Page 1
6. CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj istraživanja bio je ispitati komunikaciju između medicinskog osoblja u
Kliničkom bolničkom centru Rijeka na kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu te
ispitivanje međusobne komunikacije liječnik – dobrovoljni davatelj krvi.
U odnosu između liječnika i davaoca krvi, unatoč velikim promjenama u
tehnološko-znanstvenom smislu, postoji i dalje potreba dobre komunikacije.
Davatelju krvi uvijek će biti potreban izravni kontakt, razgovor s liječnikom, povjerenje
u njegovo znanje, ali i diskreciju - jednom riječju humanost, koja mora uvijek ostati
značajno obilježje medicinske struke.
U komunikaciju u zdravstvu spada i međusobna komunikacija zdravstvenog
osoblja. Na današnjem stupnju razvoja medicinske struke u pravilu nikada sam
zdravstveni radnik ne rješava zdravstvene probleme pojedinog pacijenta. Riječ je o
timskom radu. Pri tome kultura komunikacije ne samo da olakšava rad nego se
odražava i na pacijentu, koji prenosi svoju povijest bolesti i ostalu dokumentaciju.
Komunikacija između suradnika pri svakodnevnom radu u zdravom i efikasnom
stručnom timu potiče zadovoljstvo zaposlenika i omogućava bolje upravljanje
vremenom. Rješavanjem nesuglasica i sukoba povećava se složnost tima.
Uvjeti da timski rad bude uspješan je: dosljedna komunikacija, slušanje,
izvještaji o učinjenom, redovni sastanci, prihvaćanje razlika u mišljenju, pridržavanje
dogovora, uvažavanje, otvorenost, podrška i povjerenje. Usklađen timski pristup
zdravstvenoj njezi postiče bolesnika na bolju suradnju.
7. MATERIJAL I METODE
Provedene su dvije ankete, jedna za medicinsko osoblje Kliničkog zavoda za
transfuzijsku medicinu, te druga anketa za dobrovoljne davaoce krvi. Anketa se
sastojala od 8 pitanja na jednoj stranici i za njeno je ispunjavanje je u prosjeku bilo
potrebno 5 minuta. Provedena je u srpnju 2013. godine na medicinskom osoblju ( 25
ispitanika) te na dobrovoljnim darivateljima krvi (50 darivatelja). Svi su ankete dobili
u papirnatom obliku. Ankete su ispunjavali anonimno i samostalno. Podaci su
statistički analizirani u Microsoft office Excel 2003.
Page 2
8. REZULTATI
8.1. Medicinsko osoblje
Od medicinskog osoblja anketu je ispunilo u većini žensko medicinsko osoblje
(24 ispitanice odnosno 96% ) te jedan ispitanik (odnosno 4%). To možemo objasniti
činjenicom da je na Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu zaposleno većinom
žensko medicinsko osoblje (grafikon 1).
Pri podjeli ankete susretljivost osoblja ovisila je o sljedećim faktorima:
-početak/kraj radnog vremena
-zaokupljenost poslom
-podjela ankete od studentice ili tajnice Zavoda (pitanje autoriteta)
-jesu li zaposlenici znali da će im biti uručena anketa ili su prvi puta bili upoznati sa
time
Bolja spremnost za ispunjenje ankete bila je ujutro kad je osoblje počinjalo sa
poslom te kad su bili svježi i odmorni. Pred kraj radnog vremena nekoliko
zaposlenika pravdalo se zaokupljenošću poslom te dekoncentracijom činjenicom da
će morati odvojiti par minuta za ispuniti anketu. Ako je anketa bila podijeljena od
tajnice zavoda spremnost za ispunjenje ankete bila je veća. Isto vrijedi i ako su
zaposlenici bili upoznati da će im biti dana anketa.
SPOL
M4%
Ž96%
M
Ž
Grafikon 1: Struktura anketiranog medicinskog osoblja prema spolu (%)
Page 3
Medicinsko osoblje na Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu većinom čine
žene dobne skupine od 40-50 godina. Nakon toga najveći postotak žena pripada
dobnoj skupini od 30-40 godina. Najmanji postotak čine dobne skupine od 20-30
godina te od 60-70 godina (grafikon 2).
Dob osoblja nije osobito utjecala na spremnost za ispuniti anketu. Mlađi
zaposlenici bili su više zainteresirani za provođenje ankete te su bili spremni dati
mišljenja vezano za komunikaciju u zdravstvu među djelatnicima zavoda. Spremni su
bili i pomoći mi u ispunjenu anketa tako što su rekli drugim kolegama o čemu se radi.
0
2
4
6
8
10
12
20-30 30-40 40-50 50-60 60-70 >70
OSOBLJE
osoblje
Grafikon 2: Struktura anketiranog medicinskog osoblja prema dobi(%)
Page 4
Većina ispitanog medicinskog osoblja bila je SSS (15 ispitanika), te jednaki omjer
VSŠ (5 ispitanika) i VSS (5 ispitanika), (grafikon 3).
