Antičke fibule iz vojnog logoraTilurium (Gardun)

160 161160 161

Fibule obrađene u ovom članku pronađene su na po-dručju Garduna, a čuvaju se u Muzeju Cetinske kra-jine u Sinju1 i u Arheološkome muzeju u Splitu. U pravilu nisu pronađene kao dio sustavnih arheoloških istraživanja, već su u muzeje dospjele kupovinom ili kao poklon, te im se ne znaju precizne okolnosti nala-za, što ograničava njihovo proučavanje.

Na mjestu današnjeg Garduna nalazio se u antici rim-ski vojni logor Tilurij.2 Važnost lokaliteta kao arheo-loškog nalazišta uočena je već odavno, a u literaturi se naglašavala potreba za sustavnim istraživanjem.

Premda jednak broj tipova otpada na vojničke (aucissa, snažno profilirane fibule, koljenaste, omega, lukoviča-ste) i one koji se uglavnom pripisuju civilnoj nošnji (višestruko raščlanjene, lučna s dvije igle, domaća vari-janta rane zglobne fibule, sidrasta, fibula s podvijenom nogom), bitna se razlika uočava u brojčanoj zastuplje-nosti pojedinih tipova.

SANJA IVČEVIĆ

ANTIČKE FIBULE IZ VOJNOG LOGORA TILURIJ (GARDUN)*

Sanja IvčevićHR-21000 SplitArheološki muzej SplitZrinsko-Frankopanska [email protected]

Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperPrimljeno: 20. 7. 2007.UDK 904:739](497.5 Gardun)”652” 069(497.5-37 Sinj).51:739(398 Tilurium)

U članku su obrađene fibule iz vojnog logora Tilurij, a čuvaju se u Muzeju Cetinske krajine u Sinju i u Arheo-loškome muzeju u Splitu. Zastupljeno je deset tipova fibula, a jednak broj otpada na vojničke (aucissa, snažno profilirane fibule, koljenaste, omega, lukovičaste) i one koji se uglavnom pripisuju civilnoj nošnji (višestruko raščlanjene, lučna fibula s dvije igle, domaća varijanta rane zglobne fibule, sidrasta, te fibula s podvijenom nogom). Bitna se razlika uočava u brojčanoj zastupljenosti: fibule civilne nošnje su malobrojne (dvije višestruko raščlanjene, po jedna od ostalih tipova), a puno su bolje zastupljene vojničke (aucissa: četrnaest s natpisom, osamnaest bez natpisa, pet snažno profiliranih, dvije koljenaste, dvije omega i tri lukovičaste fibule). Uočljiva je i razlika u zastupljenosti ranijih i kasnijih tipova. Najbrojnije su fibule ranijeg razdoblja, odnosno iz vremena dok je logor bio legijski, dok su kasniji tipovi znatno slabije zastupljeni. Ključne riječi: vojni logor Tilurij (Gardun), fibule

Fibule civilne nošnje su malobrojne (dvije višestruko raščlanjene, po jedna od ostalih tipova), dok su voj-ničke znatno brojnije (aucissa: osamnaest bez natpisa, četrnaest s natpisom, pet snažno profiliranih, dvije koljenaste, dvije omega i tri lukovičaste fibule). Da-kle, samo šest primjeraka civilnih naspram četrdeset i četiri vojničke fibule.

Uočljiva je brojčana razlika u zastupljenosti ranijih i kasnijih tipova, gdje su najbrojnije fibule ranijeg raz-doblja, odnosno iz vremena dok je u logoru boravila VII. legija, dok su kasniji tipovi znatno slabije zastu-pljeni.

Aucissa fibule

Fibule tipa aucissa razvijaju se u zadnjoj četvrtini 1. st. pr. Kr., a traju do kraja 1. st. Najrašireniji su oblik fibula tog vremena, a nalazimo ih u velikom broju na

162 163162 163

području cijelog Rimskog Carstva. Vojničke su, ali su i u civilnoj uporabi, pa ih osim u vojničkim logorima nalazimo dobro zastupljene i na civilnim lokaliteti-ma.

Aucissa fibule s natpisom na zaglavnoj pločici koje su pronađene u Gardunu objavio je I. Marović 1961. godine, u okviru članka Fibeln mit Inschrift vom Ty-pus Avcissa in den archeologischen Museen von Zagreb, Zadar und Split, 3 koji je nedavno objavljen i na hrvat-skom jeziku u Vjesniku za arheologiju i povijest dalma-tinsku 99,4 stoga ovdje dajemo samo osvrt na te fibule, bez kataloške obrade.

Aucissa fibule s natpisom AVCISSA

Iz Garduna su sačuvane tri fibule5 koje na zaglavnoj pločici imaju natpis AVCISSA. To, najčešće zastu-pljeno ime na fibulama tog tipa, pripada keltskom onomastiku, a nalazimo ga utisnuto i na keramičkom posuđu.6 Pretpostavlja se da je utisnuto ime proizvo-đača, odnosno vlasnika radionice u kojoj su se fibule proizvodile. Nastanak tipa stavlja se na područje sje-verne Italije7 odakle se širi u ostale dijelove Carstva, trgovinom ili vojnim kretanjima. Poznato je da je u 1. st. uspostavljena trgovina između naših krajeva i po-dručja sjeverne Italije, kao što je poznata i činjenica da su u Gardunu u to vrijeme boravili vojnici iz gornje Italije.8

Primjerci s natpisom Avcissa pripadaju tzv. klasičnim aucissa fibulama vrpčastog luka s istaknutim uzduž-nim rebrom u sredini, kojima je zglobni tuljac svijen prema unutra, a raznoliki ukrasi na glavi i luku te vari-jacije imena na zaglavnoj pločici svjedoče o različitim radionicama. Njihovo postojanje na nekom lokalitetu gotovo je siguran znak vojničke nazočnosti jer su upra-vo fibule ove varijante masovno zastupljene u vojnim logorima, pogotovo u Germaniji Inferior ali ima ih i u Velikoj Britaniji, Galiji, osobito srednjoj i južnoj, te srednjoj i sjevernoj Italiji. Lgorima u kojima se javljaju u većem broju su oni nastali do 10. g. pr. Kr., a puno su slabije zastupljene u kasnijim logorima.9

Fibule poput gardunskih datiraju se u kraj 1. pr. Kr. i 1. polovicu 1. st. posl. Kr. Nalazi iz rustičnih vila, gra-dova, čak i votivnih kompleksa, zanemarivi su prema onima nađenima na vojnim lokalitetima.

Fibule s pečatom AVCISSA su zastupljene sa petnae-stak primjeraka u Hrvatskoj uglavnom iz priobalja,10 što je priličan broj usporedimo li nalaze na nekim drugim područjima Rimskoga Carstva. S područja sjeveroistočne Španjolske sačuvane su dvije s pečatom AVCISSA,11 iz južne Galije pet,12 u Daciji jedna,13 dok su samo u Saloni pronađena četiri primjerka, u Gar-dunu tri, a dvije fibule su iz Aserije.14 Svi navedeni lokaliteti s našeg područja istraživani su od vremena pisanja Marovićevog članka, te se može očekivati još takvih nalaza. Fibule s tim pečatom najbrojnije su u Italiji i Velikoj Britaniji.15

Fibule s pečatom AVCISSA ujednačene su, na cijelom području rasprostiranja, u načinu oblikovanja luka, zaglavne pločice i noge fibule,16 a međusobno se ra-zlikuju pečati na zaglavnoj pločici. Na fibulama iz Sa-lone zastupljeni su pečati IAVCISSA i AVCISSAI, na onom iz Aserije AVCISATI, na gardunskim primjer-cima nalaze se pečati AVCISSA, VCISSA i [AVCI]SSA.17 Gardunski primjerci su međusobno jako slični oblikom, dimenzijama i pečatom, te možemo zaklju-čiti da su iz iste radionice, dok odnos s fibulama s osta-lih lokaliteta nije moguće da kraja razjasniti s obzirom na trenutnu istraženost. Jedino što možemo reći jest da se kod solinskih fibula ne radi o istoj seriji fibula kojima pripadaju one iz Garduna. Primjerak prona-đen u vojnom logoru u Burnumu18 svojim značajka-ma odgovara onima iz Garduna.

Jedanaest fibula iz Garduna koje na sebi nemaju nat-pis, a pripadaju skupini s vrpčastim lukom mogu se podijeliti u nekoliko skupina s obzirom na ukras na luku. Najbrojnije su one s istaknutim središnjim re-brom na luku koje je ukrašeno nizom utisnutih po-prečnih ureza, te nešto plićim rebrima uz rub luka. Ovoj skupini pripada pet primjeraka (kat. br. 1-5, sli-ka 1-5), prilično ujednačenih kako po dimenzijama tako i po izradi zaglavne pločice. Kod primjeraka dru-ge skupine, koja se sastoji od četiri fibule, zamjećuje se da je luk nešto tanji, a prijelaz u zaglavnu pločicu oštriji (kat. br. 6-9, slika 6-9). Treću skupinu čine dvi-je fibule ukrašene širokim rebrom na sredini luka (kat. br. 10, 11, slika 10 i 11).19

Izdanja HAD-a 27/2011., 162-163Antičke fibule iz vojnog logora Tilurij (Gardun)

162 163162 163

Aucissa fibule s natpisom DVRNACVS, DVRNACO

Četiri fibule iz Garduna nose natpis DVRNACVS, odnosno DVRNACO.20 S područja Hrvatske, uglav-nom priobalnog dijela, objavljeno je 25 fibula s tim natpisom. Porijeklo imena je keltsko, a zabilježeno je na keltskom srebrnom novcu i na natpisima.21 U Ninu ih nalazimo datirane u 1. st. novcem i lucernama s ko-jima su nađene.22 Nalaz fibule s tim natpisom zajedno s novcem Nerve (96.-98.) u jednom grobu u Ninu,23 pokazatelj je da su bile u uporabi sve do početka 2. st., barem na našem području.

Behrens24 navodi pet aucissa fibula s natpisom DVR-NACVS, od kojih su tri s našeg područja. Jedan pri-mjerak pronađen je u Zaragozi u Španjolskoj.25

Nalazi iz ostalih dijelova Carstva su malobrojni. U ra-nijoj literaturi26 naglašavalo se kako su fibule s punim imenom na zaglavnoj pločici potvrđene samo na dal-matinskim lokalitetima, što je očigledno bio rezultat nedovoljne istraženosti. Prema popisu nalaza R. E. Lacabe27 sedam je takvih pronađeno na području Špa-njolske, tri u Italiji, jedna u Portugalu. Jednoj fibuli iz sjeverne Afrike s punim imenom na zaglavnoj pločici nalazište je nepoznato.28 Možemo primijetiti da je još uvijek najveći broj takvih fibula s područja Hrvatske, te da su većinom zastupljene fibule s punim imenom.

