-
»asopis za duhovni preporod
Umesto uvodaDogmatikaOgledi iz kanonskog i
crkvenogpravaBiblijska teologijaUmetnost i istorijaVera i
naukaDuhovni putokaziAktuelne temeMeucrkvena hronika
Godina sedma / Prizren 1999 ‡ Br. 4 [28]
Godina sedma / Prizren 1999 ‡ Br. 4 [28]
Godina sedma / Prizren 1999 ‡ Br. 4 [28]
-
S blagoslovom Wegovog PreosveπtenstvaEpiskopa raπkoprizrenskog
dr Artemija
Izdaje: EPARHIJA RA©KOPRIZRENSKA
Glavni i odgovorni urednik:Vojislav JoviËiÊ
UreivaËki odbor:episkop Atanasije (Rakita)
arhimandrit Jovan (RadosavqeviÊ)protojerej stavrofor Milutin
(TimotijeviÊ)
protojerej Zoran GrujiÊjeromonah Simeon (Vilovski)
jeromonah Sava (JawiÊ)
TehniËki urednik:jeroakon Justin (JezdiÊ)
Tiraæ: 1000 primeraka
»asopis izlazi Ëetiri puta godiπwe.Dozvoqeno je preπtampavawe
Ëlanaka uz obavezno citirawe.
Adresa izdavaËa: EPARHIJA RA©KOPRIZRENSKA38400 PRIZREN, tel.
029/25426
Kompjuterska priprema AS, Beograd©tampa: Novi dani, Beograd,
Vojvode Brane 13
-
IZVE©TAJ IZ AMANA
SVETOM ARHIJEREJSKOM SINODU SRPSKEPRAVOSLAVNE CRKVE
U vezi odluke Svetog arh. sinoda po pitawu uËeπÊa predsta-vnika
SPC na VII skupπtini Svetske konferencije religija zamir, odræane u
Amanu (Jordan), od 25 do 29. novembra ove, 1999. go-dine, Ëast mi
je Svetom arhijerejskom sinodu podneti sledeÊi iz-veπtaj:
Delegaciju SPC su saËiwavali: W. Vpr. mitropolit dabro-bosanski
G. Nikolaj (kao Ëlan Meureligijskog saveta BiH), W.Pr. episkop
raπko-prizrenski G. Artemije, kao i jeromonah SavaJawiÊ (u pratwi
ep. Artemija) i protoakon Radomir RakiÊ (u svoj-stvu pratioca mitr.
Nikolaja). Iz Beograda su prisustvovali: g.Aca Singer, predsednik
saveza jevrejskih opπtina u Jugoslaviji,efendija Hamdija
JusufspahiÊ, beogradski muftija i wegov sinMustafa, dok je iz Raπke
oblasti bio Muamer ZukorliÊ, muftija,u ime Islamske zajednice
Sanxaka. Kosovsku muslimansku delega-ciju saËiwavali su: Dr Rexep
Boja, muftija i predsednik Islamskezajednice Kosova, Kemal Morina,
prodekan Islamskog teoloπkogfakulteta u Priπtini, kao i jedan
Albanac u svojstvu direktoraAlbanskog islamskog centra u Londonu.
Delegaciju iz BiH, poredmitr. Nikolaja, Ëinili su: Wegova Uzoritost
Vinko kardinal Pu-qiÊ, predsednik Biskupske konferencije BiH, sa
svojim sekreta-rom dr Matom ZovkiÊem, kao i poglavar Islamske
zajednice reisdr Mustafa CeriÊ sa sekretarom imamom Ifetom
MustafiÊem.Bilo je i predstavnika iz Hrvatske, Makedonije,
Bugarske, Rumuni-je i GrËke (uglavnom muslimanski i jevrejski
predstavnici), dok jeiz Albanije doπao liËno poglavar Albanske
autokefalne CrkveWegovo Blaæenstvo arhiepiskop g. Anastasije
(Janulatos), koji jedao znaËajan doprinos skupu, kao uËesnik i kao
predsedavajuÊi jed-nom sednicom.
Napomenuti je da je u okviru VII skupπtine Svetske konfe-rencije
religija za mir (SKRM) odræan skup verskih predstavnikaiz
jugoistoËne Evrope, i to u vremenu od 26. do 28. novembra 1999.
g.
UMESTO UVODA
-
i to u posebnoj konferencijskoj sali, dok je sama Skupπtina i
daqeradila po wenom delokrugu tema.
VII Skupπtina SKRM otvorena je 25. novembra, uz uËeπÊe vi-πe od
600 verskih i politiËkih liËnosti iz najveÊih svetskih re-ligija i
vera, pod patronatom Wegovog VeliËanstva jordanskogkraqa Abdulaha,
koji se i obratio Skupπtini duæim govorom. Po-red wega, wegov
stric, princ Hasan predsedavao je skupom, a i li-Ëno je odræao
zapaæeno predavawe (princ Hasan i wegova suprugapriredili su jedno
veËe i gala veËeru za odabrane uËesnike, meukojima je bio i E. Vpr.
mitropolit Nikolaj, 25. novembra). NasveËanom otvarawu govorio je i
predsednik Indonezije AbduramanVahid, kao i predsednik Siera Leone
Ahman Tejan Kabah. Od ver-skih liËnosti skupu su se obratili
generalni sekretar SKRM drVilijam Vendli, nadbiskup kanterberijski
Xorx Keri, sunimskiislamski poglavar ©eik Mohamed Said Tantavi, i
zatim direktorLige za antidefamaciju u Izraelu David Rozen.
Pored muslimana, hriπÊana i Jevreja, skupπtini su prisu-stvovali
konfuËijevci, bahaisti, budisti, hinduisti, xejnisti, πi-ntoisti,
siki, taoisti i zaratustrovci. Zapaæena je velika dele-gacija
verskih predstavnika iz Japana i SAD.
GovoreÊi na temu skupπtine „Akcija za zajedniËki æivot“,princ
Hasan je istakao potrebu preispitivawa, u globalnom svetu,koncepta
koherentnog obrazovawa, osigurawa slobodnog protokainformacija,
razvijawa okvira za neslagawa i prihvatawa odgovo-rnosti za svoje
reËi i postupke na svim nivoima. „Ja pozivam u kul-turu dijaloga i
pomirewa.... KreÊemo se prema jedinstvenom svetusa jedinstvenim
dnevnim redom“, rekao je princ, naglaπavajuÊi dasvi narodi i
kulture moraju doprineti ovoj agendi. Taj „jedin-stveni svet“ bio
bi svet bez sukoba i ratova, do Ëega, inaËe, dovodizasnovani sistem
vrednosti gde se drugi Ëovek iskquËuje ili mar-ginalizuje. „U
Jordanu muzeini pozivaju muslimane na molitvu, acrkvena zvona jeËe
radosno. HriπÊani slobodno izvrπavaju svojeverske obaveze pored
muslimanske braÊe u okruæewu meusobnoguvaæavawa i tolerancije. Jer
Islam je religija mira i nepredrasu-da πto odbacuje diskriminaciju
i nepravdu“, naglasio je princHasan.
Generalni sekretar SKRM dr Vendli je istakao da je
svrhaskupπtine da „verski i politiËki velikodostojnici potraæe
putaka dinamiËnom partnerstvu religija i vera, radeÊi na delu mira
isaæivota u novom milenijumu“. Konferencija Êe pruæiti prilikuda
hriπÊanske i muslimanske zajednice u Siera Leone razmenesvoja
iskustva sa tamoπwim uËesnicima o svojoj saradwi, koja jeobuzdala
osmogodiπwi rat u toj zemqi. „Gde su verski predvodni-ci sa Balkana
i jugoistoËne Evrope, koji se sastaju da zacrtaju svojuistovetnu
zabrinutost da dogovore zajedniËke akcije“, rekao je on.
6 SVETI KNEZ LAZAR
-
Konferencija hoÊe da gradi mreæu kroz verske zajednice, dapoloæi
kamen temeqac za saradwu na samom terenu, na nacional-nom i
meunacionalnom nivou.
Petak, 26. novembar. Nastavqen je rad Skupπtine u sveËanojsali
Ministarstva kulture u Amanu, i tog jutra ‡ posle
predavawakardinala Arinze-a, predsednika vatikanskog Saveta za
drugereligije, ‡ pred svim delegatima Skupπtine govorili su tri
ËlanaMeureligijskog saveta BiH: reis CeriÊ, mitropolit Nikolaj
ikardinal PuqiÊ (ovaj posledwi je predstavio rad ovog Saveta).
Ireis CeriÊ i mitropolit Nikolaj odliËno su govorili, s tim πtoje
naπ predstavnik dao, i ovoga puta, duhovnu dimenziju svome
pre-davawu. Bilo je nekoliko usmenih koreferata, kraÊih osvrta
naizloæeno, ili na situaciju u odnosnoj zemqi. ‡ Mi ostali
uËesni-ci nalazili smo se u sali i pratili tok Skupπtine. Posle
ruËka uhotelu, otpoËeo je tzv. FORUM VERSKIH PREDSTAVNIKA
IZJUGOISTO»NE EVROPE u hotelu „Meridijen“. Sve uËesnike ‡nas oko 40
predstavnika, od Ëega 19 muslimana, 11 pravoslavnih, 6rimokatolika,
5 Jevreja i 1 protestant ‡ svega 42 ‡ pozdravio je ge-neralni
sekretar SKRM dr Vendli. Istakao je da ovde ne stvaramoteologiju (=
ekumenizam), nego prepoznajemo probleme, traæimonaËine za wihovo
prevladavawe. Naπ jedini ciq je prepoznati ipomoÊi tamo gde hoÊete
da gradite mir. Uz to, uverio nas je daSKRM nema nekog politiËkog
identiteta. Podsetio je da verskilideri BiH i Kosova mnogo mogu
uËiniti na graewu pravednogmira. „Kada dræavna vlast ne moæe da
vodi, tad verski lideri moguda priskoËe u pomoÊ“. ObeÊao je svoju
moralnu podrπku u naπimnaporima u borbi za qudskim
dostojanstvom.
Reis CeriÊ je podsetio da ovo nije pregovaraËki forum, i otu-da,
treba da se slobodno izraæavamo kao slobodne liËnosti, a i
kaoodgovorni verski predvodnici.
PreosveÊeni episkop Artemije je, na poËetku, istakao da naKosovu
prestaje multietniËnost, progone se Srbi, i druge mawine:dve
treÊine Srba je prognano, wih 400 je ubijeno, a 460 kidnapova-no.
Proces paqewa crkava se nastavqa (a razoreno je viπe od 80), asve
to od dolaska meunarodnih snaga.
RimokatoliËki biskup Marko Sopi (Prizren) je istakao po-datak o
300 nestalih katolika. On veli da se ne moæe porediti pro-gon
Albanaca pre i za vreme rata i sada odlazak nacionalnih ma-wina:
prvi su progoweni s dræavnim aparatom. Usled pogreπne po-litike
Beograda, mnogi Srbi su otiπli sa Kosova u Srbiju ilidruga bezbedna
mesta, dok Albanci nisu imali zaπtitu. Od 3.500vernika u Jawevu,
sada ih ima 600. „Ne sastajemo se“ (misli na nasverske lidere sa
Kosova). Trebalo bi da se bavimo verskim stvari-ma, da ne bismo
bili na meti politiËkih organizacija.
IZVE©TAJ IZ AMANA 7
-
Posebno oπtar i optuæniËki nastup pokazao je Rexep
Boja,predsednik Islamske zajednice Kosova. Govorio je o masovnim
gro-bnicama (400), od kojih je veÊ nekoliko identifikovano, ne o
sto-tinama, veÊ o hiqadama (5000) lica koja su u srpskim zatvorima.
Uwegovoj porodici, veli, ubijeno je 10 lica, a ovde je doπao samo
za-hvaqujuÊi dr Vendliju. Kosovski konflikt nije verske prirode,ali
su antiverske snage æelele da ubace versku dimenziju. Prosla-va
600-godina Kosovske bitke za wega je zloupotreba religije u
po-litiËke svrhe. „Naæalost, neke verske ustanove nisu se
usprotivi-le ovoj proslavi“. VeÊina stanovnika na Kosovu imala je
laænimir, jer nisu imali ni osnovna prava (πkolstvo, medicina i
dr.).Genocid poËiwen na Kosovu je prevaziπao sve granice.
Meunaro-dni svedoci zloËina nisu mogli sedeti skrπtenih ruku, veÊ
su pre-duzeli akciju. VeÊina stanovniπtva se vratila kuÊi iz
izbe-gliπtva posle intervencije NATO-a. Tokom tri meseca rata
ubi-jeno je 15.000 qudi, 207 xamija sruπeno (neke iz 15. veka),
ubijeno je13 imama, a za wih 5 se ne zna gde su, dok su 5 u zatvoru
u Srbiji. Cen-tar Islamske zajednice u Priπtini je spaqen, 150 kuÊa
imama jespaqeno. ZahvaqujuÊi KFOR-u, stawe je sada mnogo boqe,
istiËeBoja. On je optuæio Srbe da æele da zadræe podeqeno Kosovo i
utom ciqu (u zapadnim delovima) nose puπke i ubijaju Albance.Isto
ih ubijaju u juænim srbijanskim gradovima (Preπevo,Medvea...). Meu
zajednicama nema oseÊaja bezbednosti, jer seπaqu qudi sa strane i
ubijaju po Kosovu. ‡ Osuujemo sve koji supoËinili zloËine, i svi
oni moraju izaÊi na sud. Srbi na Kosovu nemogu viπe biti gospodari
kao proteklih 10 godina, podvukao je on.I SPC treba da osudi
zloËine, jer je iza wih stajao Beograd.Duænost nam je da traæimo
oproπtaj jedni od drugih. On je, veli,osudio sve one koji se svete
nad srpskim narodom. „Apelujem naSPC da se Albanci u Preπevu,
Medvei ne izlaæu opasnostima“.Na kraju je Boja pozvao meunarodni
odbor da doe na Kosovo iustanovi istinu, jer „izveπtaji SPC nisu
taËni“, zavrπio je on.
Imam iz Zagreba (HasanoviÊ), istakavπi da je rodom iz
Sre-brenice, napomiwe broj 10.000 ubijenih muslimana u ovom
graduprilikom ulaska srpske vojske. „SPC nije to nikad osudila“, a
mi-tropolit Nikolaj ih je mogao spasti, misli on. ‡ U nastavku
jeistakao potrebu da Islamska zajednica u Hrvatskoj bude
priznatakao religija, izjednaËena u pravima s RimokatoliËkom
crkvom.„Status drugih verskih zajednica uspeπnije je zakonom
regulisan.“
Dr Petar KuzmiÊ, jedini protestant, pored Xima Kernsa(direktora
Projekta SKRM u Sarajevu i predsedavajuÊeg foruma),napomenuo je u
svom obraÊawu da su verske zajednice u proπlomgraanskom ratu
dozvolile da se instrumentalizuju.
