Astro m111 2

broj: 2. godina: 1. prosinac, 2004.

maRs RoveR miSsion

nAJveća ASTROslika na SvijEtu

mRAviIzraDA RDN-a 3

KlingOnSki brodovireview: dalEKozOr 4x30Plejade

POKLON //AUV KALENDAR 2005

RVP

IzraDa aStroNOMske SVjetiljKe

p rv i h rvat s k i e l e k t r o n i č k i č a s o p i s z a a s t r o n o m i j u

LP kutak

impressum

glavni i odgovorni urednik:Neven UDOVIČIĆ

uredništvo:Andreja BENČIĆ, Lucijan BLAGONIĆ, Ana GALANT, Marino TUMPIĆ, Neven UDOVIČIĆ

Časopis izdaje Astronomska udruga “Vidulini”Dvigradska 3, Kanfanar 52352gsm: 098 255 096e-mail: [email protected]Časopis izlazi tri puta godišnje, i to u: travnju, kolovozu i prosincu

riječ uredništva sadržaj

Astronovosti 3Rochester-Vidulini Projekt 4Najveća astro-slika na svijetu 6Lp kutak 7Promatranje promjenjivih zvijezda 8cLARKe: Rover mission 9 YSC 2004 10Sunčana ura 11Izrada: astro-svjetiljka 12Izrada: RDN3 (150/1200mm) 13Dalekozori - review: 4x30 16Odiseja 2004: mravi 19ST: klingonski brodovi 21ST: Bridge Commander 22Plejade 23

Kažu da je najteže napraviti (dobar) drugi album, pa se i mi nadamo da je najteži dio posla sada iza nas... Stigla je zima. Promatranja više nisu onako ugodno topla, a i oblaci nam češće sakrivaju nebo, no duge noći možete provesti i uz sadržaj kojeg vam donosi novi M111. Od najnovijih događanja u svijetu i šire, preko raznih projekata i izrada instrumenata, pa do znanstvene fantastike koja se često i ne tretira kao takva!Vidimo se na proljeće!

Vaše uredništvo

M111 - DRUGI BROJ - M111 - DRUGI BROJ - M111 - DRUGI BROJ - M111 - DRUGI BROJ - M111

M111 - DRUGI BROJ - M111 - DRUGI BROJ - M111 -

M111 - DRUGI BROJ - M111 - DRUGI BROJ - M111 -

Poštovane čitateljice i čitatelji!

Keplerova zvijezda navršila 400-tu

AStrO-nOvOstI// iZ SvijeTA i SveMIRa

Godine 1604., 10. listopada, na nebu iznad Europe zasjao je novi objekt. Najpoznatiji astronom tog doba ipak ga, zbog oblačnog vremena, nije mogao promatrati sve do 17. dana tog mjeseca, no kada se nebo

razvedrilo Johannes Kepler nije ga puštao s oka sve do ožujka 1606. kada je postala nevidljiva ljudskom oku. Trebalo je, naime, pričekati još nekoliko godina do otkrića teleskopa. U čast Keplerovu trudu, astronomi su po njemu nazvali objekt koji se kasnije pokazao supernovom. Danas, na četiristotu obljetnicu smrti te zvijezde, tri NASA-ina observatorija, Hubble Space Telescope, Chandra X-ray i Spitzer Space Telescope, udružili su snage i pogledali što je ostalo od Keplerove zvijezde. Kombinirajući snimke raznih valnih duljina triju teleskopa (vidljiva i infracrvena svjetlost, te x-zrake) vidljivo je kako su se pojedini dijelovi širili i mijenjali. Prateća promatranja supernove mogli bi otkriti kakve je vrste bila zvijezda koju je Kepler opažao, budući da je ovo posljednja takva eksplozija čiji je izvor “nepoznat”.

ASTRO-blic!

Koristeći Hubble, međunarodni tim astronoma pronašao je objekt nazvan I Zwicky 18 za kojeg se smatra da ja najmlađa galaksija dosad otkrivena. Najveće iznenađenje kod ovog objekta, starog tek 500-tinjak milijuna godina, je u njegovoj blizini: od naše je galaksije udaljen samo 45 mil. svjetlosnih godina, dok se za mlade galaksije očekuje da budu daleko, na rubu vidljivog svemira, a ne u našoj “blizini”.

3

Otkrivena najmlađa poznata galaksija!

Hubblea ipak popravljaju - ljudi!Iako su dosadašnji planovi predviđali popravak svemirskog teleskopa Hubblea pomoću robota, čini se da će na tu misiju ipak krenuti ljudska posada. Ne prođe li 14-godišnji teleskop servis, predviđen rok trajanja ističe mu 2007. godine kada se vjeruje da će mu otkazati i peti od šest stabilizacijskih žiroskopa.

© Tomislav Štimac

ROCHESTER-VIDULINI PROJEKT [1]- BARBA IZ AMERIKE MI JE POKLONIO NEBO! -

Cjl rč čl š j vj n gon kad Amknc trn led k Mnog tlkp 17 s kj ujll M irv Mrth 2003., kj zrv en ()čn lčn cj. Nm, oj ds k - tlkp pk!

Većina ljudi sanja crno-bijele snove, tek nekoliko postotaka sretnika sniva u boji.Snovi su nekakva virtualna stvarnost ljudskog mozga.Mogu li se (dječji) snovi ostvariti?

Evo istinite priče o ostvarenom astronomskom snu moje (tada) sedmogodišnje kćerke Marine Tumpić.

