Naslov izvornika Amanda Quick THE THIRD CIRCLE
Copvright 2008 by Jayne Ann Krentz
AMANDA QUICK
Prevela: Vesna Valeni
Uredio
Leonaro Marui
Prevela s engleskoga
Vesna Valeni
Lektorirala i korigirala
Branka Perkovi-Jardas
Nakladnik
LEO-COMMERCE d.o.o. Rijeka - Zagreb Tel. 051/625-476
01/615-0320
Zastupnik za BiH
LEO-COMMERCE d.o.o. Pilanska 1 BANJA LUKA Tel. 051/345-160
063/998-431
Priprema za tisak
LEO-COMMERCE d.o.o.
Tiskano u Hrvatskoj u listopadu 2008.
Pri kraju vladavine kraljice Viktorije...
Galerija muzeja obavijena dubokim sjenkama bila je puna mnogih
neobinih i uznemirujuih artefakata. Meutim, niti jedan antikvitet
nije bio onako okantan kao ena koja je leala u tamnoj lokvi krvi na
mramornom podu.
Nad tijelom se nadvi prijetei lik mukarca. Zidni su fenjeri bili
prigueni, ali je bilo dovoljno svjetla da bi se vidjela silueta
njegova dugaka ogrtaa. Visoki je ovratnik bio podignut oko njegova
vrata, djelomice mu skrivajui profil.
Leona Hewitt je imala samo djeli sekunde za registriranje
zastraujueg prizora. Upravo je obila masivni kameni kip mitskog
krilatog udovita. Odjevena kao sluga, kose uvrene ispod muke
perike, kretala se brzo, gotovo trala u svojem mahnitom nastojanju
da pronae kristal. Sila zamaha nosila ju je ravno prema mukarcu
koji je stajao nad tijelom ene.
Okrenuo se prema njoj, a njegov je ogrta zamahnuo poput velikog
crnog krila.
Mahnito je pokuala promijeniti smjer, ali bilo je prekasno.
Uhvatio ju je vjeto kao da mu je ona ljubavnica koja se namjerno
zaletjela u njegov zagrljaj; ljubavnica koju je eljno iekivao.
-Tiina - veoma je tiho prozborio u njezino uho. - Ne miite
se.
Nije se zbog naredbe posve ukoila, ve ju je na to naveo zvuk
njegova glasa. Energija je pulsirala kroz svaku rije, preplavljujui
njezina osjetila poput ogromnog oceanskog vala. Kao da je neki ludi
doktor silom ubrizgao nekakav egzotian lijek u njezine vene,
sredstvo koje je imalo mo paralizirati je. Ipak, strah koji ju je
obuzeo trenutak ranije nestao je kao nekom arolijom.
-Ostat ete tihi i nepomini dok vam ne kaem drukije.
ovjekov je glas bio hladna, osobito uzbudljiva sila prirode koja
ju je ponijela u neobinu dimenziju. Prigueni zvukovi pijanog
smijeha i glazbe sa zabave koja je bila u tijeku dva kata nie
nestajali su u noi. Sad se nala na drugome mjestu, u prostoru gdje
nije vano nita osim toga glasa.
Glas. Primorao ju je da ude u ovo stanje bizarnog sna. Znala je
sve o snovima.
Spoznaja je bljesnula njome razbivi trans. ovjek se koristi
nekom paranormalnom moi kako bi je kontrolirao. Zato stoji tako
nepomino i pasivno? Trebala bi se boriti za svoj ivot. Borit e
se.
Skupila je snagu volje i vlastita osjetila, onako kako je inila
kad je usmjeravala energiju kroz kristal sna. Treperavi osjeaj
nestvarnosti raznio se u milijun bljetavih djelia. Odjednom se
oslobodila neobine zaaranosti, ali ne i od stiska mukarca koji ju
je drao uza se. inilo joj se kao da je lancima vezana uz neku
stijenu.
-Grom i pakao - progunao je. - Vi ste ena. Stvarnost se, zajedno
sa strahom i priguenim
zvukovima zabave, vratila u iznenaujuem naletu. Poela se divlje
otimati. Perika joj je kliznula naprijed preko jednog oka,
djelomice je zaslijepivi.
ovjek joj je rukom pokrio usta i vre je stegnuo. - Ne znam kako
ste se izvukli iz transa, ali bolje vam je da budete tihi ako elite
preivjeti ovu no.
Njegov je glas sad postao drukiji. Jo uvijek je posjedovao
duboka i zanimljiva svojstva, ali njegove rijei vie nisu odzvanjale
naelektriziranom energijom koja ju je nakratko pretvorila u kip.
Oito je odustao od pokuaja da je kontrolira uz pomo svojih
mentalnih moi. Umjesto toga koristio se vie tradicionalnim nainom:
primijenio je superiorniju fiziku snagu kojom je priroda obdarila
muke pripadnike vrste.
Pokuala ga je nogom udariti u goljenicu, ali joj se cipela
okliznula po nekoj skliskoj tvari. O, nebesa, krv. Promaila je
cilj, ali je vrhom cipele udarila u maleni predmet na podu kraj
tijela. ula je kako predmet lagano klizi preko kamenih ploica.
-Prokletstvo, netko se penje stubama - napeto joj je apnuo u
uho. - Zar ne ujete korake? Ako nas ovdje pronau, niti jedno od nas
dvoje odavde nee izii ivo.
Mrana sigurnost u njegovim rijeima odjednom ju je uinila
nesigurnom.
-Nisam ja taj koji je ubio ovu enu - veoma je tiho dodao, kao da
joj je itao misli. - Meutim, ubojica je vjerojatno jo u ovoj kui.
To bi mogao biti on; dolazi da poisti za sobom.
Shvatila je da mu vjeruje, i to ne zato to ju je opet doveo u
trans. Sve se svodilo na hladnu logiku. Da je on ubojica, nema
sumnje da bi joj dosad ve prerezao grlo. Nalazila bi se na podu
kraj mrtve ene, a oko nje bi se irila lokva krvi. Prestala se
otimati.
-Napokon znakovi inteligencije - progunao je.
Tada je ula korake. Netko se doista penjao stubama na galeriju;
ako nije ubojica, onda je moda netko od gostiju. Tko god to bio,
svi su izgledi da je veoma pijan. Lord Delbridge je veeras ugostio
veliki broj svojih mukih poznanika. Njegove su zabave poznate, ne
samo zbog neogranienih koliina kvalitetnog vina i izvrsne hrane, ve
i po jatu elegantno odjevenih prostitutki koje su uvijek pozivane
na ovakve zabave.
ovjek je oprezno maknuo ruku s njezinih usta. Kad nije ni
pokuala vrisnuti, pustio ju je. Gurnula je periku na mjesto kako bi
mogla vidjeti.
Prstima joj je obuhvatio zapee, poput lisiina. U sljedeem ju je
trenutku vukao od tijela prema dubljim sjenkama to ih je stvarao
nekakav veliki kameni stol postavljen na masivno postolje.
Na pola puta do cilja sagnuo se tek toliko da podigne maleni
predmet to ga je ona ranije ut-nula po podu. Sto god to bilo,
spustio je predmet u dep prije nego ju je gurnuo u prostor izmeu
tekog stola i zida.
Kad je okrznula jedan kut stola, njome je prostrujala neugodna
energija. Refleksno se povukla unatrag, malo se lecnuvi. Na slaboj
je svjetlosti vidjela udne rezbarije u kamenu. To nije obian stol,
shvatila je- i zadrhtala, ve drevni rtvenik koji se zacijelo
koristio u neke mrane svrhe. Osjetila je sline treptaje mrane
energije dok je prolazila uz nekoliko drugih relikvija u privatnome
muzeju lorda Delbridgea. Cijela je galerija zraila munim
emanacijama od kojih joj se jeila koa.
Koraci su se pribliili, dolazei od vrha glavnog stubita prema
tihom prostoru galerije.
-Molly? - Muki glas, nejasan od pia. - Gdje si, draga moja? Zao
mi je to malo kasnim. Zadrali su me u kartanici. Ali nisam te
zaboravio.
Leona je osjetila kako je ovjek jae stisnuo njezinu ruku.
Shvatila je da je osjetio njezin nesvjesni drhtaj. Gurnuo ju je
dolje iza kamenog stola.
unuo je kraj nje i izvadio neki predmet iz depa ogrtaa. Iskreno
se nadala da je rije o pitolju.
Koraci su se pribliili. Jo trenutak i pridolica e sigurno
vidjeti mrtvu enu.
-Molly? - ovjekov je glas postao otriji od raz-draenosti. - Gdje
si, dovraga, budalasta curo? Veeras nisam raspoloen za igre.
Mrtva je ena dola na galeriju na ranije dogovoreni sastanak.
Njezin je ljubavnik zakasnio, a sad e je pronai mrtvu.
-Molly? - ovjek je zvuio zbunjeno. - Sto radi
na podu? Siguran sam da moemo nad udobniji krevet. Doista ne...
grom i pakao.
Leona je ula prigueni, uasnuti uzvik, a potom je uslijedio zvuk
urnih koraka. Nesueni je ljubavnik trao, bjeao natrag prema glavnom
stubitu. Dok je prolazio ispred jednog od zidnih fenjera, Leona je
vidjela kako njegova silueta treperi na zidu poput lika iz
predstave sjena.
Mukarac u crnom ogrtau odjednom je skoio na noge. Leona je na
trenutak ostala zaprepatena. Sto li namjerava, za ime svijeta?
Pokuala ga je uhvatiti za ruku kako bi ga povukla natrag dolje. Ali
on je ve bio u pokretu, izvlaei se iza zaklona od zastraujueg
rtvenika. Shvatila je da kani stati na put ovjeku koji bjei.
Poludio je, pomislila je. Ljubavnik u bijegu e nesumnjivo
zakljuiti da ga napada ubojica. Vrisnut e, a to e na galeriju dovui
Delbridgea, njegove goste i poslugu. Pripremila se na oajniki bijeg
prema stubama za sluinad. Zatim joj je pao na pamet drugi plan.
Moda bi bilo bolje ekati i pokuati se stopiti s ostalima kad
stignu.
Jo uvijek je pokuavala odluiti to je najbolje poduzeti kad je
ula kako mukarac u crnom ogrtau govori. Koristio se istim neobinim
glasom koji je i nju na trenutak ukoio u potpunoj nepo-minosti.
- Stanite - naredio je tonom u kojem je odzvanjala nevidljiva
energija. - Ne miite se.
Zapovijed je trenutno djelovala na ovjeka koji je bjeao.
Zaustavio se i nepomino stajao.
Hipnoza, pomislila je Leona, napokon shvativi.
Mukarac u crnom ogrtau je moan hipnotizer koji svoje naredbe
nekako pojaava energijom.
Dosad nije obraala previe pozornosti na umijee hipnoze. To je,
openito govorei, podruje izvoaa na pozornici i arlatana koji tvrde
da svojim vjetinama mogu lijeiti histeriju i druge ivane poremeaje.
Hipnoza je takoer tema mnogih senzacionalistikih nagaanja i
tjeskobne zabrinutosti u javnosti. U tisku se redovito pojavljuju
mrana upozorenja o mnogim okrutnim nainima na koje hipnotizeri mogu
rabiti svoje zagonetne sposobnosti u zloinake svrhe.
Bez obzira na namjere hipnotizera, za taj je in navodno potrebna
spokojna atmosfera i miran, voljan subjekt. Nikad nije ula za
praktiara te vjetine koji sa samo nekoliko rijei moe ukoiti ovjeka
na mjestu.
Nalazite se na mjestu posvemanjeg spokoja - nastavio je
hipnotizer. - Spavate. Spavat ete dok ura ne odbije tri sata. Kad
se probudite, sjetit ete se da ste nali Molly ubijenu, ali neete se
sjeati da ste vidjeli mene ili enu koja je sa mnom. Mi nemamo
nikakve veze s umorstvom Molly. Mi nismo vani. Razumijete li?
Da.
Leona pogleda uru na oblinjem stolu. Na svjetlosti fenjera na
zidu jedva je uspjela razabrati koliko je sati. Dva i trideset.
Hipnotizer im je osigurao pola sata za bijeg.
Okrenuo se od ukoenog ovjeka i pogledao je.
-Doite - ree - krajnje je vrijeme da odemo odavde. Moramo se
izgubiti prije nego se jo netko odlui popeti ovim stubama.
Automatski se jednom rukom oslonila na povrinu rtvenika kako bi
se podigla na noge. im je njezina koa dola u kontakt s kamenom,
njome je prostrujao jo jedan neugodan osjeaj, gotovo
naelektriziran. Bilo je kao da je dotaknula stari lijes, takav u
kojem pokojnik ne lei u miru.
Brzo je povukla ruku, uspravila se i urno izila iza rtvenika.
Zurila je u dentlmena koji je poput kipa stajao u sredini
galerije.
-Ovuda - ree hipnotizer. - Hitro je poao prema vratima koja su
se otvarala na stubite za sluinad.
