SVEUILITE U RIJECI
SVEUILITE U RIJECIFILOZOFSKI FAKULTET U RIJECIODSJEK ZA
KROATISTIKU
AUGUST STRINDBERG: GOSPOA JULIJA
Seminarski rad
Kolegij: Svjetska knjievnost od predromantizma do
simbolizmaNositeljica kolegija: prof. dr. sc. Danijela
Bai-KarkoviAsistent: Dean Duri, prof.Studij: jednopredmetni
preddiplomski studij hrvatskog jezika i knjievnostiStudentica:
Antonija Pavli
U Rijeci, 10. lipnja 2013.SADRAJ
1O PISCU AUGUST STRINDBERG12RAZDOBLJE NATURALIZMA23SADRAJ
DJELA44OSNOVNO O DJELU85LIKOVI96IZVOENJE NA POZORNICI117ANALIZA
DJELA127.1Teme127.2Vrhunac drame147.3Simbolizam u drami147.4Ironija
u drami i zato Jean ohrabruje samoubojstvo157.5Zato je Gospoica
Julija naturalistika drama?158ZAKLJUAK17
POPIS PRILOGA
Slika 1 August Strindberg1Slika 2 Englesko izdanje knjige8Slika
3 Englesko izdanje knjige8
O PISCU AUGUST STRINDBERG
Johan August Strindberg roen je u Stockholmu 22. sijenja 1849, a
umro u istome gradu 14. svibnja 1912. godine. Bio je ugledni vedski
knjievnik, slikar i fotograf. Slovi kao jedan od najpoznatijih
vedskih dramatiara, ali i najplodniji, budui da je objavio gotovo
sedamdesetak svezaka sabranih djela. Smatra se, takoer, i tvorcem
modernog kazalita. Bio je anarhist, ivio je izvan domovine, bavio
se raznim zanimanjima, iskazivao interes za alkemiju te je patio od
manije proganjanja.
Slika 1 August StrindbergSvakako valja spomenuti Strindbergov
odnos sa enama. Bio je oenjen trima: Siri von Esseb, Friedom Uhl i
Harriet Bosse, ali njegov je odnos prema enama (openito) bio u
najmanju ruku problematian - od razmiljanja da ene i mukarci imaju
ista prava do mizoginih stajalita (bolesna mrnja mukarca prema
enama) u drugim djelima.
Pisao je romane, novele, kratke prie, pjesme, kritike i pisma,
ali najveu vrijednost i slavu stekao je dramama (posebno
naturalistikim), od kojih je posebno znaajna upravo Gospoica Julija
(vedski: Frken Julie). Toj drami prethodi, naime, Predgovor
(vedski: Frord) - znaajan manifest naturalizma. S druge strane,
primjerice, drame Igra snova ili pak Sablasna sonata smatraju se
preteom ekspresionizma; pisao je, dakle i karakteristikama
ekspresionizma, s elementima mistinog i okultnog.
Uzori su mu tijekom ivota bili raznoliki, od Nietzschea i
Swedenborga do Shakespearea, a opus mu se moe saeti u tri tematska
pravca: kriza u suvremenom drutvu (to podrazumijeva odnos izmeu
mukaraca i ena, obiteljske probleme, moral, hipokriziju,
industrijalizaciju i urbanizaciju..) povijesne teme (tematizirane
prvenstveno u povijesnim dramama o vedskim vladarima i znaajnim
povijesnim linostima) misticizam i okultizam (gdje je okrenut
duhovnim vrijednostima te promiljanju o ivotu i smrti)RAZDOBLJE
NATURALIZMA
Izraz naturalizam dolazi od rijei naturalis, to znai prirodan.
Ovaj je knjievni pravac vremenski odreen od 1870. do 1890, a
njegovi predstavnici zastupaju takozvanu "estetiku runoe"
(otkrivanje bolesti drutva kako se bi se ono lake izlijeilo).
Teoretiar naturalizma francuski je romanopisac Emile Zola, koji
u predgovoru svojega romana Therese Raquin daje sljedee osobine
naturalizma:
pisac mora biti istraiva, promatra; mora opisivati fotografskom
tonou pojedinac je rezultat drutvene sredine (po teoriji Hippolytea
Tainea) i naslijea (po Darwinu), a pokree ga bioloka motivacija -
nagoni treba prikazivati mase, a ne pojedinca, fotografskom tonou
pisati objektivno, a ne subjektivno
Najznaajniji predstavnici naturalizma:
Italija: Verga Njemaka: Hauptmann (drame) Rusija: Gogolj
(komedija Revizor) vedska: August Strindberg (drama Gospoica
Julija) Francuska: Emile Zola, Guy de Maupassant, braa Goncourt
Naturalizam se javlja u Francuskoj, odakle se dalje prenosi po
Europi. Na razvoj ovoga pokreta utjee razvoj prirodnih znanosti
(Darwinova Teorija evolucije) te uenje francuskog znanstvenika
Hippolytea Tainea i njegove teorije sredine ili miljea.
