Univerzitet u SarajevuPrirodno-matematiki fakultetOdsjek za
biologijuSarajevo
Tema:
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristike
Seminarski rad iz predmeta: Sistematika Hordata
Mentor: Autor:Prof. dr. Suvad Lelo Denis Smaji
Sarajevo, januar 2015.SADRAJ
1. Uvod32. Metode i materijal rada63. Rezultati rada i
diskusija84. Zakljuak18 5.
Literatura..........................................................................................................................19
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristike1.
Uvod
Cilj pisanja rada je bio da legator, odreenim metodom
prikupljanja, prikupi 10 razliitih individua koje iskljuivo
pripadaju potfilumu Vertebrata(Cuvier, 1812), da ih fiksira u 3-4%
formaldehidu ili 70% etil alkoholu te da ih na svoj svoj,
individualan nain opie sa osvrtom na njihove ope
karakteristike.
Potfilum Vertebrata pripada filumu Chordata (Haeckel, 1874).
Filumu Chordata pripada veliki broj raznovrsnih vodenih i kopnenih
vrsta koje karakteriu neke specifine osobine. Te osobine su:
bilateralno simetrino tijelo, celom, deuterostomija, posjedovanje
horde (u zavisnosti od vrste do vrste, prisutna je samo u odreenom
dijelu ivota ili je prisutna tokom cijelog ivota), metamerni
raspored organa i dr. Horda predstavlja osovinski skelet koji je
izgraen od naroito vaskouliziranih elija sa vakuolama. Kako je
spomenuto, horda se kod nekih zadrava tokom cijelog ivota, meutim,
u veini sluajeva horda se pojavljuje samo tokom embrionalnog razvia
nakon ega iezava i mijenja se sa kimom. Iznad horde se nalaze
centralni nervni sistem, tj medula spinalis. Horda nastaje kao
uvrat ektoderma na lenoj strani. Prvo se javlja medularna ploa koja
se vremenom pretvara u nervni lijeb, a on se sputa dublje u
ektoderm i pretvara u nervnu cijev sa kanalom u sredini (neurocel).
Ovim nainom nastaje nervni centar u obliku cijevi koji se nalazi
iznad horde, a samim time i iznad digestivnog trakta. Prisustvom
nervnog sistema u ovakvom obliku znatno udaljava pripadnike filuma
Chordata od drugi filuma, ciji nervni sistemi nikada nisu u obliku
cijevi te se ne nalaze na lenoj strani (Aleksopulo, 1958). Organi
za disanje kod Chordata nalaze se na drijelu. Kod niih taksa
Chordata na zidu drijela postoje specifini otvori koji se nazivaju
krni prorezi kroz koje prolazi voda. U zidu drijela izmeu krnih
proreza granaju se krvni sudovi i nalazi se respiratorni epitel
gdje se vri oksidacija krvi kisikom rastvorenim u vodi. Kod viih
taksa Chordata organi za disanje su razliito diferencirani. Tako
kod primarno vodenih vrsta nalaze se rge, a kod kopnenih su
diferencirana plua. Filum Chordata se dijeli na sljedee potfilume:
Tunicata(Urochordata), Cephalochordata(Acraniata),
Vertebrata(Craniata). Kimenjaci (Vertebrata) odnosno lubanjci
(Craniota, Craniata) predstavljaju poseban potfilum unutar filuma
Chordata u kojem su svrstane sljedee klase: Bezvilinjaci(Agnatha),
Hrskaviave ribe(Chondrichthyes), Koljoribe ribe(Osteichthyes),
Vodozemci(Amphibia), Gmizavci(Reptilia), Ptice(Aves), Analiziranje
prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata
(Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeSisari(Mammalia).
Kimenjaci su bilateralno simetrini organizmi sa izraenom
unutarnjom metamerijom. Skelet je unutarnji, osovinski te je
predstavljen hordom, odnosno kimom koja se sastoji iz reda
elemenata koji se nazivaju kimeni prljenovi. Horda je, kako je ve
spomenuto, prisutna cijelog ivota samo kod odreenih vrsta, kod je
kod ostale veine prisutna samo u embrionalnom razvoju. Iznad kime
je centralni nervni sistem, nervna cijev na ijem se prednjem dijelu
nalaze modani mjehuri koji predstavljaju mozak po emu se kimenjaci
razlikuju od ostalih pripadnika filuma Chordata. Odlikuju se,
takoer, prisustvom parnih ili neparnih ekstremiteta, gdje samo
najnia klasa Cyclostomata ne posjeduje parne ekstremitete dok svi
ostali posjeduju. Od ostalih karakteristika, vano je spomenuti da
kimenjaci posjeduju veoma sloeno srce koje je smjeteno ispod
digestivnog trakta, te da diu na rge ili plua u zavisnosti od toga
u kojoj sredini obitavaju. Sve kimenjake moemo apstraktno
podijelite prema tome da li im se embrionalno razvie odvija u vodi
ili ne, na dvije skupine. U jednu skupinu spadaju ivotinje ije se
embrionalno razvie odvija na vazduhu te koje posjeduju posebno
embrionalno ovojnicu - amnion, a u drugu spadaju ivotinje ije se
embrionalno razvie odvija u vodi te koje ne posjeduju amnion. Te
dvije grupe su: Amniota (Cyclostomata, Osteichthyes, Chondrichthyes
i Amphibia) i Anamniota (Reptilia, Aves, Mammalia).
Vodozemci (Amphibia) su dobili naziv po njihovoj sposobnosti da
ive izmeu vode i kopna, tj. jednim dijelom u vodi, drugim na kopnu.