Silom je otrgnula pozornost s mukarca u transu i slijedila
hipnotizera prolazom uz koji su se nalazili udni kipovi i staklene
vitrine ispunjene tajanstvenim predmetima. Njezina ju je
prijateljica Carolvn upozorila da postoje glasine o zbirci lorda
Delbridgea. ak i drugi kolekcionari, jednako opsjednuti i
ekscentrini kao njegovo gospodstvo, artefakte u njegovu privatnom
muzeju smatraju krajnje neobinima. im je stigla na galeriju
shvatila je zato postoje takve glasine.
Nisu se udnima doimali dizajn i oblik artefa-kata. Na slabom je
svjetlu mogla vidjeti da je veina prilino obina. Galerija je bila
krcata drevnih vaza, urni, nakita, oruja i kipova - vrste predmeta
to ih ovjek oekuje u bilo kojoj velikoj zbirci antikviteta. Radilo
se o slabanom, ali uznemirujuem ozraju nezdrave energije koja se
vrtloila oko predmeta i dizala joj vlasi na zatiljku. irila se od
relikvija.
-I vi je osjeate, zar ne? - upita hipnotizer.
Tiho ju je pitanje iznenadilo. Zvui radoznalo, pomislila je. Ne,
zvui zaintrigirano. Znala je na to misli. S obzirom na sposobnosti
to ih posjeduje nije ni udo da je osjetljiv na takve stvari jednako
kao i ona.
-Da - rekla je. - Osjeam. Veoma neugodno.
Reeno mi je da ak i oni koji ne posjeduju nau vrstu
senzibilnosti mogu osjetiti uinke ako se u jednu prostoriju natrpa
dovoljan broj paranor-malnih relikvija.
Ti su predmeti paranormalni? - zapanjeno je pitala.
Moda bi bilo tonije rei da svaki ima dugu povijest povezanosti s
paranormalnim. S vremenom su apsorbirali dio energije koja se
stvarala dok su ih rabile osobe s izvanosjetilnim
sposobnostima.
Gdje je Delbridge naao sve te neobine relikte?
Ne mogu govoriti o cijeloj zbirci, ali znam da je povei broj
ukraden. Ostanite uz mene.
Nije joj trebala ta naredba. Sad je jednako silno eljela otii
odavde kao i on. Morat e se vratiti drugi put kako bi nala
kristal.
Hipnotizer se kretao tako brzo da je morala trati kako bi drala
korak s njim. To je mogla jedino zahvaljujui mukoj odjei. U enskoj
se haljini ne bi mogla brzo kretati jer bi joj smetali slojevi teke
tkanine i podsukanja.
Njezina su osjetila treperila. Jo energije. Dolazila je od
jednog predmeta kraj kojega je prolazila, ali su strujanja bila
posve drukija. Odmah ih je prepoznala. Energija kristala.
ekajte - apnula je i zaustavila se. - Neto moram uiniti.
Nema vremena. - Hipnotizer je stao i okrenuo se prema njoj, a
crni mu je ogrta vijorio oko izama. - Imamo pola sata, manje ako se
jo netko uspne onim stubama.
Migoljila je prstima pokuavajui osloboditi ruku iz njegova
stiska. - Onda idite bez mene. Moja sigurnost nije vaa briga.
Jeste li poludjeli? Moramo izii odavde.
Dola sam ovamo po jednu relikviju. U blizini je. Ne idem bez
toga.
Vi ste profesionalni lopov?
Nije zvuio okirano. Najvjerojatnije zato to se i on bavi kraama.
To je jedino logino objanjenje za njegovu nazonost na galeriji.
-Delbridge ima odreenu relikviju koja pripada meni - objasnila
je. - Ukradena je mojoj obitelji prije nekoliko godina. Veeras sam
izgubila svaku nadu da u je nai, ali sad kad znam da mi je blizu,
ne mogu otii a da je ne potraim.
Hipnotizer se posve ukoio. - Kako znate da je relikvija koju
traite u blizini?
Oklijevala je jer nije bila sigurna koliko mu moe rei. - Ne mogu
to objasniti, ali veoma sam sigurna.
-Gdje je?
Malo se okrenula, traei izvor jedva zamjetlji-vog pulsiranja
energije. Malo dalje nalazio se veliki drveni ormari s
kompliciranim rezbarijama.
-Ondje - rekla je.
Jo je jednom snano povukla ruku. Ovoga ju je
puta pustio. Pourila je do ormaria i pomno ga prouavala. Vidjela
je dvoja vrata s bravama.
-Kao to sam i oekivala - rekla je. Posegnula je u dep, izvadila
obija brava to joj
ga je dao Adam Harrovv i dala se na posao.
Proces nije iao ni izbliza onako glatko kao kad je Adam nadzirao
njezino vjebanje. Brava uope nije reagirala.
Hipnotizer je trenutak gledao u tiini.
Na elu joj je izbio znoj. Malo je okrenula obija i pokuala
ponovno.
-Neto mi govori da nemate mnogo iskustva u ovakvim stvarima -
neutralno e hipnotizer.
Trgnula se na njegov podrugljiv ton.
Upravo suprotno, imam mnogo prakse u tome - procijedila je kroza
zube.
Ali oito ne u mraku. Odmaknite se. Dopustite da pogledam mogu li
ja togod uiniti.
eljela se prepirati, ali je prevladao zdrav razum. Istina je da
se njezina praksa u obijanju brava sastoji samo od dvodnevnoga
urnog vjebanja. Smatrala je da je pokazala znatnu vjetinu, ali ju
je Adam upozorio da je obijanje brave kad je ovjek pod pritiskom
neto sasvim drugo.
Otkucaji ure na stolu bili su veoma glasni u tihoj galeriji.
Imali su sve manje vremena. Pogledala je ukoenog ovjeka koji je
ekao buenje iz transa.
Nevoljko se odmaknula od ormaria. Bez rijei mu je pruila
obija.
-Imam svoj alat - ree hipnotizer.
Iz depa ogrtaa izvadio je malenu, tanku metalnu traku, uvukao je
u bravu i dao se na posao. Leona je gotovo odmah ula slabaan
kljo-caj.
-Uspio sam - apnuo je.
Leoni se inilo da je kripanje arki glasno poput tutnjave vlaka.
Tjeskobno je pogledala natrag du galerije, prema glavnom stubitu,
ali na kraju prostorije nisu se micale nikakve sjenke; niiji koraci
nisu odzvanjali na galeriji.
Hipnotizer se zagledao u unutranjost ormaria. - ini se da smo
veeras oboje doli ovamo po istom zadatku.
Obuzela ju je nova, drukija strepnja. - Doli ste ovamo kako
biste ukrali moj kristal?
-Predlaem da temu o legalnom vlasnitvu nad kamenom ostavimo za
drugi put.
Osjetila je ogorenje koje je nadjaalo strah. -Kristal je
moj.
Krenula je naprijed s namjerom da uzme kristal, ali joj je
hipnotizer preprijeio put. Posegnuo je u ormari.
Bilo je teko razabrati njegove kretnje u tmini, ali je odmah
znala kad je dolo do katastrofe. ula je iznenadno, otro ispuhivanje
zraka, a zatim duboki, prigueni kaalj. Istodobno je osjetila slab
miris neke nepoznate kemikalije.
-Odmaknite se - naredio je.
Bilo je toliko estine u naredbi da ga je bez razmiljanja
posluala.
-to je bilo? - pitala je i povukla se nekoliko koraka unatrag. -
to se dogodilo?
Okrenuo se od ormaria. Zapanjila se kad je vidjela da malo
tetura, kao da mu je teko odravati ravnoteu. U jednoj je ruci drao
crnu barunastu vreicu.
-Delbridge e najvjerojatnije imati pune ruke posla s policijom
nakon to se otkrije enino tijelo - tiho je rekao. - Uz malo sree,
proi e neko vrijeme prije nego pone traiti kamen. Imat ete vremena
pobjei.
U njegovim se rijeima osjeala nekakva kona-nost.
Kao i vi - brzo je rekla.
Ne - rekao je.
Obuzela ju je uasna strepnja. - O emu to govorite? Sto se
dogodilo?
-Vrijeme nam je upravo isteklo. - Opet ju je uhvatio za zapee i
povukao prema stubama za sluinad. - Vie se ni trenutka ne smijemo
zadravati.
Trenutak ranije bila je bijesna na njega, ali sad je njome
pulsirala panika. Srce joj je divlje lupalo.
Sto se dogodilo? - otro je pitala. - Je li vam dobro?
Da, ali uskoro mi nee biti.
Za ime svijeta, recite mi to se dogodilo kad ste uzeli kristal
iz ormaria.
Otvorio je vrata koja su vodila do spiralnog stubita. - Naletio
sam na zamku.
Kakvu vrstu zamke? - Paljivo je pogledala njegove ake. - Jeste
li se porezali? Krvarite li?
Kristal se nalazio u staklenoj kutiji. Kad sam otvorio kutiju,
lice mi je zapahnuo nekakav poguban plin. Udahnuo sam podosta toga.
Mislim da je to bio otrov.
Dragi Boe. Jeste li sigurni?
Nema nikakve sumnje. - Upalio je svijeu i zatim je odluno gurnuo
tako da je jurnula niz drevne kamene stube. - Ve osjeam njegov
uinak.
Pogledala je preko ramena. Na treperavom ga je svjetlu prvi put
dobro vidjela. Posve crna kosa, staromodno dugaka, zaeljana ravno
natrag s visoka ela, sputala mu se iza uiju do ovratnika koulje.
Njegove je crte lica nemilosrdno stvorio kipar kojemu je bilo
vanije prikazati mo nego naoitost. ovjekovo je lice odgovaralo
njegovu hipnotikom glasu; nezaboravno, zagonetno i opasno
fascinantno. Ako bi neka ena predugo gledala u te nedokuive zelene
oi, mogla bi je obuzeti opinjenost iz koje moda nikad ne bi uspjela
pobjei.
Moramo vam nai lijenika - rekla je.
Ako je plin ono to mislim da jest, niti jedan lijenik nee znati
kako se boriti protiv njega. Ne postoji poznati lijek.
Moramo pokuati.
Dobro me sluajte - rekao je. - Va e ivot ovisiti o tome hoete li
se pridravati mojih uputa. Za veoma kratko vrijeme, moda najvie
petnaest minuta, ja u postati luak.
Muila se kako bi shvatila uasno znaenje onoga to je govorio. -
Zbog otrova?
-Da. Plin izaziva paklene halucinacije koje onesposobljavaju
rtvin um, te vjeruje da je okruena demonima i udovitima. Ne smijete
biti u mojoj blizini kad ta tvar preuzme kontrolu nad mojim
osjetilima.
-Ali -
-Postat u ozbiljna prijetnja vama i bilo komu drugom tko mi se
sluajno nae u blizini. Razumijete li me?
S mukom je progutala slinu i pourila niz jo nekoliko stuba. -
Da.
Bili su gotovo na dnu stubita. Vidjela je traak mjeseine ispod
vrata koja se otvaraju prema vrtu.
Kako namjeravate otii odavde? - upita hipnotizer.
Moj me pratitelj eka s koijom - ree Leona.
im iziemo iz vrta, morate otii to dalje od mene i ovog prokletog
zdanja. Evo, uzmite kristal.
Zastala je na jednoj od izlizanih kamenih stuba, napola se
okrenuvi. Pruio joj je barunastu vreicu. Zapanjeno ju je
prihvatila, svjesna laganog treperenja energije. Ta joj je gesta
jasnije od njegovih rijei pokazala da doista ne oekuje da e
preivjeti no.
Hvala vam - nesigurno je izustila. - Nisam oekivala -
Sad nemam drugog izbora osim dati ga vama. Vie ne mogu biti
odgovoran za njega.
Jeste li posve sigurni da nema lijeka za taj otrov?
Koliko je poznato, nema. Dobro me sluajte. Jasno mi je da vi
smatrate da taj prokleti kristal pripada vama, ali ako imate imalo
zdravog razuma, ako vam je imalo stalo do vlastite dobrobiti,
vratit ete ga njegovom pravom vlasniku. Dat u vam njegovo ime i
adresu.
-Cijenim vau brigu, ali uvjeravam vas da me
Delbridge nikako nee moi pronai. Noas ste vi u opasnosti.
Spomenuli ste halucinacije. Molim vas, recite mi tono to vam se
dogaa.
Nestrpljivim je pokretom rukavom preao preko oiju, a zatim je
stresao glavom kao da je eli razbistriti. - Poinjem vidjeti stvari
kojih nema. Trenutno sam jo uvijek svjestan injenice da je sve to
plod mate, ali uskoro e mi postati stvarno. Tada u postati opasan
za vas.
-Kako moete biti tako sigurni?
Vjerujem da je taj plin dva puta koriten u protekla dva mjeseca.
Obje su rtve bili postariji kolekcionari. Niti jedan nije bio sklon
nasilnim ispadima, ali su pod utjecajem otrova napali druge ljude.
Jedan je noem ubio odanog slugu. Drugi je pokuao zapaliti svojeg
neaka. Razumijete li sad u kakvoj ste opasnosti, gospoo?
Recite mi neto vie o tim halucinacijama za koje kaete da vam se
poinju priviati.
