-
Susreti sa Nagualom
Knjiga Armanda Toresa
eleo bih da izrazim svoju zahvalnost svima koji su pomogli na
mom putu, a posebno Karlosu Kastanedi to je doneo oseaj
za lepotu i svrhu u moj ivot. Posveujem ovu knjigu svima onima
koji znaju o emu govorim.
Armando Tores
- 1 -
-
- 2 -
Sadraj: Predgovor Uvod PRVI DEO: ROMANSA SA ZNANJEM
1. Revolucija arobnjaka 2. Samovanost 3. Put Ratnika 4. Svesnost
Smrti 5. Energetsko Iscrpljivanje 6. Rekapitulacija 7. Prag
Tiine
DRUGI DEO: RATNIKI RAZGOVORI
1. Prezasienost pojmovima2. Minimalna ansa3. Biljke Moi4. Uenje
Umetnosti Prikradanja5. Opaajno Usklaivanje6. Opstanak Skupne
Take7. Vidovnjaci Drevnog Meksika8. Verifikacija Naguala9 .Novo
Razdoblje Znanja
10. Kraj Loze TREI DEO: PRAVILO TROZUBOG NAGUALA ETVRTI DEO:
SVET STARIH AROBNJAKA DANAS
-
- 3 -
Predgovor Prvi put sam upoznao Armanda Toresa kada smo se
sluajno sreli na jednom mestu moi u planinama centralnog Meksika.
Osetili smo trenutno i spontano meusobno prijateljstvo, a tema
razgovora koji je usledio me je nadahnula da mu kaem kako imam
privilegiju da poznajem Karlosa Kastanedu. Armando mi je rekao da
ga je on takoe upoznao i da pie knjigu o njegovim uenjima. Postao
sam veoma radoznao i zamolio ga da mi kae neto vie o tome. On je
izgledao nezainteresovano, govorei kako sada nije pravi trenutak za
to. Nisam navaljivao jer smo se tek upoznali. Za vreme naeg
dugogodinjeg prijateljstva, spomenuo je tu temu nekoliko puta, ali
uvek u vezi sa nekim drugim stvarima o kojima smo raspravljali. ak
i kada sam stekao prijatelje meu onima koji etaju tamo, do sada
nisam imao pristup u njegov rad. Kada sam prvi put proitao rukopis,
postao sam duboko uzbuen, jer mi je to omoguilo da shvatim jednu od
najneshvatljivijih premisa u Karlosovom uenju ono to je on nazvao
deo pravila koje se odnosi na trozubog naguala, zadatak obnove
tradicionalnog znanja na globalnom nivou. Ubedio me je kako ga je
Karlos odredio da objavi ovu informaciju, i zamolio me je da ga
podrim u izvrenju tog zadatka. Meutim, poto je rukopis bio veoma
kratak (nekih tridesetak stranica), predloio sam mu da ga dopuni sa
opisima nekih od brojnih kastanedinih lekcija, i Armando je to
prihvatio. Slaui se sa mojim predlogom, napravio je izbor pouka
koje mu je Karlos predstavio, kako u javnim predavanjima tako i u
privatnim razgovorima. Kako bi ih uinio lakim za itanje, radije ih
je grupisao prema sadraju nego da ih prikae hronolokim redom. U
nekim sluajevima, morao je da rekonstruie razgovore. Karlos je imao
veoma energian nain govora i veinu informacja je prenosio kroz
gestove i izraze lica, i uivao je u meanju linih pria i razliitih
uglova posmatranja dok je sprovodio poduavanje. Kao neoekivani
poklon, Armando je na kraju knjige dodao kratak prikaz vlastitog
iskustva sa jednom drugom grupom praktiara arobnjatva. Zbog
jednostavnosti i iskrenosti njegovog pripovedanja, ova knjiga ima
mo koju nisam naao ni u jednom drugom radu koji se bavi ovom
tematikom. Iz tog razloga, veliko mi je zadovoljstvo to mogu da
pomognem Armandu u zadatku njenog objavljivanja. Siguran sam da e
to biti veoma cenjeno od svih onih koji vole rad Karlosa
Kastanede.
Huan Jolilictli
-
- 4 -
Uvod Moje ime je Armando Tores. Napisao sam ovu knjigu kako bih
dovrio zadatak koji mi je dodeljen mnogo godina ranije. Oktobra
1984, dok sam jo bio vrlo mlad, upoznao sam Karlosa Kastanedu,
kontroverznog antropologa i pisca o temi arobnjatva. U mojoj
potrazi za odgovorima, ispitivao sam razliita duhovna uenja i eleo
sam da pronaem uitelja. Ali, od samog poetka, Kastaneda je bio vrlo
jasan: Ne obeavam nita, rekao je. Ja nisam guru. Sloboda je lini
izbor, i svako od nas mora da preuzme odgovornost povodom borbe za
nju. U jednom od prvih govora koje sam sluao, estoko je kritikovao
tu vrstu ljudske idolatrije koja nas navodi da sledimo druge, i
isekujemo gotove odgovore od njih. Rekao je da je ta sklonost
zaostatak naeg mentaliteta opora. Onome ko iskreno eli da ue u
znanje arobnjaka nije potrebno vostvo. Dovoljno je imati stvarno
interesovanje i stomak od elika. On je, kako kae, naao sve to mu je
potrebno pomou nepokolebljive namere. To je sve to se tie pravila
na kojima je na odnos bio zasnovan. Prema tome, morao sam da se
zadovoljim iskljuivo sa time da ja nisam karlosov uenik, u bilo kom
formalnom smislu te rei. Sve to sam inio je da sam razgovarao s
njim s vremena na vreme. I pored toga, to je bilo dovoljno da me
ubedi kako se istinski put zasniva na naoj odluci da budemo
besprekorni. Glavni razlog za objavljivanje nekih iskustava koje mi
je pruio je zahvalnost. Karlos je bio velianstven za svakoga ko je
imao sreu da ga poznaje, jer je priroda naguala da daruje poklone
moi. Biti pored njega je znailo primati izobilje inspiracije i
bogatstvo pripovesti, savete i poduavanje svake vrste. Bilo bi
sebino od nekoga ko je primio tolike poklone da ih uva sakrivene
kada je i sam Karlos, kao istinski ratnik totalne slobode, delio
apsolutno sve sa onima koji su ga okruivali. Jednom mi je rekao
kako sedi svake noi piui fragmente onoga to je nauio od naguala
Huana Matusa, starog vraa iz plemena Jaki u severnom Meksiku, i od
svog dobroinitelja don Henara Floresa, monog Mazatek indijanca koji
je bio lan grupe ljudi od znanja voene od don Huana. Dodao je da je
pisanje vaan aspekt njegove rekapitulacije i da bi i ja trebalo da
uinim isto sa svime to ujem tokom njegovih govora. A ta ako
zaboravim? U tom sluaju, znanje nije za tebe. Koncentrii se na ono
ega se sea. Objasnio je kako svrha ovog saveta nije samo da mi
pomogne u povraaju informacija koje bi mogle biti korisne u
budunosti. Vana stvar je da dostignem poetni nivo discipline kako
bih kasnije mogao preduzeti istinske arobnjake akcije.
-
- 5 -
Opisao je cilj arobnjaka kao vrhunski podvig : Izvesti ljudsko
bie izvan njegovih opaajnih ogranienja kako bi povratilo kontrolu
nad svojom sveu, i omoguiti mu da stupi na put uvanja energije.
Karlos je tvrdio da sve to ratnik ini treba biti proeto praktinim
oseanjem hitnosti. Izraeno drugim reima, on treba da poseduje
nepokolebljivu usredsreenost na stvarnu svrhu ljudskih bia:
slobodu. Ratnik nema vremena za gubljenje jer je izazov svesnosti
totalan i zahteva maksimalnu panju dvadeset etiri sata dnevno.
Kontaktirajui sa njim i sa drugim ljudima od znanja, osvedoio sam
se u deavanja koja se sa racionalne take gledita mogu nazvati
jedino - natprirodnim. Meutim, za arobnjake su stvari kao to je
vienje na daljinu, znanje dogaaja pre nego to se dogode ili
putovanje u paralelne svetove, sasvim normalna iskustva koja se
javljaju dok izvravaju svoje zadatke. Dokle god smo neposobni da ih
lino potvrdimo, mi ih neizbeno svrstavamo u fantazije, ili, u
najboljem sluaju u metafore. Takva je priroda arobnjakog znanja;
uzmite ili ostavite. Ne moete ga shvatiti razumom; nije ga mogue
dokazati intelektualno. Jedina stvar koju moemo uiniti je da se
bacimo u praksu, istraujui izvanredne mogunosti koje postoje unutar
naeg bia.
Armando Tores
PRVI DEO: ROMANSA SA ZNANJEM 1. Revolucija arobnjaka Sakupili
smo se na drugom spratu kako bi smo sasluali slavnog predavaa. Bili
smo grupa od dvanaest ljudi. Nisam nikoga poznavao izuzev
prijatelja koji me je pozvao. Dok smo ekali, neobavezno smo askali
meu sobom. Na licima ljudi su poeli da se primeuju znaci dosade.
Prolo je skoro dva sata a na gost nije stigao. Neki su oajavali i
otili. U jednom trenutku, osetio sam poriv da se nagnem kroz
prozor. Video sam ga kako dolazi, i nai pogledi su se sreli.
Iznenada je jak vetar uao u sobu, inei da se papiri razlete na sve
strane. Kada je Karlos uao, neki ljudi su se jo uvek borili da
zatvore prozore. Nije izgledao onako kako sam oekivao. Bio je nizak
ali vrste grae, prosed i tamne koe koja je poela da se ispunjava
borama. Bio je neformalno obuen to je inilo da izgleda deset godina
mlai. Njegovo lice veselo i puno ivosti, zrailo je armom. Izgledao
je veoma srean to je sa nama, i bilo je pravo zadovoljstvo biti
pored njega.
-
- 6 -
Pozdravio je svakog od nas rukovanjem i rekao da moramo dobro da
iskoristimo nae vreme zato to ga oekuju negde drugde kasnije te
veeri. Onda se zavalio u fotelju i upitao: O emu elite da
razgovarate? Ali, pre nego to smo stigli da mu odgovorimo, on je
preuzeo inicijativu i obasuo nas priama. Njegov govor je bio
direktan i veoma zanimljiv, zainjen alama koje je naglaavao
pokretima. Tokom izlaganja, govorio je o nagualizmu kao skupu
praksi i ideja, govorei o njegovom istorijskom razvoju i trvdio je
kako je savremenom oveku poklonjena neverovatna ansa preko otkria
arobnjaka. Kasnije je priao o sloenom manevru svesti kome se
posveuju vidovnjaci, o pomeranju skupne take. Ta tema je bila
sasvim nova za mene, tako da sam se ograniio na sluanje i hvatanje
beleki. Na sreu, Karlos je imao naviku da ponavlja glavne ideje i
to mi je olakalo da ga pratim. Na kraju se sloio da odgovori na
neka pitanja. Jedna od prisutnih osoba je elela da sazna kako
arobnjaci gledaju na pitanje rata. Izgledalo je kao da je Karlos u
neprilici. ta bi eleli da kaem? upitao je. Da su oni pacifisti? Pa,
nisu! Naa sudbina kao obinih ljudi ih uopte ne zanima! Trebalo bi
da to shvatitie jednom za svagda! Ratnik je stvoren za borbu. Kada
je u ratu on se osea ugodno. Sudei prema njegovoj reakciji,
izgledalo je da je to pitanje dodirnulo osetljivo mesto. Objasnio
je da za razliku od nitavnih ratova koje mi kao ljudska bia stalno
vodimo zbog socijalnih, religijskih ili ekonomskih razloga, rat
arobnjaka nije usmeren protiv drugih ljudi, ve protiv njihovih
sopstvenih slabosti. Prema tome, njihov mir nije mirenje sa
situacijom na ta je savremeni ovek ogranien; pre e biti da je on
neosporno stanje unutranje tiine i discipline. Pasivnost, ree, je
nasilje nad naom prirodom, zato to smo svi mi u svojoj sutini
strahoviti borci. Svako ljudsko bie je po uroenom pravu vojnik koji
ostvaruje svoje mesto na svetu kroz borbu ivota i smrti. Gledajte
to na ovaj nain: Bar jednom, kao spermatozoid, svako od nas je
vodio bitku za ivot - jedinstven okraj protiv miliona suparnika i
pobedili smo! A bitka se nastavlja i dalje dokle god smo uhvaeni
silama u svetu. Jedan deo nas se bori da se raspadne i umre, dok
drugi pokuava da sauva ivot i svesnost po svaku cenu. Ne postoji
mir! Ratnik to shvata i koristi kao svoju prednost. Njegov stalni
cilj je da dosegne ono to je nadahnulo iskru ivota koja ga je
stvorila: pristup u novi nivo svesnosti. Nastavio je govorei da
kada smo postali socijalizovani (kada je nastao drutveni poredak,
kultura, prim.prev), ljudska bia su ukroena, ba kao to su ivotinje
pripitomljene, pomou moi nagrade i kazne. Mi smo izdresirani da
ivimo i umremo ponizni, sledei neprirodna pravila ponaanja koja nas
omekavaju i ine da izgubimo taj pokretaki impuls, dok na duh ne
postane teko primetan. Mi smo roeni kao rezultat borbe. Poricanjem
naih osnovnih sklonosti, drutvo u kojem ivimo unitava borbeno
naslee koje nas pretvara u magina bia.