Naturalisti u knjievnost unose znanstvene metode nastojei biti
objektivni promatrai i eksperimentatori - to su metode opservacije
i eksperimenata. Teme su sljedee: socijalna i moralna izopaenost,
drutvene bolesti, problemi zloina, teak poloaj radnike klase,
socijalna bijeda, poroci...
Naturalisti se nazivaju "inenjerima ljudskoga drutva" - "Na ivim
tijelima obavljam analitiki posao koji kirurzi obavljaju na
leevima" - izjava Emila Zole (osnivaa naturalizma i tvorca
eksperimentalnog romana) u romanu Therese Raqin, koji prikazuje
razarajue djelovanje zloina na ovjekovu psihu.
Ostale karakteristike naturalizma:
ogoljena reenica bez emocija/stava duhovni ivot sveden na
mehanizam materije izuavanje ljudskih postupaka i reakcija esti
sablanjivi razvratni i amoralni likovi i motivi ovjek kao organizam
bez nadgradnje morala, svijesti, konvencija, kulture posebno
naglaavanje genetike i nagona
Kratko o ekspresionizmu:
Kljuni pojam ekspresionista u knjievnosti bila je rije "krik",
koritena kako bi doarali uase Prvog svjetskog rata. Osim
individualizma i iznoenja unutarnje ekspresije, vane odlike
ekspresionizma bile su izraena simbolika, dominantno koritenje boja
i njihovo specifino znaenje, racionalizacija i "suavanje" izraza,
ali i uvoenje odreenih jezinih promjena koje su bile (u veem
segmentu) karakteristine i za ostale avangardne pravce (futurizam,
nadrealizam, dadaizam).
SADRAJ DJELA
Drama "Gospoica Julija" Augusta Strindberga zbiva se u Ivanjskoj
noi 23. svibnja 1894. (no prije jednog od najvanijih i najsveanijih
blagdana u vedskoj) u malom vedskom gradiu, na imanju oca gospoice
Julije.
Sluge na grofovu imanju imaju tradicionalnu godinju zabavu, a u
kuhinji 35-godinja kuharica Kristina stoji kraj tednjaka i radi. U
sobu ulazi tridesetogodinji sobar Jean i odlae par visokih jahaih
izama koje mora polirati za grofa. Upravo se vratio sa eljeznikog
kolodvora, gdje je odveo grofa na putovanje roacima koji ive u
blizini. Jean sjeda na jedan kraj bijelog stola od borovine i
poinje raspravljati o ponaanju gospoice Julije, dvadesetpetogodinje
grofove keri, koja se sa slugama zabavlja i plee.
Jean nastavlja: kada je parkirao koiju, otiao je do hambara i
vidio gospoicu Juliju u igri sa umarom; no kada ga je vidjela,
potrala je k njemu i zamolila ga za valcer. Jean izjavljuje kako je
nepristojno od takve dame da plee sa slugama. Dok kuha, Kristina
napominje kako se gospoica Julija ponaa udno od kada je grofov
odvjetnik raskinuo zaruke s njom. Jean otkriva kako je svjedoio
samome incidentu koji je uzrokovao prekid.
Pria o tome kako ih je vidio kada su jednu veer stajali kraj
hambara i gospoica ga je trenirala, kako to ona kae - tjerala ga da
skae preko korbaa (jahai koni bi od jednog komada ili spleten), kao
psa. On je skoio dva puta i oba puta dobio udarac, no trei joj je
put uzeo korba iz ruku, potrgao ga u tisuu komada i nestao.
Kristina posluuje Jeana s bubregom koji je izvukla iz teleeg
peenja (njegova najvea poslastica). Kada se ali da nije zagrijala
njegov tanjur, ona ga njeno povue za kosu, od ljubavi. Kristina mu
prigovara: teko onoj koja ga bude imala za mua, a on joj na to
odgovara da bi bila sretna kada bi imala nekoga poput njega (njihov
razgovor zapravo implicira da zaista imaju razumijevanja koje ih
obvezuje na brak).
U trenutku kada Kristina pije pivo, a Jean vino, u prostoriju
ulazi gospoica Julija i ponovo pita Jeana eli li plesati s njom.
Iako ju Jean upozorava da ne bi trebali plesati zajedno - jer e
ljudi stei pogrean dojam - ipak to uini. Dok razgovaraju, on joj
kae jednu, dvije rijei na francuskom, a kada se ona iznenadi,
objanjava joj da je nauio neto jezika radei kao sommelier u
vicarskoj.