Događanja započinju u proljeće 2003. godine. Pripremajući se za Messierov Marathon 2003 sa mladim astronomima AUV organizirali smo nekoliko pripremnih promatranja na kojima su nas pratile i moja supruga Sanja te kćerka Marina.

Ekipa se ubrzo oformila i dogodilo se da sam ostao bez «pomoćnika»(Svaki natjecatelj na MM može imati pomoćnika za vrijeme natjecanja),Marina me tada upitala može li mi biti pomoćnik i – odmah je dobila to mjesto.

Nekoliko dana pred samo natjecanje pomagala mi je renovirati stari ruski teleskop - MTO100A i njegovu montažu.Posao joj se dopao, i ubrzo je izašla sa prijedlogom kako bi i ona bila natjecatelj, sa nekim njenim teleskopom.

Slobodnog teleskopa - nismo imali!

piše: Marino TUMPIĆ

Marina je sa svojim 1x7 teleskopom sudjelovala

i na Messierovom Marathonu

4

Berislav Bračun - zaslužan zapokretanje suradnje

Kako su teleskopi ipak samo cijevi, uz poneki dodatak optike;), došla je na ideju da se na MM natječe sa nekim teleskopom poput cijevi, pronašla je nekih pola metra dugu pvc cijev promjera 32mm, zaostalu od postavljanja vodovodne instalacije u garaži...

Tako je nastao prvi teleskop te vrste na svijetu, nazvan “Marina 1x7 teleskop”, kod kojega se dakle radi o teleskopu bez ikakove “umjetne” optike, umjesto toga, koristi se ljudsko oko pa je i sam teleskop karakteristika ljudskog oka, sa jednostrukim povećanjem i nekih 7mm promjera objektiva (zjenice oka);

Foto stativ koji je obično udomljavao «Zenita 12xp», dobio je novi metalni nosač pvc cijevi i «udomio» - jedinstveni «1x7» teleskop.Kao najmlađi natjecatelj u povijesti Hrvatskog Messierovog Marathona na Rušnjaku, kojeg organizira Zvjezdarnica Višnjan, ravnopravno se sa njime natjecala, i na kraju imala verificirana četiri M objekta!Za vrijeme ljetnih praznika «1x7» teleskop je nakupio popriličnu promatračku satnicu sa Marinom i njezinom lokalnom ekipom. Bilo je tu i znatiželjnih roditelja i slučajnih prolaznika, «1x7» je postao obvezni prijenosni teleskop na našim promatranjima, a kako je «Zenit 12xp» dobio novi foto-stativ, «1x7» je ostao u punoj spremi (teleskop i tripod) i nadalje.Sredinom listopada na news grupi hr.fido.astronomija bili su učestali postovi o novim teleskopima diljem Hrvatske. To me ponukalo da se pokaže kako teleskop može biti i malen te sam postao link o Marininoj samogradnji «1x7» teleskopa na newse..I tu je krenuo slijedeći dio ove priče, ostvarenje sna!Berislav Bračun [www.pondi.hr/~beri] prijatelj i astronom iz Dalmacije, u to vrijeme na najpoznatijem svjetskom astronomskom forumu [www.astronomydaily.com] raspravlja o Messierovom Marathonu, propozicijama, teleskopima..a kako se bilo «potegnulo» i pitanje najmanjeg upotrebljivog teleskopa, on je tamo postao link i fotografiju Marine sa «1x7» teleskopom..Ekipa sa astronomydaily foruma bila je oduševljena orginalnošću i jednostavnošću ideje, a onda je Beriju pristigao mail Gosp. Adolpha Kurta iz Rochestera (New York, USA) koji je pokrenuo pravu lavinu događanja..

U narednom broju pročitajte drugi dio priče; Ostvarenje sna – poklon za Božić, ili kako napraviti teleskop s dijelovima pristiglim iz raznih krajeva svijeta, a to je bio tek početak...

Adolph Kurt iz Rochesterskog kraljevskog

astronomskog društva

5

astronomska slikanAJvEća

Sudionici «radionice iznenađenja» (Karin Milotić, Mirna Galant, Sonja Dežman, Marina Tumpić, Ivana Maružin, Michel Debeljuh, Aleksandra Relić te Siniša Rojnić i Tomislav Jedrejčić), jedne od šest ponuđenih radionica u sklopu «cLARKe 2004», imali su primarni zadatak izradu modela Marsove površine za potrebe druge radionice pod nazivom «kvadratura kruga», koja se bavila izradom funkcionalnog modela robotske misije na Mars i istraživanje njegove površine pomoću «lendera» i «rovera».

Voditelji «radionice iznenađenja», Karin Milotić i Mirna Galant, nisu tu stale, došle su na ideju da izrade najveću astronomsku sliku na svijetu – i uspjele u tom naumu.

Nekoliko kilograma boje, dvadesetak kistova, 33 metra dugo platno širine 1.5 metar i puno mašte, bilo je dovoljno da ogromna slika, tehnikom «zidnih boja na platnu», bude završena u samo jednom danu.

Projekt je bio toliko zanimljiv, da su jednom trenutku bezmalo svi sudionici «cLARKe 2004» sudjelovali u stvaranju čudesne igre boja i oblika na najvećoj astronomskoj slici na svijetu.

Slika je danas pohranjena u arhivi društva.

Na ovogodišnjoj ljetnoj astronomskoj radionici («cLARKe 2004»), održanoj u Kanfanaru od 23. - 28. srpnja, članovi AUV izradili su najveću astronomsku sliku na svijetu.

pišu: Karin MILOTIĆ i Mirna GALANT

6

Postavljena ekološka rasvjeta!

