ANALIZA LIKVIDNOSTI, AKTIVNOSTI I RENTABILNOSTI POSLOVANJA PODUZEĆA - INA GRUPA Resovac, Valentina Master's thesis / Specijalistički diplomski stručni 2019 Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Karlovac University of Applied Sciences / Veleučilište u Karlovcu Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:128:507939 Rights / Prava: In copyright Download date / Datum preuzimanja: 2021-11-09 Repository / Repozitorij: Repository of Karlovac University of Applied Sciences - Institutional Repository
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
ANALIZA LIKVIDNOSTI, AKTIVNOSTI I RENTABILNOSTIPOSLOVANJA PODUZEĆA - INA GRUPA
i dr., te internetske stranice poput INA, https://www.ina.hr, Financijski izvještaji i elementi
financijskih izvještaja, http://www.efzg.unizg.hr. Korištena je metoda analize, deskripcije,
statistička metoda, metoda dokazivanja i opovrgavanja, deskriptivna i matematička metoda.
1.3. Struktura rada
Rad se sastoji od sedam poglavlja. Nakon uvoda slijedi teorijski dio rada u kojem se
opisuju pojam i vrste financijskih izvještaja, temeljni instrumenti i postupak analize financijskih
izvještaja, temeljni pokazatelji analize financijskih izvještaja. U drugom dijelu rada vrši se
analiza pokazatelja na primjeru INA Grupe i to primjenom načela likvidnosti, aktivnosti i
rentabilnosti u razdoblju od 2016. do 2018. godine te je na kraju zaključak.
2
2. POJAM I VRSTE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA
Financijski izvještaji predstavljaju završnu fazu računovodstvenog procesiranja podataka
i pojavljuju se kao nosioci računovodstvenih informacija. Cilj financijskog izvještavanja jest
informiranje zainteresiranih korisnika o financijskom položaju poduzeća i o uspješnosti
poslovanja. Informirati korisnike znači predočiti im sve relevantne i istodobno pouzdane
informacije u obliku i sadržaju prepoznatljivom i razumljivom osobama kojima su namijenjene.1
Slika 1: Temeljni financijski izvještaji
Izvor: Žager, K., Sever, S. i dr.: Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, 2008., str. 52.
Te su informacije sadržane u nizu financijskih izvještaja od kojih temeljne čine:2
1. bilanca (izvještaj o financijskom položaju),
2. izvještaj o dobiti (račun dobiti i gubitka),
3. izvještaj o novčanim tokovima,
4. izvještaj o promjenama kapitala,
5. bilješke uz financijske izvještaje.
2.1. Bilanca
Bilanca je statički računovodstveni, odnosno financijski izvještaj kojim se predočava
vrijednosno stanje imovine i njezinih izvora (kapitala i obveza) na određeni dan, odnosno dan
bilanciranja, a sastoji se od aktivnog i pasivnog dijela. U aktivnom se dijelu predočava
1Žager, K., Sever, S. i dr.: Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, 2008., str. 52. 2Financijski izvještaji i elementi financijskih izvještaja, http://www.efzg.unizg.hr, 10.06.2019.
TEMELJNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI
Bilanca Račun dobiti i
gubitka
Izvještaj o
novčanom toku
Izvještaj o promjenama
glavnice
Bilješke
3
vrijednosno stanje imovine, a u pasivnom dijelu stanje vlasničkog kapitala (vlasničke glavnice) i
obveza (dugova).
AKTIVA (ukupna vrijednost imovine poduzeća) = PASIVA (vlasnički kapital i obveze).
