Arhitektura Bosne i Hercegovine 1918-1992.
Arhitektura Bosne i Hercegovine 1918-1992.
Godine 1878. su velike evropske sile na Berlinskom kongresu nastojale izbjeći veliki rat izazvan nezadovoljstvom Velike Britanije činjenicom da je Rusija Sanstefanskim mirovnim ugovorom stekla ogroman utjecaj na Balkanu. Na kongresu je odlučeno da se Sanstefanski ugovor stavi van snage, a jedna od odluka se ticala i Bosne i Hercegovine, koja je po Sanstefanskom ugovoru trebala dobiti široku autonomiju u okviru Otomanskog Imperija. Berlinski Kongres, okončan 13.jula 1878.godine (zaključkom broj 25) je, pak, ostavio BiH formalno u sastavu Otomanskog Imperija, ali je zato odlučeno da na teritoriju BiH i Sandžaka uđu austro-ugarske trupe kako bi zavele red i mir.
Arhitektura BiH od 1878-1918. – opšte karakteristike
Karta istočne Evrope iz 1879.
Austrougarski period u historiji je okarakterisan kao period industrijalizacije, razvoja, prilagođavanja zapadnoj kulturi i društvenih promjena.
Izgradnjom željeznikih pruga zemlja je povezana sa Europom (1882.godine otvorena pruga Sarajevo-Brod, a 1992. Sarajevo-Konjic), a što je bilo preuslov za razvoj industrije (fabrika duhana, pivara, klaonica, štamparije).
Odmah, u roku od nekoliko godina, organizovana je potpuno nova administrativna uprava zemlje (Zemaljska vlada, sistem sudova, zemljišnji uredi, policija, pošta, banke), intenzivno se grade novi vojni kompleksi, bolnice, škole, hoteli, gradska infrastruktura...
Arhitektura BiH od 1878-1918. – opšte karakteristike
Kao posljedica velikog požara 8. augusta 1879.godine (u požaru su izgorile 304 kuće, 434 dućana, i 136 drugih zgrada, između kojih 4 džamije, katolička crkva, njemački konzulat, Tašlihan, Đulov han, Hanikah i sinagoga) otvoren je veliki prostor za novu izgradnju po novim urbanističkim i arhitektonskim pravilima i stilovima: nove gradske kulturne i obrazovne institucije (Gimnazija, Učiteljska škola, Zanatska škola, Muzej, kulturna društva, pozorište, muzičke i operne predstave).
Ostaci Tašlihana
Panorama grada Sarajeva
Arhitektura BiH od 1878-1918. – opšte karakteristike
Sarajevo: Pogled na Bistrik
Arhitektura BiH od 1878-1918. – opšte karakteristike
Franc Josef kasarna sa muzičkim paviljonom
Ulica Čemaluša
Arhitektura BiH od 1878-1918. – opšte karakteristike
Sarajevo:Rekonstrukcija obala rijeke Miljacke i nova izgradnja
Arhitektura BiH od 1878-1918. – opšte karakteristike
Ulica Franca Josefa – danas Branilaca Sarajeva
Arhitektura BiH od 1878-1918. – opšte karakteristike
KARAKTERISTIKE ARHITEKTURE Historicizam, eklekticizam, secesija, bosanski slog
Druga polovina 19.stoljeća je razdoblje eklekticizma u cijeloj Europi. Iako do 1878.godine Bosna i Hercegovina nije bila izravno uključena u aktualna događanja europskih kulturnih krugova, u 1860.godini tendencije iz susjednih regija odrazili su
se ina izgradnju objekata Osmanske uprave.
U augustu 1878.godine Osmanska vladavina bila je zamijenjena sa Austro-Ugarskom okupacijom. U svjetlu tih promjena historicizam i eklekticizam ostvaruju punu nadmoć u cijeloj zemlji, a posebno u Sarajevu. Arhitekti obrazovani na stranim
akademijama grade u stilovima po željama investitora.
Svakako najznačajniji među arhitektima bio je Josip Vancaš (1859-1932), sa preko 200 objekata koji nose njegov potpis; po
stvaralačkom rasponu treba izdvojiti Karla Paržik-a (1857-
1942); a po osjećaju za ambijent i nove trendove Josipa Pospišila (1868-1918).
Historicizam – neogotika, neorenesans, neobarok
Sakralne građevine su građene uglavnom u neo-romaničkom i neo-gotičkom stilu, ali također u stilu neorenesanse i neo-baroka.
Neo-gotička katedrala Josipa Vancaša.
