DOI:10.2298/ZRVI0845243T UDK:091=861"1370/1371" \OR\E TRIFUNOVI] (Beograd) AREOPAGITOVA SIMVOLIKA ^OVE^JEG TELA U PREVODU INOKA ISAIJE Prevod svih spisa Pseudo-Dionisija Areopagita (Corpus Areopagiticum) sa gr~koga na srpskoslovenski zavr{io je u~eni inok Isaija ubrzo posle Ma- ri~ke bitke (1371). U Ruskoj nacionalnoj biblioteci (nekada Publi~noj bi- blioteci) u Sankt Peterburgu, u zbirci A. F. Giqferdinga, le`i najstariji rukopis ovoga dela. Vodeni znaci na papiru su upravo iz vremena oko 1370–1371. godine, {to bi upu}ivalo na pretpostavku da je rukopis — Isaijin autograf, ili da je od dve zapa`ene ruke jedna bila Isaijina. Potresan zapis starca Isaije o Mari~koj bici (1371) i prevo|ewu svih spisa Pseudo-Dionisija Areopagita (kraj V–VI veka) vrlo rano se na{ao i poslu`io kao izvor u prvim delima srpske istoriografije, kao {to su Sla- venosrpske hronike grofa \or|a Brankovi}a (1645–1711) ili Tricarstav- nik iz prve polovine XVII veka. 1 Sama, pak, Areopagitova dela u Isaijinom prevodu rado su ~itana u sredwem veku, te su ostavila znatnog traga u duhov- nom, umetni~kom i pisanom nasle|u. Danas se mo`e nabrojati preko sedamde- set prepisa u srpskoj, bugarskoj i ruskoj redakciji. 2 Jedinstveno mesto u ovom nizu pripada srpskoslovenskom prepisu/rukopisu, koji je 1857. godine Aleksandar Fjodorovi~ Giqferding na{ao u napu{tenoj crkvi Svetih Ar- hangela na Tari, kod Kola{ina. Jedanaest godina kasnije A. F. Giqferding je osnovni deo svoje velike zbirke starih rukopisa poklonio Publi~noj bi- blioteci (sada Ruskoj nacionalnoj biblioteci) u Sankt Peterburgu. Me|u wima se na{ao i spomenuti rukopis (svojevremeno smo ga nazvali Arhangel- ski), sa brojem 46 u okviru Giqferdingove zbirke (Giqf 46). Rukopis broj 46 (329 listova veli~ine 295×205 mm) pisan je na hartiji sa vodenim znacima koji, prema Vladimiru Mo{inu, upu}uju na 1370–1371, to Zbornik radova Vizantolo{kog instituta Hßç, 2008 Recueil des travaux de l’Institut d’etudes byzantines XßV, 2008 1 \. Trifunovi}, Zapis inoka Isaije u ispisu grofa \or|a Brankovi}a, Arheografski prilozi, 1, Beograd 1979, 243–246. 2 G. Stan~ev, Areopagitskiàt korpus v prevoda na Isaèà Serski, Arheografski prilo- zi, 3, Beograd 1981, 145–152.
14
Embed
AREOPAGITOVA SIMVOLIKA ^OVE^JEG TELA U · PDF fileMaksim Ispovednik, Tolkovanià. Nau~noe izda-nie, Sankt-Peterburg, œAleteèàŒ, 2003. 15 Denys...
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
DOI:10.2298/ZRVI0845243T
UDK:091=861"1370/1371"
\OR\E TRIFUNOVI] (Beograd)
AREOPAGITOVA SIMVOLIKA ^OVE^JEG TELA
U PREVODU INOKA ISAIJE
Prevod svih spisa Pseudo-Dionisija Areopagita (Corpus Areopagiticum)
sa gr~koga na srpskoslovenski zavr{io je u~eni inok Isaija ubrzo posle Ma-
ri~ke bitke (1371). U Ruskoj nacionalnoj biblioteci (nekada Publi~noj bi-
blioteci) u Sankt Peterburgu, u zbirci A. F. Giqferdinga, le`i najstariji
rukopis ovoga dela. Vodeni znaci na papiru su upravo iz vremena oko
1370–1371. godine, {to bi upu}ivalo na pretpostavku da je rukopis — Isaijin
autograf, ili da je od dve zapa`ene ruke jedna bila Isaijina.
