-
AVIJACIJA
Neprijatelj je mislio da e nas unititi. Ali mi smo, svojim srcem
i dubokom svjeu, osvajali puku po puku i naoru-ali se. Mi smo
unitavali neprijatelja na svakom koraku, raz-bijali njegove
divizije. Mi smo dali mnogo rtava... ali nas neprijatelj nije
unitio, jer se narod ne moe unititi. Jugosla-vija se ne da
pobjediti njen herojski otpor ini je nepobje-divom ...
Tito, 17. jun 1942.
-
Avijacija 223
Maj je bio mesec blistavih pobeda jedinica Prvog, Dru-gog i
Petog odreda, ali i vreme poraza na terenima etvr-tog i, delimino,
Treeg odreda. Glavnom tabu Hrvatske smo iz Prijedora pisali da se
Trei i etvrti odred sada raspadaju i da partizani iz tih odreda
prilaze etnicima ili se vraaju kuama, a da je samo mali broj iz ta
dva odreda ostao vjeran narodnooslobodilakoj borbi. Kasnije se
pokazalo da u Treem odredu stanje nije tako crno. esti, zmijanjski
odred, ije organizovanje smo poverili Dragi Maaru i Vojinu Mitrovu,
imenovavi i njihove za-menike Milana Brankovia i uru Stojanovia,
kao i intendanta (Ljubomir Luija) i sekretara taba (Slobodan Zec)
posle prvih uspenih zahvata i dobro organizova-nog savetovanja sa
komandnim kadrom, ipak u maju nije organizovan, jer se Todoroviev
Udarni bataljon povukao na sever i Maretievi etnici su ovladali
itavim podru-jem Zmijanja. Dragu Maara i Vojina Mitrova smo
povuk-li u Operativni tab, Dragu kao obavetajnog, a Vojina kao
operativnog oficira. Sa tabovima Treeg i etvrtog odre-da smo
izgubili svaku vezu. Nadali smo se da je Proleterski bataljon po
prethodnim dogovorima preao na desnu stranu reke Bosne, i da se
Osman tamo sastao sa Tem-pom. O tome smo mogli samo nagaati, kao i
o situaciji juno do Zmijanja, na podruju Treeg odreda. Oslobo-enje
Prijedora nam je davalo velike mogunosti za dalje operacije, i
prema centralnoj Bosni i prema Mrkonjiu, kao i za sadejstva s
jedinicama Glavnog taba Hrvatske, ali pisao sam 23. maja drugu Titu
imali smo i mno-go potekoa, poto nemamo mnogo iskusnih kadrova. U
otsutnosti Pucara i Karabegovia o kojima gotovo mesec dana nita
nisam znao, pisao sam drugu Titu da bi nam bilo mnogo pomognuto kad
bi nam doao neko iz Vr-hovnog taba, naroito drug Tempo. Otkud sam
mogao znati da e za dva meseca svi oni, s drugom Titom, doi u
Krajinu! Do tad smo se morali u svim dimenzijama oslo-niti na
vlastite snage, na one kadrove koje smo imali, omoguujui im da se
to bre razvijaju. Kasnije se po-
-
Ratne uspomene 224
kazalo da smo s vrlo malo novih kadrova uspeno razvi-jali
celovit narodnooslobodilaki pokret. Presudno je u svemu tome bilo
delovanje Partije. Hrabrosti u Krajini nije nedostajalo, samo je tu
hrabrost trebalo organizovano dovesti u funkciju oslobodilakog i
revolucionarnog ka-raktera i ciljeva oruane borbe s perspektivom da
e ta borba obezbediti novu jugoslovensku zajednicu izmenjenih
socijalnih odnosa i ravnopravnih naroda. Nai partijski komiteti i
tabovi, uvek u saradnji s narodnooslobodila-kim odborima, u onom
domenu koji je bio presudan za organizovanje itavog naroda, pomno
su analizirali sve ele-mente odnosa i otkrivali ono to pokree sve
potencijalne snage i Srba, i Hrvata, i Muslimana u zajednikoj borbi
za bolje zajednitvo. Naim uputstvima niim tabovima smo inicirali da
vojsku treba uiti samostalnosti i inicijativi u izvoenju kako
sitnih tako i krupnih akcija. Stavka Ro-dia i ostale drugove iz
taba Petog odreda smo upozora-vali da e sledei naelo da komandni
kadar uvijek ide pred vojskom samo rasipati svoju linu hrabrost i
guiti inicijativu kod vodnika, desetara, pa i komandira. Podstiui
inicijativu i samosvest, stvarali smo nove kad-rove, mlade i
energine ljude u kojima su revolucionarna kretanja probudila udesnu
volju za uenjem i akcijom. U maju i poetkom juna situacija nas je
primorala da sve ee i na komesarske dunosti postavljamo nekolovane
borce, uglavnom seljake. S tim u vezi, iz Operativnog ta-ba smo
svim komesarima odreda i bataljona 21. juna po-slali uputstva.
Pisali smo da je dobra okolnost to su komesari mahom iz redova
boraca seljaka, ali smo od tabova odreda i bataljona traili da
shvate da seljaci ko-mesari teko mogu vriti savjesno i kako treba
svoju ko-mesarsku dunost, jer su u veini sluajeva slabi govor-nici
i jer su uske njihove politike perspektive. Nisu oni svjesni svoje
uloge kao politiki vaspitai vojske. Oni se zapletu u svakodnevne
poslove. Osim toga seljak-borac te-ko moe da shvati da njegov drug
politiki komesar vie zna od njega, pa i tu stoji prepreka njihovom
radu. Bilo je jasno da mladi komesari mogu postati autoriteti u
e-tama samo ako u svemu budu primer, ako budu bre uili, ako se
izdignu znanjem meu vojnicima. Zbog toga pisali smo komesari odreda
i bataljona moraju u prvi mah u takvim prilikama velikim dijelom
zamjeniti polit-komesare eta u pogledu politikog vaspitanja
vojnika, odnosno moraju uvesti politike asove u etama, zva-
-
Avijacija 225
nine i redovite kao to je i vojnika obuka. Ne smije biti
isprika, da ete ne logoruju, da su politkomesari eta slabi, da je
vojna situacija bila teka itd. Jedna se pouka mora izvui iz ove
borbe sa okupatorom, a pogotovo sa etnici-ma: gdje su vojnici bili
koliko-toliko politiki obavjeteni, tu smo imali uporita, a kako je
ova borba sa etnicima vrlo osjetljiva i teka, kako je ona vie
politike nego voj-ne naravi, trai ona od nas prilino znanje. Kako
je opet vojska glavna meta politikog juria pete kolone, to se mora
izbjei stara grijeka guranja u vojne akcije, pa i sa etnicima, ne
pripravivi politiki svaku akciju sa poli-tikim konkretnim obukama .
. . Od komesara krupnih je-dinica smo traili da u etama na
konkretnim primerima ukazuju na etniku izdaju posredno na iru
poli-tiku pete kolone u zemlji i u svijetu, a ne udarati odmah u
icu svjetske politike. Program za delovanje komesara smo dobili jo
13. maja od CK KPJ. Po tom programu trebalo je tumaiti istoriju
Jugoslavije i naroito ui u pitanje Versaja i velikosrpskog
karaktera vlasti u Jugo-slaviji za 20 godina. Takoe je trebalo
uporno objanja-vati koliko su stvarno bili ugroeni ivotni interesi
srp-skih masa tom politikom i katastrofalne posledice takve
politike: dolazak ustaa na vlast i pokuaj istrebljenja Sr-ba.
Raiavanje tih pojmova od velike je vanosti danas. Pitanje bratstva
naroda postaje naroito aktuelno, budui da su etnici paktirali sa
hrvatskim i mulimanskim usta-ama, i samim tim masama je postala
jasna naa politika sporazumijevanja sa potenim dijelom Muslimana i
Hrva-ta. S tim u vezi treba analizirati odnos Srba, Muslimana i
Hrvata u prolosti, u Jugoslaviji, pa i danas. Treba ukazati na
inicijatore klanja i tko su oni bili iz redova Muslimana i Hrvata:
begovi i peta kolona u Hrvatskoj. Peta kolona u Bosni bili su
muslimanske spahije koji su se nadali da e im Hitlerov faizam dati
bive begluke i u tom cilju bile su nahukane muslimanske mase na
istrebljenje Srba, a klanje i ubijanje bilo je osveta od strane
begova nad svo-jim bivim kmetovima. Od komesara smo traili da
tre-baju rastumaiti uloge vjerskih faktora u meusobnom klanju a
naroito da tumae koliko je borba protiv et-nika vezana uz aktivnije
nae nastojanje u politici bratstva naroda. Za nas je odgojiti
vojnike da se bore protiv et-nika znailo podii ih na vii nivo i
osigurati sutranju pravu narodnu vlast.
-
Ratne uspomene 226
Na temelju analize stanja na terenu, imajui stalno na umu
politiku strategiju Partije, onako kako nam je to izlagao drug Tito
i u upustvima objanjavao CK KPJ, mi nae borce nismo delili po tome
iz koje su klase ili drutvenog sloja, iz koje su nacije ili
sredine, jer i meu nama je bilo bogatih, kao to je na drugoj
strani, u etnicima i ustaama bilo siromanih. Osnov-no nae naelo je
bio Titov zahtev: boriti se za sva-kog oveka i svakom oveku dati
ansu da tue oku-patora. Od naih komesara Osman i ja smo 21. juna
traili da u tom smislu tumae sporazum ustaa i etnika, da objasne to
je uslovilo taj sporazum, kakve su njegove politike a kakve vojnike
posljedice za nas a kakve za etnike, kakve za ustae kao
velikohrvate, i kak-ve napokon svjetske snage podupiru taj sporazum
(peta kolona u svijetu).
Zasnivajui nau taktiku na strategiji rata naoruanog naroda,
morali smo realno ocenjivati odnose vojske ustan-ka i naroda
svrstavajui ga, koliko god je to bilo mogue, nezavisno o ideolokim
i politikim opredeljenjima, u je-dinstvenom frontu protiv
okupatora. Vano je bilo da svaki borac s pukom u ruci, ali i svaki
Krajinik koji je podr-avao nau borbu, shvati da odnose vojske i
naroda treba ispreplesti mnogobrojnim uslugama i djelima i s jedne
i sa druge strane. Ne smije se odnos vojske i naroda svesti na golu
odbranu sela nego taj odnos mora da bude mnogo dublji i zasnovan na
snanoj svijesti potrebe dobrog od-nosa vojske i naroda. Vojsci
treba razjasniti koliki je to velik faktor u ratu dobar odnos
vojske i naroda, treba jo j objasniti koliko je vaan faktor u ratu
sigurna pozadina i da odatle najveim dijelom izvire svijest vojnika
o potre-bi dobrog odnosa vojske i pozadine. Tu treba iznijeti
pri-mjer etnikih sela: sabotae u ishrani, nemogunost do-bivanja
ikakvih obavjetenja i, na kraju, pucanje u lea. Dobrim postupcima
naih vojnika koji su pod orujem dokazali da nae snage ne donose
gospodarenje i tutorisa-nje nad narodom, nego dapae slobodu u
pravom smislu rijei i da to oruje ne titi narod samo od vanjskih
nepri-jatelja nego da je ono i na osloboenoj teritoriji garancija
slobodnog ivota naroda, za zdrav meusobni odnos ljudi. Razumljivo
je da se tu misli na slobodu i pravo potenog i rodoljubivog
svijeta, a ne na slobodu za petu kolonu. Na konkretnim primjerima
treba ispravljati grijeke kod voj-
nika, intervenisati kadgod se ukae potreba. U stroju uvijek
-
Avijacija 227
govoriti o tome i vojsci iznositi grube grijeke odnosa pre-ma
narodu. Naroito vojska mora biti obazriva prema e-nama. Tu treba
razbiti konzervativnost vojnika koji su pre-ma politiki zaostalim
enama veinom prosti i grubi. To se ispoljava na jedan nain
terorisanja ena u selu. Pljaku suzbiti po svaku cijenu. Ne
obmanjivati se time da meu naim vojnicima nema pljakaa. Imati u
vidu da nai vojnici koriste progone etnika i njihovih familija i
pri konfiskaciji oni pljakaju njihove kue. Prije ulaska u selo
upozoriti vojnike na to, a onda pri svakom sluaju pljake otro
kanjavati. Treba vojnicima politiki objas-niti ta znai vojska koja
pljaka, kakav je to crv koji nagriza vrijednost vojske koja pljaka,
kako pri tom bli-jedi cilj osloboenja i vojska iz dana u dan slabi.
Uzeti kao primjer Hitlerovu vojsku. Treba napomenuti vojnici-ma
sutranji njihov poloaj kao uvara i garancije svega dravnog i
narodnog dobra, te ako se sada ne naue da postupaju pravilno prema
seoskoj kui, jo manje e biti solidni u gradu.