Historicizam – neogotika, neorenesansa, neobarok
Primjer uspješnog eklektičkog stapanja romanike, gotike, renesanse predstavlja Protestantska crkva Sarajevo (danas Akademiji likovnih umjetnost).
Historicizam – neogotika, neorenesansa, neobarok
Neorenesansni stil uglavnom se koristio za administrativne, obrazovne i kulturne objekte. Najznačajniji objekti izgrađeni u ovom stilu su zgrade regionalne vlade, zgrada uprave željeznica – svi u duhu firentinske rane renesanse palače. Palača pravde (danas Rektorat) je sagrađena u duhu visoke nse, sa zanimljivim pročeljem okrenutom obali rijeke Miljacke. Zemaljski
muzej djelo Karla Parzik-a predstavlja kompleks od četiri paviljona oko parkovske jezgre -botaničkog vrta, u stilu visoke neorenesanse s klasicističkim elementima. Do određene mjere ovaj stil je prenijet u obradu interijera, te koncepcije galerijske dvorane u kojoj se nalazi prapovijesne zbirke i danas se može smatrati modernim.
Historicizam – neogotika, neorenesansa, neobarok
Isti arhitekt sagradio zdanje Kluba, sa glavnom fasadom okrenutom prema obali, također u duhu neorenesanse. (Kasnije pozorišta kada je adaptacijom arhitekte B. Stojkov-a glavni ulaz okrenut prema trgu).
Historicizam – neogotika, neorenesansa, neobarok
Orijentalizam – pseudomaurski stil
Elementi Islamske ornamentike korišteni su na brojnim objektima javnog karaktera (Vjećnica u Brčkom, Vjećnica u Sarajevu, Gimnazija u Mostaru, Vakufska palača u Mostaru, Šerijatska škola u Sarajevu, Medresa u Travniku, Hotel Central u Sarajevu i mnogi drugi.)
Gimnazija u Mostaru
Orijentalizam – pseudomaurski stil
Pseudo-maurski stil u eklektičkoj arhitekturi je imao poseban značaj. U mnogim gradovima željezničke stanice, brojne školske zgrade, hoteli i stambene zgrade bili su izgrađeni u ovome stilu. Trend je kulminirao u objektu Gradske vijećnica u Sarajevu, rad arhitekata Aleksandara Viteka i Ćirila Ivekovića. Hotel i Vijećnica u Brčkom, Hotel Neretva i Gimnazija u Mostaru, Fejzija medresa u Travniku i Šerijatska škola u Sarajevu su također vrijedni primjeri ove stilske tendencije Izuzetno ostvarenje među
tim objektima tzv. orijentalne tendencije jeste zgrada Rijaseta ispred Careve džamije u Sarajevu, rad arhitekta Knopfmacher-a, jedino kompozicijski uspješan pokušaj stvaranja građevina u duhu postojećeg lokalnog graditeljskog nasljeđa.
Orijentalizam – pseudomaurski stil
ŠERIJATSKA ŠKOLA, Sarajevo, 1887., Karlo Paržik. Plan pokazuje da je arhitekt našao uzor u klasčnom planu medrese. Ovde je orijentalizam počeo da bude više od same dekoracije.
Orijentalizam – pseudomaurski stil
HOTEL CENTRAL, Sarajevo, 1889., Josip Vancaš. Islamski dekorativni motivi: • kupolica nad ugaonom kulom, • potkovičasti lukovi na prvom spratu i naglašena čvorišta nad vrhovima prozora, • dvostruki prozori drugog sprata, • arabeskna dekoracija, • muqarnas motivi na vijencima
Orijentalizam – pseudomaurski stil
GAZI ISABEGOVA BANJA, Sarajevo, 1890., Josip Vancaš. Ovo je dobar primjer za interpretaciju lokalne arhitekture. Glavna dvorana sa kupolom je dizajnirana sa turskim kupatilom. Elementi Islamske dekoracije su potkovičasti lukovi, polihromno slikarstvo i puškarnice.
Orijentalizam – pseudomaurski stil
VIJEĆNICA U BRČKOM, 1892., I. Iveković - A. Wittek
Orijentalizam – pseudomaurski stil
KUĆA KARLA LANGERA Sarajevo, 1893., Karlo Parzik.
Islamske dekoracije: lađa lukovi, polihromatsko slikarstvo, floralno dekorisani amblemi od terakote, te drveni Marokanski balkoni.
Orijentalizam – pseudomaurski stil
MEDRESA, Travnik, 1895., I. Iveković. Primjenjena je longitudinalna organizacija oko unutrašnjeg dvorišta. Na ovom objektu primjećujemo i utjecaje lokalne arhitekture.