STRUČNA SPREMA
SSS60%
VŠS20%
VSS20%
SSS
VŠS
VSS
Grafikon 3: Struktura anketiranog medicinskog osoblja prema stručnoj spremi (%)
Page 5
Tijekom procesa obrazovanja 15 ispitanika (odnosno 60%) bili su upoznati sa
komunikacijskim vještinama te 10 ispitanika ( odnosno 40 %) izjavilo je da nikad nije
upoznato sa vještinama komuniciranja (grafikon 4).
Pri procesu obrazovanja važno je upoznati osobu sa osnovnim načinima
ljudske komunikacije, komunikacijskim kanalima,verbalnom i neverbalnom
komunikacijom, načinima uspostave i održavanja komunikacije kao i čimbenicima koji
na nju utječu.
Komunikacija u zdravstvu specifičan je oblik komunikacije te bi osoba trebala
znati kako komunicirati sa osobljem te kako sa davaocima krvi. Poseban naglasak
trebao bi biti na upoznavanju s pravilima etičnosti komunikacije. Osobe koje tijekom
svoga obrazovanja nisu bile upoznate sa komunikacijskim vještinama trebalo bi
omogućiti edukaciju koja bi se sastojala od teoretskog i praktički uvid u specifičnosti
komunikacije u zdravstvu, te ga upoznati s različitim razinama uspješnosti timskog
rada u zdravstvu i faktorima koji na to utječu.
1. DA LI STE TIJEKOM VAŠEG OBRAZOVANJA UPOZNATI S
KOMUNIKACIJSKIM VJEŠTINAMA?
DA60%
NE40% DA
NE
Grafikon 4: Stav anketiranog medicinskog osoblja (%)
Page 6
80% ispitanika (20 ispitanika) smatra vještine komunikacije jednim od
najvažnijih životnih vještina dok 20% ispitanika (5 ispitanika) ne slaže se sa tim
(grafikon 5). Poznavanje komunikacijskih i jezičnih normi dio je komunikacijske
kompetencije.
2. VJEŠTINE KOMUNIKACIJE SMATRAM JEDNIM OD NAJVAŽNIJIH ŽIVOTNIH VJEŠTINA.
DA80%
NE20%
DA
NE
Grafikon 5: Stav anketiranog medicinskog osoblja (%)
Page 7
Iako se pod komunikacijom tradicionalno podrazumijeva verbalna izmjena poruka,
jezik nije jedino komunikacijsko sredstvo. Komunikacija ima više funkcija: služi se
jezikom, tijelom i glasovnim kvalitetama. 94 posto ispitanika (odnosno 24 ispitanika)
smatra da neverbalna komunikacija nije manje bitna od verbalne.
Komuniciramo svime što nam stoji na raspolaganju: gestama, držanjem tijela,
mimikom, pogledom, fizičkim izgledom, odjećom, mirisima, tempom govora, tonom,
pauzama u govoru itd.
3. SMATRAM DA JE NEVERBALNA KOMUNIKACIJA MANJE BITNA OD VERBALNE.
DA6%
NE94%
DA
NE
Grafikon 6: Stav anketiranog medicinskog osoblja prema stručnoj spremi (%)
Page 8
Nadovezujući se na 4 pitanje u 5 pitanju u anketi htjelo se vidjeti da li ljudi više
vjeruju onome što čuju ili vide. Pošto u sa visokim postotkom (94% ispitanika) izjavilo
da neverbalnu komunikaciju smatraju jednakom važnom kao i verbalnu mogu nas
iznenaditi rezultati gdje 52% ispitanika (odnosno 13 ispitanika) više vjeruje onome
što čuje dok 48% ispitanika (odnosno 12 ispitanika) više vjeruje onome što vidi
(grafikon 7). Kada neverbalne vještine nisu usklađene s verbalnima, ljudi nam neće
vjerovati bez obzira što kažemo. Vjerovat će našem govoru tijela, koji će nadilaziti
riječi.
Rijetko smo svjesni da naše geste i govor tijela mogu kazivati jednu priču dok
naš glas sasvim drugu. Komunicirajući mnogi su nesvjesni svoje neverbalne
komunikacije, dok neverbalne poruke drugih lakše uočavaju, ponekad značajnije
nego verbalne. Ključ „čitanja“ govora tijela sposobnost je prepoznavanja
emocionalnog stanja druge osobe slušajući što govori i primjećujući okolnosti u
kojima to čini. Riječi su okosnica ljudske komunikacije, no često mogu prevariti.
Govor tijela tada predstavlja komunikacijski most, pruža mogućnost da se prevladaju
nesporazumi.