Tako smo pisali 21. juna 1942. godine. Vodei rat koji je od
samog poetka bio sinteza nacio-
nalne oslobodilake borbe i socijalistike revolucije, mi smo, kao
vojska stvorena u narodu, kao oruani odred toga naroda, pomagali
osnivanje narodnooslobodilakih odbora, ali smo sve inili da iroka
mrea tih odbora u Krajini, funkcioniui putem delegatskog mehanizma,
omo-gui da se sam narod ukljui u organe vlasti. Jasno, osnov-na
snaga tih novih organa vlasti bili su ljudi koji aktivno uestvuju u
ustanku, ali to ne znai da smo mi bilo u kom pogledu nametali volju
vojske odborima. 0 naem shvata-nju odnosa vojske i
narodnooslobodilakih odbora u pro-lee 1942. svedoi i nae direktivno
pismo komesarima od-reda i bataljona:
Prema NO odborima kao organima narodne vlasti voj-nici se moraju
odnositi pravilno. Oni moraju znati ta su odbori, kakve su njihove
dunosti i prava, napokon kakva je njihova budunost. Vojnici niukom
sluaju i niukom vidu ne smiju stojati nad organima narodne vlasti.
Oni, dapae, moraju u svakom sluaju svojim orujem podupi-rati
pravedne i pravilne odluke narodne vlasti. Oni mora-ju kao naoruani
ljudi da podiu autoritet odbora, narod-ne vlasti.
Vodili smo rat u seljakom kraju i vojska je naa ma-
-
Ratne uspomene 228
hom bila sastavljena od seljaka. U drvarskom okrugu, u Podgrmeu
i na Kozari seljak je u prolee 1942. potpuno prihvatio nae strateke
ciljeve i bio je svim svojim biem, u jedinici ili u pozadini, za
narodnooslobodilaki pokret. Medu tim krajikim seljacima, esto
nepismenim, rasli su proslavljeni komesari i komandanti, skojevski
i partijski rukovodioci, istinski heroji. Proces njihovog
izrastanja se odvijao neverovatno brzo. I mada smo se mi Titu alili
da nemamo dovoljno kadrova (naroito kadrova iskusnih za
uspostavljanje vlasti u jednom gradu), ipak oslanja-jui se na
vlastite snage uvek se nalo dovoljno pravih ljudi za svaki zadatak
i za svaku dunost. Ali pre izbora, uvek je u svakome od nas koji
smo o izboru odluivali, trebalo slamati i izvesni oportunizam i
nepoverenje. Tako je bilo i 19. i 20. maja, kad smo izabirali
kadrove za nau Prvu brigadu.
Jezgro brigade, koju smo odluili formirati odmah po-sle
osloboenja Prijedora i Ljubije, bio je Todoroviev Udarni bataljon.
Drugi deo snaga smo regrutovali iz Dru-gog odreda, tako da je
Brigada bila sastavljena od boraca iz podgrmekog,
janjsko-pljevskog, drvarsko-petrovakog i kozarakog podruja.
Komandanta su predloili drugovi s Kozare, Babi, ilje-govi i oa.
Lepa i ja smo smatrali da boljeg komandanta nemamo. Bio je to Ivica
Marui Ratko, dotadanji ko-mandant 1. bataljona Drugog odreda. Iz
Udarnog bataljo-na smo uzeli komesara Velju Stojnia. Za Maruievog
zamenika smo odredili Voju Todorovia, a za partijskog rukovodioca
brigade (zamenika politikog komesara) na predlog Lepe Perovi odreen
je rudar Savo Kesar.
Prva krajika narodnooslobodilaka udarna brigada je trea brigada
formirana u naem ratu. Vrhovni tab je pre toga formirao Prvu
proletersku, 21. decembra 1941, i Drugu proletersku, 1. marta 1942.
Jedinice Prve krajike brigade okupile su se 21. maja u ustanikom
selu Lamo-vita, postrojene u prostranom dvoritu seoske kole, gde je
inae bio omladinski vojno-politiki kurs. Ujutro toga dana s Maruiem
i Stojniem sam izvrio smotru postro-jene brigade. Pred nama je u
etvororedovima bataljo-na, samostalne ete prateih orua, saniteta,
intendanture, odelenja za snabdevanje i voda za vezu stajalo 1186
bo-raca. Kesar je Lepoj pisao: 284 lana Partije, 307 skojeva-ca.
Marui raportira meni, njemu i meni komandanti ba-
-
Avijacija 229
taljona Duko Jovi (uza nj je komesar Sveto Kaar Kaa), Duan Metli
(komesar Duan Karan), Stevo Rau (kome-sar Pero uri) i Petar Meava
(komesar Jusuf Imamovi).
Osim Prve brigade, 21. maja smo formirali i Prateu etu
Operativnog taba. Deo te ete smo poslali na teren Prvog odreda, da
tamo pripremi smetaj i za Operativni tab i za Poverenitvo
Pokrajinskog komiteta (smatrali smo da emo s terena Prvog odreda
najlake obezbediti ko-mandu nad svim odredima), a Prvu brigadu smo
odmah posle formiranja usmerili na Manjau, na etnike bande. Dva
dana posle toga, 23. maja, Titu sam pisao da je Prva brigada ve
stupila u akciju za ienje terena oko Mrko-nji Grada i sam Mrkonji
od etnikih bandi.
etnici su u to vreme slobodno odlazili i u Mrkonji Grad i u
Banju Luku. Sam vitez Laka, naelnik general-taba ustakog
domobranstva, pisao je tih dana kako je od etnika saboraca dobio iz
Banje Luke jo 19. V. oko 14 sati izvjee da se navodno 20003000
pobunjenika kreu u pravcu sela Omarska i Piskavica (17 i 22 km
jugo-istono od Prijedora) i da su po njegovoj zapovesti sa
et-nicima saborcima poduzete mjere da se pobunjenici do-ekaju ako
bi se zaista pojavili oko Piskavice.
Ustako-etnike snage su, istovremeno kad i bataljoni nae Prve
brigade, udarile prema Piskavici, Bronzanom Majdanu i Jaikovim
Vodama: mi da proirimo slobodnu teritoriju, oni da je suze ili
unite i da prodru u Pri-jedor.
Na velikoj sekcijskoj karti Krajine Drago Maar i Trin-ki su
ucrtali raspored naih jedinica. Kozara je bila s ne-koliko strana
napadnuta, ali neprijatelj je svuda odbijen. Bataljoni Drugog
odreda, delimino reorganizovani zbog odlaska nekih eta u sastav
Prve brigade, iz Prijedora su vraeni na poloaje koje su drali do
14. maja: prema Bo-sanskom Novom, Bosanskoj Kostajnici, Bosanskoj
Dubici, Bosanskoj Gradici i Banjoj Luci. Prvi odred je delom sna-ga
usmeren na Unu, a delom snaga prema Sanskom Mo-stu. U tom odredu
smo osnovali novi Udarni bataljon i za komandanta postavili urina
Predojevia. Peti odred je bio na prilazima Bosanskog Petrovca,
Drvara i Bosanskog Grahova. Italijani su svuda bili u defanzivi.
Slavko Rodi je vrlo uspeno tukao njihove trupe na komunikaciji
Dr-var Otrelj Petrovac, gde je zarobio dva topa, da bi se potom s
novoformiranim Udarnim bataljonom prebacio
-
Ratne uspomene 230
prema Grahovu da u saradnji hrvatskih partizana vri i-enje
etnikih elemenata u junoj Liki, sjevernoj Dalma-ciji i okolini
Grahova.
tab smo zadrali u Marjanovia kui u Boiima. Tu su jo bili i
zarobljenici, kojima je sueno neprestano od 17. maja. Glavni posao
oko toga obavljala je Mira Cikota i prijedorska partijska
organizacija. Glavnom tabu Hrvat-ske sam pisao da je Prijedor bio
pun petokolonaa, pa smo bili prinueni da preduzimamo svakodnevne
mjere protiv pijuna i prikrivenih ustaa. Ocenjivao sam da je
situa-cija u gradu dosta teka i pored odranih mnogih zborova sa
radnicima, Muslimanima i enama. Avioni su svako-dnevno tukli
Prijedor, pa je i to unosilo nervozu.
U tabu sam se malo zadravao. Trinki, njegov novi po-monik Boo
Cikota, Drago Maar i ostali drugovi su i sami mogli obaviti tapske
poslove, a kad je reenje ovi-silo o meni lako su me mogli nai uvek
se znalo u kojoj sam jedinici. Meni se tada inilo da je najvanije
da izme-u Krajine i Vrhovnog taba uspostavimo direktnu vezu, da
ponovo ovladamo izgubljenim podrujima istono od Vrbasa i poveemo se
sa Zenikim odredom. O tom planu sam i Titu pisao rano ujutno 23.
maja. Da bi ta veza bila sigurna, moramo prvo oistiti teren oko
Banje Luke do Mrkonjia od etnikih bandi, da bi mogli prebaciti
jedan bataljon preko Vrbasa, koji treba da se kree preko Boca i
Skender Vakufa, da uhvati vezu sa drugovima Starim i Osmanom i
oisti ovaj teren od tih bandi koje su ratrkane u manjim grupama i
onemoguuju nam dobru vezu hva-tajui nae kurire.
Ba kad sam zavravao izvetaj za drugove Tita i Tem-pa, pozvao me
je Drago Maar: javljaju da na Urije, na istonom prilazu Prijedoru,
slee avion, verovatno naa veza iz Banje Luke. Bilo je jutro, oko 10
asova. Odmah sam otiao na Urije. Grupa drugova iz kozarakog
komi-teta Partije i taba Drugog odreda ve je bila tamo. Avion,
potez, s endehakim oznakama na krilima, sletio je neko-liko minuta
posle mog dolaska. Iz aviona je izaao snaan, krupnook
tridesetogodinjak. Gologlav, kosa mu na lakom povetarcu razbaruena
lepra. Lice nasmejano. Boko i-ljegovi ga poznaje. Kae mi:
To je Kluz a onda pouri u zagrljaj pilotu: Do-bro nam doao, drue
Franjo!
Za ilegalne veze s Kluzom i Rudijem ajavec znao sam
-
Avijacija 231
jo od dolaska u Krajinu. Obojica su u nekoliko navrata traili da
prelete s avionima na slobodnu teritoriju, ali sve do osloboenja
Prijedora za to nije bilo povoljne prilike. Zaga Umievi Mala,
sekretar banjaluke partijske orga-nizacije, u aprilu je javila
drugovima na Kozari da avija-tiar zna negdje neko pogodno mjesto za
sputanje, ali bi volio da mu se ipak javi gdje bi se mogao spustiti
da bude sigurniji. Takoer je tada pisala da avijatiar.. . moe poi
odmah, ali da moe to se tie njegove line bez-bednosti i priekati
neko vrijeme, jer mu sad ne prijeti opasnost hapenja.
Na Kozari nije bilo pripremljenog mesta za ateriranje. Komandant
i komesar 2. bataljona Drago Maar i Niko Jurini, kao i komandir
Skendervakufske ete Dujko Ko-mljenovi, predlagali su da se
avijatiari spuste na emer-nici. Smatrali su da bi avioni mogli
aterirati na poljani Luka blizu Skender Vakufa. Pre nego je Zaga
javila da avijatiar.. . moe poi odmah, 12. ili 13. aprila, uro
Pucar i ja smo se dogovorili sa Dujkom da on na Luci oz-nai mesto
za ateriranje, kako bi Kluz i ajavec znali gde ih ekamo. U drugoj
polovici aprila taj znak je bio danima na Luci, ali se zbog
pogoravanja situacije na poloajima juno i istono od Banje Luke
nismo uspeli nita konkret-no dogovoriti s ilegalcima. A kad je veza
ponovo uspostav-ljena, poslednjih dana aprila, smatrali smo da je
podruje izmeu Vrbasa i Vrbanje isuvie nesigurno i odgodili smo
dolazak avijatiara, tad ve u nadi da e Prijedor biti pra-vo
reenje.
Aerodrom za nae prve avione smo poeli pripremati is-tovremeno s
pripremama napada na Prijedor. O tome smo se dogovorili sa tabom 2.
kozarakog bataljona (Nikola Luketi, Stanko Mili, Duan Utjeinovi) i
Ivicom Mitrc-iem Bregejcem, koji je iz Zagreba doao na Kozaru
po-etkom februara. tab 2. bataljona je smatrao da bi se u selu
Meuvoe, petnaestak kilometara juno od Dubice, na Kozari, na
livadama koje je dobro znao i sam Kluz (ro-en je i odrastao u
Dubici), ienjem ikare i panjeva, mogao najbre pripremiti provizorni
aerodrom. Sve ra-dove je izvodio narod u organizaciji mesnog
narodnooslo-bodilakog odbora.