Kristina, u to vrijeme, zaspi na stolici kraj tednjaka. Gospoica
Julija Jeana upita za pie, a kada joj on odgovori da ima samo piva,
ona kae da ima "prost ukus" i vie voli popiti pivo negoli vino.
Potom zajedno popiju pivo. Ona ga natjera da joj nazdravi, a zatim
ga hrabro pita da joj poljubi cipelu, a zatim i ruku. Kae mu da je
zgodan, a njezino koketiranje ga uzbuuje. No, kada ju pokua
poljubiti, udari ga po uhu. Njezino razigrano ponaanje - as je
odvana, as plaha - opasno je, kae Jean. On je samo ovjek. A i to e
ljudi rei? Dok polira grofove izme, Jean ju ponovno upozori o tome
to bi bilo kada bi je vidjeli sa slugom.
Nakon to Kristina ode u krevet, gospoica Julija upita Jeana je
li ikada bio zaljubljen. On kae da ustvari jest i to u gospoicu
Juliju. Objanjava joj da ju je vidio kada je bio dijete i "zalutao"
na imanje njezina oca (bio je sin seljaka, ivio na farmi sa sedmero
brae i sestara, koja je gledala na grofov park). Nastavio je rekavi
kako je sljedee nedjelje obukao najbolju odjeu i otiao u crkvu,
samo kako bi ju ponovno vidio tamo.
U tom trenu, sluge koje su slavile Ivanjsku no dolaze prema kui
pjevajui, vidno pijani. Jean govori gospoici Juliji da ju ne smiju
vidjeti s njom. Ako to uine, kae, bit e izgubljena. Poziva ju u
svoju sobu, rekavi kako e zakljuati vrata tako da nitko ne moe ui,
a ona prihvati njegovu ponudu.
Kasnije, nakon to su sluge otile, Jean i gospoica vrate se u
kuhinju, koja je sada u rasulu. Gospoica postaje blago paranoidna,
vjerujui Jeanu, koji je tvrdio da sluge znaju kako su ona i Jean
bili zajedno. Iz njihova je razgovora jasno da su bili seksualno
intimni u Jeanovoj sobi. Jean je upita: "Smatrate li da je mogue
ostati ovdje"? Ona na to odgovara: "ne, naravno", ali pita se gdje
mogu ii.
Jean sugerira da pobjegnu na jezero u sjevernu vicarsku, gdje e
otvoriti hotel, a ona e biti "ljubavnica svemu". Jo se vie
zagrijavi za Jeana, kae mu da ju za poetak zove jednostavno Julija,
ali on kae da to ne moe jer je jo uvijek grofov sluga. ivahno
raspravljaju o njegovoj ideji o hotelu, sve dok on ne otkrije da
gospoica ne moe financijski poduprijeti taj "pothvat". Sada kae
kako im je plan propao.
Gospoica Julija pone histerino plakati i kae da se ne moe suoiti
s onima na imanju, koji sada znaju za njezin seksualni susret - oni
e rei to i grofu. Kleei, sklopi ruke u molitvu i uzvikne: "Boe koji
jesi na nebesima, napravi da bude kraj ovog bijednog ivota. Izvuci
me iz prljavtine u koju tonem. Spasi me, spasi me!"
Jean kae da joj je ao gospoice, ali isto se tako odrie svoje
prijanje izjave o tome kako je voli. Priznaje samo kako je jednom
imao "iste prljave misli kao i svi djeaci". Raspravljaju i vrijeaju
jedno drugoga, ali Jean ju pobjeuje u raspravi govorei joj da je on
superioran nad njom, da je u ovom sluaju ona sluga. Kae da se ona
eli samo zatititi sramote uvjeravajui se da ga voli. Ipak, opet
poinje priati o bjeanju s njom. To oivljava njezinu nadu za bijeg
od sramote; dok pije vino, govori mu o svojoj prolosti "tako da se
dobro, do kraja poznajemo prije nego to zaponemo zajedniko
putovanje".
Gospoica nastavlja govorei da je njezina majka, koja roenjem
nije bila aristokratske krvi, vjerovala u prava ena i njihovu
neovisnost. Otkrila je da ju majka nije eljela roditi, a kada ve
je, htjela ju je uiniti "djetetom prirode" i nauiti svemu to treba
znati jedan djeak, kako bi bila primjer da ena moe biti ravnopravna
mukarcu.
Bila je odjevena u muku odjeu, uila uvati konje, ali nije smjela
ii u kuhinju. Morala je timariti i sedlati konje, ii u lov, a
katkad je pokuavala i obraivati zemlju. A na farmi su, prema majinu
uputstvu, mukarci radili enske, a ene muke poslove - rezultat toga
bio je da je imanje polako poelo propadati i postali su predmetom
podsmjeha cijele okoline.