Ugasio je svijeu i otvorio vrata u dnu stubita. Doekao ih je
hladan, vlaan zrak. Mjeseina je jo uvijek osvjetljavala vrtove, ali
u zraku se osjeao dolazak kie.
-Ako su izvjetaji toni - bezizraajno e on -uskoro u se nai usred
none more u budnom stanju. Vjerojatno u uskoro umrijeti. Obje druge
rtve su umrle.
-Kako su umrli?
Koraknuo je van i povukao je za sobom. - Jedan se bacio kroz
prozor. Drugi je umro od sranog udara. Dosta je brbljanja. Moram
vas odvesti odavde, na sigurno.
Govorio je hladno i suzdrano, to ju je zabrinjavalo gotovo
jednako kao i njegovo proroanstvo. Prihvatio je svoju sudbinu,
shvatila je, a ipak planira kako e spasiti nju. Osjetila je
zapanjeno uenje i ostavilo je bez daha. Jo nije znao ni kako joj je
ime, a ipak je vrsto odluio pomoi joj u bijegu. Nitko nikad za nju
nije uinio nita tako nesebino i junaki.
-Poi ete sa mnom, gospodine - rekla je. -Znam poneto o nonim
morama.
Odmah je odbacio mogunost nade, ne potrudivi se ak ni
odgovoriti.
-Budite tihi i drite se uz mene - rekao je.
Ja sam mrtav ovjek, razmiljao je Thaddeus VVare.
Bilo je neobino kako je slab uinak na njega imala ta spoznaja.
Moda je ve pod utjecajem otrova. Mislio je da nonu moru dri pod
kontrolom, ali nije mogao biti siguran. Vjerovanje da je dovoljno
snaan da se jo nekoliko minuta odupire otrovu moglo bi samo po sebi
biti iluzija.
Unato tomu, u oajnikoj nadi da ipak uspijeva kontrolirati
bizarne prizore, usredotoio je svoju pozornost na enu i potrebu da
je odvede na sigurno. To je sad bio njegov jedini cilj. inilo mu se
da se bizarne slike koje se skupljaju na rubu njegove svijesti malo
povlae kad se svim silama usredotoio na spaavanje nepoznate ene. Na
tome zacijelo treba zahvaliti svim onim godinama to ih je proveo
uei kako e kontrolirati svoje hipnoti-ke moi. Ne nedostaje mu snage
volje. Osjeao je da je ta sposobnost jedino to stoji izmeu njega i
sveobuhvatnog svijeta snova koji e ga uskoro progutati.
Vodio ju je kroz vrtove kreui se stazom kojom je ranije stigao
do zdanja. Dama ga je sad ipak posluala i hodala uz njega.
Na putu im se isprijeila duga, visoka ivica. Ispruio je ruku i
uhvatio eninu, namjeravajui je povesti prema vrtnim vratima, ali
kad je osjetio njezinu ruku pod svojom, njegova se koncentracija
smrskala poput fine porculanske vaze koja je pala na mramorni pod.
Odjednom mu je ushienje pro-strujalo ilama. Pojaao je svoj stisak,
uivajui u omamljujuem naletu zadovoljstva.
uo je tihi, iznenaeni zvuk, ali nije obraao pozornost. Odjednom
je postao intenzivno svjestan zamamne, podatne zaobljenosti ruke
koju je drao. enin je miris bio opojan, te je rastjerao sve
racionalne misli.
Demoni i udovita uljali su se ispod ivice. Cerili su se, a
mjeseina je svjetlucala na njihovim onjacima. Moe je uzeti ovdje,
sada. Nita te ne spreava. Tvoja je.
ena zasigurno shvaa kako erotino izgleda u mukoj odjei, pomislio
je. Zabavljala ga je i godila mu spoznaja da se namjerno tako
odjenula kako bi ga namamila.
- Morate se pribrati, gospodine - usrdno je rekla. - Nismo
daleko od koije. Jo samo nekoliko minuta i oboje emo biti na
sigurnom.
Na sigurnom. Rijei su ga na neto podsjetile. Usredotoio se
nastojei se sjetiti neega to je vano, neega to mora uiniti prije
nego uzme enu. Tada se sjetio, neodreeno, poput neega to nosi
nevidljivi vjetar. vrsto se uhvatio za djeli stvarnosti, ne
putajui. Mora spasiti enu. Da, o tome je rije. Prijeti joj
opasnost.
Demoni i udovita su se kolebali i nakratko postali prozirni.
Halucinira, Ware. Obrati pozornost inae e ena stradati. Ta ga je
spoznaja pogodila poput ledene vode. Povukao se natrag s ruba.
-Pazite da se ne spotaknete preko njega - rekao
je.
Demona? - oprezno je pitala.
Ne, ovjeka ispod ivice.
to, za ime svijeta? - Iznenaeno je pogledala dolje i jo jednom
zaprepateno dahnula kad je ugledala nogu u izmi kako viri ispod
gustog raslinja. - Je li on - ? - Nije dovrila reenicu.
Hipnotizirao sam njega i drugog straara dok sam dolazio ovamo -
objasnio je vodei je prema vrtnim vratima. - Nee se probuditi do
zore.
O. - Uslijedila je kratka stanka. - Ja, ovaj, nisam znala da
Delbridge ima straare.
Moda bi bilo pametno da uzmete u obzir tu mogunost kad sljedei
put odluite poiniti provalu.
Ula sam u kuu pod krinkom jednoga od mnogih slugu angairanih za
ovu veer, ali sam kanila pobjei kroz vrtove. Naletjela bih ravno na
straare da se vi ve niste pobrinuli za njih. Kakva je sretna
sluajnost to to smo se veeras sreli.
Moja me srea veeras definitivno posluila, u to nema nikakve
sumnje.
Nije se trudio prikriti sarkazam. Njezin ga je
pozitivan stav izluivao gotovo jednako kao i proklete
halucinacije.
-Zvuite veoma napeto - apnula je dok je urila uz njega. -
Postaju li halucinacije jae?
Poelio je viknuti na nju; poelio ju je tresti dok ne shvati
ozbiljnost situacije. Halucinacije ne postaju jae; ekaju u zasjedi
u mranim kutovima, iekujui trenutak kad e se njegova volja opet
pokolebati kao maloas. im izgubi kontrolu nad sobom, none e more
nahrupiti u njegov mozak. Najvie od svega elio ju je poljubiti
prije nego se opet izgubi u halucinacijama.
Ali jednostavna je istina da nema vremena uiniti bilo to od
toga. Osuen je. Jedino to moe uiniti je pokuati spasiti nju. Jo
nekoliko minuta. Samo mu je toliko potrebno da odvede enu do koije
i isprati je. Samo jo nekoliko minuta. Toliko moe izdrati. Mora
toliko izdrati, radi nje.
Otvorio je teka vrtna vrata. ena je brzo izila. Slijedio ju
je.
Zdanje lorda Delbridgea nalazi se nekoliko kilometara izvan
Londona. Iza visokog zida koji okruuje vrtove gusta je uma. Doimala
se neprobojnom, ali kad je bolje pogledao, vidio je da iz dubokih
sjenki vrebaju udovita.
-Koija nije daleko odavde - ree ena. Izvadio je pitolj iz depa
svojega ogrtaa. -
Uzmite ovo.
-Zato bih ja eljela va pitolj?
-Jer se halucinacije pogoravaju. Maloas sam vas kanio silom
uzeti. Ne znam to u sljedee uiniti.
-Besmislice. - Zvuala je istinski okirano. - Ni u jednom
trenutku ne bih povjerovala da biste me silom uzeli, gospodine.
-Onda niste ni upola onako inteligentni kako sam u poetku
mislio.
Proistila je grlo. - Unato tomu, u danim okolnostima razumijem
vau zabrinutost.
Oprezno je uzela pitolj, nespretno ga uhvativi jednom rukom.
Okrenula se i povela ga uskom, izlokanom stazom koju je mjeseina
tek malo osvjetljavala.
Zacijelo ne znate kako se koristi pitolj to sam vam ga upravo
dao - primijetio je.
Ne. Ali moj prijatelj zna s pitoljima.
Ima prijatelja, mukog roda. Ta ga je vijest pogodila poput
udarca. Nutrinu mu je izjedalo ogorenje i neobjanjiva
posesivnost.
Ne, opet su navrle halucinacije. U svakom sluaju, do zore e
najvjerojatnije biti mrtav. Ne moe polagati nikakvo pravo na tu
enu.
Tko je taj prijatelj? - ipak je pitao.
Uskoro ete ga upoznati. eka me u umi.
Kakav je to prijatelj koji vam je dopustio da noas tako
riskirate?
Adam i ja smo zakljuili da e u zdanje lake ui jedna osoba, a ne
dvije - rekla je. - U svakom sluaju, netko je morao paziti na koiju
i konje.
Va je prijatelj "trebao ui u zdanje, a vas ostaviti uz
koiju.
Moj je prijatelj ovjek mnogih sposobnosti, ali ne posjeduje ono
to je potrebno da bi se osjetio kristal. Ja sam se jedina mogla
nadati da u ga nai.
Taj prokleti kristal nije vrijedan takvog izlaganja
opasnosti.
Doista, gospodine, ovo ba nije vrijeme za dranje lekcije.
Imala je pravo. Sablasni su mu se prizori i slike opet
pribliili. Demoni su lebdjeli u kutu njegova oka i uljali se rubom
staze. Velika zmija bljetavih crvenih oiju gmizala je po granama
oblinjeg stabla.
Prestao je govoriti i opet se usredotoio na potrebu da ovu enu
smjesti u koiju kako bi je njezin dobar prijatelj Adam mogao
odvesti daleko od ove none more.
Stigli su do zavoja izlokane staze. Malena, zatvorena koija koja
se doimala veoma brzom pojavila se pred njima. Nikoga nije bilo na
sjedalu za koijaa. Dva su konja mirno stajala i drijemala.
Leona se zaustavila i pomalo se tjeskobno osvrnula naokolo.
Adame? - tiho je zazvala. - Gdje si?
Ovdje sam, Leona.
Uzbuenje i nepoznati osjeaj uenja ispunili su Thaddeusa. Napokon
je saznao ime ene: Leona. Drevni su ljudi vjerovali da imena imaju
mo. Imali su pravo. Ime Leona ga je ispunilo snagom.
Halucinira, Ware. Priberi se.
Vitak mukarac obavijen tekim ogrtaem koijaa pojavio se izmeu
stabala. Kapu je navukao nisko na oi. Mjeseina je svjetlucala na
pitolju u njegovoj ruci.
-Tko je ovo?
Glas je pripadao obrazovanom mladom dentlmenu, bez grubih
naglasaka koijaa.
-Prijatelj - ree Leona. - Prijeti mu smrtna opasnost, kao i
nama. Nema vremena za objanjavanje. Imam kamen. Smjesta moramo otii
odavde.
Ne razumijem. Kako je mogue da si u Delbridgeovoj kui naila na
poznanika? Je li on moda jedan od gostiju? - U pitanju se osjealo
hladno neodobravanje.
Molim te, Adame, ne sada. - Leona je pourila naprijed i otvorila
vrata koije. - Sve u ti kasnije objasniti.
Oito nije uspjela uvjeriti Adama, ali je zacijelo zakljuio da
ovo nije trenutak za raspravu.
-Vrlo dobro. - Spremio je oruje u dep i vjeto se popeo na
koijako sjedalo.
Leona je ula u mranu koiju. Thaddeus je gledao kako nestaje u
mrklome mraku. Kroz sve guu maglu svojih halucinacija odjednom je
shvatio da vie nikad nee vidjeti ovu udesnu enu, nikad nee otkriti
njezine tajne. Uskoro e nestati, a on je nikad nije ak ni
zagrlio.
Primaknuo se otvorenim vratima.
Kamo ete poi? - pitao je osjeajui potrebu da jo jednom uje
njezin glas.
Natrag u London, naravno. Za Boga miloga, zato stojite tu? Uite
u koiju.
Rekao sam vam, ne mogu poi s vama. None more brzo preuzimaju
kontrolu nada mnom.
A ja sam vama rekla da znam poneto o nonim morama.
Adam ga je pogledao odozgo. - Sve nas dovodite u opasnost -
prasnuo je nastojei govoriti tiho. - Uite u koiju, gospodine.
Poite bez mene - tiho naredi Thaddeus. -Moram neto obaviti prije
nego vizije preuzmu kontrolu.
O emu je rije? - upita Adam.
Moram ubiti Delbridgea.
Hm. - Adam je odjednom zvuao zamiljeno.
-Nije loa zamisao.
Ne. - Leonino se lice pojavilo na vratima. - Ne smijete
riskirati povratak u zdanje, gospodine, ne u vaem stanju. Ako ne
ubijem Delbridgea, on e traiti kristal
-objasni Thaddeus.
Rekla sam vam, nikad me nee nai - uvjeravala ga je Leona.
Tvoj novi prijatelj ima pravo - ree joj Adam.
-Predlaem da posluamo njegov savjet i ostavimo ga ovdje. Sto je
loe u tome ako mu dopustimo da pokua ubiti Delbridgea? Ako uspije,
ubudue emo imati jedan problem manje na brizi.