8 SVETI KNEZ LAZAR
-
Bugarski imam je spomenuo broj od 300.000 muslimana koji sudo
1989. g. proterani u Tursku. Kardinal PuqiÊ je govorio o potre-bi
dijaloga, a pritom: svoje voleti, a tue ceniti.
Susret s japanskim novinarima i TV. Ovo veËe (petak 26.
no-vembra) upriliËen je razgovor s ovim novinarima. Sva tri
verskapredstavnika iz BiH odgovorili su na nekoliko zajedniËki
posta-vqenih pitawa, uglavnom kako vide buduÊi saæivot u toj zemqi,
ikoju ulogu dræava ovde ima. Mitropolit Nikolaj je istakao
kaostubove svakog druπtva: porodicu, πkolu, vaspitawe. On je
govo-rio i o vidnim plodovima odræavawa veronauke u πkolama RS, a
nakraju je iskoristio priliku da preko sredstava
informisawazablagodari na gostoqubqu ukazanom mu u martu 1998. g. u
Tokijuhumanitarnoj organizaciji Riπe-koπe-kai, Ëiji osnivaË je
nedavnopreminuo (Nivano).
Subota, 27. novembar. Forum predstavnika jugoistoËne Evro-pe
nastavio je u radnoj sesiji, kojim je predsedavao reis
MustafaCeriÊ. Tema je: Identifikovawe problema (pitawa) s kojima
sesuoËava naπ region. CeriÊ je istakao da smo u ovom ratu svi
po-raæeni, a bolno je da se oseÊamo kao pobednici, a uz to
pokazujemoinat. Opasnost je za veru kad se u wu meπaju politiËari
koji se ja-vqaju kao predvodnici verski. On zatim daje reË episkopu
G. Ar-temiju i mitr. G. Nikolaju, s obzirom da je prethodnog dana
mnogoviπe muslimana govorilo.
Episkop Artemije: Doπli smo ovde usled problema nastalihproπlih
godina u jugoistoËnoj Evropi, a jedini problem koji idaqe traje
jeste na Kosovu i Metohiji. Ograivao sam se mnogoputa, i usmeno i
pismeno, od nasiqa MiloπeviÊevog reæima. Joπ27. marta, tri dana od
poËetka bombardovawa, a i masovnog nasiqanad Albancima na Kosovu i
Metohiji, obratio sam se vernimaotvoreno jednom poslanicom,
osudivπi bezumqe pojedinaca i grupakoje je proizvodilo nasiqe i
zloËine. Isto, u julu sa g. TaËijem,ogradili smo se i osudili sve
poËiwene zloËine na Kosovu i Meto-hiji sa bilo koje strane.
Naæalost, zloËini se i daqe Ëine premaSrbima, i to kako od
albanskih ekstremista, tako i od lica kojaranije nikada nisu æivela
na Kosovu i Metohiji. Zatim je Vladikaizloæio crnu sliku o
preostalim Srbima, koji æive kao u nekimgetoima, liπeni osnovnih
qudskih prava: gde god se Srbin pojavi,na ulici, na pijaci, u
prodavnici, u bolnici, u svojoj wivi ‡ bivaubijen, prebijen ili
kidnapovan. „Ja se kreÊem samo u pratwiKFOR-a po svojoj eparhiji.
Pored etniËkog progona i ËiπÊewa,ekstremisti nastoje da uniπte
duhovne i kulturne tragove srpskogvekovnog prisustva na tim
prostorima ‡ poruπili su preko 80crkava i manastira, od kojih wih
90% potiËu iz 14, 15, 16. i 17. veka,a mnogo mawe onih sagraenih u
posledwe vreme. ©to je najstra-πnije, taj proces i daqe traje.“
IZVE©TAJ IZ AMANA 9
-
JuËe je g. Boja rekao da „Srbi nose oruæje u zapadnom
deluPokrajine i ubijaju Albance“. Neverovatno! Tamo od juna
mesecaSrba uopπte nema, a kamoli da joπ mogu da nose oruæje i
nekogaubijaju. Meutim, na takve optuæbe smo veÊ navikli. To nije
niπtanovo, jer je g. Rugova joπ 1998. g. optuæio manastir DeviË kao
arse-nal oruæja i municije! Zacelo ima Albanaca u srpskim
zatvorima,no wihov taËan broj ne znamo. To je stvar vlasti... A na
samom Koso-vu sada vlast dræe Albanci (TaËi, »ehu...), i do sada
nam nisu po-mogli da otkrijemo sudbinu lica kidnapovanih od poËetka
juna o. g.,kao ni onih koja su nestala tokom proπle 1998. godine.
Na delu jeostvarewe programa Prizrenske lige od pre 120 godina ‡
etniËkiËisto Kosovo. Represiju MiloπeviÊevog reæima za vreme
rata,zamenila je druga represija za vreme mira. ‡ S obzirom da u
mome-ntu na Kosovu i Metohiji ima joπ 100.000 Srba, to nam daje
pravo iduænost da se i daqe zalaæemo za graewe, multietniËkog,
multi-verskog i multikulturnog Kosova i Metohije, i sledstveno,
ukqu-Ëewe u druge demokratske procese.
Na primedbu predsedavajuÊeg CeriÊa da na Kosovu vlast nema-ju ni
Albanci ni Srbi, nego meunarodna zajednica, ep. Artemije jeuzvratio
da je to taËno ali samo na papiru, jer mnogi pojedinci uzi-maju u
svoje ruke zakon i mere po wemu, kako nau za shodno, πtozacelo vodi
udaqavawu jednih od drugih. On predlaæe da se zauzmezajedniËki
stav: πta uraditi da na Kosovu i Metohiji nasiqe pre-stane. Srbi
moraju imati pravo na æivot, na slobodu kretawa irada. Condicio
sine qua non jeste da nasiqe najpre prestane.
Kemal Morina, prodekan Islamskog fakulteta, navodi kakoje wegova
kuÊa na 1.000 m od manastira GraËanice, a da se tamo nijesretao sa
ep. Artemijem. TaËno je da su zajedniËki potpisali stav
‡deklaraciju u BeËu 17. marta (nedequ dana uoËi napada NATO-a).
Unastavku izlaæe svoju æivotnu sudbinu. Za Ëiwenicu πto na Ko-sovu
æivi samo 100.000 Srba on okrivquje same Srbe, jer su pobeglisvi
koji su se oseÊali krivi! (za primer navodi odlazak Srba
saMetohije). Morina je, daqe, naglasio da SPC „nije u stawu datraæi
oproπtaj“. On citira i Patrijarha Pavla, koji je, navodno,jednom
rekao da suæivot Albanaca i Srba na Kosovu nije moguÊ (!).
U ovako napetoj situaciji, reis CeriÊ je intervenisao i zamo-lio
da se pree na diskusiju o stawu u jugoistoËnoj Evropi, poπtone
treba da se raspravqa samo o Kosovu i Metohiji. Uopπte, uzev,CeriÊ
je od ovog trenutka dao jedan drugi ton svojim sledbenicima,pa se
diskusija mogla do kraja prijatnije voditi, bez optuæbi.
Mitropolit Nikolaj je, u svojoj intervenciji, istakao da suqudi
s Kosova trebalo da ranije iznau zajedniËki jezik, sliËnonama u BiH
(osvrnuo se na Bojinu izjavu, u kojoj nije spomenuoNATO napade na
kolonu izbeglica, na jednu drugu kolonu, kao ni na
10 SVETI KNEZ LAZAR
-
voz putnika na mostu...). „Svi smo mi pod grehom, ali qubav
moæepokriti mnoπtvo grehova“.
Arhiepiskop albanski Anastasije: RazliËita miπqewa subolna, ali
u wima je nada. Razlike ne moæemo smesta razreπiti;problemi s
kojima se suoËavamo plod su komunistiËke ideologije.
Muftija JusufspahiÊ je govorio na temu kako su
beogradskimuslimani preæiveli graanski rat u Bosni i na Kosovu i
Meto-hiji. SPC i Islamska zajednica reπili su ovo lepim
dogovorom.On je istakao svoj bol kada je video da se ubijaju qudi
istog jezika,istorije, pa i vere. On je osudio svako etniËko
ËiπÊewe i progonebilo koje vrste. Manipulaciju qudima izvode
uglavnom vlasti. Sasvoje strane je podræao ideju osnivawa
Meureligijskog veÊa naKosovu i Metohiji.
U daqem dijalogu se Ëula, sve jasnije, potreba osnivawaovakvog
Saveta, na Ëemu bi trebalo da rade predstavnici SPC iIslamske
zajednice na samom Kosovu.
Episkop Artemije je podsetio da je joπ u martu o. g.
osnovanaKomisija za dijalog, ali je usledilo bombardovawe Srbije,
pa nasi-qe prema Srbima, te taj dijalog nije zaæiveo. „Kada se
stavi taËkana nasiqe, tek onda moæemo govoriti o Meureligijskom
savetu“.(I albanska strana je izrazila spremnost za osnivawe takvog
Save-ta).
II radna sednica ‡ predsedava arhiepiskop Anastasije. Meuprvima,
muftija iz N. Pazara ZukorliÊ istiËe da beogradske vla-sti ignoriπu
postojawe muslimana u Sanxaku, „te ne moæemo regi-strovati kao
autonomnu naπu versku zajednicu“. Ipak, u posledwevreme znatan
napredak je u ovom pravcu uËinio novi episkopmileπevski Filaret.
Drugo, istiËe, ne postoji zakon o verskimzajednicama u Jugoslaviji,
pa predlaæe ovde saradwu sa SPC. Kaodaqe probleme istiËe
neodræavawe veronauke u πkolama (vaqda jeJugoslavija posledwa zemqa
u svetu), i pitawe oduzete vakufske(zaduæbinske) imovine.
G. Aca Singer govori o svojoj liËnoj sudbini i sudbini Jevre-ja
u konclogorima. Nema kolektivne krivice jednog naroda; trebanaÊi
prave krivce. Verske zajednice mogu diÊi svoj glas u
najkri-tiËnijim trenucima (Jevrejska zajednica je osudila NATO
bombar-dovawe, ali i sve druge zloËine). Naravno, treba spomiwati
logo-re, ali i ærtve u logorima. Solidarnost se uvek moæe
iskazati(primer kad je ubijen CiganËiÊ u Beogradu).
Kat. biskup na Kosovu Sopi je pozdravio eventualno
osnivaweMeureligijskog veÊa. Ovo je pozitivno ocenio i K. Morina:
Ondabi se albanska zajednica kao veÊinska oseÊala u obavezi da se
brineo mawinskim zajednicama.
IZVE©TAJ IZ AMANA 11
-
Posle nekoliko predloga, kao mitr. Nikolaja da Ëlanovi
Me-ureligijskog veÊa BiH odu na Kosovo i sagledaju situaciju,
zavr-πnu reË dao je arhiep. Anastasije, govoreÊi o πkolovawu, i
dija-logu na licu mesta, toleranciji (kako je negovati)...
III radna sednica ‡ (predsedava kardinal PuqiÊ) odræana jeposle
ruËka u hotelu. Na putu stvarawa nekog meuverskog saveta,predloæeno
je da liËnosti iz BiH dou u Priπtinu i putuju po Ko-sovu i
Metohiji, posete verske predstavnike pojedinaËno (Ep. Ar-temije),
ili obratno, da braÊa sa Kosova i Metohije (mitr. Niko-laj) dou
najpre u Sarajevo. Kardinal je isticao moralne vrednostikoje svi
imamo propovedati, uziivati ih u temeqe svakog druπtva.Zatim je
isticana potreba simbola vidqivih (manifestacija naterenu saæivota,
druæewa...). Bilo je predloga da se razmiπqa ozajedniËkoj molitvi
(jedna nedeqa za to odreena, a svaki za sebe dase moli). To nije
prihvatio episkop Artemije, a odbacili su i mus-limani.
IV sednica ‡ predsedava g. Aca Singer. Tokom dvoËasovnog ve-Êawa
proËitan je nacrt Izjave verskih poglavara o obnovi i razvo-ju u
jugoistoËnoj Evropi, koju je saËinila jedna radna grupa u
Budim-peπti 10‡11. novembra 1999. g. (svega 10 lica, meu wima i
potpi-sani ovog izveπtaja). Tekst je veÊ bio preveden, pa su sada
usledileprimedbe, dopune, izmene, sugestije za popravku. Uglavnom
je tekstprihvaÊen, uz neznatne dopune i ispravke. (U prilogu v.
tekst nacr-ta, dok Êe ozvaniËeni prevod i tih dopuna uslediti).
U nedequ 28. novembra, W. Vpr. mitropolit Nikolaj i potpi-sani
su otputovali za Tel Aviv, da bi odatle popodne uzeli avionza
Beograd, dok je W. Pr. episkop Artemije s jeromonahom Savomnapustio
Aman narednog dana, 29. novembra.
UËeπÊe naπe delegacije bilo je od suπtinskog i vitalnogznaËaja.
Od ne maweg znaËaja bili su i razgovori sa visokim crkve-nim i
religijskim liËnostima iz celog sveta, razmena miπqewa,upoznavawe
sa stawem u naπoj zemqi i Crkvi, sa stavovima Crkvepo nedavnim
dogaajima i dr.
PodnoseÊi ovaj izveπtaj, celivam Svete Desnice Vaπim Sve-tiwama
i ostajem,
Prilozi: 4.9. decembra 1999.
protoakonRadomir RakiÊ (s.r.)
12 SVETI KNEZ LAZAR
-
IZJAVA VERSKIH POGLAVARAO OBNOVI I RAZVOJU UJUGOISTO»NOJ
EVROPI
Mi, poglavari i odgovorni predstavnici verskih zajednica
izjugoistoËne Evrope, okupili smo se na ovome Forumu u Amanu, u
Jo-rdanu 26‡27. novembra 1999, koji se odræava u sklopu Sedme
skup-πtine Svetske konferencije religija za mir, kako bismo
raspra-vqali o trenutnoj situaciji u naπem regionu, da bismo
pronaπlinaËin na koji naπe zajednice mogu raditi zajedno na
negovawuobnove i razvoja u naπim zemqama, kao i πire u regionu.
Kao religiozni qudi, moramo naglasiti da je qudski æivotsvetiwa,
u svakoj od tradicija koje predstavqamo. Svako krπeweprava bilo
koje liËnosti nije prihvatqivo i mora biti osueno.Naπe verske
zajednice æele negovati punoÊu æivota kroz mir, pra-vdu, milosre i
qubav.