Iz Salone29 i Burnuma30 samo je po jedan primjerak ovakve fibule, a najbrojnije su u Aseriji gdje ih je pro-nađeno pet.31

Natpis DVRNACVS javlja se na aucissa fibulama s polukružnim presjekom luka, četvrtastom zaglavnom pločicom, a ukras urezanih poprečnih linija nalazi se na početku i sredini luka. Svi gardunski primjerci od-govaraju tom opisu, a osim toga gotovo su istih di-menzija.

Aucissa fibule s natpisom DAGOMATVS

Potpuno iste značajke kao fibule s natpisom DVRNA-CVS ima i fibula s natpisom DAGOMATVS. Fibule s tim natpisom prilično su rijetke, te je osim gardun-skog primjerka poznat samo još jedan iz okolice Za-dra.32 Ime je keltskog porijekla.

Aucissa fibule s natpisom CARTILIVS i PVATTR

Fibula s natpisom CARTILIVS33 pokazuje veliku slič-nost s fibulama s natpisom DAGOMATVS. Zaglavna pločica je nešto drukčijeg oblika, ukrašena je trima utisnutim kružnicama, a pečat je polukružan. To ime pripada rimskom onomastiku, nije zabilježeno na ka-menim natpisima s područja provincije Dalmacije, ali je u drugim dijelovima Carstva često u uporabi.34

Fibule s ovim natpisom nađene su u Saloni, Ninu, Bibinju, Sisku, Gardunu, oko vrela Cetine ili su iz Dalmacije s nepoznatog nalazišta, a obradio ih je kao grupu III. I. Marović u monografiji o aucissa fibulama u kojoj su rasprostranjenost i gustoća nalaza ovog tipa fibula s natpisom, za području Hrvatske, jasno vid-ljivi na karti i iz tablice.35 Pokazuju razvojnu vezu i s fibulama s natpisom PVATTR ili PVALER, kakvih u Hrvatskoj ima dvadesetak komada.

Iz Garduna je sačuvana samo jedna,36 dok u Saloni nije pronađen nijedan primjerak s takvim natpisom. Najveći broj ih je pronađen u Ninu i Aseriji. Fibula iz Cetine, koja se čuva u Arheološkome muzeju u Splitu, nađena je u urni s materijalom koji je datira u 1. st.37

Aucissa fibule s dvorednim natpisom

Kao posebnu skupinu izdvajamo fibule s dvorednim natpisom. Od četiri gardunska primjerka tri pripada-ju fibulama s pečatom DVRNACVS u donjem retku, dok je natpis u gornjem retku nečitak.38 Pečat na če-tvrtom primjerku nečitak je u potpunosti.39 Ove su fibule po svim značajkama bliske s onima koje imaju jednoredni pečat DVRNACUS.

Fibule s dvorednim natpisom brojne su u provinciji Dalmaciji, i rijetko se nalaze izvan tog područja. Gor-nji redak natpisa ne može se pročitati na niti jednom primjerku, a donji je redak čitak samo kod nekih pri-mjeraka kao Durnacus.40 Kako se oblikom i dimenzi-jama ne razlikuju puno od onih s jednorednim nat-pisom Durnacus, može se pretpostaviti da je lokalna radionica, čija je oznaka u gornjem retku, proizvodila fibule pod nadzorom sjevernoitalske radionice majsto-ra Durnacusa. Prilično su zastupljene u Gardunu, što znači da su ih vjerojatno nosili vojnici VII. legije, a ne treba isključiti ni mogućnost lokalne proizvodnje u samom logoru.


164 165164 165

Aucissa fibule s natpisom CARTILIA

Fibula iz Garduna s pečatom CA[RTILIA] čuva se u Zagrebu.41 U pravilu su te fibule lošije izrade od onih s pečatom CARTILIUS, a i zaglavna pločica je druk-čijeg oblika. U Arheološkome muzeju u Splitu čuva se osam primjeraka s raznih nalazišta, većinom s područ-ja antičke Aserije. Premda pokazuju sličnost u formi s fibulama na kojima je pečat CARTILIVS, ipak je vidljiva lošija, odnosno manje precizna izrada. Pet fi-bula iz Aserije42 i jedna iz Bribira imaju dodatak IVI što bi moglo označavati pripadnost radionice osobi iz roda Julijevaca. Postoji i drugačije čitanje dodatka, kao NI, što bi se onda čitalo CARTILIANI, a to je genitiv muškog imena Cartilianus.

Na gardunskim fibulama s natpisom spominje se pet osobnih imena (Aucissa, Durnacus, Cartilius, Dago-matus, Pualer). Na području rimske Dalmacije još su pronađene fibule s natpisom, PVBLI, REVETV, PVATTR, CCARV, QVII i C COMMUNIS, te vari-jacije ovih imena. Najveći broj aucissa fibula s natpi-som pronađen je u Tiluriju, Saloni i Aseriji.

Imena većinom pripadaju keltskom onomastiku, s izuzetkom imena Cartilius, koje je italskog porijekla. Porijeklom su sa sjevernoitalskog područja, a u naše krajeve pristižu trgovinom ili kretanjima vojske. Za fibule tipa Cartiliani, te one s dvorednim natpisom može se pretpostaviti da su proizvođene na području Dalmacije. Za preciznu dataciju ovog tipa u Dalma-ciji postoje numizmatički nalazi.43 Fibula s pečatom P VAL pronađena je u grobu u Ninu zajedno s novcem Augustova trijumvira Plotija Rufa, kovanim 15. g. pr. Kr. Drugi je nalaz iz Bribira, gdje je uz fibulu s peča-tom ATRIXTOS pronađen novac trijumvira Surdina, kovan iste godine. Uzme li se u obzir dužina optjecaja nekog novca, onda bismo pojavu ovih inačica aucissa fibula morali staviti u razdoblje od 15. g. pr. Kr. do 5. god. posl. Kr.

Za dužinu trajanja tog tipa fibule može nam kao po-kazatelj poslužiti nalaz fibule s natpisom DVRNA-CVS, u jednom grobu u Ninu, zajedno s novcem cara Nerve.44

U ranijoj fazi brojnije su fibule s vrpčastim lukom, dok se poslije u većoj mjeri proizvode one s lukom polukružnog presjeka, o čemu svjedoči i nalaz takve fibule s novcem cara Nerve.

Zamjetno je da je na fibule s polukružnim presjekom luka utiskivano nekoliko različitih imena majstora, što svjedoči o razvoju većeg broja radionica i širenju proi-zvodnje tog tipa fibula.

Sedam fibula bez natpisa (kat. br. 12-18, slika 12-18) pripada u skupinu fibula s polukružnim presjekom luka i raščlanjenom zaglavnom pločicom. Ukras ure-zane uzdužne linije vidljiv je na dva primjerka (kat. br. 16, 18), dok su preostali primjerci oštećeni, te ukras na luku nije vidljiv.

Brojnost fibula tipa aucissa na području provincije Dalmacije, njihova dugotrajna uporaba, postojanje importiranih varijanti te domaća proizvodnja jedno su od svjedočanstava u kojoj je mjeri to područje bilo romanizirano u 1. st. Najviše je fibula s područja u blizini vojničkih logora, što ne čudi s obzirom da su prvenstveno nošene kao vojničke fibule i da je vojska bila ključan element za prenošenje ove vrste materijala iz jednog područja u drugi. Posredstvom vojske šire se i na druge slojeve društva, te za taj tip fibule može-mo reći da je kao i u ostalim dijelovima Carstva bio u masovnoj upotrebi od augustovskog do flavijevskog razdoblja, nakon čega se zadržavaju neke domaće ina-čice, što također govori u prilog prihvaćenosti tipa kao vlastitog, a ne isključivo importiranog.


164 165164 165

Aucissa fibule

1. Inv. ozn. MCK-B-846, Gardun (zbirka Tadinac), bronca, zadnja četvrtina 1. st. pr. Kr.-treća četvrtina 1. st.;

duž. 4,2 cm, vis. 2,3 cm, vrpčasti luk fibule ukrašen je središnjim uzdužnim rebrom s nizom urezanih po-prečnih linija, te na rubovima luka nizom sitnih ureza, noga završava kuglastim ukrasom, zaglavna pločica je četvrtasta i ukrašena urezanim motivom riblje kosti, zglobni tuljac izrađen je svijanjem prema unutra.

Smještaj: Muzej Cetinske krajine, Sinj

Literatura: Feugère 1985, T. 119. 1522, 1525, 1527; Lacabe 1995, T. 31. 234-239; Fauduet 1999, T. X, 65, 67; Ivčević 2002a, T. II, 17-20.

2. Inv. br. H 4018, Gardun, bronca, zadnja četvrtina 1. st. pr. Kr.-treća četvrtina 1. st.;

duž. 5,1 cm, vis. 2,7 cm, vrpčasti luk fibule ukrašen je središnjim uzdužnim rebrom s nizom urezanih po-prečnih linija, te na rubovima luka nizom sitnih ureza, noga završava kuglastim ukrasom; dijelom sačuvana zaglavna pločica je četvrtasta, ima kružni otvor s vanj-ske strane, te niz ureza na gornjem rubu.

Smještaj: Arheološki muzej u Splitu



duž. 4,6 cm, ulomak fibule, sačuvan samo vrpčasti luk koji je ukrašen središnjim uzdužnim rebrom s nizom urezanih poprečnih linija, te na rubovima nizom sit-nih ureza.




duž. 5,4 cm, vis. 2,6 cm, vrpčasti luk fibule ukrašen je središnjim uzdužnim rebrom s nizom urezanih po-prečnih linija, te na rubovima nizom sitnih ureza, noga završava kuglastim ukrasom, zaglavna pločica je četvrtasta, s dvije utisnute kružnice i nizom sitnih ure-za uz gornji rub.




duž. 5,3 cm, vis. 2,6 cm, vrpčasti luk fibule ukrašen je središnjim uzdužnim rebrom s nizom urezanih po-prečnih linija, te na rubovima nizom sitnih ureza, noga završava kuglastim ukrasom, zaglavna pločica je četvrtasta i ima dva kružna otvora, te niz ureza na gornjem rubu.




duž. 5,1 cm, vis. 2,2 cm, vrpčasti luk fibule ukrašen je središnjim uzdužnim rebrom s nizom urezanih po-prečnih linija, te sa po jednom uzdužnom linijom uz rubove luka, noga završava kuglastim ukrasom; dije-lom sačuvana zaglavna pločica je četvrtasta, s utisnu-tom kružnicom.


