-
Za društvo jednakih mogućnosti!
ANALIZA POTREBA, PRAVA I POLOŽAJA OSOBA SA INVALIDITETOM U BOSNI
I
HERCEGOVINI
Analiza sistemskih rješenja i stavova osoba/lica sa
invaliditetom u
kontekstu razmatranja aktivnih i pasivnih mjera podrške u
Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj
Sarajevo, februar 2017.
-
2
Branilaca Sarajeva 47, 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina Tel:
+387 33 219 313 Fax: +387 33 219 314
Email: [email protected] Internet: http://www.sif.ba
Istraživanje
ANALIZA POTREBA, PRAVA I POLOŽAJA OSOBA SA INVALIDITETOM U BOSNI
I HERCEGOVINI
Organizacija i provođenje istraživanja
Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u
BiH)
Voditelj istraživanja dr. Ljubo Lepir
Autori analize
dr. Ljubo Lepir, Analiza aktivnih i pasivnih mjera sistemske
podrške licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj mr. Nerin
Dizdar, Analiza aktivnih i pasivnih mjera sistemske podrške licima
sa invaliditetom u Federaciji Bosne i
Hercegovine
Saradnice
Sabina Čano, Analiza sistemskih rješenja i stavova osoba sa
invaliditetom u kontekstu razmatranja aktivnih i pasivnih mjera
podrške u Federaciji Bosne i Hercegovine
Sandra Trkulja, Analiza sistemskih rješenja i stavova osoba sa
invaliditetom u kontekstu razmatranja aktivnih i pasivnih mjera
podrške u Republici Srpskoj
Datum
Februar 2017.
Ova Analiza kreirana je kroz projekat održivosti civilnog
društva u Bosni i Hercegovini koji realizuju Centri civilnih
inicijativa (CCI) i Centar za promociju civilnog društva (CPCD), a
koji je podržan od Američke agencije
za međunarodni razvoj.
Sadržaj ove Analize smatra se javnim i dozvoljena je njegova
dalja slobodna distribucija. Ukoliko odlučite koristiti ovaj
materijal, molimo da navedete Fondaciju za socijalno uključivanje u
Bosni i Hercegovini (FSU u BiH) kao
izvor, kao i web stranicu sa koje ste preuzeli ovaj materijal.
Citiranje navoda iz ove Analize dozvoljeno je samo uz navođenje
izvora: FSU u BiH, „Analiza potreba, prava i položaja osoba sa
invaliditetom u Bosni i Hercegovini“
(Sarajevo, februar 2017.)
mailto:[email protected]://www.sif.ba/
-
3
SADRŽAJ
I. SKRAĆENICE
........................................................................................................................................
4
II. ISPOD MARGINE
..................................................................................................................................
5
III. ISTRAŽIVANJE STAVOVA LICA SA INVALIDITETOM O SISTEMSKIM
MJERAMA PODRŠKE U
BOSNI I HERCEGOVINI
................................................................................................................................
8
IV. ANALIZA AKTIVNIH I PASIVNIH MJERA SISTEMSKE PODRŠKE LICIMA
SA INVALIDITETOM
U REPUBLICI SRPSKOJ
..............................................................................................................................
30
V. ANALIZA AKTIVNIH I PASIVNIH MJERA SISTEMSKE PODRŠKE LICIMA SA
INVALIDITETOM U
FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
......................................................................................................
53
VI. Prilog I: Upitnik za Analizu potreba, prava i položaja osoba
sa invaliditetom (OSI) u Bosni i
Hercegovini
................................................................................................................................................
74
VII. Prilog II: Lista anketiranih relevantnih sudionika, osoba
sa invaliditetom (OSI), Udruženja
osoba sa invaliditetom, Privrednih društava koja zapošljavaju
osobe sa invaliditetom kao i osoba sa
invaliditetom koje se samozapošljavaju, koji su dali doprinos
istraživanju ......................................... 80
-
4
I. SKRAĆENICE
BiH Bosna i Hercegovina
CSSP Civil Society Sustainability Programme (Program održivosti
civilnog društva)
DSI Dijete sa invaliditetom
EU Evropska unija
FBiH Federacija Bosne i Hercegovine
FSU u BiH Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i
Hercegovini
IBHI Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju
IKT Informaciono-komunikacijske tehnologije
KM Konvertibilna marka
mil. Milion
NVO Nevladina organizacija
OSI Osoba sa invaliditetom
RS Republika Srpska
UN Ujedinjene nacije
USAID Američka agencija za međunarodni razvoj
-
5
II. ISPOD MARGINE
Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u
BiH) je u okviru projekta
Program održivosti civilnog društva (CSSP) u periodu decembar
2016. – februar 2017. provela
istraživanje među organizacijama osoba sa invaliditetom,
preduzećima i pojedincima o
stavovima o sistemskim mjerama podrške koje se obezbjeđuju u
postojećim zakonima socijalne
politike. Program održivosti civilnog društva (CSSP) za sektor
ljudska prava – marginalizovane
grupe je projekat u okviru kojeg Fondacija za socijalno
uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u
BiH) u partnerstvu sa Inicijativom za bolju i humaniju inkluziju
(IBHI) uz podršku Američke
agencije za međunarodni razvoj (USAID) provodi četiri kampanje
javnog zagovaranja:
Uspostavljanje minimuma socijalne sigurnosti i jednake
mogućnosti; Regulisanje
vaninstitucionalne podrške građanima iz marginalizovanih grupa;
Donošenje novih politika i
mjera u oblasti socijalnog poduzetništva; Donošenje izmjena i
dopuna Izbornog zakona u
domenu izbornih prava nacionalnih manjina. Za podršku
implementaciji zagovaračkih kampanja
formirana je 2014. multisektorska Koalicija marginalizovanih
grupa u BiH „KOMA“ koja danas
broji 95 članova/članica.
Spomenuto istraživanje koje je provedeno u okviru programskih
aktivnosti CSSP projekta za
sektor ljudska prava – marginalizovane grupe bilo je fokusirano
na stavove prema aktivnim i
pasivnim mjerama podrške. Pod aktivnim mjerama se
podrazumijevaju prava i mjere kojima je
svrha i ishod aktivacija korisnika kroz jačanje njihovih
kompetencija ili stvaranje uslova za
aktivno učestvovanje u društvu. Pasivne mjere su sve vrste
prestacija koje država obezbjeđuje i
daje osobama sa invaliditetom, a čija svrha i cilj nije usmjeren
na aktivaciju korisnika već je
fokus interesa na ispunjavanju obaveza po osnovu korištenja
statusnih prava.
Položaj osoba sa invaliditetom skoro je isti u svim dijelovima
Bosne i Hercegovine. Karakteriše
ga nedostatak resursa u institucijama, diskriminacija, stigma i
obrazovanje koje ne ide u korak s
tržištem rada. Osobe sa invaliditetom (OSI) su društvena grupa
koja je najteže pogođena
siromaštvom i nezaposlenošću. Procjenjuje se da 10% stanovništva
BiH pati od neke vrste
fizičkog, senzornog, razvojnog ili mentalnog invaliditeta.
Populacija OSI je najčešće izložena
višestrukoj marginalizaciji i diskriminaciji i njeni pripadnici
su isključeni po više osnova - prije
svega zbog invalidnosti, zatim pola, godina, etničke pripadnosti
i drugoga. Obrazovanje i obuke
su također oblast u kojoj se prava OSI ne poštuju u skladu sa
postojećim zakonodavnim
okvirom. Iako postojeći zakoni i pravne odredbe sadrže i
naglašavaju pravo na obrazovanje za
sve pod istim uslovima, stvarna slika je drugačija. Poteškoće i
prepreke sa kojima se suočavaju
OSI su prije svega arhitektonske, urbanističke i informativne,
zatim neujednačen pristup
obrazovnim institucijama, predrasude, neprilagođeni udžbenici i
didaktička pomagala. Pristup
-
6
informacijama je još jedna teška i ozbiljna prepreka i poteškoća
za OSI, s obzirom da im većina
izvora informacija nije dostupna zbog fizičkih barijera ili
barijera na koje OSI nailaze zbog
različitih senzornih oštećenja.
Cjelokupan odnos prema osobama sa invaliditetom nije u skladu sa
evropskim standardima, a ni
sa konvencijama koje je BiH ratifikovala. Po njima se ne mjeri
invaliditet nego preostale radne
sposobnosti (socijalni model a ne medicinski) čime se direktno
podržava njihovo zapošljavanje.
Sa druge strane porijeklo invaliditeta nije važno i ne uzima se
u obzir, pa su po tome ratni vojni
invalidi i civilni invalidi potpuno izjednačeni za razliku od
prakse u BiH. U okviru socijalnog
modela invaliditeta akcenat je na kvaliteti života osoba sa
invaliditetom i načinima da se ovaj
kvalitet unaprijedi.
Iako je Bosna i Hercegovina ratificirala Konvenciju o pravima
osoba sa invaliditetom Ujedinjenih
naroda kao i Opcionalni protokol 12. marta 2010. godine, a
Konvencija je stupila na snagu 11.
aprila 2010. godine, sveukupni položaj OSI je izuzetno težak. UN
Konvencija o pravima osoba sa
invaliditetom1 je najnovije i najopsežnije priznanje ljudskih
prava osoba sa invaliditetom –
ocrtava građanska, kulturna, politička, društvena i ekonomska
prava osoba sa invaliditetom.
Svrha Konvencije je da „promoviše, štiti i osigurava potpuno i
jednako uživanje svih ljudskih
prava i temeljnih sloboda od strane osoba s invaliditetom i
promovisanje poštivanja njihovog
urođenog dostojanstva“. Prije svega je potrebno adekvatno i
dosljedno provođenje Konvencije,
s obzirom da se Konvencija odnosi na sva područja života i na
sva pitanja koja su od ključne
važnosti za OSI; njeno poštivanje bi minimiziralo ili u
potpunosti suzbilo različite vidove
diskriminacije OSI i povećalo stepen njihove socijalne
uključenosti. Takođe, bilo kakve
predrasude ili barijere u glavama ljudi ne bi smjele
postojati.
Važnost promovisanja prava osoba s invaliditetom proizlazi iz
činjenice da je nužnost zaštite
posebno ranjivih skupina stanovništva oduvijek bila jedna od
krucijalnih segmenata zaštite
ljudskih prava i temeljnih sloboda kako u okviru nacionalnih
zakonodavstava, tako i na
međunarodnom nivou.
U novije vrijeme vidljiva je tendencija porasta zanimanja za
pravnu zaštitu i punu integraciju u
društvo osoba kod kojih postoje tjelesna, čulna ili mentalna
oštećenja.
U tom kontekstu ovo istraživanje, afirmišući aktivne mjere
podrške, je i činilac cjelovite reforme
socijalne zaštite, njene „tranzicije“ od pasivne u aktivnu.
Rezultati istraživanja bit će od posebne
koristi Fondovima za profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba sa invaliditetom u FBiH i
RS.
1 “Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori”, broj 11/09
-
7
Važno je napomenuti da FSU u BiH ovim istraživanjem ostvaruje
kontinuitet istraživanja i analiza
položaja i prava osoba sa invaliditetom.
Prije svega, imamo u vidu sljedeća istraživanja i analize:
Analiza sistemske diskriminacije osoba
sa invaliditetom po osnovu uzroka invalidnosti između ratnih i
neratnih OSI (novembar 2016.);
Policy brief „Diskriminacija na djelu i kako je prevazići?“
(novembar 2016.); Krug – analiza 58
projekata koje je podržala FSU u BiH 2010 – 2014 (februar
2014.); Mi smo tu - Analiza trenutnog
stanja svih osoba sa invaliditetom i mogućnosti njihovog
zapošljavanja i samozapošljavanja u
Bosni i Hercegovini (februar 2014.).
