj plaća. E sad, jeli kod nas više „dvostrukog
farbanja tunela“ ili u Egiptu, ne znam, ali barem novac
ostaje u Egiptu.
Abbott Libre – novi CGMS u gradu
Kao što sam napisao u uvodu, ovo je treći po redu CGMS koji isprobavam i već je izazvao prilične
kontroverze. Prvo sam testirao Dexcom kojem su glavne osobine solidno inicijalno ulaganje,
preciznost i alarmi u slučaju hiper ili hipoglikemije. Nakon toga na red je došao Medtronic u
kombinaciji s pumpom. Idealna kombinacija za inzulinske pumpere, također zahtijeva solidno
početno ulaganje + inzulinsku pumpu, ali nudi i ono što drugi ne mogu ponuditi: potpunu integraciju s