4. UKOLIKO SU VERBALNA I NEVERBALNA KOMUNIKACIJA KONTRADIKTORNE, VIŠE
VJERUJEM ONOM ŠTO ČUJEM.
DA52%
NE48% DA
NE
Grafikon 7: Stav anketiranog medicinskog osoblja (%)
Page 9
U usporedbi s tehničkim vještinama i iskustvom, komunikacija se možda čini
nebitnom, jer većina vjeruje kako je razgovor jednostavna stvar. No komunikacija je
ipak nešto više od prenošenja poruke. Bitno je ono što govorimo i kako to govorimo.
68 % ispitanika (odnosno njih 17 ispitanika) zadovoljno je komunikacijom na
poslu. Pozitivna komunikacija može ojačati položaj te pomoći pri napretku na poslu.
Njih 32% (odnosno 8 ispitanika) nezadovoljno je komunikacijom na poslu (grafikon
8). Uzrok napetostima na poslu često je loša komunikacija među suradnicima.
Jedan od izazova u poslovnom komuniciranju je komunikacija s "teškim"
ljudima. Riječ je o ljudima koji se brže i lakše uzrujaju, razljute ili naprosto izgube
kontrolu. To su ljudi koji imaju (lošu) naviku povisiti glas, tj. vikati, koristiti
neodgovarajuće riječi tj. vrijeđati, verbalno pa čak i fizički prijetiti. Ukratko, riječ je o
ljudima koji ne upravljaju svojim emocijama na odgovarajući način.
Nejasni radni i timski ciljevi koji su posljedica nekvalitetne ili manjkave
komunikacije također čine suradnike "teškima". Tome doprinosi i nedostatak
povratne informacije od strane nadređenih i kolega. Mnogi djelatnici, a posebno oni
mlađi, tvrtki ne dobivaju pravodobne, iscrpne i razumljive povratne informacije o
svojem radu - pa ne znaju jesu li i koliko zadovoljili na poslu. To ih, naravno, čini
nezadovoljnima i "težima" u internoj i eksternoj komunikaciji.
Emocionalna inteligencija podrazumijeva i izbjegavanje konfrontacije s "teškom"
osobom. To je učinkovita strategija, a možemo je primjenjivati dobrom pripremom, tj.
predviđanjem mogućnosti zahtjevnih situacija i osoba.
5. ZADOVOLJAN/NA SAM KOMUNIKACIJOM SA SURADNICIMA.
DA68%
NE32%
DA
NE
Grafikon 8 : Stav anketiranog medicinskog osoblja (%)
Page 10
Cilj edukacije o komunikacijskim vještinama je upoznati zaposlenike ga sa
stilovima komunikacije, predrasudama te načinima stvaranja stavova. Informirati ga o
osnovama verbalne i neverbalne komunikacije, fenomenima komunikacije u maloj,
srednjoj i velikoj grupi, omogućiti teoretski i praktički uvid u specifičnosti komunikacije
u zdravstvu, te ga upoznati s različitim razinama uspješnosti timskog rada u
zdravstvu i faktorima koji na to utječu.
64% ispitanika (odnosno 16 ispitanika) smatra da ne komuniciraju kvalitetno te
da mi voljeli educirati se o načinima bolje komunikacije. Njih 36% (odnosno 9
ispitanika) smatra da komuniciraju uspješno te da im nije potrebna dodatna
edukacija. Edukacija o uspješnoj komunikaciji važna je u zdravstvu jer se tiče odnosa
među suradnicima i još jednog važnog odnosa medicinsko osoblje – pacijent.
6. MIŠLJENJA SAM DA KVALITETNO KOMUNICIRAM I DA MI NIJE POTREBA
EDUKACIJA O KOMUNIKACIJSKIM VJEŠTINAMA.
DA36%
NE64%
DA
NE
Grafikon 9: Stav anketiranog medicinskog osoblja (%)
Page 11
Nedovoljna i nekvalitetna komunikacija veoma je čest prigovor – kritika koja se
veže uz osoblje u zdravstvu. Bolesnici se žale na nedostatnu obaviještenost od
strane liječnika o bolesti, žale se na komunikaciju koja je nerijetko nerazumljiva i
nejasna te kao takva onemogućuje bolesniku da informacije usvoji, shvati i zapamti.
Pravovremenom obaviještenošću o bolesti zadovoljava se bolesnikova
potreba za razumijevanjem onoga što mu se događa i unapređuje se zdravstveno
ponašanje, odnosno, bolesniku se omogućuje, da se na temelju uputa i pojašnjenja
od strane zdravstvenog osoblja i pridržava tih uputa i savjeta.