Vjerujemo da nevladine organizacije u saradnji sa članovima
akademske zajednice, dakle dva
važna dijela civilnog društva, mogu uticati na razvoj javnih
politika, a u korist, u ovom slučaju
osoba sa invaliditetom.
Pitanje za sve nas – zar misliš da si daleko od margine i da ćeš
tamo ostati cijeli život?
Ranka Ninković-Papić
Direktorica Fondacija za socijalno uključivanje u BiH (FSU u
BiH)
-
8
III. ISTRAŽIVANJE STAVOVA LICA SA
INVALIDITETOM O SISTEMSKIM MJERAMA
PODRŠKE U BOSNI I HERCEGOVINI
Sarajevo, februar 2017.
-
9
SADRŽAJ
1. UVOD
.........................................................................................................................................
10
2. METODOLOŠKI OKVIR
ISTRAŽIVANJA......................................................................................
10
3. PRIKAZ REZULTATA ISTRAŽIVANJA
..........................................................................................
11
O potrebama
.........................................................................................................................................
12
Interpretacija odgovora
.......................................................................................................................
14
4. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
......................................................................................................
28
-
10
1. UVOD
Organizacije lica sa invaliditetom su pravni subjekti koji su
formirani po zakonima o udruženjima
i fondacijama koji regulišu oblast djelovanja nevladinih
organizacija u BiH, sa prevashodnim
ciljem da predstavljaju i zastupaju interese svoga članstva, tj.
lica sa invaliditetom. Stavovi
organizacija lica sa invaliditetom su zanimljivi iz više
razloga. Kao prvo, to su pravna lica koja
predstavljaju svoje članove pa se njihovim ispitivanjem može
doći do opšte slike o mišljenju i
stavovima među populacijom lica sa invaliditetom o sistemskim
rješenjima i o onome što im
sistem (država) obezbjeđuje kao mjere podrške. Drugo, to su
pravna lica koja zastupaju i vode
svoje članstvo što navodi da se istraživanjem može dobiti uvid u
ono šta lica sa invaliditetom
žele i kako vide buduće djelovanje države prema njima. Treće,
organizacije lica sa invaliditetom
su, manje formalno a više neformalno, priznate i prihvaćene od
strane institucija vlasti kao
partneri u planiranju, organizovanju i pružanju mjera i usluga
podrške licima sa invaliditetom,
pa ovakva istraživanja mogu dati uvid u kapacitete i
kompetencije pokreta lica sa invaliditetom
u BiH za aktivno učestvovanje u društvenim procesima.
Lica sa invaliditetom sa pravom očekuju da ih država podrži i
omogući korištenje mjera
sistemske podrške koje su definisane postojećom zakonskom
regulativom. Međutim, da li je
država mjere podrške kreirala u skladu sa stvarnim potrebama
lica sa invaliditetom, i da li je to
pravi odgovor države prema njihovim potrebama? Kakva su
očekivanja lica sa invaliditetom?
Kakva je uloga Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje invalida kao institucije koja
je namijenjena za promovisanje aktivnih mjera podrške? Koliko su
naklonjene aktivnim
mjerama podrške? U kojim životnim oblastima organizacije lica sa
invaliditetom imaju najviše
potreba za mjerama podrške? Kakav je njihov odnos prema
socijalnom preduzetništvu kao
sistemskom obliku mjera podrške licima sa invaliditetom? Koliko
uzrok i mjesto invaliditeta
utiču na stavove i mišljenja o pasivnim i aktivnim mjerama
podrške?
Šta o svemu misle organizacije lica sa invaliditetom u Republici
Srpskoj i Federaciji BiH?
Ovo istraživanje pretenduje da nađe odgovor na ova pitanja i da
aktualizuje pitanja sistemskih
mjera podrške licima sa invaliditetom u BiH.
2. METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA
Istraživanje je provedeno među organizacijama lica sa
invaliditetom na području cijele BiH. U
istraživanju je učestvovalo 110 organizacija koje predstavljaju
lica sa invaliditetom po svim
oblicima i vrstama invalidnosti.
-
11
Ispitanici u istraživanju su bila pravna lica i pojedinci, tj.
organizacije lica sa invaliditetom,
preduzeća koja zapošljavaju lica sa invaliditetom i pojedinci
koji su svojim dosadašnjim
angažmanom potvrdili svoju opredijeljenost za afirmisanje prava
lica sa invaliditetom u BiH.
Odgovore organizacija lica sa invaliditetom su davala odgovorna
lica tih organizacija, obično
predsjednici organizacija i upravnih odbora ili direktori
preduzeća.
Istraživanje je provedeno na način da se jedinstveni upitnik
poslao na pristupne e-mail adrese
organizacija lica sa invaliditetom, preduzeća i pojedince koje
su registrovane i djeluju u BiH.
Organizacije su popunjene upitnike dostavljale Fondaciji za
socijalno uključivanje u BiH (FSU u
BiH) putem e-maila gdje je vršeno administriranje procesom
istraživanja.
Nakon izvršene logičke kontrole prispjelih upitnika, pristupilo
se unosu podataka u program za
statističku obradu. Potom je izvršena statistička obrada i
urađena je analiza dobivenih
podataka.
Istraživanje je trajalo dva mjeseca, u periodu od 1. decembra
2016. do 31. januara 2017.
godine.
Za istraživanje je konstruisan poseban namjenski instrument
(upitnik) koji ima 10 pitanja sa
ukupno 86 varijabli. Sva pitanja su zatvorenog tipa, osim
pitanja br. 5. u kojem je data
mogućnost navođenja odgovora po slobodnom izboru. Takođe,
pitanje br. 5 nije prilagođeno za
elektronsku obradu podataka. Obrada ovog pitanja bila je
kvalitativnog karaktera.
U statističku obradu je ušlo 110 upitnika koji su prethodno
prošli logičku kontrolu, kodiranje i
unos. Od ukupnog broja prispjelih upitnika, njih 45 je sa
područja Republike Srpske, a preostalih
65 iz Federacije Bosne i Hercegovine. Razlika u odgovorima s
obzirom na entitetsku pripadnost
organizacija nije bilo tako da se pristupilo jedinstvenoj obradi
podataka svih pristiglih upitnika.
Obrada rezultata je vršena u SPSS programu uz primjenu
jednostavnih statističkih operacija i
upotrebu standardnih statističkih pokazatelja.
3. PRIKAZ REZULTATA ISTRAŽIVANJA
Analiza prispjelih podataka je rađena na više statističkih
nivoa. Kao prvo, analizirana je
frekvencija datih odgovora na pojedina pitanja. Potom su
izvučene srednje vrijednosti, te je
vršeno ukrštanje odgovora na pojedina pitanja za koje je
smatrano da postoji statistička
povezanost.
O strukturi organizacija koje su učestvovale u istraživanju
Istraživanje je provedeno među 110 organizacija lica sa
invaliditetom od kojih je najveći broj bio
organizacija koje su predstavljale lica sa tjelesnim
invaliditetom, njih 48 ili 43,6%. Prema mjestu
-
12
nastanka invalidnosti, najveći broj organizacija pripada grupi
koja predstavlja lica sa urođenom
invalidnosti 50 ili 49,1%.
Tabela br. 1.: Struktura organizacija lica sa invaliditetom koje
su učestvovale u istraživanju (vrsta invalidnosti)
Frequency Percent
Org
aniz
acij
e č
iji s
u č
lan
ovi
sa
:
tjelesnim invaliditetom 48 43.6
oštećenjem vida 11 10.0
oštećenjem sluha 5 4.5
ošteć. govorno-glasovne kom. 1 .9
ošteć. lokomotornog sistema 1 .9
ošteć. dr. organa i org. sistema 1 .9
mentalna retardacija 14 12.7
autizam 2 1.8
duševni poremećaji 4 3.6
više vrsta oštećenja 23 20.9
Total 110 100.0
Grafikon br. 1. Struktura organizacija lica sa invaliditetom
koje su učestvovale u istraživanju (mjesto nastanka
invalidnosti)
O potrebama
Potrebe su najznačajnija tema kada se rade istraživanja među
populacijom lica sa invaliditetom.
Razloge treba tražiti u tome što su potrebe i njihovo
zadovoljavanje ono što najvećim dijelom
zaokuplja lica sa invaliditetom u njihovim svakodnevnim
aktivnostima. Sem toga, potrebe su
centralna tema planiranja, organizovanja i monitoringa mjera i
usluga sistema socijalne politike
-
13
putem kojih država ispunjava svoje društvene obaveze prema
licima sa invaliditetom. Sa
aspekta procjene aktivnih i pasivnih mjera koje država pruža,
tema potreba je veoma značajna
jer se na osnovu tih analiza može utvrditi efikasnost i
kvaliteta tih mjera, a time i sistema
društvene podrške licima sa invaliditetom.
U istraživanju se pošlo od pretpostavke da je obezbjeđivanje
adekvatnih mjera prema stanju
potreba najvažniji zadatak države prema licima sa invaliditetom
i da organizacije lica sa
invaliditetom nisu zadovoljne kako država kreira i izvršava
aktuelne mjere podrške. Nivo
zadovoljstva i stavovi korisnika su parametri uspješnosti
sistema socijalne politike u jednom
društvu.
Invalidnost sama po sebi predstavlja otežavajuću okolnost u
zadovoljavanju potreba lica sa
invaliditetom. Zbog toga, država sa svojim mehanizmima ima
zadatak i obavezu da obezbijedi
što efikasnije, kvalitetnije i za budžet, što racionalnije
načine zadovoljavanja tih potreba. Država
to čini putem svojih sistema društvene podrške putem kojih
organizuje, finansira i pruža
različite mjere i usluge.
Potrebe u ovom istraživanju su shvaćene kao skup uslova,
mogućnosti i želja koje lica sa
invaliditetom treba da ostvare kako bi mogli funkcionisati u
društvu na uobičajen i za društvo
očekivan način. U literaturi se mogu naći i različite
klasifikacije potreba koje su zasnovane
prema različitim kriterijima, kao npr.: prema prioritetu
(hijerarhiji) zadovoljavanja (fiziološke
potrebe, potrebe za sigurnošću, potrebe za pripadanjem i
ljubavlju, potrebe samopoštovanja i
potrebe samoaktualizacije); prema ulozi koju potrebe imaju u
čovjekovom životu (primarne,
sekundarne), prema području čovjekovog života u kojem se potrebe
javljaju (biološke,
socijalne), itd. U ovom istraživanju potrebe su svrstane u deset
grupa koje su određene
oblastima života u kojima se one zadovoljavaju, a to su:
1. Osnovne potrebe za samozbrinjavanje (kupanje, hranjenje,
lična higijena...) 2. Osnovne potrebe za kretanje-komunikaciju 3.
Osnovne egzistencijalne potrebe (hrana, higijenska sredstva,
lijekovi) 4. Podrška u obrazovanju 5. Podrška u zapošljavanju 6.
Pristupačnost okoline 7. Rješavanje stambenog pitanja 8. Prilagođen
transport 9. Savjetovanje i socijalne usluge 10. Potrebe u oblasti
sporta i kulture
Pitanje aktivnih i pasivnih mjera je pitanje načina i efekata
zadovoljavanja potreba lica sa
invaliditetom koji se ostvaruju u sistemima društvene
podrške.