Literatura: Feugère 1985, T. 133. 1661, 1662; Lacabe 1995, T. 35. 262-267; Ivčević 2002a, T. IV, 32-35.


166 167166 167


duž. 5,4 cm, vis. 2,4 cm, vrpčasti luk fibule ukrašen je središnjim uzdužnim rebrom s nizom urezanih po-prečnih linija, te na rubovima luka nizom sitnih ureza, noga završava kuglastim ukrasom, zaglavna pločica je četvrtasta, s kružnim urezima sa strane, ukrašena ure-zanim trokutima.




duž. 4,3 cm, vis. 2,7 cm, fibula je loše očuvana, saču-van samo vrpčasti luk koji je ukrašen središnjim uz-dužnim rebrom, zaglavna pločica je četvrtasta, s ure-zima sa strane, ukrašena urezanim trokutima koji su ispunjeni motivom riblje kosti.




duž. 5,1 cm, vis. 2,3 cm, vrpčasti luk fibule ukrašen je središnjim uzdužnim rebrom s nizom urezanih po-prečnih linija, te urezanom linijom na rubovima luka, noga završava kuglastim ukrasom; dijelom sačuvana zaglavna pločica je četvrtasta, s utisnutom kružnicom sa strane.




duž. 4,1 cm, vis. 2,3 cm, vrpčasti luk fibule ukrašen je

središnjim uzdužnim rebrom, noga završava kuglastim ukrasom, zaglavna pločica nije sačuvana.


Literatura: Feugère 1985, T. 120. 1534, T. 121. 1542; Lacabe 1995, T. 38. 283; Fauduet 1999, T. X, 70; Iv-čević 2002a, T. II, 17-20.


duž. 4,3 cm, vis. 2,8 cm, vrpčasti luk fibule ukrašen je širokim središnjim uzdužnim rebrom s nizom ure-zanih poprečnih linija, noga završava kuglastim ukra-som, zaglavna pločica je četvrtasta, a kako je fibula pri-lično loše očuvana, ukras nije vidljiv; zglobni tuljac, mehanizam za kopčanje i igla nisu sačuvani.


Literatura: Feugère 1985, T. 120. 1534, T. 121. 1542; Lacabe 1995, T. 38. 283; Fauduet 1999, T. X, 70; Iv-čević 2002a, T. II, 17-20.

12. Inv. ozn. MCK-B-351, Gardun (zbirka Tadinac), bronca; zadnja četvrtina 1. st. pr. Kr.-treća četvrtina 1. st.;

duž. 4 cm, vis. 2,2 cm, luk fibule je tanak, polukruž-nog presjeka, noga završava kuglastim ukrasom, za-glavna pločica je oštećena i nije moguće ustvrditi je li imala natpis, zglobni tuljac mehanizam za kopčanje i igla nisu sačuvani.


Literatura: Feugère 1985, T. 130. 1629; Lacabe 1995, T. 45. 331; Ivčević 2002a, T. VII, 59-67, T. VIII, 68-75.

13. Inv. ozn. MCK-B-842, Gardun (zbirka Tadinac), bronca; zadnja četvrtina 1. st. pr. Kr.-treća četvrtina 1. st.;

duž. 5, 3 cm, vis. 3 cm, luk fibule je polukružnog pre-sjeka, noga završava kuglastim ukrasom, zaglavna plo-


166 167166 167

čica je četvrtasta s urezima sa strane, zglobni tuljac je izrađen svijanjem prema unutra.




duž. 3,9 cm, vis. 2,5 cm, luk fibule je polukružnog presjeka, noga završava kuglastim ukrasom, zaglavna pločica je četvrtasta, s urezima sa strane, u gornjem dijelu je ukrašena nizom kosih linija; zglobni tuljac je izrađen svijanjem prema van.




duž. 4,6 cm, vis. 2,7 cm, luk fibule je polukružnog presjeka, noga završava kuglastim ukrasom, zaglavna pločica je četvrtasta, s urezima sa strane, u gornjem dijelu ukrašena nizom kosih linija; zglobni tuljac je izrađen svijanjem prema van.




duž. 6,2 cm, vis. 3,8 cm, luk fibule je polukružnog presjeka, noga završava kuglastim ukrasom, zaglavna pločica je četvrtasta, s urezima sa strane, u gornjem i donjem dijelu je ukrašena nizom kosih linija, zglobni tuljac izrađen je svijanjem prema van.




duž. 5,1 cm, vis. 3,2 cm, luk fibule je polukružnog presjeka, noga završava kuglastim ukrasom, zaglavna pločica je četvrtasta s urezima sa strane, zglobni tuljac izrađen je svijanjem prema van.




duž. 4,8 cm, vis. 2,6 cm, luk fibule je polukružnog presjeka, noga završava kuglastim ukrasom, zaglavna pločica je četvrtasta, s urezima sa strane, na njoj nije vidljiv natpis.



Rana zglobna fibula

Rane zglobne fibule su tip koji nastaje na području sjeverne Italije krajem 1. st. pr. Kr. Traju kratko, a kao razlog tomu uzima se razvoj aucissa fibula, koje su ih potpuno potisnule. Karakteristične su za sjevernu Ita-liju, ali su zastupljene i na području Dalmacije.45

Primjerak iz Garduna (kat. br. 19, slika 19) razlikuje se od ranih zglobnih oblikom zaglavne pločice i po nedostatku ukrasa na luku, a analogije joj nalazimo u Saloni i s područja oko vrela rijeke Cetine, te kod Livna i Kupresa.46 Javljaju se, koliko je dosad poznato, na području rimskih provincija Dalmacije, Mezije i Dacije.47


168 169168 169

Na području Mezije datirane su u kraj 1. i u 2. st., neke inačice datiraju se i u kasnoantičko razdoblje, a drži se da su proizvođene u domaćim radionicama.48 Premda nisu istovjetne s fibulama s područja provin-cije Dalmacije, jako su im slične, za razliku od fibula s područja Dacije kojima zaglavna pločica nije četvrta-sta kao kod naših primjeraka. Datiraju se u 1. stoljeće i prvu polovicu 2. st., dok su željezni primjerci datirani i kasnije, sve do kraja 2. st. Javljaju se, barem koliko je do sada poznato, na području Dalmacije, Panonije, sjeverne Italije, Mezije i Dacije, a proizvodnja se, zbog gustoće nalaza, pretpostavlja na području sjeveroza-padne Dalmacije ili jugozapadne Panonije.49

Jedini sigurno datirani primjerak je iz groba iz Kla-udijeva vremena.50 U istraživanjima oko vrela rijeke Cetine pronađeno je sedamnaest fibula tog tipa, dok su na ostalim lokalitetima rijetke. Iz Salone su sačuva-na tri primjerka,51 dva su iz Aserije,52 a pronađene su i na području oko Kupresa i Livna.53 Fibule tog tipa pripisuju se civilnoj i vojničkoj nošnji.54

Kako se javljaju, barem koliko je do sada poznato, samo na području rimske provincije Dalmacije, ovu varijantu Marović drži za osobitost jednog dijela sred-njodalmatinskog područja u 1. st. Njegovo mišljenje potvrđuje činjenica da su svi predmeti s područja vrela rijeke Cetine nađeni u grobovima s materijalom do-maće proizvodnje.55

19. Inv. br. H 5280, Gardun, bronca, 1. st.;

duž. 4,9 cm, vis. 2 cm, luk fibule je vrpčast, ujednače-no širok cijelom dužinom, neukrašen, zaglavna ploči-ca je četvrtasta, zglobni tuljac izveden svijanjem pre-ma van, držač igle je trokutast, a noga fibule je kratka i trokutasta.


Literatura: Marović 1959, 78, sl. 18. 2; Ivčević 2002a, 235, T. II, 7.

Lučna fibula s dvije igle

U Arheološkome muzeju u Splitu čuvaju se dvadeset i četiri lučne fibule s dvije igle. Podijeljene su u tri inačice.56 Gardunski primjerak (kat. br. 20, slika 20)

pripada prvoj skupini, kojoj su značajke luk koji se sužava prema nozi, ukrašen urezivanjem, te kuglasti ukrasi na krajevima zglobnog tuljca. Mehanizam za kopčanje sastoji se od dvije igle koje su se zapinjale na nozi, koja je bila raskovana i svijena prema van s obje strane. Ovaj tip fibule rijetko se javlja izvan provincije Dalmacije.57 Zbog toga i zbog sličnosti s aucissa fibula-ma Marović ih je nazvao jadransko-dalmatinskom va-rijantom aucissa fibula.58 Već je Behrens isticao njihovo ograničenu lokalnu pojavu.59 Neki ih autori stavljaju u skupinu aucissa fibula, ali premda su im bliske, ove se fibule moraju izdvojiti u poseban tip.

Razvijaju se iz latenskih kopljastih fibula, a datiraju se na osnovi zatvorenih nalaza u 1. st., s time da je pita-nje donje granice još otvoreno.60


duž. 7,5 cm, vis. 2 cm, luk fibule postupno se sužava prema nozi koja je trokutasta, ukrašen je urezanim li-nijama, zaglavna pločica je raščlanjena, uz rubove ima dva kružna otvora, mehanizam za kopčanje je zglobni, a fibula se kopčala pomoću dvije igle.


Objavljeno: Lokošek 1988, 7, sl. 1.5.

Literatura: Cociş 2004, T. LIV, 729; Lokošek 1988, 7, sl. 1.6; Marović 1959, 39, 40, sl. 24; Cermano-vić- Kuzmanović, Srejović, Marković 1972, 139, sl. 2; Patsch 1904, 295, sl. 184; Bojović 1983, T. IV, 27; Kovrig 1937, T. IV, 38, 39.