Za kvalitetnu komunikaciju potrebno je dovoljno vremena unutar kojeg liječnik i
medicinska sestra ili tehničar mogu objasniti bolesniku sve što je potrebno znati, a
upravo to, dostatnost ili nedostatnost vremena je najveći problem. Veliki je broj
bolesnika koje treba pozorno saslušati, pregledati i za koje treba donijeti odluku o
daljnjim postupcima. U slučaju povećane međusobne suradnje i educiranosti,
poteškoće pacijenata u komunikaciji sa zdravstvenim osobljem, mogu biti otklonjene.
100% ispitanika ( odnosno 25 ispitanika) slažu se da dobra komunikacija sa
zdravstvenim djelatnicima znatno utječe na bolesnikovo mišljenje o kvaliteti
zdravstvene skrbi (grafikon 10).
7. SMATRAM DA DOBRA KOMUNIKACIJA SA ZDRAVSTVENIM DJELATNICIMA ZNATNO UTJEČE NA BOLESNIKOVO
MIŠLJENJE O KVALITETI ZDRAVSTVENE SKRBI.
DA100%
NE0%
DA
NE
Grafikon 10: Stav anketiranog medicinskog osoblja (%)
Page 12
Kako bi osobe kvalitetno sudjelovale u liječenju bolesti moraju biti spoznajno i
emocionalno sposobne razumjeti i zapamtiti što trebaju činiti. Upute koje dobiju često
su kompleksne i dane u trenutku kad osoba nije spremna pažljivo slušati i razumjeti.
Ljudi zaboravljaju većinu onoga što im liječnik kaže, a što je više danih informacija
bolesnici će i više zaboraviti. Bolesnici će uglavnom zapamtiti ono što je prvo rečeno
i ono što smatraju najvažnijim, a to se ne mora poklapati s medicinskim prioritetima.
Pravovremenom obaviještenošću o bolesti zadovoljava se bolesnikova
potreba za razumijevanjem onoga što mu se događa i unapređuje se zdravstveno
ponašanje, odnosno, bolesniku se omogućuje, da se na temelju uputa i pojašnjenja
od strane zdravstvenog osoblja i pridržava tih uputa i savjeta.
Dodatnim nastojanjem zdravstvenog osoblja, glede detaljnijeg objašnjenja i
razgovora na razini koju pacijent može razumjeti i usvojiti, značajno bi se popravila
komunikacija s bolesnicima i njihovim obiteljima. Kratki edukacijski programi mogu
podučiti i usmjeriti zdravstveno osoblje kako kvalitetnije komunicirati s bolesnicima i
kako postići prihvaćanje terapije kao i svih drugih promjena koje oboljela osoba treba
učiniti u svom životu. svih 100% ispitanika (odnosno 25 ispitanika) smatra da se
aktivnim slušanjem mogu smanjiti stručne greške (grafikon 11).
8. AKTIVNIM SLUŠANJEM MOGU SE SMANJITI STRUČNE GREŠKE.
DA100%
NE0%
DA
NE
Grafikon 11: Stav anketiranog medicinskog osoblja (%)
Page 13
Svaki dijagnostički postupak ima određeni stupanj rizika i bolesnik mora to
znati, katkad i sudjelovati u odlučivanju o izboru pojedinih postupaka. Isto je tako i s
primjenom određenog načina liječenja koje se ne smije provoditi bez bolesnikove
suglasnosti. Bolesniku se mora, na njemu razumljiv način, kratko i jasno reći o
kakvoj je bolesti najvjerojatnije riječ, zbog čega je potrebno načiniti pretrage i kakve,
nakon toga mu protumačiti nalaze i opet ga na odgovarajući način informirati o
postupku liječenja. Najvažniji cilj u djelovanju svakog liječnika trebala bi biti sigurnost
pacijenta.
Na liječnike se čini neprekidan pritisak da smanje troškove dijagnoze i
liječenja, ponekad se miješa značenje prava na zdravstvenu zaštitu i prava na
zdravlje. U svemu tome mediji nerijetko igraju vrlo negativnu ulogu – izazivajući kod
opće populacije svojim senzacionalističkim pisanjem motiviranim povećanjem profita
strah od liječničke pogreške i dojam da pacijenti imaju pravo u slučaju liječničke
pogreške na astronomske naknade štete. Kao posljedica ove krize smanjila se
otvorenost u komunikaciji između liječnika i pacijenta.