Na æalost, nedavno smo, u jugoistoËnoj Evropi doæiveli su-kob
koji je uskratio ove vrednosti mnogim qudima. Posle pada
ko-munizma, naπe podruËje pogodili su nemiri i sukobi. Ovi sukobisu
oæiveli stare predrasude i stvorili opπte nepoverewe i pode-lu meu
narodima. Mi æalimo πto kquËni akteri meunarodnezajednice nisu
imali dovoqno vizije, spremnosti i preventivnestrategije da spreËe
te katastrofe. »ak i one zemqe koje su izbe-gle nasiqe kakvo se
desilo u zemqama bivπe Jugoslavije, danas sesuoËavaju s ozbiqnom
socijalnom krizom, koja je stvorila znatnunestabilnost u wihovim
druπtvima.
Ponosni smo na ulogu koju su imale naπe religije u
istoriji,kulturi i tradicijama nacija i naroda u naπem regionu. Naπ
ver-ski identitet je bio i biÊe suπtinski deo onoga ko smo i kao
ver-nici i kao qudi. Ali, mi smo, takoe, svesni da je ovaj bliski
iden-titet izmeu verskih i nacionalnih zajednica bio
zloupotrebqenod strane onih koji su na uticajnim poloæajima, koji
imaju moÊ.Vrlo Ëesto, unutar naπih etniËkih i verskih zajednica,
postojalisu napori da se „drugi“ prikaæu kao neprijateqi i kao
opasnost zabezbednost naπe zajednice. Mi se moramo suprotstaviti
takvim
-
14 SVETI KNEZ LAZAR
stereotipima i prevaziÊi ih kako bismo pokazali da naπe
nasleemoæe sluæiti izgradwi boqe buduÊnosti za sve qude, te da se
nekoristi samo za oæivqavawe mita koji kaæe da je samo
„Ëista“dræava bezbedna dræava.
Æalimo zbog uniπtewa i smrti mnogih nevinih ærtava usukobima
koji su se odvijali u celom regionu, kao i zbog uniπta-vawa verskih
objekata u svim naπim zajednicama. Pozvani smo damolimo za oproπtaj
i na pronalaæewe pomirewa meu zajednicama,ne zbog toga πto bi
verske zajednice bile odgovorne za ove sukobe,nego πto religija
mora davati primer ostalom druπtvu koje trebada je sledi.
Priznajemo da kao Ëlanovi svojih zajednica ne moæemopobeÊi od
oseÊaja zajedniËkog stida zbog onoga πto se dogaalo,ali takoe,
moramo saËuvati naËelo individualne krivice i odgo-vornosti za dela
i svireposti poËiwene za vreme ovih sukoba, po-gotovo onih lidera
koji su stvarali te krize. »vrsto naËelo pravdeu svakoj od naπih
tradicija zahteva da svi koji su odgovorni budusueni na osnovu
meunarodnog standarda zakona, te da pritom kri-vica ne bude
pripisivana celoj zajednici. Kaæwavawe cele zajed-nice jednostavno
umnoæava nepravdu i stradawe nevinih.
Kada gledamo u buduÊnost, verske zajednice mogu i morajuigrati
centralnu ulogu u izgradwi snaænog graanskog druπtva ucelom naπem
regionu. PolitiËki lideri i institucije imaju pri-marnu ulogu i
odgovornost u izgradwi jake dræave, ali materijalnaizgradwa i
razvoj mogu biti dugoroËni jedino ako ih prate odgo-varajuÊa
moralna i socijalna obnova i razvoj. Verske zajednicetreba da budu
odluËni predvodnici u procesu negovawa istine,pravde i pomirewa u
svojim druπtvima tako da se poπtuju i πtiteprava svih grupa u celom
regionu. S obzirom na ovo, mi moramorazvijati novi koncept
bezbednosti. Bezbednost ne moæe poËivatisamo na vojnoj sili i
oruæju, nego na jakom i otvorenom druπtvu ukojem su svi zaπtiÊeni i
zbrinuti, i u kojem se sukob reπava dija-logom i pregovorima, a ne
nasiqem. Stoga, apelujemo na vlade u na-πem regionu da smawe
naoruæawe i vojnu silu, kao i da rade nauklawawu privatnog oruæja
kod svojih graana.
Kao verski poglavari i predstavnici ove regije, ohrabrenismo
naporima koje Ëini meunarodna zajednica na razvoju Pakta
zastabilnost, za obnovu i razvoj jugoistoËne Evrope. Moramo
podse-titi i meunarodne autoritete i naπe nacionalne lidere, da
do-brobit qudskih biÊa kao pojedinaca i kao grupe mora ostati u
sre-diπtu takvih napora. Bez ovakve qudske dimenzije, nikakvo
mno-πtvo dobrih dela neÊe osigurati pravu sigurnost, mir i
napredak.
S obzirom na to, mi izraæavamo svoju solidarnost s braÊom
isestrama u svakoj od naπih verskih zajednica u Jugoslaviji.
Bitnoje za stabilnost i uspeπnu regionalnu integraciju da
Jugoslavijaπto pre postane deo procesa Pakta za stabilnost. U
vremenu kojeneposredno sledi, potrebno je osigurati humanitarnu
pomoÊ, i mi
-
IZVE©TAJ VERSKIH POGLAVARA 15
qubazno molimo meunarodnu zajednicu da omoguÊi dostavqawehrane,
lekova i gorivo za grejawe, bez odlagawa.
Gotovo sve naπe zajednice izrawaju iz komunistiËkog raz-dobqa u
kojem je religija bila potpuno marginalizovana u druπtvu.Mi
nastojimo zajedniËki razvijati jako graansko druπtvo i su-πtinsku
ulogu verskih zajednica u tom procesu, ali ovaj ciq ne mo-æemo
postiÊi sami. Stoga, pozivamo graanske vlasti na lokalnom,dræavnom,
regionalnom i meunarodnom nivou:
1. Da razvijaju i aktivno sprovode demokratiju, qudska pravai
vladavinu zakona u svim zemqama regiona, posebno ‡ zaπtitumawinskih
grupa.
2. Da poπtuju i uspostave formalno odvajawe politiËkih iverskih
institucija, tako da svaka od wih moæe slobodno obavqatisvoje
duænosti a poπtovati nadleænosti druge strane.
3. Da smatraju verske zajednice legitimnim partnerima u
po-slovima obnove i razvoja, jer poseduju infrastrukturu i
struËnostu pruæawu socijalnih usluga qudima i imaju bitnu ulogu u
zaπtitisocijalne bezbednosti za sve qude.
4. Da osiguraju podrπku za razvoj jakog graanskog
druπtvausvajawem odgovarajuÊih zakona, finansijskih regulativa, i
drugihakata koji Êe omoguÊiti neophodne uslove za napredovawe
verskihzajednica i drugih graanskih organizacija.
5. Da omoguÊe slobodno ispovedawe verskih uverewa za svalica i
da obezbede moguÊnost verskih sluæbi u vojnim i drugimdruπtvenim
institucijama.
6. Da vode politiku ekonomskog razvoja koja je samoodræiva
ihumana i koja obezbeuje ekonomsku bezbednost za sve graane
uregionu. Integracija u πire evropske strukture je znaËajna
dimen-zija toga procesa.
7. Da donesu i sprovode u delo zakone o restituciji
imovineverskim zajednicama, koju su prethodni reæimi oduzeli
naciona-lizacijom ili eksproprijacijom. Ova imovina je bitna za
verskezajednice, kako bi zadræale nezavisnost od politiËke
kontrole,kao i da bi ispuwavale svoje verske i socijalne
misije.
8. Da razviju medijsku praksu koja neÊe stvarati podele,
nepo-verewe i mræwu meu qudima, nego koja moæe da doprinese
izgra-dwi zdravih demokratskih druπtava. U tom smislu mi se
zalaæemoza veÊi pristup verskih zajednica u medijima u svojim
zemqama.
Kao predstavnici naπih verskih zajednica, svesni smo da ne-ma
alternative dijalogu, kako unutar zajednica tako i izmeu
zajed-nica. Mi se obavezujemo da Êemo preduzimati sledeÊe korake u
ne-govawu dijaloga i saradwe meu naπim zajednicama, kao i
jaËatiulogu verskih zajednica kao vaænih druπtvenih ustanova u
naπimdruπtvima:
1. TrudiÊemo se da ostvarimo partnerstvo s drugim graa-nskim i
druπtvenim organizacijama u naπem druπtvu kako bismo
-
16 SVETI KNEZ LAZAR
sprovodili socijalne i dobrotvorne aktivnosti za koje se
zajednozalaæemo.
2. Mi Êemo edukovati svoje vernike kako bi shvatili i poπto-vali
naπe razliËite religijske tradicije s ciqem da se spreËinepoznavawe
i strah koji bi mogao ponovo prerasti u nasiqe. Dabismo to
spreËili, moramo obezbediti takve πkolske programe iuxbenike koji
Êe tretirati svaku versku tradiciju na naËin da sepojedini
pripadnici dotiËnih tradicija u tome mogu prepoznati.Mi Êemo,
takoe, pruæati osnovne informacije o svakoj verskoj za-jednici i
organizovati razmenu predavaËa u svojim vlastitim ver-skim
ustanovama radi snaæewa boqeg razumevawa i uzajamnog
uva-æavawa.
3. Mi izraæavamo spremnost da se molimo za toleranciju kaoi da
razvijamo toleranciju, saæivot i mir unutar naπih zajednica,kao i
za braÊu i sestre u drugim zajednicama. Obavezujemo se danegujemo
„klimu mira“ unutar naπih zajednica, traæeÊi od vlasti-tih verskih
sluæbenika da propovedawem svoje vere ne napadajudruge. Treba da
svi mi pokazujemo poπtovawe prema drugima takoπto u svojim javnim
nastupima neÊemo upotrebqavati uvredqivnaËin govora.
4. PodræaÊemo formirawe meureligijskih radnih grupa usvakoj
zemqi, koje Êe negovati kontakte i dijalog meu zajednicamakao prvi
korak prema praktiËnoj saradwi.
5. UËestvovaÊemo u zajedniËkim javnim susretima i
posetamaverskih poglavara unutar naπih zemaqa, kao i u regionu, sa
svrhomrazvijawa, tolerancije i zajedniËkog æivqewa meu zajednicama
inarodima.
6. Obavezujemo se da Êemo pronalaziti sredstva za svestranupomoÊ
onima koji pate na bilo koji naËin u naπim druπtvima. Stim u vezi,
æelimo izjaviti da veÊinske verske zajednice imajuposebnu
odgovornost u zaπtiti qudskih i religijskih prava mawihili
mawinskih verskih zajednica na wihovom podruËju.
U naπem regionu i daqe se suoËavamo s ozbiqnim izazovima
uprocesu obnove, pomirewa i razvoja. Smatramo da verske
zajednicemogu igrati bitnu ulogu u ovom procesu, i zahvalni smo
Bogu πtosmo imali priliku susresti se i razgovarati o ovim
kritiËnimpitawima. Izraæavamo svoju zahvalnost Svetskoj
konferencijireligija za mir za organizaciju ovog vaænog susreta.
Obavezujemo seda Êemo nastaviti kontakt i dijalog jedni s drugima,
i unutar zema-qa jugoistoËne Evrope i πire, sa svrhom izgradwe
aktivnih inst-rumenata meureligijske saradwe. Mi molimo Svetsku
konferen-ciju religija za mir da nam i daqe pomaæe u ovom procesu
usposta-vqawa saradwe u naπem regionu.
27. novembar 1999.Aman, Jordan
-
IZJAVA O ZAJEDNI»KOMMORALNOM ANGAÆOVAWUMi verski poglavari
tradicionalnih verskih zajednica na
Kosovu i Metohiji, Islamske zajednice, Srpske pravoslavne crkvei
RimokatoliËke crkve, zabrinuti sporim i neefikasnim provoe-wem
mirovnog plana o Kosovu i Metohiji, prilikom radne
poseteMeureligijskom vijeÊu Bosne i Hercegovine, odluËili smo
dadamo sledeÊu izjavu*:
1. Svi narodi na Kosovu i Metohiji su pretrpeli velika
stra-dawa. Rat je hvala Bogu zavrπen, naæalost joπ vlada
nesigurnost inasiqe. Naπ zadatak sada je uspostavqawe trajnog mira,
utemeqe-nog na istini, pravdi i zajedniËkom æivqewu.
2. Priznajemo i prihvatamo da su naπe verske zajednice meu-sobno
razliËite i da se svaka od wih oseÊa pozvanom da æivi uskladu sa
svojom vlastitom verom. Istovremeno, priznajemo da na-πe verske i
duhovne tradicije imaju i mnoge zajedniËke vrednosti,te da te
zajedniËke vrednosti mogu posluæiti kao verodostojna os-nova za
meusobno poπtovawe, saradwu i slobodno zajedniËko æiv-qewe na celoj
teritoriji Kosova i Metohije.
3. Svaka od naπih tradicionalnih Crkava i verskih zajedni-ca
nauËava i propoveda da su dostojanstvo i vrednost Ëoveka dar
Bo-æiji. Naπe vere, svaka na svoj naËin, pozivaju na poπtovawe
teme-qnih qudskih prava svake osobe. Nasiqe nad qudima, ili
uzurpi-rawe wihovih osnovnih prava, za nas je krπewe ne samo
qudskihnego i Boæijeg zakona.
4. Mi zajedno, u meusobnom priznavawu naπih verskih
razli-Ëitosti, osuujemo svako nasiqe nad nevinim qudima i svaki
oblikuzurpirawa ili krπewa osnovnih qudskih prava, a posebno
osuu-jemo:
‡ dela mræwe zasnovana na etniËkim ili verskim
razliËi-tostima,
‡ desakralizaciju verskih objekata i skrnavqewe grobaqa
imezarja,
* Albanska i srpska verzija su prevod sa engleskog
originala.
-
‡ proterivawe qudi sa wihovih ogwiπta,‡ ometawa prava na
slobodan povratak svakoga na svoje ogwi-
πte,‡ dela osvete,‡ zloupotrebu medija u ciqu sejawa mræwe.5. Na
kraju, pozivamo sve qude dobre boqe da preuzmu odgovor-
nost za vlastita dela. Postupajmo prema drugima onako kako
bismoæeleli da oni postupaju prema nama.
6. Ovu izjavu upuÊujemo svim naπim vernicima na Kosovu
iMetohiji, lokalnim vlastima i predstavnicima meunarodne zajed-nice
na Kosovu i Metohiji.