Posle kratkog razgovora s Kluzom, rekao sam mu da bi bilo
najbolje da s Urija odmah uzleti i smesti avion u Meuvou, jer je
prijedorsko podruje bilo nesigurno zbog
-
Ratne uspomene 232
stalnog nadlijetanja ustakih aviona. Kluz je pristao, samo
moli:
Oekujem da sleti ajavec, pa emo onda zajedno . . . ajavec je
godinu dana stariji od Kluza, moj vrnjak,
pravnik, sa zavrenom pilotskom kolom. Jo na Beograd-skom
univerzitetu bio je ukljuen u napredni studentski pokret. Kad je
uspostavljena NDH, dobio je to je Par-tiji odgovaralo mesto efa
takozvanog Ureda za koloni-zaciju velike upe Sana i Luka u Banjoj
Luci. Gotovo svi inovnici ajavevog Ureda bili su nekompromitirani
sko-jevci ili lanovi Partije: Rudijev brat Drago, Bude Buatli-ja,
Vinko Markoti, Lutvo Hajdaragi, Zdenko Rui, o-ko Petrocki, Ibro
Prai . . . Kad je iskrsla opasnost od pro-vale, svi su oni, dan-dva
pre Kluzovog i ajavevog leta na slobodnu teritoriju, izili u selo
Kosjerovo, a odatle naim vezama u Kozaraki odred.
Kluz se na Urije spustio oko 10. a ajavev avion, bre-ge XIX,
pojavio se oko 11 sati 23. maja. Rudi je poleteo posle Kluza, koji
mu je nadleui tri puta iznad Rudi-jeve kancelarije dao znak za
odlazak. ajavec nije od-mah mgao dobiti avion, ali se nekako snaao
i uspio je da poleti sat posle Kluza. Zajedno s njim doleteo je i
me-haniar Miko Jazbec. Njih dvojica su svoj brege XIX dobro
maskirali na Urijama, a ajavec je s Ivicom Mitre-iem odleteo na
pripremljeni aerodrom u Meuvoe. Na-rod ih je tamo doekao kako se
doekuje dugo oekivani najdrai, najroeniji: na krilima i trupu
poteza XXV za-vijorili su dugi, beli, vezeni pekiri, svatovski
darovi iz udavakih krinja kozarakih devojaka. Odmah je i kolo oko
aviona zaigralo, ali Kluz opominje:
Avion treba skloniti. Videe nas neprijatelj . . . Narod je u
tren oka sklonio avion u oblinji gaj i tu
ga maskirao. A Kluz i Mitrei su krenuli na dogovoreni sastanak k
nama, da se dogovorimo za njihove akci-je. Sastanak smo odrali u
nekoj prijedorskoj gostionici. Situacija na poloajima bila je takva
da se nisam s njim mogao dugo zadravati toliko da kaem: avijaciju
kra-jikih partizana treba poeti odmah koristiti, i za napade na
neprijateljske jedinice, i za propagandu (treba u tam-pariji, koju
je Nikica Pavli ve bio uredio u Vitlovskoj na Kozari, tampati letke
i bacati ih po okupiranim gradovi-
* ma). to se tie borbene upotrebe aviona, smatrao sam da ih
treba upotrebiti samo u sluaju kakve velike koncen-tracije, t j .
velike neprijateljske ofanzive, da tada bom-
-
Avijacija 233
barduju trupe neprijatelja. Prvi zadatak bio je propagand-nog
kara'ktera: piloti su bacili letke sa pozivom domo-branima da preu
u partizane.
U ve sastavljenom izvetaju za Vrhovni tab zamolio sam Trinki ja
da doda tri retka:
Danas 23. ovog mjeseca spustila su se na nau terito-riju dva
hrvatska aviona sa posadom od tri pilota krcati orujem i
municijom.
I predlog: Dobro bi bilo da nam Vrhovni tab odmah poalje
mje-
sto aerodroma, sa kojim Vrhovni tab raspolae, i znakove, tako da
bismo mogli u hitnim sluajevima sa avionom odravati vezu. Sa
benzinom stojimo dosta slabo. Mi emo poduzeti sa tim avionima neke
akcije. Imamo jo i trei avion koji smo zarobili u Prijedoru, vrimo
neke popravke na njemu, izgleda da e biti isti uporabljiv.
A neprijatelj, kako je on reagorao? Ima o tome dosta sauvanih
dokumenata. Glavni stoer domobranstva je oba-veten tek 28. maja od
zapovjednitva 3. orunike pu-kovnije :
Dne 23. svibnja 1942. u 9.30 sati jedan na krila sa pilotom
astnikim namjestnikom Franjom Kluz pole-teo je sa banjalukog
uzletita sa 7 puaka, 2 sanduka stre-ljiva i konzervama, namjenjenim
naoj posadi u Sanskom Mostu.
Istog dana u 10.30 sati sa istog uzletita poletio je drugi na
krila sa priuvnim porunikom Rudolfom ajavec i vodnikom Milutinom
Jazbecom sa zadatkom, da naoj po-sadi u Gornjoj Sanici preda jedan
sanduk streljiva i 100 kg soli.
Jedan krila bio je marke 'potez', a drugi 'brege'. Zrakoplovi
nisu stigli na svoja odredita. Prema do sada prikupljenim podacima
oba naa krilaa
spustila su se istog dana u Prijedoru i prikljuili se
par-tizanima.
Avioni Trinaestog zrakoplovnog jata su u nedjelju 24. maja 1942.
godine naizmjenino letjeli pomno pretraujui terene Kozare, doline
Sane i Gomjenice i breuljkasto Knepolje.
U ponedjeljak, 25. maja, neprijatelj je pojaao potragu.
-
Ratne uspomene 234
U utorak, 26. maja, zapovjednik Treeg orunikog puka u Banjoj
Luci javio je generalu Mizleru u Zagreb da raspo-lae pouzdanim
podacima da su ajavec, Kluz i Jazbec u Prijedoru s partizanima. To
je u Banjoj Luci ustakim vlastima ispriao neki Muharem Ami, kad je,
nikome sum-njiv, otiao iz Prijedora. On je prijavio neprijatelju da
je avione vidio na Uri jama, iza grada, ali da ne zna jesu li jo
tamo. A, zapravo, Ami nije video avione, nego vesto po-stavljene
makete, ajavec je, naime, ispravno procenio da njegov avion,
sklonjen uz ogradu aerodroma na Uri jama i briljivo maskiran, ipak
moe biti opaen iz vazduha. Do-govorio se s Kluzom, a onda i s nama
iz taba, pa smo angaovali drugove iz zatitnih jedinica da pomognu u
pravljenju maketa aviona. Mislim da smo Jovu Bijelia za-duili za
obezbeenje aerodroma i aviona. On je pronaao potrebni materijal za
makete, s borcima je dovukao praznu benzinsku burad i stao
domiljato montirati makete. Ra-dilo se nou. Varka je tako nametena
da je neprijatelj naseo.
U meuvremenu su nai piloti i Mitrei otili do ote-enog aviona s
oznakama NDH. Bio je oboren pre oslo-boenja Prijedora i smeten kod
eleznike radionice. Kluz, ajavec i Jazbec su ga hteli osposobiti za
letenje. Re-zervni avio-mehaniar Stanoje Nikoli je takoe angao-van.
Oboreni avion je imao oteenu elisu i polomljena re-bra levog krila.
Mile Ljubii, rukovodilac naih radio-nica, kao i avijatiari, smatrao
je da emo uskoro imati tri aviona. Dao je najbolje majstore, ali
nita se nije stiglo uiniti, jer je ofanziva na Kozaru poela pre
nego to je avion osposobljen za uzletanje.
Kluza i ajavca, u pripremi za borbene letove, opasnost je,
znaoi, svakodnevno vrebala i mogli su oekivati, kad se vinu u
visinu, da e doi do okraja u vazduhu. Zbog toga Kluz nije uklonio
oznake domobranskog zrakoplovstva sa poteza i to mu je olakalo
izvrenje zadataka prilikom prvih borbenih letova.
Potez i brege su nam krajem maja i poetkom juna bili od vanredne
koristi. Na alost, nisu ih mogli upotreb-ljavati koliko su to Kluz
i ajavec eleli nije bilo ben-zina. A za napad na neprijatelja u
poetku nije bilo ni bombi. Ovaj drugi problem je reio Mile Ljubii,
ovek koji je i u Bocu i u Ljubiji gotovo ni iz ega stvorio prave
male fabrike. Ljubii i Kluz su odlino saraivali i ve u maju mi smo
od Mile dobili prve avionske bombe made
-
Avijacija 231
in Kozara. O tome kako je Ljubii organizovao rad u Lju-biji
sauvan je izvetaj kojega mi je poslao 31. maja:
Ne ekajui nareenje, otiao sam i ja u Ljubiju 20. maja, prije
podne. Od druga koji je privremeno bio zadu-en da se brine za
radionika postrojenja zatraio sam da mi pokae sve to spada u
djelokrug radionice. Nakon de-taljnog pregleda radionice za preradu
metala, stolarske ra-dionice, elektrine centrale i magazina
konstatovao sam slijedee:
1/ Radionica je prilino moderno ureena i prostrana. 2/ Ima za
nau proizvodnju srazmjerno premalo tokar-
skih klupa, a previe maina za hoblanje, dok je frezma-ina
zastarjela i bez noeva.
3/ Postoje, naroito povoljno za industriju, tri aparata za
varenje, dva elektrina i jedan autogeni, od kojih je po-sljednji
ureen i za rezanje. Kisika ima sasvim malo.
4/ Elektrina centrala je vrlo dobro ureena, sa dva
tur-bogeneratora, koji daju do 1200 kW i sa dva kazana, od kojih
jedan starijeg tipa slui kako rezerva dok se inae redovni pogon vri
modernim kazanom sistema Steinmad-ller. Centrala ne radi ve
nekoliko mjeseci jer ne raspo-lae ugljenom. Pogon centrale vri se
provizorno pomou jednog Dieselmotora od cca. 60 KS. Pogonskim
gorivom (naftom) je motor opskrbljen za otprilike jednu godinu.
5/ Livnica raspolae jednom kupolnom pei sa oko 1000 kg
kapaciteta. Pe je ve prilino stara i istroena. Sa-motne cigle za
popravak te pei nema (amotna cigla sa visokom izdrljivou).
6/ Magazin raspolae sa mnogo materijala. Zbog prili-no dugo
vremena od kako su vrene posljednje nabavke, sortiranost nije vie
kako bi trebala.
7/ Koksa ima za oko 15 lijevanja. Na osnovu svega ovoga stvorio
sam slijedei zakljuak:
Radionica je sposobna da izrauje sve i najkomplikovani-je
stvari, ali u ogranienim koliinama. Da bi se omogu-ila zaista
masovna, serijska produkcija potreban bi bio rad na tokarskim
klupama u tri ihte, a to vie ograni-iti izradu lijevanih predmeta.
To bi bilo potrebno zbog srazmjerno premale koliine tokarskih klupa
i zbog pre-malenog kapaciteta livnice.
Istoga dana prisustvovao sam sastanku partijske grupe,
-
Ratne uspomene 236
na 'kojem je bio i sekretar Okrunog komiteta. Prihvaen je
slijedei prijedlog:
Od radnika koji su ostali, t. j. koji nisu pobjegli pred naom
vojskom, izabrati one koji nisu nepouzdani i poz-vati ih sutra na
rad. Odmah sutra zapoeti radom, a prije toga odrati sastanak sa
radnicima i izloiti im sve to je potrebno.. .
Predloen je i prihvaen slijedei plan: 1/ Prema inicijativi druga
oe prepraviti i blindirati
teretni auto Magirus, koji j zaplijenjen u Prijedoru. 2/ Poeti
sa izraivanjem runih bombi, izvana narec-
kanih kragujevakog tipa. 3/ Zapoeti izradu malih bacaa i njima
pripadajuih
mina. 4/ Izrada nagaznih mina za eljeznice. 5/ Izrada nagaznih
mina za ceste. 6/ Izrada petokrakih zvijezda. 7/ Popravak sviju
vrsti oruja. 8/ Izrada kontraavionskih postolja i nianskih
sprava
za teke mitraljeze. 9/ Punjenje akumulatora. 10/ Izrada obinih,
pokretnih desinsektora za ienje
od uiju i ostale gamadi. 11/ Stalno i redovno popravljanje svih
naih automo-
bila. 12/ Dovravanje postavljanja gatera. Gater nam je po-
treban za rezanje dasaka, kojih ovdje nema a potrebne su za
razne popravke i za odravanje postrojenja.
13/ Popravak telefonske linije sa Prijedorom. 14/ Odravanje
postrojenja u ispravnosti. Naknadno se pristupilo jo i rjeavanju
slijedeih pi-
tanja: 15/ Izrada avionskih bombi. 16/ Popravak oteenog aviona,
koji lei u Prijedoru. 17/ Izrada anodnih baterija. 18/ Punjenje
ispaljenih a inae neoteenih puanih a-
ura. 19/ Diskutirano je o evakuaciji.
-
Avijacija 237
Kontrola o dolaenju radnika na rad i o njihovom za-poslenju na
pojedinim poslovima vri se na isti nain kao to se i dosada
provodila.