-
- 7 -
Dodao je kako je jedini dostupan nain za promenu ako prihvatimo
sebe ba onakve kakvi jesmo i da delujemo odatle. Ratnik zna da on
ivi u grabljivom univerzumu. On se nikada ne predaje. Gde god da
pogleda, on vidi neprekidnu borbu i zna da ona zasluuje njegovo
potovanje, zato to je to borba do smrti. Don Huan je uvek bio u
pokretu, dolazei ili odlazei, podravajui ovo ili odbacujui ono,
provocirajui napetosti ili oslobaajui ih u eksploziji, prizivajui
svoju nameru ili ostajui u tiini; inei neto. Bio je ivahan i njegov
ivot je odraavao kretanja i tokove univerzuma. Rekao mi je da od
trenutka kada se dogodila eksplozija koja nas je zaela pa do
trenutka smrti, mi ivimo unutar toka. Te dve epizode su jedinstvene
jer nas pripremaju za susret sa onim to se nalazi pred nama. A ta
nas usmerava unutar tog toka? Neprekidna borba, koju jedino ratnik
prihvata. Radi toga, on ivi u potpunoj harmoniji sa svime. Za
ratnika, biti u harmoniji znai biti fluidan a ne zaustaviti se
usred bujice i pokuavati da se naini mesto lanog i nemogueg mira.
On zna da moe samo da daje sve najbolje od sebe pod uslovima najvee
napregnutosti.Iz tog razloga, on nastoji da porazi neprijatelja na
nain kako to ine borbeni petlovi sa strau, sa radou, znajui da je
sledei korak odluujui. Njegov protivnik nije drugi ovek, ve njegove
sopstvene vezanosti i slabosti i najvei izazov za njega je da
sabije slojeve vlastite energije tako da se ne razlete kada se
njegov ivot zavri, tako da njegova svesnost ne umre. Postavite sebi
ova pitanja: ta ja inim sa svojim ivotom? Da li on ima svrhu? Da li
je dovoljno ispunjen? Ratnik prihvata svoju sudbinu, kakva god da
je. Meutim, on se bori da promeni stvari i ini neto izvanredno na
svom zemaljskom putovanju. On ojaava svoju volju na takav nain da
nita ne moe da ga odvrati od njegovog cilja. Jedan od prisutnih je
podigao ruku i upitao kako arobnjaci uspevaju da usklade principe
ratnikog puta sa svojim obavezama prema drutvu. On je odgovorio:
arobnjaci su slobodni, oni ne prihvataju drutvene dogovore.
Odgovornost je na pojedincu, ne na drugima. Da li znate zato vam je
data mo opaanja? Da li ste otkrili kojoj svrsi slui va ivot? Da li
e te ponititi vau ivotinjsku sudbinu? To su arobnjaka pitanja,
jedina koja mogu bilo ta zaista promeniti. Ako vas interesuju druga
pitanja, onda odgovorite prvo na ova! Ratnik zna da je ono to daje
smisao njegovom ivotu izazov smrti, a smrt je lina stvar. To je
izazov za svakog od nas i za onog ko zaista iskreno prihvata nain
ratnika. Gledano iz tog ugla, brige obinih ljudi su samo izraz
njihove egomanije. Karlos je tvrdio da ne moemo da poreknemo
injenicu da je ratnikova obaveza ono to on zove isto razumevanje
stanje bia koje izranja iz unutranje tiine a ne prolazne
privrenosti po obiajima vremena u kome sluajno ivi. Ustanovio je da
su nae socijalne brige opisi koji su usaeni u nas. Oni nisu nastali
iz prirodnog razvoja nae svesti. Pre e biti da je to proizvod
kolektivnog uma, emocionalnog haosa, oseanja straha i krivice, elje
da se vode drugi ili da se bude voen.
-
- 8 -
Savremeni ovek ne vodi svoje sopstvene bitke. Umesto toga, on je
uvuen u tue ratove koji nemaju nikakve veze sa duhom. Naravno,
arobnjake ne pokreu takve stvari! Moj uitelj je imao obiaj da kae
kako ne potuje dogovore sainjene u njegovoj odsutnosti: Nisam bio
prisutan kada su odluili da treba da budem imbecil! On je bio roen
u delimino tekim okolnostima, ali je imao hrabrosti da postigne
neto vie nego to je to samo ljudska reakcija na te okolnosti. On je
tvrdio da je opta ljudska situacija stravina i da je stavljanje
naglaska na bilo koju posebnu grupu samo maska za rasizam. Stalno
je ponavljao da u ovom svetu postoje samo dve vrste ljudi: oni koji
imaju energiju i oni koji je nemaju. On je iveo u stalnoj borbi
protiv slepoe svojih blinjih, sve dok nije postao besprekoran; vie
se nije meao ni sa kim. Kada sam pokuao da mu objasnim moju
zabrinutost za ljude, pokazao je na moj dvostruki podvaljak i rekao
mi: Ne obmanjuj samog sebe, Karlitos! Da te stanje oveanstva
ozbiljno zanima ti se ne bi odnosio prema samom sebi kao svinja.
Nauio me je da je oseati brigu za druge neprikladno za ratnike,
zato to briga za druge uvek proizilazi iz brige za samog sebe. Imao
je obiaj da me pita, ciljajui na ljude koje sreemo na naem putu:
Moda vie veruje sebi nego njima? Pomogao mi je da razumem kako
solidarnost arobnjaka prema ljudima koji ih okruuju dolazi od
uzviene zapovesti a ne od ljudske sentimentalnosti. Nemilosrdno
vrebajui moje emocionalne reakcije, vodio me je do izvora mojih
preokupacija i bio sam sposoban da shvatim kako je moja zabrinutost
za ljude obmana. Pokuavao sam da pobegnem od sebe tako to sam
prenosio svoje probleme na druge. Pokazao mi je da je saaljenje, na
nain kako mi razumemo tu re, mentalna bolest psihoza koja nas samo
ini sve vie i snanije zarobljenim u naem egu. Bilo je oigledno da
je seanje na don Huana podstaklo Karlosa. Mogao sam da vidim kako
ga preplavljuje talas uzbuenja. Jedan od prisutnih je podigao ruku
i prokomentarisao da je, nasuprot onome to je Karlos rekao,
saaljenje prema blinjima sutinska ideja svih religija. Napravio je
pokret kao da tera muvu. Zaboravite sve to! Predstave zasnovane na
saaljenju su prevara! Pomou moi ponavljanja iste ideje ponovo i
ponovo, mi smo zamenili izvorni interes ljudskog duha sa jeftinom
sentimentalnou. Postali smo profesionalci u saaljenju. I ta onda?
Da li je to neto promenilo? Kada osetite da kolektivni um vri
pritisak na vas, pokuavajui da vas ubedi da se koncentriete na
svetske pojave, ponavljajte sebi ovu razornu istinu: ja u umreti,
ja nisam vaan; niko nije vaan! Znanje o tome je jedina stvar koja
vredi. Kao primer besmislenog truda, opisao je situaciju magarca
koji se zaglavio u movari. to se vie pomera, situacija postaje sve
tea. Jedini nain da se izvue je da ostane hladnokrvan, pokua da se
oslobodi od tereta na svojim leima i skoncentrie na okolnosti svog
problema.
-
- 9 -
Dogaa nam se ista stvar. Mi smo bia koja su na putu da umru. Mi
smo programirani da ivimo kao stoka nosei terete maski i tuih
verovanja dok ne skonamo; ali mi moemo sve to da promenimo! Sloboda
koju nam nudi ratniki nain vam je na dohvat ruke; iskoristite to!
Rekao nam je da je, dok je bio uenik, imao problem: bio je naviknut
na cigarete. Pokuao je da prestane nekoliko puta, ali bez uspeha.
Jednog dana, don Huan mi je rekao da emo ii da sakupljamo biljke u
pustinjskoj oblasti i da e put trajati nekoliko dana. Rekao mi je:
Najbolje je da ponese ceo paket cigareta! Ali budi siguran da si ih
umotao veoma dobro jer je pustinja puna ivotinja koje mogu da ih
ukradu. Zahvalio sam mu na obzirnosti i paljivo uinio onako kako mi
je predloio. Ali sledeeg dana, kada sam se probudio u sred estara,
otkrio sam da je paket nestao. Oajavao sam; znao sam da u bez
cigareta uskoro poeti da se oseam loe. Don Huan je okrivio kojota
za tetu i pomogao mi da ga potraimo. Nakon vieasovnog muenja,
konano je pronaao tragove ivotinje, koje smo pratili do kraja dana,
zalazei sve dalje i dalje u planine. Kada je pao mrak, priznao mi
je da smo se potpuno izgubili. Bez cigareta i bez znanja gde se
nalazim, oseao sam se oajno. Kako bi me uteio, uveravao me je da
mora postojati grad u blizini, samo treba da hodamo jo malo dalje i
stii emo do nekog naselja i biti bezbedni. Ali, celi sledei dan smo
proveli traei put na sve strane. Tako smo proveli skoro dve
nedelje. Doao je trenutak kada sam skoro mrtav od iscrpljenosti pao
na pesak i spremio se da umrem. Kada me je video u takvom stanju,
pokuao je da me podstakne i uini da nastavim, pitajui me: Zar nisi
vie zainteresovan za puenje? Gledao sam ga razjareno, grdei ga zbog
njegove neverovatne neodgovornosti i razdrao sam se da sve to elim
to je - da umrem. Vrlo dobro! odgovorio je ravnoduno, Onda moemo da
vratimo. Bili smo u blizini autoputa, svo vreme! Ova anegdota je
uinila da cela prostorija eksplodira od smeha. Kad smo se konano
smirili, Karlos je primetio: Tragedija dananjeg oveka nije u
njegovom socijalnom stanju, ve u nedostatku volje da se promeni.
Vrlo je lako napraviti kolektivne revolucije, ali sutinski se
promeniti, prekinuti sa samosaaljenjem, izbrisati ego, odbaciti nae
navike i udi... Ah, to je neto sasvim drugo! arobnjaci kau da je
prava pobuna i jedini izlaz za oveanstvo kao vrstu, ako podigne
revoluciju protiv svoje sopstvene gluposti. Kao to moete da
primetite, to je samostalan rad. Cilj arobnjaka je pobuna
arobnjaka: neogranieni razvoj svih opaajnih mogunosti. Nikad nisam
upoznao veeg revolucionara od mog uitelja. On nije samo predlagao
promenu tortilja za hleb; o ne, on je iao pravo u sr stvari. On je
predlagao smrtonosni preokret misli u nepoznato, oslobaanje od svih
vezanosti. I on je demonstrirao da je to mogue!
-
- 10 -
On je preporuio da svoj ivot ispunim monim odlukama i
strategijama koje e me dovesti do svesnosti. Nauio me je da ureenje
sveta ne mora biti onakvo kako nam je reeno; to je neto to mogu
uvek odbaciti na stranu. Nisam obavezan da odravam sliku pred
drugima ili da ivim kao deo poretka koji mi ne odgovara. Moje
borbeno polje je put ratnika! Kada se susret zavrio, svi sluaoci su
se okupili oko njega da se pozdrave i razmene par rei. Kada sam
doao na red, Karlos me je odmerio od glave do pete. Onda me je
zamolio da mu kaem svoje ime i zato sam tu doao. Rekao sam mu ime i
objasnio da mi je jedan prijatelj rekao o ovoj povoljnoj prilici,
znajui da sam zainteresovan za temu. Jedino to je rekao bilo je:
elim da s vama privatno razgovaram. Bio sam pomalo zbunjen njegovim
reima, ali sam saekao da zavri sa pozdravljanjem pa sam ga onda
sledio do ugla prostorije. Tamo me je pozvao da sutradan doem na
doruak u njegov hotel. Obeao sam mu da e mi to biti zadovoljstvo.
Dao mi je adresu i rekao: Vidimo se sutra u devet sati. Dodao je da
nikome ne govorim o naem sastanku. 2. Samovanost Stigao samu
hotelsko predvorje u dogovoreno vreme i ekao sam jedva minut kada
sam ga ugledao kako silazi niz stepenice koje vode ka sobama.
Pozdravili smo se i otili u restoran gde je bio serviran ukusan
doruak.U jednom trenutku sam hteo da ga neto upitam, ali on je
napravio pokret kojim mi je dao do znanja da treba da zatvorim
usta. Jeli smo u tiini. Kada smo zavrili, proetali smo ulicom
Donsesles prema Zokalu. Dok smo obilazili prodavnice polovnih
knjiga, rekao mi je da u principu ne vodi privatne razgovore sa
ljudima, ali da u mom sluaju postoji interesovanje zato to je
primio nagovetaj u vezi toga. Nisam razumeo o emu on to pria i
odluio sam da i dalje utim jer je bi svaki komentar jedino pokazao
moje neznanje. Dodao je kako ne trebam da poremetitm njegovu
naklonost sa linim brigama. Rekao sam mnogo puta da me moje
energetsko stanje spreava da imam uenike. Ljudi su razoarani u mene
zbog toga, ali nema naina! Priali smo o raznim stvarima. Postavljao
je mnoga pitanja o mom linom ivotu, traio moj telefonski broj, i
rekao mi kako te veeri treba da odri govor u kui prijatelja. Pozvan
sam da uestvujem ali da na odnos ostane tajna. Odgovorio sam kako
bih voleo da budem tamo i on mi je dao adresu i raspored. U jednoj
od knjiara koje smo posetili, naili smo na primerak jedne od
njegovih knjiga po imenu Odvojena Stvarnost. Bila je na
odeljenju
-
- 11 -
fantastike to ga je veoma uznemirilo. Rekao je da su ljudi
toliko okupirani svojim svakodnevnim ivotom pa ne mogu ak ni da
zamisle tajnu koja nas okruuje. Kada otkrijemo neto nepoznato mi to
automatski razvrstamo u pogodnu kategoriju a onda zaboravimo na to.