Veoma su rasprostranjeni te se mogu pronai na svim kontinentima
osim Antartika. Koa vodozemaca je izrazito bogata ljezdama. Ona je
takoer bogata brojnim receptorima kao to su taktilni organi,
hemoreceptori, temperaturni i receptori bola. ulo vida je razliito
razvijeno; neke peinske vrste imaju redukovane oi, dok veina ostali
imaju dobro razvijene oi s nepokretnim donjim kapkom. ulo sluha je
veoma sloeno i razliito graeno kod razliitih grupa. Skelet i miii
su dobro razvijeni. Posjeduju centralni nervni sistem koji je
najsloeniji kod aba. Ekskreciju vodozemci u larvenim stadijima
obavljaju putem protonefrosa, a u adultnim stadijima putem
opistonefrosa (Lelo, 2010). Sistematski su svrstani u jednu
potklasu Lissamphibia sa tri reda: Caudata (repati vodozemci) Anura
(bezrepati vodozemci) Gymnophiona (cecilije)
Gmizavci (Reptilia) su hladnokrvne ivotinje (poikilotermi) koje
posjeduju rep, kou sa ronim tvorevinama te 4 noge i 5 prstiju
(iznimka su zmije koje ne posjeduju noge). Za razliku od
vodozemaca, njihova koa je uvijek suha. ulo vida je razliito
graeno, ali po pravilu postoje parne oi. ulo sluha kod veine
gmizavaca je sa srednjih uhom. Krvni sistem je dobro razvijen, te
je on kod sviju osim kod krokodila izgraen od jedne pretkomore i
dvije komore. Ekskreciju u larvenom stadiju obavljaju putem
protonefrosa, kasnije mezonefrosa, a kao adulti putem metanefrosa.
Ova klasa je podijeljena u tri potklase sa svojim redovima:
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope
karakteristikeAnaliziranje prikupljenih individua pojedinih klasa
potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope
karakteristikeAnapsida- Testudines Lepidosauria - Rynchocephalia-
Squamata Archosauria- Crocodylia
Ptice (Aves) su jako uniformna skupina (oblik tijela pokazuje
izrazita ogranienja, odnosno strogu strukturu koja omoguava
letenje) u poreenju sa bilo kojom drugom skupinom kimenjaka od
kojih se taksonomski razlikuju postojanjem karakteristinoh konog
derivata - perja. Koa ptica je tanja, osobito dermis, od ostalih
ivotinja i prekrivena je perjem koja predstavljaju najsloenije
derivate koe meu ivotinjama. ulo vida je najee dobro razvijeno i
predstavlja glavni orijentacioni ulni organ. Kod veine ptica oi su
ire nego dublje. ulo sluha je uglavnom dobro razvijeno. Skelet i
miii su specijalizirani za bipedalno kretanje (hodanje, tranje,
plivanje) i naravno let. Skelet je vrlo lagan i iznosi oko 5%
ukupne teine ptice. Nervni sistem je velik, a vei je samo kod
kimenjaka. Kod respiratornog sistema vano je napomenuti vazdune
kese. Eskrecija se obavlja putem izduenih i renjevitih bubrega sa
velikim brojem nefrona (Lelo, 2014). Ptice su klasifikacirane u
jednu potklasu sa 2 nadreda: Neornithes - Paleognathae -
Neognathae
Sisari (Mammalia) obuhvata aktivne tetrapodne kimenjake stalne,
relativno visoke temperature koji se u poreenju sa bilo kojom
drugom skupinom kimenjaka taksonomski razlikuju po postojanju
mlijenih lijezda koje se zavravaju bradavicom te postojanjem
karakteristinog konog derivata - dlake. Koa im je izgraena od
epidermalnog i dermalnog sloja i kako je ve napomenuto prekrivena
je dlakom. ulo vida predstavljeno je parnim oima. ulo sluha i
ravnotee smeteno je u uhu sisara, a povezani su anatomski i
funkcionalno. ulo njuha kod sisara smjeteno je u nosu koji je
primarni organ za ulazak zraka u organizam, a i dio sistema za
glasanje. Skelet i miii su specijalizirani za vrlo razliito
kretanje.
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristike2. Metode
i materijal rada
Legator je koristio razliite standarne i improvizirane metode i
materijal prikupljanja u svrhu prikupljanja animalnih individua. Od
standarnog materijala koristio je: pribor za pecanje, miolovke,
mreu; a od improviziranog: razliite zamke kune izrade u obliku
plastinih spremnika, drvenih kutija, ploe sa ljepilom i hranom za
ivotinje, plastinih boca i sl (Slika br. 1). Sve zamke su
postavljene na vie razliitih mjesta koje predstavljaju specifinu
ivotnu okolinu odreene indivue. Nakon uzorkovanja, tj.
prikupljanja, legator je ivotinje fiksirao. U poetku, legator je
individui pricom ubrizgao 70% etil alkohol u trbuni/leni mii radi
spreavanja propadanja unutarnjih organa (pogotovo digestivnog
trakta), nakon toga ih je uronio u ve prethodno sterilisane tegle
napunjene 70% etil alkoholom. Poslije toga, na tegle je legator
zalijepio faunistike kartice sa osnovnim podacima o individui
(latinski naziv individue, mjesto gdje je prikupljena, datum
prikupljanja te ime osobe koja je prikupila).
Slika 1. : Standardni materijal za prikupljanje nekih animalnih
individua; ribarski pribor (lijevo), miolovka (desno)
U svrhe pisanja seminarskog rada i na osnovu prikupljenih
individua, legator se koristio razliitom literaturom koja je u
skladu sa temom. Primarna literatura koju je legator koristio:
Lelo, S. (2015). Praktikum za upoznavanje osnovnih taksa
tetrapodnih kimenjaka. Media biro d.o.o., Sarajevo. Lelo, S.
(2010). Herpetologija sa posebnim osvrtom na herpetofaunu Bosne i
Hercegovine. Lelo, S. (2014). Mamologija sa posebnim osvrtom na
mamofaunu Bosne i Hercegovine. Media biro d.o.o., Sarajevo. Lelo,
S. et al., (2014). Ornitologija sa posebnim osvrtom na ornitofaunu
Bosne i Hercegovine. Media biro d.o.o., Sarajevo.
Primarni lokalitet prikupljanja animalnih individua je bio grad
Biha, BiH sa mjestima Aleja (Slika br. 2) i Hatinac (Slika br. 3) u
kojima je prikupljeno 8 od ukupno 10 individua. Sekundarni
lokalitet je grad Sarajevo, BiH sa mjestima Vrelo Bosne (Slika br.