Od toga plana je do danas izvreno slijedee: 1/ Blindiranje
automobila se zavrava i bie gotovo do
2. juna. Dvodnevno zakanjenje preko predvienog roka je nastalo
zbog nestaice kisika.
2/ Rune bombe se u livnici formuju i pripremaju za
li-jevanje.
3/ Vre se probe sa novokonstruisanim bacaem (pre-konstruisano za
jo laku i bru proizvodnju), dok se mi-ne formuju i pripremaju za
lijev.
4/ Zavrene su probe sa novim minama za eljeznice, koje sasvim
sigurno djeluju pod prvim kotaima lokomo-tive koja naie, a ne
nikako na po nekoliko metara ranije, to se moe desiti zbog ugibanja
ina.
5/ Mine za ceste izraivat e se prema potrebama od-nosno prema
narudbama.
6/ Izraeno je i otpremljeno nekoliko hiljada komada petokrakih
zvijezda. Kalaja ima samo jo za dvije do tri hiljade komada.
Dogovorom sa drugom Nikicom uree-no je da se sve zvijezde otpremaju
samo preko POB-a.
7/ Popravljeno je nekoliko puaka ii jedan mitraljez, a
napravljeno je postolje za teki mitraljez.
8/ Sa izradom protuavionskih postolja i nianskih spra-va moemo
zapoeti tek poto dobijemo uzorak.
9/ Dnevno se puni nekoliko akumulatora. 10/ Izraeno je nekoliko
komada pokretnih desinsekto-
ra. Ostali se izrauju. 11/ Izvreno je nekoliko veih i manjih
popravaka au-
tomobila te jedna generalna reparatuira, dok se druga up-ravo
dovrava. Postoje velike potekoe s nekim doknad-nim dijelovima, koje
se ne moe izraditi.
12/ Poto dovravanje gatera nije sasvim hitno radi se na tome
samo onda ako na raspolaganju stoje radnici.
13/ Dovren je provizorni popravak telefonske linije, dok e se
definitivno urediti kad bude za to vremena.
14/ Odravanje postrojenja vri se prema potrebama. U-reena je
jedna zgradica, koja stoji vie izolirano za mon-tau i punjenje mina
i ostalog eksplozivnog materijala. Ov-dje je ureena i podzemna
prostorija koja e sluiti za
-
Ratne uspomene 238
smjetaj svega eksplozivnog materijala i eksplozivnih stva-ri.
Poto smo elektrinu centralu zatekli upravo za vrijeme popravljanja
to je sada popravljamo ukoliko se moe za taj posao kadkada
odijeliti radna snaga.
15/ Izraeno je i otpremljeno 40 komada avionskih bombi od po 7
kg. Rad na izradi bombi se nastavlja.
16/ Izvren je popravak svih metalnih dijelova aviona, koji su
bili oteeni. U naoj stolarskoj radionici djelo-mino je izraen
propeler.
17/ Dovreni su pokusni primjerci anodnih baterija. Oko izrade
toga mobilizirati emo nekvalificirane mladie i dje-vojke iz
Ljubije. Za proizvodnju potrebno je da se poa-lje raspis svima
jedinicama da nam alju upotrebljene stare (mogu biti i oteene)
anodne baterije i svu raspolo-ivu papirnatu vatu.
18/ Zapoeto je radom na izradi sviju sprava i alata za punjenje
rabljenih aura. Za rad oko toga biti e potreb-no samo veoma malo
kvalifikovanih snaga tako da e pri tom poslu moi takoer biti
zaposlene nekvalifikovane snage. Radionica ne raspolae bezdimnim
barutom koji je neophodno potreban za mine za baca a isto tako za
pro-izvodnju municije (punjenje aura). Potrebno bi bilo da Op. tab
uputi raspis svima jedinicama uopte za do-bavu toga baruta. Za tu
svrhu bi bilo potrebno da nam se poalju sva doknadna punjenja za
mine za baca, koja se i tako rijetko upotrebljavaju. Isto talco bi
bilo potrebno da se poalje i raspis za skupljanje aura.
19/ Dovrava se baraka, koja e se numerisati i prenije-ti na
odreeno mjesto a sluiti e za skladite materijala koji e biti
evakuisan. Potrebno je da dobijemo direktive gdje se eli formirati
radionicu kako bi se moglo odmah zapoeti evkuisanjem i eventualno
izgraditi prenosivu ba-raku ako takova tamo ne postoji. Isto tako
su nam potreb-ni i podaci da li je mogu transport cestom poto bi se
u protivnom sluaju morao kod pakovanja i demontiranja maina
predvidjeti transport samarnim konjima.
Osim raspisa za rabljene anodne baterije, papirnatu va-tu, kalaj
za letovanje, bezdimni barut i rabljene aure po-trebna bi nam bila
i vea koliina eksploziva, poto imamo i njega sasvim malo, to bi i
kraj sadanje produkcije mo-glo trajati samo sasvim kratko
vrijeme.
Za jo bru, iru i masovniju produkciju potrebno je jo 4 do 8
kovinotokara, kako bi se moglo raditi na dre-
-
Avijacija 239
bancima u tri smjene neprestano. U istom smo smislu po-slali
raspis tabovima Prvog, Drugog i Petog odreda. U stvari ugljena koja
je od najvee vanosti u opskrbljivanju strujom Ljubije, Prijedora a
kasnije i Sanskog Mosta (za koji postoji ve vod) poslana je
komisija, koja je u rela-tivnoj blizini pronala ugljene naslage.
Ovih e se dana teren sondirati. Pogon velike centrale (koji se moe
vriti samo ugljenom) bio bi od najvee vanosti jer bi nam time bilo
omogueno pokretanje velikih kompresora pomou kojih bi mogli
proizvoditi kisik za vlastite potrebe i, to je takoer od velike
vanosti, po svoj prilici i bombe sa tekuim zrakom. Time bi otpala
svaka briga za eksploziv, dok bi bombe imale jo daleko jae
dejstvo.. .
-
Ratne uspomene 240
l Onog jutra kad su se na Urije spustili Kluz, ajavec i Jazbec,
konano je, nakon dvadesetak dana, uspostavlje-na i veza s vojnim i
partijskim rukovodstvom Treeg od-reda. Vezu je uspostavio Radomir
Mitri, lan Okrunog i sekretar sreskog komiteta Partije za Jajce. On
je s dvo-jicom boraca, putujui etiri dana od ipova preko Ribni-ka i
Podgrmea, stigao u Boie 23. maja. U njegovim iz-vjetajima nije bilo
niega to bi obradovalo, ali po mojoj proceni situacija nije bila
gora od one kakvu smo zamilja-li. Drugovi iz ipova su povezali ono
malo spaenih snaga i ve su bili u stalnom kontaktu i s Petim i s
Prvim od-redom. Mostovi saradnje su ili preko bataljona Budu-nost i
Soko.
Radimir Mitri je za Operativni tab doneo pisani izve-taj, a od
rukovodstva je imao i pismeno ovlatenje da izloi nau organizacionu
situaciju. Posle pogibije Kasima Hadia, tamo su se drugovi jo tee
snalazili, iako je novi sekretar Okrunog komiteta, Gojko Rodi, bio
i sposoban i preduzetan rukovodilac. Nastojimo da se poveemo pisali
su nam drugovi i da za sve to radimo odgova-ramo. Situacija im nije
doputala da ekaju uputstva. Bilo je neophodno da rade
samoinicijativno i tako su i-nili. Radimo na svoju odgovornost i ne
bojimo se odgo-vornosti kao komunisti.
Pregled vojno-politike situacije na sektoru Treeg od-reda, kojeg
nam je 23. maja doneo Mitri, pisao je on sam u Ribniku 19. maja, a
potpisao se i Stole Kovaevi, koji je tada iz Ribnika otiao na
glamoko podruje, u Budunost. Mene je gotovo dramatino uznemiravalo
sta-nje na janjsko-pljevskom podruju, gde su bili bataljoni Pelagi
(180 puaka bataljon nije zaraen etniko--kapitulantskim duhom,
jedinice su zdrave) i Iskra u kojemu po oceni Radomira Mitria uza
svu olajinu popularnost, iz dana u dan jaaju etniki elementi.
Ne-kadanji olajin zamenik, Mitar Trivuni, koji se jo u martu
odvojio od nas, a 6. aprila izazvao rascep u Iskri,
-
Avijacija 241
otiao je s grupom svojih istomiljenika Drenoviu i sa-da vri neku
dunost u Mrkonjiu. olaja je 7. maja razo-ruao Trivunia, ali ga je
pustio, jer se Trivuni pred okupljenim narodom zaklinjao da e se do
zadnje kapi srpske krvi boriti protiv svih vrsta okupatora i
zloi-naca. Ali ve sutradan je traio reorganizaciju 'Iskre' u
etnikom duhu. Osim Trivunia, iz Iskre se izdvojio i Nikola Vjetica,
koji je organizovao 25 boraca 'Iskre', napao odredski zatvor i
oslobodio 16 nedievskih i ljoti-evskih bandita. U tabu odreda je
izvrio pretresanje i odnio zateene stvari. Za ovo vrijeme drug
Marjanac sa olajom i Nemanjom se nalazio kod 6. ete u Kupresu sa 30
boraca 'Pelagia', sa zadatkom razoruavanja Kutanjca. Ja sam do tad
mislio da je taj Vjetica ubijen, jer su mi iz Petog odreda pisali
da je patrola jedne ete njihovog 2. bataljona negde kod Bravskog jo
3. maja uhvatila poz-natog harangera i protivnika nae borbe Nikolu
Vjeticu, njegovog sina Peru i snahu Duanku, da je Nikola sa-sluan i
streljan na liou mjesta a sin mu i snaha da su predvedeni vojnom
sudu. A drugovi iz Treeg odreda piu: Vjetica, i to ba Nikola
Vjetica, 17. maja obzna-njuje da formira etniki gvozdeni
bataljon!
Zar je iv? Mitri je bio siguran, da je njihov Nikola Vjetica
iv.
Predlae: Trebalo bi proveriti. Moda je taj, kod Bravskog uh-
vaeni, neki drugi Nikola Vjetica . . . Pokazalo se da su bila
dvojica, oba etnici. Trei problematini ovek na janjsko-pljevskom
podru-
ju bio je Stanko Kutanjac, retko zagonetna linost. Tre-balo je
jo krajem aprila da ga razoruaju Pelagievci pod komandom Duana
Metlia, ali kao to ve rekoh to oni nisu uinili, jer su potovali
Kutanjca. Sam Metli me je u Lamovitoj uveravao, dva dana pre
dolaska Radomira Mitria, da Kutanjac nikad nee pucati na
par-tizane. ak je predloio da ga poaljemo na razgovor s
Ku-tanjcem:
olaja i ja emo s njim raspraviti, videe da e biti s nama, kao i
u ustanku!
Kovaevi i Mitri su pisali da je Kutanjac izjavio u poslednje
vrijeme da nije partizan ve da hoe organi-zaciju
narodnooslobodilake dobrovoljake vojske i da 'u
-
Ratne uspomene 242
svoje redove ne prima Hrvate i Muslimane ve samo Srbe i nee
politikih radnika'. Nije razoruan niti je likvidiran iz bojazni
revolta kup reskih i janjskih boraca kod ko-jih je Kutanjac
obljubljen.
Komesar Kutanjevog bataljona, iskusni komunist, ui-telj, Mensud
Hoti, jo u aprilu, kad se je taj bataljon nalazio u Krezluku, sa
zadatkom da operie izmeu Trav-nika, Gornjeg Vakufa i Bugojna, u dva
navrata mi je pi-sao da Kutanjac kod srpskog naroda stvara
kontrarevo-luciomarno raspoloenje i da je ovjek avanturist i
ne-stalan, i kao takav veoma lako podlijee panici koju ne-prijatelj
stvara. Hoti je ta'koe pisao da Kutanjac nije toliko odluan da bi
bio etnik i da bi se kao takav borio protiv nas.
Kad je Hoti 27. aprila bio 11a poloajima Imljanske ete, kako bi
utanaio saradnju u predvienom napadu na Ko-riane, Kutanjac je
bataljonu naredio pokret prema Ro-stovu. Hoti mi je tri dana posle
toga javio da je reio da ga ne pustim iz ruku, da e ga pratiti
prema Rostovu, iako, kae, zna da e se on zaustaviti tek u Gornjem
Vu-kovskom u blizini Kupresa.
Kutanjac se zaista s bataljonom prebacio u Vukovsko, a odatle,
8. maja, u Blagaj kod Kupresa, na poloaje jedne olajine ete, koja
je napadala komunikacije ujica Kupres i Kupres Bugojno. Mitri nas
je uveravao da je Kutanjac pokuao da izvri uticaj na Blagaj sku etu
i da razorua komandu ete, a da je efika Talia, kao Muslimana i
komunistu, strpao u zatvor.