Bilanca mora zadovoljavati interese vlasnika, vjerovnika, države, poreznih organa itd., a
temelj je za otvaranje poslovnih knjiga. Zadaća bilance jest utvrđivanje imovinskog stanja i
omogućavanje otkrivanja financijskih tijekova i financijske situacije poduzeća. Za novoosnovane
poduzeće imovinu, kapitali obveze popisuje se te unosi u početnu bilancu (početno stanje), dok
za poduzeća koja kontinuirano obavljaju djelatnost, zaključna bilanca prethodnog razdoblja
istodobno predstavlja početnu bilancu tekućeg razdoblja.3
2.2. Izvještaj o dobiti
Račun dobiti i gubitka jest računovodstveno izvješće o prihodima i rashodima poduzeća u
izvještajnom razdoblju suprotne ekonomske kategorije (prihodi i rashodi), sučeljavaju se s ciljem
utvrđivanja njihove razlike financijskog rezultata poslovanja. Ukoliko su iskazani prihodi veći od
rashoda rezultat poslovanja je pozitivan - dobit, a ukoliko su iskazani rashodi veći od prihoda,
rezultat poslovanja je negativan - gubitak. Prihodi i rashodi predstavljaju dinamički definirane
ekonomske kategorije koje nastaju zbog promjena na imovini i obvezama te se veza između
bilance i računa dobiti i gubitka može uočiti usporedbom bilance na početku s bilancom na kraju
obračunskog razdoblja.4
2.3. Izvještaj o novčanim tokovima
Izvještaj o novčanom toku pruža informacije o tokovima novca – primicima i izdacima,
stanju novca i novčanih ekvivalenata na početku i kraju promatranog obračunskog razdoblja, a
3Kravaica, A. i dr.: Abeceda računovodstva, Veleučilište u Rijeci, Rijeka, 2007., str. 128. 4Ibd, str. 148.
4
time i informacije o mogućnosti poduzeća da ostvaruje trajnu likvidnost i solventnost kao temelj
opstanka.
Izvještaj o novčanim tokovima pripremljen indirektnom metodom prilagođava neto dobit
za promjene u bilanci, kako bi se izračunao novčani tok od poslovnih aktivnosti. Drugim
riječima, promjene u imovini i obvezama koje utječu na promjenu novca kroz godinu se dodaje
ili oduzima od neto profita na kraju razdoblja kako bi izračunali poslovni novčani tok. Jedina
razlika između direktne i indirektne metode jesu poslovne aktivnosti. Direktna metoda prikazuje
sve primitke i izdatke novca od individualnih izvora da bi izračunali novčani tok iz poslovnih
aktivnosti. To ne samo da je teško napraviti, već i zahtjeva potpuno razdvojenu uskladu koja sliči
indirektnoj metodi kako bi se dokazala točnost novčanog toka iz poslovnih aktivnosti. Društva
preferiraju indirektnu metodu jer su informacije za izradu lako dostupne u računovodstvenom
programu.5
2.4. Izvještaj o promjenama kapitala
Izvještaj o promjeni kapitala (glavnice) iskazuje povećanje ili smanjenje ukupne imovine
koja pripada dioničarima, tj. članovima trgovačkog društva. Svrha i cilj ovoga izvješća jest da
dioničarima, tj. članovima društva, iskaže promjene na kapitalu koje su nastale između dva
datuma bilance odnosno je li došlo do prirasta ili pada vrijednosti njihova kapitala i u kojoj
mjeri. Jednako tako, moze poslužiti eksternim i internim korisnicima u analitičke svrhe pri
izvješćivanju o godišnjem rezultatu poslovanja za ocjenu kvalitete bilančne strukture putem
raznih pokazatelja, poput:6
stupnja zaduženosti - omjer financiranja vlastitim izvorima u odnosu na tuđe izvore,
stupnja kapitalnog pokrića - pokrivenost duga vlastitim sredstvima,
rentabilnosti vlastitog kapitala - odnos ostvarenog poslovnog rezultata i uloženog kapitala
itd.
5Alpha Capitalis, https://alphacapitalis.com, 15.07.2019. 6Kravaica, A. i dr.: Abeceda računovodstva, Veleučilište u Rijeci, Rijeka, 2007., str. 167.