Niz akcija provedenih kroz naše, a i ostale astronomske udruge u Hrvatskoj, doprinijele su povećanju svijesti o opasnosti koju sve više predstavlja svjetlosno zagađenje. U općini se Žminj tako pozitivan niz nastavlja postavljanjem ekoloških rasvjetnih tijela kod križišta za pravce Rovinj i Pula, te nekoliko sela. Nadamo se da će se pokazivanje dobre volje razviti u trend s kojim će se tek moći suprotstaviti širećem problemu.

Ekološka rasvjetna tijela svijetle ograničeno samo na kolnik, čime se sprječava nepotreban i štetan gubitak svjetlosti u nebo.

Noćna vizura Žminjštine od prije nekoliko godina, nakaradno je devastirana “prosvijetljenjem” tamošnjeg čvorišta Istarskog Ipsilona.Općina Žminj odlučila je stati na kraj nestanku noći na njenom području, te je početkom ove godine donijela odluku o postavljanju isključivo ekološke rasvjete na prostoru općine, ali, priča kao da uvijek mora imati dvije strane.Žminjska crkva Sv. Mihovila sa zvonikom donedavno je bila dobar primjer decentnog noćnog osvjetljenja fasade zgrade uz očuvanje duhovnosti i poruke crkve i crkvenog nauka, sve uz znalački postavljene reflektore sa sjenilima koja spriječavaju ružno, bespotrebno i štetno rasipanje svjetlosti svuda naokolo i uvis prema nebu.Nažalost, odnedavno tomu više nije tako, novopostavljeni snažni reflektor ne samo da kontaminira lice crkve i vjernika (ali i onih koji to nisu!) već to čini i prostoru trga ispred crkve, a zapravo većina se svjetla beskorisno rasipa prema nebu, tvoreći tako svjetlosne kule do neba, zaklanjajući pri tomu i pogled na zvijezde (repatice).Još uvijek mi u ušima zvone riječi jedne Žminjke

koja me upitala: “Ma ča je ta naša criekva tako grdo požutela?”.Hoće li nekome “zazvoniti” riječi biskupa Porečko-Pulskog, msgr. Antuna Milovana, o nužnosti da se rasvjeta sakralnih objekata dovede u sklad sa duhovnošću i porukom crkve, ostaje za vidjeti.Dotada, u ova predbožićna vremena, slušati ćemo o putovanjima sveta tri kralja, zvijezdama i zvijezdi repatici koja ih je vodila do Isusa. Za nas i našu djecu biti će to samo samo priče iz davnina, jer zvijezde (a ni zvijezda repatica) se ispred Žminjske crkve više NE VIDE!

Žuti put u - nebo?žuoti puot va - nebo // piše: Marino TUMPIĆ

7

što smo promatrali?

Na ovogodišnjem YSC-u u Višnjanu promatrali smo deltu Cefeja. To je pulsirajuća promjenjiva zvijezda i po njoj se slične zvijezde nazivaju cefeidama.Delta Cefeja ima period promjene sjaja od 1 do 50 dana.

kako smo promatrali?

Promatrati se može pomoću više metoda…Mi smo odabrali Argelanderovu. Tu je metodu predložio F. Argelander.Zapravo, promatranje se sastoji od uspoređivanja promjenjive zvijezde sa tzv. poredbenim zvijezdama. Poredbene zvijezde imaju približnu magnitudu zvijezde. Promatrač ocjenjuje razliku između zvijezda pomoću stupnjeva. Stupnjevi su jedinstveni za svakog promatrača. Koristi se najviše 4 stupnjeva. Evo kako to izgleda:- ako su promatraču promjenjiva i poredbena zvijezda jednakog sjaja to obilježava v a (v – promjenjiva zvijezda, a – poredbena zvijezda)- ako promatrač ustanovi da je jedna zvijezda neznatno sjajnija od druge piše a1v- a2v se koristi kada je jedna zvijezda nesumnjivo sjajnija od druge, a- a3v ako je zvijezda na prvi pogled sjajnija od druge- a4v se koristi vrlo rijetko i označava još veću razliku u magnitudiMi smo deltu Cefeja uspoređivali sa 5 poredbenih zvijezda i to:ε CEP, f CEP, v CEP, 9 CEP, α LAC.Imali smo jedno probno i tri «prava» promatranja od kojih smo napravili krivulju sjaja delte Cefeja:

promatranje promjenjivih zvijezda [δ CEP]piše: Ana GALANT

Za točniju krivulju sjaja potrebno je više promatranja

8

solarna ploča ploča s podacima

web kamera

Rover je sastavljen od jednog autića na daljinsko upravljanje, platforme, web kamere, zavojnice i spektra. Na autiću smo napravili mnoge preinake (npr. skinuli smo mu karoseriju, uz pomoc zavojnice smo ga usporili tako da je imao brzu i sporiju brzinu, ljepljivom trakom smo mu zamotali kotace da se bolje krece na terenu i sl.) Platformu smo napravili od stirodura i obložili ga kartonom i izolir trakom koju smo morali oblikovati po potrebi. Imali smo na raspolaganju jednu bežičnu web kameru koju smo stavili na prednji dio, a napajanje je bilo na stražnjem dijelu rovera.