Višestruko raščlanjene fibule

Zajedničke značajke višestruko raščlanjenih fibula su zglobni tuljac izveden svijanjem prema van, mala zaglavna pločica, izvijeni i izduženi luk koji je uvijek ukrašen, trapezoidni držač igle, te noga različitih obli-ka ukrašena urezivanjem i presvučena legurom kosi-tra, bakra i žive.61

Skupinu višestruko raščlanjenih fibula označava ra-znolikost u obliku i ukrasu, te su stoga u svim tipo-logijama podijeljene u nekoliko inačica. Za područje Galije podijeljene su u četiri inačice,62 u tipologiji za


168 169168 169

Augstu u pet,63 a za Hüfingen64 i Sulz, gdje su prilično brojne, u tri osnovne inačice.65 U Španjolskoj su iz-dvojene također tri inačice tog tipa.66

Nastanak im se vezuje uz područje Galije, i dok su aucissa fibule bile odraz homogenizacije u načinu odi-jevanja ljudi različitog porijekla i s različitih područja kao dio procesa romanizacije, višestruko raščlanjene fibule pokazuju tendenciju za individualnošću u nači-nu odijevanja u okviru mode tog vremena, te se stoga javlja raznolikost u obliku i načinu ukrašavanja. Isto-vjetni primjerci tog tipa uglavnom potječu iz istoga grobnog nalaza. Pojava tog tipa stavlja se u 2. četvrti-nu 1. st., a kasnije varijante, kojie obilježava usporen razvoj, odnosno zadržavanje oblika i ukrasa, traju tije-kom 2. i 3. st. Primjerke kasnijeg razdoblja nalazimo podjednako u vojnim logorima i civilnim naseljima.67

Fibula iz Garduna (kat. br. 21, slika 21) po svojim značajkama pripada skupini višestruko raščlanjenih (mala zaglavna pločica, zglobni tuljac, luk joj je ukra-šen rebrima, a noga profilirana). Specifični su bočni dodaci na luku, što naš primjerak stavlja u skupinu fibula s bočnim dodacima koje su datirane u drugu trećinu,68 odnosno drugu polovicu 1. st.69

Proizvodnja inačice70 kojoj pripada naš primjerak (kat. br. 22, slika 22) započinje od Tiberijeva (14.-37.) vremena, najbrojnije su u doba Klaudija (41.-54.) i Nerona (54.-68.), brojne su u flavijevsko doba, a prestaju se proizvoditi u doba Vespazijana (69.-79.). Dakle razdoblje od 10./20. do 70./80. god. vrijeme je njihove proizvodnje. U Augsti su najbrojnija ina-čica tipa, dok su na području Galije, premda brojne, slabije zastupljene od nekih drugih inačica tog tipa (Feugère 23c i d). U Sulzu su fibule tog tipa prilično brojne, ali nema izravnih analogija za naš primjerak. Primjerci s ukrasnim istakama na luku (Rieckhoff-Pa-uli A2)71 datiraju se od tiberijskog do vespazijanskog vremena, a imaju trapezoidni luk ukrašen plitkim re-brima, što ne odgovara našem primjerku. Oblikom mu je najsličniji primjerak iz faze B1,72 datiran kao i prethodni, ali razlikuje se ukrasom na luku. Pojava skupine fibula koju autorica naziva zglobnim fibula-ma s izduženim profiliranim lukom datirana je kao i na ostalim područjima u tiberijevsko vrijeme, a traju

do polovine 2. st.73 Primjerci iz Hüffingena bliski su onom iz Garduna, a pripadaju inačici Rieckhoff A3.74 Na području Španjolske ne postoji izravna analogija. Oblikom je naš primjerak najsličniji fibuli koja je svr-stana u tip Lacabe 26.3.b75 i najgušće je zastupljena na sjeveru Španjolske, dok po ukrasu na luku odgovara fibuli tipa Lacabe 26.1.c,76 koje su posebnog oblika i vezuju se uz nalaze iz Hod-Hilla u Velikoj Britaniji. U Sisku od pedeset primjeraka tog tipa samo je jedan analogan našemu, i to ukrasom i oblikom.77 Cociş za područje Dacije navodi šest primjeraka ovog tipa, od kojih je jedan prilično blizak našem, a stavlja ih u tip 15a.78

Područja na kojima su najgušće zastupljene su istočna Švicarska, Francuska, jugozapadna Njemačka te južna Engleska i sjeveroistočna Španjolska.

21. Inv. br. H 3719, Gardun, bronca, druga trećina 1. st.;

duž. 6,5 cm, vis. 1,9 cm, luk fibule je prilično širok, na sredini je jedno uzdužno rebro, sa svake strane tog središnjeg rebra još su po dva tanka uzdužna rebra, luk je uz rubove profiliran i s jedne strane sačuvan je trokutasti dodatak, luk se naglo sužava u nogu koja je profilirana na kraju, držač igle je trokutast i ima dva kružna otvora.


Literatura: Fauduet 1999, T. XIII, 91; Thill 1969, sl. 12, 144; Lerat 1956, T. XI, 226.

22. Inv. br. H 3039, Gardun, bronca, prva i druga trećina 1. st.;

duž. 3,4 cm, vis. 1,2 cm, ulomak fibule, luk je ukrašen istaknutim središnjim uzdužnim rebrom te rubnim re-brima, na početku i na kraju luka je po jedna istaka sa svake strane, na dijelu prema nozi luk se sužava, saču-van samo dio noge fibule na kojem nije vidljiv ukras, zglobni tuljac napravljen je izvijanjem prema van.



170 171170 171

Literatura: Cociş 2004, T. LIV, 782; Ivčević 2002a, T. XIV, 121, 122; Feugère 1985, T. 139. 1744, 1748; Riha 1994, T. 28, 2848, 2496; Rieckhoff 1975, T. 4. 46; Lacabe 1995, T. 61. 465; Koščević 1980, T. XX-VII, 229; Rey-Vodoz 1986, T. 11. 171; Mazur 1998, T 14. 191.

Snažno profilirane fibule

Od početka 1. do polovice 3. st. datiraju se snažno profilirane fibule kojima porijeklo i razvoj nisu do kraja razjašnjeni. Uglavnom se drži da se razvijaju iz kasnolatenskog oblika fibula Almgren 65,79 te pred-stavljaju prijelazni oblik k rimskim oblicima fibula. Iz tog tipa se razvijaju koljenaste i sidraste fibule.80 Naj-raniji razvojni oblik nije pronađen u Gardunu. Svih pet sačuvanih primjeraka (kat. br. 23-27, slika 23-27) pripadaju skupini fibula s rombičnim oblikom glave i pravokutnom zaglavnom pločicom. Velik broj fibula ovog tipa pronađen je u logorima gornjogermansko-retskog limesa, datirane u vrijeme Tiberija (14.-37.), Klaudija (41.-54.) i Nerona (54.-68.).81 U logorima iz augustovskog doba se ne javljaju, a u flavijevsko doba javljaju se samo sporadično.82

Primjerci ovih fibula iz zatvorenih cjelina datirane su novcem Tiberija, Vespazijana (69.-79.), Domicijana (81.-96.) i Nerve ((96.-98.),83 što tu skupinu datira u 1. st.

U nekropolama u dolini Une datirane su u fazu VI. (10./20.-110. god.). Na području Panonije su također česte, a drži se da je središte proizvodnje tog tipa bio Sisak , dok se na području Dalmacije nalaze u manjem broju.84 Fibula kataloški broj 26 (slika 26) mogla bi biti nešto ranija s obzirom na činjenicu da joj ukras na luku nije profiliran, ali to ne možemo sa sigurnošću utvrditi jer joj nedostaje držač igle.

23. Inv. ozn. MCK-B-373, Gardun (zbirka Tadinac), bronca, 1. st.;

duž. 5,6 cm, vis. 2,2 cm, spirala fibule načinjena je od šest navoja, s gornje strane spirale nalazi se zaglav-na pločica, luk je podijeljen u dva dijela profiliranim

kuglastim ukrasom, dio luka prema spirali je u obliku romba, a onaj prema nozi je kružnog presjeka, noga završava kuglastim ukrasom, držač igle je ukrašen s dva kružna otvora.


Literatura: Marić 1968, T. XIX. 4; Šribar 1968, T. I. 4; Rieckhoff 1975, T. 2, 13-16; Koščević 1980, T. X, 63-69; Bojović 1983, T. V. 41- 44, T. VI, VII; Ivčević 2002a, T. X, 90, 92; Ivčević 2003, 159, sl. 2.

24. Inv. ozn. MCK-B-847, Gardun, bronca, 1. st.;

duž. 7,4 cm, vis. 2,7 cm, spirala fibule načinjena je od osam navoja, s gornje strane spirale nalazi se zaglavna pločica, koja je na krajevima ukrašena sa po dvije ure-zane linije, luk je podijeljen u dva dijela profiliranim kuglastim ukrasom, dio luka prema spirali je u obliku romba, a onaj prema nozi je kružnog presjeka, noga završava kuglastim ukrasom, držač igle je ukrašen s tri kružna otvora.


Literatura: Marić 1968, T. XIX. 4; Šribar 1968, T. I. 4; Rieckhoff 1975, T. 2, 13-16; Koščević 1980, T. XI, 71; Bojović 1983, T. V. 41- 44, T. VI, VII; Ivčević 2002a, T. X, 90, 92; Ivčević 2003, 159, sl. 2.


duž. 3,5 cm, ulomak fibule, sačuvana su dva navoja spirale, vjerojatno ih je, sudeći po dužini zaglavne plo-čice, bilo šest, luk je podijeljen u dva dijela profili-ranim kuglastim ukrasom, dio luka prema spirali je romboidan, a prema nozi kružnog presjeka, noga nije sačuvana.


Literatura: Marić 1968, T. XIX. 4; Šribar 1968, T. I. 4; Rieckhoff 1975, T. 2, 13-16; Koščević 1980, T. X, 63-69; Bojović 1983, T. V. 41- 44, T. VI, VII; Ivčević 2002a, T. X, 90, 92; Ivčević 2003, 159, sl. 2.


170 171170 171

26. Inv. br. H 3116, Gardun, bronca, 1. st.

duž. 6 cm, ulomak fibule, spirala nije sačuvana, luk je podijeljen u dva dijela profiliranim kuglastim ukra-som, dio luka prema spirali je romboidan, a prema nozi kružnog presjeka, noga nije sačuvana.


Literatura: Marić 1968, T. XIX. 4; Šribar 1968, T. I. 4; Rieckhoff 1975, T. 2, 13-16; Rieckhoff-Pauli 1977, sl. 1, 8; Koščević 1980, T. X, 70, Ivčević 2002a, T. X, 93; Bojović 1983, T. V. 41- 44, T. VI, VII; Ivčević 2003, 159, sl. 2.

27. Inv. br. H 3212, Gardun, bronca, prva polovina 1. st.;

duž. 7,3 cm, vis. 2,5 cm, sačuvana su tri navoja spi-rale, i dio zaglavne pločice, luk koji je romboidnog presjeka naglo se širi iznad zaglavne pločice, a onda se postupno sužava prema kuglastom ukrasu iza kojeg je luk kružnog presjeka, držač igle se oblikuje već od kuglastog ukrasa na luku.


Literatura: Marić 1968, T. XIX. 4; Šribar 1968, T. I. 4; Koščević 1980, T. XIV, 96; Bojović 1983, T. V. 41- 44, T. VI, VII; Ivčević 2002a, T. X. 90.