Orijentalizam – pseudomaurski stil
Stambeno poslovna zgrada Đenetić Sarajevo, 1898., Josip Vancaš
Orijentalizam – pseudomaurski stil
Orijentalizam – pseudomaurski stil
VIJEĆNICA, Sarajevo, 1896., I. Iveković - A. Wittek. Objekat trouglaste osnove postavljen oko centralnog šestougaonog hola koji je pokriven kupolom. Glavni ulaz orijenitran prema rijeci je natkriven ceremonialnim balkonom koga podržavaju pet tankih stubova. I drugi ulazi su jednako impresivno dekorisani. Ritam otvora je gust za klimatske prilike.
Originalni situacionni plan Vjećnice
Orijentalizam – pseudomaurski stil
Detalji dekoracija
fasade Vijećnice u
Sarajevu
Osnova prvog sprata Vijećnice u Sarajevu
Orijentalizam – pseudomaurski stil
Kupola Vijećnice u Sarajevu
Orijentalizam – pseudomaurski stil
Ugaona niša Vijećnice u Sarajevu
Secesija; Bosanski slog
KARAKTERISTIKE ARHITEKTURE Historicizam, eklekticizam, secesija, bosanski slog
Secesijski stil se pojavio u središnjoj europskoj umjetnosti na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Obzirom da su gradovi u Bosni i Hercegovini upravo tada bili u toku intenzivne izgradnje, Secesija je imala pravu ekspanziju. Valovite linije i postepeno čišćenje od ornamenta, povremeno sklonost arhaizmu, i ukrasne keramičke pločice na fasadama pomiješane s puno više slobodno korištenih ukrasnih elemenata eklektičkih stilova, te uvođenje trostrukih prozora - koji tek dolaze u modu, razbijanje klasičnih proporcionalnih ograničenja – sve su to karakteristike novog stila.
Arhitekt Josip Vancaš se okrenuo novim trendovima gradeći zgradu Glavne pošte u Sarajevu sa čeličnom, ostakljenim krovom koji pokriva glavnu dvoranu.
Banka na na Obali kod mosta Drvenija, Šalom palača na Glavnoj ulici - sa svojim arhaičko-orijentalnim elementa - sve su to primjeri secesijskog istraživanja u raznim smjerovima.
Usred takvih eksperimentiranja (1909.) u Sarajevo je stigao arhitekt Josip Pospišil, i odmah počeo sa studiranjem autohtone baštine u urbanizmu i arhitekturi, boreći se za njihovu zaštitu i obnovu. On propagira "bosanski stil", tražeći modele u njegovoj
neposrednoj okolini.
Secesija; Bosanski slog
Banka na na Obali kod mosta Drvenija, 1912., Rudolf Tonnies
Secesija; Bosanski slog
Glavna pošta na obali Miljacke u Sarajevu, 1907., Josip Vancaš
Secesija; Bosanski slog
Šalom palača na Glavnoj ulici u Sarajevu, 1912., Rudolf Tonnies
Secesija; Bosanski slog
ZGRADA BANKE “SLAVIJE” NA OBALI 1911-1912., arhitekt Jan Kotera (1871-1923), učenik Otta Wagner-a i profesor na Akademiji Pragu, gradi zgradu "Slavija" na Obali, koja se može smatrati ključnim objektom u tendeciji udaljavanja od historicizma i akademizma i kretanja prema utilitarističkim konstrukcijskim rješenjima i jednostavnim i funkcionalnim oblicima.
Secesija; Bosanski slog
Sarajevo: Pogled na At Mejdan i objekte uz sjevernu obalu Miljacke
Primjeri secesijskog istraživanja u raznim smjerovima - koji će na kraju rezultirati nečim što je prof. N. Kurto nazvao Bosanski slog.
Secesija; Bosanski slog
Vila Perišić, 1916., Hans Berger Kuća Mehmed-bega Fadipašića, oko 1910., autor nepoznat – pretpostavlja se da je u pitanju Rudolf Tonniesa
Secesija; Bosanski slog
Zgrada Hadin Ali-pašinog vakufa, Josip Vancaš
Secesija; Bosanski slog Historicizam, elekticizam i Secesija su prilično malo pažnje posvećivali urbanom planiranju. Strosmajerova ulica sa trgom oko katedrale u Sarajevu je jedan od rijetkih primjera arhitektonske urbane kompozicije. Na početku dvadesetog stoljeća, s izgradnjom Zemaljskog muzeja, bolnice Koševo (arhitekti Kraus i Parzik), te skupina stambenih zgrada iza današnjeg Filozofskog fakulteta (arhitekt Tenies), utemeljio se paviljonski način gradnje, koji je tokom kasnijeg razvoja pokazao svoju vrijednost i prednosti.