Lander je sastavljen od “latica”, postolja, poklopca, web kamere, lampe na solarnu energiju i ploče s podacima. “Latice”, postolje i poklopac su napravljeni od stirodura koji su omotani aluminijskom folijom, obojani plavim sprejem i omotan prozirnom folijom. Latice, poklopac i postolje pričvršćeni su britvelama. Lander je također imao jednu web kameru koja je bila na poklopcu. Lander je na jednoj latici imao lampu na solarnu energiju koja se je danju punila, a noću svijetlila. Ploča s podacima je digitalno prikazivala datum, vrijeme i temperaturu zraka.

Landera i rovera smo testirali na površini od pijeska kojeg je pripremila radionica iznenađenja. Površina je bila puna kratera, ravnica i uzvišenja, - kao na pravom planetu!1. Testirali smo landera i rovera na površini nepoznatog planeta. Pratili smo kako se rover pokreće, kako snima, a landera kako reagira njegova ploča s podacima, kako se otvara i sl.2. Od dana kad smo pričvrstili ploču s podacima na landera, pratili smo temperaturu zraka, a svakog dana u 14 h smo je zapisivali.

U Osnovnoj školi Petra Studenca u Kanfanaru, od 23. do 28. srpnja 2004. godine, održao se cLARKe 2004. Jedna od radionica zvala se “kvadratura kruga” čiji je bio zadatak napraviti i testirati rovera i landera.

piše: Marko BOŽAC

prizma

all sky kamera

web kamera

9

YSC2004I ovog je ljeta održan već tradicionalni YSC, još jedan u

nizu znanstvenih edukacijskih programa Zvjezdarnice Višnjan.

ZVJEZDARNICA VISNJAN

Radionica je bila podijeljena na četiri grupe. Grupa «Aereospace tehnology», čiji je voditelj bio Korado Korlević, bavila se izradom balona tj. učenjem osnovnih stvari o balonima i uspoređivanjem raznih goriva. To je bila ujedno i jedina grupa koja se tijekom rada koristila engleskim jezikom.Voditeljica grupe «Botaničari» bila je Maja Crnić. Cilj grupe je bio istražiti čim višebiljaka na Tićanu, naučiti koristiti mikroskop i izraditi preparate, terenska pomagala i herbarij…Grupa «Ptice» je za cilj imala naučiti više o pticama, pronaći što više ptičjih vrsta u okolici Višnjana te ih promatrati dalekozorom, skicirati, snimati glasanje diktafonom. U toj je grupi sudjelovao i Marko Božac – član «Astronomske udruge Vidulini». Voditeljica grupe je bila Petra Korlević. Ja sam bila u grupi «Promjenjive zvijezde». Grupu je vodila Ana Bonaca. U početku smo učili o zvijezdama općenito. Kasnije smo krenuli sa našom glavnom temom – promjenjivim zvijezdama.

Počeli smo sa cefeidama – vrsti zvijezda koje su dobile ime po delti Cefeja, u zviježđu Cefej. Glavni cilj grupe bio je napraviti nekoliko promatranja

te zvijezde te zatim napraviti krivulju sjaja. Napravili smo četiripromatranja (koristili smo Argelanderovu metodu) a kasnije smo naučili napraviti krivulju sjaja. Osim toga, naučili smo praviti animacije, napravili smo dva pokusa – pokus sa svjetiljkama i pokus sa masnom mrljom. Promatrali smo Sunce, izradili teleskop od lego kockica te izrađivali origamije.Zadnji je dan kampa za sve interesirane bila

održana prezentacija našeg rada. Sve u svemu bilo mi je odlično - što zahvaljujući voditeljici Ani, a što dobroj organizaciji i atmosferi.

I ove godine su se u Višnjanu održali mnogi kampovi. Imala sam priliku po treći put sudjelovati na jednom od njih. To je bio ljetni prirodoslovni kamp za 5. i 6. razrede osnovnih škola – YSC II. Kamp se održavao u razdoblju od 06. do 13. srpnja.

piše: Ana GALANT

10

piše: Ana GALANT

Sunčeva ura je jedno od najstarijih pokazala vremena. Njezina povijest doseže do pred 5 000 godina, kada su je izumili i koristili stari Egipćani.Prva sunčeva ura bila je vjerojatno štap zaboden u zemlju. Taj je štap nazvan Gnomon, što dovodi do zaključka da su sunčevu uru koristili i stari Grci, jer riječ «gnomon» prema grčkoj riječi znači;znanje, onaj koji zna. Nekada su sunčeve ure bile ogromne. Dokaz tomu je i ostatak nekadašnje sunčeve ure- Kleopatrina igla u Centralnom parku u New Yorku. Manje sunčeve ure više su se počele rabiti pred 3 000 godina... Razlikujemo tri vrste sunčeve ure; horizontalnu, vertikalnu te ekvatorsku sunčevu uru. Najčešće se prave horizontalne sunčeve ure. Takvu smo sunčevu uru i mi odlučili sastaviti, ali ne tipičnu već sa nekoliko dodataka...Inače se na sunčevu uru stavlja sjenopokazivač (trokut) ili gnomon. Mi smo odlučili na našu sunčevu uru postaviti i sjenopokazivač i gnomon, i to zbog sljedećeg:Sjenopokazivač će bacati sjenu na ucrtane linije satove a gnomon, kojeg smo postavili nasuprot sjenopokazivaču, će bacati sjenu na sjenpokazivač. Gnomon baca sjenu na sjenopkazivač samo u 12 h. Odlučili smo se za ovakvu sunčevu uru jer ćemo moći označavati duljinu sjene koja sa gnomona pada na sjenopokazivač svakog početnog dana godišnjih doba. Na kraju, sve ćemo sjene usporediti. Ovako izrađenom sunčevom urom možemo na posljetku godine, ako svakog sunčanog dana označavamo sjenu koja sa gnomona pada na sjenopokazivač, dobiti sunčevu osmicu. I tako mi sada u ruci imamo sunčevu uru – osnovu današnje civilizacije…