5
2.5. Bilješke uz financijske izvještaje
Bilješke uz financijska izvješća predstavljaju detaljniju razradu i dopunu podataka iz
navedenih obveznih financijskih izvješća, neophodnu za postizanje fer prezentiranja. One moraju
sadržavati sve one informacije koje nisu izravno uočljive u temeljnim izvješćima, a prijeko
potrebne su za njihovo razumijevanje i ocjenu poslovanja.7 Bilješkama su sadržani podatci,
detalji i upute za korisnike financijskog izvještaja. Temeljni financijski izvještaji trebaju biti
jasni i pregledni, a to znači da detaljne podatke i informacije iz izvještaja treba prenijeti u
bilješke. Bilješke nisu standardni izvještaj što znači da se sastavlja u slobodnoj formi iako se u
svakoj bilješki uz financijski izvještaj mora voditi računa da bilješka ima gore navedena tri
sastavna dijela i da slijedi načela potpunosti, jasnoće i preglednosti.
7Ibd., str. 174.
6
3. TEMELJNI INSTRUMENTI I POSTUPCI ANALIZE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA
U sljedećim poglavljima osvrt je na klasifikaciju temeljnih instrumenata i postupaka
analize financijskih izvještaja, što su horizontalna i vertikalna pravila financiranja te koji su
temeljni pokazatelji analize financijskih izvještaja. Cilj financijskih izvještaja je da oni moraju
zadovoljavati informacijske potrebe korisnika financijskih izvještaja, tj. ponajprije donositelja
odluka. Svrhu financijskih izvještaja je korisnicima učiniti informacije dostupne o financijskom
položaju, uspješnosti i novčanom tijeku društva za godišnje poslovanje. Dobivene informacije
korisnici rabe za donošenje odluka o daljnjim odnosima s društvom. Financijska analiza je važan
alat koji financijski menadžer koristi pri donošenju odluka vezanih za poslovanje poduzeća. Ona
prethodi procesu upravljanja ili, preciznije, prethodi procesu planiranja koji čini sastavni dio
upravljanja.
3.1. Klasifikacija temeljnih instrumenata i postupaka analize financijskih izvještaja
U procesu analize financijskih izvještaja moguće je koristiti se čitavim nizom različitih
postupaka, koji su, prije svega, utemeljeni u raščlanjivanju i uspoređivanju. Komparativni
financijski izvještaji koji služe kao podloga za provedbu horizontalne analize mogu se razmatrati
u kontekstu uspoređivanja. Horizontalnom analizom nastoje se uočiti tendencija i dinamika
promjena pojedinih pozicija temeljnih financijskih izvještaja. Na temelju uočavanja tih promjena
prosuđuje se kakva je uspješnost i sigurnost poslovanja promatranog poduzeća. Suprotno tome,
strukturni financijski izvještaji koji služe kao podloga za provedbu vertikalne analize mogu se
razmatrati u kontekstu raščlanjivanja. Vertikalna analiza omogućava uvid u strukturu
fmancijskih izvještaja.
7
Slika 2: Klasifikacija temeljnih instrumenata i postupaka analize financijskih izvještaja
Izvor: Žager, K., Sever, S. i dr.: Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, 2008., str. 224.
Problematika analize fmancijskih izvještaja, sasvim sigurno, ne iscrpljuje se postupkom
horizontalne i vertikalne analize. U tom su kontekstu najznačajniji pokazatelji analize
financijskih izvještaja, pa se obično govori o pojedinačnim pokazateljima, skupinama
pokazatelja, sustavima pokazatelja i zbrojnim ili sintetičkim pokazateljima.8
3.2. Horizontalna i vertikalna pravila financiranja
Na temelju znanstvenih spoznaja i iskustava tržišnog gospodarenja novčanom i drugom
imovinom, nastala su brojna pravila financiranja. Primjena tih pravila u praksi bi trebala
osigurati "zdravo" financiranje pod kojim se podrazumijeva stalna solventnost i rentabilnost
poslovanja. Da bi se istaknula njihova važnost, pojedinim pravilima financiranja dani su različiti
epiteti kao dijamantna, zlatna, sveta, optimalna, itd. Pravila financiranja nemaju onu važnost koja
im se u početku pridavala. Međutim, njihova primjena može osigurati "zdravije" financiranje
poduzeća.9
8Žager, K., Sever, S. i dr.: Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, 2008., str. 224. 9 Marković, I.: Financiranje, RriF-plus, Zagreb, 2010., str. 18.
