Izvorni članak UDK 7.045:791.32Trier, L. v. [165.62+141.32]:791.32 Primljeno 20. 3. 2010. Tihomir Engler Veleučilište u Varaždinu, Jurja Križanića 33, HR–42000 Varaždin [email protected]Antikrist Larsa von Triera kao alegorikum čovjekova odšašća Sažetak U članku se u sklopu interpretacije alegorijskih performativa koje Lars von Trier utkiva u film Antikrist propituje težište suvremene ljudske egzistencije nakon što se s nje skinuo veo i razgrnuo elementni postav života/prirode. U radu se utvrđuje da se filmskim uprizorenjem schopenhauerovsko-nietzscheanskih filozofema čovjeka nastoji izmamiti iz njegova logo- centričnog poimanja života/prirode kako bi ga se suočilo s nužnošću propitivanja bioetič- kog utemeljenja vlastite egzistencije. Ključne riječi: alegorijski performativ, Antikrist, dionizijstvo, Levinas, logocentričnost, priroda, tehnifi- kacija, život 1. Prolog: Antikrist kao koloplet alegorijskih performativa okupljenih oko polivalentnog semantičkog naboja filma Danski se redatelj Lars von Trier na festivalu u Cannesu 2009. predstavio fil- mom Antikrist koji u maniri nijemog filma opskrbljuje podnaslovima Žalova- nje, Bol (Kaos vlada), Očajanje (Ginocid) i Tri prosjaka kao svojevrsnim ko- mentarima naslovu filma. Iz žanrovske perspektive riječ je o horor-drami čiji je polivalentni semantički naboj izazvao različite reakcije kritike koje sežu od Borcholteova hvalospjeva Trierovu filmu kao umjetničkog djela, 1 preko Nirmalarajahove osude filma kao neuspješnog uratka, 2 pa sve do tvrdnje da je u slučaju tog filma riječ o ekranizaciji redateljeva mizoginog stava. 3 Ono, međutim, zbog čega film plijeni naročitu pažnju leži prije svega u nastojanju da se u njegovu dubinskom sloju na osebujan način u filmski medij pretoči filozofsko viđenje utemeljenja ljudske egzistencije. U središtu pažnje filma nalazi se par koji je izgubio sina-jedinca. Dok se on (Willem Dafoe) miri s gubitkom djeteta i povlači u stav racionalizacije doga- đaja kao nesretnog slučaja, dotle se ona (Charlotte Gainsbourg) u tolikoj mjeri 1 Usp. Andreas Borcholte, »Wenn zwei sich häuten«, http://www.spiegel.de/kultur/kino/0, 1518,625455,00.html. Pristup: 15. siječnja 2010. 2 Usp. Asokan Nirmalarajah, »Antichrist. Ein Film von Lars von Trier«, http://www.mann- beisstfilm.de/autor/Asokan-Nirmalarajah/23/ 1.html. Pristup: 10. listopada 2010. 3 Svjedočanstvo negativne reakcije dodjela je i prve anti-nagrade Ekumenskog žirija u Can- nesu filmu Antikrist. Usp. Thomas Steinberg, »Antichrist«, http://kiez-ev.de/film/antichrist. Pristup: 20. listopada 2010.
18
Embed
Antikrist Larsa von Triera kao alegorikum čovjekova odšašćafilm Antikrist propituje težište suvremene ljudske egzistencije nakon što se s nje skinuo veo ... povijesti o ustroju
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Antikrist Larsa von Triera kao alegorikum čovjekova odšašća
SažetakU članku se u sklopu interpretacije alegorijskih performativa koje Lars von Trier utkiva u film Antikrist propituje težište suvremene ljudske egzistencije nakon što se s nje skinuo veo i razgrnuo elementni postav života/prirode. U radu se utvrđuje da se filmskim uprizorenjem schopenhauerovsko-nietzscheanskih filozofema čovjeka nastoji izmamiti iz njegova logocentričnog poimanja života/prirode kako bi ga se suočilo s nužnošću propitivanja bioetičkog utemeljenja vlastite egzistencije.
T. Engler, Antikrist Larsa von Triera kaoalegorikumčovjekovaodšašća652
prepuštabolidazapadaudepresijuprotkanumišljuosamoubojstvu.On,psi-hoterapeut,odlučujejojpomoćitakoštoje–protivnopravilustrukedabližnjinesmijubitipacijenti–podvrgavapsihoanalitičkompostupkuiscjeljenja.Utusvrhuparodlazinamjestokojeonaidentificirakaoizvorsvojihstrahova,ušumskudivljinuusredkojesenalazinjihovakolibaEden,aukojojjeprošlogljeta,boravećiondjesasinom,radilanadisertacijioprogonuvještica.Nopsi-hoterapijskisetretmanusvevećojmjeriotimanjegovojkontrolidabizavršiounizusadističkihperformativakojivrhuneusakaćenjuinjegovainjezinatijela,anakončegauzavršnicifilmaslijedinjenoubojstvokaoočajničkičinnjegovesamoobrane.Premdabisenatemeljuiznesenogmoglozaključitidajeriječosocijalnoji/ilipsihološkojdrami,Trierovfilmneostajeuokvirimanačinatematiziranjaobiteljsketragedijeuvriježenezatajžanr.Ustrojtakvedrameobilježava,na-ime,tehnikaindividualizacijesižeautolikoštosegledateljasvepodrobnijimpsihološkim portretiranjem likova i njihova socijalnog okruženja upoznajespresudnimfaktorimakojisudovelidotragedije.Trier takvustrategijuneprati.On,doduše,uuvodnomdijeluprikazuječinpogibijedjeteta,noonoštoslijediunastavkunestavljaufunkcijurasvjetljavanjaneposrednihuzro-katragedije.Tiostajuumraku,kaoštoiroditeljskipartijekomfilmaostajuanonimniprotagonisti,kojisučakiuodjavnojšpicinavedenitekkao»On«i »Ona«.4Sobziromna to,Trier seu filmunekoristi klasičnoustrojenimfilmskim likovima,većarhetipovimačije jeosnovnosvojstvodabudu tekvlastitomtemeljnomrodnomodrednicom:onmuško,aonažensko.Takve,odpodrobnijih psiholoških i socijalnih obilježja apstrahirane protagoniste po-vezuje još jedinoobiteljska tragedijapasecijeli filmsvodina triangularniodnosizmeđunjega,njeitraume.Pritomjedijete,doduše,inadaljeprisutnouflashbackovima,noreferencijananjegatolikojemaladasestječedojamkakoseredateljdjetetovomsmrćuslužitekkaoinicijalnimimpulsomsilaskaudubljetraumatskeregijeodoneneposredneobiteljsketragedije.