Materijal koji smo koristili za izradu sunčeve ure:- ploha (drvo) > postolje sunčeve ure- štap kuhače (drvo) > gnomon- trokut (drvo) > pokazivač sjene - noge sunčeve ure (drvo)

pišu: Ivana MARUŽIN i Michel DEBELJUH

sunčanaura

11

kako sam i što radila

Najprije sam odvrnula okvir reflektora svjetiljke i iz njega izvadila zaštitno staklo te ga flomasterom precrtala na crvenu pvc-foliju.Zatim sam škarama izrezala foliju (po označenom!) na mjeru - u krug. Tako izrezani komadić folije umetnula sam između zaštitnog stakla i okvira reflektora, na taj način folija je fiksirana između njih.Zavrnula sam okvir reflektora natrag na svjetiljku, umetnula dvije AAA baterije (koje sam «posudila» od jedne Barbie lutke:), te provukla elastičnu špagu za nošenje oko vrata kroz kopču na svjetiljci.Elastičnu špagu iskoristila sam od dalekozora-igračke, a crvenu foliju od stare pvc-fascikle.

I tako, u nepunih dvadeset minuta, između dva kupanja u moru, napravila sam svoju crvenu a s t r o n o m s k u svjetiljku.

astro-projekt//izrada

aSTro-sVjeTiLjke

Noćna astronomska promatranja najljepši su mi dio astronomije, ponekada, na tim promatranjima moram naizmjence pogledavati u karte Mjeseca ili zvijezda pa u teleskop, ponekada moram pronaći neku sitnicu po džepovima, osvijetliti put kojim hodam ili mjesto na kojem se nalazim.Korišćenje «bijelog» svijetla noću, privremeno zasllijepi oči, tada moramo sačekati nekoliko minuta da se one ponovo priviknu na mrak (zjenice se šire a oči primaju više svjetla) kako bi mogli zapaziti i najsitnije detalje na objektima koje promatramo.Upotrebom astronomske svjetiljke sa «crvenim svijetlom» riješavamo taj problem.Svoju astronomsku svjetiljku izradila sam jednog popodneva na plaži u Rovinju.

bilo mi je potrebno :baterijska svjetiljka sa bijelom LED-diodom (mala potrošnja baterija),škare, crvena pvc-folija ielastična špaga

1

2

3

45

piše: Marina TUMPIĆ

12

Izrada teleskopa. Teško? Baš i nije. Prvo (i osnovno) potrebni su optički djelovi -u slučaju Newtonian (refl ektor) teleskopa to su primarno - sferno (sl. 1) i sekundarno - ravno zrcalo. Najprije je potrebno izmjeriti žarišnu duljinu primarnog zrcala (sl. 2). Na temelju nje se odreðuje duljina tubusa. Pritom valja PRIPAZITI na to da se svjetlost na sekundarnom zrcalu lomi pd kutem od 90º (sl. 3) pri čemu svjetlost izlazi na bočnoj strani tubusa. Na tom mjestu se izbuši rupa (sl. 4) i pričvrsti fokuser. Primarno zrcalo se stavi u nosač te se sve zajedno (najčešće pomoću tri vijka) pričvrsti unutar tubusa. (sl. 5)

2

34

5

13

Zahvaljujemo se gosp. Adolphu Kurtu koji je donirao opremu (primarno zrcalo i nosač te sekundarno zrcalo, i gosp, Ernestu Simmonsu koji je donirao okulare Superplosll 25mm i 5mm! Bez toga ne bi bi bilo ni RDN-a 3!

Nosač sekundarnog zrcala jednostavno je istokariti (ne smije biti pretežak, zato se preporuča aluminij). Potrebno ga je odrezati točno pod kutem od 45º. (sl. 6) Na odrezani dio dolazi sekundarno zrcalo ili optička prizma (iz dalekozora). Na drugi dio nosača dolazi šest vijaka. Tri drže nosač u tubusu-u ovom slučaju tri lista pile za željezo. (sl. 7) druga tri vijka služe za kolimaciju (podešavanje). Tubus je potrebno iznutra obojati crnom mat bojom da se spriječi odbijanje svjetlostiod stjenke tubusa (sl. 7) Montaža je tipa dobsonian (najjednostavnija za izradu) ispiljena iz 2 m² iverice te sklopljena pomoću vijaka za drvo. (sl. 8 i 9)

6

7

8

9

14

PROBLEM: Kako postaviti tubus na altitudne ležajeve montaže? Početna zamisao bila je da se dva čepa za odvodnu cjev pričvrste vijcima direktno na tubus (sl. 10). U ovom slučaju tubus bude dosta nestabilan pa je dobro napraviti metalnu -U- konstrukciju koja će bitno ojačati spoj tubusa i montaže (sl. 11). Fokuser se postavlja na prethodno izbušenu rupu na bočnoj strani tubusa (sl. 12). Teleskop je gotov! Slijedi bojanje tubusa i montaže (sl. 13) i montiranje raznih dodataka:tražioc, stupanjska skala na alt. i azim. ležajevima (sl. 14) za kasniju kompjuterizciju.

10 11

12

13

UPOZORENJE!primarno zrcalo NIKADA ne stavljajte u nosač na silikon jer dolazi do deformacije zrcala!