Primetio sam da pretura po knjigama sa velikim interesovanjem a
povremeno bi neke knjige sa potovanjem obrisao svojom rukom. Rekao
je da tamo postoji neto vie nego samo knjige, tamo je skladite
znanja i svi smo mi okrueni znanjem, bez obzira u kom obliku je
predstavljeno. Dodao je da su informacije koje su nam potrebne kako
bi smo poveali svesnost skrivene na mestu o kome retko razmiljamo i
ako nismo previe kruti, sve to nas okruuje e nam rei neverovatne
tajne. Sve to je potrebno da uradimo je da se otvorimo ka znanju i
ono e doi obruavajui se na nas poput lavine. Dok je prouavao policu
sa knjigama koje su bile toliko jeftine da su bile skoro besplatne,
naglasio je koliko su te knjige jeftine u poreenju sa onim novima.
Po njegovom miljenju, to pokazuje da ljudi u stvari ne trae
informacije.Ono to oni trae je dostizanje statusa kupca. Upitao sam
ga ta najvie voli da ita i on je rekao kako je zanteresovan da
sazna sve. Meutim, u tom trenutku je traio izvesnu knjigu poezije,
retko i staro izdanje koje nikada nije ponovo tampano. Zamolio me
je da mu pomognem u potrazi. Dugo vremena smo listali gomile
knjiga. Na kraju, zaputio se ka izlazu nosei pakovanje knjiga, ali
bez one koju je traio. Sa osmehom krivca, prihvatio je: To mi se
stalno deava! Oko podneva, seli smo da se odmorimo na klupi na
jednoj raskrsnici. Iskoristio sam priliku da priznam kako su me
njegove izjave prethodne veeri zbunile i zamolio sam ga da objasni
detaljnije ta rat arobnjaka u stvari znai. On mi je veoma ljubazno
objasnio kako je prirodno to me ova tema pogaa, kao i sva ljudska
bia koja su me od roenja poduavala da opaam svet na isti nain kako
to ini stado ovaca. Ispriao mi je prie o svojoj druini, kako su
posle mnogo godina estoke borbre za svesnost konano savladali tu
kolektivnu prinudu. Savetovao mi je da budem strpljiv i da e mi
stvari kasnije postati jasnije. Posle kraeg oputenog razgovora,
stisnuo mi je ruku kao jasan znak rastanka. Nisam mogao da zadrim
radoznalost i upitao sam ga ta je mislio kada je rekao da je primio
nagovetaj o mojoj linosti. Umesto odgovora, paljivo se zagledao u
taku iznad mog levog ramena. Moje uvo je trenutno postalo vrue i
poelo da zuji. Sledeeg trenutka mi je rekao da on lino ne zna
odgovor zato to nije sposoban da shvati prirodu tog znaka. Ali, tu
je bilo neega toliko jasnog, da je on bio u obavezi da obrati
panju. Dodao je: Ne mogu da te vodim, ali mogu da te suoim sa
ambisom koji e testirati sve tvoje sposobnosti. Zavisi od tebe da
li e odbaciti sebe i poleteti ili e pobei da se sakrije u sigurnost
svojih rutina.
-
- 12 -
Njegove rei su me uinile jo radoznalijim. Upitao sam ga o kakvom
to ambisu govori. Rekao je da je to moj vlastiti san. Odgovor me je
okirao. Karlos je nekako primetio moju unutranju nedoumicu. Bilo je
petnaest do sedam kada sam stigao u lepu kuu pored Kojoakana
(Coyoacan). Doekala me je ljubazna devojka koja je, izgleda, bila
vlasnik kue. Objasnio sam kako sam pozvan da sluam govor koji e
Karlos odrati i ona me je pustila da uem. Predstavili smo se jedno
drugome; rekla mi je da se zove Marta. Bilo je osam osoba u
prostoriji. Onda su stigla jo dva gosta a za njima je uao Karlos.
Kao i obino, srdano nas je pozdravio. Ovoga puta je bio obuen veoma
formalno, sa kravatom i sakoom i nosio je aktn-tanu koja mu je
davala izgled intelektualca. Poeo je da pria o mnogim temama i
skoro neprimetno nas je uveo u glavni predmet njegovog govora: kako
ukloniti samovanost. Kao uvod, rekao je da vana uloga koju dajemo
sebi u svemu to inimo, govorimo ili razmiljamo poiva na nekoj vrsti
kognitivne disonance koja zamagljuje naa ula i spreava nas da
stvari sagledamo jasno i objektivno. Mi smo kao zakrljale ptice.
Roeni smo sa svime to nam je potrebno za let; meutim, mi smo stalno
prisiljeni da letimo u tesnim krugovima oko naeg vlastitog ja.
Lanac koji nas sputava je samovanost. Put koji menja obino ljudsko
bie u ratnika je vrlo teak. Na oseaj kao bia koje je u centru svega
i mora uvek da ima poslednju re, zauvek nestaje. Mi se oseamo vani.
A kada je neko vaan, svaki pokuaj promene je spor, komplikovan i
bolan proces. To oseanje nas izoluje. Kada ne bi bilo tog oseanja,
svi bi smo plovili po moru svesnosti i znali bi smo da ja ne
postoji samo za sebe, njegova sudbina je da hrani Orla. Oseaj
vanosti raste u detetu dok usavrava svoje socijalne vetine. Mi smo
istrenirani da sastavimo svet saglasnosti prema kojima moemo da se
usklaujemo, kako bi smo mogli da se meusobno sporazumevamo. Ali
ovaj dar ukljuuje grozan dodatak: nau ideju o ja. Ego je mentalna
konstrukcija, on nam dolazi spolja i vreme je da ga se otarasimo.
Karlos je rekao da su sve greke koje se deavaju kada se
sporazumevamo, ivi dokazi da je saglasnost koju smo prihvatili
potpuno neprirodna. Posle hiljadugodinjih eksperimenata sa
okolnostima koje menjaju na nain opaanja sveta, arobnjaci drevnog
Meksika su otkrili neobinu injenicu: Mi ne moramo da ivimo u jednoj
stvarnosti, zato to je univerzum sainjen prema vrlo fluidnim
principima koji mogu da uzmu skoro beskonaan broj oblika,
proizvodei neizbrojive nivoe percepcije.
-
- 13 -
Krenuvi od ove injenice, zakljuili su da je ono to ljudska bia
primaju spolja, u stvari mogunost da uvrstimo nau panju u jednom od
tih nivoa kako bi smo ga istraili i upoznali. Oblikujemo sebe prema
njemu i uimo kako da ga opaamo kao neto jedinstveno. Tako nastaje
ideja da ivimo u jedinom svetu, to kao posledicu stvara oseaj bia i
individualnog ja. Nema sumnje da je opis koji smo primili dragocen
posed, slian vrstom kolcu koji je privezan uz neno i mlado stablo
da bi ga ojaao i podupro. On nam omoguava da odrastemo kao normalni
ljudi, unutar drutva koje je oblikovano prema vrstim pravilima. Da
bi smo taj opis savladali, moramo nauiti kako da skinemo kajmak tj.
kako da napravimo selekciju meu ogromnom koliinom podataka koji
stiu do naih ula. Kad su jednom ti odabrani podaci pretvoreni u
stvarnost, vrstina nae panje slui kao sidro i spreava nas da
postanemo svesni svojih neverovatnih mogunosti. Don Huan je
prigovorio kako je plaljivost ono to ograniava ljudsku percepciju.
Kako bi smo bili sposobni da rukujemo svetom koji nas okruuje, mi
moramo da probudimo na dar opaanja a to je sposobnost da se
osvedoimo u bilo ta. Mi odbacujemo let svesnosti u zamenu za
sigurnost poznatog. Mi moemo da ivimo jakim, hrabrim, zdravim
ivotima; mi moemo biti besprekorni ratnici, ali se ne usuujemo! To
nae naslee je poput stabilne kue u kojoj moemo iveti, i moemo da je
pretvorimo u tvravu za odbranu od ega, ili ee, u zatvor u kome smo
nau energiju osudili na propadanje u doivotnom zarobljenitvu. Nae
najbolje godine, oseanja i snaga su protraene u beskrajnom
obnavljanju i podupiranju te kue, zato to smo ozleeni
poistoveivanjem samih sebe sa njom. U procesu nastajanja socijalnog
bia, dete koje raste stie lanu predstavu o svojoj vanosti, i ono to
je u poetku zdravo oseanje samoodranja zavrava pretvoreno u sebini
vapaj za panjom. Od svih darova koje smo primili, samovanost je
najokrutnija. Ona pretvara arobno, snano stvorenje u jadnog,
arogantnog, opakog avola. Pokazujui na svoja stopala, rekao je da
nas oseanje vanosti prisiljava da inimo besmislene stvari.
Pogledajte me! Jednom sam kupio par vrlo finih cipela od kojih je
svaka bila teka skoro kilogram. Straio sam pet stotina dolara na
privilegiju da vuem unaokolo te velike cipele! Zbog nae
samovanosti, postali smo ispunjeni gorinom, zaviu i
nezadovoljstvom. Mi doputamo sebi da budemo voeni oseanjima
ugodnosti i beimo od zadatka upoznavanja samih sebe sa izgovorima
kao to su ne mogu da se uznemiravam ili kakva dosada! Iza svega
toga, krije se zabrinutost koju pokuavamo da uutkamo pomou
unutranjeg dijaloga koji je vie usiljen nego to je prirodan. U tom
trenutku svog govora, Karlos je napravio pauzu kako bi odgovorio na
neka pitanja. Iskoristio je priliku da nam kae nekoliko pria
pokazujui nam kako samovanost unakazuje ljudska bia, pretvarajui ih
u krute aure. Suoen sa njima, ratnik ne zna da li da se smeje ili
da plae.
-
- 14 -
Posle mnogo godina uenja kod don Huana, postao sam toliko uplaen
od njegovih postupaka da sam pobegao na neko vreme. Nisam mogao da
prihvatim ono to mi rade on i moj dobroinitelj. Sve to mi je
izgledalo neljudski, nepotrebno. udeo sam za blaim tretmanom!
Iskoristio sam priliku da posetim razne duhovne uitelje iz celog
sveta, nadajui se da u nai neko znanje u njihovim uenjima koje e
opravdati moje odustajanje. Jednom sam sreo kalifornijskog gurua
koji je nazvao sebe stvarni Mek Koj (real McCoy). Prihvatio me je
kao uenika i za poetak mi je dao zadatak da sakupljam milostinju na
trgovima. Razmiljajui kako je to za mene novo iskustvo koje e me
verovatno nauiti vanoj lekciji, skupio sam hrabrost i uinio ono to
je traio. Kada sam se vratio kod njega, rekao sam: sada ti to
uradi! Naljutio se na mene i izbacio me iz grupe uenika. Na drugom
putovanju, otiao sam da vidim vrlo poznatog Hindu uitelja. Stigao
sam u njegovu kuu rano izjutra i stao sa ostalima. Meutim, taj
gospodin nas je drao tu da ekamo satima. Kada se pojavio na vrhu
stepenita, imao je velikoduan izraz lica, kao da nam poklanja
veliku milost to nas je primio. Poeo je da silazi na veoma uzvien
nain, ali njegova stopala su se uplela u njegovu iroku tuniku i on
je pao na pod i slomio glavu. Umro je tamo, tano ispred nas. Drugom
prilikom, Kastaneda nam je rekao da demon samovanosti ne napada
samo one koji veruju da su gospodari. To je opti problem. Jedan od
najjaih bedema samovanosti je kad se neko brine o svom linom
izgledu. To je oduvek bila moja bolna taka. Don Huan je imao obiaj
da raspali moj bes zabavljajui se na raun moje visine. Obino bi mi
rekao: to si nii, sve si vei egomanijak! Ti si mali i ruan kao
stenica; jedino reenje je da postane slavan, u suprotnom ne
postoji! Prigovorio je da ga ba takav moj izgled tera na povraanje
i zbog toga mi je bio beskrajno zahvalan. Bio sam uvreen njegovim
primedbama jer sam smatrao da preuveliava moje nedostatke. Ali,
jednog dana sam uao u prodavnicu u Los Anelesu i shvatio da je on
bio u pravu. uo sam nekoga iza sebe kako kae: Kratak ! i osetio sam
se toliko besnim da sam se bez premiljanja okrenuo prema njemu i
ljutito ga udario po licu. Posle sam shvatio da ovek uopte nije
napravio komentar u vezi mene. On je samo bio kratak sa novcem.