U Sarajevu, 8. februara 2000.
Dr Rexep Boja Muftija i Preds.ednikIslamske zajednice Kosova
Gosp. Artemije RadosavqeviÊ Episkop Raπko-prizrenski Srpska
pravoslavna crkva
Monsiwor Marko Sopi Biskup Prizrenski RimokatoliËka crkva
18 SVETI KNEZ LAZAR
-
RA–AWE SINA I SLOBODAOCA PO OTA»KOM PREDAWU
4. VEKA*
UVOD
Jedan od najznaËajnijih trijadoloπkih problema koji je izra-zito
okupirao ne samo Atanasija Velikog, veÊ i druge oce 4. veka,kao
Kapadokijce, Didima Slepog i Epifanija Kiparskog, jesteproblem veze
izmeu raawa Sina i slobode Oca; da li dakle i ukojoj meri raawe
Sina dotiËe ili ne slobodu Oca ili, drugim re-
* Predavawe odræano 12.11.1992. u toku 13. Teoloπkog simposijuma
SolunskeMitropolije, sa temom „‘O ’Epour≤nioV Pat¥r“ (10-13.
Novembra 1992), i objavqenou zborniku radova ovoga Teoloπkog
simposijuma.
Donosimo ovde i drugi Ëlanak, kao πto smo obeÊali u pretproπlom
broju (br.2‡26, 1999.), u kome se, izmeu ostalog, tretira i problem
teologije Visokopre-osveÊenog Mitropolita Pergamskog Jovana
Zizjulasa. Posle ovoga uslediÊe joπjedan, koji Êe na neki naËin
predstavqati epilog.
(Izviwavamo se Ëitaocima zbog propusta koji je naËiwen u
pretproπlombroju Ëasopisa (2‡26, 1999.) a povodom objavqivawa
teksta g. Georgija Marcelosa:„ApofatiËki karakter naËina postojawa
lica Svete Trojice po svetom VasilijuVelikom“. Tom prilikom greπkom
je izostavqena sledeÊa napomena: „Zbog znaËajateme koju tretiraju
Ëlanci g. Marcelosa, a odnose se izmeu ostalog i na
teologijumitropolita Pergamskog g. Jovana Zizjulasa, zbog izuzetnog
poznavawa otaËkogbogoslovqa, naroËito Kapadokijskih Otaca, a uz to
preciznog i taËnog izraæavawai analize koja je vrπena, i zakquËaka
koji logiËno proizilaze iz svega reËenog,uredniπtvo pristupa
objavqivawu ovih tekstova. Uz to neophodno nam je da uËini-mo i
sledeÊu napomenu: Aktivnost i uËeπÊe, u posledwe vreme, pisca ovih
Ëlanakau ekumenskom pokretu, stav koji u tome pokretu zauzima, a
naroËito u dijalogu saAntihalkidowanima, ne ukida, smatramo,
vrednost, kvalitet i taËnost teza ipostavki koje su u ovim
radovima, napisanim inaËe pre dosta godina, a danas u naπemËasopisu
objavqivanim, iznete, a isto tako ne znaËi, od strane uredniπtva,
saglas-nost i odobravawe aktivnosti i uloge koju, u danaπwem
ekumenskom pokretu, g.Marcelos ima.
SmatrajuÊi neophodnom ovu primedbu, koja je uËiwena radi boqeg i
potpuni-jeg razumevawa stvari, predajemo tekstove poπtovanoj
ËitalaËkoj publici“ - Ured-niπtvo).
DOGMATIKA
-
Ëima, da li je Otac rodio Sina svojom voqom ili bez uËeπÊa
svojevoqe.
Ovaj problem u obliku jedne usiqene dileme stavili su natapet
Arijanci u okviru svog pokuπaja da dokaæu da Sin ne prois-tiËe iz
suπtine nego od voqe OËeve i otuda je tvar. Iz toga razlo-ga
usvojili su jedan metafiziËki aksiom aristotelovskog porekla,shodno
kome sve πto biva „po prirodi“ (kat≤ j0sin) ili „posuπtini“ (kat‘
o
-
losofske problematike koja se primeÊuje u posledwe vreme u
unu-tarpravoslavnom i naroËito grËkom prostoru.
A) ARIJANSKA DILEMA I NEDOSTIÆNOST(jperbatik\thta) BOÆIJA
Prvi se suoËio sa ovim trijadoloπkim problemom AtanasijeVeliki,
koji je sa opπirnim i detaqnim odgovorom koji je daozaista zacrtao
okvire i postavio osnove za pristupawe ovomeproblemu i ostalih
otaca koje smo prethodno naveli. I oni rasu-uju i koriste istu
argumentaciju u ovoj taËki isto kao i Atanasi-je Veliki. Glavna
briga svih wih je da potvrde da je gorwa dilema,koju su postavili
Arijanci pred Pravoslavne u suπtini laænadilema i da stoga ne moæe
da ima nikakvu primenu na Boga.
Najpre pretpostavke na kojima se osniva ova dilema su za sveove
oce trule i slabe. Svakako, metafiziËki aksiom Arijanaca, pokojemu
se priroda karakteriπe prinudom, a voqa slobodom, jestetaËan, ali
ima primenu samo u ËoveËanskoj i stvorenoj stvarnosti;ne vaæi za
nestvorenog i nedostiænog (0perbatik\) Boga. Bog upra-vo zato πto
je nestvoren, prevazilazi po suπtini svojoj prirodnuneophodnost
koja karakteriπe stvorena biÊa. Kao nestvoren inepostiæan nalazi se
iznad i izvan svake prinude. „I ko je taj kojimu je nametnuo
prinudu, najpodmukliji?“, pita retoriËno Atanasi-je Veliki6. Drugim
reËima sloboda Boga ne karakteriπe samo voquwegovu, kao πto biva
kod qudi, nego i samu suπtinu i priroduwegovu. Bog u stvari nema
samo moralnu nego i ontoloπku slobodu.U ovom pogledu Bog
prevazilazi po ocima ne samo neophodnostprirode nego i slobodu voqe
(ºleuqer7a t¸V boul¥sewV) stvorenihbiÊa.
Osim ovoga, meutim, boæanska priroda nadilazi i
prethodiontoloπki boæanskom miπqewu i voqi, tako da ono πto
postojiili biva po prirodi u Bogu ne znaËi da postoji ili biva po
prinu-di. Uostalom ontoloπka prednost prirode naspram miπqewa ivoqe
nije neπto πto karakteriπe samo nestvorenog Boga, nego Ëaki
stvorena biÊa. Svoju kuÊu na primer, primeÊuje Atanasije Veli-ki,
podiæe neko, nakon πto najpre razmisli i odluËi kako Êe da
jenapravi; svog sina meutim ne moæe da unapred predodredi
onto-loπki svojom miπqu i voqom, nego ga jednostavno raa „po
priro-di“. I ovo je sasvim prirodno, jer sin nije kao kuÊa, koja se
nalazivan oca, nego je porod same te oËeve suπtine. Ako bi otac
razmi-πqao i odluËivao, odnosno ontoloπkog predodreewa svoga
sina,to bi znaËilo da razmiπqa i odluËuje o ontoloπkom odreewu
RA–AWE SINA I SLOBODA OCA PO OTA»KOM PREDAWU 4. VEKA 21
6 Kao gore, PG 26, 453 B.
-
samoga sebe, stvar koja bi svakakao bila sasvim besmislena.
„Koli-ko dakle“, zavrπava Atanasije Veliki, „tvorevinu (naπih
ruku)sin prevazilazi, toliko i voqu (t¸V boul¥sewV) (prevazilazi
onoπto je) po prirodi (t\ kat≤ j0sin)“7. Ukoliko ova
metafiziËkapretpostavka ima vaænost za stvorena biÊa, utoliko viπe
vaæi zanestvorenog Boga koji je ontoloπki slobodan. Pod ovim
pret-postavkama razlikovawe izmeu prirode i voqe u Bogu ne treba
dase shvati dijalektiËki, kao πto se shvata kod qudi, kao
razliko-vawe izmeu prinude i slobode. Sledstveno tome raawe Sina
netreba da se smatra kao proizvod boæanske voqe niti takoe
kaoproizvod neke unutarboæanske ili vanboæanske prinude. I ovozato
jer bi zavisnost Sina od voqe Boga-Oca povreivalo veËnostboæanskog
oËinstva i potËiwavalo bi tako boæansku i nestvorenuprirodu
stvorenoj kategoriji vremena, stvar koja se deπavala upra-vo sa
uËewem Arija. Osim ovoga posmatrawe Sina kao rezultatneke navodno
unutarboæanske ili vanboæanske prinude postavqa-lo bi nestvorenog
Boga ontoloπki neslobodnim, stvar koja bi bilasasvim neskladna i
protivreËna sa otkrivenim biblijskim shvata-wem Boga. Kao πto
primeÊuje karakteristiËno sveti EpifanijerezimirajuÊi napred reËeno
i odgovarajuÊi lakonski na usiqenudilemu Arijanaca: „Niti hoteÊi
dakle rodi, niti ne hoteÊi, negoprevazilaæewem (jperbolÿ j0sewV)
prirode; jer prevazilaziboæanska priroda voqu, i ne potpada pod
vreme, niti je prinudomupravqana“8. Isto ovo naglaπava na svoj
naËin i Didim Slepi:„Htewu i nehtewu i svakom pojmu“, primeÊuje,
„prethodi Bog iOtac koji je rodio, i odsjaj slave wegove, Sin; i
niπta izmeu wegai onoga od koga je nije zamisliti moguÊe... Rodio
je dakle po priro-di iznad voqe i uma“9.
Da bi potvrdili oci ispravnost svojih stavova, kao i sofi-stiËki
karakter ove arijanske dileme, postavqaju pred ArijancesliËne
dileme, od kojih proizlazi jasno da je sasvim besmislenopovezivawe
prirode Boga sa prinudom, i slobode wegove iskquËi-vo i samo sa
wegovom voqom.
To da je dobar i milosrdan, pita Atanasije Veliki, da li
jeosobina koju Bog ima po svojoj voqi ili bez svoje voqe? Ako
pri-hvatimo da ovu osobinu ima po svojoj voqi, to znaËi da je poËeo
ne-kada da bude dobar i da bi mogao, ukoliko bi to hteo, da bude i
zao.Tako neπto meutim bi bilo moguÊe samo ukoliko bi razmiπqao
iodluËivao o svojoj dobroti, stvar sasvim apsurdna i
neprihvatqivaza Boga. Ako prihvatimo takoe da je dobar i milosrdan
bez svoje
22 SVETI KNEZ LAZAR
7 Kao gore.8 Kao gore, PG 75, 780 AB.9 Kao gore, PG 39, 281 C -
284 A. Vidi i Kiril Aleksandrijski kao gore, PG 75,
780 AB.
-
voqe, tada saglasno sa razmiπqawem Arijanaca ima dobrotu
ponuænosti i bez da to hoÊe. Ko mu je meutim nametnuo tu
nuænost?Kao πto je dakle Bog uvek „po prirodi“ dobar, bez da ima
dobrotusvoju datu po nuænosti, utoliko viπe je kao Otac „uvek
sposoban daraa po prirodi“, dakle „po prirodi“ je Otac Sina svoga a
ne „pohtewu“10.
Ova istina pokazuje se jasno od joπ jedne izazivaËke dilemekoju
postavqa Atanasije Veliki Arijancima, koga slede verno uovoj taËki
Grigorije Bogoslov i Didim Slepi: Otac postoji kaoBog po svojoj
voqi ili bez svoje voqe? Ako postoji bez svoje voqe,tada su wegovo
postojawe i priroda dati po neophodnosti; ako po-stojawe wegovo
zavisi i predodreuje se od wegove voqe, tada ne bitrebalo da je
postojao, pre nego πto je zaæeleo da postoji. Ako jepostojao, πta
je bio pre svoje voqe za postojawem i πta dodatnoima posle ovoga
svoga htewa? Kao πto dakle Bog postoji „po priro-di“ i wegovo
postojawe ne zavisi niti se predodreuje od wegoveæeqe, tako i wegov
Logos postoji „po prirodi“ i ne zavisi niti sepredodreuje od
miπqewa i æeqe OËeve11.
Do istog zakquËka mogao bi da doe neko po Didimu
Slepom,postavqajuÊi dilemu, da li je Bog besmrtan i blag po svojoj
voqiili bez svoje voqe. Najboqe πto bi imao da odgovori neko
nadileme ovakve vrste jeste, kao πto podvlaËi jasno Didim, da
senijedna od wih ne odnosi na nestvorenog i svesavrπenog
Boga.Drugim reËima niti po svojoj voqi niti bez svoje voqe Bog je
pos-tojeÊi ili blag ili besmrtan, nego zbog savrπene i
nestvorenesvoje prirode. Sledstveno tome kao πto postojawe Oca,
besmrtnosti blagost wegova ne zavise niti se predodreuju od wegove
voqe,tako i raawe Sina ne zavisi niti se predodreuje od voqe
OËeve,kao πto tvrde Arijanci, spajajuÊi prirodu sa prinudom i voqu
saslobodom u Bogu12.
Meutim osim ovoga posmatrawe raawa Sina od Oca unutarokvira
nuænosti prirode i slobode voqe u suπtini zatvaranestvorenog i
nepostiænog Boga u okvire stvorene stvarnosti iizjednaËava
ontoloπki sa stvorenim biÊima. Zbog toga i jedno-glasno oci 4. veka
naglaπavaju sa osobitom izraæajnoπÊu neposti-ænost (0perbatik\thta)
i nepoimawe naËina boæanskog roewa.
„Kako je dakle roen Sin?“, pita izazivaËki GrigorijeBogoslov,
odbacujuÊi sofistiËku dilemu Arijanaca i dajuÊi u na-
RA–AWE SINA I SLOBODA OCA PO OTA»KOM PREDAWU 4. VEKA 23
10 Kao gore, PG 26, 453 C - 456 A.11 Vidi Atanasije Veliki, kao
gore, 63, PG 26, 456 AB. Grigorije Bogoslov, kao
gore, 7, PG 36, 81 CD. Didim Slepi, kao gore, PG 39, 285 A. Vidi
i Kirilo Aleksan-drijski, kao gore, PG 75, 776 BC.