4) i Nedarii gdje su prikupljene preostale dvije individue.
Slika br.2: Aleja/Borii, Biha - primarni lokalitet prikupljanja
individua
Slika br.3: Hatinac, Biha
Slika br.4: Vrelo Bosne, Sarajevo
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeBiha je
grad i sredite istoimene opine u sjeverozapadnom dijelu Bosne i
Hercegovine, te glavni grad Unsko-sanskog kantona. Povrina opine je
oko 900 km2. Smjeten je u sjeverozapadnom dijelu Bosne i
Hercegovine i privredno je, administrativno i kulturno sredite
Unsko-sanskog kantona. Kako je spomenute, primarna lokacija
prikupljanja individua je bila grad Biha sa mjestima Aleja i
Hatinac. Aleja predstavlja takozvani zeleni dio grada Bihaa ne
toliko udaljen od samog centra. Drugi, manje poznati naziv za Aleju
su Borii zbog prisustvo velikog broja zimzelene vegetacije od samog
poetka pa do kraja. U sreditu Aleje, izmeu drvoreda sa obje strane,
nalazi se neto manji potok koji je nastao zbog prirodnog udubljenja
tla i oborinskih voda. Uz samo Aleju nalazi se nogometni stadion
grada Bihaa kojeg ograniava stariji, oronuli zid, a oko Aleje,
odnosno sa njezinih bonih strana nalaze se travnate povrine i uma
srednje gustine. Svi ovi nabrojani dijelovi pretstavljaju prirodno
stanite odreenim vrstama, odnosno animalnim individuama koje je
autor trebao da prikupi, od vodene sredine za neke vrste riba i
Reptilia, pa do razliitih kamenjara, ruba ume i sl. Drugo mjesto
predstavlja naselje Hatinac u sklopu grada Bihaa. Za razliku od
Aleje, Hatinac je neto udaljeniji od samog centra grada, a samim
time i manje naseljen, ali veoma bogat prirodom. Kroz Hatinac
prolazi rijeka Una, jedna od najljepih u Bosni i Hercegovini koja
predstavlja stanite brojnim vrstama riba. Meu najznaajnim ribama
spadaju: lipljen (Thymallus thymallus), potona pastrmka (Salmo
trutta), pe (Cottus gobio), klen (Leuciscus cephalus), gagica
(Phoxinus phoxinus), i dr. Sekundarni lokalitet predstavlja grad
Sarajevo sa mjestima Vrelo Bosne i Nedarii. Vrelo Bosne predstavlja
izvor rijeke Bosne u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine te je
jedno od najpoznatiji obiljeja drave. Nalazi se na preriferiji
Sarajeva, pored Ilide. Sastoji se od malih otoia povezanih
mostovima preko brojnih malih potoka. Zbog samog prisustva obilja
vode i prirode, Vrelo Bosne predstavlja ogromno stanite velikom
broja ivotinja, kako vodenih, tako i kopnenih.
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristike3.
Rezultati rada i diskusija
Ovo poglavlje rada namijenjeno je legatoru da opie neke osnovne
karakteristike prikupljenjih individua te da opie na koje naine,
gdje i kada su one prikupljene.
Bombina variegata (Linnaeus, 1758) - uti muka
uti muka naseljava podruje centralne, istone i june Europe.
Totalna duina ivotinje iznosi oko 5 cm. Tijelo je vitko a glava
mujaka je neto ira i sa neto zatupljenijom njukom u odnosu na enku.
Zjenice su trokutaste ili srcolike. Boja gornje strane tijela je
tamnosiva ili maslinasta sa brojnim "hrapavim" bradavicama. Trbuna
strana tijela je uta sa plavosivim mrljama, ali bez bijelih taaka
(Slika br. 5). uti muka je u Bosni i Hercegovini esta i uobiajena
vrsta. Pripada klasi Amphibia, odnovno vodozemci te redu Anura
(Tabela br. 1a). Tabela br. 1b
Naziv vrste:Bombina variegata
Mjesto prikupljanja:Vrelo Bosne, Sarajevo
Datum prikupljanja:30.11.2014.
Legator:Smaji Denis
Slika broj 5: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Bombina
variegata
Pomenuta indivua je prikupljena na lokalitetu Vrela Bosne u
gradu Sarajevo, BIH zahvaljujui neto toplijem vremenu 30.11.2014.
Individua je sasvim sluajno prikupljena obinom mreom sa drkom nakon
to je uoena u mulju pokraj vode. Legator je oprezno i brzo stavio
mreu preko jedinke s ciljem da ne bi mogla pobjei. Nakon toga
legator je utog mukaa zatvorio u obini plastini spremnik i kasnije,
dolaskom kui, pripremio za fiksiranje i fiksirao u 70% etil akoholu
i postavio faunistiku karticu (tabela br. 1b).
Tabela br.1a :Klasifikacija individue Bombina variegata
RegnumAnimalia
PhylumChordata
SubphylumVertebrata
SuperclassisGnathostomata
ClassisAmphibia
OrdoAnura
SubordoArcheobatrachia
FamiliaBombinatoridae
GenusSpecies BombinaBombina variegata
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeAnguis
fragilis (Linnaeus, 1758) - sljepi
Sljepi je tipian subterestrini gmizavac ija se specijalizacija
oituje potpunim gubitkom ekstremiteta, odnosno zmijolikim izgledom.
Glava je malena i na njoj se nalaze manje oi sa kapcima s kojima
migaju (ovo je osobina koja se ne nalazi kod zmija). Takoer, za
razliku od zmija, kao i svi guteri ima vidljive une otvore. Duina
odraslih jedinki dosee do 50 cm, a vrlo rijetko mogu biti i neto
due. Rep sam moe da bude dui od cijelog tijela. Tijelo je pokriveno
glatkim krljutima, te je boja tijela obino smea ili crvenkasta i
bakrenasta s gornje strane (Slika br.6). Preferiraju stanita sa
mnogo vegetacije i rijetko se mogu vidjeti izvan sklonita. Sljepii
naseljavaju cjelokupnu Bosnu u sjevernu Hercegovinu do
mediteranskih i visokoplaninskih podruja (Lelo, 2010.). Pripada
klasi Reptilia, odnosno gmizavci te redu Squamata (Tabela br.