-
14
Interpretacija odgovora
Početno pitanje u upitniku se odnosilo na stavove o važnosti
koju organizacije lica sa
invaliditetom pridaju pojedinim grupama potreba. Pitanje je
glasilo: „Po Vašem mišljenju, u
kojoj mjeri je važno zadovoljavanje sljedećih bazičnih potreba
vaše korisničke populacije?“
Ispitanici, učesnici u ovom istraživanju, su trebali odrediti
nivo značajnosti svake ponuđene
grupe potreba za populaciju lica sa invaliditetom koju
organizacija okuplja. Odgovaralo se na
način da je za svaku ponuđenu grupu potreba ispitanik trebao
dati nivo slaganja o njenoj
značajnosti za lica sa invaliditetom koje organizacija okuplja.
Nivo slaganja se kretao od ocjene
„uopšte nije važno“ do ocjene „veoma je važno“.
Očekivano, rezultati su pokazali da organizacije lica sa
invaliditetom percipiraju sve navedene
grupe potreba kao značajne ili veoma značajne u životu lica sa
invaliditetom koje oni
predstavljaju. Potrebe koje su dobile najveći nivo značajnosti
su: potrebe za
kretanjem/komunikacijom; osnovne egzistencijalne potrebe;
podrška u obrazovanju i podrška u
zapošljavanju. Potrebe za zdravstvenom zaštitom su namjerno
izostavljene jer su one potrebe
koje proizlaze iz stanja bolesti i kao takve, odgovori na njih
mogu značajno kontaminirati
ukupnu percepciju ispitanika. Pitanje se odnosilo na
percipiranje uobičajenih potreba koje nisu
uslovljene vanrednim okolnostima, a bolest to sigurno jeste.
Kada se želi uočiti neka razlika između percipiranja značajnosti
pojedinih grupa potreba, tada se
može uočiti da potreba za podrškom u zapošljavanju (5) zauzima
najveći interes, a potreba za
sportskim i kulturnim aktivnostima (10) zauzima najmanji interes
kod organizacija lica sa
invaliditetom.
Grafikon br. 2.: Percepcija važnosti zadovoljavanja bazičnih
potreba lica sa invaliditetom
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
83
31
P O T R E B E
-
15
Ovakvi rezultati nam govore da su organizacije lica sa
invaliditetom svjesne aktuelnog trenutka i
stanja sistemske podrške u društvu. Potrebe za zapošljavanjem su
ključne potrebe u
obezbjeđivanju socijalne sigurnosti svih građana u BiH, a
posebno lica sa invaliditetom. Ujedno,
ovi rezultati pokazuju da su lica sa invaliditetom najviše
opterećena pitanjima zapošljavanja,
materijalnom sigurnošću, a da su pitanja transporta, sporta i
kulture manje aktuelna.
Upoređujući aritmetičke sredine dobivenih odgovora uočavamo da
ne postoje značajne
statističke razlike između stavova pojedinih grupacija lica sa
invaliditetom po osnovu mjesta
nastanka invalidnosti.
Tabela br. 2.: Percepcija važnosti zadovoljavanja potreba
zapošljavanja s obzirom na mjesto nastanka
invalidnosti
3.5. potreba podrške u zapošljavanju
2. uzrok invalidnosti Mean N Std. Deviation
urođena invalidnost 4.76 54 .547
organska invalidnost 4.56 16 .512
socijalno-kulturna invalidnost 4.75 40 .494
Total 4.73 110 .523
Dakle, u ovom trenutku sistemi zapošljavanja i socijalne zaštite
su u fokusu interesa organizacija
lica sa invaliditetom.
To pokazuju i rezultati na sljedeće pitanje koje se ticalo
određenja oblasti života u kojima su
locirane najveće potrebe lica sa invaliditetom. Dakle, interes
istraživača je bio da dođe do
saznanja o oblastima života u kojima lica sa invaliditetom imaju
najveće potrebe. Ovdje je lista
potreba proširena sa pitanjima koje se najčešće spominju u
analizama aktuelnog stanja i
položaja lica sa invaliditetom.
Od predstavnika organizacija lica sa invaliditetom se tražilo da
odrede prioritetne oblasti gdje se
najviše zadovoljavaju potrebe njihove korisničke populacije.
Ponuđeno je trinaest životnih
oblasti koje su definisane u skladu sa osnovnim pravilima
samostalnog života lica sa
invaliditetom, a to su:
- Zdravstvena zaštita - Rehabilitacija - Pomagala - Dostupnost
fizičke okoline - Dostupnost informacija i komunikacije -
Vaspitanje i obrazovanje - Zapošljavanje - Uzdržavanje od prihoda i
socijalna sigurnost
-
16
- Porodični život i lični integritet - Kultura - Rekreacija i
sport - Religija - Informisanje i istraživanje
Ispitanici, odnosno predstavnici organizacija lica sa
invaliditetom su imali zadatak da od
ponuđenih trinaest oblasti izaberu tri, po njihovom mišljenju
najznačajnije za njihove članove, i
to na način da ih prioritiziraju od 1 do 3 gdje brojka 1 znači
„najveći prioritet“, brojka 2 –
„srednji prioritet“ i brojka 3 – „mali prioritet“.
Oblasti „zdravstvene zaštite“, „zapošljavanja“ i
„rehabilitacije“ su životne oblasti koje su u
odgovorima predstavnika organizacija lica sa invaliditetom
prepoznate kao najprioritetnije.
Najveći broj organizacija je stavio „zdravstvenu zaštitu“ kao
najvažniju oblast u zadovoljavanju
potreba njihovih članova. Čak njih 47 od 80 koji su stavili
prioritet na „zdravstvenu zaštitu“
smatraju da je ta oblast najprioritetnija u životu lica sa
invaliditetom. Druga po značaju je oblast
zapošljavanja, a treća oblast rehabilitacije.
Kada se analiziraju odgovori s obzirom na mjesto nastanka
invalidnosti tada se može zaključiti
da su organizacije koje okupljaju lica sa urođenim invaliditetom
zainteresovanije za oblast
zdravstvene zaštite, a organizacije koje okupljaju lica sa
stečenim invaliditetom više
zainteresovane za oblast zapošljavanja.
Grafikon br.3.: Prikaz prioritetnih oblasti života u kojima lica
sa invaliditetom zadovoljavaju najveći dio svojih potreba
-
17
Tabela br. 3. Prikaz prioritetnih oblasti života u kojima lica
sa invaliditetom zadovoljavaju najveći dio svojih potreba s obzirom
na mjesto nastanka (porijeklo) invalidnosti
4. 1. najveći prioritet Total
zdravstvena zaštita
rehabilitacija
pomagala
dostupnost fizičke okoline
dostupnost informacija i komunikacije
vaspitanje i obrazovanje
zapošljavanje
uzdržavanje od prihoda socijalna sigurnost
porodični život i lični integritet
2. uzrok invalidnosti
urođena invalidnost
18 6 5 2 3 4 9 7 0 54
organska invalidnost
9 3 1 1 0 0 0 1 1 16
socijalno-kulturna invalidnost
20 1 7 0 0 0 11 1 0 40
Total 47 10 13 3 3 4 20 9 1 110
Sljedeće pitanje se odnosilo na definisanje najvažnijih potreba
koje imaju lica sa invaliditetom, a
vezano za životne oblasti koje su organizacije stavile u svoje
prioritete. Ovo pitanje je
konstruisano kao pitanje otvorenog tipa što podrazumijeva
davanje nestrukturisanih odgovora,
tj. odgovora po slobodnoj volji ispitanika. To je urađeno iz
razloga da se pokuša dobiti što šira
lepeza konkretnih potreba (zahtjeva) koje imaju lica sa
invaliditetom. Zbog takvog načina
odgovaranja i načina obrade, dobiveni rezultati su
interpretirani isključivo deskripcijom.
Analiza odgovora je pokazala da su ispitanici identifikovali
sljedeće konkretne potrebe
(zahtjeve), a to su:
1. U zdravstvenoj zaštiti - Besplatna zdravstvena zaštita i
zdravstveno osiguranje za OSI - Arhitektonski pristupačne
zdravstvene ustanove - Dostupne sve vrste zdravstvenih usluga za
osobe sa invaliditetom u skladu sa
njihovim specifičnim potrebama
- Lijekovi – Besplatni lijekovi/ Više lijekova na esencijalnoj
listi / - Dovoljan broj adekvatnog, konstantno educiranog i
profesionalnog zdravstvenog
kadra u zdravstvenim ustanovama
- Oprema prilagođena osobama sa invaliditetom u zdravstvenim
ustanovama i ortopedska pomagala
- Prioritet za osobe sa invaliditetom kod zdravstvenih
usluga
2. U rehabilitaciji - Usluge medicinske rehabilitacije - Usluge
psihološke i socijalne rehabilitacije - Profesionalna
rehabilitacija u cilju osposobljavanja za rad - Pomoć i njega u
kući - Kvalitetan i educiran kadar
-
18
- Rehabilitacijska pomagala
3. U oblasti pomagala - Besplatna pomagala - Pravovremana
dostupnost pomagla OSI prema njihovim potrebama i u hitnim
situacijama
- Besplatni dijelovi za ortopedska pomagala i servisiranje -
Dostupnost raznovrsnih pomagala za oštećenje vida, - Dostupnost
raznovrsnih pomagala za sluh i govorno-glasovne komunikacije -
Dostupnost raznovrsnih pomagala za fizički invaliditet - Kvalitetna
savremena pomagala u skladu sa potrebama osoba sa invaliditetom za
sve
OSI
4. Dostupnost fizičke okoline - Pristupačnost javnim ustanovama
- Pristupačnost mjesta stanovanja - Pristupačne saobraćajnice -
Pristupačne informacije potrebama OSI
5. Dostupnost informacija i komunikacije - Pristupačnost
informacija i pomagala za lakšu dostupnost informacija - Više
pristupačnih informacija na teme od značaja za osobe sa
invaliditetom - Tumač znakovnog jezika (TV) - Razmjena
informacija
6. Vaspitanje i obrazovanje - Asistenti i podrška u nastavi -
Kvalitetna inkluzivna nastava sa educiranim kadrom za rad sa djecom
sa
invaliditetom
- Ispitivanje preostalih sposobnosti djece i adekvatni
prilagođeni programi - Dodatni program i usluge u sklopu škole u
skladu sa potrebama i aspiracijama djece
(logopedi, defektolozi, tretmani, kursevi)
- Prekvalifikacija/dokvalifikacija - Arhitektonski prilagođene
škole, učila i pomagala - Specijalno obrazovanje - Promocija i
informiranje o inkluzivnom obrazovanju - Dodatna podrška
roditeljima i djeci izvan nastavne usluge
7. Zapošljavanje - Podrška/posredovanje u zapošljavanju -
Prekvalifikacija/dokvalifikacija, osposobljavanje na radnom mjestu
- Prilagodba radnog mjesta sposobnostima OSI i pristupačnost radne
sredine - Redovna primanja (egzistencija/sigurnost)
-
19
- Stimulans za zapošljavanje OSI - Jednake mogućnosti u
zapošljavanju na otvorenom tržištu rada
8. Uzdržavanje od prihoda i socijalna sigurnost - Lična
invalidnina/novčana pomoć - Tuđa njega i pomoć - Ortopedski dodatak
- Zapošljavanje – uzdržavanje od vlastitih prihoda - Prihodovna
sigurnost roditelja kroz zapošljavanje - Kvalitetne socijalne i
zdravstvene usluge
9. Porodični život i lični integritet - Osnivanje porodice -
Sigurnost/pripadnost - Samostalno življenje uz podršku - Dnevni
centri/servisi podrške
Sljedeće pitanje se odnosilo na ispitivanje stavova predstavnika
organizacija lica sa
invaliditetom o tome kako njihovo članstvo i lica sa
invaliditetom koja predstavljaju vide koji su
najoptimalniji načini zadovoljavanja njihovih potreba, kroz
sistemske intervencije.