12 Vidi kao gore, PG 39, 285 B. Vidi i Grigorija Niskog, Pr\V
E
-
stavku sam odgovor. Ne bi bilo, beleæi, veliko roewe ovo,
uko-liko bi mogao da ga shvatiπ ti koji ne poznajeπ dobro niti
svojeroewe ili razumeπ poneπto od wega πto se stidiπ da to
ipomeneπ. Zatim smatraπ da znaπ sve? Treba prethodno mnogo da
sepotrudiπ, da bi objasnio kako biva zaËeÊe, oblikovawe
embriona,roewe, spajawe duπe sa telom, uma sa duπom, reËi sa
umom,kretawe, raπÊewe, apsorbovawe hrane, kako funkcioniπu
Ëula,pamÊewe, seÊawe i ostali tvoji organi, koje su energije
zajedniËketelu i duπi, koje su razliËite i u kojima sarauju
meusobno teloi duπa, ili joπ koje od osobina koje karakteriπu
Ëoveka suuroene a koje steËene. Ali Ëak iako shvatiπ sve ovo, i
tada nedozvoqava ti se da filosofiraπ o raawu Boga, jer je ovaj
zahvatopasan. Kada ne moæeπ da razumeπ niti svoje roewe, kako
ÊeπmoÊi da razumeπ roewe Boga? Ukoliko viπe je nepristupaËnijiBog
od Ëoveka, utoliko je viπe nerazumqivo boæansko roewe uporeewu sa
tvojim. Toga radi, zavrπava Grigorije Bogoslov,roewe Boga treba da
se poπtuje sa Êutawem. Velika je stvar i daznaπ da se rodio Sin.
Kako se rodio nemoguÊe je da to shvate Ëak ianeli; koliko viπe ti!
HoÊeπ li da objasnim kako? Onako kakozna Otac koji je rodio i Sin
koji se rodio. Sve preko toga jeprekriveno oblakom neznawa i izmiËe
tvome slabom vidu13.
SliËnu argumentaciju koja izraæava jasno apofatiËki stavnaspram
naËina boæanskog roewa moæemo da primetimo skorokod svih otaca 4.
veka. Potrebno je meutim da podvuËemo da ovajapofatizam otaca nije
plod intelektualnog miπqewa, kao naprimer neoplatonski apofatizam,
nego predstavqa neposrednu iprirodnu gnoseoloπku posledicu
ontoloπkog razlikovawa stvo-renog i nestvorenog. Drugim reËima,
upravo zato πto je Ëovek stvo-ren, nemoguÊe mu je od prirode da
razume nestvorenu tajnu naËinaboæanskog roewa. Toga radi uostalom
ova nemoguÊnost ne karak-teriπe po ocima samo qude neko Ëak i
anele14.
Sledstveno tome ova usiqena dilema Arijanaca po ocima 4.veka je
sofistiËka i nepostojeÊa, ne samo zato πto Bog prevazi-lazi svojom
nestvorenom prirodom neophodnost prirode i sloboduvoqe stvorenih
biÊa ili, jer priroda nadilazi i prethodi onto-loπki miπqewe i voqu
wegovu, nego i zato πto roewe Sina pred-stavqa po sebi jednu
nadprirodnu tajnu koju je nemoguÊe stvorenimbiÊima da razumeju sa
metafiziËkim pretpostavkama i sofisti-Ëkim doskoËicama. Upravo ovu
argumentaciju oznaËava i rezimira
24 SVETI KNEZ LAZAR
13 Vidi kao gore, 8, PG 36, 84 C. 14 Vidi kao gore. Vidi i G. D.
Martzelos, «Der Verstand und seine Grenzen nach dem
hl. Basilius dem Grobenfl, u T\moV œ\rtioV ciliost¸V
œxakosiost¸V ºpete7ou Meg≤louBasile7ou (379-1979), Solun 1981, str.
239 i sledeÊa. G. D. Martz†lou, kao gore, str.68 i daqe.
-
lakonski sa odgovorom koji je dao, kao πto smo videli gore,
nausiqenu dilemu Arijanaca sveti Epifanije: „Niti hoteÊi daklerodi,
niti ne hoteÊi, nego prevazilaæewem prirode (jperbolÿj0sewV); jer
prevazilazi boæanska priroda voqu, i ne potpada podvreme, niti je
prinudom upravqana“.
B) NEVOQNOST (T\ 'q†lhto) BOÆANSKOGRO–EWA
Da vidimo sada detaqnije kako se shvata po ocima 4. vekawihovo
uËewe o voqnosti (qelht\) i nevoqnosti ('q†lhto) boæan-skog roewa,
koje su razvili u okvirima svoga odgovora na gorwusofistiËku dilemu
Arijanaca. Najpre da vidimo kako se shvatanevoqnost boæanskog
roewa.
Opπte je mesto svih bez razlike otaca da je roewe Sinanasuprot
tvrewu Arija prirodno, „iz suπtine OËeve“, te stoga nezavisi od
voqe Oca. Ako bi se desilo neπto takvo, ne bi postojalanikakva
apsolutno ontoloπka razlika izmeu Sina i tvari, i tvo-rac bi se
poistoveÊivao ontoloπki sa stvorewima. U ovom sluËajumeutim Sin,
kao πto primeÊuje ispravno Grigorije Bogoslov, bise otuivao kao Sin
potpuno od Oca, zato πto neposredni uzrokwegovog postojawa ne bi
bio sam ovaj Otac nego voqa wegova. Usuπtini dakle sa ovim svojim
uËewem Arijanci, kao πto sam ko-mentariπe ironiËno, „novu neku
majku voqu umesto Oca stvara-ju“15. Sin meutim nije Sin htewa nego
Sin Oca koji hoÊe (to?qtlontoV Patr\V). Da bi bio razumqiv ovaj
deo, Grigorije Bogoslovuvodi razlikovawe odluËujuÊe za pravoslavno
suoËavawe sa kom-pletnim problemom; druga je stvar, naglaπava, lice
koje hoÊe adruga htewe, kao upravo πto je drugo lice koje raa a
drugo roeweili drugo je lice koje govori a drugo govor. Jedno
pokazuje liËnisubjekt koji pristupa nekoj aktivnosti, dok drugo
aktivnost sub-jekta po sebi. U ovom smislu æeqeno (t\ qel\meno) ne
sledi uvek ipo neophodnosti; moæe i da prethodi æeqi; u svakom
sluËaju meu-tim potiËe od lica koje æeli. I ako ovo vaæi za
stvorene stvari,utoliko viπe vaæi za nestvorenog Boga. Sledstveno
tome sasvim jeneprihvatqivo da se smatra voqa Oca kao uzrok
postojawa Sina,jer se ne slaæe sa pojmom boæanskog roewa16.
Osim ovoga, kao πto primeÊuje Atanasije Veliki, bilo bizaista
apsurdno da zavisi roewe Sina i Logosa Boæijeg od voqeOca, jer bi
ovo znaËilo da Bog razmiπqa, premiπqa, odluËuje ipodstiËe sebe da
æeli, tako da ima Logos i Mudrost, da ne bi bio
RA–AWE SINA I SLOBODA OCA PO OTA»KOM PREDAWU 4. VEKA 25
15 Kao gore, 6, PG 36, 80 C - 81 A. 16 Vidi kao gore, PG 36, 81
ABC.
-
bez Logosa i Mudrosti17. Za Atanasija, koji istiËe u
konkretnomsluËaju jasno unutartrojiËnu dimenziju i ulogu Logosa
Boæijeg,Bog je razuman i mudar, upravo zato jer je uvek imao Razum
(=Logos)i Mudrost, i nije postojalo vreme, u toku kojeg bi bio bez
Logosa iMudrosti i da je stekao naknadno ovu sapostojeÊu mu osobinu
svo-jom voqom. Voqa Boæija predstavqa za wega predodreujuÊi
uzroksamo tvorevine, dok Sin kao Logos i Mudrost Boæija ne meπa
seontoloπki sa wima, veÊ je „po prirodi (j0sei)... porod“ same
su-πtine OËeve18.
Ali zbog joπ jednog osnovnog razloga Sin nije moguÊe poAtanasiju
Velikom da proizlazi od voqe Oca; jer je sam kao Logosæiva voqa
OËeva, kojom su nastala sva stvorewa. I Logos kao æivavoqa i æeqa
OËeva ne dopuπta moguÊnost da se zamisli pre weganeka druga voqa u
Bogu, kojoj bi dugovao svoje postojawe. Voqa(boul¥) i htewe
(bo0lhsh) u Bogu je sam Logos19. Drugim reËimaOtac promiπqa i
odluËuje i æeli (boule0etai ka7 bo0letai) Logo-som svojim, razmiπqa
i „hoÊe Sinom“ (q†lei di≤ U1ou), kao πto ÊereÊi malo docnije
Vasilije Veliki nastavqajuÊi odnosnu teolo-πku misao Atanasija
Velikog20.
Ovde se meutim postavqa logiËno pitawe: »ime se upravqaAtanasije
Veliki pri poistoveÊivawu Logosa sa voqom i htewemBoga?
Najpre treba da naglasimo da se ovo poistoveÊivawe svedoËiprema
Atanasiju Velikom jasno veÊ u Svetom Pismu. Da potvrdiovo pribegava
svim mestima Starog i Novog Zaveta, koja se odnosena zavisnost
stvorenih biÊa od stvaralaËke reËi ili mudrosti irazuma Boæijeg,
kao i od voqe i htewa wegovog, kao na primer: „Re-Ëju Gospodwom
nebesa se stvoriπe“21, „On reËe i postade, on zapo-vedi i pokaza
se“22, „Gospod je mudroπÊu osnovao zemqu, utvrdionebesa razumom
(fron¥sei)“23, „Sve kroz wega postade, i bez wega
26 SVETI KNEZ LAZAR
17 Vidi kao gore, PG 16, 456 C.18 Vidi kao gore: „...stvorena
(biÊa) blagovoqewem i voqom (Oca) su nastala,
dok Sin ne smatra se delo voqe, kao i tvar, veÊ je po prirodi
suπtine same porod“. 19 Vidi kao gore, PG 26, 456 C -457 A. Vidi i
Kiril Aleksandrijski, Per7 t¸V
ºn pne0mati ka7 'lhqe7» proskun¥sewV ka7 latre7aV 11, PG 68, 728
BC: „voqa imudrost i htewe Oca je Sin“; Di≤logoV per7 ’Ag7aV te ka7
‘Omoous7ou Tri≤doV 2, PG75, 776 BC. „poπto je dakle u mudrosti i
razumu voqa OËeva; jer neÊe reÊi da jeboæanska voqa bez mudrosti i
bez razuma; Mudrost i Logos Boga i Oca je Sin, on jedakle (taj) u
kome je sva voqa OËeva... Voqom i htewem Boga i Oca boæanska reË
unas Sina naziva“.
20 Vidi Vasilije Veliki, Per7 ‘Ag7ou Pne0matoV 19, PG 32, 101 C;
104 A; 20, PG32, 104 BCD; 38, PG 32, 136 B. Vidi i G. D. Martz†lou,
kao gore, str. 100 i sledeÊa.
21 Psalam 32, 6.22 Psalam 32, 9.23 PriËe Sol. 3, 19.
-
niπta ne postade πto je postalo“24, „Bog je naπ na nebesima,
tvorisve πto hoÊe“25, „Jer nas je dragovoqno (boulhqe7V) rodio
reËju is-tine“26, „Jer je ovo voqa Boæija za vas u Hristu Isusu“27
i druga.Poπto je dakle, zakquËuje, sve nastalo po Svetom Pismu
ReËju (Lo-gosom) ili mudroπÊu ili razumom ili voqom ili htewem
Boæijim,sledi da ova voqa Boæija nije druga nego sam Logos28.
Meutim osim ovog biblijskog utemeqewa poistoveÊivawaLogosa sa
voqom i htewem Boæijim koje Ëini Atanasije Veliki,izgleda da
utemeqava ovo izjednaËavawe i na znaËewu pojma logos ugrËkoj
filosofiji.
Za grËku filosofiju, a osobito stoiËku, logos (reË) nije
samoteorijski nego i praktiËan. Drugim reËima ne obavqa samo
unutra-πwu umnu funkciju, kao unutar duπe postojeÊi logos, nego
pred-stavqa i voqni predodreujuÊi uzrok onoga πto biva, kada se
ispo-qava izvan kao delo, kao praktiËan i stvaralaËki logos29.
Logosdakle za grËku filosofiju je uvek voqan (boulhtik\V) i voqa
uvekrazumna (logik¥). Svakako postojeÊe jedinstvo logosa i voqe
moæe-mo da utvrdimo i u grËkom jeziku, koji je pod snaænim uticajem
gr-Ëke filosofije. Nije uopπte sluËajno da koliko glagol
boule0e-sqai (u sebi razmiπqati, u sebi odluËiti), koji izraæava
unutra-πwu teorijsku funkciju logosa, toliko i glagol bo0lesqai
(hteti,æeleti, nameravati), koji izraæava spoqnu praktiËnu
funkcijuwegovu, imaju zajedniËki etimoloπki koren. SemantiËko
jedinstvoizmeu dva glagola vidi se uglavnom u imenici koja nastaje
od wihboul¥ (naum, dogovor, razmiπqawe, savetovawe; odluka,
zakqu-Ëak), koja znaËi koliko umno razmiπqawe toliko i voqnu
odluku.Joπ i danas ova reË ima upravo isto znaËewe. Kada kaæemo
naprimer „grËka skupπtina“ (flboul¥ t•n ‘Ell¥nwn«)
podrazumevamojedno telo predstavnika grËkog naroda koje ne samo
razmiπqa negoi odluËuje.
Miπqewa smo dakle da Atanasije Veliki u svojoj borbi pro-tiv
Arijanaca koristi ovo postojeÊe i semantiËko jedinstvo logo-sa i
voqe (l\gou ka7 boul¥sewV) koje karakteriπe toliko izraæa-jno grËku
filosofiju i jezik. Ovo upravo ostavqa da se pokaæe ja-
RA–AWE SINA I SLOBODA OCA PO OTA»KOM PREDAWU 4. VEKA 27
24 Jn. 1, 3.25 Psalam 113, 11. 26 Jak. 1, 18.27 1 Sol. 5, 18.
Vidi i Atanasije Veliki, kao gore, 65, PG 26, 460 C - 461 A. 28
Vidi kao gore, 64, PG 26, 457 B. 29 Vidi ‘Aristot†louV, Met≤ t≤
Fusik≤, E, 1, 1025b, 20-25. Diog†nouV Laert7ou,
B7oi Filos\jwn VII, 1, 130. I. Ab Arnim, Stoicorum veterum
fragmenta, Stuttgart 1964, Vol. I,str. 50, odlomak 202; Vol. II,
str. 43, odl. 135; Vol. III, str. 42, odl. 175; str. 79, odl.
323;str. 134 i daqe, odl. 495. Vidi i J. Hirschberger, Geschichte
dr Philosophie I (Altertum undMittelalter), Basel - Freiburg - Wien
1974, str. 180; 258 i daqe.