Slika 1.InicijalnipostavfilmaAntikrist
Sobziromnatomogućejezaključitidanamjerafilmaležiumaksimalnomogoljenju ljudske egzistencije,usklopukojegiradnjaipsihološkiustrojliko-vaprestajubitiodznačaja,ausredištepažnjedospijevaonoštopulsirajućiunutarprikazanogprebivasonestranefabularnogtijekafilma,aštousprkostomesemantiziranjegovcjelokupnipostav.U tome,uostalom, leži i svrhaTrierova komornogminimalizma, usredotočenog na prikaz odnosa izmeđumuškog i ženskogarhetipa,čijijeosnovniegzistencijaltraumatičnost bivanja kojasrazvojemfilmskeradnjeusvevećojmjeriizbijanavidjelo.Dabivanjepredstavlja traumu, temeljna jepretpostavkasobziromnakoju filmpored
T. Engler, Antikrist Larsa von Triera kaoalegorikumčovjekovaodšašća653
svojeegzoteričnestrane,pričeotragedijigubitkadjeteta,zadobivaionuezo-teričnu, (pri)povijesti o ustroju onog ljudskog, uslijed čega se uAntikristufilmskanaracijapremećeualegorijski prikaz problematike utemeljenja ljudske egzistencije.Utujesvrhufilmprotkannizomalegorijskih performativa,smještenihnarubufabule,gdjesedoimajupoputnespretnihuljezakoji,budu-ćidasvojeutemeljenjenenalazeuneposrednomtijekufilma,odvlačepažnjugledateljaiutolikostršeizprikazazbivanja.Takvimpojavljivanjemremeterecepcijufilmadabi,međutim,upravotimremećenjemukazivalinadubljipostavnesamofilmavećionogočemuonpripovijeda,aštojesakrivenounjegovimiskaznimnaborima.Stogaseiskaznasržfilmanečinisadržanauradnji,većuperformativimakoji,utkaniufilmkaoosebujnioznačitelji,sonestraneneposrednerazine(pri)kazivanjaukazujunadrugu−alegorijsku−ra-zinufilma.Takvealegorijskeperformativepodupireiprimjenadvijufilmskihtehnika:navizualnojrazinislow-motion tehnika,anaauditivnojzaglušujućabuka.Objetehnikeslužepoputmarkerakojimasepodvlačialegorijskinabojfilma,odnosno,pažnjagledateljausmjeravanadrugupozornicufilmskihzbi-vanja.Pritomsefilmskoplatnoispunjavanizomoznačiteljačijakonzisten-tnostpočivaupravonatojdrugojpozornici.KljučodmatanjaznačenjskogpostavatepozornicepoloženjevećuPrologufilma.Ondjejedjetetovapogibijauprizorenaslow-motion tehnikomtakodasenjegovpaddoimabeskonačnimpropadanjem.Riječjeotehniciljuštenjafilmskogprizorakojimsetijekzbivanjarazbija,odnosno,zamrzavajupoje-dinesekvencefilmakakobiihsemoglopodrobnijeproučiti.Tojtehnicinafilozofskomplanukorespondirapostupakfenomenološkeredukcijeusklopukojegse,polazećiod»konkretnogindividualnogsvjetskogživota«,5predu-vjerenjanakojimapočivaživot»stavljajuuzagradeiizvanvaženja«6kakobisenatajnačindoprlodobitisamihstvari,itosnakanompropitivanjanjihovefunkcionalno-smisaoneustrojenosti,odnosno,ustanovljenjanjihova»invari-jantnogstanjačijisadržajobilježjačini[njihov]eidos«.7PostupakjetokojijepotrebnoprimijenitiinaAntikristakakobiseljuštenjempojedinihslojevafilmaprodrlodonjegoveiskaznesržinaznačeneupravoualegorijskimper-formativimakaosemantičkimžarištimafilma.
2. Antikristov gnostički potencijal i odatle proizlazeći antifeministički postav filma
Putem odgonetavanja funkcionalno-smisaone ustrojenosti alegorijskih per-formativasadržanihufilmukrenulisuinekikritičari.StimuvezipotrebnojeprijesvegaspomenutiprikazVilenskogukojemuseukazujenanizpove-znicaTrierovafilmasonimaizpovijestihoror-filmadabiseodatlezaključilokakojeriječo»’egzistencijalnom’horor-filmu«,8čijisredišnjimomentstraveležiu»nemogućnostiobuzdavanjaiizlječenjanaizgledzaraznogludilakoje
4
Lars von Trier, Antichrist, Nordrhein-West-falen, Zentropa Entertaiments23 ApS i dr.,2009.
Daniel Vilensky, »Antichrist: Chronicles of aPsychosis Foretold«, Senses of Cinema 53(2009),http://www.sensesofcinema.com/2009/feature-articles/antichrist-chronicles-of-a-psychosis-foretold/. Pristup: 12. listopada2010.
T. Engler, Antikrist Larsa von Triera kaoalegorikumčovjekovaodšašća654
obuzimasimboličkipar,AdamaiEvudistopijskograja«.9Sobziromna tunemogućnostTrierovsefilmdoima»atipičnimhororom«,10kakvisupremaVilenskomiCronenbergovifilmovikojineprestanokružeokotemeljnogpi-tanja:»Štoznačibitičovjek?«11PritomVilenskynizsadomazohističkihscenautkanih uTrierov film tumači kao »psihotičku deziluzijsku fantaziju«,12 usklopukoje(ne)mogućnostovladavanja,odnosno,discipliniranjatijelauka-zujenaprocese»depersonalizacije«13suvremenogčovjekauslijedčijihutje-cajaovajprebivau»graničnojzoni«,14izloženneprestanimprocesima»teri-torijalizacijeilide-teritorijalizacije«.15SukladnotomeTrierova»apokaliptič-nabajka«,16smatraVilensky,predstavlja»pričuopovratkuuIstočnigrijeh,urajskivrtnakonizgona,odaklenepostojiputizbavljenja«,17većsamosvedubljeponiranje»udubinupatnjeipraznine«18kaosvojevrsno»čistilište«19ljudskeduše.Smisao takva poniranjaMartig vidi naznačen već uPrologu, u kojemu jeparalelnoprikazanatragedijadjetetovapadakrozprozorinesputanoprepu-štanje para užitku krajnje naturalistički prikazanog seksualnog čina, a kojipočivaupreokretanjumitaostvaranjusvijeta.20Sukladnotomedjetetovpadsimbolizirapadanđela,aseksualničinroditelja–kojinezavršavazačećemnovogživota,većnaprotivsmrćudjeteta–sugerirakakotjelesnastrast,asnjomitjelesnostuopće,vodiubol/patnjukaotemeljniljudskiegzistencijalčijejesredišnjeobilježjezlo.OdatleMartigzaključujedajeuProloguriječo pervertiranoj trans-descenciji,21 o čovjekovu padu u stanje neposrednogtjelesnogbivanja kojemu je svojstvena zarobljenost tjelesnošću, a koja re-zultiraneprestanimobnavljanjemboli/patnje.Postavkesutosrednjovjekov-negnostičkekoncepcije svijetau skladuskojom jepriroda izvor svegzlatakodaspasdušeležiuumrtvljenjutijelanakonkojegseonakaobožanskaiskramoževratitisvojojizvornojbožanstvenosti.22Izteseperspektivečinida jeu filmu riječoproigravanju temeljnihpostulatagnostičkehereze,naštoupućujeisakaćenjetijelaprotagonistakaonačinosimboljenjanastojanjadaseosujetiputudaljnje,prirodom(za)danečinoveumnažanjakaojedinimogući oblik zaustavljanja životneboli/patnje, odnosno, oslobađanja dušeiz okova tjelesnosti.Da jemeđutim u slučaju gnostičkog tumačenja