U pitanju su ponuđena četiri načina intervencije koje država
može primijeniti u cilju
zadovoljavanja potreba lica sa invaliditetom, a to su: 1.
novčana davanja; 2. materijalna pomoć
(pomoć u naturi); 3. usluge; 4. sistemska prilagođavanja.
Odgovori na ovo pitanje su pokazali da se stavovi organizacija
lica sa invaliditetom poklapaju sa
stručnim mišljenjima kada se tiče planiranja promjena u oblasti
invalidnosti. Naime, za većinu
preferiranih oblasti izabrane su one mjere države koje imaju
realnu osnovu da utiču na
poboljšanje položaja lica sa invaliditetom. Prikazat ćemo
odgovore za tri najprioritetnije oblasti
koje su organizacije lica sa invaliditetom izabrale, a to su:
zdravstvena zaštita, zapošljavanje i
rehabilitacija.
Da bi se izvršile promjene u zdravstvenoj zaštiti i postigla
potrebna promjena na bolje, prema mišljenjima organizacija
najsvrsishodnije su mjere „pružanje usluga“.
-
20
Grafikon br. 4.: Mjere kojima bi se najefikasnije mogli
rješavati problemi lica sa invaliditetom u oblasti
zdravstvene zaštite
Za promjene u oblasti zapošljavanja, prema mišljenjima
organizacija, najadekvatnije su
intervencije države kroz mjere koje će uticati na sistem i
sistemska rješenja („sistemske
promjene i prilagođavanja u sistemu“.
Grafikonbr. 5.: Mjere kojima bi se najefikasnije mogli rješavati
problemi lica sa invaliditetom u oblasti
zapošljavanja
U oblasti rehabilitacije, prema mišljenju organizacija lica sa
invaliditetom podjednako su
pogodne mjere: „novčane naknade“, „pružanje usluga“ i „sistemska
prilagođavanja“.
-
21
Kada se želi vidjeti strukturalna povezanost između izbora mjera
i mjesta nastanka invalidnosti
tada se može vidjeti da postoje razlike u preferiranju pojedinih
sistemskih mjera u zavisnosti od
toga kojoj grupi invalidnosti organizacija pripada.
Prema rezultatima istraživanja, u oblasti zdravstvene zaštite,
lica sa urođenim invaliditetom
prioritet daju „pružanju usluga“, lica sa socio-kulturnim
uzrokom invalidnosti prioritet daju
„novčanim naknadama“, a lica čiji je invaliditet posljedica
organskih bolesti i stanja, smatraju da
su podjednako važne sve grupe mjera podrške (novčane naknade,
pružanje usluga, intervencije
u sistemu).
Za oblast zapošljavanja ne postoje razlike u odgovorima
pojedinih grupa lica sa invaliditetom.
Naime, lica sa urođenim invaliditetom i lica čiji je invaliditet
nastao kao posljedica socio-
kulturnih uslova i situacija, najveći prioritet daju sistemskim
mjerama prilagođavanja i
usaglašavanja zakonskih rješenja.
Daljnja analiza se ticala prihvatljivosti mjera koje država
pruža u cilju zadovoljavanja prioritetnih
potreba lica sa invaliditetom. U sedmom pitanju data je 31 mjera
koje država može
obezbjeđivati licima sa invaliditetom kao mjere podrške. Mjere
su razvrstane u četiri osnovne
grupe: novčana pomoć, pomoć u stvarima, pomoć u uslugama i
sistemske intervencije
(promjene i prilagođavanja).
U grupu mjera koje su označene kao „novčana davanja“ pojedincima
navedene su sljedeće
mjere podrške: stalna novčana pomoć, invalidnina, dodatak za
njegu i pomoć drugog lica,
jednokratna novčana pomoć, ortopedski dodatak/dodatak za
sljepoću-znakovni jezik, redovna
novčana pomoć u različitim troškovima (komunalni), bespovratna
sredstva za razvoj vlastitog
biznisa, finansiranje/sufinansiranje
školov./dokvalifik./prekvalifikacija).
U grupu mjera koje su definisane kao „pomoć u naturi/stvarima“
navedene su sljedeće mjere
podrške: pomoć u paketima prehrambenih proizvoda, pomoć u odjeći
i obući, nabavka
ortopedskih pomagala za tjelesni i senzorni invaliditet, nabavka
informaciono-komunikacijskih
pomagala, obezbjeđivanje stambenog prostora/stan, kuća,
građevinski paketi (nabavka
građevinskog materijala), nabavka sredstava za proizvodnju
(mašina).
U grupu mjera koje su definisane kao „pružanje usluga“ navedene
su sljedeće mjere: smještaj u
ustanovu, dnevno zbrinjavanje, pomoć i njega u kući, banjska
rehabilitacija, personalna
asistencija, savjetovališta za lica sa invaliditetom,
doškolovavanje, kursevi prekvalifikacija i
osposobljavanja OSI, edukacije u informaciono-komunikacijskim
tehnologijama.
U grupu mjera koje su definisane kao „sistemske intervencije,
prilagođavanja u zakonima“
navedene su sljedeće mjere: uvođenje međunarodnih standarda u
podzakonske akte, skraćeno
radno vrijeme za OSI, zakonsko uređenje socijalnog
preduzetništva, poreske olakšice za OSI i
korisnička udruženja, kreditne linije za podršku u razvoju
vlastitog biznisa, podzakonsko
-
22
uređenje pitanja personalnog asistenta, sistemsko uređenje
prekvalifikacija i dokvalifikacija za
OSI.
U nastavku ćemo dati prikaze rezultata samo za neke od navedenih
mjera koje su nam bile
interesantne sa aspekta odnosa aktivnih i pasivnih mjera.
Pitanje je glasilo: Po Vašem mišljenju,
u kojem stepenu mogu pomoći sljedeće mjere podrške države u
zadovoljavanju prioritetnih
potreba vaše korisničke populacije?
Tabela br. 4.: Mišljenja o mjerama podrške
7.2. invalidnine
Frequency Percent Valid Percent Cumulative Percent
Valid
malo mogu pomoći 5 4.5 4.5 4.5
srednje 12 10.9 10.9 15.5
mogu pomoći 37 33.6 33.6 49.1
mnogo mogu pomoći 56 50.9 50.9 100.0
Total 110 100.0 100.0
7.10. pomoć u odjeći i obući
Frequency Percent Valid Percent Cumulative Percent
Valid
uopšte ne mogu pomoći 6 5.5 5.5 5.5
malo mogu pomoći 36 32.7 32.7 38.2
srednje 41 37.3 37.3 75.5
mogu pomoći 21 19.1 19.1 94.5
mnogo mogu pomoći 6 5.5 5.5 100.0
Total 110 100.0 100.0
7.15. nabavks sredstava za proizvodnju(radnih mašina)
Frequency Percent Valid Percent Cumulative Percent
Valid
uopšte ne mogu pomoći 15 13.6 13.6 13.6
malo mogu pomoći 10 9.1 9.1 22.7
srednje 19 17.3 17.3 40.0
mogu pomoći 35 31.8 31.8 71.8
mnogo mogu pomoći 31 28.2 28.2 100.0
Total 110 100.0 100.0
7.22. usluge doškolovavanja
Frequency Percent Valid Percent Cumulative Percent
Valid
uopšte ne mogu pomoći 7 6.4 6.4 6.4
malo mogu pomoći 10 9.1 9.1 15.5
srednje 31 28.2 28.2 43.6
mogu pomoći 35 31.8 31.8 75.5
mnogo mogu pomoći 27 24.5 24.5 100.0
Total 110 100.0 100.0
7.27. potrebe zakonskog uređenja socijalnog preduzetništva
Frequency Percent Valid Percent Cumulative Percent
Valid uopšte ne mogu pomoći 4 3.6 3.6 3.6
malo mogu pomoći 3 2.7 2.7 6.4
-
23
srednje 17 15.5 15.5 21.8
mogu pomoći 42 38.2 38.2 60.0
mnogo mogu pomoći 44 40.0 40.0 100.0
Total 110 100.0 100.0
7.28. uvođenje poreskih olakšica za OSI i korisnička
udruženja
Frequency Percent Valid Percent Cumulative Percent
Valid
uopšte ne mogu pomoći 3 2.7 2.7 2.7
malo mogu pomoći 3 2.7 2.7 5.5
srednje 8 7.3 7.3 12.7
mogu pomoći 33 30.0 30.0 42.7
mnogo mogu pomoći 63 57.3 57.3 100.0
Total 110 100.0 100.0
Prosječne ocjene pojedinih mjera podrške kreću se imeđu 2,81 i
4,36. Mjere koje su imale
najveći nivo podrške od strane organizacija lica sa
invaliditetom su: uvođenje poreskih olakšica
(4,36), invalidnina (4,31), obezbjeđivanje stambenog prostora
(4,24), dodatak za njegu i pomoć
drugog lica (4,19), nabavka ortopedskih i senzornih pomagala
(4,19), uvođenje međunarodnih
standarda u zakonsku praksu (4,16) i usluge banjske
rehabilitacije (4,09). Najniže prosječne
ocjene su dobile mjere: jednokratna novčana pomoć (2,81), pomoć
u odjeći i obući (2,86) i
smještaj u ustanove (2,89).
Dobivene prosječne ocjene dobro reprezentuju stavove svih
organizacija lica sa invaliditetom
koje su učestvovale u istraživanju jer su vrijednosti
standardnih devijacija veoma male. Jedino je
kod organizacija koje isključivo predstavljaju lica čiji je
invaliditet nastao kao posljedica bolesti
odstupanje veće što se može tumačiti malom participacijom ovih
organizacija u istraživanju kao
i drugačijim interesima ove korisničke grupe (liječenje i
rehabilitacija).
Analizom međusobnih uslovljenosti odgovora na pojedina pitanja,
pokušalo se doći do
specifičnosti poimanja socijalnog preduzetništva kao poželjnog
koncepta aktiviranja lica sa
invaliditetom. Socijalno preduzetništvo kao model radnog
angažovanja lica sa invaliditetom
pobuđuje sve veću pažnju. Nažalost, ova oblast još nije zakonski
regulisana u BiH2. Kako ovu
oblast vide organizacije lica sa invaliditetom može se vidjeti
kroz analizu međusobne
povezanosti varijable br. 68 (7.27. mišljenje o potrebi
zakonskog uređenja socijalnog
preduzetništva) sa nekoliko varijabli koje se odnose na
ispitivanje značajnosti radnog
angažmana kao mjere izlaska iz stanja socijalne zavisnosti.
2 Lepir, Lj. (2014a). Socijalno preduzetništvo kao mjera
aktivacije korisnika sistema socijalne zaštite. u: Mirosavljević,
M. ur. (2014). Međunarodna konferencija “Socijalno preduzetništvo –
model za (samo)zapošljavanje u budućnosti. Banja Luka: BLC,
57-50.