Kada je tab Odreda o Kutanjevom ponaanju obave-ten, odlueno je
da Rade Marjanac, Simela olaja i Ne-manja Vlatkovi odu u Blagaj sa
30 izabranih boraca. No, ni oni ga nisu razoruali. Nesporazumi su
za neko vreme izglaeni i Kutanjac je obeao da e, zvao se njegov
ba-taljon partizanski ili dobrovoljaki, svejedno, izvravati
na-reenja taba Odreda. O dramatinoj raspravi u Blagaju, 0 sukobu
koji je mogao izazvati i krvoprolie, Mitri je detaljno priao,
strahovito ljut na Kutanjca, koji je ski-nuo sa kape petokraku
zvezdu i bacio je, traei da to uine 1 ostali njegovi borci, jer da
e se njegov bataljon ubu-due zvati 'dobrovoljaki'. U tom otrom
sukobu sa lano-vima taba Odreda, Kutanjac je uspeo da razorua
kome-sara odreda Nemanju Vlatkovia i da mu baci kapu s pe-tokrakom
pod noge. Energinom i odlunom intervencijom Sime olaje, Kutanjac je
vratio oruje Vlatkoviu. Posle
-
Avijacija 243
govora Nemanje Vlatkovia, Sime olaje i Rade Marjan-ca, koje su
drali borcima i u narodu, nastalo je osipanje kod boraca Kutanjevog
bataljona. Cela eta Mirka Gra-bea se stavila na raspolaganje tabu
Odreda.
Uz Stanka Kutanjca je tada ostalo pedesetak boraca. Blagaj ska
eta je, nakon razoruanja nekoliko etniki
orijentisanih boraca, ponovo organizovana. Za komandira ete je
postavljen Siran ubi, a za komesara Ignjat Ma-ri.
Dok su Marjanac, olaja i Vlatkovi bili kod Kutanjca u Blagaju,
Drenovievi agenti su jo jednom izveli udar u Iskri. eta etnika Tode
Todorovia Noktaa dola je po Drenovievom nalogu u Pljevu i tada su
Trivuni i Vje-tica preuzeli komandu u Iskri. Oko 30 boraca, meu
ko-jima najvei deo komandnog kadra, otili su u Pelagi, neki su se
povukli u svoja sela, a deo je ostao uz Vjeticu. Tako nam je
situaciju opisao Radomir Mitri, pa sam u prvi mah pomislio da Iskre
vie i nema. No u priloenom izvetaju od 19. maja jo se govorilo o
bataljonu Iskra u kojem je politiki rad slab, jer se politiki
komesari najvie bave snabdevanjem vojske namirnicama i
zadovo-ljavaju se ulogom koju odreuje komandant bataljona. Sjednica
i sistematskog rada bataljonskog taba nema. Vojska nije
kasarnirana, a na poloaju su svega 3 ete (Stupna, Sinjakovo i
Kupres). Po oceni Mitria i Kova-evia, ni od olaje se nije moglo
neto naroito oekivati. Pisali su: Stvarno tab bataljona ne postoji,
ve momen-talne intervencije druga Marjanca i Nemanje na olaju kada
neto hoe da preduzmu. Oni uvijek kasaju za doga-ajima u etama i
bataljonu, jer nita ne postizavaju. Pi-sali su i o Simelinim
borcima, koji su veinom za borbu protiv ustaa i domobranske vojske,
a protiv etnika ne bi poli prvi u napad dok ne bi bili napadnuti od
etni-ka.
Te ocene Stole Kovaevia i Radomira Mitria su mi se, bar kad je
re o olaji, uinile preotrima. Lepa se done-kle s njima slagala.
Morali smo sve prepustiti vremenu, da se vidi ko je kakav i ;ko je
s kim.
U Treem odredu najvie uspeha je u onom periodu po-stizao ribniki
bataljon Soko. Obaveteni smo i tad, od Mitria, i neto kasnije,
pismom Pere Morae, da je So-ko izveo 18. na 19. maja nou napad na
Zgon, selo kraj Kljua. Rezultat: nai gubici 2 mrtva, a
neprijateljski mno-
-
Ratne uspomene 244
gobrojni, u zatvorenim zidanim kuama. Po Mitrievoj o-eeni i u
Sokolu je bilo previranja (u 3. eti). Prva je, po Mitriu, bila
nedorasla (razoruan e biti politiki kome-sar) a 4. eta je
podijeljena: jedan vod (so'kolovaki) se krije od etnika i brani
selo od ustaa, drugi vod je otiao prema etnicima, sada izraava elju
da se vrati. Politkom zarobljen.
Mitri je govorio u gru, sve vreme ljut. Tako ljutito je bio
pisan i Pregled vojno-politike situacije. Komesar Sokola Pero
Moraa, davao je realniju sliku prilika i odnosa u bataljonu. On je
s novini komesarima eta bio zadovoljan (vrijedni, poteni i odani
drugovi), samo je smatrao da su jo neiskusni i politiki slabi.
Kovaevi i Mitri ono najpozitivnije organizovanje naroda i ma-sovnu
aktivnost omladine uopte nisu spominjali, pa da nije bilo i
Morainog izvetaja o tome kako je u maju organizovano nekoliko
omladinskih eta na sektoru ovo-ga bataljona: u Ribniku, Treskavcu,
Busijama i Crkve-nom i da se dalje radi na njihovom organizovanju,
te vojnom i politikom radu s njima, ne bismo imali ni pri-blino
jasnu sliku o ribnikom kraju.
U glamokom bataljonu Budunost, u kojem se etni-kovalo poetkom
godine, a kasnije se situacija uglavnom sredila, po izvetaju
Kovaevia i Mitria, situacija je 19. maja bila krajnje kritina,
prvenstveno radi odnosa s pozadinom. Veze s glamokim partizanima mi
smo imali preko Prvog odreda, pa smo tako dan pre Mitrievog dolaska
obaveteni da su etnici 17. maja ubili koman-danta Budunosti Miloa
Ticu i grupu najboljih politi-kih terenskih radnika (Vojislava
Pavia, ura Ljuboju, Mirka Pantoa i Marka Bjekia), a znali smo i
ocene par-tijskog komiteta sreza Glamo i taba Bataljona o
situa-ciji u Budunosti:
da je Vojin Babi, potomak uvenog harambae Go-luba Babia,
komandir 7. ete, pod jakim uticajem etni-ka, ali da je istovremeno
spreman da se bori i protiv us-taa i protiv Italijana;
da je u 6. eti izvesno previranje u nekim vodovi-ma, uglavnom u
selima Prijani i Hotkovci;
da je najkritinija situacija u 5. eti, jer se komandir Ivi
povezao s Kukobatom, pa ak i s Branom Bogunovi-em, koji su ve due
vreme bili u Bosanskom Grahovu, u ici s Italijanima.
-
Avijacija 245
Bilo je jasno: vojsku je trebalo uiniti vojskom i kaliti je u
bitkama, kao to je uinjeno sa Sokolom. Da smo posle Kukobatovog
izdajnikog bega tako uinili i u Bu-dunosti, verovatno ne bismo 23.
maja sluali kako Mitri izvetava o pogibiji druga Tice i najboljih
drugova s gla-mokog terena.
Mitrievi podaci o pogibiji Miloa Tice i Lenjinovog cr-venog
konjanika, predsednika Optinskog narodnooslobo-dilakog odbora Vagan
ura Ljuboje s dvanaestoricom drugova, nisu bili potpuno tani, iako
smo isto to obave-tenje dobili i od Mijatovia i dr Levija (njima je
infor-maciju poslao Stole Kovaevi). Kasnije smo utvrdili da su dva
druga, Tica i Ljuboja, zvjerski ubijeni, a ostali su se
spasili.
Ticu nisam dobro poznavao; samo smo se jednom vi-deli, dok je jo
bio komesar u eti Vojina Babia u Gla-mokom bataljonu. Bio je to
vanredno hrabar ovek, va-ljan radnik, koji je za onih desetak
godina koliko je pro-veo u Beogradu uoi rata vie vremena bio
zatvoren u Glav-njai i na Adi Ciganliji, nego u fabrici. Malo sam
se za-udio kad sam uo kako su ga etnici na prevaru uhvatili. Bio je
to iskusan ovek, tridesetpetogodinjak, a ipak, na vest da se u
Petoj eti Budunosti priprema pu, nije preduzeo temeljite pripreme,
nego je, uveren u svoj au-toritet, drugovima rekao da e se to lako
srediti:
Tireba samo smeniti komandira! O pripremama pua u Petoj eti, u
kojoj su bili borci
iz glamokih sela Popovii, Vagan, Pumnjaci, Glavice i Ha-lapi,
tabu bataljona prvi je javio Vid Perduh, kojemu je to na sasluanju
izjavio zarobljeni .italijanski pijun Kr-sto Radoja. Nekoliko dana
kasnije komandanta Ticu i ko-mesara Miloa Polia o pripremanoj
izdaji obavestili su i Marko Panto, komesar ete, i njegov zamenik
Marko Bje-ki. Pu je organizovao komandir ete Bogdan Ivi po
in-strukcijama ure Kukobata, koji se s delom svoje ete od-vojio od
Budunosti jo u februaru, a u martu je ve zajedno s Italijanima
napadao slobodnu teritoriju. air Masli, lan Okrunog komiteta s
podruja Treeg odreda, poetkom juna potpunije nas je obavestio o
Ivievom puu i Ticinoj pogibiji. Tica je Petu etu 15. maja obavestio
da e s grupom drugova doi u Halapi 16. maja, da tamo sredi prilike
i da postavi novog komandira, ali u tome svemu on je previe
otvoreno i slobodno radio tako da je javno govorio to e da radi i
prijetio Iviu i drugima sa
-
Ratne uspomene 246
najstroom kaznom, iako su oni bili u bjekstvu onih dana.
Opasnost je Tici predoavana i jasno mu je govoreno kako je ozbiljno
stanje tada bilo u 5. eti, kao i da mora biti oprezan, ali on je to
sve olako shvatio i te veeri rasporedio svoje snage po kuama po
dvojicu na veeru, to je banda iskoristila i napala ih.
ta se dalje dogaalo saznali smo od drugova koji su se spasili.
Tica i lan Sreskog komiteta Partije Vojo Savi su bili zajedno
rasporeeni. Mesni narodnooslobodilaki odbor je tad ve bio pod
etnikim uticajem i radili su kako im je naredio Ivi. etnici su
najpre napali Tiu i Savia, a onda ostale drugove u susednim kuama.
Miloa Ticu su najstranije tukli kundacima po glavi. Savladani su
svi i Tica, i Ljuboja, i lanovi Sreskog komiteta Sa-vi, Mitar
Gojanovi i Mirko Panto (on je ujedno bio i komesar ete), i sreski
rukovodilac omladine Nedeljko Mr-da, i sva njihova pratnja desetak
drugova. Oko ponoi su ih vezane odveli u etniki logor na Staretini.
Mitar Go-janovi je iskoristio mrak i pobegao. Okrvavljen,
razbi-jene glave, stigao je u cik zore u Prijane i javio tabu 6.
ete to se dogodilo u Halapiu. Odmah je organizovana poter, ali nita
se nije stiglo uiniti. etnici su Ticu ,i Lju-boja na Staretini
odvojili od ostalih drugova, predali su ih Kukobatu i Italijanima u
Bosanskom Grahovu, a zatim ih ubili, posle zverskog muenja. Ostali
uhvaeni komu-nisti su na Staretini iskoristili stricu nastalu zbog
italijan-ske artiljerijske paljbe, koja je nekim sluajem zasula i
etniki logor, i dok su se etnici sklanjali, vezani partizani su se
dali u beg. . .
etniki zloini, koje je poinio Drenovi naredivi svo-jim koljaima
da ubiju jednog od komesara Manjakog ba-taljona, Jozu Nemeca,
odavno su prevrili svaku meru. Jo-avka je bila najkrvavija, pa onda
Maslovare, zatim nove rtve u Treem odredu. Pre Tice i Ljuboja,
ubijeni su Ka-sina Hadi i Drago Lang s jo sedmoricom drugova. O
Ka-simovoj smrti meni je jo 10. maja pisao Vojo Todorovi. (Prema
primljenim obavjetenjima, drug Kasim i drugih sedam drugova pali su
u ruke etnika), ali smo se sve do razgovora s Mitriem, iako nam je
reeno da je Kasim iz-vrio samoubistvo, nadali da su spaeni. Sad vie
nije bilo sumnje, Mitri je bio kategorian:
Podaci su provereni. Drug Kasim je zverski ubijen. etnici su ga
uhvatili kad se iz Gornjeg Ribnika vraao
sa savetovanja sekretara sreskih komiteta. etnici su nje-
-
Avijacija 247
ga, skojevskog rukovodioca Langa i njihovu pratnju sa-ekali u
zasedi kod Gornjeg Ratkova na Zmijanju 6. maja, onoga jutra kad smo
Drago Maar i ja s Manjae jahali za Kozarac. Umesto njega, odlueno
je da dunost sekretara Okrunog komiteta preuzme Gojko Rodi.