filmariječostranputici,proizlaziizčinjenicedacijelifilm,apogotovozavršetak,vrviukazivanjimananemogućnost izlaženjaizokvira tjelesnosti,odnosno,naosuđenostprebivanjautaktilnosti.Ufilmuje,doduše,uprizorensilazakupakao,ucarstvozla,ucarstvosakaćenjaljudskosti,notosecarstvočinidrukčijeprovenijencije.Pakaojetu,migaživimo,adatoneznamo.Ilimož-daipakznamo?ZaTrieratoženazna.Onajeunjegovufilmskomopusuuvijekiznovapatnicakojapounutrašnjujesveopćukrivnju,23čimepostajesimbolombespomoćnogžalovanjanadzlomkobiljudskihbićauronjenihusvijetpatnjeinepravde.TakoisprvaiuAntikristu.Onapadaudepresiju,iscrpljujesesamooptužbamazapogibijudjetetadabise,međutim,njezinapsihozaprometnulauseksualnupožudu, a potom i u sadističke napade na njega. Središnji alegorijski per-formativodmetanjaod(tradicionalne)slikeženerastjeupravonjezinasek-sualnogapetita,štoutomkontekstuskrećevodunamlinantifeminističkogpoimanjafilma:onajeta,sugerirakamera,kojanijebiladovoljnobrižnapajeprepuštajućiseužitkuizazvalasmrtdjeteta,onajetakojanjeganapastuje,nezasitnoibjesomučno,snjimilibeznjegatražizadovoljenje.Onajejednaodonihvještica koje su se – izgledanebez razloga, kakobi se pomislilonakonnjezinihsadističkihispada–spaljivalesvedo18.stoljeća.SvesutoalegorijskiperformativikojeTrierutkivaufilm,akojiostavljajudojamdatimeštoodženeiprirodečiniistoznačniceobjemaatributiraizlo.Zaključak
3. Pad u bezdan: uranjanje u elementni postav ljudske egzistencije i zaziv za izbavljenjem
LogikujeustrojavanjaTrierovihalegorijskihperformativakojivodeuprizo-renju temeljne traume ljudskeegzistencijepotrebnopotražiti drugdjenegoliugnostičkojhereziozlojprirodičovjekovetjelesnostiilipakuantifemi-nističkomstavuredatelja.Naznaka tomedana jevećuuvodnojscenipadadjeteta.Onojenarubukadrapopraćenosjednestranesnijegom,asdrugeHändelovomglazbom.Pritomseposredstvomslow-motiontehnikedjetetovpadstapasmnoštvomkristalnihpahuljicasnijega,timoblikomanorganskogu kojemu raznolikost bivanja postaje krajnje neznatna i stoga nerazlučiva.RiječjeoalegorijskomperformativukojiupućujenaLevinasovupredodžbuoelementnom.UspisuTotalitet i beskonačnoLevinaspostavljapitanjeo»načinunakojinam stvari dolaze«,24 smatrajući da »se one ocrtavaju u sredini iz koje ihuzimamo«,akoja
Levinasdaljenavodida je temelj čovjekovaužitkauelementnomnjegova»osjetilnost«35kojanepripadaporetkumisliveć»poretkuosjećajatj.afek-tivnostiukojojdrhtiegoizamja.Osjetilnekvalitetenespoznajemo,već ihproživljavamo: zelenilo lišća, crvenilo zalaza sunca.«36 Utoliko osjetilnostpredstavljanačinodnošenjakoji jeodijeljenodčovjekova racionalnogod-nosaspramsvijetatesnjimeunačelunemaništazajedničkog.Osjetilnostje,međutim,vezanauztijelokoje»nijesamoonoštosenatapauelementu,većonoštoprebiva, tj. stanuje iposjeduje«,37a toznačidapredstavljaprepletuzajamno neovisnih osjetilnih, perceptivnih i spoznajnih sposobnosti kojetijelo ujedinjuje kao njihovo zajedničko prebivalište. Pritom čovjek putemosjetilnostineposrednouživausvijetu,dokopažanjemispoznavanjemunosirazlikuuelementno,diferencijacijomuspostavlja stvarikaopojedinačnostisvijeta,čimeiznerazlučivogmetafizičkoghorizontaelementnogidentificirastvari,atimeisvijetokosebe.Natajsenačinužitkukaoelementnomslojuljudskosti»dodajenovidogađaj«,naime,svijetseelementnog»napunjasta-bilnimstvarima«.38No,čovjekovužitaknemasigurnostibudućidase
Ta se budućnost čini problematična jer pritjecanjekvalitete užitka iz niče-gatvori»njezinunepostojanost,drobljenjepostojanja,vrijemekojepretho-dipredočenju−kojejeprijetnjairazaranje«,40čemurazlogležiutomeda»perfidnoseelementno,izmičući,daje«.41Dabiuklonioprijetnjurazaranjainesigurnostiužitka,čovjekspoznajestvariokosebe,prisvajaihradom,čimekolonizira elementno, osiguravajući time sebe od »ništavila budućnosti«42kaoneizvjesnostiužitka.Notomseidentificirajućomstrukturacijomstvariisvijetaokosebečovjekujednoodjeljujeiodneposrednostiužitka.
T. Engler, Antikrist Larsa von Triera kaoalegorikumčovjekovaodšašća657
Trierovosepreplitanjeužitkaljubavnogparauseksualnomčinuipadadjetetakroz prozor protkan snježnommećavom čini performativom kojim se većnapočetkufilmafiksiranjegovalegorijskiokvir:padjetoparauelementnipostavljudskeegzistencije,uneposredniosjetilniužitakkoji»nepoznasmi-saonekogciljailiontološkogsredstva«.Uranjanjejetouelementnuosjetil-nost,gdjeseuživa»usprkossvršnostiinapetostinagona«,gdjeindividuumnestajeunerazlučivojkašisenzualnosti.No,pogibijomsedjeteta,smrtonos-nimpadomusnježnibezdan,podcrtavapunktualnosttogstanja,prolaznostprebivanjaurajuosjetilnosti,čegajeposljedicačovjekovoraskorjenjenjeizelementnoginužnostnjegovauranjanjaustvarstvenisvijet.Par,naime,pogi-bijomdjeteta,kakospravomupozoravaJelinek,prestajebiti(roditeljski)par,njihovasejednostraspadanamuškoižensko,kojisesuočavajusnužnošćuvlastita samooblikovanja.43 Trauma je to uslijed koje se užitak premeće ubol,arajupakaokojiokoparapoputtrijuantičkihsestaraSuđenicaisplećutri prosjaka života (bol,očaj,žalovanje),evakuirajući svojimgradacijskimpojavljivanjemufilmuizživotaparamogućnostočuvanjaživotonosnevjere,nadeiljubavi.Stogaseupravopotragazatežištemživotausrednjegovetrau-matičnostidoimasredišnjomsemantizacijskomjezgromfilma,naštoupućujeiglazbenakulisaProloga.RiječjeoarijiLascia ch’io piangaizHändelovaRinaldakojanasuvodiufilm,aliidočekujenazavršetku.UarijikršćankaAlmirenaoplakujesvojuzlosretnusudbinusaracenskezatočenice,vapijući:»Pustimedaoplakujemsudbinuidauzdišemzaslobodom.Nekasejadslo-mi,okovimojepatnje,pamakarisamoizmilosrđa.«44Arijajetoukojojžen-skiglasuuzvišenomugođajuzazivaoslobođenje,odnosno,ufilmuupućujepozivdaseiznađeputizboli,očajaižalovanja,tihtemeljnihegzistencijalačovjekova(z)bivanja,nakonštojedjetetovomsmrćunepomućenipovratakparauelementnipostavživotazaprijećen.Inicijalnijetopostavfilmaukoje-museraskorjenjeniprotagonistisuočavajusogoljenimživotomkaotraumomvlastita(z)bivanja.