Tužbe protiv bolnica, bilo zbog pogrešaka, nesavjesnog liječenja ili
komplikacija, sve su češća pojava u Hrvatskoj, a naplata odšteta u budućnosti bi
mogla ozbiljno ugroziti poslovanje jer su rijetke ustanove koje su za to spremne. 96%
(odnosno 24 ispitanika) smatraju da dobrom komunikacijom može se smanjiti
učestalost sudskih tužbi, dok 4% (odnosno 1 ispitanik) smatra da dobra komunikacija
ne može smanjiti broj sudskih tužbi (grafikon 12)
9. DOBROM KOMUNIKACIJOM U ZDRAVSTVU MOŽE SE SMANJITI UČESTALOST SUDSKIH TUŽBI.
DA96%
NE4%
DA
NE
Grafikon 12: Stav anketiranog medicinskog osoblja (%)
Page 14
8.2. Dobrovoljni davaoci krvi
Anketa je provedena u srpnju 2013 godine u prostorijama mjesnog odbora
Turnić na organiziranoj akciji darivanja krvi. Akcija je trajala 4 sata. U tome periodu
anketirano je 50 dobrovoljnih darivatelja krvi. Anketa se sastojala od 7 pitanja te za
njeno ispunjenje bilo je potrebno otprilike 5 minuta. Anketa je bila anonimna.
Vladala je ugodna atmosfera, uz besplatni obrok i piće nakon darivanja krvi.
Prostor mjesnog odbora bio je velikog kapaciteta tako da nije bila gužva. Svi
darivatelji rado su prihvatili ispuniti anketu.
Većina darivatelja bili su muškarci, 76% (odnosno 38 ispitanika), te 24% žena
(odnosno 12 ispitanika).
SPOL
M76%
Ž24%
M
Ž
Grafikon 1: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi prema spolu (%)
Page 15
Većina darivatelja bila je u rasponu dobi od 20-70 godina. Najveći postotak dobi bio
je između 50-60 (14 ispitanika). Zatim slijede ispitanici od 60-70 godina (12
ispitanika) te od 30-40 godina (8 ispitanika). Najmlađi anketirani darivatelj krvi imao je
21 godinu a najstariji 70 godina (grafikon 2).
0
5
10
15
20
20-30 30-40 40-50 50-60 60-70 >70
DAVAOCI
davaoci
Grafikon 2: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi prema dobi(%)
Page 16
100% ispitanika (odnosno 50 darivatelja) više puta je darovalo krv. Ispitanik koji ima
22 godine dobrovoljno i anonimno je napisao da je krv darovao 61 put. Ispitanik u
dobi od 61 godine dobrovoljno je napisao da je krv darovao 100 puta (grafikon 3).
KRV DARUJETE:
PRVI PUTA0%
VIŠE PUTA100%
PRVI PUTA
VIŠE PUTA
Grafikon 3: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi (%)
Page 17
Većina darivatelja je SSS, njih 86% (odnosno 43 ispitanika).bilo je SSS. Njih 12%
(odnosno 6 ispitanika) bilo je VŠS te 2% (odnosno 1 ispitanik) bio je VSS. Veliki
postotak ispitanika sa SSS može se objasniti činjenicom da je većina ispitanika u
starosnoj skupini od 50-70 godina (grafikon 4).
STRUČNA SPREMA
SSS86%
VŠS12%
VSS2%
SSS
VŠS
VSS
Grafikon 4: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi prema stručnoj spremi (%)
Page 18
Darivanje krvi jednostavan je postupak. Svako darivanje krvi uključuje provjeru
zdravstvenog stanja darivatelja. Razgovor s liječnikom uključuje provjeru
dosadašnjeg i sadašnjeg zdravstvenog stanja. Liječnički pregled uključuje provjeru
krvnog tlaka i provjeru rada srca. Tek kada je liječnik siguran da darivatelj smije dati
krv započinje postupak uzimanja krvi.
Darivatelj mora biti obavješten o svim rizicima koju su vezani uz proces
darivanja krvi te mora dobiti odgovor na njegova pitanja. Dobro informiranje je nužno
da bi se darivatelj pridržavao uputa i savjeta koje mu liječnik da, te da ne bi došlo do
komplikacija.
56% ispitanika (odnosno 28 ispitanika) u potpunosti je zadovoljno načinom na
koji ih je liječnik informirao o svemu vezano za darivanje krvi, dok njih 38% (odnosno
19 ispitanika) zadovoljno je. Ukupno 6 posto ispitanika (odnosno 3 ispitanika)
nezadovoljno je informiranjem od strane liječnika (grafikon 5).
1. LIJEČNIK ME INFORMIRAO O SVEMU ŠTO ME ZANIMA VEZANO UZ
DARIVANJE KRVI.
38%56%
2% 4% A UOPĆE NE
B NEDOVOLJNO
C DOVOLJNO
D U POTPUNOSTI
Grafikon 5: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi (%)
Page 19
Nedovoljna i nekvalitetna komunikacija veoma je čest prigovor – kritika koja se
veže uz osoblje u zdravstvu. Darivatelji se žale na nedostatnu obaviještenost od
strane liječnika, žale se na komunikaciju koja je nerijetko nerazumljiva i nejasna te
kao takva onemogućuje darivatelju da informacije usvoji, shvati i zapamti. Za
kvalitetnu komunikaciju potrebno je dovoljno vremena.