Jedan od saveta koje nam je don Huan davao tokom naeg uvebavanja za
ratnike, bio je da se trebamo uzdravati od korienja onoga to je on
zvao alatke za ovekoveivanje ega. Ova kategorija obuhvata stvari
kao to su ogledala, isticanje akademskih titula i albuma sa slikama
koje prikazuju nau linu istoriju. arobnjaci njegove grupe su
prihvatili taj savet doslovce ali mi, uenici, nismo marili. Meutim,
iz nekog razloga, protumaio sam njegovu naredbu na ekstreman nain i
od tada nisam doputao nikome ak ni da me fotografie. Jednom, za
vreme predavanja, objasnio sam kako su slike ovekoveenje
samozabrinutosti i da se u pozadini mog ustezanja krije namera da
sauvam izvesnu brigu u vezi svoje linosti. Kasnije sam otkrio da je
izvesna gospoa iz publike koja je verovala da je duhovni voa,
prokomentarisala da kada bi ona imala lice meksikog konobara, ona u
svakom sluaju ne bi dozvolila sebi da bude fotografisana.
-
- 15 -
Dok su posmatrali smisalice samovanosti i istovrsni nain na koji
inficira apsolutno svakoga, vidovnjaci su podelili ljudska bia na
tri kategorije kojima je don Huan dao najotkaenija imena koja je
mogao da smisli: popianci, prdei i bljuvotine. Svi spadamo u jednu
od njih. Popianci se prepoznaju po svojoj uslunosti; oni su
ulizice, lepljivi i prezasieni. Oni su osobe koje uvek ele da vam
uine uslugu, oni se brinu o vama, oni vas podravaju, oni vam
ugaaju; oni imaju toliko mnogo saaljenja! Na taj nain prikrivaju
oajnu istinu: oni su nesposobni da preuzmu inicijativu i nikada ne
mogu nita da urade samostalno. Njima je potrebna naredba druge
osobe kao bi osetili da neto rade. Na njihovu nesreu, oni smatraju
da su drugi ljudi isti kao i oni; radi toga su stalno uvreeni,
razoarani i plaljivi. Sa druge strane, prdei su suprotnost.
Razdraeni, podmukli i puni sebe, oni stalno nameu sebe i u sve se
meaju. Kada se jednom uhvate za vas, nee vas ostaviti na miru. To
su najneprijatnije osobe koje ste ikad sreli. Ako ste pasivni, prde
e nastupiti, pokrenuti vas i uvui u svoje igre i iskoristiti vas to
je vie mogue. Oni su prirodno nadareni da budu uitelji i voe
oveanstva. Oni su vrsta koja ubija da bi ostala na vlasti.
Bljuvotine se nalaze izmeu ove dve kategorije. Kao neutralni, oni
su vie upadljivi nego to su lideri. Oni su samoreklameri,
hvalisavci i egzibicionisti. Oni nam ostavljaju utisak da su neto
velianstveno ali prema aktuelnim injenicama, oni su nita. Sve je to
samo razmetljivost. Oni su karikature ljudi koji veoma veruju u
sebe, ali ako ne obraate nikakvu panju na njih, oni su izgubljeni u
svojoj beznaajnosti. Neko iz publike ga je upitao da li je
pripadnost jednoj od ovih kategorija obavezna osobina, moglo bi se
rei, uroeno stanje naeg sjaja.(Sjaja svesti, prim.prev.) Odgovorio
je: Niko se ne raa kao takav, mi sami sebe inimo takvim! Mi se
svrstavamo u jednu od tih kategorija zbog nekog sitnog incidenta
koji nam se dogodio u detinjstvu, bilo da je to pritisak naih
roditelja ili drugih manje vanih faktora. To tada zapoinje, i kako
rastemo, postajemo toliko uvueni u odbranu sebe da u jednom
trenutku vie ne moemo da se setimo dana kada smo prestali da budemo
originalni i umesto toga postali glumci. Kada uenik ue u svet
arobnjaka, njegova osnova linosti je ve formirana i nita ne moe da
je izbrie. Jedina mogunost koja mu preostaje je da se svemu tome
nasmeje. Ali, iako to nije naa uroena osobina, arobnjaci mogu da
primete, pomou svog vienja, kakvu vrstu vanosti dajemo sebi, zato
to preoblikovanje nae prirode tokom godina proizvodi trajne
deformacije u energetskom polju koje nas okruuje. Karlos je poeo da
objanjava kako se samovanost hrani istom vrstom energije koja nam
omoguava da sanjamo. Prema tome, njeno uklanjanje je osnovni uslov
nagualizma, zato to se tada oslobaa viak energije koji moemo
koristiti; takoe i zato to bez te predostronosti put ratnika moe da
nas odvede u zastranjivanje. To je ono to se deava mnogim uenicima.
Dobro zaponu, uvajui energiju i razvijajui svoj potencijal. Ali ne
shvataju da kako poveavaju mo,
-
- 16 -
oni takoe hrane i parazita koji se nalazi unutar njih. Ako smo
krenuli da se preputamo pritiscima ega, preporuljivo je da to inimo
kao obini ljudi, zato to je arobnjak koji sebe smatra vanim
najbednija stvar koja postoji. Imajte na umu da je samovanost
podmukla; ona moe biti prikrivena iza fasade skoro savrene
poniznosti zato to se njoj ne uri. Nakon celog ivota truda, njoj je
potrebna samo minimalna nepanja, sitna greka i, evo je opet, kao
virus koji je sazrevao u tiini, ili poput onih aba koje godinama
ekaju ispod pustinjskog peska i sa prvim kapima kie se bude iz
svoje uspavanosti i razmnoavaju se. Imajui u vidu njenu prirodu,
dunost dobroinitelja je da napada uenikovu samovanost dok ne
eksplodira. On ne moe da osea saaljenje. Ratnik mora nauiti da bude
posluan dok se sprema za teak put koji je pred njim inae nee imati
ni najmanje anse kada se suoi sa udarima nepoznatog. Don Huan je do
okrutnosti ibao svoje uenike. Preporuio je dvadeset-etvoroasovnu
budnost kako bi kontrolisali udovite ega. Naravno, nismo obraali
panju na njega! Izuzev Elihija, najnaprednijeg od uenika, mi ostali
smo se na najsramotniji nain prepustili svojim sklonostima. U
sluaju La Gorde, to je bilo kobno. Ispriao nam je priu Mariji
Eleni, naprednoj uenici don Huana, koja je stekla veliku mo kao
ratnica ali nije znala kako da kontrolie svoje loe navike. Mislila
je da ih kontrolie, ali nije bilo tako. Vrlo sebina briga, lina
privrenost koja je preostala u njoj je da je oekivala poasti od
grupe ratnika i to ju je dokrajilo. La Gorda je bila ljuta na mene
zato to me je procenila kao nesposobnog da vodim uenike u slobodu i
nikada me nije prihvatila kao novog naguala. Kada je nestala snaga
don Huanovog vostva, ona je poela da mi prebacuje zbog moje
nepodobnosti, bolje reeno, moje energetske anomalije, gubei iz vida
da je to, takoe, komanda duha. Odmah posle toga, udruila se sa
Henarosima i Sestricama i poela da se ponaa kao voa drutva. Ali ono
to ju je najvie ljutilo, bio je uspeh mojih knjiga. Jednog dana, u
nastupu egomanije, okupila nas je sve zajedno, stala pred nas i
zaurlala: Gomila budala! Ja odlazim! Ona je znala praksu unutranjeg
ognja, to jest kako da pokrene skupnu taku u svet naguala i tamo se
sretne sa don Huanom i don Henarom. Ali, tog jutra je bila veoma
uzrujana. Neki od uenika su pokuali da je smire i to ju je
razbesnelo jo vie. Nisam mogao nita da uinim; situacija je
blokirala moju mo. Posle ovog brutalnog napora, koji je bio sve
samo ne besprekoran, dobila je napad i sruila se mrtva. Ono to ju
je ubilo bila je njena egomanija. Kao pouku ove udne prie, Karlos
je dodao da ratnik nikad sebi ne dozvoljava da dostigne tu taku
ludila, zato to je umreti od napada ega najgluplji nain da se umre.
Samovanost je smrtonosna, ona zaustavlja slobodan protok energije i
to je fatalno. Ona je odgovorna za na kraj kao pojedinaca, i jednog
dana e nas
-
- 17 -
dokrajiti i kao vrstu. Kada ratnik naui kako da je odgurne u
stranu, njegov duh se oduevljeno otvori, kao divlja ivotinja koja
je osloboena iz kaveza i putena na slobodu. Protiv samovanosti se
moemo boriti na razne naine, ali prvo je neophodno da shvatimo da
je tu. Ako imate manu i prepoznate je, ve ste obavili pola posla!
Dakle, pre svega, shvatite to. Uzmite tablu i napiite na njoj:
Samovanost ubija, i okaite je na najuoljivijem mestu u kui. itajte
tu frazu svakodnevno, pokuajte da je se setite dok radite,
meditirajte o njoj. Moda e doi trenutak u kome e njeno znaenje
prodreti u vau unutranjost i vi e te odluiti da preduzmete neto.
Samostalno doi do toga je velika pomo, zato to borba protiv ega
stvara svoj sopstveni podsticaj. Samovanost se obino hrani naim
oseanjima, kreui se od elje da budemo pored ljudi i da budemo
prihvaeni od njih, pa sve do nadmenosti i podsmevanja. Ali, njena
omiljena oblast delovanja je saaljenje prema samom sebi i prema
onima koji nas okruuju. Da bi smo se prikradali (tragali) tome, pre
svega moramo da ralanimo naa oseanja na manje delove i otkrijemo
izvore iz kojih se napajaju. Oseanja se retko ispoljavaju u istom
obliku. Ona se preruavaju. Kako bi smo ih ulovili kao zeeve, mi
moramo da postupamo veoma neno i taktiki zato to su ona brza i mi
ne moemo da ih prosuujemo. Zapoinjemo sa najoiglednijim stvarima
kao to su: Koliko ozbiljno doivljavam sebe? Koliko sam vezan? emu
posveujem svoje vreme? Ovo su stvari koje moemo zapoeti kako bi se
promenili, skupljajui dovoljno energije da oslobodimo mali deo
panje koja e nam omoguiti da uemo dublje u praksu. Na primer,
umesto to provodimo sate gledajui televiziju, odlazei u kupovinu
ili razgovarajui sa prijateljima o glupostima, mogli bi smo da
posvetimo mali deo vremena izvoenju fizikih vebi, rekapitulaciji
svoje prolosti, ili da odemo sami u park, izujemo cipele i hodamo
bosi po travi. Izgleda jednostavno, ali sa ovim postupcima na ulni
opseg e se promeniti. Povratiemo neto to je uvek bilo tu, to smo
odbacili. Poevi od tih malih promena, moi emo da ispitamo elemente
koji su mnogo tei za otkrivanje, gde se naa uobraenost otkriva kao
ludilo. Na primer, kakva su moja verovanja? Da li smatram sebe
besmrtnim? Da li sam ja poseban? Da li ja zasluujem panju? Ovakva
vrsta ispitivanja zalazi u polje verovanja samu sutinu naih oseanja
- tako da se njih treba poduhvatiti kroz unutranju tiinu a onda
uiniti vrlo vatreno delo iskrenosti. U suprotnom, um e povui na
svoju stranu i upotrebie sve vrste opravdanja. Karlos je dodao da
te vebe treba izvoditi sa oseajem uzbune, zato to se tu zaista radi
o preivljavanju monog napada. Shvatite da je samovanost neumoljivi
otrov. Mi nemamo vremena; hitnost je ono to nam treba. Sad ili
nikada!