14

15

piše: Marino TUMPIĆ

Dalekozor, jedan od najvažnijih astronomskih instrumenata, većina astronoma-početnika teško da bi i svrstala u obvezni «astro set up».Danas, na svakom koraku možemo pronaći dalekozore raznih osobina, cijena i mogućnosti. Tekst koji slijedi prikaz je najmanjeg, potencijalno iskoristivog dalekozora za astronomska promatranja.

najmanji upotrebljivi dalekozor

Dalekozor karakteristika 4x30 (povećanje 4 puta, promjer objektiva 30mm) prošle je godine sasvim slučajno došao u moje vlasništvo.Kupljen u «Neckermanu» za 64 kune (kako bi supruga zaokružila njenu narudžbu), trebao je postati suvenir za skupljanje prašine u našoj biblioteci, znatiželja je bila jača od ravnodušnosti i evo rezultata;

Bezlična bijela kutija sa bezimenim dalekozorom zahtijevala je trenutačnu identifi kacijsku prepoznatljivost, u nedostatku ideja dalekozor dobija oznaku;NNB 4x30 (u prijevodu; «No Name Binoculars»)

Sam dalekozor nalazi se upakiran u crnoj torbici od skaja, koja na poleđini ima prorez za provlačenje kaiša, što u praksi i nije baš upotrebljivo.Dalekozor je ugodne srebrno-sive boje, sa crnim gumenim štitnicima objektiva i okulara, te reljefnim gumenim držačima za ruke duž cijelog tubusa.Veličine od nekih 12x11cm, stane u svaki pristojan đep jakne, težina od 200 grama ne predstavlja nikakovo opterećenje pri nošenju.Komplet još sadržava crnu elastičnu špagu za nošenje oko vrata i malenu krpicu za čišćenje optike.

Tijelo dalekozora u cijelosti je izrađeno od plastike, uključujući i mehanizam centralnog izoštravanja, pojedinačnog izoštravanja - nema.Moram priznati kako sam bio poprilično skeptičan prema kvaliteti upotrijebljenih materijala, no nakon što je dalekozor, neoštećen izdržao višesatni «hard test», kada je usred ljetnih vrućina, slučajno, ostao zaboravljen na polici ispod vjetrobranskog stakla mog «fi ata uno», povjerenje u upotrijebljenu plastiku se – popravilo.Pažljivo rukovanje uostalom ionako spada u pravila lijepog ponašanja.

Mast u sustavu c e n t r a l n o g izoštravanja ljeti

16

poprima karakteristike ulja, zimi je pak - previše tvrda, riješenje je u odvrtanju cijelokupnog mehanizma, njegovom čišćenju i umetanju prave masti.

NNB 4x30 je optički sustav «objektiv-okular» sa ispravnom slikom i bez uporabe prizmi.Na optičkim površinama, izrađenim od neke kombinacije stakloplastike, nema antirefl eksnih premaza, sa samo dvije optičke komponente, gubitak svjetlosti i nije tako strašan.

Pogled kroz dalekozor, noću i uz pomoć zvjezdanih karata, otkriva veličinu vidnog polja od oko 8°.Plastični dio optike ipak čini svoje, tek je otprilike polovica vidnog polja, oko centra, iskoristiva, druga polovica, prema krajevima vidnog polja, prelijeva se u svim duginim bojama i ima se dojam «ubrzane slike». Ipak, i takova slika ugodnija je za gledanje od one koju generira tražioc 5x20, koji dolazi kao standardna oprema uz male teleskope.

Crni premaz unutar tubusa, po danu još i može proći, no po noći slika je zbog nezaustavljenih refl eksija svijetlosti bitno degradirana, naime vidno polje okulara veće je od «prostora slike» koju pred njima stvaraju objektivi, te se vidi i dio tubusa, od kojeg se refl ektira parazitska svjetlost.

Po danu to i nije tolika smetnja, noću, kada se u vidnom polju nalaze zvijezde, neugodno difuzno blještavilo oko slike smanjuje kontrast, čime se gubi i ono malo detalja (objekata) koji bi se potencijalno mogli vidjeti.

Na dijelu noćnog neba gdje je ono tamnije, iznad 30° nad horizontom, vidi se više zvijezda nego golim okom, no ispod toga, zbog svjetline neba i blještavila unutar tubusa, vidi se manje zvijezda nego golim okom!

17

Usprkos tomu, M-ovi u Kočijašu, Perzeju, Andromedi, Velikom Psu, Orionu, Kasiopeji, Pegazu, Biku, Blizancima, Raku, obvezni ha i hi... prepoznati su bez problema, M33 u Trokutu i pored “gledanja postrance” ostao je – nevidljiv.

Onako odokativno, sa NNB 4x30 vidi se jedna magnituda više nego samo golim okom, vjerujem da bi se ugradnjom «buffl ea» unutar tubusa dobilo još pola magnitude, sa znatno kontrastnijom (čitaj: upotrebljivom) slikom.

Na planetama se sa njime nema što tražiti (osim pogledati ih:), ugradnjom “buffl ea” vjerojatno bi bilo moguće vidjeti - Jupiterove mjesece! Povećanje od samo 4 puta, daje mogućnost opažanja samo najvećih kratera na Mjesecu, za ugodno opažanje Mjesečeva reljefa potrebna su povećanja od 6 i više puta.

Ovim je dalekozorom u povoljnim uvjetima i uz poznavanje neba zasigurno moguće vidjeti gotovo tridesetak M-objekata.