-
sno, kada pretpostavqajuÊi da su l\goV (logos) i jr\nhsh
(miπqe-we, misao, razum) sinonimi izraæava svoje liËno miπqewe,
kojenaravno utemequje logiËki, navodeÊi doslovce: „jer smatram da
suisto miπqewe (jr\nhsin) i voqa (bo0lhsin). Jer ono πto
æeli(boule0eta7 tiV) neko, to svakako i misli (jrone8); i ono πto
mislito i æeli“30. KarakteristiËno je u ovome ne samo
poistoveÊivaweodredaba misao (fr\nhsiV) i voqa (bo0lesiV) nego i
koriπÊeweglagola „boule0esqai“ umesto „bo0lesqai“. Svakako na
jednom dru-gom mestu u svojoj TreÊoj reËi protiv Arijanaca, koristi
naiz-meniËno odredbe „bo0lhsiV“ (imenica od glagola „bo0lesqai“
-prim. prev.) i „boule0esqai“, upravo zato jer ih smatra
apsolutnoistovetnim. Konkretno odnoseÊi se na tvrdwu Arijanaca da,
uko-liko je Sin nastao „voqom“ („boul¥sei“), tada je Bog stekao
Sinapo prinudi (kat’ Ωn≤hkhn) i protiv svoje voqe, odgovara
sledeÊe:„Jer kao πto se ono πto je po htewu (tÿ boul¥sei) nalazi
nasuprotonoga πto je protivno voqi, tako nadilazi i prethodi ono
πto jepo prirodi onome πto je po voqi (to? boule0esqai). KuÊu dakle
ne-ko podiæe poπto najpre razmisli i odluËi (bouleu\menoV) o
tome,sina meutim raa po prirodi; i ono πto je po voqi
(boul¥sei)stvoreno ima svoj poËetak, i nalazi se izvan tvorca; dok
je sin sop-stveni porod suπtine oËeve, i ne nalazi se izvan wega;
jer nitirazmiπqa i odluËuje (boule0etai) o wemu, da ne bi izgledalo
da i osebi razmiπqa i odluËuje (boule0estai). Koliko dakle sin
pre-vazilazi tvorevinu, toliko i ono πto je po prirodi
(prevazilazi)ono πto je po htewu (t¸V boul¥sewV); i trebali bi da
oni (Arijan-ci), kada Ëuju da nije po htewu (o< boul¥sei), da
razumeju da je poprirodi.“31. NaizmeniËno koriπÊewe odredaba
„bo0lhsiV“ i „bou-le0esqai“ u gorwem tekstu pokazuje izuzetno jasno
da Atanasije Ve-liki poistoveÊuje semantiËki „boule0esqai“ sa
„bo0lesqai“, upra-vo jer prihvata bez ograde postojeÊe i semantiËko
jedinstvo izmeu„l\goV“ i „bo0lhsiV“ kao i grËka filosofija i jezik.
Ovo jedinstvopredstavqa za Atanasija Velikog najpogodniju
pretpostavku, da biodbacio arijansko shvatawe, po kome se Sin
smatra kao proizvodvoqe Boga-Oca. „Kako je dakle moguÊe“, pita
retoriËki, „da Logoskoji je naum (boul¥) i htewe (q†lhma) OËevo sam
nastaje voqom ihtewem?“32. „I ako je sam voqa (bo0lhsiV), kako je u
voqi (ºnboul¥sei) voqa (boul¥)?“33.
28 SVETI KNEZ LAZAR
30 Kao gore, 65, PG 26, 460 B. Vidi i Kiril Aleksandrijski,
Qhsaur\V per7 t¸V‘Ag7aV ka7 ‘Omoous7ou Tri≤doV 7, PG 75, 92 D - 93
A.
31 Kao gore, 62, PG 26, 453 BC.32 Kao gore, 64, PG 26, 457 B.33
Kao gore, 67, PG 26, 464 C - 465 A.
-
V) VOQNOST (t\ qelht\) BOÆANSKOG RO–EWA
Pogledajmo meutim sada kako se shvata po ocima 4. veka ivoqnost
(t\ qelht\) boæanskog roewa, koje suprotstavqaju kaoodgovor na
poznatu lukavu dilemu Arijanaca.
»iwenica da postojawe Sina ne zavisi od voqe Oca ne znaËipo ovim
ocima da je Sin „protiv voqe... Ocu“ i prema tome da po-stoji
prinudno i mimo voqe wegove. „Naprotiv; nego je æeqen Sinod Oca“,
naglaπava sa karakteristiËnom izraæajnoπÊu AtanasijeVeliki34. Da bi
utemeqio biblijski ovaj stav upuÊuje na stih Jevan-eqa po Jovanu
„Otac qubi Sina i sve mu pokazuje“35, dok preÊutku-je odnosna
sliËna mesta ovoga Jevaneqa, kao „Otac qubi Sina, isve je dao wemu
u ruku“36 ili „OËe ti si me qubio pre postawa sve-ta“37, kao i
biblijsko mesto „Ovo je Sin moj qubqeni“38, koje meu-tim koristi u
drugim sluËajevima, da bi naglasio odnos po suπtini(kat’ o
-
Roewe Sina, kao πto naglaπava i Grigorije Bogoslov, nemoæe da
bude nevoqno i nasilno, kao da se radi o jednoj Ëaπi kojase prelila
saglasno sa platonskom predstavom proishoewa dru-goga uzroka od
prvog ili kao da se radi o nekom suviπku prirodnomi neuzdræivom42.
A ovo zato jer je za Boga-Oca roewe Sina æeqe-no. U Bogu, kao πto
primeÊuje karakteristiËno, „roewe je jednakovoqi da rodi“43. U ovom
smislu upravo neπto kasnije Kirilo Alek-sandrijski karakteriπe Sina
kao pravi i slobodan plod oËevesuπtine44.
Ovde je meutim potreban oprez; ovo htewe i sloboda roewaSina od
Oca potrebno je da to shvati svako „poboæno“, kao πtopodvlaËi
Atanasije Veliki45, zapravo pravoslavno, a ne na arijan-ski naËin,
postavqajuÊi zavisnim roewe Sina od voqe Oca. Dru-gim reËima to da
Otac æeli i qubi Sina ne znaËi da voqa OËevaËini determiniπuÊi
uzrok roewa Sina ili da Otac iz qubaviraa Sina, kao πto podræavaju
od skora odreeni pravoslavniteolozi, dajuÊi tako utisak da smatraju
na taj naËin qubav Oca kaodeterminiπuÊi uzrok veËnog postojawa
Sina, kao takoe i Sveto-ga Duha46; jednostavno znaËi da Otac, kao
nestvoren i nedostiæan,ontoloπki je slobodan te stoga prevazilazi
prilikom roewa
30 SVETI KNEZ LAZAR
42 Vidi kao gore, 2, PG 36, 76 BC. Vidi i Pl≤twnoV, T7maioV, 41
d. Plwt7nou,’Enne≤deV V, 1, 6.
43 Vidi kao gore, 6, PG 36, 81 B.44 Vidi ‘Ermhne7a e7V t\ Kat≤
’Iw≤nnhn E
-
Sina svoga neophodnost prirode i slobodu voqe stvorenih biÊa.Ovo
upravo podvlaËi Atanasije Veliki, kada kaæe: „Jer kao πto(Otac)
hoÊe svoje postojawe (t¸V 1d7aV 0post≤se¶V ºsti qelht¥V),tako i
Sin, poπto je iste suπtine sa wim, nije mimo wegove voqe.Æeqen je i
qubqen je dakle Sin od Oca“47. Veoma rasvetqujuÊa uovoj taËki je i
primedba Didima Slepog: „Na koji naËin Otac kojije besmrtan i blag,
hoÊe da je takav i poπto hoÊe takav je, nemajuÊivoqu, da se tako
izrazim, za uzrok, niti je meutim takav bezuËeπÊa voqe ('neqel¥twV
£n); tako niti je voqa uzrok roewa“48.Osim ovoga voqnost (t\
qelht\) boæanskog roewa nije po Atana-siju Velikom neπto πto
karakteriπe samo Oca, nego karakteriπei Sina. Otac hoÊe da raa Sina
sa istom upravo voqom kojom hoÊei Sin da se raa od Oca. I upravo sa
tog razloga jedna je voqa iz-meu Oca i Sina u odnosu na tajnu
boæanskog roewa. Nije drugavoqa OËeva da raa i druga voqa Sina da
bude roen. Kao πtonaglaπava karakteristiËno Atanasije Veliki, „Jer
i Sin voqomkojom je æeqen od Oca, wom istom i on voli i hoÊe i
poπtuje Oca;i jedna je voqa od Oca u Sinu, i zato se posmatra Sin u
Ocu i Otacu Sinu“49. Uostalom, poπto po Atanasiju Velikom, kao πto
smo vi-
RA–AWE SINA I SLOBODA OCA PO OTA»KOM PREDAWU 4. VEKA 31
Gabr÷n, izdawe N. Macuka u ediciji P. Hristu, Dela Grigorija
Palame, tom 2,Solun 1966, str. 335-336: „Da se dakle boæanska voqa
razlikuje od boæanske prirodei da je nestvorena, predstavio je
ukratko i Damaskin bogoslov“. Gorwe razlikovawe„po prirodi roewa“ i
„po voqi stvarawa“, koje uvodi najpre Atanasije Veliki islede
ostali pravoslavni oci, temeqno razlikovawe koje pokazuje
razlikovaweteologije i ikonomije, izgleda da odriËe dowi tekst,
(podvlaËewa prevod.)oËigledno zbog greπke ili nepaæwe. Vidi J.
Zizjulas, ’Ap\ t\ proswpe8on ehV t\pr\swpon (‘H sumbol¥ t¸V
paterik¥V qeolog7aV ehV t¥n ∑nnoian to? pros¶pou), ukwizi
Jarist¥ria ehV tim¥n to? Mhtropol7tou G†rontoV Jalkhd\noV
Mel7twnoV, Qes-salon7kh 1977, str. 299: „Konkretnije ovo znaËi da
Bog, kao Otac a ne kao „suπtina“,time da „jeste“ stalno potvruje
svoju slobodnu voqu da postoji, i ovu potvrdu upra-vo Ëini Wegovo
TrojiËno postojawe: Otac iz qubavi - dakle slobodno - raa Sina
iishodi Duha. Ako postoji Bog, postoji zato πto postoji Otac, dakle
Onaj, koji izslobodne qubavi raa Sina i ishodi Duha“. Ali ono πto
je „po prirodi“ ne potpadapod slobodu voqe, nego samo ono πto je
„po htewu (voqi)“. Arije je upravo u ovozloslavqe upao, sa kojim se
borio Atanasije Veliki (podvlaËewe prev.); tvrdio jeda je Logos
proizvod slobodne voqe Oca, stvar koja po Atanasiju Velikom vaæi
samoza stvarawe tvorevine. Prema tome Atanasije Veliki pravi
razliku izmeu veËneTrojice i Trojice u ikonomiji, dok Arije ne
pravi tu razliku. Po Ariju moguÊe jerazlikovawe boæanske suπtine i
boæanske energije Oca, ali ostala dva lica, Sini Sveti Duh, ne
ubrajaju se u porodicu nestvorene i jednosuπne Trojice. A ovo
biva,jer Logos, po Ariju uvek, proizilazi iz voqne energije Oca, a
naravno ne od „poprirodi“ veze Oca sa Sinom. Kao πto Êemo videti
kasnije, posledice su ove pogub-ne u iskustvu i uËewu o iskupqewu
(kraj fusnote iz kwige g. Macukasa).
47 Kao gore, PG 26, 461 C.48 Kao gore, PG 39, 285 C - 288 A.
Uporedi i Kiril Aleksandrijski, Di≤logoV
per7 ‘Ag7aV te ka7 ‘Omoous7ou Tri≤doV 2, PG 75, 780 B: „Jer Otac
je ne bez uËeπÊa voqe(ԇΠàÓÂıÂÏ‹Ùˆ˜) to πto je po prirodi, imajuÊi
za pomoÊnika prirodi voqu dajeste to πto jeste“.
49 Kao gore, PG 26, 464 A.
-
deli, æiva voqa i htewe OËevo je sam Logos, ne postoji osim
wegadruga voqa i htewe u Ocu. Otac promiπqa i hoÊe Sinom svojim,
izato je „uvek roditeq po prirodi (gennhtik\V t¸ j0sei)“50 po
izrazuAtanasija Velikog. Tako roewe Sina predstavqa u
suπtinisamopotvrdu postojawa Oca i ontoloπki izraz wegove
slobode.Drugim reËima Otac slobodno hoÊe da postoji veËno (Ωi¨d7wV)
kaoOtac, i ova wegova voqa izraæava se u veËnom raawu wegovogSina i
Logosa. U ovom smislu Logos kao voqa i htewe Oca ne pred-stavqa
samo stvaralaËki i objediwujuÊi uzrok stvorenih biÊa,nego i
jedinstveni izraz voqe OËeve da postoji kao „veËni roditeqpo
prirodi“. Prema tome nije druga voqa Oca za unutartrojiËneodnose i
druga voqa wegova za izvantrojiËne odnose sa svetom, kaoπto je
prihvatio netaËno i ishitreno, prema svojoj sopstvenoj kas-nijoj
proceni, jedan mladi teolog51. Ukoliko prihvatimo neπtotakvo,
trebalo bi, shodno sa teoloπkim pretpostavkama AtanasijaVelikog
koje smo razvili gore, da prihvatimo dva Logosa za Oca:jednoga za
unutartrojiËne i jednoga za izvantrojiËne wegove odno-se. Atanasije
Veliki je meutim u ovoj taËki apsolutno jasan; voqaOËeva i za
unutartrojiËne i za izvantrojiËne wegove odnose jejedna i ista,
zato πto je jedan saveËni wegov Logos koji predstavqai jedinstvenu
voqu i htewe wegovo.