96% ispitanika (odnosno 48 ispitanika) zadovoljno je informacijama i i načinom
na koji su mu bile prenesene. 4% ispitanika (odnosno 2 ispitanika) nije bilo
zadovoljno načinom na koji su mu informacije bile prenesene (grafikon 6).
2. INFORMACIJE DOBIVENE OD LIJEČNIKA BILE SU MI POTPUNO
JASNE.
DA96%
NE4%
DA
NE
Grafikon 6: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi (%)
Page 20
Liječnik tijekom postupka darivanja krvi mora biti ljubazan i spreman odgovoriti
pacijentu na svaki njegov upit. Jednostavnim rječnikom mora biti sposoban
darivatelju objasniti sve pojedinosti o postupku, opasnostima, posljedicama.
Komunikacija između liječnika i darivatelja mora biti odlična. Liječnik ne smije biti
mrzovoljan, bahat i površan u pregledavanju te mora biti siguran da sve informacije
koje je prenjeo darivatelju on je shvatio.
100% ispitanika (odnosno 50 ispitanika) izjasnilo se da je liječnik bio ljubazan
(grafikon 7).
3. LIJEČNIK JE BIO LJUBAZAN
DA100%
NE0%
DA
NE
Grafikon 7: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi (%)
Page 21
Kao što liječnik mora biti ljubazan tijekom postupka darivanja krvi, to se isto
očekuje od laboratorijskih tehničara/inžinjera. Iskusan zdravstveni tehničar odabire
venu u lakatnoj jami i bezbolno uvodi iglu u venu. Igla je povezana s plastičnom
vrećicom u koju se daje krv. Samo darivanje krvi traje 8 - 12 minuta. Tijekom
postupka darivanja krvi laboratorijski tehničar mora biti uz darivatelja te kontrolirati da
li sve ide u dobrom smjeru te odgovoriti na pitanja darivatelja.
100% ispitanika (odnosno 50 ispitanika) izjasnilo se da je laboratorijskih
tehničara/inžinjera bio ljubazan (grafikon 8).
4. LABORATORIJSKI TEHNIČARI/INŽINJERI BILI SU LJUBAZNI TIJEKOM CIJELOG POSTUPKA DARIVANJA KRVI
DA100%
NE0%
DA
NE
Grafikon 8: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi (%)
Page 22
Za kvalitetnu komunikaciju potrebno je dovoljno vremena unutar kojeg liječnik i
laboratorijski tehničar/inžinjeri mogu objasniti darivatelju sve što je potrebno znati, a
upravo to, dostatnost ili nedostatnost vremena je najveći problem. Veliki je broj
davaoca koje treba pozorno saslušati, pregledati i za koje treba donijeti odluku da li
smiju dati krv ili ne.
100% ispitanika (odnosno 50 ispitanika) informacije koje su dobili od
laboratorijski tehničara/inžinjera u potpunosti su jasno shvatili (grafikon 9).
5. INFORMACIJE DOBIVENE OD LABORATORIJSKIH
TEHNIČARA/INŽINJERA BILE SU MI POTPUNO JASNE.
DA100%
NE0%
DA
NE
Grafikon 9: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi (%)
Page 23
Davatelju nakon darivanja krvi slijedi kratkotrajni odmor uz osvježenje i lagani
obrok. Uz obrok i osvježenje darivatelji se druže i stječu nova poznanstva a to je još
jedna pozitivna stvar davanja krvi. 62% ispitanika (odnosno 31 ispitanik) smatra da je
okruženje u kojem je davao krv u potpunosti ugodno. 38 % ispitanika (odnosno 19
ispitanika) smatra da je okruženje bilo dovoljno ugodno.
Kritike koju su neki ispitanici istaknuli sa prijašnjih akcija darivanja krvi bile su
čekanje, visoke temperature u prostoru u kojemu su boravili. No negativna iskustva
nadmašuju nova poznanstva koja se stječu, druženje sa ostalim darivateljima krvi te
osjećaj da smo napravili dobro djelo i pomogli drugome.
6. OKRUŽENJE U KOJEM SAM DARIVAO/LA KRV SMATRAM
UGODNIM.
0%
0%
38%
62%
A UOPĆE NE
B NEDOVOLJNO
C DOVOLJNO
D U POTPUNOSTI
Grafikon 9: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi (%)
Page 24
9. RASPRAVA
Cilj istraživanja bio je ispitati komunikaciju između medicinskog osoblja u
Kliničkom bolničkom centru Rijeka na kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu te
ispitivanje međusobne komunikacije liječnik – dobrovoljni davatelj krvi. Od
medicinskog osoblja anketu je ispunilo u većini žensko medicinsko osoblje (24
ispitanice odnosno 96% ) te jedan ispitanik.