T. Engler, Antikrist Larsa von Triera kaoalegorikumčovjekovaodšašća658
Slika 2.TemeljnisemantičkislojfilmaAntikrist
4. Tri prosjaka: Cirkularne permutabilie Trierovih alegorijskih performativa
Takavsetraumatiziraniživotnastojiiscijelitipsihoterapijom.Mjestoiscjelje-njašumskajedivljinakaoalegorijskakulisapovratkaizvorubivanja,prirodi,ukolibubezstrujeivode,u(z)bivanjeogoljenoodcivilizacijskogruha.No,većsenaputuonamopotkopavaodnosizmeđunjegakaoanalitičarainjekaoanalizanda.Uvlakuonananjegovnagovorumislimaodlazidokolibe,ispredkojezaliježeutravu.Stapajućiseondjesazelenilom,zauzimapoložajIsusau trenutku kada pokazuje ožiljke na rukama.Alegorijski je to performativsilaskautraumukojimsenajavljujenesamonjenopoistovjećenjesprirodomvećiizvrtanjepsihoanalitičkogodnosausklopukojegonapostupnokliziiznjojdodijeljenepozicijeanalitičkogobjektadabipreuzelanjegovuiscjelitelj-skufunkciju,dokpredmetomanalizepostajesamanalitičar.Kulturno-povijesnikonteksttakvaizokretanjaulogatvorinjezinradnadiser-tacijioprogonuvještica,ginocidu,kojije−kakosetoizričitoističeufilmu−izvršenu16.stoljećunadženama.Unizuflashbackovadoznajemo,međutim,da onaodustaje od izradedisertacije, premda su teze radabile »glatke«,45odnosno, stradavanje tih nevinih žrtava bila »znanstvena činjenica«46 kojujetrebalotekkonciznoobraditi.Tojoj,međutim,nepolazizarukomjerjeriječoprimjeniznanstvenogdiskursakojimpuninuboli,očaja ižalovanjanadsudbinomženaproglašenihvješticamanijemogućeiskazati.Uronilise,naime,dubljeutukulturno-povijesnutraumu(z)bivanjažena,tadaracionalnihistoriografskidiskurspostajetekbešćutnisvjedokkojiubitimorazanije-mjeti pred silnim strahotama koje se nanose ljudskimbićima još i u dobabuđenjamodernog,racionalnogpoimanjaživota.Takoodnjezinedisertacijepreostaje tekbilježnicasaslikamaibilješkamačiji rukopispostajesvene-čitljiviji, nalikujući u sve većojmjeri psihogramu lude osobe. Signal je tokojinavodinapomisaodajeunjezinomslučajuriječopsihičkombolesniku,kojisuočensastrahotamanavedenekulturno-povijesnetraumenijeustanjus njima izaći na kraj, već naprotiv, potaknut tom traumom, postupno gubioslonaciuvlastitomživotu,štopotkrjepljujeineprestanovraćanjekamerenafotografijedjetetasnaopakoobuvenimcipelama.No,ginocid,glatkoća teza,odustajanjeod izradedisertacije,anaročitona-opakoobuvenecipele,performativisukojimaseotvaraprostorsvevećojale-gorizacijikulturno-povijesnogpostavafilma.Timeseneposrednisemantičkislojfilma(vidisliku2)−individualnaobiteljska traumaobilježenaboli,ža
T. Engler, Antikrist Larsa von Triera kaoalegorikumčovjekovaodšašća659
lovanjemiočajanjem−pretvarauanalizučovjekovearhetipskepozicije,čijejesredstvouprizorenjacirkulacijaalegorijskihperformativakojisrubafilmauvijek iznovapokrećudiseminaciju njegovaneposrednog tijeka, podaruju-ćimutimeusvevećojmjeriznačajalegorijskogprikazarazvojaeuropskogkulturnogkruga, i to sobziromnanjegovdoticaj s čovjekovim temeljnimegzistencijalima.Proces takvealegorizacijezapočinjekadaonugustišušumezapažasrnus mrtvim okotomkojistršiiznjedabinakrajudrugogpoglavljafilmanaišaonalisicukojatrgavlastitotijelo,anakrajutrećegnagavranakojegnemožezatući.Svimjetrimaživotinjskimlikovimazajedničkodaseukazujunjemu,anenjoj,odnosnodaseizperspektivezavršnesceneukojojživotinjemirnoliježuporednjezinatijeladoimajukaonjeniizaslanicikojimunaputukrozšumunastojeneštopriopćiti,štoonmeđutim»nečuje«.47Takoseonskanjujeinadžirovimakojicijelunoćpadajuokrovkolibe,akadamuonatijekomseanseobjašnjavakakoječulaplačdjetetakojijeodzvanjaošumskimobron-cima,ontoracionalizirakaomanifestacijunapadajapanike.Njezinoukazi-vanjenatodaljepotaEdenaležiu»plačusvihstvarikojeumiru«48kaoplačuprirodenadvlastitimrasipništvomkoje ilustriraprispodobomo tomekako»hrastu trebastogodinadanaraste,a samo jedanžirodmnoštvanjegovihplodovada seobnovi«,49 on toponovnoodbacujekao tlapnjuuzrokovanunjezinomanksioznošću.Vrhunacrazilaženjaparazbivasekadaonatvrdida»jeprirodaSataninakuća«,50azlaljudskaprirodautjelovljenauženi.Ontokategoričkiodbija, smatrajućida takvemoralne razdiobenemajuvezeni sterapijomnisastvarnošću,većpredstavljajusamodokaznjeneopsesijezlomkojuonauvidusamooptužbezboggubitkadjetetaprojicirauprirodu/ženu.Tekkadanjegovupažnjuponovnoprivučeobdukcijskinalazizkojegproizla-zidasudjetetovastopalabiladeformirana,anačijiuzrokukazujufotografijenakojimadijeteimanaopakoobuvenecipele,izvlačiskicunjenetraumeinavrhpiramide,ukojujedotadakaoizvornjezinihstrahovaunio»prirodu«i»Satanu«,sadaupisuje−»Ja«.51
Završnijetoperformativ,kojimsezaokružujeprocespermutacijesvihpret-hodnihkojimajebioobilježensilazakparautraumuprebivanjausreddiv-ljineprirodekaoalegorijskekulisepotragezazagubljenimtežištemživota.Središnjiperformativtekulisetvoribeskrajnopadanježirovaokrovkolibe.Prikaz je to rasipanja sperme prirode koju ova izbacuje iz svog preobilja,odnosno,slikopisnouprizorenjeSchopenhauerovepredodžbeoslijepojvoljikojausvomsamoostvarenjuprirodunapučujemnoštvombićakojaposebinisuništadrugonegolitekpojavnioblicipravolje,odbačeniubivanjedabiiznjegaubrzoiizašliitimeoslobodiliprostordaljnjimindividuacijamavolje.52
45
Isto.
46
Isto.
47
Isto.
48
Isto.
49
Isto.
50
Isto.
51
Isto.
52
Usp.: »Ako i svemajka priroda svoju djecuodašiljeususrethiljadamaopasnosti,bezza-štite, tomožebiti samozato štoonaznadaona,akoipadnu,padajunatragunjenokrilo,onamo gdje su zaštićeni, pa je stoga njihovpadčistašala.Onasespramčovjekanepona-šaništadrukčijenegolispramživotinja.Njeniskazseodnosiinanjega:onajeravnodušnaspramživotaismrtiindividue.«ArthurScho-penhauer,Die Welt als Wille und Vorstellung, sv.II,Diogenes,Zürich1977.,str.555,snje-mačkogpreveoautor.