Ne razumije - uporno e Leona. - Ovaj je ovjek pod utjecajem
uasnog otrova koji stvara halucinacije. On ne shvaa to govori.
to je samo jo jedan razlog da ga ovdje ostavimo - ree Adam. -
Posljednje to nam noas treba je luak kao suputnik.
Thaddeus je jo jednom pogledao Leonu nastojei zapamtiti njezino
lice na mjeseini. - Ima pravo. Morate poi bez mene.
-Ni sluajno. - Leona je ispruila ruku i uhvatila rukav njegova
ogrtaa. - Vjerujte mi, gospodine, dajem vam rije da postoje veoma
dobri izgledi da vam mogu pomoi. Ne idemo odavde bez vas.
-Prokletstvo - proguna Adam. Ali je zvuio rezignirano. - Bolje
da uete u koiju, gospodine. Teko je pobijediti u prepirci s Leonom
kad je uvjerena da ima pravo.
Nije oklijevao zbog Leonine tvrdoglavosti, shvatio je Thaddeus;
pokolebalo ga je njezino vrsto uvjerenje da bi ga mogla
spasiti.
Koncentrirajte se na pozitivno, gospodine -naredi Leona. -
Ionako se nita ne moe dobiti negativnim razmiljanjem.
Takoer vrsto vjeruje u moi optimizma i pozitivnog razmiljanja -
proguna Adam. - To je izrazito iritantna osobina, svakako.
Thaddeus je eznutljivo pogledao otvorena vrata koije, nesposoban
ugasiti siuan plamsaj nade to ga je Leona zapalila.
Ako ga spasi, moi e je zatititi od Delbridgea i pobrinuti se da
postane njegova.
Ta je logika prevagnula. Popeo se u koiju i sjeo na sjedalo
nasuprot Leoni.
Vozilo je odmah krenulo naprijed. Konji su preli u brzi kas. U
nekom neodreenom, jo uvijek racionalnom dijelu svojega mozga,
Thaddeus je shvatio da Adam nije upalio vanjske lampe. Konje je
vodio zavojitom stazom samo uz pomo mjeseine. To je ludilo, ali u
skladu sa svim ostalim to se noas dogodilo.
U koiji je jedva razabirao Leonu koja je sjedila na tamnim
jastucima. Meutim, bio je naglaeno svjestan njezine blizine. inilo
se da atmosfera treperi od njezine enstvenosti.
-Kako se zovete, gospodine? - pitala je.
- Thaddeus Ware.
Kako je neobina pomisao da ne moe jasno vidjeti kako ta ena
izgleda mada je s njom upravo proivio uzbudljivu pustolovinu. Dosad
ju je vidio jedino u slabo osvijetljenoj galeriji muzeja i u
mjeseinom obasjanom vrtu. Moda je uope ne bi prepoznao kad bi je
sutra sreo na nekoj londonskoj ulici.
Osim ako ne bi progovorila. Zvuk njezina glasa, tihog i toplog i
intrigantno senzualnog, zauvijek mu se usjekao u pamenje. Prepoznao
bi i njezin miris, pomislio je, kao i poneto od njezine figure. Bio
je naglaeno svjestan njezinih oblina dok je bila stisnuta uz njega.
I postoji jo neto, slabaan daak zavodnike moi koji se mogao iriti
jedino iz njezine aure.
O, da, prepoznao bi je bilo gdje.
Jer je tvoja, apnuo je jedan od demona.
Moja.
Bez upozorenja su se raspali posljednji ostaci njegove obrane.
udovita su osloboena. Skoila su iz sjenki njegova uma ravno u
koiju.
U treptaju demonskog oka unutranjost koije pretvorena je u mraan
svijet snova. Na sjedalu kraj njega pojavilo se stvorenje veliine
krupna psa. Ali udovite nije bilo pas. Osam pernatih nogu strilo je
iz sjajna, gomoljasta tijela. Mjeseina je mrano blistala u
bezdunim, neobinim oima. Otrov je kapao s njegovih onjaka.
Sablasno se lice pojavilo na prozoru. One su duplje bile prazne
crne rupe. Usta su se otvorila u bezglasnom kriku.
Opazio je kretnju sa svoje lijeve strane. Nije morao okrenuti
glavu kako bi znao da ono to ondje ui ima ljuskave noge s kandama i
ticala koja se izvijaju poput izmuenih crva.
Kroz prozore koije vie se nije vidjela uma u noi. Umjesto toga
vidjeli su se nezemaljski prizori iz druge dimenzije. Vulkanske
rijeke tekle su izmeu stabala od crna leda. udne ptice sa zmijskim
glavama stajale su na zaleenim granama.
Ostalo mu je tek toliko svijesti da bi znao da je bio budala kad
je vjerovao da bi snagom volje mogao obuzdati none more.
Delbridgeov je otrov strujio kroz njegovu krv ve najmanje petnaest
minuta, obavljajui svoj prljavi posao. Sad je potpuno preuzeo
kontrolu nad njim.
Zapanjujue je bilo to da ga vie uope nije briga.
-Gospodine Ware?
Leonin glas, onaj koji bi svugdje prepoznao, dopirao je iz
tmine.
-Prekasno je - rekao je, a njezin ga je zabrinuti ton zabavljao.
- Dobro doli u moju nonu moru. Situacija nije tako neugodna ovdje
kad se ovjek navikne.
-Gospodine Ware, morate me sluati. Osjetio je navalu vrele
poude. Ona je samo
nekoliko centimetara dalje; slobodno je moe uzeti. Nikad nije
vie elio neku enu, a nita ga nije moglo zaustaviti.
-Mogu vam pomoi da se borite protiv halucinacija - rekla je.
-Ali ja se ne elim boriti protiv njih - tiho je
rekao. - Zapravo, uivam u njima. I vi ete uivati.
Nestrpljivo je strgnula periku, posegnula u unutranji dep
svojega kaputa i izvadila neki predmet. Nije vidio o emu je rije,
ali nekoliko sekunda kasnije u njezinim je dlanovima zablistala
mjeseina.
Sad ju je prvi put dobro vidio. Tamnu je kosu uvrstila na vrhu
glave, razotkrivajui crte lice koje se jedino mogu opisati kao
prekrasne, premda ne na nain koji se openito povezivao s velikom
ljepotom. Umjesto toga na njezinu je licu vidio inteligenciju,
odlunost i odreenu delikatnu senzibilnost. Njezina su usta
djelovala veoma mekano. U oima boje rastaljena jantara blistala je
enstvena mo. Nita ne bi moglo djelovati zamamnije.
-arobnica - fascinirano je apnuo. Lecnula se kao da ju je
udario. - Sto? Nasmijeio se. - Nita. - Spustio je pogled na
kristal, zaintrigiran. - Sto je to? Jo jedna od mojih
halucinacija?
-Ovo je aurora-kamen, gospodine Ware. Hodat u kroz vae snove s
vama.
Nije drala aurora-kamen u rukama od svojeg esnaestog ljeta; ali
je trenutno reagirao na energiju koju je slala u njegovo sredite.
Vie nije bio mutne, neiste bijele boje, ve je blistao od nutarnjeg
svjetla koje je pokazivalo da je sad oivio od moi. Drala ga je na
dlanu ruke i zurila u njegove dubine, foku-sirajui sva svoja
osjetila. Kamen je vidljivo bljesnuo.
Ne bi znala objasniti kako je uspijevala razbuditi energiju
nekih kristala. Ta se sposobnost prenosila s generacije na
generaciju na enskoj strani obitelji. Njezina je majka posjedovala
nadarenost za rad s kristalom. Kao i.njezina baka i mnoge pra-bake
prije nje, kroz najmanje dvjesto godina.
-Gledajte duboko u kristal, gospodine Ware -rekla je.
Ignorirao je upute. Njegova su se usta izvila u lijen, senzualan
smijeak od kojega su joj se podigle vlasi na zatiljku.
-Radije bih pogledao duboko u vas - rekao je mra
nim, neodoljivim glasom kojim ju je ranije hipnotizirao.
Zadrhtala je. Atmosfera se promijenila. Trenutak ranije Thaddeus
se divlje borio kako bi zadrao zdrav razum unato plimi
halucinacija, ali sad se inilo da uiva u fantastinom snu u kojem se
naao.
Borila se kako bi uspostavila kontrolu nad situacijom. - Recite
mi to vidite u kristalu.
Vrlo dobro, veeras sam raspoloen da vam udovoljavam. Barem neko
vrijeme. - Opet je pogledao kamen. - Vidim mjeseinu. Lukavi trik,
gospoo.
Svjetlo to ga vidite je prirodna energija kristala. To je veoma
posebna mo koja je rezonantna s energijom snova. Svi snovi
proizlaze iz paranor-malne strane nae naravi, ak i kod onih koji ne
vjeruju da posjeduju takvu senzibilnost. Ako netko promijeni
strujanja to ih stvaraju snovi, moe promijeniti i prirodu samih
snova.
Sad zvuite poput znanstvenika kojega poznajem. Zove se Caleb
Jones. On uvijek govori o znanstvenim aspektima paranormalnog.
Uvijek mi se inilo da je to veoma dosadan razgovor.
Nastojat u vas potedjeti dosade i ne priati o razlozima iz kojih
kristal djeluje - rekla je potiskujui sve veu nelagodu. - Molim
vas, obratite pozornost. Trenutno sanjate u budnom stanju. Smanjit
emo silinu i mo toga sna. Ne moemo ga posve ponititi, ali ga moemo
oslabiti do te mjere da se vie nee doimati stvarnim ili
zanimljivim. Ali morate suraivati, gospodine.
Opet se nasmijeio onim lijenim, opasnim smijekom. - Nisam
raspoloen za vae igre s kristalom. Veeras bih se radije drukije
zabavljao.
-Gospodine Ware, traim od vas da mi vjerujete, ba kao to sam ja
vama ranije vjerovala.
Na svjetlosti kristala vidjela je kako su se VVareove hladno
sjajne oi neznatno stisnule. Nagnuo se naprijed i vrhom prsta proao
ispod njezine eljusti. Lagano je zadrhtala na taj dodir.
-Spasio sam vas jer pripadate meni - rekao je. - titim ono to je
moje.
Tonuo je sve dublje u halucinacije.
Gospodine VVare - rekla je - ovo je veoma vano. Gledajte
mjeseinu i koncentrirajte se na svoje halucinacije. Opiite ih za
mene.
Vrlo dobro, ako insistirate. - Opet je pogledao kristal. - Hou
li poeti s demonom na prozoru? Moda bi bila zanimljivija otrovnica
koja se dri za kvaku na vratima.
Energija se irila iz kamena, mnogo energije. Mjeseina se
rasplamsala. Konano se fokusirao na kristal kao to mu je rekla, ali
nije uzela u obzir snagu njegove darovitosti. Sama se morala jae
koncentrirati kako bi struje zadrala pod kontrolom.
-Niti jedno od stvorenja koje vidite oko sebe nije stvarno,
gospodine VVare.
Ispruio je ruku i palcem preao po njezinoj donjoj usni, - Vi ste
stvarni. Veeras je jedino to vano.
-Ne poznajem vas dugo, gospodine, ali oito je da imate izuzetnu
snagu volje. Niste posve izgubljeni u svojoj nonoj mori, gospodine.
Jedan dio vas jo uvijek je svjestan injenice da halucinirate.
-Moda, ali to me vie ne zanima. Trenutno me zanimate jedino
vi.
Svjetlo u kristalu poelo je blijedjeti. Thaddeus se vie nije
koncentrirao na nj.
Ne mogu ovo uiniti bez vas, gospodine -odluno je rekla. - Morate
se jae usredotoiti na mjeseinu. Zajedno emo iskoristiti energiju
kristala kako bismo rasprili halucinacije iz vaeg uma.
Vaa terapija nee djelovati na mene - rekao je zabavljajui se. -
ini se da je to neki oblik hipnoze, a ja sam, jednako kao i vi,
prirodno imun na hipnotiziranje.
Ne pokuavam vas hipnotizirati, gospodine. Kristal je samo orue
koje e nam omoguiti da prilagodimo valove energije vaega sna.
Trenutno ta energija stvara halucinacije.
Grijeite, Leona - blago je rekao. - Otrovnice i demoni nisu
halucinacije; stvarni su i ja im zapovijedam, moje su sluge, vezani
uz mene svim silama pakla. Vi ste takoer vezani uz mene. Uskoro ete
to shvatiti.
Prvi se put poela bojati da bi ga mogla izgubiti. Obuzela ju je
tjeskoba i razbila njezinu koncentraciju. Pogledao je kristal i
nasmijao se.
Svjetlo u kamenu odmah je potamnjelo i promijenilo boju. Leona
je okirano zurila. Oluja se spremala u sreditu kristala. Umjesto
mjeseine, unutra su se vrtloile neobine tamne struje. Thaddeus je u
kristal ubacivao vlastitu mo, nadjaavajui njezine pomno usmjeravane
valove energije.