-
24
Tabela br. 5. Ocjene mjera podrške s obzirom na porijeklo
invalidnosti
7.2. mišljenje o invalidnini
2. uzrok invalidnosti Mean N Std. Deviation
urođena invalidnost 4.20 54 .939
organska invalidnost 4.38 16 .619
socijalno-kulturna invalidnost 4.43 40 .781
Total 4.31 110 .843
7.28. mišljenje o uvođenju poreskih olakšica za OSI i korisnička
udruženja
2. uzrok invalidnosti Mean N Std. Deviation
urođena invalidnost 4.50 54 .818
organska invalidnost 3.81 16 1.424
socijalno-kulturna invalidnost 4.40 40 .778
Total 4.36 110 .936
7.27. mišljenje o potrebi zakonskog uređenja socijalnog
preduzetništva
2. uzrok invalidnosti Mean N Std. Deviation
urođena invalidnost 4.31 54 .886
organska invalidnost 3.50 16 1.317
socijalno-kulturna invalidnost 4.00 40 .906
Total 4.08 110 .997
Prema dobivenim rezultatima koji su vidljivi u tabeli br. 5.,
invalidninu najviše preferiraju lica koja su invaliditet stekla u
različitim socio-kulturnim okolnostima (rat, saobraćaj i sl.), a
poreske olakšice najbolje su ocijenila lica sa urođenim
invaliditetom. Zakonsko regulisanje socijalnog preduzetništva
najviše zastupaju lica sa urođenim invaliditetom.
Da bi se ispitala povezanost (korelacija) između odgovora na
pitanja o obezbjeđivanju podrške u zapošljavanju lica sa
invaliditetom i obezbjeđivanju kredita za pokretanje privatnog
biznisa sa odgovorima na potrebu uvođenja socijalnog
preduzetništva, urađena je korelaciona analiza.
Tabela br. 6.: Korelacija stavova o potrebi zakonskog uređenja
socijalnog preduzetništva i potrebe obezbjeđivanja sistemske
podrške u zapošljavanju
Correlations
7.27. mišljenje o potrebi zakonskog
uređenja socijalnog preduzetništva
3.5. potreba podrške u zapošljavanju
7.27. mišljenje o potrebi zakonskog uređenja socijalnog
preduzetništva
Pearson Correlation 1 .184
Sig. (2-tailed) .054
N 110 110 3.5. potreba podrške u Pearson Correlation .184 1
-
25
zapošljavanju Sig. (2-tailed) .054 N 110 110
Tabela br. 7.: Korelacija stavova o potrebi zakonskog uređenja
socijalnog preduzetništva i mišljenja o uvođenju kreditnih linija
za podršku i razvoj vlastitog biznisa OSI
Correlations
7.27. mišljenje o potrebi zakonskog
uređenja socijalnog preduzetništva
7.29. mišljenje o uvođenju kreditnih linija
za podršku i razvoj vlastitog biznisa OSI
7.27. mišljenje o potrebi zakonskog uređenja socijalnog
preduzetništva
Pearson Correlation 1 .422**
Sig. (2-tailed) .000
N 110 110
7.29. mišljenje o uvođenju kreditnih linija za podršku i razvoj
vlastitog biznisa OSI
Pearson Correlation .422**
1
Sig. (2-tailed) .000 N 110 110
Slaba pozitivna statistička (vrijednost r se kreće ispod r=0,5)
povezanost je uočena sa odgovorima na sljedeće varijable:
- Obezbjeđivanje sistemske podrške u zapošljavanju - Bespovratna
sredstva za razvoj vlastitog biznisa - Nabavka sredstava za
proizvodnju (mašina) - Kreditne linije za podršku u razvoju
vlastitog biznisa
Ovakvi rezultati govore da organizacije lica sa invaliditetom
nemaju nekakav stav o socijalnom preduzetništvu kao modelu radnog
aktiviranja lica sa invaliditetom. Razlog tome može biti nedovoljna
informisanost i neriješeno zakonsko određenje socijalnog
preduzetništva.
Osmim pitanjem se htjelo doći do informacija koje mjere podrške
preferiraju organizacije lica sa
invaliditetom kada se tiče potreba za podrškom savremenih
informaciono-komunikacijskih
tehnologija, kao aktivnih mjera podrške.
Pitanje je dato u formi tabele sa sedam konkretnih mjera koje je
trebalo ocijeniti kroz nivo
potrebnosti. Pitanje je glasilo: U kojoj mjeri su vašoj
korisničkoj populaciji potrebne sljedeće
usluge podrške iz savremenih informaciono-komunikacijskih
tehnologija?
Mjere na koje su organizacije lica sa invaliditetom davale svoje
mišljenje bile su: nabavka
(doniranje) IKT sredstava licima sa invaliditetom,
prilagođavanje postojećih IKT sredstava licima
sa invaliditetom, dodjela bespovratnih sredstava licima sa
invaliditetom za nabavku IKT
pomagala, dodjela kredita za nabavku IKT pomagala, nabavka
informacionog materijala o IKT
pomagalima, o provođenju opštih edukacija o primjeni IKT
pomagala i provođenje konkretnih
treninga za upotrebu IKT pomagala.
Kao i u prijašnjim pitanjima i ovdje je uočena tendencija
podržavanja svih navedenih mjera.
Najveću podršku imaju mjere koje govore o dodjeli bespovratnih
sredstava za nabavku IKT
-
26
(71,8%), o nabavci informaciono-komunikacijskih uređaja (70%), i
o provođenju edukacija i
treninga za korištenje IKT (70,9%).
Tabela br. 7.: Stavovi i mišljenja o potrebama informacionog
osavremjenjivanja
8.1. stavovi o nabavci savremenih IKT pomagala za OSI
Frequency Percent
Valid
potpuno nepotrebne 3 2.7
nepotrebne 6 5.5
ne znam, neutralan stav 24 21.8
potrebne 44 40.0
veoma potrebne 33 30.0
Total 110 100.0
8.3. stavovi o bespovratnim sredstvima za nabavku IKT pomagala
za OSI
Frequency Percent
Valid
potpuno nepotrebne 7 6.4
nepotrebne 4 3.6
ne znam, neutralan stav 20 18.2
potrebne 38 34.5
veoma potrebne 41 37.3
Total 110 100.0
8.6. stavovi o provođenju edukacija OSI za upoznavanje sa
mogućnostima IKT pomagala
Frequency Percent
Valid
potpuno nepotrebne 5 4.5
nepotrebne 4 3.6
ne znam, neutralan stav 23 20.9
potrebne 44 40.0
veoma potrebne 34 30.9
Total 110 100.0
Dobiveni rezultati su pokazali da postoji veća disperzija
odgovora. Naime, prosječne ocjene
pojedinih mjera ne odražavaju ujednačene stavove organizacija
lica sa invaliditetom prema
potrebama podrške ovoga tipa. Najveća odstupanja su kod procjene
korisnosti mjera
„dodjeljivanje povoljnijih kredita“ s= 1.506.
Tabela br. 8.: Stavovi o IKT kroz prizmu mjesta (povoda)
nastanka invalidnosti 2. uzrok invalidnosti 8.1.
stavovi o nabavci
savremenih IKT
pomagala za OSI
8.2. stavovi o
prilagođavanju IKT
pomagala za OSI
8.3. stavovi o bespovratnim sredstvima za nabavku IKT pomagala
za
OSI
8.4. stavovi o povoljnim
kreditima za nabavku IKT pomagala za
OSI
8.5. stavovi o obezbjeđivanju informacionog
materijala o korištenju IKT
pomagala za OSI
8.6. stavovi o provođenju
edukacija OSI za upoznavanje sa
mogućnostima IKT pomagala
8.7. stavovi o provođenju
treninga OSI za korištenje i
primjenu IKT pomagala
urođena invalidnost
Mean 4.07 3.98 3.96 3.41 3.63 3.94 3.96
N 54 54 54 54 54 54 54
Std. Deviation .988 1.000 1.213 1.381 1.170 1.156 1.098
organska invalidnost
Mean 3.81 3.06 3.63 3.00 3.56 3.69 3.63 N 16 16 16 16 16 16 16
Std. Deviation 1.167 1.482 1.258 1.506 1.153 1.250 1.258
socijalno-kulturna
Mean 3.68 3.73 4.00 3.35 3.78 3.90 3.80 N 40 40 40 40 40 40
40
-
27
invalidnost Std. Deviation .888 .847 .961 .921 .768 .744
.853
Total
Mean 3.89 3.75 3.93 3.33 3.67 3.89 3.85
N 110 110 110 110 110 110 110
Std. Deviation .989 1.068 1.131 1.250 1.033 1.035 1.039
Posljednja dva pitanja se odnose na mjere koje proizlaze iz
djelovanja entitetskih fondova za
zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju invalida. Prvo
pitanje se odnosilo na upoznatost
organizacija lica sa invaliditetom sa djelovanjem entitetskih
fondova. Na pitanje „U kojoj mjeri
je vaša korisnička populacija upoznata sa vrstama stimulansa za
zapošljavanje OSI koji su
propisani Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji,
osposobljavanju i zapošljavanju invalida?“,
dobiveni su najvećim dijelom odgovori, „djelimično“. Zabrinjava
činjenica da je skoro 20
ispitanika odgovorilo da uopšte nisu upoznati sa mjerama
entitetskih fondova.
Grafikon br.6.: Nivo informisanosti sa mogućnostima i
djelovanjem entitetskih fondova za zapošljavanje
lica sa invaliditetom
Drugi set pitanja se odnosio na ispitivanje mišljenja o
finansijskoj podršci entitetskih fondova za zapošljavanje i
profesionalnu rehabilitaciju u razvoju aktivnih mjera podrške. Cilj
je bio uspostavljanje veza između mjera fondova i percepcija
organizacija lica sa invaliditetom o značajnosti tih mjera za
obezbjeđivanje podrške licima sa invaliditetom.
Prema dobivenim rezultatima, najvećom je ocjenom podržana mjera
finansijske podrške radu organizacija lica sa invaliditetom (97%) i
podrška poslodavcima u zapošljavanju OSI.
Na osnovu analize dobivenih odgovora utvrđeno je da su prisutna
visoka očekivanja organizacija lica sa invaliditetom po svim
mjerama podrške koje imaju entitetski fondovi. Najveća su
očekivanja za obezbjeđivanje podrške korisničkim organizacijama i
obezbjeđivanja podrške poslodavcima koji zapošljavaju lica sa
invaliditetom. Povezujući očekivanja lica sa invaliditetom sa
aktuelnim mjerama podrške koje pružaju fondovi za rehabilitaciju i
zapošljavanje invalida, od entitetskih fondova i stavove o
socijalnom preduzetništvu nije uočena značajna statistička
povezanost što govori o nedovoljnoj artikulaciji entitetskih
fondova kod populacije lica sa
-
28
invaliditetom kao ustanove koja bi vodila razvojne procese u
oblasti socijalnog preduzetništva i zapošljavanja. To potvrđuju i
odgovori na pitanje koliko su organizacije upoznate sa mjerama i
mogućnostima podrške koje se obezbjeđuju u entitetskim fondovima.
Svega 17,3% ispitanika je izjavilo da je dobro upoznato s tim
mjerama, a najveći udio je onih koji su izjavili da su djelimično
upoznati.
4. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Analiza stavova organizacija lica sa invaliditetom koje su
učestvovale u provedenom istraživanju dovela je do sljedećih
zaključaka:
- Organizacije lica sa invaliditetom smatraju da su potrebe za
zapošljavanjem, zdravstvenom zaštitom i egzistencijalnim minimumom,
potrebe najvišeg ranga.
- Najveći dio svakodnevnih potreba lica sa invaliditetom
ostvaruju u oblasti zdravstvene zaštite i oblasti
zapošljavanja.
- U oblasti zdravstvene zaštite iskazane su najveće potrebe za:
regulisanjem zdravstvenog osiguranja, prilagođenim uslovima
liječenja u ustanovama zdravstvene zaštite, za nabavku
lijekova.
- U oblasti zapošljavanja iskazane su najviše potrebe za:
obezbjeđivanjem mogućnosti zapošljavanja pod jednakim uslovima,
podrškom u zapošljavanju i prekvalifikacijom.