T. Engler, Antikrist Larsa von Triera kaoalegorikumčovjekovaodšašća660
Alegorijskiperformativprolaznostiinepostojanostibića,aliiindiferentnostiprirodespramnjihovabivanja,odnosno,ne-bivanja,jestsrna s mrtvim okotom kaosimbolnesamoživotpodarujućesnageprirodevećinjezinemrtvoplodnosti.Sobziromnatoživotjebićaputovanjekrozbolvlastitaprolaznog(z)bivanjakojuničimenemogudokinutijersuizručenanamilostinemilostkaosu odvijanja (z)bivanja, spram kojegmogu zauzeti tek stav žalovanja.Alegorijskijeperformativtakvebespomoćnostibićasamu sebe razjedajuća lisicakojaspoznajuokaotičnostiodvijanjaelementnogpostavaživota/pri-rode priopćuje kada demonskim glasom progovara: »Chaos reigns«.53 Tajpakjekaosnedokidiviivječan,zaštostojialegorijskiperformativgavrana.Nemogućnostnjegovazatiranjasimboljevječnog(z)bivanjaživota/prirode,besmrtnostinjenanačelakojese,dokrajaogoljeno,razotkrivakaovječnoob-navljanjejedneteistesiroveistogaslijepemoći,naspramkojebića,suočenasasveobuhvatnošćuisilinomtemoći,jedinomoguočajavati.
Takosrna,lisicaigavranufilmupredstavljajualegorijskoutjelovljenjestavaindividuacijanaspramogoljenompostavuživota/prirode,čiji je triangularniokvirbol,žalovanjeiočajanjekaoizrazbespomoćnostizbogpremoćiživotakaovječnogciklusaobnavljanjajednogteistogpreobiljaprirodeuslijedkojegse pojedinačna individuacija doima teknjenimmrtvimporodom.Pritom jeindividualnobićesvojimosjetilnimustrojemokovanozatakavpostavprirodetakodamuništadrugonepreostajenegolidaseizručitrima prosjacimaživota(boli,žalovanjuiočaju)itomesukladnoljepotuEdenadočekauvidupovratkauništavilone-bivanja.Stavjetokojionazauzimausvojojpsihozi,asuklad-nokojemuseprirodaposvedosljednodoimaSataninomkućom,Antikristom,naspramkojeg se izbavljenje ljudske duše čini nemoguće, a ženski arhetipAntikristovomslužbenicom,odaslanomdamuški arhetippovučeukaotičnibezdankaopropastdušeuslijeddivljanjaelementnogpostavaživota/prirode.
5. Antikrist kao filmski putopis uzašašća logocentričnog uma i odšašća čovjeka
T. Engler, Antikrist Larsa von Triera kaoalegorikumčovjekovaodšašća661
otkriosamogsebekaoishodištetetraume.Toja,kojebiupsihoanalitičkogpostupkunju/život/prirodu trebalo iscijeliti,auvezikojegseotkrivada jeizvorsvega traumatiziranja,alegorijsko jeuprizorenjesuvremenogčovjekakaobićauronjenogu stvarstveni svijetgdje seprepušta svojoj funkcional-nostiinjomeposredovanomužitku.TajitakavčovjekuPrologusezazivadanjuizbavi»izokova[…]patnje,pamakarisamoizmilosrđa«.54Sred-stvoizbavljenjakojimonjedinoraspolažeonojeracionalne diskurzivizacije zbiljekojimpriroduinstrumentalizirausvrhuostvarenjavlastitaprebivanjakaoumstvenogprojekta,odnosno,funkcionalnognabačajauma,čijivrhunacpredstavljauspostavaonogjakaologocentriranogsredištasvijetaizkojegseinaspramkojegseuspostavljastvarstvenostsvijetasonestranenjegovaele-mentnog(z)bivanja.Takoseufilmuunjemu,šegrtupsihoanalize,alegorijskiprikazujedenaturiranimoderničovjek.Riječ jeoalegorizaciji suvremenog logocentrično-tehnicističkog pristupa nesamobitičovjekavećisvekolikojprirodi.Onisuzanjegatekizvanjskiobjekti,popravljividouništenja.Stogaufilmuonkaouprizorenjetakoustrojenogmuškog arhetipainjojpristupatekkaoobjektupsihoanalitičketerapiječijijeciljuklanjanjeboli/patnjedabisebiloonakokakosejedinosmijeimožebiti−funkcionalno-logocentrično.Kulturno-povijesni kontekst togane tvori samoginocid, već je taj u filmupoloženmnogodublje.Nizjealegorijskihperformativakojiukazujunatajkontekst,ačijeseznačenjeupotpunostirazotkrivauscenamanjezinihsadi-stičkihispada.Nakonštojeonuskicunjenetraumeupisaodaje»ja«55onoštojeplaši,onagatuče,dobacujućimulajtmotivskurečenicu:»Prokletniče,ostavljašme!«56Udarcemcjepanicomoudonesvješćujega,pričemuumje-stoejakulacijespermeizazivaonukrvidabimupotomkroznoguprobušilarupuiunjuuvuklašipkuokojupričvršćujebrusnikamen.Došavšisvijesti,onsebezuspješnopokušavaosloboditiutegadabinaposljetkusnjimotpu-zaoušumu,gdjese,čuvšinjenobjesomučnodozivanje−»Prokletniče,gdjesi?«57−skrivaušupljinu.Alegorijskijetoprikazbijegaumaprednavalomelementnog,predništenjemprimatauma,primata,kojičovjekapremaNietz-scheujošodSokratovadobasputavadasevineizstadijapuzanjaZemljom.58Sokratizacijom,naime,φρόνησιςpostaje sredstvomfiksacije svijetauzna-bačajeuma,čijusrž tvorionostranost idejakojeseurazličitimpovijesnimrazdobljimazaodijevajuurazličitoruho,adatoneumanjuje(sve)moćuma.Ipostsokratovskiantičkisvijetikršćanskiuniverzumsrednjegvijekaimoder-niprosvjetiteljskiprojektfiksacijesustvarstvenogsvijetačovjekovommoćibivanja umstvenim kao takav izvor uređenja svijeta u sklopu kojegmuškiarhetipsvijetobuhvaća,aliisapinjeidejom.Takvosefiksiranjeelementnogpostavaživota/prirodeulogocentrirajućistvarstvenisvijetmodernogčovjeka
jednazadrugom,poputvalazavalom,smje-njivalefilozofskeškole,[…]tajnemožeadauSokratunevidiprekretnicuikovitlactako-zvane svjetske povijesti. […]Sokrat je pro-totipteorijskogoptimistakoji[…]znanostiispoznajipripisujemoćuniverzalnoglijeka,auzabludipoimazloposebi.[…]Tkojesamokusioslastisokratovskespoznajeinaslućujekakoonausvevećimkrugovimanastojiobu-hvatiticijelipojavnisvijet,tajćeodsvihži-votnihpoticajanajsnažnijeoćutjetipožududadovršitoosvajanjeineprobojnočvrstoispletemrežu.«FriedrichNietzsche,Rođenje tragedije,GZH,Zagreb1983.,str.93–94.