Oluja se stopila, skupljajui snagu. Sa sve je veom strepnjom
gledala kako uznemirujue sile navaljuju i plamsaju. Nikad nije
srela nikoga tko bi mogao uiniti ovo to Thaddeus VVare ini. Budui
da je bio tako potpuno zahvaen svojim snom, sumnjala je da on uope
shvaa to se dogaa.
udovini kukac s oima sastavljenim od tisuu malenih zrcala
pojavio se na sjedalu kraj Thaddeusa. Onjaci stvorenja vlano su
svjetlucali.
Uasnuto se ukoila. Nije imala kamo pobjei. Nije se imala kamo
sakriti. U prstima na rukama i nogama osjeala je bolne trnce
straha. Znoj joj je natopio koulju. Pokuala je vrisnuti, ali joj
nikakav zvuk nije iziao iz grla.
-Smirite se, slatka moja - ree Thaddeus. - Nee vas ozlijediti.
To je stvorenje koje me mora sluati. Ja u vas tititi.
Instinktivno je posegnula za kvakom na vratima. Trgnula je prste
natrag trenutak prije nego su dohvatili glavu crvenooke
otrovnice.
-Sad ih i vi vidite, zar ne? - zadovoljno upita Thaddeus. - Uli
ste u moj svijet.
Shvatila je da on nekako izvlai energiju iz kristala kako bi
svoje halucinacije uinio vidljivima, ne samo sebi ve i njoj. Da taj
nevjerojatni prizor nije vidjela vlastitim oima, ne bi vjerovala da
itko moe uiniti tako neto.
Odjednom se sjetila jedne od izreka ujaka Edvvarda: - Zapamti,
Leona, mora kontrolirati svoju publiku od trenutka kad korakne na
pozornicu. Nikad nemoj dopustiti da publika kontrolira tebe.
Mora opet uspostaviti kontrolu nad kristalom, inae e biti uvuena
u svijet snova zajedno s Thaddeusom Wareom i oboje e biti
izgubljeni.
Skupivi svaki djeli svoje snage volje, silom je otrgnula pogled
sa zastraujueg kukca i usredotoila se na pomahnitale struje u
kristalu.
-Gledajte u kamen, gospodine - rekla je nastojei govoriti
autoritativnim glasom. - To vam je jedina nada. Halucinacije su
preuzele kontrolu. Morate se boriti protiv toga.
Nasmijeio se. - Daleko bih vie volio da mi se vi pridruite u
mojem snu. Zajedno emo vladati naim vlastitim kutkom pakla.
Prije nego je shvatila to namjerava, obujmio joj je ramena
rukama. Povukao ju je prema sebi.
Smjesta me pustite, gospodine Ware. - Svim je silama nastojala
prikriti strah u glasu, ali je odmah znala da ga je on osjetio.
Dakle, zato bih to uinio? - pitao je Thaddeus, a glas mu je
postao hrapav od opasne senzualnosti. - U ovom svijetu pripadate
meni. Krajnje je vrijeme da ja kuam vau mo i dopustim vam da
osjetite moju.
Pokuala se osloboditi njegovih ruku, ali ju je vre stisnuo.
Trenutno se smirila jer ju je intuicija upozorila da bi ga pruanje
otpora samo isprovociralo. Mahnito je razmislila o nekoliko
mogunosti koje su joj preostale. Ako vriskom pozove pomo, Adam bi
je sigurno uo i doao joj pomoi. Ali Adamovo rjeenje krize
vjerojatno bi bilo ispaliti metak u mozak Thaddeusa VVarea. To se
ne ini samo pomalo pretjeranim, ve i krajnje nepotenim s obzirom na
injenicu da joj je VVare ranije veeras vjerojatno spasio ivot time
to je onesposobio dvojicu straara.
Sad je na njoj da spasi njega. Mora biti jaka za oboje.
-Neete me silom uzeti, gospodine - smireno je rekla premda se
tako nije osjeala. - Noas ste me spasili. Vi niste od onih koji su
nasilni prema enama.
Privukao ju je blie. Na svjetlu iz kamena njegove su oi blistale
mranom strau.
Prouavao je njezina usta kao da je rije o nekom rijetkom,
egzotinom i veoma zrelom vou. - Nita ne znate o mojoj naravi. Jo
ne. Ali uskoro ete, slatka moja, doista uskoro, razumjeti vezu koja
postoji meu nama.
-Znam da mi neete nauditi jer ste vi astan ovjek - mirno je
rekla.
Reagirao je otkopavanjem ovratnika njezine koulje. Bila je
naglaeno svjesna dodira njegovih prstiju na svojem vratu.
ast je kompliciran pojam kad je rije o ovakvim stvarima - rekao
je.
Nema ba niega kompliciranog u tome i vi to dobro znate - apnula
je. - Kontroliraju vas sile vae none more.
Nitko i nita ne kontrolira mene, pa ak ni vi, ljupka moja
Leona.
Nisam ja ta koja manipulira vama. To ini Delbridge svojim
otrovom. Zasigurno mu neete dopustiti da pobijedi.
Thaddeus je oklijevao, a oi su mu se suzile.
-Delbridge. Ako ikad otkrije da ste vi uzeli njegov kristal, ni
od ega nee prezati kako bi ga dobio natrag.
Shvatila je da su se negdje u njegovu svijetu snova upravo
odkrinula vrata racionalnosti. Iskoristila je priliku.
Imate pravo, gospodine - blago je rekla. - Sad shvaam da je
Delbridge veoma opasan za mene. Ali ne moete se nositi s njim dok
ste pod utjecajem otrova. Morate se pribrati kako biste me mogli
zatititi od njega.
Dajem vam rije da u vas zatititi od njega i bilo kojeg drugog
mukarca koji se usudi pokuati vas odvesti od mene. - Izvukao je
jednu od ukosnica iz njezine kose. - Vi pripadate meni.
Da, svakako - ustro je rekla. - Pripadam vama i stoga ete se
noas boriti protiv Delbridgeova otrova. Radi mene, gospodine. Neete
mu dopustiti da uniti va zdrav razum jer me tada ne biste mogli
uvati.
-Radi vas - ponovio je kao da polae prisegu.
-Proao bih kroz vrata pakla kako bih vas zatitio, Leona.
Energija je nevidljivo treperila u skuenom prostoru koije, ali
ne samo unutar kristala. Njezina su osjetila reagirala na njegovu
tamnu, omamlju-juu auru. Privlaila ju je poput opojnog mirisa.
Duboko u njoj poela se pojavljivati grozniavost. Dio nje odjednom
je poelio ui u njegov svijet snova i dijeliti ga s njim.
Izvukao je jo jednu ukosnicu iz njezine kose. Zatim je, veoma
polako, kao da potvruje svoje pravo, rukom obavio njezin zatiljak i
zgnjeio njezina usta svojima.
To je bio poljubac posjedovanja i uzbudljive moi. Njezina se
aura rairila i stopila s njegovom. Strujanja energije su se
sudarila, spojila i zatim poela djelovati zajedno. Kroz napola
zatvorene oi vidjela je kako je u kristalu bljesnula munja.
Thaddeus je pio iz njezinih usta kao da mu nude neki rijetki
nektar. eljela ga je slijediti kamo god ih struje sna odvedu.
Izustivi dubok, hrapav zvuk, Thaddeus je podigao glavu i poeo je
sputati na sjedalo.
-Moja - apnuo je.
Bilo je sad ili nikad. Morala je djelovati radi oboje, inae e
sve biti izgubljeno. Pala joj je na pamet jo jedna izreka njezina
ujaka: Uvijek priredi predstavu za publiku.
Objema je rukama stezala kristal.
-Pogledajte u kamen, Thaddeuse - apnula je istim glasom kakvim
bi ga pozvala u svoj krevet. - Vidite kako ga je vaa energija
zapalila.
Reagirao je na blago zavoenje i pogledao bljetavi kamen.
ekala ga je. im je osjetila da je njegova pozornost usredotoena
na kristal, krenula je u akciju i ubacila svaki djeli vlastite moi
u kamen. Nije imala vremena dotjerati struje vlastite energije kako
bi inila sa svakim drugim klijentom. Nije si mogla priutiti oprez
ili delikatnost u ovom sluaju. Jedina joj je nada nadjaati
Thaddeusovu uzavrelu energiju vlastitom moi.
Oluja u kristalu jo se jednom rasplamsala, a zatim nestala.
Sve je zavrilo za nekoliko sekunda. Thaddeus je zadrhtao i
opustio se na sjedalu.
-Vie nisam u nonoj mori - omamljeno je rekao.
-Niste - sloila se.
Spasili ste moj zdrav razum, a nesumnjivo i moj ivot. Dugujem
vam duboku zahvalnost.
Poravnali smo raune, gospodine, ja vama dugujem zahvalnost jer
ste mi noas pomogli pobjei iz Delbridgeove kue.
Delbridge. Tono. - Umornim je pokretom upalio lampu u koiji. -
On e biti problem, Leona.
-Nema potrebe da se zabrinjavate zbog Delbridgea, gospodine
Ware. Sad se morate odmoriti.
Ne vjerujem da bih mogao ita drugo raditi. - Podigao je periku
to ju je nosila i prouavao je kao da je nikad ranije nije vidio. -
Ne sjeam se kad sam se ranije osjeao tako iscrpljeno.
Noas ste potroili mnogo energije. Potreban vam je san, mnogo
sna.
Bit ete ovdje kad se probudim?
Mmm.
Gurnuo je periku u dep svojega ogrtaa i osmjehnuo se. -
Laete.
Doista, gospodine, ovo nije trenutak za uputanje u prepirku.
Potreban vam je odmor.
Nema nikakva smisla bjeati od mene, Leona. Vi i ja sad smo
vezani. Bez obzira kamo poete, ja u vas nai.
- Spavajte, gospodine VVare.
Nije se prepirao. Smjestio se udobnije u kutu sjedala i ispruio
noge tako da su njegova bedra dodirivala njezina. Dugo ga je
promatrala.
Kad se uvjerila da je doista vrsto zaspao, ustala je, kleknula
na jastuke i gurnula vrataca u krovu kako bi razgovarala s
Adamom.
Kako je tvoj pacijent? - Adam je pitao preko ramena.
Spava. Otrov je bio veoma jak. Neko sam se vrijeme bojala da ga
neu moi spasiti.
Nalet hladnoga vjetra koji je nosio prve kapi kie nahrupio je u
koiju.
Kakva vrsta otrova izaziva none more? -upita Adam.
Ne znam. Gospodin VVare tvrdi da ga je Delbridge upotrijebio
kako bi izazvao ludilo dvojice mukaraca. Obje su rtve umrle u roku
od nekoliko sati.
Adam je pucnuo uzdama i natjerao konje da ubrzaju. - Delbridge
je oito opasniji no to smo vjerovali. Nije trebao biti nita vie od
ekscentrinog kolekcionara.
Gore je nego to misli. Nisam imala prilike red ti ranije, ali u
muzeju zdanja nalazila se mrtva ena. Vrat joj je bio prerezan. Bilo
je... grozno.
Grom i pakao. - Adam se tako okirao da je povukao uzde i zbunio
konje. Brzo je to popravio. - Tko je ona?
Ne znam. Zasigurno je to bila jedna od ena koje je Delbridge
doveo za zabavu svojim gostima. Oito se popela na galeriju kako bi
se ondje sastala s nekim mukarcem. Ubojica je prvi stigao do
nje.
Molim te, nemoj mi rei da je na putnik ubojica.
Nije.
Kako moe biti sigurna?
Dva su razloga. Prvo, nije ubio mene kad sam ga zatekla kako
stoji nad tijelom. Sigurna sam da bi se elio rijeiti svjedoka da je
on poinitelj.
Dobri Boe na nebesima. Nala si ga kako stoji nad tijelom? Drugi
razlog iz kojega sam uvjerena da nije ubojica je taj da nije ubio
dvojicu straara koji patroliraju Delbridgeovim vrtom.
O kojim straarima govori? Noas ondje nije trebalo biti nikakvih
straara.
ini se da nam je gospodin Pierce dao nekoliko pogrenih
informacija.
Grom i pakao - ponovi Adam, ovoga puta veoma tiho. - Leona, ovo
sluti na potpunu katastrofu.
Besmislice. Priznajem da je bilo nekoliko komplikacija, ali sve
je to rijeeno.
Moglo se oekivati da e ti pozitivno razmiljati u situaciji u
kojoj bi svaka razumna osoba razmiljala o kupovanju karte za
Ameriku ili neko drugo prikladno udaljeno mjesto.
Samo razmisli o injenicama, Adame. Ve smo na sigurnoj
udaljenosti od zdanja, a Delbridge nikako ne moe otkriti tko je
uzeo kristal.
Zaboravlja jednu veliku komplikaciju - mrano e Adam.
Koju?
Onu koja trenutno spava u koiji. to zna o njemu?
Veoma malo, osim injenice da je veoma moan paranormalni
hipnotizer - priznala je.
Paranormalni hipnotizer?
Rijeio je problem dvojice straara i jednog Delbridgeova gosta
tako da ih je trenutno doveo u trans. Bilo je nevjerojatno. Nikad
nisam vidjela da netko moe tako iskoristiti hipnozu.