-
- 18 -
Kada ste raslanili svoja oseanja, treba da nauite kako da
preusmerite svoje napore izvan ljudskih briga, na mesto bez
saaljenja. Za vidovnjake, to mesto se nalazi u oblasti nae
svetlosti, svaki deli je funkcionalan kao polje razboritosti. Mi
moemo da nauimo kako da procenimo svet sa izdvojene take gledita,
kao to smo, kada smo bili deca, nauili da ga prosuujemo sa take
gledita razuma. Jedina razlika je da je izdvojenost kao ina taka
mnogo blia temperamentu ratnika. Bez ove predostronosti,
emocionalno komeanje pobueno vebama prikradanja (traganja) naoj
samovanosti, moe biti tako bolno da nas moe odvesti u samoubistvo
ili ludilo. Dok uenik ui kako da posmatra svet sa pozicije gde nema
aljenja, opaajui da se iza svih situacija nalazi energetska veza
koja pokazuje kako postoji jedan bezlini univerzum, on prestaje da
bude samo nerazmrsivi vor oseanja i postaje fluidno bie. Problem sa
saaljenjem je da nas ono prisiljava da posmatramo svet kroz
samopoputanje. Ratnik bez saaljenja je osoba koja je postavila
svoju volju u sred ravnodunosti i ne daje sebi ozbiljnost govorei
jadan ja. On je individua koja ne osea nikakvo aljenje prema svojim
slabostima i koja je nauila da se smeje samoj sebi. Nain da
shvatimo samovanost je da je razumemo kao projekciju vlastitih
slabosti koje se izraavaju kroz odnose sa drugim ljudima. To je
nalik krikovima i postupcima u sluaju opasnosti kojima pribegavaju
neke male ivotinje kako bi sakrile injenicu da u stvari nemaju
nikakvu odbranu. Mi smo vani zato to smo uplaeni i to je vei strah
to je vei ego. Meutim, na sreu ratnika, samovanost poseduje slabu
taku: ona zavisi od prihvatanja koje je odrava. Ona je poput zmaja
kome je potrebno strujanje vazduha da bi se podigao i ostao visoko;
u suprotnom, on e pasti i slomiti se. Ako ne poklanjamo bilo kakvu
vanost vanosti, ona je gotova. Znajui ovo, uenik prepravlja svoje
odnose. On ui kako da izbegne one koji utvruju njegovu vanost a
trai one kojima nije stalo do bilo ega ljudskog. On trai kritike a
ne laskanja. inei ovo esto, on poinje novi ivot, brie svoju
prolost, menja svoje ime, istraujui nove linosti i ponitava gueu
istrajnost svog ega. On stavlja sebe u situacije u kojima je
njegovo istinsko ja prisiljeno da preuzme kontrolu. Moni lovac nema
samosaaljenja; on ne trai odobravanje u bilo ijim oima. Stanje bez
aljenja je iznenaujue. Pokuaji da se ono dosegne idu korak po
korak, kroz godine neprekidnog pritiska ali se ono desi iznenada,
nalik trenutnoj vibraciji koja lomi na oblik i omoguava nam da
pogledamo na svet sa spokojnim osmehom. Prvi put posle mnogo
godina, oseamo se slobodni od uasnog tereta samog sebe i vidimo
stvarnost koja nas okruuje. U tom trenutku, mi nismo sami. Oekuje
nas neverovatan podsticaj, pomo koja stie iz srca Orla a koji nas u
deliu sekunde prebacuje u univerzum trezvenosti i razumnosti. Kada
nemamo nikakvog saaljenja prema sebi, mi moemo da se elegantno
suoimo sa udarom nae vlastite smrti. Smrt je sila koja ratniku daje
trezvenost i umerenost. Samo gledajui kroz oi smrti mi moemo da
primetimo koliko smo nevani. Tada smrt postaje na prijatelj i
poinje da nam govori svoje tajne.
-
- 19 -
Dodir sa nepromenljivom prirodom smrti ostavlja neizbrisiv trag
na linost uenika. On shvata, jednom za uvek, da je celokupna
energija univerzuma povezana. Ne postoji svet objekata, povezanih
meusobno preko zakona fizike. Ono to postoji je predeo svetleih
zraenja nerazdvojivo svezanih zajedno, unutar kojih moemo da
pravimo tumaenja onoliko koliko nam snaga nae panje doputa. Sve nae
akcije su znaajne zato to izazivaju lavinu u beskonanosti. Zbog tog
razloga, niko nije vredniji od drugoga, niko nije vaniji od bilo
koga. To vienje unitava nau sklonost da budemo popustljivi prema
sebi. Poto se osvedoio u tu sveoptu povezanost, ratnik postaje rtva
suprostavljenih oseanja. Sa jedne strane, u vezi svega toga postoji
neopisiva radost i najvia i bezlina naklonost. Sa druge strane,
postoji oseaj neizbenosti i duboka tuga koja nema nikakve veze sa
samosaaljenjem; tuga koja dolazi iz srca beskraja, udar
usamljenosti koji ga vie nikad nee napustiti. To proiujue oseanje
daje ratniku umerenost, otroumnost i tiinu koja mu je potrebna kako
bi se usudio da stigne tamo gde svi ljudi smatraju da je nemogue
doi. Pod takvim okolnostima, samovanost ne moe da opravda samu
sebe. 3. Put Ratnika Jednog jutra, zazvonio je telefon i na moje
iznenaenje, bio je to Karlos. Rekao je da bi trebalo da stigne na
aerodrom Meksiko Sitija za etiri sata i zamolio me ako bih mogao
doem po njega. Rekao sam da e mi biti zadovoljstvo. Rekao mi je
broj leta i ja sam pretpostavio da zove sa aerodroma u Los Anelesu
jer se vreme za koje je naveo da stie uklapalo u to. Kada je
stigao, pratio sam ga dok je obavio neke poslove povezane sa
tampanjem njegove knjige. Posle toga, otili smo u kafi da
porazgovaramo. Pre nego to smo se oprostili, dogovorili smo se da
se naemo na mestu gde je te veeri trebalo da odri predavanje. Vreme
je bilo oajno; moda sam zato, kada sam stigao u kuu gde je susret
trebalo da se odri, otkrio da je dolo samo nekoliko ljudi. Prebacio
sam kaput mokar od kie preko naslona stolice smetajui se u ugao,
pored Karlosa. Sutina njegovih izlaganja te veeri bila je kako je
univerzum gledano u celini enski i da mu je priroda grabljiva pa se
tu vodi ilava borba za svesnost u kojoj jai gutaju slabije. Na
kosmikom nivou, snaga bia se ne meri prema njegovim fizikim
sposobnostima, ve prema njegovoj sposobnosti da rukuje sveu. Prema
tome, ako elimo da uinimo sledei korak evolucije, on mora biti
uinjen pomou discipline, odlunosti i strategije. To su naa oruija.
Pomou svog vienja, arobnjaci posmatraju tu bitku i zauzimaju svoje
mesto u njoj, spremni na najgore bez aljenja u vezi rezultata. Zato
to su uvek spremni za borbu, dobili su naziv ratnici.
-
- 20 -
Ratnik shvata svet u kome ivi kao veliku tajnu i on zna da tajna
postoji kako bi bila otkrivena od onog ko oprezno traga za njom.
Ovakav hrabri stav povremeno pokree pipke nepoznatog inei da se duh
ispolji. Objasnio nam je kako je ratnikova hrabrost roena kroz
blizak dodir sa smru. Ispriao nam je priu o devojci koja je jednog
dana dola u kancelariju njegovog izdavaa, stavila malu prostirku na
pod, sela na nju i rekla izdavau: Neu da odem dok ne razgovaram sa
Karlosom Kastanedom! Svi pokuaji da je od toga odvrati, bili su
beskorisni. Na kraju je izdava pozvao Karlosa i rekao mu da neka
luda devojka zahteva njegovo prisustvo. ta sam mogao da uinim?
Otiao sam tamo i sreo se sa njom. Kada sam je upitao za razlog
njenog udnog ponaanja, rekla mi je kako je smrtno bolesna otila u
pustinju da umre. Ali, dok je meditirala u samoi, shvatila je da jo
nije sve pokuala i odluila je da povue svoj poslednji potez. Za nju
je to znailo da lino upozna naguala. Impresioniran njenom priom,
uinio sam joj naroitu ponudu: Ostavi sve i doi u svet arobnjaka.
Odgovorila je trenutno: Ulazim u igru! Kada sam uo njen odgovor,
digla mi se kosa na glavi zato to je don Huan imao obiaj da mi
govori istu stvar: Ako smo krenuli da igramo, onda hajde da igramo!
Ali, mi igramo sa smru. To oseaju ratnici kada se suoe sa svojom
sudbinom: Ulaem svoj ivot za tu svrhu, nita manje od toga. Znam da
me moj kraj moe doekati bilo gde i ne postoji nita to mogu da
uradim da to spreim. Hodau svojim putem sa najveom koncentracijom.
Potpuno u prihvatiti odgovornost ivljenja, rizikovau sve za jednu
stvar. Ratnik zna da nikakva pobeda nije zagarantovana kada se suoi
sa smru. Iako je tako, on slobodno ulazi u borbu, ne zato to veruje
da e pobediti, ve zbog uzbuenja koje mu njegov rat donosi. Za
njega, ulazak u rat je ve pobeda. I dok se bori, on je srean - zato
to za onoga ko je ve mrtav, svaka sekunda ivota je poklon. Nastavio
je govorei kako je ono to omoguava da svet postoji ba onakav kakvim
ga vidimo, naa panja i da je kod svih ljudi koji nas okruuju
istovremeno fokusirana i povezana u zamrenu mreu interpretacija
ojaanih saglasnou. Jedan od prisutnih ga je zamolio da pojasni ovu
temu. Objasnio je: Vidite, podruje panje je od najvee vanosti na
putu arobnjaka, zato to je ona osnovni inilac stvaranja. U svim
svetovima, nivo evolucije se meri po sposobnosti da se razume, da
se bude svestan. Kako bi razumeli i rukovali ispoljavanjima koje
stiu do naih ula, arobnjaci uveavaju mo svoje panje izotravajui je
pomou discipline do izvanrednog nivoa, to im omoguava da se uzdignu
iznad ljudskih ogranienja i ostvare sve mogunosti opaanja. Njihova
usredsreenost je toliko intenzivna da oni mogu da probiju debeo
oklop privida i otkriju sutinu stvari. Vidovnjaci nazivaju taj nivo
poveane svesti vienje.
-
- 21 -
Iako toliko vrsta panja moe izgledati kao tvrdoglavost, opsesija
ili fanatizam, za praktiara to nije nita drugo nego disciplina.
Upozorio nas je da ne pobrkamo disciplinu arobnjaka sa ljudskim
ponavljajuim navikama. Diciplina, kako je razume ratnik, je
stvaralaka, otvorena i plodna sloboda. To je sposobnost suoavanja
sa nepoznatim koje pretvara oseaj znanja u uenje puno dubokog
potovanja; sposobnost razmatranja stvari koje prevazilaze podruje
naih navika i koje nas ohrabruju da se suoimo sa jedinim ratom koji
se isplati: bitkom za svesnost. Hrabrost je prihvatiti posledice
naih akcija, kakve god da su, bez samosaaljenja ili oseanja
krivice. Posedovanje discipline je klju za rukovanje panjom, zato
to nas ona dovodi do volje. A to nam omoguuje da izmenimo svet sve
dok on ne postane onakav kakav elimo da bude a ne kao onaj koji nam
je nametnut spolja. Iz tog razloga, za ratnike je volja ulaz u
nameru. Njena mo je toliko velika da kada se usmeri na neto, ona
moe da proizvede najudesnije posledice. Kao primere, kazao nam je
dosta pria o neobinim dogaajima kojima je prisustvovao. Tvrdio je
da paljivo ispitivanje svake od udesnih akcija arobnjaka otkriva
ceo ivot discipline, trezvenosti, izdvojenosti i sposobnosti da se
izae iz pravila ponaanja. Ratnici daju najveu vrednost ovim
osobinama, koje kada se udrue, stvaraju stanje bia koje oni
nazivaju besprekornost. Krenuo je da objanjava kako besprekornost
nema nikakve veze sa nekakvim intelektualnim stavom, verovanjem ili
bilo ime slinim. Ona je posledica uvanja energije. Ratnik skromno
prihvata sebe onakvim kakav jeste i ne trai svoju mo na jadikovanje
jer su stvari onakve kakve jesu. Ako su vrata zakljuana, mi ih ne
utiramo i udaramo! Umesto toga mi paljivo prouavamo bravu i
procenjujemo kako da je otvorimo. Na isti nain, ako njegov ivot
nije zadovoljavajui, ratnik nije uvreen niti se ali. Nasuprot tome,
on stvara strategije kako bi promenio pravac svoje sudbine. Ako
moemo da nauimo kako da obuzdamo samosaaljenje i u isto vreme
nainimo mesta za originalno ja postaemo rukovaoci kosmike namere i
provodnici energetskih tokova. Da bi smo uli u strujanja na takav
nain, moramo nauiti da verujemo svojim kapacitetima i da shvatimo
kako smo roeni sa svime to nam je potrebno za neobinu avanturu koja
je na ivot. Kao ratnik, svaki ovek i ena koji su uli na put
arobnjatva znaju da su on ili ona odgovorni za same sebe. On ili
ona se ne osvru za sobom oekujui odobravanja ili pokuavajui da
prenesu svoja nezadovoljstva na druge. Don Huan mi je rekao: Ono to
ti trai se nalazi u tebi. Mora da se bori kako bi izvrio svoje
akcije i uspeo da razjasni samog sebe. Ostvari sebe, pre nego to
bude kasno!
-
- 22 -
Aspekt besprekornosti koji se tie naeg svakodnevnog ivota je
znanje o tome kako naa borba za slobodu utie na druge i izbegavanje
moguih sukoba po svaku cenu. Povremeno, nai odnosi sa drugima
stvaraju sukobe i oekivanja. Borbeni arobnjak poklanja blisku panju
svojim kontaktima sa drugima i postaje lovac na znakove. Ako nema
znakova, on ne sarauje sa ljudima; on se zadovoljava ekanjem zato
to, iako nema vremena, on ima svo strpljenje ovoga sveta. On zna da
je mnogo toga stavljeno na kocku, i ne eli da sve uniti zbog jednog
pogrenog poteza. Poto nikada nije oajan u pokuajima da ostvari
kontakt sa bilo kime, ratnik moe da bira svoje naklonosti sa
umerenou i izdvojenou, vodei rauna svo vreme da se osobe sa kojima
je prihvatio da bude, poklapaju sa njegovom energijom. Tajna
postizanja tako jasne vizije poiva na posedovanju ili ne
posedovanju identiteta. arobnjak doivljava sebe kao neto apstraktno
a ne svetovno. To mu omoguava da bude nezavisan i da se brine o
sebi. Onda nam je rekao priu o oveku koji je smatrao sebe velikim
ratnkom, ali uvek kada je imao probleme kod kue i njegova ena mu
nije spremila veeru ili nije oprala ili ispeglala odeu, on bi pao u
haos. Posle dugake bitke sa tim stanjem, ovek je odluio da uvede
radikalnu promenu u svoj ivot; ali, umesto da promeni svoj
karakter, kao to je planirao da uini, on je zamenio svoju enu
drugom. Shvatite da je, suoen sa svojom sudbinom, svako od nas sam.