- Prema mišljenju organizacija lica sa invaliditetom za većinu
preferiranih oblasti izabrane su one mjere države koje imaju realnu
osnovu da utiču na poboljšanje položaja lica sa invaliditetom što
znači da lica sa invaliditetom a priori prihvataju stavove stručnih
institucija vezano za ovu problematiku.
- Da bi se izvršile promjene u cilju poboljšanja oblasti
zdravstvene zaštite lica sa invaliditetom i dostiglo potrebno
poboljšanje stanja, prema mišljenjima organizacija najsvrsishodnije
su mjere „pružanje usluga“.
- Za promjene u oblasti zapošljavanja, prema mišljenjima
organizacija, najadekvatnije su intervencije države kroz mjere koje
će uticati na sistemska rješenja - sistemske promjene i
prilagođavanja u sistemu.
- Dok za oblast zdravstvene zaštite postoji razlika u
preferiranju poželjnih tipova intervencija države, s obzirom na
mjesto nastanka invalidnosti, u oblasti zapošljavanja te razlike
nema.
- Da bi se stvari mijenjale na bolje u oblasti zdravstvene
zaštite, za lica sa urođenim invaliditetom najadekvatnije su mjere
pružanja usluga, a za lica sa stečenim
invaliditetom to su mjere novčanih davanja.
- Prema mišljenju organizacija lica sa invaliditetom, u oblasti
zapošljavanja stvari će se poboljšati ukoliko se pristupi
sistemskim promjenama.
-
29
- Najveći nivo podrške organizacije lica sa invaliditetom su
imale mjere koje su se ticale sistemskih intervencija i uvođenja i
povećanja novčanih i materijalnih davanja
što upućuje na nezadovoljstvo sa aktuelnim sistemskim rješenjima
i načinima
njihove implementacije.
- Najveći problem je očito neprepoznavanje invaliditeta kao
jednog od kriterija ostvarivanja poreskih olakšica, kao i
nepostojanje univerzalne invalidnine za sva lica
sa invaliditetom.
- Organizacije lica sa invaliditetom nisu dovoljno upoznate sa
zadacima i značajem socijalnog preduzetništva kao oblasti
podrške.
- Ne postoji povezanost mišljenja lica sa invaliditetom o
potrebi obezbjeđivanja podrške u zapošljavanju i značajem
sistemskog uređivanja oblasti socijalnog preduzetništva.
- Lica sa invaliditetom ne vide entitetske fondove za
profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje lica
sa invaliditetom kao instituciju koja bi mogla voditi poslove
socijalnog preduzetništva.
- Iako organizacije lica sa invaliditetom nisu u dovoljnoj mjeri
upoznate sa djelovanjem entitetskih fondova za profesionalnu
rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje lica sa
invaliditetom, izražen je visok stepen očekivanja od te ustanove u
podršci zapošljavanju lica sa invaliditetom.
- Informaciono-komunikacijske tehnologije imaju veliki značaj u
razvoju ličnih kompetencija i mogu značajno doprinijeti radnom
aktivitetu lica sa invaliditetom. Ta konstatacija je potvrđena i
ovim istraživanjem. Sve predložene mjere podrške kroz IKT su
podržane od ispitanika, a naročito su podržane mjere: dodjela
bespovratnih sredstava za nabavku IKT sredstava, doniranje IKT
uređaja i provođenje edukacija i treninga za korištenje
informaciono-komunikacijskih tehnologija.
-
30
IV. ANALIZA AKTIVNIH I PASIVNIH MJERA
SISTEMSKE PODRŠKE LICIMA SA
INVALIDITETOM U REPUBLICI SRPSKOJ
Banja Luka, februar 2017.
-
31
Sadržaj
UVOD
.............................................................................................................................................
32
1. SISTEMSKE MJERE PODRŠKE PREMA LICIMA SA INVALIDITETOM
........................................ 33
1.1. Strateška opredjeljenja i okvir sistemskog djelovanja prema
licima sa invaliditetom ... 34
1.2. Mjere podrške u Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji,
osposobljavanju i zapošljavanju
invalida
...................................................................................................................................
35
1.3. Mjere podrške u Zakonu o socijalnoj zaštiti
...................................................................
38
1.4. Mjere podrške u Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i
porodica poginulih boraca
odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske
...............................................................
44
1.5. Mjere podrške u Zakonu o zaštiti civilnih žrtava
rata..................................................... 45
1.6. Mjere podrške u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Zakonu o
zdravstvenom osiguranju .. 46
1.7. Mjere podrške u zakonima o obrazovanju
.....................................................................
47
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
..........................................................................................................
49
PREPORUKE
...................................................................................................................................
51
-
32
UVOD
Lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj ostvaruju društvenu
podršku u svim oblastima života
kao i drugi građani. Prema Strategiji unapređenja društvenog
položaja lica sa invaliditetom u
Republici Srpskoj za period 2010-2015., pitanja invalidnosti se
trebaju rješavati u postojećim
sistemima društvenog djelovanja u kojima se obezbjeđuju uslovi,
resursi i mehanizmi za
rješavanje životnih problema i svih ostalih građana. Ovakav,
sistemski nediskriminirajući pristup,
podrazumijeva potrebu razvijanja mehanizama zaštite i podrške
kojima se obezbjeđuje visok
stepen ravnopravnosti lica sa invaliditetom u društvu.
Djelovanje institucija sistema prema
licima sa invaliditetom se može prepoznati kao obezbjeđivanje
sistemske podrške u rješavanju
životnih pitanja i zadovoljavanju potreba kroz ostvarivanje
zakonima propisanih prava. Koliko se
u tome uspjelo i koliko je ostvaren napredak položaja lica sa
invaliditetom u društvu Republike
Srpske razmotrit će se kroz analizu djelovanja institucija
sistema i analizu očekivanja
organizacija lica sa invaliditetom.
Centralno pitanje društvenog položaja lica sa invaliditetom je
pitanje njihove aktivacije. Učiniti
ih aktivnim dijelom društva je zadatak koji donosi najveći nivo
društvene koristi kako za sama
lica sa invaliditetom i njihove porodice, tako i za sisteme
javnih politika. Aktiviranjem, lica sa
invaliditetom postaju punopravni članovi društva, njihova
društvena korisnost je
prepoznatljivija, a osjećaj samopouzdanja se povećava. Sistemi
javnih politika mjerama
aktivacije lica sa invaliditetom omogućavaju veći obuhvat
korisnika, smanjuju deficit i čine
održivijim javne budžete. Sistem zapošljavanja, sistem
obrazovanja, sistem socijalne zaštite,
sistem penziono-invalidske zaštite, sistem zdravstvenog
osiguranja, sistem u slučaju
nezaposlenosti i drugi sistemi socijalne politike, svojim
mjerama nastoje odgovoriti na
neposredne životne potrebe lica sa invaliditetom. Dio tih mjera
imaju za cilj njihovo izvlačenje iz
stanja zavisnosti i pasivnih korisnika socijalnih prestacija -
aktivne mjere. Drugi dio mjera,
usmjerene na zadovoljavanje socijalnih potreba proizašlih iz
stanja materijalne deprivacije,
produžavaju socijalnu zavisnost lica sa invaliditetom – pasivne
mjere. Mjere sistema, posebno
sistema socijalne politike, koje su usmjerene na aktivaciju lica
sa invaliditetom imaju veću
društvenu značajnost od klasičnih socijalnih prestacija koje
pasiviziraju korisnike, stalno ih
vezujući i čineći ih zavisnim od korištenja budžetskih
sredstava. Mjere aktivacije značajno
doprinose integraciji kao konačnom cilju ostvarivanja ljudskih
prava lica sa invaliditetom. Svaka
pasivizacija udaljava lica sa invaliditetom od ostvarivanja
ovoga cilja.
Iako strateški pravci Vlade RS promovišu što veća ulaganja u
aktivne mjere socijalne podrške,
značajan dio prakse i djelovanja institucija sistema socijalne
politike u većoj mjeri podržavaju
statusno definisana prava lica sa invaliditetom koja po prirodi
stvari pasiviziraju korisničku
-
33
populaciju, i u konačnom ishodu, jačaju njihovu društvenu
segregaciju. Takav pristup se protivi
savremenim postavkama javnih politika u oblasti prava lica sa
invaliditetom koja su definisana u
mnogim međunarodnim dokumentima, a koje je BiH kao država
članica UN-a i kandidat za
članstvo u EU, već potpisala, i time postala obavezna da ih
primjenjuje, kako u zakonodavnoj,
tako i u svakodnevnoj praksi i postupanju.
Šta o svemu misle organizacije lica sa invaliditetom u Republici
Srpskoj? U kojoj mjeri oni
podržavaju aktivne mjere socijalne podrške ili su više
naklonjeni pasivnim mjerama socijalne
zaštite koje su utemeljene na statusnim pravima? Koje aktivne
mjere podržavaju organizacije
lica sa invaliditetom, a koje su to mjere u javnim sistemima
koje ih pasiviziraju? Zašto se ne
usklade vladine politike sa očekivanjima korisničke populacije?
Sve su to pitanja kojima će se
rukovoditi ova analiza.
1. SISTEMSKE MJERE PODRŠKE PREMA LICIMA SA INVALIDITETOM Analiza
sistemskih mjera podrške koje su obezbijeđene prema licima sa
invaliditetom u
Republici Srpskoj rađena je na osnovu analize prava i davanja
koje država obezbjeđuje kroz
zakonodavstva sistema socijalne politike. U Republici Srpskoj ne
postoje jedinstveni propisi koji
na jednom mjestu i na jedinstven način regulišu osnovna prava
lica sa invaliditetom. Ne postoje
jedinstvena rješenja za ostvarivanje prava i socijalnih
prestacija3. Svaki sistem polazi od različite
definicije invalidnosti, definiše različita prava, primjenjuje
različite pristupe u procjeni
invalidnosti i dodjeljuje različite visine naknada za ista
stanja i potrebe lica sa invaliditetom.
Kako bi se analizirale sve mjere i prava koje država obezbjeđuje
licima sa invaliditetom, bilo je
neophodno analizirati posebna zakonodavstva u nekoliko oblasti
socijalne politike.
Zakonodavstva koja su posebno interesantna za ovu analizu su
zakoni u oblastima:
zapošljavanja i rada, zdravstvene zaštite, boračko-invalidske
zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i
socijalne zaštite. Takođe, analiza se bavi i drugim
zakonodavstvima u kojima se prepoznaje
obezbjeđivanje društvene podrške licma sa invaliditetom.
Centralni interes analize prava koje država (Republika Srpska)
obezbjeđuje licima sa
invaliditetom u različitim sistemima socijalne politike je
razlikovanje aktivnih od pasivnih mjera
socijalne podrške. Pod pasivnim mjerama se podrazumijevaju
intervencije koje proizlaze iz
ostvarivanja prava, a čiji je cilj isključivo odgovoriti na
trenutno stanje socijalne potrebe u kojem
se korisnik našao. Pod aktivnim mjerama se podrazumijevaju
intervencije sistema koje proizlaze
iz korištenja prava, a čiji je cilj podržati i omogućiti licima
sa invaliditetom da iziđu iz stanja
socijalne zavisnosti i time postanu aktivni i punopravni članovi
društva. Pasivne mjere
zadovoljavaju potrebe korisnika, a aktivne podstiču razvoj
njegovih sposobnosti. Pasivne mjere
3 ACED. (2012). Izvještaj o stanju u oblasti invalidnosti u
Bosni i Hercegovini. Banja Luka: ACED.