Na koncu se njezin otac probudio iz svoje opinjenosti i pobunio
protiv takvog stanja stvari, tako da se sve izmijenilo prema
njegovoj elji. Majka se iznenadno razboljela (ne zna se od ega),
teko patila od greva, sakrivala na tavanu i iza drvea u vrtu te
ostajala po cijelu no vani. Uto se dogodio veliki poar - kua,
privredne zgrade i tale, sve je izgorjelo i to pod okolnostima koje
su nagovijetavale zloglasnu paljevinu, jer se nesrea dogodila dan
poslije isteka osiguravajueg etverogodinjeg roka, a premija koju je
njezin otac poslao zadrana je nemarnou glasnika, tako da nije na
vrijeme stigla.
Gospoica nastavlja govoriti: "Od majke sam naila sumnjati u
mukarce i mrziti ih te samo joj se zaklela da nikada neu postati
rob mukarcu." Nastavlja piti, a tada izraava duboko aljenje za
svoju intimu sa Jeanom: "O, kako alim to sam uinila. Kako alim!
Kada bi me barem volio." Kao odgovor na to Jean ponovno mijenja
miljenje - odbija pobjei s njom, ali joj umjesto toga savjetuje da
sama napusti zemlju. Ona odlazi iz prostorije kako bi uzela novac
za putovanje i odgovarajuu odjeu.
Sada je ve rano jutro. Kristina ulazi u kuhinju odjevena u odjeu
za crkvu. Objavi kako planira napustiti grofovu slubu u listopadu
te sugerira Jeanu da bi mogao otii s njom i dobiti posao kao domar
ili moda glasnik u vladniom uredu. Podsjea ga, usto, da je pristao
ii s njom u crkvu. Potom se vraa u svoju sobu kako bi donijela
Bibliju.
Nekoliko trenutaka kasnije, gospoica Julija vraa se nosei putnu
odjeu i kavez za ptice, rekavi da ne moe ostaviti svog ljubimca.
Kada spomene da ima neto novca, Jean kae da e nakon svega ipak ii s
njom. No, moraju otii odmah, prije nego to se vrati grof. No, Jean
joj kae kako pticu mora ostaviti. Gospoa je tuna zbog tog
prijedloga i kae da e radije pustiti pticu Jeanu da je ubije. Bez
oklijevanja, Jean uklanja pticu iz kaveza, dohvaa sjekiru i bez
ikakva osjeaja ubija ivotinju. Taj je ok previe za gospoicu.
Poinje vritati: "Ubij i mene! Ubij me! Vi, koji tako lako moete
uzeti ivot nevinom stvorenju. Mrzim vas i prezirem. To je krv izmeu
nas. Proklet bio as kada sam vas prvi put vidjela. Proklet bio as
kada sam dola na svijet!"
Ulazi Kristina i Jean odlazi u drugu sobu kako bi se obrijao.
Kada gospoica Julija pita Kristinu da joj pomogne - ak i poe s njom
'vidjeti svijeta' - Kristina je ravnoduna. Kada Jean kae Kristini
da ipak ne ide s njom u crkvu, ona odlazi.
Kui se vraa grof i ulazi kroz drugi ulaz. Pozvoni na zvono koje
je povezano s kuhinjom, a Jean se javlja i prima naredbu da mu
donese kavu i njegove izme. Gospoica Julija se pita to uiniti, a
Jean prvo kae da ne zna, a potom da zna. "Kao ovo?", kae gospoica
uzimajui njegovu britvu. Nekoliko trenutaka kasnije, gospoa Julie
poini samoubojstvo.
OSNOVNO O DJELU
Izvorni nazivFrken Julie
anrnaturalistika drama (tragedija)
Godina nastanka1888. g.
Godina objaveKopenhagen, 1889. (Joseph Seligmann)
Prvo izvoenje1889. g.
Jezikvedski
Broj inovajedan
Mjesto radnjeimanje grofa, oca gospoice Julije
Vrijeme radnjeIvanjska no, 1894. g.
1
Slika 2 Englesko izdanje knjige
Izvor: www.kobobook.comSlika 3 Englesko izdanje knjige
Izvor: www.antikvarijat-phoenix.com
LIKOVI
Gospoica Julija:
Dvadesetpetogodinja grofova ki, tragina junakinja djela. Mrzi
mukarce (zbog majina utjecaja) i vjeruje kako je njezin poloaj na
imanju ini superiornom slugama. Ipak, njezini instinktivni
seksualni porivi bacaju je u naruje sobara Jeana, koji je sve to
prezire - mukarac i ponizni sluga.