2a).Pomenuta individua prikupljena je na lokalitetu Hatinac u gradu
Biha, BiH 23.11.2014. Prikupljena je u neto guoj vegetaciji u
blizini rijeke Une bez pomagala, tj. runo nakon to je ugledana i
nakon par neuspjelih pokuaja. Prilikom prikupljana, odnosno tog
datuma, vrijeme je bilo neto toplije za razliku od drugih dana to
je vjerovatno dovelo do toga da individua izae iz svog skrovita.
Nakon prikupljanja, individua je pohranjena u plastini spremnik
koji je legator zatvorio poklopcem u cilju da ivotinja ne izae iz
njega, a i da joj se oduzme vazduh. Nakon dolaska kui, individui je
ubrizgana mala koliina 70% etil akohola nakon ega je fiksirana u
takoer 70% etil alkoholu. Na kraju, na stakleni spremnik
nalijepljenja je faunistika kartica individue (Tabela br.
2b).Faunistika kartica br. 2b
Naziv vrste:Anguis fragilis
Mjesto prikupljanja:Hatinac, Biha
Datum prikupljanja:23.11.2014.
Legator:Smaji Denis
Slika broj 6: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Anguis
fragilis
Tabela br.2a :Klasifikacija individue Anguis fragilis
RegnumAnimalia
PhylumChordata
SubphylumVertebrata
SuperclassisGnathostomata
ClassisReptilia
OrdoSquamata
SubordoSauria
FamiliaAnguidae
GenusSpecies AnguisAnguis fragilis
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikePodarcis
muralis (Laurenti, 1768) - zidni guter
Slika broj 7: Karakteristina spoljanja morfologija vrste
Podarcis muralis
Zidni guter naseljava juna podruja centralne te srednji dio june
i jugoistone Europe do sjeverozapada Male Azije. Duina odraslih
individua dostie do 7,5 cm, dok je rep dug za oko 1,66-2,25 duine
tijela (Lelo, 2010.). Tijelo ovog gutera je veinom raznoliko
obojeno sa razliitim arama, meutim karakteristina boja je
smekasto-siva, a prisutne su i zelene are najee na leima (Slika br.
7). Rep je u veini sluajeva takoer sme, meutim i kod njega dolazi
do odreenih varijacija. Dnevna je vrsta te se hrani razliitim
beskimenjacima, veinom insektima i paucima. Ova vrsta gutera je
veoma rasprostranjena unutar areala sa velikim brojem individua u
populacijama na vrlo razliitim stanitima kao to su stijene,
kamenjari, ljunkovita podruja, rubovi uma, itd. Naseljava
cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu izuzev krajnje junih mediteranskih
podruja (Lelo, 2010.). Zidni guter pripada klasi Reptilia, odnosno
gmizavci, te redu Squamata (Tabela br. 3a).Tabela br. 3b
Naziv vrste:Podarcis muralis
Mjesto prikupljanja:Aleja, Biha
Datum prikupljanja:23.11.2014.
Legator:Smaji Denis
Tabela br.3a :Klasifikacija individue Podarcis muralis
RegnumAnimalia
PhylumChordata
SubphylumVertebrata
SuperclassisGnathostomata
ClassisReptilia
OrdoSquamata
SubordoSauria
FamiliaAnguidae
GenusSpecies PodarcisPodarcis muralis
Pomenuta individua prikupljena je na lokalitetu "Aleja" u gradu
Bihau, BiH 23.11.2014. Prema karakteristikama koje su ve spomenute,
lokalitet "Aleja" predstavlja veoma dobro stanite individui
zahvaljujui prisustvom dosta kamenjara, gustog raslinja, starih
oronulih zidova, ustvari prisustvom prirodnih i vjetakih skrovita.
Individua je najprije viena u upljini starog zida pokraj stadiona
nogometnog kluba u prijepodnevnim satima. Zbog svoje brzine hodanja
i malih dimenzija, nije je bilo mogue odmah uhvatiti. Nakon
nekoliko pokuaja i nekog vremena koje je trebalo ivotinji da ponovo
izae iz skrovita, legator je uspio da je uhvati rukama. Nakon toga,
legator je individuu spremio u plastini spremnik i po povratku kui
stavio u zamrziva. Sljedeeg dana, individua je fiksirana u
staklenoj tegli sa 70% etil alkoholom. Na kraju, na staklenu teglu
je postavljena faunistika kartica (Tabela br. 3b).
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeSalamandra
salamandra (Linnaeus, 1758) - pjegavi dadevnjak
Slika br.8: Karakteristina spoljanja morfologija vrste
Salamandra salamandra
Pjegavi dadevnjak je noni repati vodozemac. Odrasli pripadnici
su adaptirani na kopneni nain, a juvenilni na akvatini nain ivota.
Totalna duina jedinke see i do 28 cm. Boja koe je sjajnocrna sa
veim brojem varijalibnih sjajnoutih mrlja i linija(Slika br. 8).
Tijelo je zdepasto i vretenastog oblika sa krupnom glavom ija je
ukupna duina neto vea u odnosu na njenu ukupnu irinu, sa 4 kratke
noge iste duine i sa repom. Na bonim dijelovima glave uoavaju se
dobro razvijene lijezde. Ova vrsta naseljava brdska i montana
podruja do oko 2.000 m n.v. Obino se mogu nai na vlanim mjestima u
blizini prvenstveno izvora, potoka i manjih bara, ispod kamenja,
komada drveta, u vlanoj travi i slino. areni dadevnjak je svuda
prisutan i uobiajena vrsta u Bosni i Hercegovini, ali i vrlo
osjetljiva na promjene uslova u ivotnoj sredini, tj. na skoro svako
antropogeno djelovanje (Lelo, 2010). Prehrana im je sastoji od
razliitih beskimenjaka poput pueva, insekata, paukova, glista i sl.