-
34
su usmjerene na zadržavanje socijalnog statusa korisnika, a
aktivne mjere su usmjerene na
promjenu toga statusa. Pasivne mjere su statičkog karaktera,
njihovo djelovanje prestaje po
završetku intervencije. Aktivne mjere su dinamičkog karaktera,
one prate ponašanje korisnika,
podržavaju ga i usmjeravaju u ostvarivanju osnovnog cilja, a to
je izlazak iz stanja socijalne
zavisnosti. Pasivne mjere podražavaju segregaciju, a aktivne
mjere promovišu socijalnu
integracija lica sa invaliditetom.
1.1. Strateška opredjeljenja i okvir sistemskog djelovanja prema
licima sa
invaliditetom
Strateški okvir sistemskog djelovanja prema licima sa
invaliditetom u Republici Srpskoj definisan
je Ustavom, strateškim dokumentima i zakonima koji određuju
sistemsko postupanje u
različitim oblastima života ljudi. Republika Srpska je bila dugo
bez jedinstvenog strateškog
dokumenta koji bi objedinjavao sve oblasti sistemskog djelovanja
prema licima sa invaliditetom.
Prva takva strategija u oblasti invalidnosti u Republici Srpskoj
je urađena 2010. godine.
(Strategija unapređenja društvenog položaja lica sa
invaliditetom, 2010-2015). U periodu
njenog važenja napravljeni su značajni pomaci na ostvarivanju
osnovnog cilja strategije,
međutim u nekim oblastima nisu ostvareni značajniji rezultati.
Najveći iskorak je urađen sa
usvajanjem novog Zakona o socijalnoj zaštiti, 2012. godine koji
je donio čitav niz novih rješenja
koja su unaprijedila postojeće stanje u oblasti socijalne
zaštite lica sa invaliditetom.
Početkom 2016. godine u proces usvajanja je ušao tekst drugog
strateškog dokumenta koji
pretenduje da obuhvati duplo duži vremenski period strateškog
planiranja. Strategija
unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u
Republici Srpskoj 2017-2026, definisala
je strateške ciljeve u devet oblasti života lica sa
invaliditetom, a to su:
1. Zakonodavstvo, javni i politički život, 2. Ekonomska
samostalnost, zapošljavanje i profesionalna rehabilitacija, 3.
Socijalna zaštita, sigurnost i podrška, 4. Zdravstvena zaštita i
osiguranje, 5. Vaspitanje i obrazovanje, 6. Kultura i religija, 7.
Pristupačnost i informisanje, 8. Porodični život, sport i
rekreacija, 9. Organizacije lica sa invaliditetom.
Za razliku od prve strategije, ova strategija donosi znatno
manji broj ciljeva. Razrada ciljeva u
konkretne aktivnosti je ostavljena izradi godišnjih akcionih i
operativnih planova koje bi
kontinuirano u narednih deset godina trebale raditi nadležne
institucije.
-
35
Opšti cilj (vizija) Strategije je: „Stvaranje društva jednakih
mogućnosti i provođenje aktivnosti na
ravnopravnom učestvovanju lica sa invaliditetom u građanskim,
političkim, ekonomskim,
socijalnim i kulturnim oblastima života.“4
U predloženom Nacrtu Strategije nisu posebno razmatrane mjere
podrške licima sa
invaliditetom jer se zadržalo na definisanju opštih ciljeva za
svaku predloženu oblast. Pitanja
radnog aktiviranja lica sa invaliditetom mogu se prepoznati u
dijelu koji definiše ciljeve za oblast
„Ekonomska samostalnost, zapošljavanje i profesionalna
rehabilitacija“. Kao ciljevi unapređenja
društvenog položaja lica sa invaliditetom u ovoj oblasti,
navedeni su:
1. Povećati ekonomsku samostalnost lica sa invaliditetom kroz
podršku zapošljavanju samozapošljavanju,
2. Razviti socijalno preduzetništvo, 3. Razvijati
institucionalne i stručne kapacitete za provođenje profesionalne
rehabilitacije.
Nacrtom Strategije predviđeno je praćenje realizacije
postavljenih ciljeva i mogućnost
uključivanja javnosti u taj proces. Za pretpostaviti je da će u
narednom periodu javnih rasprava i
samom vremenu provođenja ove Strategije biti dovoljno
dosljednosti da se postavljeni ciljevi
razrade u konkretne aktivnosti i odlučnosti da se postignu
očekivani rezultati.
1.2. Mjere podrške u Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji,
osposobljavanju i
zapošljavanju invalida
Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i
zapošljavanju invalida, kojim je
definisano pravo na zapošljavanje lica sa invaliditetom, ne
postoji diskriminacija invalidnih lica u
vezi sa njihovim oblikom i nastankom invaliditeta. Zakon o
profesionalnoj rehabilitaciji,
osposobljavanju i zapošljavanju invalida, nudi niz zakonskih
olakšica i stimulansa, kako
poslodavcima koji zapošljavaju invalidna lica, tako i samim
invalidnim licima u procesu
samozapošljavanja. Pravo na rad podrazumijeva pravo na slobodan
izbor zaposlenja, gdje se
zapošljavanje javlja kao osnovni način socijalnog uključivanja
lica sa invaliditetom u sve
društvene tokove. Uključivanje u rad ovih lica, donosi pored
lične ekonomske i socijalne koristi,
i korist za društvo. Zapošljavanjem ovih lica smanjuju se
socijalna davanja, osnažuju se njihove
porodice, koje se zahvaljujući njihovom zapošljavanju, mogu
vratiti u normalne životne tokove.
Ovim Zakonom onemogućena je bilo kakva diskriminacija po pitanju
zapošljavanja. Ista prava
imaju i „ratni“ i „neratni“ invalidi.
Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i
zapošljavanju invalida, definisano je
da je obavezno zapošljavanje invalida u republičkim organima
uprave, organima lokalne
samouprave, organima pravosuđa, javnim ustanovama i fondovima,
te javnim preduzećima koja
nisu osnovana za zapošljavanje invalida u skladu sa ovim
zakonom, da na svakih 16 zaposlenih,
zaposle jedno lice sa invaliditetom. Ukoliko ove institucije ne
ispunjavaju navedenu obavezu,
4 Narodna skupština Republike Srpske, Nacrt Strategije
unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u
Republici Srpskoj, 2017-2026.
-
36
dužni su obračunavati i uplaćivati poseban doprinos 0,2% na
bruto plate svih zaposlenih.
Upravo ova sredstava se akumuliraju u sredstva u Fond za
profesionalnu rehabilitaciju.
Privatni sektor je regulisan na sličan način: naime, u privatnom
sektoru zakonodavac nije mogao
nametnuti obavezu poslodavcima da moraju zapošljavati lica sa
invaliditetom, te je definisano
da privatni poslodavci mogu zapošljavati invalide i time
ostvarivati određene olakšice, odnosno
povlastice. Poslodavac koji na 16 zaposlenih ima zaposleno
invalidno lice, nema obavezu uplate
posebnog doprinosa koja je za ovaj sektor definisana stopom 0,1%
na bruto plate svih
zaposlenih.
Zakon obuhvata lica sa najmanje 40% invalidnosti, uglavnom je
invalidnost ratnih vojnih
invalida ocijenjena na ovaj način, zatim lica sa najmanje 70%
tjelesnog oštećenja i treća
kategorija invalida koja obuhvata ovaj Zakon su lica sa lakom i
lica sa umjerenom mentalnom
retardacijom. Bitno je napomenuti, da se ratnim vojnim
invalidima, zasnivanjem radnog
odnosa, ne ukida pravo na invalidninu.
Fond za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i
zapošljavanje invalida ne vrši direktno
zapošljavanje invalida kod poslodavaca, nego finansijski
posreduje između invalida i poslodavca.
Stimulansi koje omogućava Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji,
osposobljavanju i zapošljavanju invalida u Republici Srpskoj
Zapošljavanjem invalidnih lica stiču se prava na određene
stimulanse koje finansira Fond:
Državni sektor je oslobođen obaveze posebnog doprinosa (0,2% na
bruto plate zaposlenih) ukoliko je prema kvoti zaposlio invalidno
lice (na 16 zaposlenih 1 zaposleno lice sa invaliditetom),
Privatni sektor je takođe oslobođen obaveze plaćanja posebnog
doprinosa (0,1% na bruto plate zaposlenih) ukoliko je prema kvoti
zaposlio invalidno lice (na 16 zaposlenih 1 zaposleno lice sa
invaliditetom),
Zapošljavanje, odnosno samozapošljavanje lica sa invaliditetom
(u privatnom sektoru) omogućava poslodavcu, odnosno invalidu, pravo
na novčani stimulans koji se ogleda u inicijalnim sredstvima za
opremanje radnog mjesta na kojem će raditi invalid, odnosno za
prilagođavanje radnog mjesta,
Povrat uplaćenih doprinosa, je najznačajniji stimulans koji
omogućava ovaj Zakon, jer je povrat doprinosa kontinuirano primanje
poslodavca, odnosno invalida u značajnom iznosu – svih uplaćenih
obaveznih doprinosa na platu invalidnog lica,
Prekvalifikacija invalidnih lica, ukoliko je poslodavac iskazao
potrebu za zapošljavanjem lica pri čemu lice nema adekvatno
zanimanje.
Dodatni stimulansi za preduzeća sa statusom „preduzeća za
zapošljavanje invalida“
Preduzeća koja u svom sastavu zaposlenih imaju preko 51%
zaposlenih lica sa invaliditetom,
stiču status preduzeća za zapošljavanje invalida. Pored
prethodno navedenih stimulansa koji se
odnose na preduzeća privatnog sektora, dodatni stimulansi za
preduzeća za zapošljavanje
invalida su sljedeći:
-
37
električna energija se obračunava po tarifi za domaćinstvo, sve
komunalne usluge se obračunavaju po tarifi za domaćinstvo i
telefonske usluge po tarifi za domaćinstvo.
Državni sektor je obavezan 20% svojih potreba podmirivati od
ovih preduzeća.
Lica sa invaliditetom, koja iz nekih razloga, ne mogu
registrovati vlastitu djelatnost ili se zaposliti
kod poslodavca, mogu koristiti stimulans „ekonomska podrška“
koji se ogleda u jednokratnom
davanju, putem pripadajućeg udruženja, za nabavku stočnog fonda,
poljoprivrednih mašina i
slično. Ovaj stimulans se prevashodno dodjeljuje licima
nastanjenim u ruralnim područjima
Republike Srpske.
Po svojoj prirodi sve mjere koje su definisane Zakonom o
profesionalnoj rehabilitaciji,
osposobljavanju i zapošljavanju invalida predstavljaju aktivne
mjere podrške. Rezultat ovih
mjera uveliko zavisi od toga da li će odredbe ovog Zakona biti
ispoštovane u cjelosti. Zbog toga,
za efikasniji rezultat aktivnih mjera koje su definisane ovim
Zakonom od ključne važnosti je
uspostavljanje kvalitetnog monitoringa ostvarenih mjera.
U oblasti zapošljavanja lica sa invaliditetom koristi se podrška
kroz povrat doprinosa, to
opredjeljenje je prihvaćeno jer se daje veća šansa licima sa
invaliditetom da zadrže svoje radno
mjesto. Na ovaj način, na godišnjem nivou u prosjeku je podržano
oko hiljadu i više lica sa
invaliditetom.