Strindbergov predgovor Gospoici Juliji zapravo oznaava njegovu
interpretaciju djela, a kada autor napie predgovor, to je samo
dokaz njegove emocije, filozofije i namjera. U predgovoru
Strindberg pie o tome to motivira gospoicu Juliju: "majini uroeni
instinkti, pogreno odgajanje od strane oca, njezina vlastita
priroda, a i utjecaj njezina zarunika na 'slab' mozak." Takoer
navodi odsutnost oca, injenicu da je ena i da ima menstruaciju -
senzualni ples i cvijee te konano, mukarac. Strindberg je
zainteresiran za psihologiju, i ovaj popis njegova je dijagnoza
onoga za to smatra da je bolest gospoice Julije.
Gospoicu je odgajala majka feministkinja, koja prezire mukarce i
Julija im se naizmjenino gadi i privlae ju. Uasnuta je seksa, ali
spremna lascivno koketirati. Njezina mrnja prema mukarcima vodi ju
do elje da joj budu sadistiki robovi. Na koncu je drama vie od
svega mazohistina - Julije prieljkuje vlastiti slom, a i Strindberg
ju djelomino krivi za pad. Julija se predaje Jeanu, koji je
djelomino oinska figura, molei ga na neki nain i da ju spasi i
"slomi" (u smislu da ga zavodi i trai da ju seksualno iskoristi).
Moe se raspravljati o tome da je lik gospoice Julije i njezina
sudbina otkrivaju Strindebrgove mizogene fantazije.
Sobar Jean:
Tridesetogodinji grofov sobar. Iako je sluga, pametan je i
elokventan, a svoj govor moe obogatiti i nekim francuskim frazama,
koje je nauio kada je radio kao sommelier u vicarskoj. Jean
predstavlja niu klasu kasnog 19. stoljea u svijetu koji je
odbacivao klasne razlike i doputao "niima" postajanje ravnopravnima
s "visokima" i monima. Kada ga gospoica namami svojim arima, poziva
ju u svoju sobu i tu se rue granice drutvenih klasa.
9
Jean sanja rasko, nejasno sanjarei da e jednoga dana otvoriti
hotel i postati poput grofa, Julijina oca. Ipak, tijekom drame
ostaje podinjen, sluga. Jean zamilja Juliju u poniavajuim
fantazijama te prestaje biti pokorni sluga te se promie u sadistu
koji uiva u Julijinoj propasti. Unato mnogim obratima meu njima,
kraj drame udruuje ih u pokoravanje autoritetu grofu, autoritetu
oca i gazde.
Kristina:
Tridesetpetogodinja kuharica. Kroz njezine interakcije s
gospoicom i Jeanom, vidi se kako im pomae definirati ih i
osvijetliti njihove motive. Kristina prihvaa svoju ulogu sluge i ne
pokazuje nikakve znakove da se eli uzdii izvan svoje klase.
Majka gospoe Julie:
ena koja je odgajala gospoicu Juliju da mrzi mukarce (ne
pojavljuje se na pozornici) - o njoj se pria u prolom vremenu,
dakle preminula je.
Grof: otac gospoice Julije (ne pojavljuje se na pozornici)Grofov
odvjetnik: ovjek koji je raskinuo zaruke s gospoicom (ne pojavljuje
se)Sluge: ne pojavljuju se na sceniDiana: pas gospoice Julije koji
joj je postao "nevjeran"Serena: gospoicina ptica
10
IZVOENJE NA POZORNICI
Strindberg daje specifine upute o tome kako postaviti pozornicu
za izvoenje Gospoice Julije, zato da bi imala autentian izgled.
Posue, primjerice, mora biti od bakra, eljeza i kositra, a stol na
kojem sluge jedu napravljen je od bijelog bora. Nema izmjena scena
ni prekida, no Strindberg ukljuuje dvije prijelazne scene:
pantomimu i ples.
U pantomimi se grofova kuharica Kristina nalazi sama na
pozornici obavljajui kuhinjske poslove, istom sluajui violinu koju
svira netko vani, kovre kosu te mirie i preklapa maramicu koju je
iza sebe ostavila gospoica Julija.
U plesu, koji Strindberg naziva balet, sluge koji slave Ivanjsku
no ulaze u kuhinju dok su gospoica Julija i Jean u njegovoj sobi.
Sluge na stolu ostavljaju spremnike piva i viskija te pleu i
pjevaju. Strindberg usmjerava da ne bi trebalo biti nikakvih
svjetla na pozornici te da bi glumci trebali nositi malo ili nimalo
minke.
11
ANALIZA DJELA
Teme
1. Pokuaj ene da bude ravnopravna s mukarcima (obavlja njihove
poslove), nakon ega kao rezultat slijedi njezina propast
Gospoica Julija prvo naredi svome zaruniku da izvodi glupe
trikove, poput psa te ga tako izgubi. Tada prijee zabranjene
socijalne i seksualne granice te zavrava izgubivi ivot od "ruke"
vlastite histerije, paranoje i panike.