Sidraste fibule

Sidraste fibule razvijaju se krajem 1. st. iz snažno pro-filiranih fibula i traju sve do kraja 3. st. Javljaju se u istočnim dijelovima Carstva, najviše u provincijama Dalmaciji, Panoniji i Daciji. U Panoniji su fibule tog tipa zastupljenije u južnim dijelovima, a za dačko po-dručje karakteristične su u središnjem i južnom dijelu provincije.85 Fibule s našeg područja imaju pravokut-nu zaglavnu pločicu.

Bile su u civilnoj uporabi, a mogle su se nositi u paru, međusobno povezane lančićem o koji su bili obješeni privjesci.

Naš primjerak se, s obzirom na pravokutnu zaglavnu pločicu koja nije duža od širine glave fibule, raskovani

dio na luku te izvijene krajeve glave fibule, datira u 2. i početak 3. st. Zakovice na luku vjerojatno su služile za učvršćivanje lanca s privjescima.

28. Inv. br. H 4808, Gardun, bronca, 2., početak 3. st.;

duž. 4,3 cm, vis. 2,6 cm, spirala ima dvanaest navoja, glava fibule je u obliku sidra kojemu su krakovi pro-filirani, luk je kružnog presjeka, ukrašen profiliranim kuglastim ukrasom iza kojega je raskovana pločica s dvije zakovice, držač igle je trokutast, noga završava kuglastim ukrasom.


Literatura: Cociş 2004, T. LXXXVI. 1292, 1293; Iv-čević 2002a, T. XIII. 111; Bojović 1983, T. XVI. 146; Koščević 1980, T. XCX. 149.

Koljenaste fibule

Dugotrajnost i popularnost koljenastih fibula uvjeto-vale su razvoj priličnog broja inačica tog tipa. Prema konstrukciji mehanizma za kopčanje igle dijele se na zglobne i spiralne, koje su mogle imati vanjsku ili unutarnju tetivu. Oblik i položaj zaglavne pločice ta-kođer se mijenjao, a držač igle mogao je biti postavljen uzdužno ili poprečno u odnosu na nogu fibule. Traju od kraja 1. st., najviše su u uporabi tijekom 2. i 3. st., a javljaju se i na početku 4. st.

Porijeklo tipa uglavnom se izvodi iz snažnoprofilira-nih fibula, a stavlja se u istočne dijelove Carstva (Pa-nonija, Norik, Dacija), gdje su brojnije zastupljene, ali njihova dobra zastupljenost na području svih pro-vincija Carstva i dugo trajanje ukazuju na postojanje većeg broja radionica koje su proizvodile taj tip fibula. Najveća zastupljenost duž limesa svjedoči o vojničkoj namjeni.

Iz Garduna su sačuvana dva primjerka od kojih jedan nema sačuvan mehanizam za kopčanje (kat. br. 29, sli-ka 29). Drugi primjerak (kat. br. 30, slika 30) imao je spiralu s vanjskom tetivom i uzdužno postavljen držač igle što je karakteristika fibula pronađenih na područ-


172 173172 173

ju Panonije i Norika,86 ali se nalaze i u ostalim pro-vincijama.87 Naglašeno izvijen luk, široki držač igle, te pravokutna zaglavna pločica datiraju ovaj primjerak u razdoblje druge polovice 2. i prve trećine 3. st.88 Na području Mezije ta varijanta datirana je u 3. st.,89 a u Daciji u drugu polovicu 2. i 3. st.90

Kod koljenastih fibula spirala je najčešće u tuljcu, a zglobne fibule imaju zaglavnu pločicu. Gardunski primjerak poseban je jer ima zaglavnu pločicu iznad spirale. Bojović takve fibule drži prijelaznima od spi-ralnih ka zglobnima i stavlja ih u tip 21.91

29. Inv. ozn. MCK-B-370 (zbirka Tadinac), Gardun, bronca, 2., 3. st.;

duž. 4,2 cm, vis. 2,1 cm, spirala nije sačuvana, između zaglavne pločice i luka je polukružna pločica kojoj je odstranjen dio koji je prelazio izvan zaglavne pločice kako bi se mogla provući tetiva spirale, luk je polu-kružnog presjeka, držač igle je visok, četvrtast i postav-ljen usporedno s lukom, na kraju noge koji je izvijen prema gore urezana je poprečna linija.

Smještaj: Muzej cetinske krajine, Sinj

Literatura: Ivčević 2002a, T. XVI. 142, 143; Koščević 1980, T. XXIV, 194; Cociş 2004, T. LXXVII, 1181; Bojović 1983, T. XXI, 195-198.

30. Inv. ozn. MCK-B-359 (zbirka Tadinac), Gardun, bronca, 2., 3. st.;

duž. 3,1 cm, ulomak fibule, luk je facetiran, a četvrta-sti držač igle postavljen je uzdužno u odnosu na luk.

Smještaj: Muzej cetinske krajine, Sinj

Literatura: Ivčević 2002a, T. XVI. 142, 143; Koščević 1980, T. XXIV, 194; Cociş 2004, T. LXXVII, 1181; Bojović 1983, T. XXI, 195-198.

Omega fibule

U Gardunu su pronađene dvije fibule omega tipa koje pripadaju istoj inačici, a međusobno se razlikuju obli-kom ukrasa na završetku izvijene žice; kod jedne je profiliran, kod druge bikoničan.

Presjek tih fibula može biti kružan, elipsoidan, kva-dratan ili romboidan, završeci su oblikovani na razli-čite načine, te mogu biti kuglasti, bikonični ili polu-kružni.

Najranija pojava omega fibula veže se uz latensko raz-doblje kada se rabe na području južne Skandinavije i sjeverne Njemačke, i to već od 5. st. pr. Kr.; u središ-njem dijelu Velike Britanije javljaju se istovremeno, dok se u Španjolskoj pojavljuju nešto kasnije, točnije, od kraja 5. i početka 4. st. pr. Kr. Nositelji su uglavnom Germani, a taj tip fibula vezuje se u tom razdoblju uz žensku nošnju. U vrijeme ranog Carstva, već od Au-gustova doba dolazi do pojednostavljenja i širenja tog tipa na ostala područja Carstva. Takav oblik traje sve do kasnoantičkog doba, a nalazimo je i u vizigotskom grobovima na području Velike Britanije i Španjolske od 5. do sredine 7. st. Specifičnost su berberske fibule iz sjeverne Afrike koje su prežitak ovog tipa i rabe se uglavnom u ženskoj nošnji u 12. i 13. st.92

U doba ranog Carstva unutar skupine prstenastih fi-bula, prevladavaju omega fibule. Koncentrirane su na području Recije i Germanije Superior u vojnim logo-rima, zatim u Velikoj Britaniji, gdje su najbrojnije iz razdoblja sredine 1. st., te tijekom flavijevskog razdo-blja, te u Španjolskoj, gdje se javljaju od Augustova doba i traju sve do kraja 1. st. Nalazimo ih i na ostalim područjima Rimskog Carstva, ali rjeđe u istočnim pro-vincijama. Kako je tip dugotrajan i rabljen na velikom području, za njega su izrađene brojne tipologije.

Značajka je ovih fibula njihovo dugo trajanje, s rijet-kim promjenama unutar tipa. Od latenskog razdoblja preko ranorimskog, u kojem je jako zastupljena na voj-nim lokalitetima,93 što ne isključuje civilnu uporabu,94 te kroz kasnoantičko razdoblje kad ponovno prevla-dava uporaba te fibule u civilnoj nošnji. Proizvodnja omega fibula dokazana je na području Španjolske i Švicarske.95


172 173172 173

Oba naša primjerka pripadaju tipu koji je karakteristi-čan za germansko-retski limes u razdoblju 2. i prve po-lovice 3. st. Tako su datirane one iz logora u Saalburgu i Zugmantelu,96 dok su primjerci iz Huffingena, dati-rani u isto vrijeme, podijeljeni u dvije inačice prema načinu oblikovanja završetaka.97 Istom tipu pripadaju primjerci s područja sjeverne Afrike datirani u 3. st.98 Za razliku od prstenastih, u Austriji omega fibule nisu jako zastupljene; tako su u Lauriakumu pronađene tek dvije omega fibule od kojih jedna odgovara našem pri-mjerku pod kat. br. 31 (slika 31), a autor je datira u 2. st. i prvu polovinu 3. st.9

U tipologiji za Martigny100 autorica stavlja omega fi-bule u skupinu 8.1 i datira ih od polovice 1. st. do polovice 3. st., ali tamo nisu pronađene fibule koje bi odgovarale našima. Na području Galije nalazimo analogni primjerak za fibulu pod kataloškim brojem 32 (slika 32) svrstan u tip 30 c1b.101 U materijalu iz Avenchesa postoji primjerak poput našeg, ali se razli-kuje u presjeku luka. Naime, fibula iz Garduna ima romboidan presjek luka, dok je kod one iz Avenchesa kružan.102


promjer 2,8 x 3,1 cm, presjek je romboidan, krajevi izvijeni prema van su profilirani na krajevima, igla nije sačuvana.


Literatura: Ivčević 2002a, T. XXIII. 214; Lacabe 1995, T. 68. 539; Rieckoff 1975, T. 10, 165, 166: Jo-bst 1975, T. 49, 356.

32. Inv. ozn. MCK-B-879, Gardun, bronca, 2. st.;

promjer 3,6 x 3,2 cm, presjek je rombiodan, krajevi izvijeni prema van su profilirani na krajevima, igla nije sačuvana.


Literatura: Ivčević 2002a, T. XXII. 211; Böhme 1972, T. 31, 1217; Koščević 1991, T. XXIV, 351; Lacabe 1995, T. 68. 544, T. 69. 545-547; Gerharz 1987, sl. 20, 181-185; Rieckhoff 1975, T. 10, 161-164; Feugère 1985, T. 158. 1992; Mazur 1998, T. 23. 358.

Lukovičaste fibule

Početak razvoja lukovičastih fibula stavlja se u treću trećinu 3. st., a tipološki se izvode iz T-fibula koje se rabe u 2. i 3. st. Kraj njihove proizvodnje stavlja se u prvu četvrtinu 6. st. Nastaju kao vojničke fibule koje su kopčale paludamentum, a za područje nastanka drži se dunavski limes. Proizvodni centri su vjerojatno bili brojni, vezani uz brojne radionice vojničke opreme.

Od šest osnovnih inačica tog tipa u materijalu iz Gar-duna zastupljene su tri.