T. Engler, Antikrist Larsa von Triera kaoalegorikumčovjekovaodšašća662
pomoćualegorijskogperformativaejakulacijekrviprokazujekao(povijesna)stranputica jersenanjojživot/prirodasapinjeumnimnitimakakosenebiodmetnula iz logocentrirajućegzagrljajauma.59Da je logocentričnipoglednaživot/priroduizvrnut,sobziromnanjihovelementnipostavizokrenut,aukrajnjojkonzekvencii izopačen,sugeriraperformativdjetetovihnaopakoobuvenihcipela.Ona,aputemnjeipriroda,dječakuobuvapogrešnocipele,čimeseukazujenaizvrnuthodmuškogarhetipakojilogocentričnimpristu-pomnastojiovladatielementnimpostavomživotautolikoštogaukalupljujeuhodvlastitapovijesnognapredovanjaiunaprjeđenjakaooblikiscjeljenja/spasenja.Da je riječonemogućojmisiji,proizlazi izpogibijedjeteta.Onapredstavljanužnuposljediculogocentričneusmjerenostiuma,sobziromnakojuovajpoputIkaramnijedamoželebdjetinadelementnimpostavomživo-ta:Dijetese,razbacujućifiguricekojesimbolizirajubol,žalovanjeiočajanjekaoznakodbacivanjasvogutemeljenjauelementnompostavubivanja,penjena prozor i baca u snježni bezdan, što je performativ kojim se alegoriziramrtvoplodnostlogocentrirajućegumasobziromnaelementnipostavživota/prirode.60Pritomseperformativomdjetetovasmrtonosnogletatehnifikacija života,61kojavrhuniuumomposredovanojstvarstvenojpriručnosti/alatnostiprirodekojomse čovjek lišavautemeljenjau elementnompostavubivanjai u sve većojmjeri zaogrće u inteligibilnost nabačaja vlastita stvarstvenog(z)bivanja,razotkrivakaolukavstvokojimnastojiostvaritiuzašašćeizbolno-stivlastita(z)bivanja,adapritomubititekuklanjasveonoštomusepreprije-činaputukapitalizacije62vlastitihumstvenihnabačaja.Stogaseinjenouboj-stvočinilogičkomkonzekvencomsamoobranemoćimuškogarhetipa,kojasezahvaljujućisvojoj tehnificirajuće-logocentričnoj usmjerenosti spremaupotpunostiovladatisvijetom.Sveono,naime,štosenedaukalupitiuum-stveniprojekt,morapoputnjeukrajnjojkonzekvencibitispaljenonalomačikaoštojetovećvišekratnobioslučajupovijestis»njezinimsestrama«.63Uperformativupaljenjanjenatijelaocrtavasesvanetolerantnostibešćutnostglobalizacije(suvremenog)tehnificirajućegsvijeta,usklopukojeseočeku-jedaćeseprirodapodvrćiilijeuprotivnomočekujeuništenje.Iztakvejeperspektiveodupirućasepriroda−zlo,anjenarhetip−vještica,Antikristovaslužbenica,kojaumometaunjegovunaumuuzašašća.Da je,međutim, tologocentričnouzašašćeujednoiodšašćečovjeka,tosepredočujeudrugomarhetipuonogljudskog.Uslijed logocentriranosti čovjekova (z)bivanjaudoba tehnifikacije prirodeneposredni susret sa životom/prirodom izaziva anksioznost i depresiju kaoreakcije na obezvrjeđujuće poimanje elementnog postava bivanja. Pogoto-vojetakokadasečovjekotmevladaviniuma,zapriječimupristupkaoštotoonačiniufilmu.Suočenastehnificiranim,sve(o)vladajućimmuškimkaoarhetipskimizrazomlogocentriranog(z)bivanjasvijeta,onanaokoprihvaćačinjenicudanaspramtogaprirodausvojojelementnostidoistajestzlo,aženaarhetipskiizričajtogčovjekupri-rođenogzla.Noistovremeno,onakaoale-gorijskiperformativživota/prirodepotkopavatakvologocentriranoviđenjeivlastitebitiitemeljasvijeta,odašiljućimusignaledadepresijaianksioznost,kojeseumučinedodušeprirodnimaliineumjesnimstanjemdušeprotrese-netragedijomvlastita(z)bivanja,predstavljajutekpovršinskislojpovijesnomnogodubljeg, premda alogičnog stava spramživota/prirode.64Riječ je opredlogičkomstavuneposrednog,osjetilnogodnosasprambivanjausredka-osa elementnog, čiji je temeljni egzistencijal užitak.Taj se stav iskazujeusklopualegorijskogperformativabujanjanjenaseksualnogapetitakojemuseon,podizlikomdajenjenpsihoterapeutpajestogatakavodnosneprimjeren,odnosnonefunkcionalan,naposljetkuuskraćuje.Alegorizacija je touskrate
Filmje,doduše,upotpunostilišenprisutnostitehnike u njenom stvarstvenom obliku. No,ona jeu likupsihoterapeutakrajnjeprisutnajer je riječooglednomumstvenomprojektutehnifikacije čovjekova (z)bivanja s ciljemnjegovalogocentriranogudomljivanjaustvar-stvenomsvijetu.
62
U vezi kulturno-tipološkog značenja pojmakapital, kao i odatle proistječućih europo-centričnih predodžbi, usp. Jacques Derrida,Drugi smjer,Institutdruštvenihznanosti»IvoPilar«,Zagreb1999.,str.52–53.
63
L.vonTrier,Antichrist.
64
TuspoznajuonastječeuEdenu,gdjeodustajeodizradedisertacijejershvaćadajelogocen-tričnozahvaćanjeboli/patnjeprekratko.Ono,naime,kaotakvonezahvaćaživotnislojpro-blema jer je riječ o hladnoj, analitičkoj dje-latnosti, odnosno, o tehnicističkom vaganjuuzroka i posljedica čovjekova socio-biološ-kog(z)bivanjauprostoruivremenu,kojeonoočemujedoistariječ,oboli/patnji(ljudskog) bića,nemožedohvatiti.Mjestojetoufilmugdje se razotkriva nijemost logosa, kojoj sesuprotstavlja neposrednost zbivanja života,alegorijskipredočenunjenojnezasitnojsek-sualnojželjikaoalogocentričnomglasuživo-ta/prirode.
65
L.vonTrier,Antichrist.
66
Remza Koščević, »Razmatranja o temi po-sebne vrste arheoloških materijala«, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu21(2004),str.59.