Karakteristino za njih je postojanje otrovnih lijezda u vidu
parotidnih lijezda i etiri reda otrovnih lijezda du tijela. Pjegavi
dadevnjak pripada klasi Amphibia, odnosno vodozemci, te redu
Caudata (Tabela br. 4a).Tabela br.4a :Klasifikacija individue
Salamadra salamandra
RegnumAnimalia
PhylumChordata
SubphylumVertebrata
SuperclassisGnathostomata
ClassisAmphibia
OrdoCaudata
SubordoSalamandroidea
FamiliaSalamandridae
GenusSpecies SalamadraSalamandra salamandra
Tabela br. 4b
Naziv vrste:Salamandra salamandra
Mjesto prikupljanja:Aleja, Biha
Datum prikupljanja:23.11.2014.
Legator:Smaji Denis
Pomenuta individua je prikupljena u Aleji, Biha, BiH 23.11.2014.
godine. U blizini ve spomenutog potoka u sredini Aleje, legator je
postavio drvenu plou na koju je stavio ljepilo i prije toga
uhvaenih insekata koje bi moda pomenuta individua htjela pojesti.
Jo dvije identine zamke postavljenje su uz stari oronuli zid u neto
vioj travi. Legator je postavio zamke u cilju da prikupi pomenutu
individuu ili neku drugu koja obitava na slinom stanitu.
Postavljanje zamki obavljeno je 22.1.2014. godine. Sljedeeg dana,
jedna od tri zamke je djelovala, te je individua prikupljena. Nakon
pohranjivanja u plastini spremnik i dolaska kui, individua je
fiksirana u 70% etil alkoholu te je na stakleni spremnik nanijeta
faunistika kartica (Tabela br. 4b).
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikePelophylax
ridibundus (Palas, 1771) - barska aba
Slika br.9: Karakteristina spoljanja morfologija vrste
Pelophylax ridibundus
Barska aba je uglavnom akvatina vrsta iji pripadnici obitavaju u
ili neposrednoj blizini vode. Totalno duina ove vrste iznosi i do
17 cm. Tijelo je snano razvijeno i zdepasto. Glava je iroka i tupo
zaobljena. Boja gornje strane tijela je tamnozelena, sivozelena,
maslinasta do mrka, vrlo rije sasvim zelena sa crnim, nekada i
tamnozelenim mrljama ili takicama. Donja strana tijela je bijela
ponekada posuta sa tamnim mrljama, odnosno takama(Slika br.9).
Ekstremiteti su veoma dugi, te plovne koice na zadnjim
ekstremitetima dopiru do vrhova prstiju. Barska aba naseljava dva
odvojena dijela Europskog podruja: jugozapadni i istono-centralni
dio Europe (Lelo, 2010). Mujaci se razlikuju od enki po paru
vokalnih kesica u uglovima vilica. Hrane se vilinim konjicima i
drugih insektima, paucima, crvima i puevima. Veina barskih aba
hibernira od septembra pa do poetka juna, meutim ako se nalazi u
vodama koje ne mrzu, ostaje aktivna tokom cijele zime. Preferira
otvorena topla stanita obrasla gustom vegetacijom, te trajno ivi u
vodi ili pored nje poput bara, barica, jezera, potoka i sl. Pripada
klasi Amphibia te redu Anura (Tabela br. 5a).Tabela br. 5b
Naziv vrste:Pelophylax ridibundus
Mjesto prikupljanja:Vrelo Bosne, Sarajevo
Datum prikupljanja:30.11.2014.
Legator:Smaji Denis
Tabela br.5a :Klasifikacija individue Salamadra salamandra
RegnumAnimalia
PhylumChordata
SubphylumVertebrata
SuperclassisGnathostomata
ClassisAmphibia
OrdoAnura
FamiliaRanidae
GenusSpecies PelophylaxPelophylax ridibundus
Pomenuta individua je prikupljena na Vrelu Bosne, Sarajevo, BiH
30.11.2014. godine. Kako je ve spomenuto, barska aba najee obitava
u stanitima sa veom koncentracijom vegetacije i u vodi ili u
neposrednoj blizini vode, pa zbog toga, navedena lokacija
prikupljanja predstavlja stanite ove individue. Prikupljena je u
samoj blizini Vrela Bosne pokraj manjeg izvora vode koji je
najvjerovatnije nastao akumulacijom oborinskih padavina. Nakon to
je uoena i nakon nekoliko neuspjenih pokuaja zbog dosta malih
dimenzija, prikupljenja je obinom mreom sa drkom. Nakon toga je
pohranjena u plastini spremnik radi neophodnog fiksiranja. Nakon
dolaska kui, ostavljena je u zamrziva preko noi. Sljedeeg dana je
fiksirana sa 70% etil akoholom u staklenom spremniku. Na kraju, na
stakleni spremnik stavljena je faunistika kartica individue sa
njezinim osnovnim podacima (Tabela br. 5b).
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeThymallus
thymallus (Linnaeus, 1758) - lipljen
Slika broj 10: Karakteristina spoljanja morfologija vrste
Thymallus thymallus
Lipljen predstavlja vrstu ribe izrazito lijepog i aktraktivnog
izgleda. Tijelo mu je vretenasto, izdueno i sa relativno sitnim
krljutima koje su dosta duboko usaene u kou. Lipljen ima veoma
dugaku lenu peraju metalnoplave boje sa 3-4 reda krupnih crvenih i
ljubiastih pjega. Glava je relativno mala koja se suava u zailjeni
pic sa malim, jedva vidljivim ustima u kojima se nalaze slabo
razvijeni kukasti zubi. Donja peraja je sa blijedo-crvenim i
ljubiastim preljevom na vrhu. Na bokovima iza glave je manji ili
vei broj crnih pjega (Slika br. 10). Lipljen je takoer
prepoznatljiv po svojim velikim oima zeleno-utim irisom. Geografsko
rasprostranjenje lipljena je ogromno i obuhvata sjeverni i srednji
dio euroazijskog kontinenta. Najjunije podruje lipljena na Balkanu,
a i u Europi uope je rijeka Ljua sa Plavskim jezerom. U naim
rijekama lipljen iskljuivo ivi u vodama crnomorskog sliva. Vie voli
mirniji, manje bujiav i relativno vei tok. Najbolji uspjeh u lovu
na lipljena postie se sitnim muicama sa tankim predvezima jer je
izrazito oprezan i plaljiv. Lipljen pripada klasi Actinopterygii te
redu Salmoniformes (Tabela br. 6b).Tabela br. 6a
Naziv vrste:Thymallus thymallus
Mjesto prikupljanja:Hatinac, Biha
Datum prikupljanja:25.11.2014.