Potresan zapis starca Isaije o Mari~koj bici (1371) i prevo|ewu svih
spisa Pseudo-Dionisija Areopagita (kraj V–VI veka) vrlo rano se na{ao i
poslu`io kao izvor u prvim delima srpske istoriografije, kao {to su Sla-
venosrpske hronike grofa \or|a Brankovi}a (1645–1711) ili Tricarstav-
nik iz prve polovine XVII veka.1 Sama, pak, Areopagitova dela u Isaijinom
prevodu rado su ~itana u sredwem veku, te su ostavila znatnog traga u duhov-
nom, umetni~kom i pisanom nasle|u. Danas se mo`e nabrojati preko sedamde-
set prepisa u srpskoj, bugarskoj i ruskoj redakciji.2 Jedinstveno mesto u
ovom nizu pripada srpskoslovenskom prepisu/rukopisu, koji je 1857. godine
Aleksandar Fjodorovi~ Giqferding na{ao u napu{tenoj crkvi Svetih Ar-
hangela na Tari, kod Kola{ina. Jedanaest godina kasnije A. F. Giqferding
je osnovni deo svoje velike zbirke starih rukopisa poklonio Publi~noj bi-
blioteci (sada Ruskoj nacionalnoj biblioteci) u Sankt Peterburgu. Me|u
wima se na{ao i spomenuti rukopis (svojevremeno smo ga nazvali Arhangel-
ski), sa brojem 46 u okviru Giqferdingove zbirke (Giqf 46).
Rukopis broj 46 (329 listova veli~ine 295×205 mm) pisan je na hartiji
sa vodenim znacima koji, prema Vladimiru Mo{inu, upu}uju na 1370–1371, to
Zbornik radova Vizantolo{kog instituta Hßç, 2008
Recueil des travaux de l’Institut d’etudes byzantines XßV, 2008
1 \. Trifunovi}, Zapis inoka Isaije u ispisu grofa \or|a Brankovi}a, Arheografski
prilozi, 1, Beograd 1979, 243–246.
2 G. Stan~ev, Areopagitskiàt korpus v prevoda na Isaèà Serski, Arheografski prilo-
zi, 3, Beograd 1981, 145–152.
jest na sedamdesete godine XIV veka, kada je nastao ~itav kodeks.3 Kwiga je,
uglavnom, dobro o~uvana. Na po~etku nema 11 listova, gde se, svakako, nala-
zio — popis svih kwiga, predgovor Maksima Ispovednika, pregled svih 15
glava O nebeskoj hijerarhiji i prva glava ovog spisa. Posle rasprave O nebe-
skoj hijerarhiji, u celini slede — O bo`astvenim imenima, O crkvenoj hije-
rarhiji, O misti~nom bogoslovqu i deset poslanica.4 Vladimir Mo{in i,
kasnije, naro~ito G. M. Prohorov smatrali su da je Giqf 46 delo ruku samog
inoka Isaije, da je wegov autograf.5 Pre gotovo tri decenije pretpostavili
smo da su se u toku pisawa smewivale dve, mo`da i tri, ruke, te da je Giqf
46 œnesumwivo iz prevodio~evog vremenaŒ.6 Tragovi prevodila~kog i redak-
torskog rada su dovoqno uo~qivi, pa bi se moglo zamisliti i da je jedna od
ovih ruku upravo Isaijina.
Gr~ki predlo`ak sa kojega je prevodio inok Isaija sadr`avao je u sre-
di{wem delu stranice osnovni tekst Areopagitovih spisa, a na {irokim
belinama nizala su se tuma~ewa, sholije, svetog Maksima Ispovednika
(580–662). Ovakvog rasporeda dr`ao se i inok Isaija. Osnovni tekst i sve
sholije, katkada i podu`e, prevodio je ta~no i savesno. U uvodu poznatog za-
pisa Isaija iznosi svoje strahopo{tovawe prema mudrosti i dubini gr~koga
izvornika. Sa ovakvim ose}awem i gledawem, i dr`e}i se ve} prihva}ene
prakse svojega vremena, Isaija je te`io da {to vernije prenese gr~ki predlo-
`ak, re~ za re~: redosled gr~kih re~i preno{en je, uglavnom, u srpskoslo-
venski tekst, a shodno tome prevedena re~ zadr`ava izvorni gramati~ki ob-
lik (particip za particip, genitiv za genitiv, imperfekat za imperfekat i
sl.). Ovako preveden tekst postao je te{ko razumqiv savremenom ~itaocu i
prou~avaocu. Danas se, recimo, mnoga mesta Isaijinog prevoda mogu razume-
ti samo uz pomo} gr~kog izvornika.
Prevodila~ki postupak inoka Isaija nije neobi~an za vreme kada se
pojavio. U XIV veku, naro~ito od wegove sredine, srpski prevodioci svetoo-
ta~ke kwi`evnosti uspostavqaju strog i œu~enŒ odnos prema gr~kom predlo-
{ku sa kojeg prevode, {to je ustalilo i ra{irilo prevodila~ko na~elo —
re~ za re~, oblik za oblik. Za ovu pojavu nalazimo dragocen primer u istra-
244 \or|e Trifunovi}
3 V. A. Mo{in, K datirovke rukopiseè iz sobranià A. F. Gilâferdinga Gosudarstven-