Tabela 3. Raspored ukupno dodijeljenih sredstava u periodu od
2011. do 12.11.2015. godine5
Godina Povrat
doprinosa Novčani stimulans
Broj LICA SA
INVALIDITETOM
kojima je
omogućen
novčani stimulans
Podrška u slučaju
poplava Ukupno
2011. 2.210.769,00 698.464,00 223 2.909.233,00
2012. 2.583.786,98 835.844,52 263 3.419.631,50
2013. 2.853.806,19 299.256,65 145 3.153.062,84
2014. 2.993.709,09 412.100,00 170 35.652,00 3.441.461,09
2015. 2.792.662,06 336.930,00 132 3.129.592,06
Ukupno 13.434.733,32 2.582.595,17 933 35.652,00
16.052.980,49
5 Narodna skupština RS. (2017). Nacrt Strategije unapređenja
društvenog položaja lica sa invaliditetom u Republici
Srpskoj, 2017-2026.
-
38
Nova regulativa u oblasti poreske politike donijela je određene
olakšice u vezi sa porezom na
dobit za privredna društva koja su osnovana u skladu sa
propisima o zapošljavanju lica sa
invaliditetom. Zvanični programi radnog osposobljavanja,
prekvalifikacije i dokvalifikacije lica sa
invaliditetom su u začetku i oni do sada nisu dali značajne
rezultate, dok su primjeri neformalne
obuke ove vrste prisutni.
1.3. Mjere podrške u Zakonu o socijalnoj zaštiti
Prema Zakonu o socijalnoj zaštiti Republike Srpske (Službeni
Glasnik RS, 37/12), socijalna zaštita
je „djelatnost kojom se pruža pomoć licima kada se nađu u stanju
socijalne potrebe i
preduzimaju potrebne mjere radi sprečavanja nastajanja i
otklanjanja posljedica takvog stanja“
(član 2). Ovako definisana socijalna zaštita usmjerava
djelovanje sistema u pravcu korištenja
pasivnih mjera podrške. Naime, fokus sistemskih mjera je
pružanje pomoći korisnicima, a ne
njihovo aktiviranje. One pomažu onima koji se nađu u stanju
socijalne zavisnosti da prevazilaze
teškoće toga stanja što upućuje na to da je socijalna zaštita
preuzela ulogu zaštitnice korisnika a
ne ulogu njihovog aktivatora6.
Lica sa invaliditetom su jedna od najmnogobrojnijih korisničkih
grupa u sistemu socijalne
zaštite. Zakon o socijalnoj zaštiti ih definiše kao prioritetnu
grupu jer se invalidnost prepoznaje
kao jedan od glavnih uzroka ulaska u stanje socijalne potrebe.
Svih devet prava koja su
definisana ovim Zakonom mogu koristiti i lica sa invaliditetom.
Ta prava su: pravo na novčanu
pomoć, pravo na dodatak za njegu i pomoć drugog lica, pravo na
podršku u izjednačavanju
mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju, pravo na
smještaj u ustanovu, pravo na
zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu, pravo na pomoć i njega u
kući, pravo na dnevno
zbrinjavanje, pravo na jednokratnu novčanu pomoć i pravo na
savjetovanje.
Postojeći Zakon o socijalnoj zaštiti ne afirmiše pristup
korištenja aktivnih mjera prema
korisnicima socijalnih prestacija. Uzroke takvog stanja treba
tražiti u: samoj prirodi postupka
ostvarivanja prava, nepostojanju aktivnih mjera u ponudi prava,
nepostojanju kriterija kod
ostvarivanja prava koji navode korisnika na aktivaciju i
nedefinisanosti načina ostvarivanja
osnovnog cilja socijalne zaštite: osnaživanje korisnika.
Da bi mogli koristiti ova prava, lica sa invaliditetom moraju da
ispune kriterije, prođu upravni
postupak i dobiju rješenje kojim dobivaju status korisnika
prava.
Većina kriterija koje treba ispuniti ne proizlaze iz statusa
lica sa invaliditetom. Kriteriji su
usmjereni prema stanju socijalne potrebe, a ne prema statusu
lica sa invaliditetom. Međutim,
sam postupak dovodi do statusnog određenja. Naime, kada lice sa
invaliditetom ostvari neko od
6 Lepir, Lj. (2014). Socijalno preduzetništvo kao mjera
aktivacije korisnika sistema socijalne zaštite. u:
Mirosavljević,
M. ur. (2014). Međunarodna konferencija “Socijalno
preduzetništvo – model za (samo)zapošljavanje u budućnosti. Banja
Luka: BLC, 57-50.
-
39
prava iz Zakona o socijalnoj zaštiti, ono dobiva status
korisnika koji je utemeljen na provedenom
upravnom postupku. Takva pozicija lica sa invaliditetom kao
korisnika sistema socijalne zaštite
dodatno otežava primjenu aktivacijskih mjera.
Upravni postupak je veoma krut i zasnovan je na rješavanju
predmetne stvari. On nije
imanentan socijalnom zakonodavstvu, ali kao pravni način
ostvarivanja socijalnih prestacija ima
mnogo prednosti. On obezbjeđuje javnost postupka i ravnopravnost
korisnika sa onim koji te
usluge obezbjeđuje (državnim institucijama). Međutim, ovakav
način ostvarivanja prava stvara
prepreke u procesu aktiviranja korisnika. Naime, upravni
postupak se koristi ne samo kao
mehanizam ostvarivanja prava već i kao procedura njihovog
ukidanja. Dakle, da bi neko prestao
da bude korisnik socijalnih davanja treba se takođe provesti
upravni postupak. Time je korisnik
stavljen u povlašten položaj jer ga upravni postupak štiti i
omogućava mu da, u procesnom
smislu, što duže ostane korisnik prava. Korisnik nije motivisan
da izađe iz tog statusa. Njegov
interes je isključivo da ostvari pravo i da ga što duže zadrži.
To mu je jedini način da i dalje
ostvaruje socijalne beneficije. Svaka promjena njegovog statusa
uslovljena je provođenjem
novog postupka.
Upravni postupak se bavi formom. Kao takav, predstavlja prepreku
u uvođenju aktivnih mjera
socijalne zaštite. Osnovni mu je zadatak da potvrdi i kontroliše
uslove i procedure. Upravni
postupak ne omogućava spontani izlazak iz statusa korisnika. On
samo pravno konstatuje
aktuelnu promjenu stanja u kojem se korisnik nalazi.
Izlazak iz statusa korisnika socijalnih prestacija za lice sa
invaliditetom znači gubljenje beneficija
koje država obezbjeđuje. Sasvim je očekivano ponašanje lica sa
invaliditetom da kao korisnici
prava koriste sve mogućnosti da ostanu u sistemu socijalne
zaštite.
Pravo na novčanu pomoć je namijenjeno za zadovoljavanje osnovnih
životnih potreba
korisnika. Ono je usmjereno na rješavanje pitanja ekstremnog
siromaštva. Samo po sebi ovo
pravo ne daje nikakve mehanizme aktivacije korisnika. Ono je
namijenjeno isključivo
siromašnima koji potvrđuju svoje stanje socijalne potrebe upravo
korištenjem ovoga prava.
Uslovi su veoma restriktivni, a sredstva koja se dobiju nisu
dostatna ni za nabavku hrane a
kamoli da se korisnici izbore sa uzrocima svoga siromaštva.
Sredstva se određuju po unaprijed
zadanim kriterijima, bez ikakvog interesa od strane države da li
su doznačena sredstva dostatna
i da li će korisniku omogućiti izlazak iz stanja siromaštva.
Stiče se dojam da sa dodjelom tih
sredstava briga institucija sistema o korisniku prestaje.
Sa druge strane, u postupku i kriterijima za ostvarivanje ovog
prava ne postoje nikakve
stimulativne mjere koje su usmjerene na aktiviranje korisnika da
izađe iz ovog statusa a time i
da se reintegriše u društvo. Ne postoji nijedan razlog koji će
potaknuti korisnika da odustane od
sredstava koje mu država daje po osnovu ostvarivanja ovoga
prava.
-
40
Iznos koji se dodjeljuje je veoma mali i zavisi od broja članova
porodice. Novčana pomoć se
dodjeljuje na mjesečnom nivou i kreće se od 15 do 30% prosječne
neto plate ostvarene u
prethodnoj kalendarskoj godini. Broj korisnika ovog prava u
2015. godini iznosio je oko 6000 i
on se veoma malo mijenjao u proteklih deset godina što govori o
veoma restriktivnom pristupu
problemu siromaštva7. Nema konkretnih podataka o broju lica sa
invaliditetom koja koriste ovo
pravo u sistemu socijalne zaštite Republike Srpske ali se zna da
je njihov udio značajan. Razlog
tome treba tražiti u karakteristici invaliditeta kao jednog od
rizika ulaska u stanje siromaštva.
Naime, prema istraživanjima8 invaliditet zauzima visoko mjesto
kao uzrok siromaštva u BiH, pa
je i njihov udio u korištenju ovog prava takođe visok.
U 2015. godini visina iznosa koji je bio obezbijeđen iz
sredstava lokalnih zajednica i Budžeta
Republike Srpske za finansiranje ovog prava bio je oko 8
miliona.
Pravo na njegu i pomoć drugog lica je mjera koja po cilju svoga
djelovanja ne bi trebala biti dio
klasične socijalne zaštite. Naime, ova mjera je kompenzacionog
karaktera i u svojoj osnovi
usmjerena je na izjednačavanje mogućnosti lica sa invaliditetom
sa mogućnostima ostalih
članova društva. Samim tim, ova mjera bi trebala imati sve
karakteristike aktivne mjere jer je
njeno djelovanje usmjereno prema podizanju kompetencija lica sa
invaliditetom. Međutim,
smještena u sistem socijalne zaštite ova mjera je poprimila
karakter klasičnog socijalnog
davanja po osnovu statusa korisnika gdje se ishod njene
intervencije u potpunosti zanemaruje.
Iako je Zakonom iz 2012. godine dosta učinjeno na
osavremenjivanju postupka (prešlo se sa
medicinskog na socijalni model, uveden je princip veće potrebe –
veća primanja itd), i dalje je
zadržan statusni model ostvarivanja ovog prava. Naime, u
postupku ostvarivanja ovog prava
ključno je utvrditi status funkcionalne zavisnosti korisnika od
njegovanja i pomoći drugog lica.
Ono što određuje ovo pravo kao pasivnu mjeru socijalne zaštite
jeste njena realizacija i iznos
sredstava koji je simboličan u odnosu na osnovni cilj koji bi se
trebao postići: socijalna
kompenzacija invaliditeta. Sredstva se direktno dodjeljuju
korisnicima bez ikakve obaveze
kontrolisanja u koju svrhu se troše. Prema istraživanjima stanja
u oblasti invalidnosti (POI,
2009), ova sredstva se „utapaju“ u kućni budžet i koriste se za
ukupne troškove domaćinstva.
Iznos naknada koje se ostvaruju po osnovu korišćenja ovog prava
je određen u zavisnosti od
grupe kojoj korisnik pripada. Za prvu grupu iznos je 20% a za
drugu 10% od prosječne neto plate
ostvarene u prethodnoj godini na nivou Republike Srpske.
Posljednjih godina broj korisnika
ovoga prava se konstantno povećava, i u 2015. godini dostigao je
broj oko 25 hiljada. To je
pravo za koje Vlada RS i lokalne zajednice izdvajaju najviše
sredstava u sistemu socijalne zaštite.
7 MZSZ. (2016). Bilten socijalne, porodične i dječije zaštite,
Banja Luka.
8 Lepir, Lj. (2014). Procjena stanja sistema podrške licima sa
invaliditetom u Republici Srpskoj. u: Ninković-Papić, R. ur.
(2014). Mi smo tu, analiza trenutnog stanja osoba sa invaliditetom
i mogućnosti njihovog zapošljavanja i samozapošljavanja u BiH.
Sarajevo: Fondacija za socijalno uključivanje BiH, 54-66.
-
41