Legator:Smaji Enver
Tabela br.6b :Klasifikacija individue Thymallus thymallus
RegnumAnimalia
PhylumChordata
SubphylumVertebrata
SuperclassisOsteichthyes
ClassisActinopterygii
OrdoSalmoniformes
FamiliaSalmonidae
GenusSpecies ThymallusThymallus thymallus
Pomenuta invidua je prikupljenja u rijecu Uni, mjesto Hatinac,
Biha, BiH 25.11.2014. godine. Poto legator nije najbolje upoznat sa
tehnikom ribarenja, tj. ribolova, u prikupljanju ove vrste pomogao
mu je otac, Enver Smaji. On je nakon nekoliko neuspjelih pokuaja
pomou umjetnog mamca, tj. putem suhe muice tokom popodnevnih sati,
uspio da uhvati navedenu ivdividuu. Lipljena je u veini sluajeva
veoma teko uhvatiti jer je izrazito brz i oprezan, a nakon jednog
neuspjelog pokuaja ne vraa se nikad na isto mjesto, tako da je ovaj
ulov relativno rjedak. Nakon to je individua prikupljena, stavljena
je u plastini spremnik da bi joj se nakon dolaska kui najprije
ubrizgao 70% etil akohol u tijelu radi spreavanja propadanja, a
nakon toga uobiajeno je fiksirana u takoer 70% etil alkoholu. Na
kraju, kao i kod svake vrste, na stakleni spremnik nalijepljena je
faunistika kartica (Tabela br. 6a). Analiziranje prikupljenih
individua pojedinih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) s
osvrtom na ope karakteristikeOncorhynchus mykiss (Wallbaum, 1792) -
Kalifornijska pastrmka
Slika br.11: Karakteristina spoljanja morfologija vrste
Oncorhynchus mykiss
Kalifornijska pastrmka je jedna od najpoznatiji ribljih vrsta
koja se gaji u hladnovodnim ribnjacima. Potie iz voda sa sjeverne
obale sjeverne Amerike, a u Europu prvi je unijeta 1880. godine.
Oblik tijela joj je zbijen, vretenast(neto iri neko kod obine
potone pastrme) to joj olakava odravanje u vodi i brzo plivanje.
Glava joj je sa jakim vilicama, puno otrih, unazad savijenih zuba.
Po glavi, leima, lenom i masnom peraju rasute su brojne male crne
pjege, dok se du srednje dijela tijela od glave pa do repnog peraja
prua pojas karakteristino crveno-narandastih pruga duginih boja.
Lena strana su joj tamno zelena, a trbuna srebrenasto sjajn a(Slika
br. 11). Uglavnom se hrani beskimenjacima i manjim primjercima
riba. Raste od 35 do 70 cm duine. Kako je ve spomenuto, podrijeklo
vue iz Sjeverne Amerike, tanije iz Kalifornije po kojoj je i dobila
naziv. Veinom ivi u istim i bistrim rijekama (najee na dnu, ali
nekad i u sredini) slinim ivotom kao domaa potona pastrmka.
Kalifornijska pastrmka pripada klasi Actinopterygii te redu
Salmoniformes (Tabela br. 7b).Pomenuta individua je prikupljenja u
rijecu Uni, tj. njezinoj takozvanoj pritoci Klokotu, Biha, BiH
25.11.2014. godine. Kao i prethodnu vrstu ribe, legator nije sam
ulovio poto nema znanja o ribolovu, ve mu je u prikupljanju pomogao
otac, Enver Smaji. Kalifornijska pastrmka je prikupljena na
Klokotu, u blizini vjetakog uzgajalita riba. Za razliku od
prethodne vrste ribe koju je u nekoj mjeri tee prikupiti tj.
uloviti, sa ovom individuom nije bilo veih problema. Nakon kratkog
vremena, zahvaljujui ocu, je uspjeno ulovljena i prenesena u
plastini spremnik. Nakon dolaska kui fiksirana je u 70% etil
akoholu. Na kraju je na stakleni spremnik nanijeta faunistika
kartica vrste (Tabela br.7a).
Tabela br. 7a
Naziv vrste:Oncorhynchus mykiss
Mjesto prikupljanja:Klokot/Una, Biha
Datum prikupljanja:25.11.2014.
Legator:Enver Smaji
Tabela br.7b :Klasifikacija individue Oncorhynchus mykiss
RegnumAnimalia
PhylumChordata
SubphylumVertebrata
SuperclassisOsteichthyes
ClassisActinopterygii
OrdoSalmoniformes
FamiliaSalmonidae
GenusSpecies Oncorhynchus Oncorhynchus mykiss
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikePhoxinus
phoxinus (Linnaeus, 1758) - gagica/veak
Slika br.12: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Phoxinus
phoxinus
Ova vrsta ribe je veoma rasprostranjena u slatkovodnim tokovima.
Tijelo joj je veinom vretenatske grae prekriveno sitnim ljuskama
koji nema na trbunoj strani. Prosjena veliina je oko 10 do 12 cm.