Zato preuzmite kontrolu nad svojim ivotom. Ratnik doteruje detalje,
razvija svoju matu i stavlja svoju pamet na probu reavajui
situacije. Njemu je neprihvatljivo da se osea jadno, zato to
poseduje samokontrolu i nije mu potrebno nita od bilo koga.
Koncentriui se na detalje, on ui kako da neguje prefinjenost,
uviavnost i eleganciju. Don Visente Medrano je rekao da se lepota
ove borbe pokazuje u neprimetnim detaljima. To je obeleje
arobnjaka, ispunjenje namere. Dar nezavisnosti i kontrola detalja
stvaraju sposobnost da se izdri tamo gde ostali ljudi odustaju.
Kada stigne do te take, ratnik je samo za korak udaljen od
besprekornog ponaanja. Besprekornost se raa kao osetljiva ravnotea
izmeu naeg unutranjeg bia i sila spoljanjeg sveta. Ona je jedno
dostignue koje zahteva napor, vreme, odlunost i stalnu panju
usmerenu ka cilju, tako da se konana svrha nikada ne izgubi iz
vida. Ali, uglavnom, ona zahteva upornost. Upornost pobeuje
ravnodunost, to je jednostavno tako. Ulazak u magiju je namera koja
se potvruje izvan onog to izgleda mogue, poeljno ili razumno. To je
mentalni skok da bi se dolo do usaglaenosti sa voljom Orlovih
ispoljavanja i da bi se prihvatile njihove komande kako bi se
izgubila vrstina naih ogranienja. Ali, retko ko je voljan da plati
cenu da bi hodao dodatni kilometar. Priznao je da je u vie navrata
hteo da napusti svog uitelja, pritisnut ogromnou zadatka koji mu je
dat. Ono to ga je na kraju spasilo i dalo mu dodatna krila bio je
talas energije koji ratnik otkrije u sebi kada sve izgleda
izgubljeno.
-
- 23 -
Mnogi uenici, nakon dugogodinje potrage u kojoj nisu nali nita
to bi ispunilo njihova oekivanja, odlaze razoarani ne znajui da su
moda bili na samo par koraka od svog cilja. Zaklimao je glavom i
tuno rekao: Ne bi smo trebali da umremo na plai kada smo otplivali
toliko daleko Jednom kada je stekao fleksibilnost, skromnost, oseaj
nezavisnosti, kontrolu detalja i upornost, ratnik u potrazi za
besprekornou zna da je postigao mo nad svojim odlukama. On je
osposobljen da ini ili da ne ini, u zavisnosti od toga kako mu
odgovara i niko ne moe da ga prisili da radi bilo ta. U toj taki
potrebno mu je, vie nego ikada, da ima kontrolu nad svojim
oseanjima i umom, zato to jasnoa udruena sa snagom stvara jednu
eksplozivnu meavinu. To lako moe da uini oveka nepaljivim. Put
ratnika poiva na uvanju energije; sve to je u suprotnosti sa tim
preti njegovoj nameri da bude besprekoran. Ali ponekad, zbog vika
energije koju je akumulirao u svojoj svetlosti, okolnosti mogu da
mu stvore naroite potekoe. Njegova dilema je ista kao ona sa kojom
se suoava leta na zmaju, koji posle vie sati borbe da se popne na
planinski vrh nosei svoju teku opremu, otkriva da vremenski uslovi
nisu vie povoljni za let. U takvoj situaciji, lake mu je odluiti da
ipak skoi nego da donese odluku da ostane na tlu. Ukoliko nije
nauio da mudro upravlja svojim odlukama, najverovatniji ishod je da
e skoiti u svoju smrt. Na isti nain, doi e vreme kada e uenici
zaboraviti da njihov zadatak nije da hrane svoj ego i ui e u
situacije koje su jae od njih. Ne samo to to moe biti smrtonosno,
ve to stvara ozbiljno krenje discipline koje ih uvlai u lavirinte
moi. U tim sluajevima, mo postaje njihov delat. Ratnik na putu
znanja se ne preputa nepaljivo uzbuenju rata. On prvo proui uslove,
proceni svoje mogunosti i ustanovi svoje take oslonca. Tada, u
zavisnosti od ove procene, on e navaliti napred ili e se povui bez
najmanjeg oklevanja. Njegovo odstupanje nije slepo ve on svaki
korak doivljava kao besprekornu vebu strategije. Uenik koji nije na
vreme nauio da odlui kako, kada i protiv koga mora da ue u borbu je
uklonjen. To je zato to ga je neko ubio, ili zato to je poraen
toliko puta da vie ne moe da ustane. Ratnikov konani izazov je da
uravnotei sve osobine svog puta. Jednom kada to uini, njegova
namera postaje nepopustljiva. On nije vie uzdrman oajnikom eljom za
uspehom. On je gospodar svoje volje i moe da je postavi u svoju
linu slubu. Kada doe do te take, ratnik je nauio kako da bude
besprekoran. I, za njega, nastavljanje te besprekornosti potpuno
zavisi od energije koju je sakupio. Dao nam je primer uenika koji
koristi svoje nedavno steene moi da postane bogat. On tada stie na
raskrsnicu, da li da ue u razmiljanja kao to su elim ovo, elim ono,
ili da kultivie nameru. Ako izabere prvu mogunost, on je stigao na
kraj svog puta zato to bez obzira koliko energije
-
- 24 -
mu posvetimo, enje ega nikada ne mogu biti stvarno zadovoljene.
S druge strane, birajui drugu mogunost on e nai svoj put do
slobode. Namera je usklaivanje nae panje sa kosmikom sveu, koje
pretvara nau volju u Orlovu komandu. Mi moramo biti hrabri da je
oprezno zgrabimo, jer tada sve postaje mogue. Namera omoguuje
arobnjacima da ive u nesvakidanjem svetu i nameravaju sudbinu
slobode. Za njih, sloboda je injenica, a ne samo utopija.
Zanemarujui principe ratnikog puta, savremeni ovek je upao u
avolsku zamku sainjenu od porodinih, religioznih i socijalnih
briga. On radi osam sati dnevno kako bi sauvao svoj nain ivota.
Onda se vraa kui, gde ga uvek isekuju supruga i njegova deca, ista
kao i bilo koja od milijardi dece, i zahtevaju stvari od njega
prisiljavajui ga da ostane u svojim okovima sve dok mu ne iscede
svu snagu i on postane beskorisna stvar koja sedi u uglu kue i
meditira nad svojim uspomenama. Rei e mu da je to srea, ali on se
ne osea srenim, on se osea okovanim. Budite ratnici, prekinite s
tim! Shvatite svoj potencijal i oslobodite sebe od svega! Ne
nameite sebi ogranienja. Ako moete da prkosite sili gravitacije i
letite, to je divno! I ako uz to jo imate i potrebu da izazovete
smrt i kupite kartu za venost, to je silno! Rizikujte! Izaite iz
zamke samoposmatranja i usudite se da opaate sve to je oveku mogue!
Ratnik na putu znanja ini napor da bude autentian i ne eli da
prihvati nikakve kompromise, zato to je cilj njegove borbe totalna
sloboda. 4. Svesnost Smrti Tokom godina, potreba za razumevanjem
sveta me je navela da sakupim mnogo naunih i religijskih objanjenja
skoro svega a koja su imala jedan zajedniki imenilac: veliko
poverenje u trajnost oveka. Pomaui mi da vidim univerzum oima
arobnjaka, Karlos je razorio taj moj utisak. On je uinio da vidim
kako je smrt neopoziva stvarnost i da je sramota izbegavati znanje
o njoj pomou prihvatanja nedokazanih verovanja. Jednom prilikom ga
je neko upitao: Karlose, ta oekuje od budunosti? On je uzviknuo: Ne
postoje oekivanja! arobnjaci nemaju sutra! Te veeri, sakupila se
velika grupa radoznalih ljudi u privatnom stanu u blizini San
Heronima. Kada sam stigao, Karlos je ve bio tamo. Osmehivao se,
marljivo odgovarajui na pitanja. Njegova uvodna tema je bila ono to
je nazvao ne-rad, aktivnost posebno sainjena da ukloni svaki trag
svakodnevnih navika iz naih ivota. Tvrdio je da je ne rad najbolja
veba za uenike, zato to ih uvodi u udesne okolnosti i stvara vrlo
osveavajuu pometnju u njihovoj energiji. Efekat toga na njihovu
svest naziva se zaustavljanje sveta.
-
- 25 -
Odgovarajui na neka pitanja, objasnio je da ne-rad ne moe biti
racionalizovan. Svaki napor ka njegovom razumevanju je u stvari
interpretacija uenja i automatski spada u oblast rada. Za
arobnjake, pravilo postupanja sa ovom vrstom prakse je unutranja
tiina i kvalitet tiine neophodan za neto tako strano kao to je
zaustavljanje sveta moe doi jedino u direktnom dodiru sa velikom
istinom naeg postojanja: da smo svi mi na putu da umremo.
Posavetovao nas je: Ako elite da upoznate sebe, budite svesni svoje
sopstvene smrti. Ona se ne moe otuiti; to je jedina stvar koju
zaista posedujete. "Sve ostalo moe omanuti, ali ne i smrt, moete to
uzeti kao injenicu. Nauite kako da je iskoristite da bi ste
proizveli stvarne efekte u vaim ivotima. Takoe, prestanite da
verujete u bajke. Nikome niste potrebni tamo negde, van ovog sveta.
Niko od nas nije toliko vaan da bi to opravdalo izmiljanje neega
tako fantastinog kao to je nemoralnost. Skromni arobnjak zna da je
njegova sudbina ista kao i sudbina bilo kog drugog ivog bia na
zemlji. Zato, umesto da gaji lane nade, on konkretno i sa velikim
naporom radi na tome da pobegne izvan ljudskih okolnosti i dostigne
jedini izlaz koji imamo: ruenje naih opaajnih (perceptualnih)
barijera. Dok sluate mudrost smrti, uinite sebe odgovornim za svoje
ivote, za sve svoje akcije. Istraite sebe, prepoznajte sebe i ivite
estoko kao to arobnjaci ive. estina je jedina stvar koja nas moe
spasiti od dosade. Kada se jednom uskladite sa smru, postaete
sposobni da preduzmete sledei korak: smanjivanje vaeg prtljaga na
minimum. Ovaj svet je zatvor i mi ga moramo napustiti kao begunci;
ne moemo poneti nita sa sobom. Ljudska bia su po svojoj prirodi
putnici. Leteti i otkrivati nove horizonte je naa sudbina. Da li
nosite svoj krevet ili sto za obedovanje na putovanje? Saberite
svoj ivot! Prokomentarisao je kako je oveanstvo u nae vreme steklo
udnu naviku koja je tipina za mentalno stanje u kome ivimo. Kada
putujemo, mi pokupujemo sve vrste beskorisnih stvari u drugim
zemljama, predmeta, koje sigurno ne bi nikad kupili u svojoj
zemlji. Kada se vratimo kui, odloimo ih u ugao i zaboravimo na
njihovo postojanje sve dok ih jednog dana sluajno ne primetimo i
bacimo u ubre. Mi se tako ponaamo i na putovanju koje je na ivot.
Mi smo poput magaraca koji nose samar beskorisnih stvari, nieg
vrednog tu nema. Na kraju, kada nas napadne starost, sve to smo
uradili slui jedino tome da beskrajno ponavljamo neke fraze kao
pokvarena ploa. arobnjak pita sebe: Koji je smisao svega toga? Zato
bih ulagao svoje snage u neto to mi uopte ne koristi? arobnjak ima
sastanak sa nepoznatim, on ne moe da vee svoju energiju za
besmislice. Dok hodate zemljom, skupljajte sa nje neto to ima
stvarnu vrednost, inae nee valjati.
-
- 26 -
Sila koja nama vlada poklanja nam izbor. Moemo provesti ivot
posveeni naim poznatim navikama ili se ohrabriti da upoznamo druge
svetove. Jedina stvar koja nam moe dati neophodni podsticaj je
svest o smrti. Obina osoba provede ceo ivot nikad ne prestajui sa
samoposmatranjem zato to misli da se smrt nalazi na kraju ivota; na
kraju krajeva, uvek imamo vremena za nju! Ali, ratnik otkriva da to
nije istina. Smrt ivi pored nas, na rastojanju ispruene ruke,
stalno budna, posmatrajui nas spremna da skoi na najmanju
provokaciju. Ratnik pretvara svoj ivotinjski strah od umiranja u
priliku za veselje, zato to on zna da je ta situacija sve to
poseduje. Razmiljajui kao ratnici, svi smo mi na putu da umremo!