Najraniji tip lukovičastih fibula koji se u drugoj polo-vici 3. st. razvija iz T - fibula na području dunavskog limesa, su fibule tipa Keller 1. Dijele se u dvije vari-jante, i to tipološki dok vremensko razgraničenje ne postoji, te su obje inačice po Kellerovoj tipologiji dati-rane od 290. do 320. g. Van Buchem njihovu pojavu stavlja već u godinu 240., ali se većina autora slaže da najranija pojava ovog tipa ide u šezdesete godine 3. st.103 Iz početne faze razvoja tog tipa sačuvan je veći broj primjeraka izrađenih od plemenitih materijala (zlata i srebra), dok kasnije prevladavaju one izrađene od bronce.104

Gardunski primjerak (kat. br. 33, slika 33) izrađen je od srebra, samo su lukovice brončane. Pripada inačici Keller 1B, što odgovara tipu Van Buchem III A.105

Fibule tog tipa često nose natpis,106 ponekad s ime-nom cara.107

Fibula kat. br. 34 (slika 34) ima kuglaste lukovice, zglobni tuljac je četvrtastog presjeka, a s gornje strane je ukrašen, luk ima presjek u obliku trapeza. Te zna-čajke svrstavaju ovaj primjerak u tip Keller 3B koji se datira od 340.-360. god. Ukras na nozi fibule, koji je izveden kombinacijom linearnih motiva i koncentrič-nih kružnica, karakterističan je za tip Keller 2B koji se datira od 310. do 350. g. Keller 3B tip izvodi se izrav-no iz oblika 2B.108 Tu fibulu bismo dakle smogli smje-stiti u prijelazni oblik od tipa Keller 2B u tip Keller 3B, što se očituje zadržavanjem ukrasa na nozi.

Takve fibule sa značajkama oba tipa su rijetke. Posto-ji jedan primjerak u Mađarskoj,109 ali njoj nedostaje ukras koncentričnih kružnica na luku. Fibula iz Sa-lone koja ima istovjetan ukras na luku poput ove iz


174 175174 175

Garduna na žalost nema sačuvane lukovice niti zglob-ni tuljac, a upravo su to elementi po kojima možemo precizno odrediti tip kojem pripada (2B ili 3B).110 Izuzmemo li ukras na luku, odgovara joj jedna fibula iz Salone.111

Treća lukovičasta fibula (kat. br. 35, slika 35) iz Gar-duna pripada tipu Keller 4B. Dobro očuvani primje-rak iz Garduna datira se u razdoblje od 350 do 380. godine. Primjerci fibula koji su, poput gardunskog, ukrašeni parovima voluta na početku i na kraju noge (tip Keller 4B) relativno su rijetki u odnosu na one ukrašene utisnutim kružnicama (tip Keller 4A) ili ure-zanim kvadratima (tip Keller 4C) uz rub noge.

33. Inv. br. H 2270, Gardun, srebro, bronca, kraj 3., početak 4. st.;

duž. 5,9 cm, vis. 2,2 cm, zglobni tuljac je šesterokut-nog presjeka, lukovice na krajevima tuljca kao i ona na početku luka napravljene su od bronce, ostali dijelovi fibule su od srebra, luk je trapezoidnog presjeka, ukra-šen s gornje strane nizom uboda; na prijelazu u nogu luk se sužava i na tom mjestu se nalazi prsten svijen oko luka, noga fibule ukrašena je linearnim ukrasom na početku i na kraju luka.


Literatura: Pröttel 1988, sl. 1. 7; Ivčević 2000, T. IV. 22; Popescu 1945, sl. 7. 77; Mazur 1998, T. 19. 285; Riha 1994, T. 36. 2726; Jobst 1975, T. 32, 236; Ko-vrig 1937, XXXII. 2.

34. Inv. br. H 3113, Gardun, bronca, kraj 3., početak 4. st.;

duž. 7,1 cm vis. 2,2 cm, zaglavna pločica je profilira-na s gornje strane i perforirana, luk je trapezoidnog presjeka, ukrašen s obje bočne strane nizom utisnu-tih koncentričnih kružnica, noga fibule je izdužena i ukrašena urezanim linijama.


Literatura: Ivčević 2000, T. VI. 30; Kovrig 1937: T. XXXII, 7; Riha 1994, T. 37. 2731.

35. Inv. br. AMS 38107, Gardun, bronca, druga po-lovica 4. st.

duž. 8,7 cm, vis. 2,6 cm, zglobni tuljac je šestero-kutnog presjeka, s gornje strane ukrašen, lukovice su kuglaste, luk je trapezoidnog presjeka, ukrašen s gor-nje strane nizom utisnutih kružnica, a taj se ukras na-stavlja i sredinom noge, koja je na početku i na kraju ukrašena parovima voluta.


Literatura: Burger 1966, sl. 95, 26/5; Jobst 1975, T. 39, 272, 273; Pröttel 1988, sl. 4a, 7; Kovrig 1937, T. XIX, 192; Feugère 1985, T. 163, 2039; Gerharz 1987, sl. 18.155; Ivčević 2003, 161, sl. 18.

Fibula s podvijenom nogom

Fibule s podvijenom nogom nastaju na crnomor-skom području, odakle se od početka 3. st. šire pre-ma zapadu, gdje se počinju i proizvoditi. Primjerak iz Garduna (kat. br. 36, slika 36) pripada najkasnijoj fazi tih fibula, koje se datiraju u ranobizantsko doba. Premda nije iznimka, ipak je neuobičajena pojava u vojnom logoru. Naime, nalazi tog tipa fibula uglav-nom potječu iz kasnoantičkih ranobizantskih urbanih središta,112 ali postoje nalazi iz utvrda na dunavskom limesu.113 Već je Vinski upozorio na činjenicu da se fibule s podvijenom nogom vežu uglavnom uz staro-sjedilačko romanizirano stanovništvo, naglašavajući da su nalazi tih fibula u gepidskim grobovima 6. st. vjerojatno preuzeti od starosjedilaca.114 Samo iz Salo-ne Vinski navodi osam primjeraka, od kojih su dva analogna fibuli iz Garduna. Prema tipologiji izrađenoj za područje donjedunavskog limesa u Rumunjskoj,115 pripadaju skupini I (brončane fibule s omotanom no-gom, dorađene ručno) koje traju od početka 5. do po-četka 7. st. Rabili su ih muškarci i žene.

Iz Garduna imamo zajamčene nalaze za to razdoblje. Otprije je poznato da je Tilurij do kraja antike zadržao svoj strateški značaj,116 te da je bio postaja (castellum ili refugium) u justinijanskom sustavu utvrda u unutraš-njosti pokrajine Dalmacije.117 O tome svjedoče raniji sitni nalazi iz Garduna: prsten datiran u 6.-7. st.,118 brončana aplika iz 7. st.,119 koplje datirano Justinija-


174 175174 175

novim novcem u 30. godini vladanja (556./557.),120 stakleni ulomci datirani od 4. do 8. st.121 i od 4. do 6. st.,122 te staklena perla od 5. do 7. st.;123 križna fibula iz Vojnića, koji se nalazi u neposrednoj blizini, iz 6.-7. st.124


duž. 8,2 cm, vis. 2, 6 cm, luk fibule je vrpčast, na sredini ukrašen nizom kratkih linija, na dijelu prema nozi se sužava i na tom mjestu je dvaput svijena žica koja je pridržavala držač igle, ukras na nozi je kao i na luku, mehanizam za kopčanje bio je spiralni, sačuvana je samo kuka spirale, na krajevima su bila dva kuglasta ukrasa.


Literatura: Ivčević 1994, 220, kat. br. 4; Vinski 1967, T. XXXIII. 7, 8; Popescu 1945, sl. 10. 104; Koščević 1980, T. XXIX, 259; Kuchenbuch 1954, sl. 5.12.

* Prikazani rezultati proizišli su iz znanstvenog projekta (Rim-ski vojni logori u Hrvatskoj), provođenog uz potporu Ministar-stva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. 1 Zahvaljujem kolegici Aniti Librenjak, ravnateljici Muzeja Cetinske krajine, što mi je ustupila na obradu fibule iz Garduna, koje se čuvaju u Muzeju Cetinske krajine u Sinju, te T. Seseru na izrađenim fotografijama.2 Važnost tog arheološkog lokaliteta uočena je odavno kao i potreba za sustavnim istraživanjima, koja su počela 1997. go-dine u okviru znanstvenog projekta Rimski vojni logori u Hr-vatskoj koji se provodi uz potporu Ministarstva znanosti, obra-zovanja i športa; Sanader 1998; Sanader 2001; Sanader 2003, Sanader, Tončinić, Ožanić 2004.3 Marović 1961.4 Marović 2006.5 Marović 1961, 107, br. 2, 5, 9, sl. I/5.6 CIL XIII, 10100/29.7 Marović 1961, 108, bilj. 8.8 Betz 1938, 7; Mann 1983, 30.9 Feugère 1985, 323.10 Marović 1961, 107, 108.11 Lacabe 1995, T. 27. 213, T. 32. 245.12 Feugère 1985, 328, 329, T. 126. 1593.13 S. Cociş, 2004, T. XLV, 660.

14 Marović 1961, 107, 108; osim fibula s natpisom velik je broj takvih fibula bez natpisa pronađen u Aseriji, vidi: Ivčević 2007, za Salonu vidi: Ivčević 2002a, 235, 236, kat. br. 7-83.15 Lacabe 1995, 138, 139, karta 16.16 U pravilu to je vrpčasti luk, ukrašen uzdužnim rebrima i ure-zivanjem, zglobni tuljac izvijen prema van, zaglavna pločica s bočnim urezima na kojoj je u gornjem dijelu utisnut natpis. To je u preciznoj podjeli M. Feugèrea tip 22b2 (Feugère 1985, 183), a u tipologiji Lacabe koja ih dijeli prema ukrasu na luku idu u tip 20, inačica 3. 2a (Lacabe 1995, 123, sl. 10).17 Marović dodatak TI na primjerku iz Aserije, odnosno I na sa-lonitanskim tumači kao oznaku pripadnosti određenoj radionici pod carskom upravom; Marović 1961, 108, 109.18 Šeparović 1998, 178, kat. br. 1.19 Lacabe 1995, 123, sl. 10.20 Marović 1961, 112, 113, br. 8, 12, 13, 15.21 Šeparović 1998, 184.22 Marović 1961, 113.23 Marović 1961, 112, br. 2.24 Behrens 1950, 8.25 Lacabe 1995, T. 41. 301.26 Šeparović, 1998, 184, bilj. 19.27 Lacabe 1995, 141, 142.28 Gerharz, 1987, 94, kat. br. 67.29 Marović 1961, 112, br. 11.30 Šeparović 1998, 181, kat. br. 13.31 Marović 2006, 87, 88.32 Marović 1961, 111, VI, br. 1, 2.33 Marović 1961, 109, III, br. 8.34 Šeparović 1998, 184.35 Marović 1961, 106-120.36 Marović 1961, 114, XI, br. 3.37 Marović 1959, 58, sl. 38.38 Marović 1961, 116, 117, XV, br. 1, 2, 3.39 Marović 1961, 118, XV, br. 13.40 Tri primjerka iz Italije, na kojima su čitka oba retka, objav-ljena su samo u popisu fibula (Lacabe 1995, 141, br. 14-16), a nisu prikazani crtežom. S različitih su lokaliteta, natpis glasi INTIACVS DVRNACI. 41 Marović 1961, 110, IV, br. 8.42 Marović 1961, 110.43 Šeparović 1998, 186.44 Marović 1961, 112.45 Ivčević 2002a, 235.46 Marović 1959, 78, sl. 18. 2, bilj. 113, 114; Ivčević 2002a, 235.