Ovakav instrumentić zasigurno je zanimljiviji iskusnijem promatraču nego početniku (koji još nije savladao osnove) ako ništa drugo onda poradi testiranja vlastitih mogućnosti, s druge strane, za nekih 60-tak kuna koliko ovi dalekozori koštaju, dobije se zgodni maleni komadić astronomskog “setup-a” sa kojime će astronom-početnik naučiti tehnike gledanja “postrance”, snalaženje na nebu, položaje pojedinih objekata, osnovi optike i ponašanja prema njoj..a ukoliko to učinite u najefi kasnijem načinu učenja topa; “razbio-naučio”, nećete puno izgubiti, štoviše vjerojatno će ostati dijelova za poneki tražioc ili experimentiranje.

Nemate dalekozor, niste dosada pokušavali vlastitim rukama «popravljati» astronomske instrumente, želite se zabaviti ili jednostavno dati djeci zanimljivu igračku – ovo je pravi, ekonomičan, izbor za to.

18

pišu: Dino GRGOROVIĆ Ana ŽGOMBA-MAKSIMOVIĆ

veliki šumski mrav (Formica rufa rufa F)

U sklopu ovogodišnjeg cLARKa održana je radionica «Odiseja2004» čiji je zadatak bi pro-matrati biljne i životinjske vrste Kanfanara i Kanfanarštine. Jedno od najzanimljivijih istraživanja bilo je ono o Velikom šumskom mravu

karakteristike: Ovog mrava nije teško prepoznati zbog njegovoga karakterističnog izgleda. Mravi radnici su dugački oko 1.5 cm dok su spolni oblici 1.5-2 cm. Njihova glava je crvene boje, a ostatak tijela crn.

prehrana: Prehrana ovih mrava je vrlo raznolika, oni su u prvom redu strvinari. Osim strvina oni u većim količinama jedu: voće, med i mednu rosu. Jedu i biljne uši što može pomoći u poljoprivredi jer pokazuju kada je vrijeme za prskanje insekticidima.brzina: Premda u svakodnevnom života vidimo mrave i njihovu brzinu nikad neznamo kolika je njihova brzina, mi smo odlučili doznati!

Za izračunavanje njihove brzine koristili smo formulu v=s/t (v-brzina, s-put, t-vrijeme). Najprije smo odredili dvije točke udaljene 5 m, a nakon toga smo mjerili koliko mravu treba da prijeđe tu udaljenost. Mjerili smo brzinu na 7 mrava - najbrži je prešao udaljenost u 3,25 minuta a najsporiji u 4,23 minute. Dobili smo da je prosječna brzina mrava 0,08 km/h. Odlučili smo doznati i kolika bi bila brzina da su mravi velik kao čovjek. Uzeli smo da je prosječna visina čovjeka 170 cm, i kreće se prosječnom brzinom od 4 km/h. Dok je prosječna visina mrava 8 mm, njegova je prosječna brzina 0,08 km/h. Izračunali smo da je mrav visok 170 cm, tj. kao čovjek, njegova brzina bi iznosila 17 km/h - to znači da je mrav 4,25 puta brži od čovjeka.

19

mrav pod mikroskopom

skakavac nakon ‘tretmana’ mravima

20

Klingonce bismo mogli lako opisati kao narod koji se samo bori. Ali kada pogledamo malo dublje možemo shvatiti da su i oni bića koji imaju svoju kulturu ( vjeru nemaju jer su poubijali vlastite bogove ) i život Dobi su saveznici, odanost im je na privom mjestu . Vole jesti “gagh” ( neka vrsta crva ) i mrze Romulance. Kada se razljute poubijaju sve živo, pa ponekad i jedni druge…

NuQ’Duj

Ovaj brodić može manevrirati na malim područjima pod velikom brzinom, tako da je velika prijetnja krstaricama koje ga teško mogu naciljati. Po snazi se može mjeriti s federacijskom Venture klasom.Posjeduje prednje razornike, a ima sposobnost detekcije skrivenih brodova u određenom dometu.

Koloth

Stara klingonska krstarica poznata iz orginalne ST serije. Nekada je bila zapovjedni brod klingonske ratne flote. Posjeduje fotonska torpeda i vrlo učinkovite fazore, a specijalnost joj je ugrađeni uređaj za skrivanje.

Bird Of Prey

Jedan od najkvalitetnijih i naj zustupljenijih brodova kod klingonaca je svakako ova manja letjelica.Sa 30-tak članova posade, opremljena razornicima i fotonskim torpedima vrlo je pokretljiva u malim prostorima te je vrlo razorna. Napomenimo i da posjeduje uređaj za skrivanje koji predstavlja prijetnju neprijateljskim brodovima.

Chuq’ Beh

Ovaj je brod vrlo sličan Bird of Prey –u, samo što je oko tri puta jači i razorniji. Posjeduje uređaj za skrivanje. Dobar je u manevriranju, a posjeduje razornike, pozitronskia i fotonska torpeda te vrlo jake štitove.

Vor’Cha

Ovo je izrazito moćan bojni brod, ali je nažalost prespor. Često se koristi kao zapovjedni brod manjoj floti. Također posjeduje i uređaj za skrivanje. Oružja: fazori, adv. fotonska torpeda

Negh’Var

Novi zapovjedni klingonski brod kancelara Martoka. Brod je doista lijepo izgrađen a ima sve vrste oružja – od fazora do pozitronskih torpeda . Ima dakako i urežaj za skrivanje. Po snazi je mjerljiv i sa Picardovim Soveregnom.