Po naoj proceni, bilo je neophodno da vojnom snagom interveniemo
na podruju Treeg odreda. U prvi mah sam se nosio milju da iz Prvog
ili Drugog odreda odvojimo nekoliko eta. Ali to nije bilo mogue: s
jedne strane va-ljalo je istiti Manjau i Mrkonji da bismo se oiene
Manjae, prodirui na jug, spojili s Treim odredom, a prodorom preko
Vrbasa s etvrtim odredom as druge strane morali smo odbijati sve
jae ustako-domobranske napade na podruje Kozare. Jedina pomo koju
smo Tre-em odredu mogli obezbediti mogla je biti od Petog od-
! reda, u kojem je konano formiran jo jedan udarni bata-ljon,
posle nae kritike i uputstva da se inae nee moi staviti na elo
dogaaja. Odmah posle osloboenja Prije-dora i Ljubije, kad sam
naredio da se u Lamovitoj okupe jedinice predviene za sastav Prve
brigade, tabu Petog
,A odreda sam pisao: I Stvorite to vie pokretnih eta i bataljona
odabirajui I za ove jedinice valjan starjeinski kadar. Jedinice
treba 1 da ive pravim vojnikim ivotom po kasarnama (logori-? ma). U
ove bataljone primati samo ljudstvo koje ete moi
upotrijebiti za izvrenje svih zadataka koje mu dodijelite. udi
nas, da od tolikog ljudstva sa kojim raspolaete ni-
; jeste do sada stvorili niz udarnih jedinica. Ovo to imate, I
malo je. Tome pitanju posvetite veliku panju. Dokle god I ne budete
imali pokretnih udarnih jedinica, vi se neete
moi staviti na elo dogaaja, nego ete ii za njima. Kon-statujete
da su borbe poprimile karakter ustanka i vi mu morate davati
pravilan tok. Ove udarne jedinice upotreb-ljavajte za rjeavanje
vanih operativnih zadataka. Dakle, ne treba ih upotrebljavati za
odbranu sela. No, u borbi ovih udarnih jedinica treba da
sadejstvuju i ostale snage.
To to smo pisali Petom odredu, s kritikom ili bez kri-tike
pisali smo i ostalim tabovima. Svima smo nalagali: to prije
formirajte omladinske ete i bataljone! Tre-balo je da tim
jedinicama odre vojno-politiki kurs. Za-tim ih uvedite postepeno u
borbe, od lakih k teima! Bio sam uveren da emo iz omladinskih eta
dobiti naj-bolje borce, odane naoj borbi, ali uz uslov da se
odredi
-
Ratne uspomene 248
ovim omladinskim jedinicama hrabar starjeinski kadar, koji e
imponovati mladim ljudima.
Osim toga, Rodiu sam iz Boia pisao: Sve ostale partizanske
jedinice uvrstite i oistite od
petokolonakih i kolebljivih elemenata. Ti elementi rue red i
disciplinu po jedinicama. Oni se vjeto maskiraju, da bi se pojavili
u najkritinijim asovima, kada se is-poljava njihov izdajniki rad.
Dakle, bolje su male ali vr-ste i disciplinovane ete, nego
mnogobrojnije sa koleblji-vim elementima. Sa svim tim jedinicama
neprekidno voj-no-politiki raditi. Samo pazite da se sa tim radom
ne za-stranjuje suvie ulijevo. Sve bazirati na temelju
narodno-oslobodilake borbe protiv okupatora ,i njegovih domaih
slugu. Narodu otkriti izdajniku rabotu etnika i ostalih razbijaa
narodne borbe . . . etnike formacije na Vaem teritoriju ne smiju
postojat i . . . Tamo gdje ima uslova mo-ete formirati jedinice
dobrovoljake vojske prema nare-enju Vrhovnog taba NOP i DV za
Jugoslaviju.
Upuujte mobilne jedinice u mjesta gdje nema aktivnijih jedinica.
Tako ete pokrenuti i mobilisati i te krajeve. Nastojte *k ljudstvo
odveete od svojih sela i upotrijebite ih u borbi van njihovih kua.
Kroz niz takvih akcija ljud-stvo e dobiti borbena iskustva i vie se
zainteresovati za borbu, 'bolje^ete vojniki i politiki tic'ti na
pkretn"
i jedinice. Samo te akcije treba da se dobro i smiljeno pri-I
preme. One e redovno donositi i vee vojnike i moralne I uspjehe, pa
e samo ljudstvo uvidjeti njihovu korisnost. . . ^""Drite se
partizanskog naina ratovanja, izbjegavajui \krute firontove.
Kvarenje komunikacija, unitavanje tran-
sporta, zasjede, iznenadni prepadi daju najvie uspjeha, a pri
tome trpimo manje gubitaka. Mrtve blokade oko varo-i nisu
pogodne... Neprijatelja ne doekivati kod same varoi, nego ga
pustiti da se udalji od varoi 45 kilome-tara, na komunikacijama
izmeu varoi napraviti dobre dubinske zasjede i tek kad neprijatelj
ue u takve zasjede napasti ga sa svih s trana. . . Za to uspjenije
voenje borL be t reba j ioni jn j iap^ Samo je-
" Tlinice ne smijete vezivati za odbranu osloboene teritori-j e
. Njih treba osvajanje novih mjesta i preprea-
vanje puteva . . . Kurir Slavka Rodia me je kasno uvee 22. maja
obave-
stio da su konano formirali Udarni bataljon (formiranje je poelo
10. maja) i da je on s bataljonom stigao na
-
Avijacija 249
Grahovski sektor povezavi se sa kombinovanim tabom za Liku.
Kurir me je obavestio da je ve krenuo karavan s dosta konja, kako
bi za potrebe Petog odreda odneli deo prijedorskog plena. Rodiev
kurir je doneo pismo Stole Kovaevia (od 18. maja), koji se s jednom
etom nalazio zajedno s drvarskim Udarnim bataljonom:
Dana 17. maja 1942. u 5 sati primili smo izvjetaj od nae 4. ete
da su na terenu nae 5. ete u selu Ha-lapii i Glavicama od strane
etnike bande uhvaeni i vje-rovatno pobijeni slijedei drugovi: Milo
Tica, Vojislav Pa-vi, ura Ljuboja, Mirko Panto, Marko Bjeki i
njihova pratnja po prilici jaka 810 ljudi.
tab ovog bataljona krenue na teren. Krenue prema Glamou
vjerojatno sa dvije ete i o daljoj situaciji izvje-tavae vas
redovito.
Ispustio sam ono to nama drugovi preporuuju da ura-dimo.
Izvjetavam vas da sam radi gornjeg stanja i radi ha-raenja etnikih
bandi zamolio Dinarsko-primorski odred da mobilie snage koje moe, u
to veem broju, pa da otponemo ienje bez obzira gdje se sada nalazi
Udarni bataljon. Jer ono to ne moe ustaka drava moe etni-ka la i
banda sa stanovnitvom koje eka 'mir' pa bilo s kim, tj . i ustaama,
i koje etnicima daje svaku pomo.
Zbog svega toga, od Slavka Rodia sam traio da na grahovskom
sektoru za sadejstvo s jedinicama kombinova-nog likog bataljona
ostavi samo jedan deo snaga Petog odreda. (Iz Rodievog izvetaja:
Akcija likih, bosanskih i dalmatinskih snaga na ruenju Bender i
ienju etni-kih bandi na tromei Like, Bosne i Dalmacije otpoela je
13. ovoga mjeseca. U ovoj akciji uestvuju dvije nae ete, jer zbog
situacije koja je nastupila prodorom okupatora na na sektor, nismo
mogli odvojiti vee snage niti je drug Slavko mogao napustiti
petrovaki sektor.
Odlaskom neprijateljskih snaga sa naeg sektora pre-ma Grahovu i
Kninu rijeili smo da prebacimo jo dvije ete sa Drvarskog i
petrovakog sektora, sa kojima e ve 19. om. krenuti i drug Slavko,
na grahovsko-livanjski sek-tor radi pospjeenja akcije ienja etnike
bande u to-me kraju i spreavanja veza etnika Knina i Grahova sa
etnicima bandita Drenovia, do ega je, po dobivenim po-dacima,
trebalo doi. Prema dobivenim podacima, Bender se do sada nije
uspjelo sruiti, ali se akcija produava.) Smatrao sam da je vanije
da ete Udarnog bataljona
-
Raine uspomene 250
to pre prebaci na sektor Treeg odreda i pomogne u rai-avanju
glamokog podruja, i ako bude mogue, u oslo-boenju Glamoa. Uskoro,
krajem maja, kad je Udarni bataljon oistio etniko uporite u
Peuljama, Grkovcima i Crnom Lugu i tom akcijom zarobio 60 puaka, 1
teki mitraljez, 2 pukomitraljeza i jo neto spreme, upuen je pod
komandom Milutina Morae i Miroslava Viia na
teren Treeg odreda, a ve 6. juna udarnici su izvrili prvi *
napad na Glamo.
-
Avijacija 251
Na savetovanju partijskog i vojnog rukovodstva Krajine, u
Ljubiji poetkom juna, niko od nas nije ni slutio kakve e razmere
poprimiti okupatorsko-kvislinka ofanziva na Kozaru. Onih dana
neprijateljske jedinice su se koncen-trisale u garnizonima oko
Kozare, i da smo imali precizni-jih izvetaja o toj koncentraciji, o
broju jedinica i pri-kupljenoj tehnici, verovatno bismo drugaije
razmiljali. Traio sam i od vojnog i od politikog rukovodstva
narod-nooslobodilakog pokreta da se ne zadravaju u gradovi-ma,
pogotovo ne u Prijedoru:
Ako neprijatelj i ne napadne grad, ako ga i zadrimo due vreme,
tui e nas avijacija i samo emo imati uza-ludne rtve!
Mi smo bili u ofanzivnom rasporedu, i ee smo onih dana napadali,
nego se branili. ak i kad smo se branili branili smo se ofanzivnim
dejstvima. Ali jo naa vojna sila nije bila takva da bismo se mogli
komotno zadravati u gradovima, neovisno o tome koliko su ti gradovi
dubo-ko u naoj pozadini. Dok sam to govorio, dr Vaso Butozan se
smjekao, a kasnije mi je rekao:
Neka vas u umi, a ja u svoj medicinski punkt ipak smestiti u
Prijedoru, tu je meni najlepe!
Pazi da ti se ta lepota ne osveti opomenuo ga je Pucar, to e
Vaso zauvek zapamtiti zbog onog to se dogodilo kasnije, 10.
juna.
Inae, u Ljubiji smo mi vie razmiljali o naim klju-nim
operacijama, o pravcima udara naih koncentrisanih snaga, nego o
sistemu odbrane slobodne teritorije ili o sistemu razbijanja moguih
neprijateljskih ofanziva. Zbog predstojeih operacija i grupisanja
snaga na nekoliko sek-tora, smatrali smo da je vreme za popunu
Operativnog taba. Do tad smo u tabu bili, zapravo, samo Osman,
Trinki, dr Vaso i ja. Od smrti Mladena Stojanovia ni jed-nom nismo
ak ni nas dvojica bili zajedno. Osman i uro su se sloili s mojom
ranijom odlukom da medicinsku slu-bu poverimo dr Butozanu. A za
zamenika komandanta su
-
Ratne uspomene 252
predloili Slavka Rodica, koji je bio predvien za tu du-nost jo
na Savetovanju u Skender Vakufu. Smatrao sam da je to dobar izbor.
Govoreno je i o zameniku politikog komesara Operativnog taba, ali
tad o tome nita odre-eno nismo resili odgodili smo to za kasnije. U
tab smo takoe uzeli i Dragu Maara, i Voju Mitrava, a i Bou Cikotu,
koji su i do tada blisko saraivali sa mnom i s Trinkijem.