TEMELJNI INSTRUMENTI I POSTUPCI
ANALIZE
KOMPARATIVNI
FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI
STRUKTURNI
FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI FINANCIJSKI
IZVJEŠTAJI
Postupak horizontalne
analize
Postupak vertikalne
analize
Pojedinačni pokazatelji
Skupine pokazatelja
Sustavi pokazatelja
Zbrojni ili sintetički pokazatelji
8
Analize financijskih izvještaja najčešće se prave kao usporedba brojčanih pokazatelja iz
izvještaja dobivenih na kraju poslovne godine. Time se omogućava usporedba tijekom
određenog razdoblja. Takva analiza pokazuje promjene na pojedinim stavkama i naziva se
horizontalnom analizom. Uvijek je bolje da se uspoređuju pozicije za veći broj godina, kako bi
se mogle uočiti određene tendencije i na temelju njih donositi kvalitetnije poslovne planove i
odluke za buduća razdoblja. Predmeti horizontalne analize su bilančne pozicije i pozicije iz
računa dobitka i gubitka. Da bi se došlo do zaključka o dinamici promjena, potrebno je pratiti
višegodišnje trendove. Naime rezultat dobiven analizom dvaju razdoblja može pružiti sliku o
pozitivnim kretanjima, ali ako ga se razmotri kroz duže razdoblje, mogao bi uputiti na zaključak
da rezultat dobiven analizom upućujena moguće probleme. Za izračunavanje promjena u
pozicijama financijskih izvješća i njihovo uspoređivanje može se uzeti neka godina kao bazna, a
ostale se onda uspoređuju s njom. Osim toga mogu se praviti usporedbe svake godine u odnosu
na prethodnu. Kod horizontalne analize može se pojaviti problem ako se dogode neke značajnije
promjene u politici bilanciranja, promjene obračunskih sustava kod izrade financijskih izvješća
ili na primjer inflacija. Tada se prvo moraju uskladiti bitne stavke da bi ovakva analiza uopće
imala smisla.
Vertikalna se analiza provodi tako da se u bilanci aktiva i pasiva označe sa 100, a sve se
druge pozicije tada stavljaju u odnos s njima da bi se dobila njihova struktura. Isto se tako prihod
od prodaje ili ukupan prihod označavaju sa 100, pa se ostale pozicije uspoređuju s njim. Ovakva
je analiza naročito dobra u slučajevima inflacije, kada apsolutni brojevi ne govore puno sami za
sebe.10
10Bolfek, B., Stanić, M., Knežević, S.: Vertikalna i horizontalna financijska analiza poslovanja tvrtke, Vusb, Slavonski Brod, 2012., str. 158.
1, to znači da je poslovanje poduzeća neekonomično, odnosno da posluje s gubitkom. U
pokazatelje ekonomičnost spadaju:19
pokazatelj ekonomičnosti ukupnog poslovanja,
pokazatelj ekonomičnosti poslovnih aktivnosti (prodaje),
pokazatelj ekonomičnosti financiranja.
4) Pokazatelji investiranja:
Pokazatelji investiranja mjere uspješnost ulaganja u dionice poduzeća. Izračunavaju se iz
financijskih izvještaja te podataka o broju i vrijednosti dionica. Pokazatelji investiranja se
iskazuju u financijskim iznosima, tj. koliko će investitor ili vlasnik dobiti kuna neto dobiti ili
dividende po dionici. Ukupna rentabilnost dionice je najvažniji pokazatelj jer kao osnovicu za
usporedbu uzima tržišnu vrijednost dionica. Ako poduzeće posluje profitabilno i ostvaruje veću
neto dobit u apsolutnom iznosu, to će imati dvostruku korist za vlasnike dionica – porast će
cijena dionica i moguća je isplata dividende. Pokazatelji investiranja mogu biti:20
dobit po dionici,
dividenda po dionici,
odnos isplate dividende,
odnos cijene i dobiti po dionici,
ukupna rentabilnost dionice,
dividendna rentabilnost dionice.