Jedan od prisutnih je upitao: Karlose, u jednom drugom predavanju
rekao si nam da imati duh ratnika znai posmatrati smrt kao
povlasticu. ta to znai? Odgovorio je: To znai ostaviti iza sebe nae
mentalne obiaje. Mi smo toliko naviknuti na suivot da ak i suoeni
licem u lice sa smru, nastavljamo da razmiljamo po pravilima grupe.
Religije nam ne govore o kontaktu pojedinca sa apsolutnim ve o
stadima ovaca i koza koje idu u raj ili u pakao u zavisnosti koliko
imaju sree. ak i ako smo ateisti i ne verujemo da postoji neto
posle smrti, to neto posle smrti je sveobuhvatno, mi verujemo da to
vai za svakoga. (Znai, i dalje razmiljamo u terminima grupe, stada,
- prim. prev.) Mi ne moemo zamisliti ideju da mo besprekornog ivota
moe promeniti stvari. Iz ugla takvog neznanja, normalno je to svaki
obian ovek osea paniku u vezi svog kraja i to pokuava da se nagodi
sa smru pomou molitvi i medicine ili pokuava da sebe zbuni bukom
sveta. (Kako ne bi mislio na smrt, - prim. prev.) Ljudska bia imaju
egocentrinu i krajnje uproenu predstavu o univerzumu. Mi nikada ne
prestajemo da razmatratamo nau sudbinu kao prolaznih bia. Ipak, naa
opsednutost budunou nas odaje. Nema razlike u tome da li su naa
verovanja iskrena ili su cinika, zato to duboko u sebi, svi mi
znamo ta e se desiti. Zato svi mi ostavljamo znake iza sebe.
Gradimo piramide, nebodere, pravimo decu, piemo knjige ili bar
urezujemo svoje inicijale u koru drveta. To je nasleeni strah, tiho
znanje o smrti koje se nalazi iza tih podsvesnih impulsa. Ali
postoji jedna grupa ljudskih bia koja je sposobna da se suoi sa tim
strahom. Suprotno od obinih ljudi, arobnjaci udno tragaju za svakom
situacijom koja e ih odvesti izvan socijalnih tumaenja. Ima li
bolje prilike za to od njihovog sopstvenog umiranja! Zahvaljujui
njihovim estim izletima u nepoznato, oni znaju da smrt nije
prirodna; ona je magina. Prirodne stvari podleu pravilima ali smrt
ne. Smrt je uvek lina stvar i jedino iz tog razloga ona je delo
moi. Smrt je prolaz u beskonanost. Vrata sainjena po tanoj meri
svakog od nas, kroz koja emo proi jednog dana, vraajui se naem
izvoru. Na nedostatak razumevanja nas nagoni da je vidimo kao
obinog razoritelja. Ali
-
- 27 -
ne, nema nieg obinog u vezi nje; sve u vezi nje je neobino.
Upravo njeno prisustvo daje snagu ivotu i usredsreenost ulima. Nae
postojanje je sainjeno od navika. Ve na roenju, mi smo programirani
kao vrsta, i nai roditelji su zadueni da ogranie taj program dok
nas vode ka onome to drutvo oekuje od nas. Ali, niko ne moe da umre
po navici zato to je smrt magina. Smrt ti daje do znanja da je ona
tvoj nerazdvojni savetnik i govori ti: Budi besprekoran; tvoj
jedini izbor je da bude besprekoran. Devojka koja je prisustvovala
predavanju je bila vrlo pogoena ovim reima i odgovorila je kako je
opsesivno prisustvo smrti u njegovom uenju detalj koji naginje
mranjatvu. Ona bi volela da se znaaj pridaje optimistikim stvarima,
vie usmerenim na ivot i njegovo poboljanje. Karlos se nasmejao i
odgovorio: O draga! Tvoje rei pokazuju nedostatak ivotnog iskustva.
arobnjaci nisu mrani, oni ne eznu za krajem. Ali, oni znaju da je
imati cilj za koji se isplati umreti, ono to daje vrednost ivotu.
Budunost je nepredvidljiva i neizbena. Jednog dana, vie neete biti
ovde, umreete. Da li znate da je drvo za va mrtvaki sanduk
verovatno ve poseeno? Za ratnika kao i za obinog oveka, nunost
ivljenja je podjednaka, zato to i jedan i drugi znaju da e doi
vreme kada e uiniti poslednji korak. Zbog tog razloga moramo biti
paljivi u odnosu na smrt, ona moe da nas zaskoi iza svakog ugla.
Poznavao sam momka koji se popeo na most i sa njega mokrio na
elektrini voz koji je prolazio. Mokraa je dodirnula visokonaponske
vodove koji su mu prosledili strujni udar koji ga je spalio i
nainio od njega hrpicu pepela. Smrt nije igra, ona je stvarnost!
Bez smrti ne bi bilo nikakve moi u onome to arobnjaci ine. Ona je
ukljuena u vau linost, hteli to vi ili ne. Moete biti toliko
podsmeljivi da odbacite ostale delove ovog uenja, ali ne moete se
aliti sa svojim krajem zato to je on iznad vae moi odluivanja i
zato to je neumoljiv. Koije sudbine e pokupiti svakog od nas, bez
razlike. Ali, postoje dve vrste putnika; ratnici koji mogu da ive
sa svojom celokupnou zato to su fino uskladili svaki detalj svojih
ivota i obini ljudi sa dosadnim ivotima, lienim kreativnosti, ija
je jedina uteha u ponavljanju svojih ustaljenih obrazaca ponaanja,
dok ne stignu do kraja; ljudi iji je kraj nebitan, bilo da se
dogodi danas ili za trideset godina. Svi smo tamo, ekamo na ulaz u
venost, ali nisu svi svesni toga. Svest o smrti je velika umetnost.
Kada je ratnik dokrajio svoje navike, kada vie nije zabrinut da li
ima drutvo ili je sam, zato to je uo nemi apat duha, onda se moe
rei da je zaista umro. Doavi do te take, ak i najprostije stvari u
ivotu za njega postaju izvanredne. Zbog toga, arobnjak ui kako da
ponovo ivi. On doivljava svaki trenutak kao da je poslednji. On ne
troi snagu na oseanje nezadovoljstva niti razbacuje svoju energiju.
On ne eka da postane star kako bi prouio tajne sveta. On je
neobuzdan, on istrauje i saznaje, i udi se.
-
- 28 -
Ako elite da napravite mesta za nepoznato, morate biti svesni
svog linog umiranja. Prihvatite svoju sudbinu kao neizbenu
injenicu. Proistite taj oseaj, postanite odgovorni za neverovatnu
sluajnost to ste ivi. Ne molite u prisustvu smrti; ona ne odgovara
na molbe onih koji ele da je umilostive. Prizivajte je, osvestite
se da ste doli na ovaj svet kako bi ste je upoznali. Izazivajte je,
ak iako znate da ta god uradili nemate ni najmanje anse da je
pobedite. Ona je ljubazna prema ratniku a nemilosrdna prema obinom
oveku. Posle ovog predavanja, Karlos nam je dao vebe. Napravite
popis onih koje volite i svakoga ko se brine o vama. Kada ste ih
rasporedili prema nivou oseanja koje gajite prema svakom od njih,
onda ih, jednog po jednog, poaljite u smrt. agor zaprepaenja je
prostrujao meu sluaocima. inei kretnje kojima je iskazivao
ozbiljnost, Kastaneda je dodao: Ne plaite se! Nema niega stranog u
vezi smrti. Ono to je strano je naa nesposobnost da se promiljeno
suoimo sa njom. Trebalo bi da radite ovu vebu u pono kada je
uvrenost vae skupne take oslabljena i kad smo skloni da verujemo u
duhove. To je veoma jednostavno; prizovite vae drage osobe preko
njihovog neizbenog kraja. Ne mislite o tome kako e i gde umreti.
Jednostavno, postanite svesni da jednog dana oni vie nee biti tu.
Jedan po jedan, oni e otii, Bog zna po kom redosledu i uzaludno je
sve to inite da bi ste to spreili. Kada ih prizivate na ovaj nain,
vi ih neete povrediti; suprotno od toga! Videete ih u pravom
svetlu. Sutina smrti je zaprepaujua, ona obnavlja istinske
vrednosti ivota. 5. Energetsko odlivanje U mnogim prilikama kada
sam sluao Karlosa, on je spominjao temu energije. Svaki put bi je
objanjavao iz drugog aspekta. Sakupio sam neke od tih objanjenja u
ovom odeljku kako bih itaocu omoguio jasniji pregled. Njegovo uenje
ili tanije, uenje tradicije vidovnjaka kojoj pripada, zasniva se na
injenici da je univerzum dvostruk. On je sastavljen od dve sile
koje su stari vidovnjaci simboliki predstavljali kao dve zmije koje
su isprepletene. Ali, te sile nemaju nita zajednikog sa dualizmima
koje nazivamo dobro i zlo, Bog i avo, pozitivno i negativno ili sa
bilo kojim parom suprotnosti koji moemo da zamislimo. Preciznije,
one stvaraju nepojmljivi talas energije koji Tolteci zovu tonal i
nagual. Oni su postavili aksiom da je tonal sve ono to moemo da
tumaimo ili zamiljamo na bilo koji nain, a ostatak, koji ne moemo
da kategorizujemo, je nagual. Kako bi naglasili da to nisu dve
suprostavljene injenice ve dva dopunjujua vida jedne te iste sile,
koju su uslovno nazvali Orao, vidovnjaci uporeuju tonal i nagual sa
dvema stranama fizikog tela, levom stranom i desnom stranom. Oni su
videli da kao to je osnovna konfiguracija organizama
-
- 29 -
uglavnom rasporeena prema pravilima bilateralne simetrije, tako
ine i bia u kojima energija ispoljava sebe u svemiru i to odreuje
nain na koji opaamo. ivot nastaje kada deo slobodne energije
beskraja koji su stari arobnjaci nazvali orlove emanacije (orlovi
izlivi, ispoljavanja prim.prev.) postane zarobljen od spoljanje
sile postajui samostalno bie, svesno sebe. Posle toga su videli da
se opaanje sveta dogaa kada u igru ue neto to su nazvali taka u
kojoj se sastavlja opaanje. Iako je taj centar sastavljanja aktivan
u svakom ivom biu koje postoji u univerzumu, oslobaanje line svesti
na zemlji je mogue samo ljudskim biima i odreenim vrstama bia koje
nemaju fiziko telo, a koje su stari vidovnjaci zvali roaci(u nekim
prevodima srodnici, prim. prev.) Odnosi izmeu oveka i tih bia nisu
samo mogunost, to je neto to se stalno deava u naim snovima.
arobnjaci neguju te odnose, zato to je poznavanje neorganskih bia,
koja su mnogo starija od nas, ispunjeno neim za ime svi udimo: ono
je ispunjeno znanjem. Radei na istraivanju energetskih pravila,
mudraci starog Meksika su bili prinueni da objasne svojim
savremenicima ono to su otkrili. U njihovim naporima da pronau
najpogodnije izraze, oni su rekli kako je sve to postoji podeljeno
na svetlost i tamu, kao dan i no. Oni su iz toga izveli svaki
zamislivi dvojni opis. To je komanda koja odraava velianstveni
dualizam kosmosa. Pomou svog vienja, otkrili su da je svet energije
sainjen od naglaenih oblasti tame, poprskanih malim takicama sjaja
i primetili su da se ta tamna energija uklapa u ensku nadmo nad
upotrebom energije dok bljetave oblasti odgovaraju mukarcima. Oni
su doli do neospornog zakljuka da je univerzum u svojoj
celokupnosti uglavnom enski i da je bljetava energija, mukost,
retka pojava. Po definiciji, uporedili su tamu sa levom stranom, sa
nagualom, nepoznatim i enskim principom; takoe, bljetavost su
uporedili sa desnom stranom, tonalom, sa poznatim, mukim.
Nastavljajui sa svojim posmatranjima, videli su da se in kosmikog
stvaranja dogaa kada tama univerzuma pone da se gri i iz toga se
raa eksplozija svetlosti, bljesak koji se iri, dajui poetak
ustrojstvu vremena i prostora. Pravilo ovog ustrojstva je da stvari
uvek imaju svoj kraj, to ponovo ukazuje da je jedinstveni i trajni
princip svemira tamna energija, enska, stvaralaka i vena. Prema
tome, ovek je podeljen na tonal, koji se ispoljava kroz njegovu
svakodnevnu panju i nagual koji je aktivan nou u njegovim snovima.
Iz ovih uvida, naguali su izveli sva ostala znanja. Oni ue da su
snovi vrata ka moi zato to, na kraju krajeva, ono to nas odrava je
tamna energija, kojoj se povremeno vraamo kako bi se obnovili. Zbog
toga, oni su usmerili svu svoju snagu ka usavravanju umetnosti da
se postane svesnim u stanju sna. Oni su nazvali to posebno stanje
panje sanjanje i upotrebili su ga da promiljeno istrae tamnu
energiju te da tako dou u dodir sa sutinom
-
- 30 -
univerzuma. Na taj nain su poetna posmatranja mudrih Tolteka
postala praktino znanje. Jedno od Karlosovih najeih tvrenja bilo je
miljenje da mi sve definiemo, sve vie i vie pretvarajui na svet u
neto predvidljivo, sve dok mogunost posete drugim svetovima ne
postane samo bajka. Za savremenog oveka, rekao je jednom prilikom,
apsolutno sve to postoji je stavljeno u konane kategorije. Mi
obeleavamo maine. Mi klasifikujemo svet, a svet klasifikuje nas.