U Ljubiji smo naroito mnogo govorili o daljoj izgradnji vojnih
snaga razraslog ustanka. Stvorivi Prvu brigadu, mi smo smatrali da
je to tek poetak procesa prerastanja odredskih snaga u viu vojnu
formu. Realno, uzimajui u obzir i broj boraca i manevarsku
sposobnost bataljona u odredima, bilo je mogue da do kraja juna
stvorimo jo barem tri brigade s ve postojeim jezgrima koje smo
imali u tri snana, mobilna i dobro voena udarna bataljona Pr-vog,
Drugog i Petog odreda. Jedinice tih odreda su po-kazale da su
sposobne da dekoncentriu mo neprijatelja i da se kao to je to Tito
traio sukobljavaju sa ne-prijateljskim snagama tamo gde mi elimo,
na nain koji nam obezbeuje pobedu. Uz to, nai odredi su kao i od
po-etka ustanka ostali osnovni mobilizator naroda za aktivno i
organizovano uee u narodnooslobodilakom ratu, u jedinicama
naoruanog naroda ili u masovnim organizacija-ma
narodnooslobodilakog pokreta. Formiranjem odred-skih udarnih
bataljona, koji su nekad ostajali pod koman-dom odredskih tabova, a
nekad u odreenim operacija-ma bili neposredno pod komandom
Operativnog taba, postepeno smo snage ustanka odvajali od zaviajne
terito-rije na kojoj su, uglavnom, sve do tada voene klasine
partizanske akcije. U maju je bilo jasno da je naa parti-zanska
vojska ve toliko razvijena i tako naoruana, da se moe uputati i u
vee operacije razbijajui i snanije kon-centracije neprijateljskih
snaga. Takva ocena je bila real-na, pa smo zbog toga i smatrali da
nije dovoljno stvoriti samo jednu brigadu, ve ubrzano ii na
formiranje novih udarnih brigada. Nije u tome bilo nikakvog
preterivanja. Istina, u stvaranju brigada nismo ili dinamikom kakvu
smo prvih dana juna 1942. godine zamislili u Ljubiji na
Vojno-politikom savetovanju rukovodstva Bosanske kra-jine, ali ne
zbog toga to odredske jedinice nisu bile zrele da prerastu u
brigade, nego zbog toga to je 10. juna usle-dila ofanziva, pa smo
morali izvodei danonone akcije,
-
Avijacija 253
i na Kozari i izvan Kozare planove odgoditi za letnje mesece.
Ali to odgaanje nije zaustavilo proces sve snani-jeg proimanja
dveju taktika: klasine partizanske sa krupnim operacijama na irim
prostorima Krajine, pri e-mu smo redovno operacije izvodili pod
jedinstvenim ru-kovoenjem. Junske i juls'ke bitke, voene i kao
defanziv-ne operacije sa koncentrisanim udarima protiv neuporedi-vo
jaih neprijateljskih snaga (na Kozari), ali i kao krupne frontalne
ofanzive, uvek s taktikim reenjima partizan-skog rata, pokazale su
vanrednu manevarsku sposobnost odredskih jedinica, pa smo mogli
odmah posle kozarske ofanzive za mesec-dva formirati ak pet novih
brigada, a da pri tom i dalje zadrimo partizansku formu
nerasformi-ranih odreda.
Ove, ovakve procene, izlagane u Ljubiji poetkom juna 1942.
godine, zraile su optimizmom. Ali mi smo i tad, kao i uvek, analizu
zasnivali ;na nepotednoj samokritici. Istraivanje neuspeha je uvek
karakterisalo nae naredno planiranje, iako se ponekad pitam
procenjujui objek-tivne uslove i odnose, kao i sve nae sposobnosti
da li bi se i u nekoj drugaijoj formi ita moglo uiniti vie od
uinjenog. U svakom sluaju, bilo je dobro to ni u jednom trenu nismo
bili opsenjeni samozadovoljstvom. Jer jedna pobeda, ili niz pobeda
iz jednog perioda, nalagale su nam jo snaniji zakoraaj prema
cilju.
Tri junska dokumenta Osmanovo i moje pismo Titu (11. jun), pismo
Lepe Perovi Vladimiru Popoviu (8. jun) i moje pismo Bakariu i
Rukavini i(7. jun) svedoe i o nama i o naem gledanju na partizansku
Krajinu u to vreme. Pismo Titu je, u stvari, na prvi potpuni
izvetaj o svemu to se dogodilo posle 5. marta, kad smo mu se Osman
i ja prvi put javili s vojnim, a Lepa Perovi s partijskim izve-taj
em. Tu je reeno sve ono to smo inili u martu, apri-lu i maju: sv,i
porazi, sve nae ispravne i sporne, i neis-pravne procene, sve
pobede, onako kako sam to ve opisao. Ono to nisam ve rekao o
zbivanjima na teritoriji u kojoj su prevladali etnici, treba sad
rei onako kako smo to opisali Vrhovnom komandantu:
. . . Drenovi se sporazumijeva sa ustaama u Mrkonjiu i dobiva
oruje da razorua manjake ete. Sad poinje njihova zajednika akcija
razoruavanja manjakih eta. Prvo razoruavaju etu Alekse Penia i
uklanjaju blokadu Mrkonjia, razoruavaju dvije ete koje blokiraju
Banja-
-
Ratne uspomene 254
luku Pavlovac, Motike i etu koja blokira Sanski Most. etnicima
prilazi Ratkovaki vod. Oni se pojaavaju sa 300 puaka i tada
predstavljaju snagu sa prijanjim svo-jim orujem oko 500600. Po
razoruavanju eta, etni-ke voe odlaze u Banjaluku i prave zvanian
javni spo-razum ustaa i etnika protiv partizana. Snage Udarnog
bataljona, izmorene i iscrpljene, slabo hranjene, povlae se prema
Kozari i ispranjavaju potpuno teren Manjae i svih onih sela oko
Mrkonjia i Banjaluke od naih snaga. Osta-je slobodna od naih snaga
cesta Banjaluka Jajce i et-nici tako povezuju gradove Mrkonji Klju,
Mrkonji Jajce. Tako taj teren ostaje potpuno okupiran
neprijatelj-skim snagama etnika i ustaa. U meuvremenu, kada su se
snage naeg Udarnog bataljona povlaile, neto radi ope izmorenosti, a
velikim dijelom radi kukavikog dranja cijelog taba toga bataljona,
ostale su snage naeg 2. bataljona etvrtog krajikog odreda na
emernici pot-puno blokirane i osuene na propast. Napomenuli smo da
su joavaki etnici pobjegli pred Udarnim i Proleterskim bataljonom u
Imljane, a poslije i na emernicu i da su usput napadali nae
ratrkane snage. Tu, na tom terenu emernice, kada se Udarni bataljon
povukao prema Ko-zari, etnici s Manjae i emernice napali su kao
bijesni psi na nau radionicu, i drugove u Bocu, na nau bolnicu na
emernici, na nau etu u Skender Vakufu. Snage naeg 2. bataljona na
emernici nijesu bile tolike da se odupru svim tim bandama (bataljon
je brojio oko 200 puaka). Kada su se sve nae snage trebale okupiti
na jednom mje-stu, etnici su to sprijeili i tako gonili grupu po
grupu. Propalo nam je tu dosta drugova i drugarica. Tako je ovo-me
bataljonu prijetila opasnost da potpuno propadne. Veze su bile
prekinute i sa Kozarakim udarnim i Proleterskim, koji su se
nalazili oko rijeke Bosne i sa Udarnim grme-kim koji se povlaio
prema Kozari. Odgovornost za ovo pada i na sekretara Operativnog
taba koji je davao ne-mogua nareenja, odgovornost takoer pada i na
tab Grmekog udarnog bataljona. Neredovnim vezama doznali su drugovi
u Udarnom kozarskom bataljonu za stanje u emernici i krenuo je
Udarni i Proleterski bataljon u prav-cu Skender Vakufa. Na putu
voena je borba cijelog dana sa etnicima u Joavci. Proleterski
bataljon iao je sve do Maslovara sa Kozarskim udarnim bataljonom
radi pro-gona etnika. Proleterski se bataljon zatim vratio na
prnja-vorski teren u cilju uvanja ita u tom kraju i u cilju
uspostavljanja veza sa drugom Tempom i Brigadom koja
-
Avijacija 251
je po nezvaninim obavjetenjima bila ve na Bosni. Pro-leterskom
bataljonu stavljeno je u zadatak hvatanje veze sa Brigadom. Takoe
su poslani kuriri u pravcu Ozrena da pronau druga Tempa. Poruke
druga Rate donesene od Tempa nije primio ni Proleterski ni Udarni
bataljon, jer se kuriri iz Boca nisu probili. Drugovi Osman i
Stari, koji su se nalazili sa Proleterskim i Udarnim bataljonom, iz
uhvaenih etnikih pisama i po prianju nekih Kraji-nika koji su se
prebacivali u Krajinu iz Srbije, saznali su da je drug Tempo na
Ozrenu i sami su pokuali da uhvate vezu. Proleterski bataljon je
zasada otsjeen od naih sna-ga i on se sada nalazi u blizini rijeke
Bosne u cilju osigu-ranja prijelaza Brigade preko rijeke Bosne.
Udarni koza-raki bataljon uputio se sa drugom Starim i Osmanom u
pravcu Skender Vakufa. etnici su se iz Skender Vakufa odmah
razbjegli, a grupa joavaka i javoranska iskopala je rovove i
stavila se u obranu. Radi nedostatka municije, Udarni kozaraki
bataljon proao je bez borbe i uputio se u pravcu Manjae. U Manjai
ga je jedino tukao etniki baca, ali sve do Golea i Borkovia nije
bilo borbe sa etnicima, odnosno etnici su sve svoje snage bacili
pre-ma Kozari i grmekim odredima i organizuju zajedno sa ustaama
front od Banjaluke prema Bronzanom Majdanu. Udarni bataljon vodio
je borbu cijeli dan sa etnicima u Borkoviima i rastjerao bande,
zarobio oko 20 naoruanih etnika sa 4 pukomitraljeza. etnici su
imali 15 mrtvih i ranjenih. Kozaraki udarni bataljon pri toj borbi
spojio se sa ostalim kozarakim snagama.
I dok smo mi svoje snage od Kozare i Grmea, u snazi od 1200
ljudi, razaiijali po Krajini u borbu protiv etni-ka, sva snaga
ustake vojske, domobrana i Talijana svalila se na nae zdrave snage,
na Kozaru, Grme. Velikim sna-gama ustae su provaljivale u sela i
palile. Vodile su se ogorene borbe. Ustae su vidjele gdje je naa
prava snaga i podijelile su dunost sa svojom etnikom braom. Dok su
etnici ubijali nae drugove, palili i robili nae bolnice i
radionice, razbijali nae ete, ustae su nesmetano skup-ljali svoje
snage protiv naih odreda Prvog, Drugog i Pe-tog i jednog dijela
Treeg odreda. Nastalo je teko sta-nje u tim odredima. etnici su se
sputali na domak ko-zarakih sela. Oivjela je njihova aktivnost u
Drvaru, Pe-trovou i drugdje. Teren Manjae i emernice bio je
ispra-njen od naih snaga, obru oko Banjaluke bio je razbijen od
strane ustaa i etnika. etnici i ustae otvorili su put
-
Ratne uspomene 256
Mrkonji Jajce, Mrkonji Klju. Obrazovali zajedni-ki front od
Velikog Brankovca prema Bronzanom Maj-danu protiv naih odreda,
slali su svoje pijune koristei demoralizaciju nastalu povodom
paljenja naih sela. Situ-acija je bila teka. Vea akcija mogla je
izlijeiti ovo sta-nje, podii moral masa i vojske, uzeti jedno vee
pod-ruje i osloboditi svoje oruane snage, pokazati ukupnu snagu
partizana u ovom asu na jednoj veoj akciji. Zato su se snage naa
dva odreda Prvog i Drugog bacile na Prijedor. Napadalo je 1500
partizana sa 1000 u zasjedi. Borba je zapoela u 12 sati navee i
zavrila narednog da-na u 9 sati navee. Borba se zavrila pravom
junakom pobjedom koja je donijela sve predvieno: oruje, veliku
koliinu municije, podigla moral vojske i naroda. Po padu Prijedora
pala je i Ljubija. Tu su velika postrojenja koja su stvorila
mogunost izrade oruja. Razoruana su usta-ka sela kraj Ljubije. Iz
svega oruja dobivenog u akciji napada na Prijedor organizovana je
Udarna brigada u snazi od 1200 ljudi, koja ve nekoliko dana vodi
borbe kod Ja-ikove Vode, Brankovca i Sasine sa ustaama i etnicima.
U Brigadi su stari borci. Njihova mjesta za obranu sela zauzeli su
omladinci i omladinske ete. Poslije pada Prije-dora spustila su se
dva aviona na na osloboeni teritorij. Oni su ve stupili u akciju.
Tako je pad Prijedora razbuk-tao ustanak u ovome kraju i
podvostruio snage naeg Drugog kozarakog odreda. Mi danas Brigadom
osvajamo selo po selo od ustaa i etnika u Manjai i emernici. Ide-mo
solidnim snagama i jaom vojnikom formacijom. Radi prestia i
popravljanja morala u susjednim garnizonima, Paveli je vrio
ofanzivu od Dubice sa 5000 vojnika, ustaa, Maara, sa 8 tenkova i
nekoliko topova. Ofanziva je razbi-jena, zarobljena su 2 ispravna
tenka, ubijeno je dosta usta-a. Cestu Gradika Dubica kao ,i obalu
Save mi drimo. Na avion, koji je uestvovao u toj borbi prvi put,
mitralji-rao je neprijateljske kolone i natjerao ih u divlje
bjeg-stvo. Skakali su u Savu. Borbe se, dakle, vode, ali izgle-da
da Paveli nema toliko snaga da prodire i vri koncen-trisaine
napade. Mi pojedinane ofanzive razbijamo. Nepri-jatelj je
koncentrisao izvjesne snage u Banjaluci i u No-vom. Od Novoga vri
manje pokrete prema osloboenoj te-ritoriji i voene su manje borbe.