Glava i prsa su im zagasito plave boje, a osnovna boja lea je
tamnozelena ili sivocrna. Na bokovima tijela nalaze se mrlje
nepravilnog oblika, esto spojene u zlatne uzdune pruge. Cijelo
tijelo je posuto sitnim sivim pjegama (Slika br. 12). U periodu
mrijesta mujaci dobivaju ivlje boje. Hrani se tvarima koje padne na
vodu, larvama insekata i crvolikim beskimenjacima. Gagica najee ivi
u vodama Dunavskog, Sinjskog, Livanjskog i Glamokog polja, u Bukom
i Mostarskom blatu te u Blidinjskom jezeru, ali sree se u svim
vodama dunavskog i jadranskog sliva. Nastanjuje biste, hladne
rijeke i potoke sa pjeanim i sljunkovitim dnom.[footnoteRef:1]
Uvijek se zadrava u velikim jatima. Gagica pripada klasi
Actinopterygii te redu Cypriniformes (Tabela br. 8b). [1:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Pijor]
Pomenuta individua je prikupljena u rijeci Uni, mjesto Hatinac,
Biha, BiH 24.11.2014. godine. Kao i prilikom prikupljanja ostalih
vrsta riba, legatoru koji nije upoznat sa ribarenjem je pomogao
otac, Enver Smaji. Zbog prisustva jako velikog broja ovh individua
u rijeci Uni, prikupljanje je izvreno veoma brzo i bez ikakvih
problema. Kako je spomenuto, ova individua se najee nalazi u
jatima. Gagica je ulovljena veoma sitnom udicom na koju je stavljen
komadi kruha. Nakon prikupljanja individua je fiksirana 70% etil
akoholom u staklenom spremniku na kojeg je postavljena faunistika
kartica (Tabela br. 8a).Tabela br. 8a
Naziv vrste:Phoxinus phoxinus
Mjesto prikupljanja:Una, Hatinac, Biha
Datum prikupljanja:24.11.2014.
Legator:Enver Smaji
Tabela br.8b :Klasifikacija individue Phoxinus phoxinus
RegnumAnimalia
PhylumChordata
SubphylumVertebrata
SuperclassisOsteichthyes
ClassisActinopterygii
OrdoCypriniformes
FamiliaCyprinidae
GenusSpecies PhoxinusPhoxinus phoxinus
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikePasser
domesticus (Linnaeus, 1758) - vrabac
Slika br.13: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Passer
domesticus; mujak(gore), enka(dole).
On predstavlja najeu vrstu vrapca. Mujaci se lako prepoznaje po
kestenjastom platu, plavkasto sivom tjemenu i trtici. Prsa i trbuh
su pepeljasto sivi, a podvoljak, grlo i kljun su srce boje. Lea su
smea sa uzdunim crnim prugama. U jesen nakon mitarenja crni dio na
podvoljku moe biti prekriven svijetlijim rubovima novog perja.
Ljeti je mujaku kljun plavo-crn, a noge smee boje.U hladnijim
podrujima mujak ima blijedo perje sa ukasto-smeim kljunom. enka i
mladi imaju vie smea krila na kojima se uoava svijetla krilna
pruga, dok su po trbuhu svijetliji (Slika br. 13). Zovovi su brojne
varijacije cvrkutavih i pijukavih glasova sa dvostrukim "ivik",
koji se esto ponavljaju u vidu nerazvijenog pjeva (Lelo, 2014.).
Odrasli vrabav je velik 14-16 cm i malo je vei od poljskog vrapca.
Raspon krila iznosi 25 cm. Hrani se sjemenkama i kukcima, obino
manjim leptirima. Uglavnom se nalaze u jatima, rijetko udaljeni od
ljudskih naselja, odnosno seoskih kua i gradskih sredina.
Rasprostranjen je u Africi, Aziji, Europi, Sjevernoj i Junoj
Americi. Pripada klasi Aves te redu Passeriformes (Tabela br.
9b).Pomenuta vrsta prikupljena je u Nedariima, Sarajevo, BiH
14.12.2014. godine. Prilikom prikupljanja koritena je improvizirana
zamka u obliku drvene ploe na koju je stavljeno ljepilo i obina
hrana za ptice u obliku razliitih sjemenki. Improvizirana zamka je
postavljena na "klupicu" ispred prozora gdje se inae okupljalju
razliite vrste ptica za vrijeme hladnijeg razdoblja ili zbog
prisutva mrvica hrane. Nakon dva dana stajanja, na zamku se
prihvatila, tj. priljepila dotina individua. Nakon toga je
fiksirana pomou 70% etil akohola u staklenom spremniku na kojem je
postavljena faunistika kartica (Tabela br. 9a).Tabela br. 9a
Naziv vrste:Passer domesticus
Mjesto prikupljanja:Nedarii, Sarajevo
Datum prikupljanja:14.12.2014.
Legator:Smaji Denis
Tabela br.9b :Klasifikacija individue Phoxinus phoxinus
RegnumAnimalia
PhylumChordata
SubphylumVertebrata
ClassisAves
OrdoPasseriformes
FamiliaPasseridae
GenusSpecies PasserPasser domesticus
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristikeMus
musculus (Linnaeus, 1758) - kuni mi
Slika br.14: Karakteristina spoljanja morfologija vrste Mus
musculus
Tijelo mieva dugo otprlikie od 6,9-10,3 cm i teko oko 12-40g.
Glava je tipino miolika, kondilobazne duine 1,8-2,5 cm, produene,
jasno iljaste njuke sa uoljivim uperkom vibrisa, istaknutih oiju i
dugih uiju. Krzno je dorzalno olovnosivo, smesivo ili svijetlosmee,
ventralno svijetlije (Slika br. 14). Noge su srazmjerne, stranje
due, a zavravaju se vrstim kandama. Duina stranjih stopala je
1,5-1,9 cm. Rep je tanak, a na povrini sa ronatim prstenovima i
dosta dug (Lelo, 2014.). Kao i veina glodavaca mievi su none
ivotinje ili aktivniji u sumraku, ali ih se moe i sresti i po danu.
Moe se pronai na razliitim mjestima u prirodi, najee vlanim
mjestima, rubovima uma, parkovima, vrtovima, poljima, kako i u
kuama gdje u raznim pukotinama gradi gnijezda. ive openito svugdje,
osim na Antartici i na nekim manjim otocima. Hrani se svime,
posebno sa itaricama, insektima i hranom koju ovjek koristi. Mi
teak oko 20-25g dnevno pojede oko 2-2,5g hrane. U Bosni i
Hercegovini Mus musculus je svuda prisutan do oko 1750m n.v.