Pri podjeli ankete susretljivost osoblja ovisila je o sljedećim faktorima:
-početak/kraj radnog vremena
-zaokupljenost poslom
-podjela ankete od studentice ili tajnice zavoda (pitanje autoriteta)
-jesu li zaposlenici znali da će im biti uručena anketa ili su prvi puta bili upoznati sa
time
Bolja spremnost za ispunjenje ankete bila je ujutro kad je osoblje počinjalo sa
poslom te kad su bili svježi i odmorni. Pred kraj radnog vremena nekoliko
zaposlenika pravdalo se zaokupljenošću poslom te dekoncentracijom činjenicom da
će morati odvojiti par minuta za ispuniti anketu. Ako je anketa bila podijeljena od
tajnice zavoda spremnost za ispunjenje ankete bila je veća. Isto vrijedi i ako su
zaposlenici bili upoznati da će im biti dana anketa.
Medicinsko osoblje na Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu većinom
čine žene dobne skupine od 40-50 godina. Nakon toga najveći postotak žena pripada
dobnoj skupini od 30-40 godina. Najmanji postotak čine dobne skupine od 20-30
godina te od 60-70 godina. Većina ispitanog medicinskog osoblja bila je SSS (15
ispitanika), te jednaki omjer VSŠ (5 ispitanika) i VSS (5 ispitanika)
Pri procesu obrazovanja važno je upoznati osobu sa osnovnim načinima
ljudske komunikacije, komunikacijskim kanalima,verbalnom i neverbalnom
komunikacijom, načinima uspostave i održavanja komunikacije kao i čimbenicima koji
na nju utječu. Tijekom procesa obrazovanja 15 ispitanika (odnosno 60%) bili su
upoznati sa komunikacijskim vještinama te 10 ispitanika ( odnosno 40 %) izjavilo je
da nikad nije upoznato sa vještinama komuniciranja.
Poznavanje komunikacijskih i jezičnih normi dio je komunikacijske kompetencije.
80% ispitanika smatra vještine komunikacije jednim od najvažnijih životnih vještina
dok 20% ispitanika ne slaže se sa tim.
Iako se pod komunikacijom tradicionalno podrazumijeva verbalna izmjena poruka,
jezik nije jedino komunikacijsko sredstvo. Komunikacija ima više funkcija: služi se
Page 25
jezikom, tijelom i glasovnim kvalitetama. 94 posto ispitanika smatra da neverbalna
komunikacija nije manje bitna od verbalne. Pošto u sa visokim postotkom (94%
ispitanika) izjavilo da neverbalnu komunikaciju smatraju jednakom važnom kao i
verbalnu mogu nas iznenaditi rezultati gdje 52% ispitanika više vjeruje onome što
čuje dok 48% ispitanika više vjeruje onome što vidi. Kada neverbalne vještine nisu
usklađene s verbalnima, ljudi nam neće vjerovati bez obzira što kažemo. Vjerovat će
našem govoru tijela, koji će nadilaziti riječi. Rijetko smo svjesni da naše geste i govor
tijela mogu kazivati jednu priču dok naš glas sasvim drugu. Komunicirajući mnogi su
nesvjesni svoje neverbalne komunikacije, dok neverbalne poruke drugih lakše
uočavaju, ponekad značajnije nego verbalne.
68 % ispitanika zadovoljno je komunikacijom na poslu. Pozitivna komunikacija
može ojačati položaj te pomoći pri napretku na poslu. Njih 32% nezadovoljno je
komunikacijom na poslu. Uzrok napetostima na poslu često je loša komunikacija
među suradnicima.
U usporedbi s tehničkim vještinama i iskustvom, komunikacija se možda čini
nebitnom, jer većina vjeruje kako je razgovor jednostavna stvar. No komunikacija je
ipak nešto više od prenošenja poruke. Bitno je ono što govorimo i kako to govorimo.
Cilj edukacije o komunikacijskim vještinama je upoznati zaposlenike ga sa
stilovima komunikacije, predrasudama te načinima stvaranja stavova. Informirati ga o
osnovama verbalne i neverbalne komunikacije, fenomenima komunikacije u maloj,
srednjoj i velikoj grupi, omogućiti teoretski i praktički uvid u specifičnosti komunikacije
u zdravstvu, te ga upoznati s različitim razinama uspješnosti timskog rada u
zdravstvu i faktorima koji na to utječu. 64% ispitanika smatra da ne komuniciraju
kvalitetno te da mi voljeli educirati se o načinima bolje komunikacije. Njih 36% smatra
da komuniciraju uspješno te da im nije potrebna dodatna edukacija. Edukacija o
uspješnoj komunikaciji važna je u zdravstvu jer se tiče odnosa među suradnicima i
još jednog važnog odnosa medicinsko osoblje – pacijent.