A mi mu pomaemo da se vrati u London? -Adam je zaprepaten. -
Sigurno si poludjela, Leona. Svi znaju da su hipnotizeri opasni, ak
i oni bez paranormalnih moi. Moramo ga se smjesta rijeiti.
Smiri se, Adame. Nema razloga za paniku. Sve e biti u redu.
Moram te upozoriti da gospodin Pierce ne voli hipnotizere,
osobito ne one s paranormalnim moima, a ne volim ih ni ja - mrko e
Adam.
-Upoznao si hipnotizera s paranormalnim moima? Nebesa, nisam
imala pojma. to se dogodilo?
Dovoljno je rei da je osoba o kojoj je rije mrtva. Samoubojstvo.
Moda si itala o tome u novinama. Zvala se Rosalind Fleming.
Sad kad si to spomenuo, doista mi se ini da se sjeam tog imena.
Ali u novinama se nisu spominjale njezine paranormalne moi. Bila je
dama koja se kretala u visokom drutvu, zar ne?
Prije nego se uvukla u visoke drutvene krugove zaraivala je kao
medij. Svojim se vjetinama koristila za ucjenjivanje klijenata.
Skoila je s mosta, koliko se sjeam.
Da.
Posve neutralan odgovor pokrenuo je zvona na uzbunu. Leona je
znala da to znai da je ta tema zakljuena. To je pak znailo da bi
tema razgovora mogla zaci malo previe duboko u zagonetke koje
okruuju Adamova veoma dobrog prijatelja, gospodina Piercea.
Sad je pitanje - ree Leona - to nam je initi s gospodinom
Wareom?
Kae da spava? - upita Adam.
Tako je.
Je li to dubok san?
Veoma dubok - ree Leona.
U tom sluaju, predlaem da ga ostavimo u umi kraj ceste.
Zacijelo ne misli ozbiljno. Taj mi je ovjek noas spasio ivot.
Osim toga poinje kia. Vjerojatno bi umro od upale plua.
Ne moe ga povesti kui sa sobom kao da je on samo jo jedan pas
lutalica - ozlojeeno pro-guna Adam.
Moda bi mu ti mogao pruiti smjetaj za noas?
Ni sluajno. Gospodin Pierce to ne bi odobravao. Od samog poetka
nije bio osobito zadovoljan naim planom, ako se sjea. Kad bi saznao
da sam kui dovukao hipnotizera -
Dobro, pusti me da malo razmislim.
Zato je VVare noas bio u Delbridgeovu muzeju?
Leona je oklijevala. - Bio je ondje kako bi uzeo kristal.
Tvoj kristal? Pa, da, sluajno je tako.
Prokletstvo. U tom sluaju postoji jo neto to bi trebala uzeti u
obzir dok razmilja o tome to e uiniti sa svojim hipnotizerom.
to?
Bolje ti je da pretpostavi da e on, kad se probudi, i dalje
eljeti taj prokleti kamen.
Leona je osjetila kako je obuzima malodunost. Adam ima pravo.
Ako je Thaddeus potrai, to e biti samo zato to eli kamen, a ne zato
to eli nju. Onaj uzbudljivi poljubac bio je plod njegovih
halucinacija, dio none more. Teko bi se to moglo opisati kao susret
koji bi u srcu dentlmena raspirio udnju.
Prema onome to sam ranije vidio - nastavi Adam - on mi se ne ini
poput ovjeka koji bi uljudno odustao od svoje potrage i dopustio ti
da zadri kamen.
Ima pravo - ree Leona. - Moramo se rijeiti gospodina VVarea.
Imam ideju.
Ura je odbila tri.
Richard Saxilby se probudio i osvrnuo po galeriji. Najprije je
bio smuen. Sto radi ovdje gore? Bio je s ostalima u obilasku na
kojem je Delbridge ranije te veeri insistirao, ali nije uivao u
tome. Nisu ga osobito zanimali antikviteti pa je oekivao da e se
dosaivati. Ali dosada nije bila problem. Zapravo, zbirka relikata u
galeriji u njemu je izazvala izrazito neugodne osjeaje.
Zato se vratio ovamo?
Sjeanje mu se vratilo u naletu od kojeg mu je zakuhalo u elucu.
Doao je ovamo radi Molly. Sona mala cura predloila je da se ovdje
nau nakon to pone ples. Rekla mu je da nikomu nee pasti na pamet da
ih ovdje potrai.
Ali Molly je mrtva, divljaki ubijena.
Naglo se okrenuo, a srce mu je divlje lupalo. Ne, to nije bio
san. Jo uvijek lei ondje na podu. Tako mnogo krvi, mislio je. Grlo
joj je prerezano. Zaklana je.
Njegov se eludac pobunio. U jednom je uasnom trenutku pomislio
da e povratiti. Okrenuo je lea tijelu.
Netko bi trebao obavijestiti Delbridgea kako bi se mogla pozvati
policija.
Policija. Panika mu je stegnula prsa. Ne moe si dopustiti da ga
povezu s umorstvom. Investicijski plan na kojem je tako naporno
radio nalazi se u krajnje osjetljivoj fazi. Veoma vana gospoda
uskoro e odluiti hoe li financirati projekt ili ne. Glasine se brzo
ire u klubovima.
Jo gore, policija bi mogla pomisliti da je on ubio zgodnu
kurvicu. Kako bi ljudima iz Scotland Yarda uope mogao objasniti
svoju nazonost u ovoj prokletoj galeriji? A zatim je tu i njegova
rospija od ene na koju mora misliti. Helen bi pobjenjela kad bi
obiteljsko ime uvukao u istragu umorstva. Bila bi jo vie bijesna
kad bi otkrila da je ovamo doao na dogovoreni sastanak s
prostitutkom.
Mora otii odavde prije nego se jo netko pojavi. Vratit e se
dolje i pomijeati s gostima; pobrinut e se da ga svi vide kako plee
s nekima od ena koje je Delbridge doveo za ovu veer.
Neka netko drugi nae tijelo.
Dva sata kasnije.
Delbridge je hodao amo-tamo dugom galerijom, ignorirajui
okrvavljeno tijelo Molly Stubton. Ona je trenutno bila najmanji od
njegovih problema. Bio je bijesan. Bio je takoer veoma
zabrinut.
- Koji je vrag tim straarima? - rekao je Hulsevju.
Dr. Basil Hulsey je odmahnuo glavom i prtljao sa svojim
naoalama. Bilo je nemogue procijeniti kad je posljednji put oprana
njegova siva kosa, a kamoli kad je oian. Zaputeni uperci strili su
mu oko glave kao da je dotaknuo elektrini aparat. Vjeno zguvani
kaputi i vreaste hlae visjele su na mravom, koatom tijelu. Ispod
kaputia nosio je koulju koja je jednom zacijelo bila bijela.
Meutim, sad je postala sivkastosmea, to je rezultat niza godina
tetnih kemijskih mrlja.
Sve u svemu, Hulsey je izgledom podsjeao tono na ono to je bio:
briljantan, ekscentrian
znanstvenik koji je dovuen iz svojeg laboratorija - laboratorija
to ga je Delbridge financirao - u sitne jutarnje sate.
Nemam pojma to je s-straarima - nervozno je zamuckivao Hulsev. -
Gospodin Lancing ih je doveo u k-kuhinju kako ste naredili. Obojica
smo ih pokuavali probuditi. Zalili smo ih hladnom vodom. Niti jedan
se nije ak ni pomaknuo.
Rekao bih da su obojica ostala bez svijesti nakon to su popili
previe dina - ree Lancing. Zvuio je kao da se otmjeno dosauje, to
je njegovo uobiajeno raspoloenje kad se ne bavi svojim omiljenim
sportom. - Ali niti jedan ne zaudara po piu.
Hulsev se usredotoio na brisanje svojih naoala. Uvijek se doimao
tjeskobnim kad nije bio u svojem laboratoriju, ali nikad tako kao
kad je morao boraviti u istoj prostoriji s Lancingom. Delbridge mu
to nije mogao zamjeriti. To je bilo kao da se mia primorava da
dijeli kavez s otrovnicom.
Delbridge je zamiljeno promatrao stvorenje po imenu Lancing,
prikrivajui vlastitu nelagodu u blizini tog ovjeka. Meutim, za
razliku od Hulsevja, znao je da ne smije pokazati strah. Ili je
moda samo vjetije skrivao instinktivnu reakciju.
Treperio je od bijesa, ali je bio itekako svjestan injenice da
mora biti oprezan. Na svjetlu to ga je pruao oblinji fenjer na zidu
Lancing je izgledao poput anela s renesansne slike. Izrazito lijep
mukarac s oima raskone plave boje safira i zlatne kose koja se
doimala gotovo bijelom. Privlaio je ene kao to svjetlo privlai
moljce. Ali izgled
definitivno vara kad je rije o Lancingu; ovjek je hladnokrvan
ubojica. ivio je za lov i ubijanje, a njegov omiljen plijen bili su
ljudi, po mogunosti ene. Bio je zastraujue dobar u tome. Zapravo,
priroda ga je obdarila vjetinom proganjanja i ubijanja rtava koja
se jedino moe opisati kao nadnaravna. Kad bi se razbudila njegova
paranormalna osjetila lovca, mogao je osjetiti auru svoje rtve.
Takoer je obdaren sposobnou da jasno vidi ak i vi najmranijoj
noi. Kad je napadao, mogao se kretati mnogo bre od najvjetijeg
vojnika ili boksaa. Njegova je brzina ona koju ima grabeljiva
zvijer, a ne normalan ovjek.
Delbridge je bio lan Ezoterinog drutva, tajne organizacije koja
se bavi izuavanjem paranormal-nog, a golema veina lanova Drutva
posjeduje barem neke takve sposobnosti. Posljednjih se godina
Drutvo upustilo u organizirana istraivanja, prouavanja i
katalogiziranja razliitih vrsta sposobnosti koje su dosad
otkrivene. Zahvaljujui sve bogatijem katalogu sad postoji naziv za
one koji pokazuju Lancingov neobian i izrazito opasan sindrom
vjetina: paralovci.
Mnogi u Drutvu, osobito oni koji prihvaaju teorije gospodina
Darvvina, uvjereni su da su para-normalni lovci zapravo ostaci iz
praiskonskih vremena. Delbridge je bio sklon sloiti se s njima.
Meutim, Lancing je imao drugi stav. Po miljenju elegantne
otrovnice, on je superiorno, bolje razvijeno ljudsko bie. Ovako ili
onako, moe biti koristan.
Delbridge ga je pronaao nakon to su se u novinama poele
pojavljivati prie o divljakom ubojici koji vreba na prostitutke.
Bilo je prilino lako izmamiti Ponono udovite, kako ga je nazvao The
Flying Intelligencer, iz njegova skrovita. Molly Stubton sa svojom
plavom kosom i zgodnim licem odgovarala je opisu njegovih rtava.
Glumila je siromanu uliarku koja je nudila svoju robu u onom dijelu
grada u kojem je Ponono udovite lovilo. Delbridge se sakrio u
sjenkama s dvama napunjenim pitoljima u depu i boicom jednog od
Hulsevjevih napitaka u ruci.
Godinama ga je frustrirao njegov vlastiti talent. Bio je
zadovoljavajue snaan, ali krajnje ograniene primjenjivosti. Mogao
je jasno osjetiti druge koji posjeduju izraene paranormalne
sposobnosti. Povrh toga, mogao je identificirati prirodu njihovih
posebnih moi. Ta je sposobnost konano dobro iskoritena one noi kad
je otkrio Lancinga.
Kad je Ponono udovite jedne noi izilo iz magle, odjeveno poput
otmjenog dentlmena i smijeei se svojim aneoskim smijekom, uspjelo
je zavarati ak i Molly koja je posjedovala izrazito dobre uline
instinkte.
Meutim, Lancingova su lovaka osjetila bila posve budna, a
Delbridge je odmah prepoznao prirodu uznemirujue aure koja ga je
okruivala. ak i da nije postojao naziv za talent udovita, Delbridge
bi u njemu prepoznao ono to je bio: ubojica.
Ponudio je posao paralovcu, kao i neto za to je intuitivno
osjeao da e mu biti daleko vanije: divljenje i priznavanje njegovih
izuzetnih moi.
Brzo je shvatio da Lancing ima jo jednu slabost, takvu kojoj je
morao ugaati kako bi kontrolirao Ponono udovite. Lancing je
potjecao s ulice, ali se elio kretati meu izabranima u svijetu koji
mu je, zbog okolnosti njegova roenja, uvijek bio nedostupan. Kopile
je udjelo za prihvaanjem u elitnim krugovima onako kako izgladnjeli
ovjek ezne za kruhom. Nikako se nije mogao pomiriti s tim da on,
superioran mukarac, nema drutveni status i veze potrebne da ga
pozivaju u ekskluzivne krugove.
Delbridge je mrzio injenicu da je morao toga gmaza upoznati sa
svojim krojaem, da se i ne spominje povremeno pozivanje na drutvene
dogaaje kao to je bila veeranja zabava, ali tu nije bilo pomoi.
Doputanje Lancingu da se zadrava du rubova njegova svijeta vie
klase bilo je cijena suradnje s Pononim udovitem.