(Muzaferovi, 2011). Kuni mi pripada klasi Mammalia te redu Rodentia
(Tabela br. 10b).Tabela br. 10a
Naziv vrste:Mus musculus
Mjesto prikupljanja:Hatinac, Biha
Datum prikupljanja:24.11.2014.
Legator:Smaji Denis
Tabela br.10b :Klasifikacija individue Mus musculus
RegnumAnimalia
PhylumChordata
SubphylumVertebrata
ClassisMammalia
OrdoRodentia
FamiliaMuridae
GenusSpecies MusMus musculus
Pomenuta vrsta prikupljena je u podruju Hatinca, Biha, BiH
24.11.2014. godine. U cilju prikupljanja navedene vrste koritena je
obina zamka za mieve (miolovka), improvizirana zamka u obliku
pastine/drvene ploe na koju je stavljeno ljepilo i neto hrane i
humana zamka za mieve koja je kupljena u poljoprivrednoj radnji.
Zamke su postavljene na razliita mjesta: improvizirana zamka
postavljena je vani, u blizini kue uz zid i u blizini ugla, jer se
mievi inae kreu uz rubove. Standarna zamka i improvizirana zamka su
postavljene na tavanu kue. Humana i improvizirana zamka su
djelovali te su uhvaene dvije individue. U obje individue je
ubrizgan 70% etil akohol nakon ega su takoer fiksirane u 70% etil
akoholu. Na stakleni spremnik postavljena je faunistika
kartica(Tabela br. 10a).
Analiziranje prikupljenih individua pojedinih klasa potfiluma
Vertebrata (Cuvier, 1812) s osvrtom na ope karakteristike4.
Zakljuak
U cilju pisanja seminarskog rada o animalnim individuama
pripadnika razliitih klasa potfiluma Vertebrata (Cuvier, 1812) i
filuma Chordata (Haeckel, 1874) prikupljene su sljedee
individue/vrste:
Bombina variegata (Linnaeus, 1758) - uti muka Anguis fragilis
(Linnaeus, 1758) - sljepi Podarcis muralis (Laurenti, 1768) - zidni
guter Salamandra salamandra (Linnaeus, 1758) - pjegavi dadevnjak
Pelophylax ridibundus (Palas, 1771) - barska aba Thymallus
thymallus (Linnaeus, 1758) - lipljen Oncorhynchus mykiss (Wallbaum,
1792) - Kalifornijska pastrmka Phoxinus phoxinus (Linnaeus, 1758) -
gagica/veak Passer domesticus (Linnaeus, 1758) - vrabac Mus
musculus (Linnaeus, 1758) - kuni mi
Na osnovu prikupljenih vrsta, legator je doao do boljeg i
upeatljivijeg saznanja odnosno raznovrsnosti prisustva razliitih
ivotinja na prostoru Bosne i Hercegovine, odnosno na prostoru grada
Bihaa i Sarajeva. Bosna i Hercegovina stvarno predstavlja mjesto
obitavanja velikog broja raznovrsnih individua razliitih klasa
datog potfiluma. Neki e ovu zemlju smatrati kao ruralni, zadrti
prostor gdje je sve, pa i ak i radovi i saznanja o ivotinjama
nerazvijeno. Meutim, ovaj rad potpunu suprotnost dokazuje, od
pronalaska i prikupljanja, pa do koritenja odnosno pristupanosti
razliite literature sa osnovnim i detaljnim saznanjima o
ivotinjama. Zahvaljujui toj literaturi i autorima literature,
legator ovog rada je uspio pored toga da bolje upozna materiju koju
je dobio za zadatak, uspio i da napie ovaj rad na kvalitetan nain,
na nain koji oslikava jednog studenta, akademskog graanina. Uspio
je doi do saznanja o razliitosti na morfolokom, anatomskom i
klasifikacijskom nivou meu klasama, njihovim opim karakteristika i
osobinama po kojima su vrijedni izuavanja.
5. Literatura
Lelo, S. (2015). Praktikum za upoznavanje osnovnih taksa
tetrapodnih kimenjaka. Media biro d.o.o., Sarajevo.
Lelo, S. (2010). Herpetologija sa posebnim osvrtom na
herpetofaunu Bosne i Hercegovine.
Lelo, S. (2014). Mamologija sa posebnim osvrtom na mamofaunu
Bosne i Hercegovine. Media biro d.o.o., Sarajevo.
Lelo, S. et al., (2014). Ornitologija sa posebnim osvrtom na
ornitofaunu Bosne i Hercegovine. Media biro d.o.o., Sarajevo.
Aleksopulo, A. (1968). Zoologija kimenjaka. Zavod za izdavanje
udbenika Socijalistike republike Srbije, Beograd.
http://www.erdkroete.de/gelbbauchunke.htm
http://www.arkive.org/slow-worm/anguis-fragilis/
http://reptile-database.reptarium.cz/species?genus=Anguis&species=fragilis
http://reptile-database.reptarium.cz/species?genus=Podarcis&species=muralis
http://hr.wikipedia.org/wiki/Sljepi%C4%87
http://amphibiaweb.org/cgi/amphib_query?where-genus=Salamandra&where-species=salamandra
http://hr.wikipedia.org/wiki/Pjegavi_da%C5%BEdevnjak
http://www.iucnredlist.org/details/58705/0
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDabe
http://bs.wikipedia.org/wiki/Lipljen
http://nationalpark-una.ba/bs/fauna.php
http://www.marinespecies.org/aphia.php?p=taxdetails&id=127185
http://www.marinespecies.org/aphia.php?p=taxdetails&id=127185
http://www.fishbase.org/summary/239
http://hr.wikipedia.org/wiki/Pijor
http://en.wikipedia.org/wiki/Common_minnow
http://www.iucnredlist.org/details/17067/0
http://en.wikipedia.org/wiki/House_sparrow
http://www.birdlife.org/datazone/speciesfactsheet.php?id=8367
http://hr.wikipedia.org/wiki/Obi%C4%8Dni_vrabac
http://en.wikipedia.org/wiki/House_mouse
http://hr.wikipedia.org/wiki/Mi%C5%A1evi
1