T. Engler, Antikrist Larsa von Triera kaoalegorikumčovjekovaodšašća664
požudom,većisadističkimkomadanjemnjegova,aliivlastitatijelapretva-rau jednuodMenada,pratiljabogaDioniza,koje su»bjesne«odlazilena»planinu,[gdjesu]rastrgalesvakotijelonakojesunaišle«.69Odatlepostajerazjašnjivomlogikaalegorizacijenjenapostupanja:Onaunjemuisprvavidiherosa,junaka,odkojeg,zahvaljujućinjegovimbožanskimkorijenima,čijije kulturno-povijesni pandan νοũς − predsokratovsko promišljanje svijeta,očekujeizbavljenjeiz»okovapatnje«,70izsužanjstvauelementnompostavubivanja.No,neuspješnostiscjeliteljskogpsihoanalitičkogperformativa,čijanužnost proizlazi iz njegove logocentrične usmjerenosti na funkcionalnoststvarstvenogsvijeta,dosadašnjukrotkostnjezinabićapremećeudivljiperfor-mativagonijesvihbićauronjenihubol,očajanje i žalovanjenadtemeljnimustrojembivanja.Alegorijskijetoperformativeksplozijemoćiženskogarhetipakojisesadaosvećuje»prokletniku«,71kojije,ostavljajućijezapletenomuelementnipostavnjezina(z)bivanja,iznevjeriovlastitobožanskopodrijetloutoliko što se logocentriranjemprirode odmetnuo od nje.Riječ je u biti osrazudvajutemeljnihnačelaantičkogsredozemnogbazena−apolinijstvaidionizijstva−zakojaNietzschetvrdidasusvojimpreplitanjemstvoriligrčkukulturu.72No,sokratizacijomtekulture,njenomintelektualizacijom,započe-lojedobaodšašćačovjekaukojemuovajsvojomlogocentrirajućomtehni-fikacijomživot/prirodusputavautolikojmjeridazazivanjihovuosvetu.Taseosvetauprizorujeuperformativunjezinabjesomučnogsakaćenjanjegovatijela,njegovaprizemljenjabrusnimkamenom, tomironičnomaluzijomnaoštroumnostumaiumstvenopriručnopoimanježivota/prirode,azbogčijebeskrupulozneeksploatacijezaslužujeosvetu.Osvetajetoživota/prirodenadbićemkojesedrznulosuprotstavitiseelementnompostavubivanjatimeštogajestaviloucjedilosvojeumnealatkedabikroznjegapropustilosamovla-stitiidejnipostav,smatrajućidaćetimemoćiukrotitiživot/prirodu.Dame-đutimpsihoanalitičkocijeđenjeelementnogzavršavaubojstvom,optužbajemuškogarhetipadajenjegovpovijesnihodpromašen,arazvojlogocentrira-jućegeuropskogkulturnogkrugastranputica.Pritomnimaloslučajnoufilmuupravopsihoanalitičkipostupakpredstavljasredišnjualegorijučovjekovaod-šašćabudućidaonizmeđuostalogpočivainaprispodobioEdipu,kojemujenjegovotac,poučenouzrocimavlastitepropasti,probio»stopalačavlom«73tegaostavioudivljinikakobigaondjezvijerirastrgle.Ufilmuperformativprovlačenjašipkekroznogupredstavljasredišnjualegorijuusklopukojeseučincipsihoanalitičkogpostupkaprokazujutekimobilizacijomljudskeduše,asudbinaoslijepljenogEdipauizgnanstvunaKolonukaorezultatčovjekovapoigravanjaumstvenomalatkom.Performativjetonaimekojiufilmusuge-rira:nebilibiloboljedačovjeknikadanijeotkriotuigračkukojomuređujesvijet?Jer,zaigravšisenjome,gubineposrednidoticajselementnimposta-vombivanja, zatvara se u vlastiti logocentrirani svijet umstvenih nabačajai time sebe samogpoputEdipaosljepljuje s obziromna zaziv elementnogpostavaživota/prirode.No,kakoufilmuna tajzazivreagiradrugiarhetip,onajalogocetričniženski?Tajsedoimauvećojmjeriukorijenjenuelementnompostavubivanjautolikošto na zaziv odgovara empatijom spramboli svekolikih bića i žalovanjemnadnjihovomsudbinom.Izkulturno-povijesneperspektiveriječjeodionizij-stvukaonačinuuronjenostiuneposrednudoživljajnostživota/prirode,kojajemeđutimzbogutemeljenjauneposrednomočitovanjuelementnogkrajnjedivljainesputana.Stogasu,kakotoNietzscheističe,većiGrciprednavalomdionizijstva»predasepostaviliblistavporodsnova,Olimpljane«,kakopred»strahotamaiužasimapostojanja«nebiumrli.74Drukčijerečeno,uranjanjeuelementnipostavživota/prirodebezzaslonazavršavapropašćuuronjenog
T. Engler, Antikrist Larsa von Triera kaoalegorikumčovjekovaodšašća665
bića. Osnova je to alegorizacije bezuspješnosti ženskog arhetipa na putusvoga izbavljenja.Nakonneuspjehapsihoanalizomposredovanogpovratkau stvarstveni svijet logocentriranih duša, ženski se lik naime u potpunostiprepuštadivljanjusirovemoći,čijivrhunacpredstavljaperformativsakaćenjaklitorisa kao radikalni čin potvrđivanja autodestruktivnih snaga života/pri-rode.Ono što preostaje jest vječni kaos života, kaos bakantskogdivljanja,u sklopu kojeg sebol prebivanja, kao i žalovanje nad takvim (z)bivanjemčovjekoveegzistencije,asukladnotomeiočajanjezbogvlastitebespomoć-nosti,možejedinoiscijelitine-bivanjem.Porukaje tokojaodzvanjadioni-zijstvom,akojuprenosiNietzschekadaposežućizagrčkompredajom,ističedajekraljMidija,nakonštojeuhvatioSilenategaupitao,štojezačovjeknajboljeinajizvrsnije,dobioodgovor:»Onoodsveganajboljetebijeposvenedostižno: ne biti rođen, nebiti, bitiništa. Sljedeće pak za te ponajboljejest–brzoumrijeti.«75Pesimističnijetouvidutragičnusudbinuljudskogabićazahvaćenogtraumombivanjakojajeufilmuuprizorenauviduženskoglika kao alegorizacije ustroja ženskog arhetipa: ukorijenjen u elementnompostavubivanjauvećojmjeriodmuškog,kojisvojzaslonpredelementnimpronalaziulogocentrirajućemsređivanjusvijeta,tajarhetiphodanaivicipo-noratesesvakitrenmožesunovratitiualogocentričnikaosživota,štoseufilmuidešava.Sredstvokojenjupovlačiubezdanelementnogupravojebol,žalovanjeiočajnadgubitkomdjeteta,štouširemkulturno-povijesnomkon-tekstufilma,onomginocida,postajeoznačiteljneuspješnostisamouspostaveženskogarhetipaudosadašnjojpovijesti,ukojojgasezbogisprepletenostiselementnimpostavom(z)bivanjaizperspektivelogocentrično-tehnificirajućeparadigmemuškogarhetipauvijekiznovaprokazivalotekvješticom.Takoukonačniciobaarhetipa,gonjenipotrebomzauzašašćemizelementnogpostavavlastita(z)bivanja,jedandrugognepodupiruveć,naprotiv,osujeću-ju.Takvapakpozicijačovjeka,raskorjenjenogizelementnogpostavabivanjaiuronjenogulogocentrično-tehnificiranistvarstvenisvijetkojemunasuprotstojineštotakvokaoštoježivot/priroda,okočijegsesavladavanjamučeobaarhetipa,predstavljasredišnjuslikufilma.Pritomseufilmupostupnoskidaveostemeljnogpostavaljudskeegzistencije,čimesebol/žalovanje/očajanjerazotkrivajukaotemeljniegzistencijalipovrhkojihčovjekoblikujeAntikri-stovsvijetizkojegputizbavljenjanijemogućepronaći.Zaključakjetokojiproizlaziiizzavršnescene,ukojojsemnoštvoanonimnihženskihlikovakaoalegorijskiprikazžrtavasputavanjaživota/prirodepenjunavrhbrdamimonjega,ispraćeninjegovimtupim,nerazumijevajućimpogledomdabionsampotomnastavioputuskomplaninskomstazom,oslonjenoštaku, tualatku,kojamupomažedahodaiondakadanemožedalje,svedokseusvom(po-vijesnom)hodunepretvoriujednoodbeskrvnihtijelakojasepostupnopo-javljujuporedstaze.Zasadajepreživiookršaj,noriječjeoPirovojpobjedi,ukojojosakaćenatijelaidušeuprljanenjenimubojstvomteškomožeuživati.Završnijetoperformativalegorizacijeodšašćačovjekakojisvojomnadme-
69
Robert Graves, Grčki mitovi, CID-NOVA,Zagreb2003.,str.27.