Takvo je stanje na pod-ruju Prvog i Drugog odreda.
Na terenu Petog odreda bilo je velikih borbi sa etnici-ma i
Talijanima. Talijani su pri svom prodoru u Krajinu,
-
Avijacija 257
u jesen prole godine, organizovali garnizone u svim mje-stima
osim Banje Luke, Novoga i Prijedora. Talijanske sna-ge bile su
stvarno razbacane i upuene u gladne gradove kao to je Mrkonji,
Klju, Petrovac, Grahovo, Biha i Drvar. Talijanska vojska gladovala
je i mrzla se u gradovi-ma i poela se demoralisati. Nae snage
blokirale su ce-ste i arkale oko gradova. Nisu dale hrane ni
drveta, zato su Talijani poetkom maja bili prinueni da angauju
ve-like snage oko 8000 10.000 od Knina i Dalmacije i krenu u cilju
spasavanja blokiranih garnizona u pomenutim mje-stima. Iz Mrkonjia
su se pomou etnika probijali do Kljua, od Kljua prema Petrovcu i na
putu Klju Pet-rovac, u selu Bravskom, imali su teke okraje sa naim
snagama. Tu je izginulo oko 250 Talijana. Zarobljeno je i poubijano
nekoliko talijanskih oficira. Poslije poraza Talijana na Bravskom,
talijanske snage, koje su prodrle od Knina prema Drvaru, probijale
su se prema Petrovcu da izvuku petrovaki garnizon. Odatle su
upuivane sna-ge za izbavljanje Talijana opkoljenih u Bravskom.
Borbe su voene i oko Petrovca gdje su zarobljena i 2 talijanska
topa. Kada se napokon glavnina talijanskih snaga zbila u Petrovac,
onda su se povukli i nai su uli u Petrovac. Sada se Talijani pakuju
i u Drvaru. Naa se vojska oko Bravskog hrabro borila. Iskasapila
je, takorei, Talijane. Pozadina se isto tako odluno drala i
Talijani nisu nikog nalazili u selima. Sve je bilo evakuisano.
Talijani su palili sva sela kud su prolazili...
.Moe se rei da smo mi iz ove planski spremljene borbe s ustaama,
Talijanima i etnicima izali na terenu Kozare i Grmea pobjednici.
Sauvane su nae oruane snage, ak su one u velikom porastu. Moral
masa se podigao, a borci shvatili situaciju da je naa ofanziva
uperena u prav-cu osvajanja gradova. Iako smo privremeno izgubili
neke terene, jedan dio Manjae, cijelu emernicu, krajeve oko Kotor
Varoi, Teslia, ipak, ovi nai uspjesi na drugoj strani, dobijanje
dva grada, rudnika Ljubije, jaanje oru-jem, dobijanje aviona,
omoguuju da postajemo opasniji neprijatelj ustake vladavine u
Krajini. Opasnost postoji da oni tereni koje dre ustae i etnici
postanu otskona da-ska napada protiv nas i da etnici uspiju
mobilisati mase protiv nas, kao to je to bio sluaj u Kninskoj
krajini. Na je plan brzo nastupanje naih snaga prema rijeci Vr-basu
naom Brigadom, zatvaranje ceste Banjaluka Jaj-ce, Banjaluka
Mrkonji.
-
Ratne uspomene 258
to se tie Treeg krajikog odreda on se do nedavna sastojao iz 4
bataljona: 'Pelagia', 'Iskre', 'Sokola', i 'Bu-dunosti' i vodio
borbu protiv ustaa i Talijana. Sporazum ustaa i etnika, jaanje
oruanih snaga etnika, dalo je mogunost harangerima u 'Iskri'
olajinom bataljonu, koji zauzima poloaje oko Jajca i Mrkonjia, da
rovare i ojaaju u etama toga bataljona. etnici su nedavno raz-bili
olajin bataljon i otvorili cestu Jajce Mrkonji. o-laja je ipak
odveo 100 boraca iz svoga bataljona i pridruio se bataljonu
'Pelagi', koji se dobro dri i iz kojeg je u Grmeki udarni bataljon
ula jedna dobra eta. 'Pelagia' bataljon dri poloaje prema Jajcu,
Donjem Vakufu, Je-zeru. etnici su napadom na olajin bataljon
uspjeli pre-kinuti vezu izmeu bataljona 'Pelagi' i izmeu ribnikog
bataljona 'Soko'. Oni pokuavaju izolirano napadati ove bataljone.
Oni su zajedno s ustaama napadali Ribniki bataljon, ali su odbijeni
uz znatne gubitke. etnici u na-padu na Ribnik eljeli su se probiti
u Klju i spojiti Mrko-nji Klju, i u tome su uspjeli. Upuene su nae
snage na taj teren i tamo vode borbe pet naih eta sa etnicima i
ustaama. Udarna brigada ima zadatak da se probije pre-ma Sitnici,
da se spoji sa snagama Ribnikog bataljona i da blokira Mrkonji, i,
kako smo rekli, da opet zatvori pu-teve i ceste izmeu gradova. Te
su akcije sad u toku. Po-sljednje nae akcije protiv etnika na
terenu Petog od-reda voene su oko grahovskih sela gdje je u stvari
nji-hov centar za to podruje. ienjem tih sela prekinuta je etnika
veza od Mrkonjia prema Grahovu.
Sadanje nae akcije protiv okupatora i etnika vre se na tromei
(Lika, Bosanska krajina i Dalmacija) gdje ue-stvuje oko 1500
partizana, sa nae strane 500. Nae veze sa Glavnim tabom Hrvatske
dobile su oblik zajednikih vojnih akcija. Tromea je smetnja snagama
hrvatskih par-tizana da ih upuuju dublje u Dalmaciju, zato to
etnici iza lea smetaju. Naa saradnja sa Glavnim tabom Hrvat-ske ide
preko Srba, Lapca, Martin Broda koji su u naim rukama i oieni od
etnikih bandi, a i preko Une sa Banijom. U Baniju smo upuivali neke
svoje snage. Ba-ni j ci su opet sa svim svojim snagama dolazili na
podruje naeg odreda za vrijeme ofanzive na njih.
Vojnika situacija u Krajini poslije svih ovih akcija u borbi sa
etnicima i okupatorima uglavnom je ova:
Mi drimo plodne krajeve Krajine i to oko Prnjavora,
-
Avijacija 259
jednog dijela Dervente, krajeve i sela oko Prijedora i sva sela
do Vrhovine (kako narod u tom kraju zove masiv Ma-njae, emernice i
Osmae), do sela Golea i Han Kola, sav dubiki srez do Save,
iskljuivi grad Dubicu, srez Novi, Krupu, Biha, Kostajnicu i to sa
jedne strane. Nae su snage na vratima svih tih gradova.
etnici poslije sporazuma i poslije razoruavanja manja-kih snaga
predstavljaju jau vojniku snagu i organizuju prave frontove, kopaju
rovove protiv nas. Postoji razu-mijevanje i odobravanje masa za nau
borbu protiv usta-a i etnika, jer su to danas zajedniki frontovi
protiv na-ih sela. Oita je slabost naa u tom to nema nikakvih naih
snaga oko glavnog grada Krajine, Banja Luke. et-nici su tu nau
blokadu potpuno razbili. Moe se rei da treina Krajine pripada
etnikim bandama, i to Vrhovina. Oni to sve ne dre vojniki, ali tu
nema ni naih snaga.
Nae vojnike snage su u porastu. Inicijativa i elan za vee
vojnike akcije je tu. Osjea se zbunjenost kod nepri-jatelja.
Okupiranost njegovih snaga oko obrane gradova, tromost i sporost u
pripremanju irih koncentrinih na-pada na nas. Nije iskljueno da e,
radi vanosti Prijedora i Ljubije, pokuati neprijatelj od Banje Luke
veim sna-gama nadirati prema naoj slobodnoj teritoriji.
Prednost ovih velikih akcija je u tome to se nae snage
rastereuju mrtve blokade gradova i proiruju osloboenu teritoriju,
to se ovim poslednjim akcijama povezao Prvi i Drugi odred i spojila
se osloboena teritorija, jo se bolje uvrstile veze sa Glavnim tabom
Hrvatske...
Vojnu i politiku sliku Krajine i Centralne Bosne sli-no je dala
i Lepa Perovi u pismu Vladimiru Popoviu. Kae da se Osman i Stari
uglavnom slau u ocjeni situa-cije sa mnom i Kostom. Iz pisma Lepe
Perovi naveu samo neke ocene, bez prethodnog opisa stanja s one
stra-ne Vrbasa, otkud su se s Udarnim vratili uro i Osman. Ne
govori se o uspesima, nego samo o nedostacima, o neuspesima u Treem
i naroito etvrtom odredu:
Pokuali smo da pronaemo uzrok tim naim porazima i gubicima i mi
smo ih nali gotovo iskljuivo u naim grekama . . . u potpuno
nepravilnom politikom dejstvova-nju odgovornih politikih i vojnih
naih rukovodilaca ve od samoga poetka ustanka, od ega je najgore
bilo za-grieno sektatvo i lijevo skretanje na svakome koraku i, s
druge strane, oiti oportunizam po mnogim pitanjima.
-
Ratne uspomene 260
Moe se bez okolianja rei da su drugovi koji su tu radili bili
lijevi frazeri, a na djelu oportunisti i tu sam najbolje vidjela na
to se svodi lijevo skretanje u praksi i koliko su tane one
Lenjinove rijei o tome. Ta skretanja produ-ila su se do u najnovije
vrijeme, a i sada u ovim borba-ma sa etnicima. Osman i Stari
izvjetavaju da su neki drugovi tamo bili spremni da napadnu i
sasjeku seljaka sklonoga etnicima, bez suda, pred familijom i da
ine druge ispade, dok kad se postavila hitna akcija protiv etnika
poslije joavikog pokolja (gdje je doktor Stoja-novi poginuo) bilo
je oklijevanja i dopustilo se da se etnici ojaaju, pravei pueve u
ostalim etama i kon-centriui se. ak je i Osman nasjeo tome i mjesto
da sve snage baci protiv etnika on Proleterskim bataljonom
zau-stavlja ofanzivu ustaa i za to vrijeme etnici jaaju i
preuzimaju potpuno inicijativu u svoje ruke.
Ali najglavnija greka jeste ta da mi nismo djelovali kao
rukovodstvo i da u onim momentima najee krize u tim odredima nismo
imali situaciju u svojim rukama, a da smo je imali mi smo mogli da
otklonimo najnovije greke i propuste, pa da bar jednim dijelom
sauvamo tu veliku teritoriju od skoro potpune dominacije tih
bandi.
ini mi se da su ovdje pored nae zajednike odgovor-nosti
najodgovorniji drug Osman i Stari. Jer nisu gotovo nita uinili da
isprave ta mnogobrojna skretanja od ra-nije, nego su na nekim
svojim stavovima ak i sami podr-avali ne primjeujui moda da je to
skretanje (osobito Stari). A u najnovije vrijeme Osman proputa
jedan ugo-voreni sastanak i on i Stari zajedno dva docnije
ugovore-na sastanka, a ti nai sastanci bili su od neobine vanosti u
takvoj situaciji. Samo u ti navesti koliko smo izgubili proputanjem
zadnjeg naeg sastanka.
Ba u to vrijeme kad smo se trebali sastati dolazi nare-enje od
Glavnog taba BiH od druga Tempa da se naj-hitnije ima povezati na
Proleterski bataljon sa snagama Zenikog odreda koji je odmah do
rijeke Bosne i gdje se i Tempo nalazio tada, a u blizini je bio i
Glavni tab i da jedan od drugova iz O doe u Glavni tab. Stari i
Osman ne dolaze na sastanak jer nalaze da situacija nalae da
os-tanu tamo gdje su, mi nemamo veze sa njima, aljemo ku-rire sa
nareenjem, ali oni ne mogu da se probiju i ne uspostavlja se veza
sa Tempom. A od kolike je vanosti to povezivanje ba u ovoj
situaciji sa njima ne treba ni disku-tovati. Mada e to ii daleko
tee i sporije, a to je naj-
-
Avijacija 261
glavnije oni ne znaju situaciju ovamo, a mi ne znamo ta oni
namjeravaju. Jedino ujemo da je Proleterska brigada u blizini Bosne
i da ima namjeru da pree ovamo. To je vijest naena u pismima
etnikih kurira koje smo pohva-tali, ali ona ne moe za nas vaiti kao
tana . . .
Stari i Osman naredili su proleterskom bataljonu da us-postave
po svaku cijenu vezu sa Tempom tj. sa istonom Bosnom. Naa Udarna
brigada vodi akcije protiv etnike bande u Manjai i ako uspije tim e
ponovo zagospodariti Vrbasom i moi se prebaciti na drugu stranu . .
.