Osim ovoga jedna i jedinstvena voqa, kojom Otac æeli da raaSina
i Sin æeli da se raa od Oca ne znaËi da ova voqa odreujeontoloπki
odnos izmeu Oca i Sina nego da predstavqa glavniizraz i najjasniju
potvrdu jednosuπtnosti izmeu dva boæanskaLica. Tako voqnost (t\
qelht\) boæanskog roewa nije nesaglasnoili dijalektiËki suprotno sa
odnosom po suπtini (m† t¥n kat’o
-
svemoÊnu i nestvorenu prirodu Boæiju. Zato, kao πto
primeÊujevrlo karakteristiËno Grigorije Niski, niti jednosuπtnost
izme-u Oca i Sina trebalo bi da nas odvede odbacivawu voqnosti
bo-æanskog roewa, jer toboæe iziskuje nevoqno i po nuædi roeweSina,
niti meutim voqnost boæanskog roewa trebalo bi da nasodvede ka
negirawu jednosuπtnosti izmeu Oca i Sina, jer navodnoposreduje
izmeu wih voqa52. Jednosuπtnost ova dva boæanska licai voqnost
boæanskog roewa nalaze se u Bogu u uravnoteæenoj,neraskidivoj i
funkcionalnoj meusobnoj vezi. Da bi bilo jasno irazumqivo ovo mesto
i da ne podlegne pogreπnom tumaËewu, Ata-nasije Veliki, koga u
ovome verno sledi Grigorije Niski, koristiprimer odnosa svetlosti
sa zracima. Kao πto zrak, piπe, ne dugujesvoje postojawe prethodnoj
voqi svetlosti, nego potiËe od svet-losti kao wen prirodni porod,
„æeqen“ na neki naËin od we, takoi Otac voli i æeli Sina „ne u
voqnom promiπqawu, nego po pri-rodi i u istini“, kao πto upravo Sin
voli i æeli Oca53. Tako ovajedna voqa izmeu Oca i Sina ne samo da
ne Ëini determiniπuÊiuzrok Ëiwenice boæanskog roewa, nego potvruje
u posledwojanalizi da Bog kao nedostiæan (0peerbatik\V) i nestvoren
pre-vazilazi u tajni boæanskog raawa dijalektiku izmeu nuænosti
islobode, koja karakteriπe analogno prirodu i voqu stvorenihbiÊa.
Drugim reËima sloboda nestvorenog i nepostiænog Boga priraawu Sina,
kao uostalom i pri ishoewu Svetoga Duha, je onto-loπka i ne
poistoveÊuje se sa slobodom stvorenih biÊa koja je samomoralna, u
stvari sloboda izbora. Zato i po ocima 4. veka, kao πtosmo videli,
Otac i „po prirodi“ raa Sina i toga koga raa poprirodi qubi i æeli.
I upravo ovo Ëini, izraæava i potvrujewegovu ontoloπku slobodu:
wegova trojiËna zajednica.
G) ZAKQU»AK
Sa ovim πto smo rekli pokuπali smo da dotaknemo jedan
odnajvaænijih trijadoloπkih problema 4. veka, od Ëijeg reπewa
je
RA–AWE SINA I SLOBODA OCA PO OTA»KOM PREDAWU 4. VEKA 33
52 Vidi kao gore, PG 45, 773 D - 776 A: „Jer niti ova neposredna
povezanost(podrazumeva se izmeu Oca i Sina) odbacuje voqu Oca, kao
da po nuædi prirodenevoqno ima Sina; niti voqa razdvaja Oca od
Sina, kao neko rastojawe izmeu wihumetnuto. Tako da niti odbacujemo
iz naπih dogmata voqu onoga koji raa premaSinu, kao da je ugroæeno
jedinstvo povezanosti Sina prema Ocu, niti pak nerazdvo-jnu
povezanost razdvajamo, kada se posmatra voqa prilikom raawa. Jer to
je svoj-stveno naπoj sporoj i teπkopokretnoj prirodi, to da Ëesto
nije prisutno istovre-meno u nama i posedovawe neke stvari i æeqa
toga; nego sada æelimo da imamo ne-πto od onoga πto nemamo, a zatim
pak biva da stiËemo od onoga πto nismo æeleli.©to se pak tiËe
jednostavne i svemoÊne prirode, opaæa se sve zajedno i u isto
vreme,i to da hoÊe dobro, i to da ima ono πto æeli.“
53 Vidi kao gore, PG 26, 464 BC. Vidi i Grigorije Niski, kao
gore, PG 45, 776BC.
-
34 SVETI KNEZ LAZAR
zavisilo u velikoj meri ne samo osigurawe Nikejske dogme od
napa-da Arijanaca, nego i daqi hod razvijawa celokupne
Trijadoloπkedogme.
Kao πto smo videli, sa svojim odgovorom na lukavu
dilemuArijanaca („Voqno je rodio Otac Sina ili ne voqno“) oci su
osi-gurali koliko jednosuπtnost izmeu Oca i Sina, naglaπavajuÊi
daroewe Sina ne zavisi od voqe Oca, toliko takoe i slobodu
Oca,naglaπavajuÊi voqnost boæanskog roewa. Tako su ukinuli
kore-nito metafiziËke pretpostavke, na kojima se osnivala
arijanskadilema. Ono πto biva „po prirodi“ u Bogu ne znaËi za oce
da bivapo nuædi te prema tome raawe Sina, iako „po prirodi“, nije
bezvoqe Oca. Sloboda Oca pri roewu Sina ne zavisi od wegove
voqe,nego je povezanost wegove nestvorene i nepostiæne prirode,
wego-ve „nedostiæne i neizrecive prirode“ po izrazu sv.
Epifanija54,zato je sloboda ontoloπka.
Sa ovim odgovorom koji su dali oci 4. veka u suπtini su
osi-gurali veËne egzistencijalne (0parktik—V) odnose Sina i
SvetogaDuha nezavisno od voqe Oca, a da se ne povreuje niti sloboda
Oca,koji kao izvor i uzrok boæanstva raa Sina i ishodi Duha,
nitisloboda Sina koji se raa i Duha koji ishodi. A ovo jer lica
SveteTrojice kao nestvorena i nepostiæna nemaju samo moralnu nego
iontoloπku slobodu, i stoga u svojim veËnim egzistencijalnim
veza-ma prevazilaze dijalektiku nuænosti i slobode, koja
karakteriπeanalogno prirodu i voqu stvorenih biÊa.
Ove upravo osnovne postavke pravoslavne Trijadologije nala-ze se
sinoptiËki izraæene u lakonskom odgovoru koji je dao, kaoπto smo
videli, na odnosnu dilemu Arijanaca sveti Epifanije:„Niti voqno
dakle rodi, niti ne voqno, nego nepostiænoπÊu pri-rode; jer
prevazilazi boæanska priroda voqu, i ne potËiwava sevremenu, niti
je prinudom upravqana“.
Prevod iz kwige: Gewrg7ou D. Martz†lou, ’Orq\doxo d\gma
ka7qeologik\V problhmatism\V. Melet¥mata dogmatik¸V qeolog7aV.
Qes-salon7kh, 1993.
Prevod sa grËkog: Protosinel Simeon
54 Vidi kao gore, PG 43, 108 C.
-
SVETI SAVA SVOMEOTA»ASTVU*
Pre 826 godina na srpskom vladarskom dvoru roeno je dete(1174),
kome su roditeqi, otac Stefan Nemawa, veliki æupan(1166‡1196) i
majka Ana dali ime Rastko. Za to dete æivotopisacDomentijan kazuje
da ga „Hristos izabra joπ iz utrobe matere... iuzdiæe na prosveÊewe
otaËastva“ (Domentijan, 124). Na dvoru svo-jih roditeqa Rastko se
napajao prvim znawima o pravoslavnoj veri,o prostranstvima Srbije i
wenom meudræavnom poloæaju na raz-mei gde se suËeqavaju istoËno i
zapadno hriπÊanstvo. Iz istori-je Srbije mogao je da sazna, izmeu
ostalog, i to da je wegov otac bioprinuen da sazove sabor protiv
jeretika zbog stalnog nastojawaRima da svoje jurisdikcione granice
pomera πto dubqe premapravoslavnom Istoku.
Pored pomenutih saznawa koja su opredelila ceo æivotni
putmladoga Rastka, stekao je on, joπ kao maloletan, i jedno
vaænodræavniËko iskustvo. Prema kazivawu æivotopisca Teodosija,„kad
odraste do petnaeste godine, roditeqi mu odeliπe jednu stra-nu
svoje dræave, kuda je odlazio od oca radi zabave s velmoæama iradi
veseqa s blagorodnim mladiÊima“. (Teodosije, 5; prev. M.BaπiÊ, 82).
Rastko je, dakle, dobio u posed Zahumqe ‡ Humsku ze-mqu, kako se
navodi u Nemawinoj poveqi, izdatoj SpliÊanima. ToznaËi da je imao
sve preduslove da æivi bogato i udobno. Meutim,Rastko je teæio
duhovnom æivotu i, po reËima Teodosija, „zavoleoje sirotiwu kao
retko ko drugi“ (Teodosije, 5-6).
Pre nego πto je postao punoletan, kao sedamnaestogodiπwak,Rastko
je napustio dvorsku udobnost i otiπao u Svetu Goru, gde se
* Beseda uoËi Savindana 2000. godine, u Domu kulture u
Smederevu, a u sklopuviπednevnog programa: „Jedanaeste smederevske
svetosavske sveËanosti 2000“. Or-ganizatori: SO Smederevo, ustanove
u kulturi, osnovne i sredwe πkole, Crkvenaopπtina Smederevo i mesne
zajednice. DomaÊin: Osnovna πkola „Ilija Milosavqe-viÊ Kolarac“ u
Kolarima ‡ dobitnik Svetosavske poveqe 2000. godine.
Preπtampano iz Kwiæevnih novina, br. 1007/1008, Beograd, 1. ¶¶¶
i 15. ¶¶¶2000, str. 1. i 12.
ISTORIJA I UMETNOST
-
zamonaπio i dobio ime Sava. U monaπkom podvigu uzor mu je
bio,uglavnom, sveti Sava OsveÊeni, palestinski pustiwak na prelazu
Vu VI vek, koji je takoe kao sedamnaestogodiπwak postao monah,
po-tom jeromonah, a kasnije arhimandrit i zakonopoloæiteq
svihpalestinskih lavri i isposnika. Tako je i srpski sveti Sava
kas-nije postao od jeromonaha arhimandrit, zakonopoloæiteq i
„prvi“iguman, odnosno iguman nad svim igumanima srpskih manastira,
aliiznad toga i prvi arhiepiskop Srpske autokefalne crkve.
Sva ta svoja dostojanstva, utemeqena na jakoj pravoslavnoj ve-ri
i velikom znawu, stavio je sveti Sava u sluæbu svome otaËastvu‡
zemqi Srbiji. Na Svetu Goru je poneo u duπi Srbiju i srpskinarod,
da ih molitvama podræi u svakom poboænom nastojawu. Za-to, prema
reËima Domentijana, „vazda spremaπe sve ka prenebesnomæivotu,
znajuÊi voqu qubiteqa svoga Hrista i æeleÊi da u Carst-vo nebesno
smesti sve...“ (Domentijan, 298). Smisao sopstvenogæivqewa podredio
je sluæewu i spasewu „svojih“, tj. Srba, radi Ëe-ga, opet po reËima
Domentijana, „ne prestade uËeÊi svoje otaËastvosvagda ‡ dan i noÊ“
(Domentijan, 188). A kada je prevodio grËkezakonske tekstove, naziv
Romej Sava nije zamewivao imenicomSrbin, veÊ prisvojnom zamenicom
svoj, πto znaËi da je svoj jaËe odbilo koje druge odrednice za
ispoqavawe svesti pojedinaca o pri-padawu odreenom narodu, odreenom
otaËastvu.
To svoje otaËastvo sveti Sava uporeuje sa dobro
ograenimvinogradom koji hoÊe da zaπtiti od neprijateqa tako πto
stalno iu raznim vidovima radi na uËvrπÊewu srpskog
crkvenodræavnogidentiteta. Radi toga u pismu upuÊenom svome ocu
Nemawi (odnos-no od 1196. godine monahu Simeonu), kad ga poziva da
doe k wemu dabi zajedno obitavali u Svetoj Gori, za Srbiju
slikovito, takoeprema pisawu Domentijana, kaæe: „Da vinograd
Hristov, predatnam od Gospoda, ogradimo Ëistom ogradom, Ëistom,
dobrom i nepo-roËnom verom, da nijedan od zlih zverova ne okusi
wegova ploda,nego rasplodivπi ga u sto trudova, prinesemo u onaj
presvetliveliki dan Hristu koji je za nas ærtvovan“ (Domentijan,
147).
Iz Ëvrstih crkvenodræavnih temeqa koje su postavili otac isin ‡
Simeon i Sava, razvila se jaka nemawiÊka Srbija koju su, ponuædi, i
neprijateqi morali da uvaæavaju. Tri osnovna konstitu-tivna
elementa su je, kao dræavu, Ëinila postojanom i moÊnom: 1.svest i
oseÊaj svakog Srbina o tome da pripada svome narodu kaosamosvojnom,
samobitnom i samodræavnom, odnosno razliËitom inezavisnom od
Vizantinaca, Latina, Bugara, Maara i drugih naro-da; 2. jezik koji
se po narodu zove ‡ srpski jezik, i 3. pravoslavnavera, odnosno
Srpska pravoslavna crkva.
Kada bi sveti Sava danas pohodio Srbiju teπko da bi je
pre-poznao. Ona odavno ne podseÊa na dobro obraeni i savesno
ogra-eni vinograd. Razgraena je samim Ustavom, koji je Srbe sveo
na
36 SVETI KNEZ LAZAR
-
graane, a pravoslavnu veru izjednaËio sa verskim zajednicama,
me-u kojima su i svakojake sekte, Ëiji je zadatak rastakawe Srpstva
ipravoslavne vere. Samo je srpski jezik ostao kao zvaniËni jezik
udræavi zato πto ne postoji i ne moæe da se kaæe ‡ graanski
jezik.Srbi su svedeni na graane kako se ne bi povredila
oseÊawanacionalnih mawina u zemqi, koje to obilato koriste te od
mawi-ne prerastaju u naciju i dræavu, kakav je sluËaj na teritoriji
tuæ-nog srpskog Kosova i Metohije. A pravoslavna vera je pravno,
odno-sno Ustavom izjednaËena sa malim verskim zajednicama kako se
nebi, toboæe, povredila wihova oseÊawa i prava.
Sve to izbilo je ugaone temeqce zdrave dræave Srbije u kojojje
onemoguÊeno da Srbi budu domaÊini. U tako raslabqenu
Srbijuprovalili su svakojaki, i sa svih strana, verski i politiËki
wenineprijateqi, kojima sveti Sava, takav kakav je bio, mora da
smeta.Otuda i one, donedavno, sramne pojave da se ikona svetoga
Save iz-nosi iz πkola i sklawa po tavanima, podrumima, ili
uniπtava; dase zvaniËno zabrawuju proslave po πkolama na Savindan;
da se izπkolskih uxbenika briπe ime sveti Sava i zamewuje
iskquËivoimenom Rastko NemawiÊ. Deca su time liπena ne samo one
svo-jevrsne radosti koja se doæivqava kad se slavi sveti Sava, nego
iistine, i neophodnog znawa.