4.5. Međusobni odnosi pokazatelja
Postupak analize sastoji se od primjene analitičkih pravila i tehnika na financijske
izvještaje u namjeri da se kroz njihova mjerenja i međusobne odnose izvedu značajne i korisne
informacije za donošenje financijskih odluka. Jedan od kriterija uspješne analize financijskih
izvješća je poznavanje cjelokupnog poslovanja poduzeća, primijenjenih računovodstvenih
politika te postavljene strategije razvoja. Nadalje, iskustvo u sastavljanju i analiziranju
19Financijski izvještaji i elementi financijskih izvještaja, http://www.efzg.unizg.hr, 15.07.2019. 20Martišković, Ž.: Financijski menadžment, Veleučilište u Karlovcu, Karlovac, 2017., str. 56.
16
financijskih izvještaja pozitivno utječe na kvalitetu tumačenja dobivenih rezultata, a samim time
i na odluku donesenu na temelju analize. Posebice se mora naglasiti da se financijski izvještaji ne
smiju promatrati te analizirati svaki pojedinačno i zasebno, već ih je potrebno, vodeći računa o
njihovoj međusobnoj povezanosti, promatrati kao dijelove jedinstvene cjeline. U suprotnome,
odlučivanje na temelju analize samo jednoga od njih, korisnika izvještaja može vrlo vjerojatno,
ako ne i sigurno, dovesti do zablude odnosno pogrešne poslovne odluke.
Jedan od najvrednijih aspekata komparativne analize očituje se u pružanju određene
interpretacije kratkoročnog ili dugoročnog financijskog položaja poduzeća. Odnosi se moraju
vrednovati skupno, a ne pojedinačno. Na primjer, poduzeće može imati vrlo nisku tekuću
likvidnost, ali ima vrlo povoljan odnos obveza i zadovoljavajuću profitabilnost. U tom slučaju
poduzeće može tražiti dodatne dugoročne kredite i s njima pokrivati kratkoročne obveze te tako
znatno poboljšati svoju tekuću likvidnost. Ili, poduzeće u istoj situaciji može u odnosu na druge
pokazatelje imati visoku vrijednost fiksne imovine, a to znači da neke kapacitete može prodati i s
tako dobivenim novčanim sredstvima smanjiti dospjele obveze. Ako poduzeće to i ne učini,
vjerovnici će imati u vidu da se njegova fiksna imovina, ako bude trebalo, može prodati za
podmirenje njihovih potraživanja.21
21Ivanović, Z.: Financijski menadžment, Sveučilište u Rijeci, 1997., str. 142.
17
5. ANALIZA POKAZATELJA NA PRIMJERU INA GRUPE
5.1. Profil INA Grupe
INA Grupa ima vodeću ulogu u naftnom poslovanju u Hrvatskoj te značajnu ulogu u
regiji u istraživanju i proizvodnji nafte i plina, preradi nafte te distribuciji nafte i naftnih derivata.
Osnovana je 1. siječnja 1964. spajanjem Naftaplina (tvrtke za istraživanje i proizvodnju nafte i
plina) s rafinerijama u Rijeci i Sisku. INA Grupu čini više ovisnih društava u potpunom ili
djelomičnom vlasništvu INA, d.d. Sjedište Grupe nalazi se u Zagrebu, Hrvatska. U području
istraživanja i proizvodnje nafte i plina, INA danas posluje, osim u Hrvatskoj, u Angoli i Egiptu.
Ima dvije rafinerije nafte: RN Rijeka i RN Sisak. Upravlja regionalnom mrežom od
495 benzinskih postaja u Hrvatskoj i u susjednim zemljama. Krajem 2010. godine započela je
modernizacija i revitalizacija maloprodajne mreže. Inina upravljačka struktura temelji se na
dualističkom sustavu koji se sastoji od Nadzornog odbora i Uprave, koji zajedno s Glavnom
skupštinom predstavljaju tri obvezna unutarnja tijela Ine u skladu s Ininim Statutom i Zakonom o
trgovačkim društvima.
Slika 3: INA industrija nafte
Izvor: INA, https://www.ina.hr/, 20.06.2019.