Svojim alegorijskim ustrojem filmAntikrist upravo nastoji upozoriti na tutrusnu poziciju subjekta.Taj je, naime, uvijek već upleten u tkanje socio-simboličkemrežeintersubjektivnihodnosaunutarkojenailazinazgotovljenestativepoputarhetipskogmuškog iženskog.Čitavpaknesporazumnastajekadanekiodtihstativapreuzimakaovlastitisocio-simboličkimandat,mniju-ćidaupravonatompredloškumoramoćioblikovatiivlastitupozicijuunutarsocio-simboličkemreže,uslijedčegapreuzimanesamonenavlastitiidentitet,većicjelokupnu,odatleproizlazećusocio-simboličkumrežu,štoukonačnicionemogućujerealizacijutemeljneodliketemreže,naime,njezineperforma-tivnostikojusubjekt,dabibiosubjekt,morauvijekiznovapokrenuti.Stoga(ljudsko)biće,prvajepoantafilma,nesmijezatvaratiputvlastitomsamo-razvoju timeštonapitanjeDrugog‘Chevuoi?’,kojim(ga)sesmještavausocio-simboličkumrežu,odgovarare-projekcijom(arhetipskih)obrazaca.Ta re-projekcija u kulturno-povijesnom smislu seže vrlo duboko jer poči-vana reciklažikulturnihdobarakaoumnažanjaposveodređenihkulturno-povijesnih stativa u vidu neupitnih štaka o koje se čovjek oslanja u svom(povijesnom)hodu.Takvomse štakomčini, druga jepoanta filma,upravologocentrično-tehnificirajućausmjerenostdijelaeuropskogkulturnogkruga,čijistativpredstavljazatvaranječovjekova(z)bivanjausveobuhvatninaba-čajumaunutarkojeg se sapinjebilokakavoblikdrugotnosti.No,kada setajnabačajdovededosvojihgranica,štojeufilmualegorijskiprikazanouviduhisteričnogludilakojezahvaćanjukaoanalizandaizvrgnutogpsihoana-litičkom postupku, tada se razotkrivaju i dublji korijeni (z)bivanja ljudskeegzistencijekojine-sapetilogocentrirajućimučincimaumanaznačujuimo-gućnostdrukčijegoblikovanjačovjekovasocio-simboličkogmandata.Utomkontekstu elementni postav bića koji se očituje u nepostojanoj osjetilnostikaonjihovutemeljnomslojuodakleseuzdižuidrugi,svakojvrstiponaosobsvojstvenioblici‘nad-elementosti’,odkojihjetadajedanionajlogocentri-rajućeumstvenosti,predstavljaubitisve-poravnavajućeisve-izjednačujućenačelonečegtakvogkaoštojetotalitetživota/prirode,asobziromnakojebisečovjek−učemuležiitrećapoantafilma−trebaoprobuditiizsvoglogo-centrirajućegdrijemežaipostavitipitanjeoautentičnomnačinuopravdanjasvojeegzistencije.
T. Engler, Antikrist Larsa von Triera kaoalegorikumčovjekovaodšašća667
Pritomsilanantiracionalističkiimpetusfilma,kakospravomuočavaSeeßlen,podrezujemogućnostbilokakvautemeljenja ljudskeegzistencije jer racio-nalnom uređenju svijeta u biti ni nema alternative:79 svijet bi, naime, bezracionalnogutemeljenjautonuoukaosdivljanjaočitovanjaelementnogpo-stavasvog(z)bivanja.No,silninapadnasuvremenouređenjesvijeta,kakojeonuprizorenufilmu,predstavljapozivnaprevrednovanjeonihtekovinaeuropskogkulturnogkrugakojesetemeljenalogocentrirajućemovladavanjusvijetomsonestranenjegovaelementnogpostava,aneinaradikalnonište-nje bilo kakvog racionalnog odnosa spram (z)bivanja ljudske egzistencije.Takavsezaključaknaročitonameće,uzmeliseuobziriširikulturno-povi-jesnikontekstukojiseradnjafilmaalegorijskimperformativimasmještava− u onaj sukoba apolinijskih i dionizijskih silnica kao ishodišnog postavaeuropskogkulturnogkruga.Sobziromnaustrojtogishodišnogpostavazasi-gurnopostojinesamomogućnostzaustavljanjarecikliranjaaktualnogstanjavećinjegovaprevladavanja.Stogasečinidaciljalegorijskihperformativaupletenihufilmležiprijesvegautomedaradikalnošćusvogprikazapoputoneuscenamasakaćenjatijelagledateljunanačinskandalonauputiapeldaseizmakneizpozicijelogocentriranogsubjektakakobisemogaosuočitistemeljnimizazovomsuvremeneljudskeegzistencije−potrebomnjenabio-etičkogutemeljenja.Tapotrebanadrastičannačinizbijanavidjelouzavršnojsceniubojstvažen-skoglika.Riječjeoalegorizacijiuništenjaonogživota/prirodekojisenijedaosapetipostupcimalogocentrirajućegdiscipliniranjakaojedinoispravnimsredstvomiscjeljenjaboli,žalovanja iočajanjanad traumomvlastiteegzi-stencijeistogajedinoispravnomparadigmomovladavanjaelementnimpo-stavombivanja.Upravosenatojpodlozipotrebedeziluzioniranja,odnosno,dekonstrukcije logocentrirajuće fiksacije života/prirode stvarstveni svijet ufilmuskicirakaoAntikristov,kaosvijetizvrnutihvrijednostikojimajepoplo-čenodosadašnječovjekovo(z)bivanjenaputuizbavljenjaiznjegoveuronje-nostiuelementnipostavbivanja.Natomputumeđutimsvakobićeposjedujeitrenutakukojemuuvijekiznovamoramoćibitiiodgovornozanačinsvog(z)bivanja.Tekkadapreuzmetuodgovornost,bićujemogućezauzetiistavnepukesolidarnosti,većštovišesve-simpatijekaosocio-simboličkogperfor-mativasvihbićanaspramivlastitaituđeg(z)bivanjaizkojegsetadamoždamožeporoditineštotakvokaoštojeibiofilično uređenje svijetasonestranekapitalizacijelogocentrično-tehnificirajućegnabačajasvijeta.ZaključakjetokojiproizlaziizposvemašnjeuronjenostiuTrierovuslikopisnualegorizacijustvarstvenogsvijeta,ubol,očajanjeižalovanjenadtakvimustrojemsvijetaukojemuzdvojnipozivdrugoga(»Kakoseusuđuješostavitime?«)80nenailazinaodgovarajućiodziv.
76
L.vonTrier,Antichrist.
77
SlavojŽižek,Sublimni objekt ideologije,Ark-zin,Zagreb2002.,str.158.
Vilensky,Daniel,»Antichrist:ChroniclesofaPsychosisForetold«,Senses of Cinema53(2009), http://www.sensesofcinema.com/2009/feature-articles/antichrist-chronicles-of-a-psychosis-foretold/.Pristup:12.listopada2010.
Trier, Lars von,Antichrist, redatelj i scenarist: Lars vonTrier, glumci:WillemDafoe,CharlotteGainsbourgiStormAchecheSahlstrøm,Nordrhein-Westfalen,ZentropaEnter-taiments23ApSidr.,2009.
Žižek,Slavoj,Sublimni objekt ideologije,Arkzin,Zagreb2002.
Tihomir Engler
Lars von Triers Antichrist als Allegorik menschlicher Desurrektion
ZusammenfassungIm Beitrag werden im Rahmen der Deutung von allegorischen Performativen, die Lars von Trier in seinen Film Antichrist verwendet, die Grundlagen der zeitgenössischen menschlichen Existenz hinterfragt, nachdem ihr der Schleier abgenommen und somit das elementare Gestell des Lebens bzw. der Natur entblößt wurde. Dabei wird festgestellt, dass es bei der Verfilmung von Schopenhauers und Nietzsches Philosophemen vor allem darum geht, den Menschen aus der Höhle des logozentrischen Verhältnisses zum Leben bzw. zur Natur herauszulocken, um ihn so mit der Frage nach der bioethischen Begründung seiner Existenz zu konfrontieren.
SchlüsselwörterAllegorischer Performativ, Antichrist, das Dionysische, Leben, Levinas, Logozentriertheit, Natur, Technifizierung