176 177176 177

47 Grbić 1996, 87.48 Bojović 1983, 24.49 Cociş 2004, 76.50 Marović 1959, 78, 79.51 Ivčević 2002, T. I, sl. 7-9.52 Ivčević 2007, 243, 276, kat. br. 48, 49.53 Marović 1959, 78, sl. 18. 2, bilj. 113, 114; Ivčević 2002, 235.54 Cociş, 2004, 77.55 Marović 1959, 78.56 Lokošek 1988, 5, 6.57 Na području Panonije nađene su četiri fibule tog tipa, a na području Mezije pet ; Lokošek 1988, 15. Jedan izolirani nalaz ove fibule je iz Abruda (Dacia) datiran u drugu polovicu 1. st., Cociş 2004, 85.58 Marović 1959, 77.59 Behrens 1950, 220.60 Lokošek 1988, 8.61 Lacabe 1995, 161, bilj. 259.62 Feugère 1985, 331-335, tip 23 a-d, inačica 23d dijeli se u tri podinačice (d1-d3).63 Riha 1994, 122-128, tip 5.12.1-5. 12.5.64 Rieckhoff 1975, 51-53.65 Rieckhoff-Pauli 1977, 14, 15, fibule tog tipa podijeljene su u inačice A, B i C, s brojnim podinačicama (A1-3, B1-6, C1-4).66 Lacabe 1995, 161-168.67 Lacabe 1995, 164.68 Fauduet 1999, 52.69 Lerat 1956, 34.70 Naš primjerak pripada inačici Feugère 23a (Galija, Feugère 1985, 331); Riha 5.12.2 (Augsta, Riha 1994, 122); Lacabe 26.1. c 8 (sjeveroistočna Španjolska, Lacabe 1995, 161,162). 71 Rieckhoff-Pauli 1977, sl. 2. 23, 24.72 Rieckhoff-Pauli 1977, sl. 2. 28.73 Rieckhoff-Pauli 1977, 12.74 Fibule koje pripadaju toj inačici imaju ukrasne istake na luku poput našeg primjerka, Rieckhoff 1975, 53.75 Lacabe 1995, 168, T. 60. 465.76 Lacabe 1995, 168, T. 61. 458.77 Koščević 1980, T. XXVII, 229.78 Cociş 2004, 84.79 Lokošek 1990, Ivčević 2002b.80 Almgren 1897, 23; Jobst 1975, 48, bilj. 202; Kondić 1961, 201, 202, Gleirscher 1987, 249; Adam 1996, 230.81 Rieckhoff 1975, 13.

82 Rieckhoff-Pauli 1977, 8.83 Bojović 1983, 33.84 Koščević 1980, 21, Ivčević 2002a, 237.85 Cociş 2004, 109.86 Koščević 1980, T. XXIV, 194; Jobst 1975, 64.87 Cociş 2004, T. LXXVII, 1181; Bojović 1983, T. XXI, 195-198.88 Jobst 1975, 64.89 Bojović 1983, 57.90 Cociş 2004, 99.91 Bojović 1983, 56.92 Gerharz 1987, 87.93 Lacabe 1995, 212, bilj. 366.94 Lacabe 1995, 212, bilj. 367.95 Lacabe 1995, 216.96 Böhme 1972, 46; primjerci poput naših svrstani su u tip Böhme 50b. 97 Rieckhoff 1975, 74; primjerci s bikoničnim završecima pri-padaju inačici 4.16.1, a one s profiliranim krajevima 4.16.2, 4.16.3. nisu zastupljene u našem materijalu; radi se o kasnijim fibulama s ukrašenim lukom.98 Gerharz 1987, 86, sl. 20. 181-185.99 Jobst 1975, 124.100 Rey-Vodoz 1986, 168.101 Feugère 1985, 416.102 Mazur 1988, T. 23. 385.103 Pröttel 1988, 350-352. Ovakve su fibule datirane novcem kovanim u vrijeme cara Dioklecijana (284-305); Lanyi 1972, 80, 81; Jobst 1975, T. 31, 235,T. 32, 236-240. On ih datira u isto vrijeme i smješta u grupu Keller 1B. Analogija datirana u rano 4. st. postoji na groblju u Aquincumu, Topál 1993, T.90, gr. 1, 4, groblje VII.104 Pröttel 1988, 353.105 Tip 1B zastupljen je u Saloni s osam primjeraka; Ivčević 2000, 137, 138.106 Behrens 1950, 10; Krnčević 1998, 9; Ivčević 2000, 138.107 Kovrig 1937, 127; Bulić 1886, 35, n. 17.108 Pröttel 1991, 371, sl. 10.109 Kovrig 1937, T. XXXII, 7.110 Ivčević 2000, T. V, 29.111 Ivčević 2000, T. VI, 30.112 Vinski 1967, 39, 40.113 Vinski 1967, 39.114 Vinski 1967, 40.115 Teodor 1988, 197-233.


176 177176 177

KRATICE

CIL III - Corpus Inscriptionum Latinarum

JRGZM - Jahrbuch des römisch-germanischen Zentralmuseums Mainz

VAHD - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku

VAPD - Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku

116 Zaninović 1996a, 268.117 Zaninović 1996b, 270.118 Šeparović 2003, 220, 232, T. 2. 2.119 Vinski 1967, 33, T. XXV, 2.120 Ivčević 2004, 164, T. 2. 30.121 Buljević 2003, 317-319, T. 10. 6-11, T. 11. 4.122 Buljević 2003, 323, 324, T. 12. 1-3.123 Buljević 2003, 337, T. 15. 1.124 Sanader 1999-2000, 232, sl. 10.

Sanja Ivčević

ROMAN FIBULAE FROM MILITARY CAMP TILURIUM (GARDUN)

(Summary)

The article is discussing fibulae from the military camp Tilurium that are kept at the Museum of the Cetina District (Cetinska krajina), Sinj, and the Archaeologi-cal Museum in Split.

The most numerous are Aucissa fibulae, some of them with the inscribed maker’s name. Five personal names are mentioned (Aucissa, Durnacus, Cartilius, Dagoma-tus, Pualer). The names mainly belong to Celtic ono-masticon except for Cartilius, which is of Italic origin. They are a product of north Italic workshops, which were traded or brought by the military to our region. Fibulae with the Cartiliani inscription and the ones with a two-line inscription are assumed to have been produced in the area of Dalmatia. There are numisma-tic finds in Dalmatia for precise datation of the type.

Fibulae with signet were published in literature before (see Notes 2 and 3). Only the fibulae not previously published (Cat. No. 1-18) are discussed here.

A large number of fibulae of Aucissa type in the area of Province of Dalmatia, their long-lasting use, the exi-sting imported variants, and local production attest that the area was greatly romanised in the 1st century AD. Most of the fibulae are found at the area close to military camps; no wonder, because they were mi-litary fibulae, and anyway the military were the key element in taking the kind of material from one area to another. Thanks to the military, fibulae spread to other social classes. This type of fibula was, just like all over the Empire, used en masse between the Augustan and Flavian periods, followed by some local variants, which only supports the idea that the type was accep-ted as local, not exclusively imported.

A variant of the early hinged fibula (Cat. No. 19) and the bow fibula, with two pins (Cat. No. 20) are pre-sumably local; their use was limited to the area of the Province of Dalmatia with exception of samples exca-vated/found outside this Roman Province.


178 179178 179

LITERATURA

Adam 1996A. M. Adam, Le fibule di tipo celtico nel Trentino, Pa-trimonio storico artistico del Trentino, 19, Trento 1996.Almgren 1897O. Almgren, Studien über Nordeuropäische Fibelfor-men der ersten nachchristlichen Jahrunderte mit Beruck-sichtigung der provinzialrömischen und sudrussischen Formen, Stockholm 1897.Behrens 1950G. Behrens, Römische Fibeln mit Inschrift, u: Reinecke Festschrift (G. Behrens, J. Werner eds.), Mainz 1950, 1-12.Betz 1938 A. Betz, Untersuchungen zur Militärgeschichte der römischen Provinz Dalmatien, Abhandlungen des ar-cheologisch-epigrafischen Seminars der Universitet Wien, 3, Beč 1938.Böhme 1972A. Böhme, Die Fibeln der Kastelle Saalburg und Zu-gmantel, Saalburg Jahrbuch, XXIX, Saalburg 1972, 5-112.Bojović 1983D. Bojović, Rimske fibule Singidunuma, Beograd 1983.Buljević 2003Z. Buljević, Stakleni inventar, u: M. Sanader, Tilurium I, Istraživanja 1997-2001, Zagreb 2003, 271-341.Burger 1966A. Sz. Burger, The Late Roman Cemetery at Ságvár, Acta Archaeologica AcademiaeScientiarum Hungaricae, XVIII, Budimpešta 1966, 99-234.Cermanović-Kuzmanović, Srejović, Marković 1972A. Cermanović-Kuzmanović, D. Srejović, Ć. Marko-vić, Nécropoles romaines à Komini près de Pljevlja (Mu-nicipium S…), Inventaria Archaeologica, 15, Beograd 1972.Cociş 2004S. Cociş, The brooches from Roman Dacia, Cluj-Napo-ca 2004.

Belonging to civil costumes are: two manifoldly divi-ded fibulae dated in the 1st c. (Cat. Nos. 21, 22), one anchor-shaped fibula dated in the 2nd and the early 3rd centuries (Cat. No. 28), two omega fibulae from the 2nd c. (Cat. Nos. 31, 32), a Late Roman fibula with back bent foot (Cat. No. 36), and the previously men-tioned ones: a bow fibula with two pins, and variants of the early hinged fibula.