Ako ste jednom ubili psa, vi ste ubica pasa do kraja svog ivota, ak
i ako nikad vie niste ni pipnuli druge pse; uz sve to, takve
klasifikacije su nasledne! Spomenuo je nekoliko smenih i
upeatljivih prezimena koja izraavaju karakteristike pojedinaca,
koji onda svoje ime ostavljaju kao nametnuto naslee svojim
potomcima. Pokazao nam je da su ljudi obeleeni u energetskom
smislu. Tvrdio je da je najbolji primer te apsurdne sklonosti da
sebe obeleimo ono to vernici zovu izvorni greh, greh Adama i Eve,
koji nas ini venim grenicima i koji takoe ini da se ponaamo kao
grenici. Postali smo jedni drugima tamniari percepcije. Okov
ljudskih miljenja je moan. ak su i naa najdublja oseanja
klasifikovana i sloena tako da nita ne moe pobei. Jedan od primera
je nain na koji otuujemo sebe od aktuelnog vremena u kome ivimo
tako to sumanuto hodamo naokolo ponavljajui stereotipe. Mi imamo
kolekciju unapred odreenih dana: Dan ena, Dan Svih Svetih, Dan Sv.
Valentina, roendanske proslave i venanja Oni su kao stubovi za koje
smo vezali svoj ivot kako se ne bi izgubili i tako hodamo zemljom,
vrtei u krug svoje opise kao zveri vezane oko vrata. Ispriao nam je
kako su jedanput on i don Huan stigli u mali grad u severnom
Meksiku i seli da se odmore na klupi ispred jedne crkve. Iznenada
se pojavilo deset ili dvanaest mladih nosei skulpturu Jude nainjenu
od odee i tapova. Bila je umotana u ebe i imala je sandale, kao
indijanac. Postavili su je na gradski trg i te veeri je
organizovano javno spaljivanje. Svi su pili i svi su uestvovali u
vreanju lutke kao deo rituala. Sa takvim obiajima, ljudi odravaju
Judu ivim. Oni se njega podseaju, oni ga dre u istinskom paklu
pomou svojih seanja. A nakon to ga spale, idue godine ga uskrsnu i
ubiju ga ponovo. Takve rutine otkrivaju krutost ljudskog ponaanja.
Jedan od sluaoca ga je upitao da li njegovo miljenje da seajui se
njega, grad odrava Judu u ivotu, izneseno u literalnom smislu ili
je to samo metafora. Odgovorio je: arobnjaci tvrde da dokle god
traje seanje, dotle postoji i svest bia jer tok misli deluje kao
inekcija ivota. Istinska smrt je zaborav. Ideja da se vreme kree
pravolinijski od prolosti prema budunosti je veoma primitivna, neto
to se suprostavlja iskustvu arobnjaka i ak, savremenoj nauci.
Zahvaljujui toj ogranienoj predstavi, veina oveanstva
-
- 31 -
je zarobljena u tunelu vremena u kome njihova sudbina postaje
beskrajno ponavljanje istih stvari. Naa stvarna situacija je da smo
energetski blokirani, to je posledica onoga to arobnjaci nazivaju
kolektivna uvrenost skupne take. Neobina posledica te uvrenosti je
nain na koji se specijalizujemo. Kada se pripremamo za profesiju,
na primer, umesto da proirimo svoje poglede, mi uglavnom zavrimo
postajui pasivne, dosadne osobe, liene kreativnosti i motivacije.
Za nekoliko godina, na ivot postane umren, ali, udaljeni od
preuzimanja odgovornosti za sopstvenu promenu, mi okrivljujemo
okolnosti. Jedna od najozbiljnijih navika koja uobliava na popis je
navika da priamo drugima o svemu to radimo ili ne radimo. To je
vaan deo socijalizacije. Mi elimo da stvorimo originalnu sliku
samih sebe, ali ta slika zavrava kao oblikovanje sebe prema
isekivanjima drugih ljudi tako da postajemo imitacije onoga to
drugi ele da budemo. Jednom kada su nas oni definisali kao
injenicu, mi moramo da postupamo po odreenim emama ponaanja, ak i
kada su nam se smuile ili ak i ako ne verujemo u njih, zato to nas
svaka elja za promenom navodi da se sudarimo sa zidom. Veina ljudi
se osea prazno kada nemaju ljubav ili prijatelje, zato to su
sagradili svoj ivot na slabom temelju meuljudskih odnosa tako da
nemaju ni malo vremena za preispitivanje svoje sudbine. Na alost,
prijateljstvo je uglavnom zasnovano na razmenjivanju poverljivih
podataka, dok je u isto vreme osnova premisa svakodnevnih
meuljudskih odnosa da e sve to kaemo jednog dana biti upotrebljeno
protiv nas. Tuna je injenica da su oni do kojih nam je najvie
stalo, takoe izvor naih najveih glavobolja! arobnjaci smatraju da
nas prianje o sebi ini pristupanim i slabim, dok nas uenje kako da
budemo tihi ispunjava snagom. Pravilo puta znanja je da preokrenete
va sopstveni ivot u neto toliko nepredvidivo da ak ni vi lino ne
znate ta e se desiti. Jedini nain da se izbegne pritisak grupe je
naputanje svih onih koji nas dobro poznaju. Posle nekog vremena,
mentalni zidovi koji nas zarobljavaju postae malo meki i
popustljiviji. Tada se pojavljuju prave prilike za promenu i mi
moemo da preuzmemo kontrolu nad svojim ivotima. Ako smo sposobni da
prevaziemo tumaenja i suoimo se sa istom percepcijom lienom
predrasuda, na utisak o svetu objekata e ieznuti. Tada emo se
osvedoiti u energiju kako tee u univerzumu. Pod takvim uslovima,
okovi misli drugih ljudi vie nee imati ni najmanji uticaj na nas i
mi se neemo oseati obaveznim da budemo ovakvi ili onakvi niti da
radimo bilo ta. Tada naa ula nee imati nikakvih ogranienja. To je
vienje. Nastavio je da objanjava vienje: Zadatak arobnjaka je da
slome fiksaciju socijalnih interpretacija, tako da mogu direktno da
vide energiju. Videti je iskustvo totalnog opaanja. Videti energiju
kako tee je nuno potrebno na putu znanja. U sutini, svi napori
arobnjaka vode ka tome. Za ratnika nije dovoljno to zna da je
univerzum energija, on mora da se u to lino uveri.
-
- 32 -
Vienje je praktina stvar koja ima trenutne posledice i
dalekosene efekte na nae ivote. Najdramatiniji od njih je to
arobnjaci ue da vide vreme kao jednu objektivnu dimenziju. Nastavio
je govorei da je energija univerzuma rasporeena u slojevima. Sva
svesna bia pripadaju jednom od tih slojeva i mi moemo da se
usklaujemo sa energijom drugih podruja zbog fenomena poznatog kao
podeavanje percepcije. U izvesnim takama ti slojevi se ukrtaju
stvarajui energetske vrtloge u kojma se deavaju posebne pojave,
pojave koje su od najveeg znaaja za arobnjake koji vide. Uslovi za
usklaivanje su tamo najbolji i ono se deava spontano. Vidovnjaci
govore o prolazima, mostovima i preprekama u prostoru, gde se
koordinate vremena ponitavaju tako da svesnost putnika moe da
prodre u nepoznate svetove. Neorganska bia iz svih uglova
univerzuma koriste te take da bi prela granicu koja ih razdvaja od
zemlje a i mi moemo to isto da uinimo. Moda e vam izgledati
neverovatno, ali ta vrsta fenomena me je oborila s nogu. Jednom su
me odveli na mesto u severnom Meksiku, u pustinju, i pokazali mi
mesto na kom se kovitla kosmika namera. Satima smo se borili da
prodremo u tu oblast ali to je bilo nemogue. Izgledalo je kao da
postoji prepreka! Pitali smo ga ta je to bilo i on je odgovorio:
Nikad to nisam uspeo da razjasnim. Osim kao arobnjak sa vikom
energije koji zna kako da tu stvar iskoristi! Drugog puta, bio sam
svedok najneobinijeg efekta od svih koji se deavaju u tim
energetskim prolazima. Vozio sam se kroz pustinju kada je oluja
zahvatila autoput, potpuno zamraivi moje vidno polje. Iznenada se
pored mog auta pojavio teretni kamion. Voza mi je signalizirao da
ga pratim i ja sam dugo vozio iza njega, zatien ogromnom prikolicom
kamiona. Konano, oluja je prestala i oboje smo se zaustavili.
Nalazili smo se na ljunkovitom putu koji mi nije bio poznat. Voza
kamiona je iskoio i pozdravio me. Prepoznao sam ga; to je bio jedan
indijanski aman iz tog kraja koga sam znao od ranije. Rekao je da
mi je time to me je zatitio na tom putu, uzvratio za poklon koji
sam mu dao godinama ranije. Rekao mi je da se ne trudim da
prepoznam mesto na kome se nalazimo zato to je to skriveno mesto u
drugoj panji. Bio sam zaprepaen njegovim reima. Taj ratnik je imao
dovoljno energije da me prebaci zajedno sa autom i ostalim u drugi
svet! Posle kraeg razgovora, rekao mi je da je vreme za rastanak
zato to se oluja ve zavrila. Pratio sam ga du nepoznatog puta, a
onda sam se ponovo naao na autoputu. Od teretnog kamiona nije bilo
ni traga. Ove zgode su zagolicale nau matu tako da smo ga zasuli
svim vrstama pitanja. Ali, Karlos je ostao smiren. Rekao je da se
ovakva vrsta stvari dogaa mnogo ee nego to bi smo poverovali, i to
ne da bi smo ih razumeli ve da bi ih iskusili. Nastavio je
objanjavajui da je drugi okantan i vrlo koristan efekat vienja
energije kako tee taj to arobnjaci direktno opaaju oseanja drugih
ljudi
-
- 33 -
kao toplotne talase koji izbijaju iz nae svetlosne mase
podstaknuti tim oseanjima. Oni ak otkrivaju oseanja za koja sama
osoba nema pojma da su prisutna. To je kao da imaju infracrvene
naoare koje ih vode tamo gde njihovi drugari ne vide nita osim
neprobojne tame. To im omoguava da se zatite u odnosu na ponaanje
drugih ljudi. Zbog tog razloga, vidovnjaka je nemogue prevariti i
krajnje teko ga je iznenaditi. Meutim, prava vrednost vienja je da
nam ono pomae da shvatimo nameru. Jednom kada se osvedoimo u
celokupnost postojanja kao slojeva energije, mi vidimo da tamo ima
jo neega, neka skrivena svrha, izvesna pravila akcije koja sve
organizuju. arobnjaci prepoznaju tu svrhu kao vrhovnu i bezlinu
volju, i pomou unutranje tiine oni mogu da se usklade sa njom.
Naravno, ovek od znanja sa takvim sredstvom na raspolaganju e
rasporediti stvari na nain koji najvie odgovara njegovoj energiji.
Izobilna i smirena energija je obeleje arobnjaka koji vidi. U
jednom drugom predavanju nam je rekao da smo svi mi roeni sa
celokupnom energijom, ali uglavnom postajemo zbrkani pre nego to
umremo. To je kao da se raamo sa odreenom koliinom novca u banci,
neki sa milionom, neki sa vie, a neki sa manje. Razlika nije bitna;
gledano u celini, to je dovoljna koliina koja nam omoguava da
proivimo dostojanstvene ivote do kraja. Ali, zbog nedostatka
odgovarajue kulture energetskog rukovanja, veina ljudi odmah zaponu
da troe svoje nasledstvo na glupe naine i kada umiru nalaze se u
stanju alosnog siromatva. Meutim, neki naue kako da sauvaju i da ak
uveaju svoju energiju. Oni takoe umiru, ali sa vie kapitala. Oni
nastavljaju dalje. Razlika izmeu umiranja sa svom svojim imovinom,
kao ratnik pun snage, ili da umremo bedno kao pas na ulici, zavisi
od naina na koji postupamo prema svojoj energiji. Objasnio je kako
je svetlosno polje koje nas okruuje poput ogromne lopte eerne vate,
oblak gusto isprepletenih vlakana koja zrae energiju poput
radijatora. Ono to se deava kada dve osobe uu u odnose je razmena
zraenja. Naa svetlea vlakna interaguju, bez obzira elimo li mi to
ili ne i ostvaruju to bez nas. To je zakon po kome energija tee sa
mesta gde je ima vie na mesto gde je ima manje. Poto provodimo ivot
u stalnom meudelovanju, normalna posledica je da smo na kraju manje
svoji a vie smo ono to su drugi ostavili u nama. Meutim, ratnici ue
kako da slome taj zakon energetske razmene pomou praksi kao to je
rekapitulacija, ija je svrha povraaj energije. Na taj nain postaju
samo - dovoljni, oni vraaju nazad svoj kapital i oprezno vraaju
svoje pozajmice. Poto vie nema rasipanja, moemo rei da su njihova
svetlea jaja izolovana.
-
- 34 -
Kako bi zatitili sebe od radijacije, arobnjaci obino usvajaju
udne obiaje. Neki koriste p