U predgovoru Strindberg opisuje svoju junakinju, gospoicu
Juliju, kao enu sa slabim i izopaenim mozgom. U drami, pak, Jean
komentira Julijino luako ponaanje. Gospoica je bolesna, a ta bolest
osuuje ju na unitenje. Strindberg je bio zainteresiran za
psihologiju pa u drami pronalazimo detaljno opisivanje Julijine
patologije.
Relevantna su dva psiholoka pojma iz Strindbergova vremena:
histerija i enski mazohizam. Histerija se povijesno smatra enskom
boleu, a u kasnom 19. stoljeu bila je definirana kao bolest koja
"pada" na enu kada ona ne uspijeva ili odbija prihvatiti svoje
seksualne elje i ne postaje seksualnim objektom. Moe se iitati kako
je Strindberg vjerojatno elio da itatelji Julie promatraju kao
histerinu, jer njoj se mukarci istodobno gade i privlae ju, i u
seksualnom smislu i drugim.
Strindberg, u strahu u ranog europskog feminizma, Julijine
probleme pripisuje majci, koja je vjerovala u jednakost spolova i
zaista mrzila mukarce. Takoer krivi prvotno odsutnog oca, koji na
njezin odgoj nije imao uinka. Julija je od majke naslijedila mrnju
prema mukarcima, pa tako pokuava "istrenirati" svog zarunika te
sanjari o unitenju mukoga roda.
Osim sadizma (zadovoljstva u tuoj boli), drama je
"zainteresirana" za Julijin mazohizam (zadovoljstvo u vlastitoj
boli) izriito identificiran kao enstveni. Kada Julie predloi
samoubojstvo, Jean izjavljuje kako on nikada to ne bi mogao uiniti
te da je razlika meu 12
spolovima ta da mukarci nisu mazohisti, a ene jesu. Julie je
tako ivot skonala pokorivi se zapravo Jeanovoj volji, a Jean je -
kako doznajemo u zavrnoj sceni - ostao vjeran grofu.
2. Polagano ruenje stoljetnih barijera izmeu aristokracije i nie
klase
Gospoica Julija zbunjena je u vezi svojeg drutvenog i kulturnog
identiteta; prisustvuje zabavi koju organiziraju sluge, pije pivo
umjesto vina i seksualno se podaje slugi Jeanu. Jean ui francuski,
pije vino, pria o kupnji titule kako bi podigao svoj drutveni
status i ponekad gospoicu tretira tako da joj je superioran. Ali i
on pokazuje odreenu dozu zbunjenosti o svojoj ulozi, koja se
pokazuje njegovom spremnou da preuzme komande od grofa. Kuharica
Kristina ne iskae iz svoje tradicionalne uloge sluge.
3. Mukarci i ene su iva stvorenja; ponekad djeluju impulzivno
kao rezultat nasljednih i okolinih utjecaja.
Gospoica Julija, kao i Jean, s vremena na vrijeme djeluju
nepredvidljivo, to u jednome trenu sugerira odreeni tijek radnje,
ali ga drugom porie, pobija.
4. Svaki ovjek je psihiki i fiziki kompleksan
esto nije jasno koji motiv pokree osobu u bilo kojem trenutku.
Je li to pouda koja motivira Jeana da pozove Juliju u svoju sobu?
Ili ju eli "spustiti" u niu klasu, slabiji socijalni "razred"? Je
li to okrutnost? elja za dominacijom? Da li se gospoica Julija eli
ubiti zbog straha od svoga oca ili je to uinila jer joj je ponos
bio ranjen, zbog usamljenosti ili osjeaja nemoi u mukom svijetu?5.
Samo najjai preivljavaju
Za razliku od Jeana i Kristine, gospoica Julija ne uspijeva se
prilagoditi okolnostima u kojima, u konanici, ima malu ili nikakvu
kontrolu. Ovo je Darwinov motiv, koji je skladu sa Strindebrgovim
knjievnim naturalizmom.
13
Vrhunac drame
Dva su vrhunca u drami Gospoica Julija. Prvi je kada gospoica
prihvati Jeanov poziv u njegovu sobu (njihov razgovor kada se
kasnije vrate indicira na to da su imali seksualni odnos). Ipak,
budui da Strindberg taj in ne prikazuje na pozornici, to se tehniki
ne moe smatrati vrhuncem. Prema tome, vrhunac je ipak Julijina
odluka da ide u sobu - koja je prekretnica u drami. Vrhunac dogaaja
moe, ipak, biti i kada gospoica Julija uzima Jeanovu britvicu i
poini samoubojstvo. Po mom miljenju vrhunac je Julijina odluka da
ode u sobu, jer je od toga dogaa sve krenulo nizbrdo.
Simbolizam u drami
Diana, pas gospoice Julije, moe simbolizirati samu gospoicu (s
drugim psom na imanju, mopsom dobila je tence). Diana tako
simbolizira Juliju, aristrokratkinju, a mops Jeana, slugu, dok
parenje pasa takorei nagovjetava seksualni odnos Jeana i gospoice
Julije.