Delbridge ga je pogledao. - to je noas ovdje polo po zlu? Plan
da se rijeimo gospoice Stubton bio je jednostavan i jasan. Trebao
si je otpratiti natrag do njezine kue nakon zabave i ondje je se
rijeiti. Zato si je, dovraga, ubio u mojoj kui? Zar ne shvaa koliko
si riskirao?
Molly Stubton je bila lijepa ena. Vatrena senzualnost u
kombinaciji s njezinim vjetinama u spavaoj sobi inile su je
korisnom zavodnicom. Delbridge ju je angairao kako bi saznao tajne
nekih svojih suparnika. Sjajno je obavila svoj zadatak. Meutim, u
posljednje je vrijeme postala naporna. Poela je postavljati
zahtjeve, ak je pola tako daleko i nagovijestila ucjenu. Dolo je
vrijeme da je se makne s puta, ali Lancing je uprskao.
Lancing je graciozno slegnuo ramenima. - Iz nekog je razloga
dola ovamo gore. Mislim da se kanila sastati s nekim od gostiju.
Slijedio sam je kako bih vidio to kani. Kad me ugledala, njezin je
strah bio opipljiv. - Lancingova su se usta izvila u sjetan
osmijeh. - Pogodila je to e se dogoditi. Nikako mi ne bi dopustila
da je otpratim kui. Nisam imao drugog izbora osim da je odmah
uutkam.
ak i ako si smatrao da mora odmah djelovati, postoje urednije
metode - naglasi Delbridge. - Zato si joj, dovraga, prerezao vrat i
ostavio je ovdje? to bi bilo da je netko od gostiju doao ovamo,
otkrio tijelo i pojurio dolje kako bi digao uzbunu? Morao bih
pozvati policiju.
Bilo je mnogo krvi - ree Lancing i dalje se smijeei. - Posve mi
je unitila kaputi i poprskala hlae. Otiao sam u jednu od spavaih
soba kako bih se oprao i preodjenuo.
Delbridgea je obuzela sumnja. - Veeras si sa sobom donio drugi
komplet odjee?
-Naravno. Uvijek nosim rezervnu odjeu kad znam da u se
zabavljati na meni omiljeni nain.
Drugim rijeima, cijelo je vrijeme planirao ubiti Molly ovdje, a
ne u njezinoj kui. Zvijer je zacijelo uivala u uzbuenju pri pomisli
da e nekanjeno poiniti umorstvo u kui punoj dentlmena koji sebe
smatraju vrednijima od njega. Delbridge je potisnuo uzdah. Hulsey
ima pravo, Lancing nije posve zdrav, niti ga se moe u potpunosti
kontrolirati. Problem je u tome to je izrazito koristan.
-Koliko ti je trebalo da se opere i dovede odjeu u red? - upita
Delbridge nastojei ostati strpljiv.
Lancing ponovno slegne ramenima. - Moda dvadeset minuta.
Delbridge vrsto stisne zube. - Ipak mi sve do tri i trideset
nisi doao rei da je kristal nestao i da su dva; straara bez
svijesti.
-Nancy Palgrave me dola potraiti. - Lancing se smijuljio. - Kad
sam iziao iz spavae sobe, naao sam je na prvom odmoritu. Prirodno,
pozvao sam je u jednu od spavaih soba. Sto bi drugo dentlmen mogao
uiniti u takvim okolnostima?
To bi se vjerojatno trebalo brojiti kao jo jedna od Lancingovih
slabosti, pomisli Delbridge. Lov i ubijanje uzbuuju ga seksualno.
Privlana ena koja ga eka predstavljala bi preveliko iskuenje za
njega.
Jo je vie vremena izgubljeno jer je bilo nemogue pozabaviti se
krizom sve dok i posljednji gost nije otiao. Osim toga trebalo je
ekati da ode i osoblje angairano za tu veer. Tada je domaicu i
njezina mua, jedine dvije osobe koje ive u zdanju, poslao na
spavanje. Oboje su mu godinama odano sluili; znali su da njegove
naredbe treba bez rijei posluati.
Neto mu je palo na pamet. Prestao je hodati i namrtio se.
Moda je kamen ukraden ranije uveer, prije nego si ti ovamo
slijedio gospoicu Stubton - nagaao je.
Moda. - Lancinga nisu optereivale nevane pojedinosti, kao i
obino.
-Jesi li siguran da mi nita ne moe rei o lopovu? - Delbridge je
pitao trei ili etvrti put.
Lancing je priao ormariu u kojem se ranije nalazio kristal. -
Objasnio sam ti da mogu osjetiti jedino aure to ih ostavljaju snane
emocije. Strah. Bijes. Strast. Takve stvari. Ovdje ne osjeam nita
od toga.
-Ali lopov je morao doivjeti neku veoma snanu emociju kad je
izvadio kristal i udahnuo plin
-uporno e Delbridge. - Sok? Strah? Neto.
Lancing je drao lokot u elegantnoj aci dugih prstiju. - Rekao
sam ti, ovo je previe nejasno. Mnogo ga je ljudi dotaknulo tijekom
nekoliko posljednjih dana, ukljuujui i tebe. - Zastao je, odjednom
se zamislivi, to mu uope nije bilo svojstveno. - No sad kad sam se
koncentrirao, vjerujem da osjeam daak moi koji se zadrao.
Delbridge je osjetio nalet energije oko Lancinga kad je ubojica
oslobodio svoja paranormalna osjetila u cilju pregledavanja lokota.
Premda je bio pripravan na to, ipak ga je uzrujalo. Osjetio je
marce na leima. ak je i Hulsev, ije se sposobnosti odnose na
znanstveno podruje, zasigurno osjetio ubojiinu mranu auru. urno je
koraknuo unatrag.
-Nema emocija? - potaknuo ga je Delbridge.
-Ne, samo traak energije - ree Lancing. -udno. Nikad ranije
nisam osjetio neto tomu slino. Tko god to bio, sigurno je veoma
snaan.
Moda jo jedan lovac?
Ne znam. - Lancing se doimao zaintrigiranim.
-Ali ondje gdje ima tako mnogo snage mora postojati i sposobnost
nasilja. Tko god on bio, opasan je.
-Jednako opasan kao ti? - tiho upita Delbridge.
Lancing se nasmijeio svojim blaenim osmijehom. - Nitko nije
opasan kao ja, Delbridge. Zna to.
Hulsev je proistio grlo. - Ispriavam se, vae gospodstvo, ali
postoje dva logina objanjenja za izostanak onih vrsta ostataka na
koje je gospodin Lancing osjetljiv.
Delbridge i Lancing ga pogledaju.
Dakle? - potakne ga Delbridge jer, kao i uvijek, nije imao
strpljenja sa znanstvenikom.
Plin je zacijelo zapahnuo lice lopova u trenutku kad je uzeo
vreicu u kojoj se nalazio kristal -ree Hulsev. - Moda tada nije
doticao ni ormari ni policu, ako me razumijete. Samo vreicu.
Lancing kimne. - To ima smisla. Ako nije postojao fiziki kontakt
s ormariem nakon to je aktivirao zamku, ne bi ostavio dio svoje
aure.
Delbridge se namrtio. - Bez obzira je li u vrijeme krae ostavio
tragove svojeg emocionalnog stanja ili nije, uskoro nakon toga poeo
bi osjeati djelovanje plina. Za deset, najvie petnaest minuta.
-Dovoljno vremena da izie iz kue - ree Lancing.
-Ali ne bi mogao daleko putovati.
Moda mu je netko pomogao - ree Lancing. - Netko je moda bio s
njim i pomogao mu da ode odavde.
Grom i pakao - proguna Delbridge. Krajnje ga je zabrinjavala
pomisao da je mogao postojati i drugi mukarac.
Hulsev se nakalje na malo drukiji nain. Pogledao je Delbridgea.
- Ako vas smijem podsjetiti, gospodine, nakon to bi otrov poeo
djelovati lopov bi postao veoma opasan za pratite-lja.
Da, da, razumijem - otresito e Delbridge. -Vjerojatno bi napao
svakoga tko bi mu se sluajno naao u blizini, ba kao to su navodno
uinili Bloomfield i Ivington. - Frustrirano je akom udario po
oblinjem kipu. - Grom i pakao, sad bi ve trebao biti mrtav, ba kao
i ona druga dvojica. Njegovo tijelo mora biti negdje u umi.
Ako je jo netko bio s lopovom - ree Lancing i opet se nasmijei -
te ako je taj drugi ovjek bio dovoljno priseban da ubije svojeg
partnera kad ga je zahvatilo ludilo, sasvim je mogue da je tijelo
ostavio u umi i uzeo kristal.
Delbridge i Hulsev su zurili u njega. Lancing lagano zamahne
rukom. - To bih ja uinio da sam bio taj drugi ovjek.
-Nema sumnje - suho e Delbridge.
-Dovraga - nastavi Lancing, dobro raspoloen - da sam ja bio
drugi ovjek, vjerojatno bih ubio partnera im bismo se domogli
kristala, bez obzira je li pokazivao znakove ludila ili ne. Zato s
nekim dijeliti takvu dragocjenost?
Delbridge se odupro porivu da podigne vazu i baci je u zid. Mora
dobiti natrag prokleti kristal, i to brzo. Ve je javio voi Treeg
kruga da je naao relikt. Demonstracija njegovih moi zakazana je za
nekoliko dana. Ako sve bude u redu kad lanovima bude predstavljao
aurora-kamen, bit e formalno primljen u organizaciju. Bez toga bit
e mu onemoguen pristup.
Morao je nai kristal. Previe se trudio, uloio previe vremena i
novca, previe riskirao da bi sad doivio neuspjeh.
Lancing je lijepo oblikovanom bradom pokazao tijelo. - Da se
rijeim trupla?
Delbridge se namrtio. - Sad nemamo vremena kopati grob. U svakom
sluaju, pljuti kia. Zemlja e biti previe blatnjava.
Hulsev je izgledao zabrinuto. - Valjda ne mislite ostaviti
tijelo tu na podu.
Delbridge se okrenuo na peti i prouavao svoju zbirku sarkofaga.
- Stavit emo je u jedan od ovih. Bit e u redu dok je ne budemo
mogli zakopati u umi. Sluge znaju da ne smiju ulaziti ovamo ukoliko
ih ja ne poaljem.
Zapravo, sluge nikad nisu svojevoljno ulazile u muzej. Nitko od
njih ne posjeduje nikakve mjerljive paranormalne sposobnosti, ali
Delbridge je znao da je svaki pojedinac obdaren odreenim stupnjem
senzibilnosti, bez obzira je li toga svjestan ili ne. Ta se
senzibilnost manifestira u obliku snova i intuicije. Predmeti u
muzeju, ovako na okupu, stvaraju dovoljno uznemirujue energije da
do odreenog stupnja djeluju ak i na najmanje osjetljive ljude.
Ranije veeras zabavljao se gledajui kako njegovi gosti pokuavaju
prikriti injenicu da im se artefakti uope ne sviaju.
Zauo se zvuk struganja i trljanja kamena o kamen kad je Lancing
gurnuo u stranu teki poklopac sarkofaga. Pogledao je Hulsevja i
nasmijeio se.
-Pomognite mi s truplom - ree.
Hulsev se silovito trgnuo. Lancing mu se rijetko kad izravno
obraao. To ga je uznemirilo. Gurnuo je naoale prema korijenu nosa,
a zatim je, veoma nevoljko, koraknuo naprijed.
Lancing se zaputio prema mrtvoj eni. Put ga je vodio kraj
drevnog rtvenika. Odsutno je ispruio ruku i dotaknuo ga. Delbridge
je to opazio. Vidio je kako Lancing dodiruje druge artefakte u
galeriji na isti, privreni nain, kao da miluje maku. Za razliku od
veine ljudi koji dou u muzej, Ponono udovite uiva u mranoj energiji
kojom ti predmeti zrae.
U tome smo slini, pomislio je Delbridge. To je u njemu izazvalo
nelagodu. Nije mu se sviala pomisao da ima bilo to zajedniko s
ovjekom tako niska roda.
Lancing se naglo zaustavio, a ruka mu je jo poivala na
rtveniku.
-Sto je? - brzo upita Delbridge. - Osjea li to?
-Strah. - Lancing je tu rije izgovorio kao da spominje neku
rijetku mirodiju. - enski strah.
Delbridge se mrtio. - Mollyn strah od tebe?
Ne. Ona je imala posve drukiji okus. -Lancing je vrhovima
prstiju preao po kamenoj povrini. - Ova ena nije bila u bezumnoj,
histeri-noj panici kao Molly. I dalje je imala kontrolu nad sobom.
Unato tomu bila je veoma prestraena.
Siguran si da je ta osoba bila ena? - otro upita Delbridge.
O, da. - Lancing je sad ve praktiki pjevuio. - Ovo je slatki
enski strah.Delbridge je oklijevao. - Moda osjea jednu od
prostitutki koja je noas bila u kui. Pratile su moje goste prilikom
obilaska.
-I ja sam bio s vama - podsjetio ga je Lancing.
-Niti jedna od ena nije bila prestraena, ne kao ova. Vjeruj mi
kad ti kaem da bih to sigurno opazio.