Ako bi se pisala istorija odnosa Srba prema svetom Savi, vi-delo
bi se da nas je nepoπtovawe wegove nauke i lika bacalo nabespuÊa,
stradawa, bespokoj, siromaπtvo, a poπtovawe ‡ raalo unama
postojanost, mudrost, trpeqivost, mir, procvat.
Evo nekoliko samo primera iz æivota i dela svetoga Save,koji
govore o wegovoj naglaπenoj srpskoj pravoslavnoj svesti i
oraznovrsnim vidovima sluæewa Rodu i OtaËastvu:
‡ Radi Srba je na Svetoj Gori podigao 1198. godine, sa
svojimocem monahom Simeonom, manastir Hilandar. U autonomnom
srp-skom Hilandaru kao carskoj lavri treba prepoznati najavu
osni-vawa samostalne Srpske crkve. Koliki je bio trud svetoga Save
utome da Hilandar stekne autonomiju Ëak veÊu od autonomije bilokoje
druge svetogorske carske lavre, a wih je dvadeset, vidi se i potome
πto je izdejstvovao da novoizabrani hilandarski igumani neidu caru,
u Carigrad, na potvrewe, πto je bila obaveza igumanasvih ostalih
manastira. Sam kazuje u 13. glavi Hilandarskog tipi-ka kako je to
izdejstvovao: „Drugi se pak (igumani) znamenuju od ca-ra. A ja
smerni razumeh πtetu manastirsku u zlatu i u kowima i utrudu πto
nastaje od putovawa (u Carigrad), te umolih one blago-verne careve
da ne idu igumani k wima radi naznamenawa, negu uzehod wih æezlo,
da je u manastiru mesto carskog naznamenawa“.
Istorija Hilandara i istorija Srba uzajamno se proæimajutako, da
je jedna bez druge nepotpuna. U vezi s tim setimo se Savinemolitve
nad zapustelim Hilandarom, pre nego πto ga je vizantijski
SVETI SAVA SVOME OTA»ASTVU 37
-
car Aleksije Anel III (1195‡1203) dao „da Srbima bude na veËni
pok-lon“: „...Budi mi pomoÊnik Vladiko Hriste Gospode sviju, da
satvo-rim dom PreËiste Ti Matere, kao pribeæiπte svima koji Te
qube,i deci otaËastva moga...“ (Domentijan, 165). Sava, u stvari,
isto poreËima Domentijana: „Svojim velikim bogoqubqem i
svojimpremnogim podvigom priopπti svoje otaËastvo Svetoj Gori...“
(Do-mentijan, 298), a iz we prenese u Srbiju „svaki uzor“
(Domentijan,205).
‡ Takoe radi Srba, Sava je u Solunu primio 1204.
godinearhimandritsko dostojanstvo, poπto su Latini osvojili
Carigrad,Solun i ugrozili mir na Svetoj Gori. Kao arhimandrit, nije
biopotreban ni Hilandaru ni Svetoj Gori, veÊ Srbiji. A u
dostojanst-vo arhimandrita proizvela su ga Ëetiri Grka arhijereja
na Ëelu sasolunskim mitropolitom Kostadijem i to, kako prenosi
Domenti-jan, „po svom grËkom zakonu da bude arhijerej“ (Domentijan,
192).
‡ I moπti svoga oca, svetog Simeona MirotoËivog preneo je,1206.
godine, iz Hilandara u Studenicu radi Srba prevashodno, kodkojih
treba da se proπiri poπtovawe prvog srpskog vladarasvetiteqa, a
ujedno i dræavnost Srbije da ojaËa.
‡ Takoe radi Srba, osnovao je 1206. godine StudeniËku
arhi-mandriju, sa namerom da iz Srbije potisne jurisdikciju
grËkeOhridske arhiepiskopije, pripremajuÊi tako preduslove za
osni-vawe samostalne Srpske crkve, a samim tim i za uËvrπÊewe
samo-dræavnosti i meunarodnog poloæaja svoga otaËastva.
PomoÊu StudeniËkog tipika je obezbedio potpunu autonomi-ju
manastira Studenice tako πto je iskquËio svaku vlast nad wimraπkog
episkopa, ali i srpskog vladara. „Zapovedam, dakle, svimavama od
Gospoda Boga Svedræiteqa ‡ kaæe u 12. glavi ‡ da ovaj sve-ti
manastir bude slobodan od svih koji tu vladaju...“ A vladara ze-mqe
zaduæuje da πtiti tu slobodu manastira tako πto „ima da bdinad ovim
svetim mestom“, kako piπe u 13. glavi.
U tako obezbeenoj slobodi manastira prvi je prekinuoustaqenu
praksu po kojoj su natpisi na freskama bili grËki, ipoËeo da uvodi
ÊiriliËke natpise, ispoqavajuÊi i na taj naËin svo-ju svest o
srpskoj samosvojnosti.
Prvi je, takoe, on u Studenici uveo svojevrsnu investiturukoja
se sastojala u tome da svakom novoizabranom studeniËkom igu-manu
arhimandritu igumansku palicu uruËuje, u samoj Studenici,liËno
vladar Srbije.
Kao arhimandrit, Sava se episkopski ponaπao, putujuÊi
poprostranoj suverenoj Srbiji koja je imala πirok izlaz na more,
tepo woj, kako piπe Teodosije, „mnoge crkve, male i velike,
sazdaSveti dok je bio arhimandrit u Studenici, ne samo kamene nego
idrvene, da se na svakom mestu wegove dræave slavi Bog“
(Teodosije,97). U tom svojstvu arhimandrit Sava, opet po reËima
Teodosija,
38 SVETI KNEZ LAZAR
-
„stvaraπe velika dela... jer iduÊi po svoj zemqi svojega
otaËastvaapostolski propovedaπe Jevaneqe... propovedaπe krπtewe...
je-resi razoravaπe, crkve podizaπe... i ukraπavaπe svoje
otaËastvoobiËajem i zakonom hristoimenitih qudi... a oni koji u
vlasti be-jahu dobivahu zapreÊewa zbog uvrede, i svi ubogi bejahu
uteπa-vani...“ (Teodosije, 95‡96).
‡ Radi Srba, Srbije i wene veÊe samodræavnosti Sava je u pr-voj
polovini XIII veka otiπao u Nikeju, gde je preko cara zatraæioda
utiËe na patrijarha, po reËima Domentijana, „da mi osveti
zaarhiepiskopa jednoga od moje braÊe koja je sa mnom, da ga ima
zemqaotaËastva mi na osveÊewe svoje“ (Domentijan, 218). Molba je
pri-hvaÊena. Za arhiepiskopa je posveÊen bio sam Sava i tako je
osno-vana Srpska pravoslavna crkva. Taj izuzetno vaæan istorijski
Ëinnije bio ostvarewe samo Savine æeqe, i wegovog brata
StefanaPrvovenËanog koji je veÊ primio bio 1217. godine kraqevsku
krunuod rimskog pape Honorija III (1216‡1227), nego, svakako,
ostvareweodranije zaËete iste ideje i wihovog oca Stefana Nemawe,
sobzirom da, prema vladajuÊoj tada crkvenopolitiËkoj
ideologiji,pravoslavna dræava ima pravu punoÊu suverenosti onda
kada u svo-jim granicama ima i samostalnu crkvu.
‡ Radi potpunog osamostaqewa Srbije Sava je, veÊ kao
prviarhiepiskop novoosnovane Srpske crkve, poslao u Rim svoga
epi-skopa Metodija sa pismom rimskom papi Honoriju III, kao
„papivelike rimske dræave“, po reËima Domentijana, obaveπtavajuÊi
otome da je i sam Bogom venËan neutajenom blagodaÊu arhijerejstva,i
da mu poπaqe blagoslov prehvalnih apostola Petra i Pavla, Ëi-ji je
grob u Rimu, „kako bi venËao brata svoga na kraqevstvo poprvom
kraqevstvu otaËastva wihova, u kojem je i otac wihov poboæastvenom
promislu roen ‡ u mestu zvanom Dioklitija (tj. uDukqi, odreenije ‡
u danaπwoj Podgorici), koja se odranije zovekraqevstvo“
(Domentijan, 245‡246). Drugim reËima, obaveπtava otome da Srbija
sada ima svoju crkvu i svoga crkvenog poglavara, ato znaËi da ima
sve preduslove da ubuduÊe ne traæi za svoje vladarekraqevsku krunu
od rimskog pape. I zaista, od tada vladare Srbijekruniπu iskquËivo
poglavari Srpske pravoslavne crkve. Tako jeSava na ÆiËkom saboru, s
poËetka treÊe decenije XIII veka, prvi popravoslavnom obredu
krunisao za prvog kraqa Srbije svoga brataStefana PrvovenËanog.
Ali, na tom ÆiËkom saboru Sava je joπ neπto veoma vaænouradio za
Srbe i Srbiju. Izgovorio je Ëuvenu ÆiËku besedu opravoverju da bi
potisnuo latinsko krivoverje koje se πirilo poSrbiji uglavnom
pomoÊu iskvarenog Simvola vere. Teodosije u vezisa tim istiËe
Savine reËi: „HoÊu, dakle, ispovedajuÊi veru svi, dase obavestim
kako verujemo. Znam da se smatrate za vernike, i dasmo najpre
svetim i prepodobnim ocem naπim Simeonom nasaeni
SVETI SAVA SVOME OTA»ASTVU 39
-
pravoverjem...“ (Teodosije, 147‡148). Zatim kaæe: „Naumih da
vamgovorim besedu o jeresima...“ (Teodosije, 148). Poπto su
prisutniËuli pravu nauku i savete, svi rekoπe: „Verujemo onako kako
zapo-vedaπ i ispovedamo onako kako nas ti, Vladiko, nauËiπ“
(Teodo-sije, 151). Posle toga, Sava je triput naglas Ëitao Simvol
vere,Ëlan po Ëlan, a za wim su ponavqali samodræac Stefan
Prvoven-Ëani i sav prisutni narod. Triput se naglas Ëitalo kako bi
se nau-Ëilo da se Simvol vere izgovara bez jeretiËkog latinskog
dodatkaFilioque u 8. Ëlanu, zbog kojeg su rimokatolici i nazivani
bogomi-lima.
Izvori kazuju da bogomili koje je Nemawa strogo kaæwavao iiz
Srbije proterivao nisu bili oni stari bogomili ‡ poznati
kaodualisti po tome πto uËe da je svet nastao od dva naËela, Boga
iSatane, i da je vidqivi svet, kao tvorevina Satane, potËiwen zlu
‡veÊ Latini koji su kvarewem Simvola vere reËju Filioque uveli
dua-lizam u dogmatsko uËewe o Svetoj Trojici, verujuÊi da Duh
Svetiishodi ne samo od Oca nego i od Sina. Zbog toga su nazvani
novimbogomilima. Ovu istinu mnogi istoriËari joπ uvek uporno
skri-vaju u nameri da pravoslavne Srbe u Srbiji i Bosni sredwega
vekaopterete masovnim bogomilstvom. Neoprostivo im je to πto
takvuneistinu proturaju i preko πkolskih uxbenika, zavodeÊi
nastavni-ke i ake.
‡ Kada je Sava postao arhiepiskop, iz Ohrida mu je, od
arhi-episkopa Dimitrija Homatijana, stiglo pismo puno prekora, u
ko-jem mu, pored ostalog, kaæe da ga je „porobila qubav prema
otaxbi-ni“. (Celo Homatijanovo pismo Savi, na grËkom i srpskom
jeziku,v. Miodrag M. PetroviÊ, StudeniËki tipik i samostalnost
Srp-ske crkve, Beograd 1986, str. 136‡143; 158‡162). UËinio je to
Homa-tijan u oËaju, i to onda kada je konaËno shvatio da je Sava sa
osni-vawem Srpske crkve sasvim potisnuo iz Srbije dotadaπwu
ohrid-sku crkvenu jurisdikciju, osnovao nova episkopska sediπta i
zaepiskope umesto Grka postavio Srbe.
‡ Radi veÊeg ugleda svoga pravoslavnog otaËastva Sava je
pu-tovao u strane dræave, ne samo u Vizantiju, Ugarsku, Bugarsku,
negoje preko Svete Zemqe stigao Ëak na Sinaj, gde je u manastiru
SveteEkaterine proveo ceo Vaskrπwi post i svake subote sluæio
svetuliturgiju na vrhu Horiva, u hramu posveÊenom proroku Mojsiju,
namestu gde je ovaj razgovarao sa Bogom i gde je primio Deset
Boæi-jih zapovesti.
‡ ©ta je najviπe moglo da utiËe na svetoga Savu da Srbijuuzdigne
na stepen pravoslavne kraqevine? Svakako to πto je raz-drobqenost
Vizantijskog carstva, usled upada Latina u Carigrad1204. godine,
omoguÊila veÊi uticaj Rima na balkanske pravoslavnenarode. Bugari
su odmah prihvatili uniju. Primas Bugarske crkveje veÊ u novembru
1204. godine krunisao, sa blagoslovom pape Ino-
40 SVETI KNEZ LAZAR
-
Êentija III (1198‡1216), Kalojana za kraqa. Institucija
kraqevstvaje tada postala posebno vaæna. A na osnovu vladarske
titule odre-uje se rang meu vladarima, pa sledstveno tome, i
pravnopolitiË-ki poloæaj dræave se rangira. Savi je moralo da
zasmeta to πto jeBugarska tada, kao kraqevina, imala viπi dræavni
rang od Srbije.Sem toga, po wegovim strogo pravoslavnim shvatawima,
nepri-hvatqivo bi bilo da srpsko kraqevstvo zavisi od pape ili da
sepomiπqa na uniju sa rimokatolicima.
Radi toga, uglavnom, Sava uopπte svoga oca Stefana Nemawune
naziva velikim æupanom. On u svesti ima ono πto je i papinapisao, a
to je, da je wegov otac roen u Dukqi „koja se odranijezove veliko
kraqevstvo“. O svome ocu piπe kao o „gospodinunaπem i samodrπcu
koji je carevao svom srpskom zemqom, dodajuÊi:„Bog postavi ovoga
samodræavnoga gospodina da caruje ovom srp-skom zemqom“ (Æivot
svetog Simeona Nemawe, izd. V ∆oroviÊ,Spisi sv. Save, Beograd ‡ Sr.
Karlovci 1928, 151). Zatim se pita:„Kako Êemo ovoga nazvati?
Vladarem li, a uz to i uËiteqem“ (isto,152), da bi malo daqe rekao
kako je Ne