Drugi simbolizam: kada Kristina u kuhinju kuha neku "avolsku
pogan" za psa te objanjava Jeanu da ju je gospoica to traila da bi
"prekinula" neroeno potomstvo Diane i mopsa. To simbolizira
jednostavan nain koji gospoica na koncu trai kako bi prevladala
sram svoga ina, seksualnog susreta sa Jeanom.
Dalje moemo spomenuti situaciju u kojoj gospodina Julija trai od
svoga zarunika da skae preko korbaa. Ova akcija simbolizira njezinu
elju da dominira nad mukarcima (majka ju je nauila da prezire muki
rod). Kada Jean, pak, pije vino, pije Claret - a to simbolizira viu
klasu, u koju on eli dospjeti.
Vino i pivo - gospoica pije pivo, pie nie klase, ali i vino, pie
gornje klase, a to simbolizira njezinu zbunjenost - ona jo trai
osobni identitet, trai sebe. Njezina je majka iz nie klase, a otac
iz vie klase - grof.
Kristina mirie rupi koji je zaboravila gospoica, a zatim ga
preklapa - te akcije simboliziraju njezinu znatielju o vioj klasi
(miris) i njezino prihvaanja svoga statusa kao sluge. Kavez za
ptice, pak, simbolizira Juliju, koja je zarobljenik svog naslijea i
okoline. 14
Jeanovo ubijanje ptice sa sjekirom zato nagovjetava i smrt
gospoice, koja je poinila samoubojstvo Jeanovom britvicom.
Grof se ne pojavljuje na sceni, ali kada se vraa s posjeta
rodbini, pokazuje svoj autoritet - to je simbolizirano njegovom
zvonjavom, na koju gospoica i Jean moraju odgovoriti.
Britvica kojom se Jean brije i gospoica ubija, pak, jest muki
instrument koji simbolizira fatalnu mo mukaraca nad Julijom. Na
koncu, ivotinje (pas i ptica) simboliziraju samu gospoicu. Diana
koja se pari s mjeancem, mopsom, predstavlja Julijin seksualni
odnos sa Jeanom, slugom. Jean kasnije ubija pticu, a njegova je
britvica s kojom se Julija ubija.
Ironija u drami i zato Jean ohrabruje samoubojstvo
Gospoica Julija kae kako je njezina majka snano vjerovala u
enska prava i samostalnost. Meutim, ona se u drami pojavila kao
tiranin, isto kao i mukarci koje je prezirala i uila gospoicu da
radi isto, odnosno mrzi muki rod ironija.
Relevantno je postaviti pitanje zato Jean zapravo potie gospoicu
da poini samoubojstvo? Iako je to otvoreno za razne interpretacije,
ini se na prvi pogled kako Jean - koji se pokazao domiljat i
inteligentan - brine da e grof saznati za njegov seks sa gospoicom
i otpustiti ga. Kako bi spasio svoj posao, Jean ohrabruje jedinog
svjedoka toga ina da se ubije. Potvrda toga da Jean planira ostati
kod grofa na imanju, a ne prihvatiti Kristininu ponudu da odu
negdje i ponu novi ivot - javlja se u jednoj od zavrnih scena
predstave, kada pokorno odgovara na grofove narudbe da mu donese
izme i kavu.
Zato je Gospoica Julija naturalistika drama?
U naturalizmu glavne "snage" koje oblikuju ljudska bia jesu
naslijee i okolina. Drugim rijeima, ovjek djeluje uglavnom uroenim
instikntima koji utjeu na ponaanje u kombinaciji (a nekad i
suprotno) s utjecajima okoline (ekonomije, drutva, kulture i
obitelji). Gospoica Julija, tako, dijelom se vodi uroenim
instinktima za mukim drutvom, a dijelom okolinom, odnosno majkom
koja joj je nametnula mrnju prema mukarcima. Prema tome, ona za
Jeanom istovremeno udi i prezire ga, to u njoj izaziva dubok
unutarnji konflikt.15
Stridnberg je u svojoj drami, moe se rei, elio pokazati da
ljudska bia nemaju slobodnu volju ili je imaju vrlo malo - jer su
naslijee i okolina toliko snani u odreivanju tijeka ljudskog
djelovanja. Takoer, nasluuje se kako ljudska bia nemaju duu, a
vjera i moral su nebitni (Strindberg je bio ateist kada je napisao
gospoicu Juliju, a kasnije se preobratio na kranstvo i to pod
utjecajem djela Emanuela Swedenborga).