Arhitektura Bosne i Hercegovine 1918-1941.
Završetkom Prvog svjetskog rata 1918.godine historicizam, eklekticizam i stilovi secesije nisu nestali. Međutim, kako su u Bosni i Hercegovini društveno-ekonomski uslovi bili ozbiljno pogoršani izgradnja je pala, kako u kvaliteti tako i u kvantitetu.
Daljnji razvoj je
pojava neobizantijske arhitekture - vezano za novoformiranu vladajuću dinastiju u Kraljevini Jugoslaviji (kompleks crkava, zgrada suda Banovine i upravne zgrade u Banjoj Luci).
Zgrada banovine i općine u Banja Luci
Arhitektura BiH 1918-1945.
U Sarajevu se formira grupa od ljudi koji su se vratili u svoju zemlju sa diplomama arhitektonskih škola iz Praga ili Beča koji promiču ono što je u kontekstu Bosne i Hercegovine bilo revolucionarna promjena u arhitekturi.
Među prvežim članovima ove grupe su Dušan Smiljanić i Helen Baldasar, koji su od 1924.godine radili kao učitelji Tehničke srednje škole u Sarajevu; kasnije je D. Smiljanić postao za kratko vrijeme opštinski arhitekt, i do 1939.godine je imao vlastiti arhitektonski ured. Oni su pružali ohrabrenje i podršku za mnoge mlade arhitekte koji su se vratili u zemlju s diplomama iz Praga : braća Reuf i Muhamed Kadić, Emanuel Samanek, Leon Kabiljo i Jahijel Finci. Od 1926.godine arhitekt Mate Bajlon, školovan u Beču, također je radio u Sarajevu.
Od 1936.godine Dušan Grabrijan je radio kao nastavnik Tehničke srednje škole u Sarajevu. On bio je teoretičar arhitekture koji je napravio zanimljive prijedloge o modernom poimanju stare bosanskohercegovačke arhitekture. Njemu se priključio 1938.godine arhitekt Juraj Neidhardt, koj se vratio u svoju domovinu nakon treninga u Beču i praktičnog iskustva u ateljeima Petera Behrens i Le Corbusier-a. Iznimno kreativan Neidhardt i teoretičar Grabrijan nadopunjavali su se u potrazi za
modernom arhitekturom koja odgovara Bosni i Hercegovini,
Arhitektura BiH 1918-1945.
Zavod za mirovinsko osiguranje, braća Kadić
Zgrada Gajreta, D. Smiljanić
Arhitektura BiH 1918-1945.
Neboder kod Zemaljske banke, Reuf Kadić
Arhitektura BiH 1918-1945.
Arhitektura Bosne i Hercegovine 1945-1992.
U iznimno ograničenim materijalnim mogućnostima 1948.godine arhitekte Muhamed i Reuf Kadić grade stambeni ansambl na Džidžikovcu.
U neposrednoj blizini Džidžikovca,
1950.godine, arhitekt Husref Redžić, jedan od ključnih nosilaca
razvoja Arhitektonskog
fakulteta u Sarajevu, gradi Dom milicije.
Arhitektura BiH 1945-1992.
Instituta za higijenu u Sarajevu, Tika Ivanović.
Utjecaj socijalističkog realizma je prisutan na brojnim javnim
objektima (škole, bolnice, zgrade državne administracije, radnički domovi) koji se grade
u svim gradovima Bosne i Hercegovine.
Željeznička stanica u Sarajevu, rad skupine arhitekata iz Čehoslovačke, koja je završena 1952.godine (arhitekt B. Stojkov), predstavlja značajno dostignuće svog vremena. Od početka 1950-ih novi arhitekti počeli su dolaziti u većem broju iz arhitektonskih škola u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani.
Arhitektura BiH 1945-1992.
Na konkursu 1955.godine za planove za prenamjenu Marindvora i izgradnje zgrade Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine pobijedio je profesor Juraj Neidhardt, i tu je kasnije zajedno sa svojim suradnicima projektirao, Filozofski fakultet, te neboder u kojem je smještena Republička uprave i do njega Skupština bosne i Hercegovine. Njegova rješenja u kombinaciji ideje se Corbusiera i CIAM s određenim elementima arhitekture Bosne i Hercegovine,predstavlja kontinuitet arhitekture na njenom putu u suvremene trendove. Do 1979. godine Neidhardt je realizova i niz drugih projekata (stambene zgrade u ulici Đuro Đaković, prirodno matematski fakultet).
Arhitektura BiH 1945-1992.