Negh’Var

Vor’Cha

Bird Of Prey

21

bridge commanderrecenzija:

Star Trek:

Star trek igara ima doista mnogo, ali javnost je uspjelo zainteresirati samo njih nekoliko.Bridge Commander je jedna od tih igara (ako ne i najbolja) .

Igra vas postavlja u kapetana broad USS Dountles-a zbog nesreće koja se dogodila vašem prijašnjem “zapovjedniku”. Prilikom eksplozije zvijezde. Viši časnici su vrlo kvalitetni, ali ponekad i nestašni što je dobro za malo opuštanja. Tokom priče saznajemo da su u taj događaj upletene sve veće rase u Alfa kvadrantu: Romulanci, Klingonci (vaši vjerni saveznici ), Kardasijanci i nova vrsta Kessok. Nesmijemo zaboraviti i male trolove Ferengije koji igru čine zabavnijom. Kako dalje napredujemo kroz igru dobivamo i novi brod Soveregn klase ( zapravo prvi is klase – prototip) i otkrivamo kako su se Kardasijanci i Kessoci udružili, a između Klingonaca i Romulanaca su izbili manji sukobi. Naravno igra ne bi bila prava da se tu i tamo ne pojavljuju kap. Picard i Data.

Što se tiče grafike ova igra zaista ima što za ponuditi. Oštećenja brodova koje smo viđali su došli na svoju realnost. Naime ako fazorom pogodite desni nosač motora on će se početi raspadati tako da nema više onoga kada gađate tanjur, a ošteti se motor itd. Igra posjeduje i tzv. Motion blur – efekt koji vam predočuje realan osjećaj brzine koji je vrlo dobro ostvaren i predočen u igri. Jedini problem je preformansa vašeg računala jer svi ovi efekti zahtjevaju snažnu grafičku karticu!

Zvuk dosta hvata ritam igre, a napomenimo da su glasovi naše posade snimljeni od strane profesionalnih glumaca iz kultne serije.

Moramo spomenuti i još jednu dobru stranu. Naime igra posjeduje QuickBattle mod gdje možete napraviti sami vlastitu simulaciju borbe sa ponuđenim brodovima i postajama u vlastitu sustavu. Ako vam brodovi dosade još nije gotovo. Naime na web stranici http://www.bcfiles.com se mogu pronaći različiti novi brodovi i slične sitnice koje će produžiti tijek trajanja igre.

Kao što smo gore napisali ovo je jedna od rijetkih dobrih ST igara i, vjerujte, isplati se zaigrati je.

piše: Danijel MARIĆ

22

Najzgodnije vrijeme promatranja jest u jesenskom i zimskom periodu (kada su na nebu već od ranih večernjih sati), dok su na proljeće u zalasku, a ljeti su vidljive tek pred jutro.

Najnovija promatranja pokazala su da se Plejade sastoje od oko 500 zvijezda koje su se formirale prije 100 milijuna godina, od sažetog međuzvjezdanog plina. Pripisane su sazviježđu Taurus (Bik), a udaljene su oko 380 svjetlosnih godina (po najnovijim mjerenjima). Procijenjeno je, da će Plejade kao jato, postojati još 250 milijuna godina. Poslije toga će se razići kao pojedine zvijezde ili višestruki sistemi.Na prvi pogled, objekt izgleda kao nekakva “mrljica”, no već nakon nekoliko sekundi promatranja naziru se pojedine najsjajnije zvijezde. Golim okom možemo ih razaznati 6 (koliko ih je do 5. magnitude), dok u boljim uvjetima broj zvijezda raste na deset i više. Deseci i deseci zvijezda (naravno, ovisno o uvjetima) otkrivaju svoju veličanstvenu ljepotu već korištenjem optičkog pomagala poput dalekozora. M45, je zbog svog velikog sjaja, idealan objekt za promatranje dalekozorom čak i u gradovima u kojima je višestruko reducirana vidljivost, zbog danas, sve više prisutnog, svjetlosnog onečišćenja.

Plejade su od davnina objektom pozornosti među ljudima, a dio su i mnogih poznatih uradaka poput Homerove “Odiseje” pa čak i Biblije. Naziv Plejade potječe iz grčke mitologije. To su sedam kćeri titana Atlanta i Pleone, koje progoni Orion, sve dok ih Zeus ne pretvori prvo u golubice, a potom u zvijezde (Orion je također stavljen na nebo gdje vječno progoni Plejade ali ih nikad ne stiže). Smatra se da ime “Plejade” potiče od grčke riječi za ploviti ili od pleidos što znači puno, mnogobrojno. Postoji pretpostavka da je ime izvedeno od imena majke, Pleona, koja je također na nebu pored svojih 7 kćeri – Maja, Elektra, Tajgeta, Alkiona, Kelena, Steropa i Meropa. Promatrajući dalekozorom (Olympus 10x50) Plejade, zapazio sam zvijezde, sve do 8.95 magnitude! A samo pri 8. magnitudi, koristeći se dalekozorom, moguće je primijetiti preko 60 zvijezda! Naravno, u dobrim uvjetima i sa dobrom tehnikom promatranja (poput promatranja postrance) moguće je zamijetiti zvijezde sve do 10. magnitude, tako da Plejade mogu pružiti pravi izazov promatranja u cilju postizanja što veće granične magnitude – opreme, kojom se služimo.

Sedam kćeri na oku drže otac i majka - Atlas i Pleona

Plejade (ili Vlašići, kako kažemo u narodu), 45. objekt u Messierovom katalogu, predstavlja doživljaj svakom astronomu početniku.

piše: Lucijan BLAGONIĆ

23

m45

plejade//vlašići