INA je opredijeljena za poslovanje u skladu s održivim razvojem, što znači da teži
integraciji gospodarskih, okolišnih i društvenih čimbenika u svakodnevno poslovanje. Nastojeći
energiju učiniti dostupnom, želi biti pokretač društvenog i gospodarskog razvoja, vodeći brigu o
ljudima i okolišu, njegujući odgovorno poslovanje i lokalna partnerstva. Upravljanje kvalitetom
18
primjenjuje se na sve poslovne procese kroz jedinstven kompanijski sustav uveden i u veće
kompanije INA Grupe, čiji je cilj kontinuirano poboljšanje procesa i razvoj kvalitete proizvoda i
usluga. INA, d.d. posjeduje certifikate sukladno normama ISO 9001, ISO 14001, ISO 50001,
OHSAS 18001 te održivosti biogoriva EU-ISCC koji je nužan uvjet za prodaju biogoriva na
tržištu EU-a. Nadziranje cijelog sustava uvedeno je eksternim i internim revizijama te revizijama
dobavljača. Suradnjom sa revizijom zaštite zdravlja i sigurnosti, internom revizijom,
usklađenosti s regulativom i revizijom sigurnosti postiže se bolji nadzor nad procesima
kompanije. Tijekom 2018. godine uvedena su poboljšanja u nadzoru internih revizija,
upravljanju dokumentima i edukaciji o kvaliteti.22
Glavne djelatnosti INA, d.d. i njenih ovisnih društava (Grupe) su:23
istraživanje i proizvodnja nafte i plina, prvenstveno u Hrvatskoj, u kopnenom dijelu i u
podmorju i osim toga INA, d.d. ima koncesije i u inozemstvu: u Angoli i Egiptu;
uvoz prirodnog plina i prodaja uvoznog i domaćeg prirodnog plina do industrijskih potrošača i
gradskih plinara;
prerada nafte i proizvodnja derivata u rafinerijama u Rijeci (Urinj) i Sisku te u Zagrebu
proizvodnja maziva;
prodaja goriva i popratnih proizvoda preko maloprodajnog lanca s 500 maloprodajnih mjesta
na dan 31. prosinca 2018. godine (384 diljem Hrvatske te 116 izvan Hrvatske);
trgovina naftnim derivatima preko mreže inozemnih ovisnih društava i predstavništava,
uglavnom u Sarajevu, Ljubljani i Podgorici,
pružanje usluga povezanih s vađenjem nafte iz kopnenog dijela i podmorja preko ovisnog
društva za tehnološke usluge i usluge bušenja Crosco d.o.o.
Grupa ima dominantan položaj u Hrvatskoj u istraživanju i proizvodnji nafte i plina,
preradi nafte te prodaji plina i naftnih proizvoda. INA, d.d. također posjeduje 11,795% udjela u
JANAF-u d.d., društvu koje posjeduje i upravlja jadranskim sustavom naftovoda. Glavno sjedište
Grupe nalazi se u Zagrebu, Avenija V. Holjevca 10, Hrvatska. Na dan 31. prosinca 2018. godine
broj zaposlenih u Grupi iznosio je 10.842 (31. prosinca 2017. godine broj zaposlenih u Grupi je
22INA, https://www.ina.hr/, 20.06.2019. 23Ibd.
19
iznosio 10.782). Na dan 31. prosinca 2018. godine broj zaposlenih u INA, d.d. iznosio je 4.138
(31. prosinca 2017. godine broj zaposlenih u INA, d.d. je iznosio 4.292).
5.2. Horizontalna i vertikalna analiza INA Grupe
U postupku financijske analize primijenjene su tzv. horizontalne i vertikalne analize
financijskih izvještaja te relevantni pokazatelji financijske analize. Horizontalne analize
financijskih izvještaja su najčešće usporedba pokazatelja u brojkama dobivenih na kraju
određenog razdoblja (poslovne godine). Pomoću toga moguća je usporedba između određenih
razdoblja. U nastavku je predočen primjer horizontalne analize na temelju bilance INA Grupe za
razdoblje 2016.-2018. (u mil. kn).
Tablica 4: Horizontalna analiza na temelju bilance INA Grupe za razdoblje