Beside the Aucissa type, military fibulae include five samples of excessively carinated fibulae (Cat. Nos. 23-27) dated in the 1st c., two knee-shaped fibulae from the 2nd and 3rd centuries (Cat. Nos. 29, 30), and three crossbow fibulae dated back to the 3rd and 4th centuri-es (Cat. No. 33-35).

Military fibulae (Aucissa, strongly carinated fibulae, knee-shaped, omega, and crossbow fibulae), and those mainly attributed to civil costumes (manifoldly divi-ded bow fibula with two pins, local variant of the ear-ly hinged fibula, anchor-shaped fibula, and the fibula with back bent foot) are proportionally represented among the ten represented types. Yet civil costume fi-bulae are few (two manifoldly divided ones, and one of each of the remaining fibulae), and the military ones are more numerous (Aucissa: eighteen without, and fourteen with an inscription, five strongly cari-nated ones, two knee-shaped, two omega fibulae and three crossbow fibulae).

The difference in representation of early and late types is noticeable: the most numerous are the fibulae from the early period i.e. when legionaries lived in the camp, while later types were significantly less represented.


178 179178 179

Fauduet 1999I. Fauduet, Fibules préromaines, romaines et méro-vingiennes du musée du Louvre, Ètudes d’histoire et d’archéologie, 5, Pariz 1999.Feugère 1985M. Feugère, Les fibules en Gaule méridionale, Revue archéologique de Narbonnaise, 12, Pariz 1985.Gerharz 1987R. R. Gerharz, Fibeln aus Afrika, Saalbug Jahrbuch, 43, Mainz am Rhein 1987, 77-107.Gleirscher 1987P. Gleirscher, Die Kleinfunde von der Hohen Birga bei Birgitz, Bericht der römisch-germanischen Kommissi-on, 68, Mainz, 1897, 181-351.Grbić 1996D. Grbić, Fibulae as Products of Local Workshops at Di-ana, Roman Limes on the Middle and Lower Danu-be, Monographies, 2, Beograd, 1996, 87-92.Ivčević 1994S. Ivčević, Fibule, u: Artes Minores, Salona Christiana, (E. Marin, ed.), Split 1994, 216-226. Ivčević 2000S. Ivčević, Lukovičaste fibule iz Salone u Arheološkome muzeju Split, VAHD 92, Split 2000, 125-187.Ivčević 2002aS. Ivčević, Fibule, u: Salonae Longae, (E. Marin ed.), Split 2002, 229-277.Ivčević 2002bS. Ivčević, Fibule tip Almgren 65 i Nova Vas iz Arheo-loškog muzeja Split, VAHD, 94, Split 2002, 325-345.Ivčević 2003S. Ivčević, Antički metalni predmeti iz Narone, Arhe-ološka istraživanja u Naroni i dolini Neretve, Izdanja HADa, 22, Zagreb-Metković-Split 2003, 129-167.Ivčević 2004S. Ivčević, Dijelovi opreme rimskog vojnika iz Garduna, Opuscula archaeologia 28, Zagreb 2004, 159-176.Ivčević 2007S. Ivčević, Aucissa fibule iz antičke Aserije (Podgrađe kod Benkovca), Asseria, 5, Zadar, 2007, 227-280.

Jobst 1975W. Jobst, Die römischen fibeln aus Lauriacum, Fors-chungen in Lauriacum, 10, Linz 1975.Kondić 1961V. Kondić, Zbirka rimskih fibula iz Vršačkog muzeja, Rad vojvođanskih muzeja, 10, Novi Sad 1961, 201-215.Koščević 1980R. Koščević, Antičke fibule s područja Siska, Zagreb 1980.Koščević 1991R. Koščević, Antička bronca iz Siska, Zagreb 1991.Kovrig 1937I. Kovrig, Die Heupttypen der Kaiserzeittlichen fibeln in Panonnien, Dissertationes Pannonicae, II/4, Budim-pešta 1937.Krnčević 1998Ž. Krnčević, Šibenik i šibenski kraj u ranom srednjem vijeku, Kulturno-povijesni vodič 14, Split 1998.Kuchenbuch 1954F. Kuchenbuch, Die Fibel mit umgeschlagen Fuss, Saal-burg Jahrbuch, XIII, Berlin 1954, 5-52.Lacabe 1995E. R. Lacabe, Las fíbulas del Nordeste de la Península Ibérica:siglos I A.E. al IV D.E., Zaragoza 1995. Lany 1972 V. Lany, Die spätantiken Gräberfelder von Pannonien, Acta Archeologia Hungarica, 24, Budimpešta 1972, 53-214.Lerat 1956L. Lerat, Les fibules gallo-romaines, Annales littéraires de Universite de Besançon III, fasc. I, Archéologie, 3, Besançon, Pariz 1956.Lokošek 1988I. Lokošek, Lučne fibule na šarnir s dvije igle iz Arheo-loškog muzeja Split, VAHD, 81, Split 1988, 5-20.Lokošek 1990I. Lokošek, Fibule tipo Almgren 65 dalla collezione del Museo archeologico di Spalato, Aqvileia Nostra, LXI, Aquileia 1998, 98-100.


180 181180 181

Mann 1983J. C. Mann, Legionary recruitment and veteran set-tlement during the principate, University of London, Institut of Archaeology, Occasional Publication, 7, London 1983.Marić 1968Z. Marić, Japodske nekropole u dolini Une, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, n.s. XXIII, Sarajevo 1968, 5-79.Marović 1959I. Marović, Iskopavanja kamenih gomila oko vrela rijeke Cetine, VAHD, LXI, Split 1959, 5-80.Marović 1961I. Marović, Fibeln mit Inschrift vom Typus Avcissa in den archeologischen Museen von Zagreb, Zadar und Split, JRGZM, 161, Mainz 1961, 106-120.Marović 2006I Marović, Aucissa fibule s natpisom u arheološkim mu-zejima Zagrebu, Zadru i Splitu, VAPD, 99, Split 2006, 81-98.Mazur 1998A. Mazur, Les fibules romaines d’Avenches I, Bulletin de l’Association Pro Aventico, 40, Avenches 1998, 5-104.Patsch 1904C. Patsch, Archäologisch-epigraphische Untersuchun-gen zur Geschichte der römische Provinz Dalmatien, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovina, 9, Wien 1904.Popescu 1945D. Popescu, Fibeln aus dem Nationalmuseum für Alter-tümer in Bukarest, Dacia, IX-X, Bukurešt 1945, 485-505. Pröttel 1988P. M. Pröttel, Zur chronologie der Zwiebelknopffibeln, JRGZM, 35/1, Mainz 1988, 347-372.Rey-Vodoz 1986V. Rey-Vodoz, Les fibules gallo-romaines de Martigny, Jahrbuch der Schweizerischen Gesellschaft für Ur-und Frühgeschichte, 69, Basel 1986, 150-198.

Rieckhoff 1975S. Rieckhoff, Münzen und Fibeln aus dem Vicus des Kastells Hüfingen (Schwarzwald-Baar-Kreis), Saalburg Jahrbuch, XXXII, Saalburg 1975, 5-104.Rieckhoff-Pauli 1977S. Rieckhoff-Pauli, Die Fibeln aus dem römischen Vicus aus Sulz am Neckar, Saalburg Jahrbuch, XXXIV, Saal-burg 1977, 5-28. Riha 1994E. Riha, Die römischen Fibeln aus Augst und Kaiserau-gst, Forschungen in Augst, 18, Augst 1994.Sanader 1998M. Sanader, Tilurij – rimski vojni logor. Prethodno iz-vješće s arheoloških istraživanja u 1997. i 1998, Opus-cula archaeologica, 22, Zagreb 1998, 243 - 255.Sanader 1999-2000M. Sanader, Kasnoantička grobnica iz Vojnića, Opus-cula archaeologica, 23-24, Zagreb 1999-2000, 225-236.Sanader 2001M. Sanader, Tilurij – rimski vojni logor, Prethodno izvješće o arheološkim istraživanjima u sezoni 2000., Opuscula archaeologica, 25, Zagreb 2001, 183-194.Sanader 2003M. Sanader, Tilurium I, Istraživanja 1997-2001, Za-greb 2003.Sanader, Tončinić, Ožanić 2004M. Sanader, D. Tončinić, I. Ožanić, Tilurij – arheološ-ka istraživanja 2004. godine, Opuscula archaeologica, 28, Zagreb 2004, 221-243.Šeparović 1998T. Šeparović, Aucissa fibule s natpisom iz zbirke Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, Starohrvatska pro-svjeta, III/25, Split 1998, 177-187.Šeparović 2003T. Šeparović, Metalni nalazi, u: M. Sanader, Tilurium I, Istraživanja 1997-2001, Zagreb 2003, 219-256.Šribar 1968V Šribar, K absolutni kronologiji najdb iz zgodnje Emo-ne, Arheološki Vestnik, XIX, Ljubljana 1968, 445-453.


180 181180 181

Teodor 1988Gh. Teodor, Consideratii priviud fibulele Romano-By-zantine din secolele V-VII. e.n. in Spatiul Carpato-Du-nareano-Pontic, Archeologia Moldavei, 12, Iasi 1988, 197-233.Thill 1969G. Thill, Fibeln vom Titelberg aus den Beständen des Luxemburger Museums, Trierer Zeitschrift, 32, Trier 1969, 133-172.Topal 1993J. Topal, Roman Cemeteries of Aquincum, Pannonia, The western Cemetery (Becsi Road), I., Budapest 1993.Vinski 1967Z. Vinski, Kasnoantički starosjedioci u salonitanskoj re-giji prema arheološkoj ostavštini predslavenskog supstra-ta, VAHD, 69, Split 1967, 5-86.Zaninović 1996aM. Zaninović, Vojni značaj Tilurija u antici, u: M. Zaninović, Od Helena do Hrvata, Zagreb 1996, 280-291.Zaninović 1996bM. Zaninović, Prata legionis u Kosovu polju kraj Kni-na s osvrtom na teritorij Tilurija, u: M. Zaninović, Od Helena do Hrvata, Zagreb 1996, 259-271.


182 183182 183

1. 5.

2. 6.

3. 7.

4. 8.

9. 13.

10. 14.

11. 15.

12. 16.


182 183182 183

1. 5.

2. 6.

3. 7.

4. 8.

9. 13.

10. 14.

11. 15.

12. 16.


184 185184 185

17. 21.

18. 22.

19. 23.

20. 24.


184 185184 185

25. 29.

26. 30.

27.

31.

28.


186 187186 187

32.

33.

34.

36.

35.

Antičke fibule iz vojnog logora Tilurij (Gardun)

Antičke fibule iz vojnog logoraTilurium (Gardun)

Documents