Knjievni rad trebao bi predstavljati ivot tono onakav kakav
jest, bez pretjerivanja, prodika, presuda i uljepavanja - dakle
objektivno. U tom pogledu, naturalizam je srodan realizmu. Meutim,
naturalizam ide dalje od realizma u smislu da predstavlja
detaljniju sliku svakodnevnog ivota. Dok realist izostavlja nebitne
detalje kada opisuje odreenu scenu, naturalistiki pisac ih uglavnom
ukljuuje. eli da scena bude to je mogue "prirodnija" i pokuava biti
mukotrpno objektivan i smiren. Radije nego da manipulira likovima
kao lutkama, naturalistiki pisac voli ih promatrati kao da su
ivotinje u divljini te zatim izvijestiti o njihovim aktivnostima.
Konano, naturalizam pokuava dijalog predstaviti kao svakodnevni
govor. Umjesto stavljanja "neprirodnog" govora u usta likova,
nastoje iznai naine govora ljudi u odreenom vremenu, prostoru i
situaciji.
Drama Gospoica Julija jest tragedija, jer gospoica na kraju
umire, odnosno poini samoubojstvo. Meutim, to ipak nije klasina
tragedija. U pravim tragedijama lik obino tragino strada zbog loe
ili nikakve moralne prosudbe, odnosno morala, dok je Julijina
tragina smrt rezultat neodoljivih sila (naslijee i okoli) koje
djeluju na nju. Moe se raspravljati o tome grijei li u seksualnom
inu sa Jeanom, odosno prelazi drutvenu i seksualnu granicu.
16
ZAKLJUAK
Drama Gospoica Julija okirala je rane recenzente sa svojim
iskrenim i neposrednim opisivanjem seksualnosti. Premda je privatno
izvedena godinu nakon objave, 1898. u Kopenhagenu, u velikom je
dijelu Europe bila zabranjena, a u Strindbergovoj domovini nije
izvedena sve do 1939. godine. Drama je ubrzo stekla veliku
popularnost i opeprihvanost u takozvanom "kazalinom podzemlju", a
premda je uspjeh doao malo sporije, do ranog 20. stoljea ipak je
postala vaan aspekt moderne drame.
Toliki je ok u to doba drama izazvala ne samo zbog iskrenog
porteta seksualnog odnosa, ve i iz razloga to je seks oito prikazan
odvojeno od pojma ljubavi. Ideja o odnosu temeljenom iskljuivo na
poudi bila je u to vrijeme skandalozna i dovoljna da izazove
cenzuru; a to je u stvari koriteno samo kako bi iniciralo probleme,
jer sam in nije prikazan na pozornici.
Strindbergova drama fokusira se na propast aristokratkinje
gospoice Julije, koja ne pripada ba u svoje druvo (u predgovoru ju
autor naziva "mukomrzaka poluena"). Julija se buni protiv
ogranienja koje ima kao ena, ali i kao pripadnik vie klase. Od
poetka drame njezino je ponaanje takvo da se udaljuje od svoje
klase i okira sluge.
Nije ju briga za klasni poredak i drutvene konvencije, ali ima
situacija kada u jednom trenutku tvrdi da klasne razlike ne bi
smjele postojati, a u drugom trai da ju se tretira kao enu iz vieg
sloja drutva. Njezino prenemaganje rezultira drutvenom propau,
gubitkom potovanja od njezinih slugu, a u konanici i
samoubojstvom.
Gospoica Julija slovi kao najvanija naturalistika drama. Pokret
koji je velikim dijelom "leao" na darwinizmu (individualci se bore
za poziciju u drutvu kao to se ivotnje u divljini bore kako bi
preivjele, pa tako i kod ljudi, kao i ivotinje, samo najsposobniji
mogu preivjeti - ova Darwinova teorija poznata je kao "Prirodna
selekcija"). Kao naturalistika drama, Gospoica Julija fokusira se
na Julijinu i Jeanovu borbu za opstanak u njihovu drutvu.
Strindberg je tvrdio kako je osnova za sadraj Gospoice Julije
istinita pria o mladoj plemkinji koja je imala seksualni odnos sa
slugom, premda ona nije poinila samoubojstvo. Strinberg je ivio u
vremenu u kojem su "spol i klasne uloge postajale labilnije, a
predstava odraava sukobe koji su neizbjeni u drutvu koje se bori s
promjenom."17
Danas Gospoica Julija slovi kao izvanredno djelo iz istog
razloga iz kojeg su ga rani kritiari i cenzori proglasili toliko
okantnim: to je prva drama u kojoj je in seksa odvojen od ljubavi.
Strindbergovo prikazivanje jakosti seksualne elje (i esto tetne
posljedice toga ina) snano je utjecalo na kasnije pisce, posebno na
Tennesseeja Williamsa (Maka na vruem krovu). Premda vanost djela
nije prepoznata za vrijeme Strindbergova ivota, njegovo mjesto u
suvremenoj drami, osobito kao primjer naturalizma, sada je gotovo
neosporna.
18