Pravovremenom obaviještenošću o bolesti zadovoljava se bolesnikova
potreba za razumijevanjem onoga što mu se događa i unapređuje se zdravstveno
ponašanje, odnosno, bolesniku se omogućuje, da se na temelju uputa i pojašnjenja
od strane zdravstvenog osoblja i pridržava tih uputa i savjeta.
100% ispitanika slažu se da dobra komunikacija sa zdravstvenim djelatnicima
znatno utječe na bolesnikovo mišljenje o kvaliteti zdravstvene skrbi .
Page 26
Svaki dijagnostički postupak ima određeni stupanj rizika i bolesnik mora to
znati, katkad i sudjelovati u odlučivanju o izboru pojedinih postupaka. Isto je tako i s
primjenom određenog načina liječenja koje se ne smije provoditi bez bolesnikove
suglasnosti. Bolesniku se mora, na njemu razumljiv način, kratko i jasno reći o
kakvoj je bolesti najvjerojatnije riječ, zbog čega je potrebno načiniti pretrage i kakve,
nakon toga mu protumačiti nalaze i opet ga na odgovarajući način informirati o
postupku liječenja. Najvažniji cilj u djelovanju svakog liječnika trebala bi biti sigurnost
pacijenta. Svih 100% ispitanika smatra da se aktivnim slušanjem mogu smanjiti
stručne greške.
96% ispitanika smatraju da dobrom komunikacijom može se smanjiti
učestalost sudskih tužbi, dok 4% smatra da dobra komunikacija ne može smanjiti
broj sudskih tužbi.
Većina darivatelja bili su muškarci, 76%, te 24% žena. Većina darivatelja bila
je u rasponu dobi od 20-70 godina. Najveći postotak dobi bio je između 50-60. Zatim
slijede ispitanici od 60-70 godina te od 30-40 godina Najmlađi anketirani darivatelj
krvi imao je 21 godinu a najstariji 70 godina.
100% ispitanika više puta je darovalo krv. Ispitanik koji ima 22 godine
dobrovoljno i anonimno je napisao da je krv darovao 61 put. Ispitanik u dobi od 61
godine dobrovoljno je napisao da je krv darovao 100 puta
Većina darivatelja je SSS, njih 86% bilo je SSS. Njih 12% bilo je VŠS te 2% bio je
VSS. Veliki postotak ispitanika sa SSS može se objasniti činjenicom da je većina
ispitanika u starosnoj skupini od 50-70 godina
Darivatelj mora biti obaviješten o svim rizicima koju su vezani uz proces
darivanja krvi te mora dobiti odgovor na njegova pitanja. Dobro informiranje je nužno
da bi se darivatelj pridržavao uputa i savjeta koje mu liječnik da, te da ne bi došlo do
komplikacija. 56% ispitanika u potpunosti je zadovoljno načinom na koji ih je liječnik
informirao o svemu vezano za darivanje krvi, dok njih 38% zadovoljno je. Ukupno 6
posto ispitanika nezadovoljno je informiranjem od strane liječnika.
96% ispitanika zadovoljno je informacijama i i načinom na koji su mu bile prenesene.
4% ispitanika nije bilo zadovoljno načinom na koji su mu informacije bile prenesene.
Darivatelji se žale na nedostatnu obaviještenost od strane liječnika, žale se na
komunikaciju koja je nerijetko nerazumljiva i nejasna te kao takva onemogućuje
darivatelju da informacije usvoji, shvati i zapamti. Za kvalitetnu komunikaciju
potrebno je dovoljno vremena. Liječnik tijekom postupka darivanja krvi mora biti
Page 27
ljubazan i spreman odgovoriti pacijentu na svaki njegov upit. Jednostavnim rječnikom
mora biti sposoban darivatelju objasniti sve pojedinosti o postupku, opasnostima,
posljedicama. 100% ispitanika izjasnilo se da je liječnik bio ljubazan. 100% ispitanika
izjasnilo se da je laboratorijskih tehničara/inžinjera bio ljubazan
Za kvalitetnu komunikaciju potrebno je dovoljno vremena unutar kojeg liječnik i
laboratorijski tehničar/inžinjeri mogu objasniti darivatelju sve što je potrebno znati.
100% ispitanika informacije koje su dobili od laboratorijski tehničara/inžinjera u
potpunosti su jasno shvatili.
Davatelju nakon darivanja krvi slijedi kratkotrajni odmor uz osvježenje i lagani
obrok. Uz obrok i osvježenje darivatelji se druže i stječu nova poznanstva a to je još
jedna pozitivna stvar davanja krvi. 62% ispitanika smatra da je okruženje u kojem je
davao krv u potpunosti ugodno. 38 % ispitanika smatra da je okruženje bilo dovoljno
ugodno.