Filozofski fakultet, Prirodno matematski fakultet
Stambene zgrade u Alipašinoj ulici
Arhitektura BiH 1945-1992.
Zgrada vlade Bosne i Hercegovine
Zgrada skupštine Bosne i Hercegovine
Arhitektura BiH 1945-1992.
Šesdesetih godina dvadesetog stoljeća Z. Kovačević i grupa arhitekata arhitekti, realizira urbanistički plan za Grbavicu I – prvu veliku plansku stambenu izgradnju u Sarajevu u kontaktnim zonama. Z. Kovačević je također vodio i tim koji je do 1963.godine pripremio Generalni urbanistički plan grada Sarajeva.
Arhitektura BiH 1945-1992.
Od kraja 1960-ih sve veći broj arhitekata obrazovanih u Sarajevu uspostavlja ugled u Bosni i Hercegovini. Oni postaju nosioci progresivnih tendencija: Republički zavod za socijalno osiguranje, Sarajevo 1960.godine, arhitekti Živojin Janković i E. Daidžić, nešto kasnije profesor Ž. Jankovića gradi upravu firme "Energoinvest", a 1969.godine on zajedno sa sa H. Muhasilović, završava kulturno i sportski centar "Skenderija".
Kulturno i sportski centar "Skenderija“, 1969., Ž. Janković, H. Muhasilović
Uprava firme "Energoinvest", Ž. Janković
Arhitektura BiH 1945-1992.
1970-te je karakterizirala intenzivna izgradnja obzirom na privredni razvoj i stalno povećanje broja stanovnika. Uz brojna nova stambena naselja podignut je niz javnih objekata (robna kuća "Sarajka" arhitekt V. Zarahović; izdavačke kuće "Svjetlost" arhitekt H. Muhasilović; RTV centar Sarajevo arhitekti B. Bulić i M. Kušan). Niz vrhunskih arhitektonskih ostvarenja vezan je za Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984.godine. Treba izdvojiti sportsko-rekreacijski kompleks "Zetra" (arhitekti D. Đapa D. i L. Alikalfić). Za istu manifestaciju arhitekta Ahmet Đuvić gradi veličanstveni hotel na planini Igman.
Objetki u sklopu kliničnog centra Koševo
Arhitektura BiH 1945-1992.
RTV centar Sarajevo, B. Bulić i M. Kušan.
Studentski dom “Nedžarići”
Arhitektura BiH 1945-1992.
Sportsko-rekreacijski kompleks "Zetra“, Sarajevo, D. Đapa D. i L. Alikalfić
Arhitektura BiH 1945-1992.
Izdavačka kuća "Svjetlost“, H. Muhasilović
Hotel na planini Igman, Ahmet Đuvić
Arhitektura BiH 1945-1992.
Hotel Ruža, Mostar, Zlatko Ugljen (maketa)
Arhitektura BiH 1945-1992.
Također i u drugim gradovima, osim vrlo opsežne stambene izgradnje, podizani su javni objekti visokog kvaliteta kao što je npr. Pozorište u Zenici 1976.godine, arhitekti-profesori Jahiel Finci i Zlatko Ugljen. Profesor Ugljen plijeni pozornost svojim individualnim pristupom, osobitost je očita u njegovim hotelima u Visokom, Mostaru i Stocu, a njegova džamija u Visokom donijela mu je međunarodno priznanje - nagradu Aga Kan 1983.godine.
Pozorište u Zenici, 1976., Jahiel Finci i Zlatko Ugljen
Hotel Bregava, Stolac, Zlatko Ugljen
Arhitektura BiH 1945-1992.
Džamija u Visokom, Zlatko Ugljen (Aga Kahn nagrada 1983.)
Arhitektura BiH 1945-1992.
Hotel “Holiday Inn“, Sarajevo, Ivan Štraus
Arhitektura BiH 1945-1992.
U istom periodu arhitekt Ivan Štraus gradi hotel “Holiday Inn” Marindvor i dva "Unis" nebodera u njegovoj blizini. Osim ovih objekata Štraus gradi i brojne druge objekte vrhunske kvalitete, od kojih treba istaći zgradu Elektorprivrede BiH u Sarajevu i muzej avijacije u Beogradu
Zgrada Elektroprivrede BiH, Sarajevo, Ivan Štraus
Arhitektura BiH 1945-1992.
U istom periodu arhitekt Ivan Štraus gradi hotel “Holiday Inn” Marindvor i dva "Unis" nebodera u njegovoj blizini. Osim ovih objekata Štraus gradi i brojne druge objekte vrhunske kvalitete, od kojih treba istaći zgradu Elektorprivrede BiH u Sarajevu i muzej avijacije u Beogradu