Koji se vrag ovdje dogodio? - zbunjeno upita Delbridge.
Zar ne razumije? - upita Lancing, a oi su mu se zaarile od
ivotinjske poude. - Noas su ovdje doista bila dva lopova. Drugi je
bio ena.
Neka je ena dola ovamo kako bi ukrala moj kristal? - Delbridge
se zaprepastio. - Zacijelo niti jedna ena ne bi imala hrabrosti, da
i ne spominjem vjetinu potrebnu za provaljivanje u moje zdanje.
Hulsev se ponovno namrtio. - Nemojte zaboraviti, pomagao joj je
mukarac.
-Zato bi poveo enu sa sobom? - zbunjeno je pitao Delbridge. - To
nema nikakva smisla. Samo bi poveao opasnost da bude otkriven.
Hulsev je skinuo naoale i poeo ih brisati, sad veoma zamiljen. -
Moda mu je bila potrebna.
-Za koju svrhu? - odbrusi Delbridge.
-Prema podacima iz mojih istraivanja o toj temi, gotovo svi oni
za koje se zna da su posjedovali sposobnost pristupa moi kristala
bile su ene
-ree Hulsev preavi na svoj ton predavaa. -Mogue da je taj
mukarac noas sa sobom doveo jednu takvu enu kako bi mu pomogla nai
kamen.
-Onaj svjei traak energije na ormariu osta
vio je mukarac - ree Lancing, veoma siguran. -Sad je vjerojatno
mrtav ili obuzet ludilom none more.
Hulsev je vratio naoale na nos i namjestio ih kaiprstom.
Zagledao se u Delbridgea. - ini se da ete traiti enu.
Ali nita ne znamo o njoj - tugaljivo e Delbridge.
To nije posve tono, gospodine. - Hulsev je skupio svoje upave
obrve. - Znamo da je sasvim vjerojatno da se moe koristiti
energijom kristala.
Delbridge je neto kasnije stajao s Hulsevjem u kuhinji. Jo
uvijek je padala kia, ali tamni su oblaci postali mutnosivi kad je
stigla zora.
Spustio je pogled na Paddona i Shuttlea, dvojicu straara koje je
angairao za tu veer. Obojica su leala na platnu rairenom na
podu.
Delbridge je rijetko kad imao priliku posjetiti ovu prostoriju
zdanja. On je dentlmen; dentlmeni se ne optereuju voenjem kuanstva.
Jutros ga je pomalo iznenadila koliina masnih mrlja na platnu. To
ga je navelo na pitanje koliko je ista hrana to mu je posluuje
njegova domaica.
-Uljezi su ih zasigurno drogirali - rekao je Hulsevju. - To je
jedino objanjenje.
Hulsev je, vidno smireniji sad kad Lancing vie nije bio u
blizini, gum to jednog straara vrhom cipele. - Moda.
-Moemo se jedine edati da e ono to su dobili prestati djelovat .
A'o umru, moda nikad neemo dobiti odgovore. Hulsev, moramo dobiti
natrag taj kristal.
Vjerujte mi, gospodine, jednako sam zabrinut kao i vi.
I treba biti, dovraga. Potroio sam cijelo bogatstvo kako bih ti
opremio onaj laboratorij. Ako ne dobijem natrag kristal, vie neu
imati razloga za financiranje tvojih eksperimenata, nije li
tako?
Hulsev se lecnuo. Delbridge je pomalo uivao u toj reakciji.
Hulsevjeve su slabosti jednako oite kao i Lancingove. Znanstveniku
su vana jedino njegova istraivanja.
-Nai emo ga, gospodine - brzo e Hulsev.
-Imamo samo nekoliko dana do trenutka kad u kamen morati predati
voi Treega kruga. Ako ne uspijem izvriti zadatak, neu dobiti drugu
priliku da postanem lan. Voa je bio itekako jasan po tom
pitanju.
-Razumijem, gospodine.
Frustriranost se opet nakupila u Delbridgeu. -Dospio sam tako
daleko. Toliko sam riskirao. Mjeseci planiranja. Dva dentlmena iz
visokoga drutva su mrtva. Kristal je napokon bio u mojim rukama. -
Stegnuo je ake. - A sad ga vie nema.
Hulsev nije odgovorio. Prouavao je dva mukarca na podu.
-Mislim da se gospodin Shuttle mie - rekao
je.
Delbridge pogleda dolje. I doista, Shuttle se micao i otvarao
oi. Paddonove su se oi takoer otvorile. Tupo je zurio u strop.
-Zanimljivo - ree Hulsev. - Ne znam niti za jednu drogu koja
omoguuje ovakvo buenje. Kao da su obojica dobila upute da otvore oi
tono kad svane.
Shuttle i Paddon su sjeli i osvrnuli se naokolo, promatrajui
veliki eljezni tednjak, drvenu kadu, pocinani sudoper, dugi stol i
objeene noeve kao da nikad ranije nisu vidjeli nita slino.
-Koji vrag? - proguna Paddon.
-Ustanite, obojica - naredi Delbridge. Shuttle i Paddon polako
ustanu. Izgledali su
tono onako kako se moglo oekivati, par grubih, nasilnih mukaraca
s ulice koji za ivot zarauju prodajom svojih usluga u svojstvu
tjelohranitelja i izbacivaa. Niti jedan nije bio osobito
inteligentan. Delbridge je to smatrao prednou kad ih je angairao.
Sad vie nije bio siguran u to.
to se, dovraga, dogodilo u vrtovima? - otro upita.
Nita posebno, gospodine - ree Shuttle i jednu krupnu ruku provue
kroz kosu. - Mirna no. Ba nikakvih problema. - Namrtio se. - Ali se
ne sjeam da sam doao ovamo.
Valjda smo svratili ovamo da bismo kuharicu zamolili malo kave
da ostanemo budni - ree Paddon. No izgledao je i zvuio kao da
govori mehaniki.
Niti jedan od vas dvojice nije vlastitom voljom uao u ovu
kuhinju - ree Delbridge. - Obojicu smo nali kako spavate na svojim
straarskim mjestima. Dok ste vas dvojica spavali, par uljeza
pobjegao je s osobito vrijednim artefaktom. Angairani ste kako
biste se pobrinuli da se tako neto ne dogodi dok ja zabavljam svoje
goste. to imate rei u svoju obranu?
Obojica su zaprepateno zurila u njega. Zatim se Paddon
namrtio.
-Upravo smo vam rekli, vae gospodstvo, nita se nije dogodilo. Ne
znam o emu govorite, gospodine.
Delbridge je pogledao Hulsevja, traei smjernice.
Hulsev se usredotoio na Paddona. - to je posljednje ega se
sjeate prije nego ste se maloas probudili?
Paddon slegne ramenima. - Hodao sam kroz vrt, obilazio ga. Sjeam
se da sam pomislio kako e prije jutra vjerojatno pasti kia i tada -
Prekinuo se i odmahnuo glavom. - Tada sam se ovdje probudio.
Shuttle kimne. - Isto je bilo sa mnom.
Sjeate li se jeste li koga vidjeli u vrtovima? -upita
Delbridge.
Dva su gosta na nekoliko minuta izila na terasu, ali je bilo
previe hladno za ono to su imali na umu pa su se vratili unutra -
ree Paddon.
Ovo je gubitak vremena - ree Delbridge. -Idite, obojica.
Paddon i Shuttle razmijene poglede.
to se tie naih naknada - ree Shuttle. Njegov je glas izgubio
smjeran prizvuk.
Bit e vam plaeno prije nego odete - nestrpljivo e Delbridge.
Dva su mukarca izila iz kuhinje. Delbridge je ekao dok se nije
izgubio zvuk njihovih tekih koraka.
Misli li da su oni sudjelovali u kradi? - upita.
Moda - ree Hulsev. - Ali zapravo sumnjam. Neto u mirnom nainu i
brzini kojom su se probudili ba kad je svanulo upuuje na drugu
mogunost.
Koju mogunost?
Pitam se jesu li dovedeni u hipnotiki trans. Delbridge je
osjetio marce. - Hipnoza?
To bi objasnilo stanje u kojem smo ih nali.
-Koji je od lopova bio hipnotizer? - upita Delbridge. - Mukarac
ili ena?
-Ako imam pravo kad mislim da je ena ta koja radi s kristalom,
onda proizlazi da je njezin partner hipnotizer. Siguran sam da vam
je poznato da, kad je rije o istinski snanim paranormalnim
sposobnostima, pojedinac obino ima samo jednu. Neka osoba moe biti
nadarena za rad s kristalom ili hipnotizer, ali ne oboje.
Bez obzira tko je on, do jutra e biti mrtav.
Moda - ree Hulsev.
Delbridgeu se nije sviao izraz Hulsevjeva lica. Znanstvenik je
izgledao kao da razmilja o drugim mogunostima.
Lancing se pojavio sat vremena kasnije. Bio je posve mokar i ne
ba dobro raspoloen.
-Nema tijela - kratko je rekao.
-Prokletstvo! Tko god on bio, nije mogao izbjei djelovanju
otrova - uporno e Delbridge.-
Lancing opet otmjeno slegne ramenima, to je iritiralo
Delbridgea. - Onda treba pretpostaviti da ga je ena nekako uspjela
odvesti koijom.
-Uskoro bi se nala u drutvu nasilnog luaka - naglasi Hulsev. -
Osim ako -
Delbridge i Lancing ga pogledaju.
-Osim ako, to? - otro upita Delbridge.
Hulsev izvadi krpu iz depa i pone istiti naoale. - Osim ako ta
ena nije znala kako e ga spasiti od halucinacija.
-Nemogue - ree Delbridge.
Hulsev vrati naoale na nos. Oi su mu blistale iza lea. - Zapravo
je zanimljivo.
Thaddeus je otvorio oi i ugledao sivilo maglovita dana. Trenutak
je nepomino leao i pokuavao se orijentirati. Nita u malenoj sobi
mutnoze-lenih zidova i prljavih prozora nije mu se inilo
poznatim.
Sa svojega je mjesta na krevetu vidio svoj ogrta objeen na
kukicu na zidu. U jednom se kutu nalazio klimavi stalak s lavorom,
a do njega malena, trona komoda. Plahte na krevetu nisu mirisale
svjee.
Odjednom su navrla sjeanja: fascinantna ena zlatnih oiju,
Delbridgeov otrovni plin, vratolomni bijeg privatnom koijom,
spoznaja da vjerojatno nee preivjeti no, barem ne zdravog
razuma.
Leona. Noas je njezino ime bilo talisman.
Sjeao se kristala ispunjenog mjeseinom i uvjerljive sigurnosti u
njezinu glasu. Hodat u s vama kroz vae snove.
Polako je sjeo i odgurnuo pokriva. Oprezno se prisjetio
pojedinosti borbe protiv paklenog svijeta
mranih halucinacija koji je prijetio da e ga progutati. Sreom,
prizori su sad bili tek blijedi fragmenti, na nekim mjestima
neugodno izotreni, svakako, ali nita gori od sjeanja na bilo koju
drugu nonu moru. Vie nema halucinacija.
Tajanstvena je Leona upotrijebila kristal kako bi ga spasila od
pada u pakao iz kojeg se moda nikad ne bi vratio.
Carobnica, pomislio je i osmjehnuo se.
A on joj je to vratio pokuajem da je silom uzme.
Prestao se smijeiti. Muna ga je uspomena natjerala da skoi na
noge. Znoj mu je ovlaio elo. Nikad ranije nije izgubio kontrolu nad
sobom onako kao noas. Nikada. Mo samokontrole to ju je usavrio kako
bi se mogao nositi sa svojim hip-notikim sposobnostima dobro mu je
posluila u svim aspektima njegova ivota, ukljuujui podruje
seksualne udnje. Ali noas je otrov u njemu izazvao grozniavu poudu
koju nije uspio obuzdati.
Preplavilo ga je gnuanje. Nije ak ni pokuao obuzdati svoju
poudu. Uhvaen u halucinacijama govorio je sebi da ima pravo na nju.
Uvjerio je sebe da je ona njegova suena partnerica, jedina ena koju
je ikad upoznao ija je mo ravna njegovoj. Jedina ena koja je
otkrila njegovu tajnu i nije ga se bojala.
Sreom, njezina ju je darovitost spasila od njegove grabeljive
udnje. Uspjela ga je zaustaviti. Unato tomu osjeao je muninu od
spoznaje da je bio tako blizu toga da je povrijedi. Morao bi do
kraja ivota ivjeti s tom spoznajom.
Pogledavi dolje, vidio je da je posve odjeven, a samo mu je izme
netko izuo. Naao ih je ispod kreveta kraj stare none posude.
Sjeo je na rub kreveta i navukao izme. Gdje se dovraga nalazi?
Prisilio se na razmiljanje.
Nakon dogaaja s kristalom svladala ga je neopisiva iscrpljenost.
Djelomice se probudio kad se koija zaustavila, ali je bio previe
mamuran da bi opazio bilo to oko sebe. Leona i njezin pratitelj
napola su ga nosili i napola vukli od vozila do sobe. Ondje je
vidio kamin u kojem nije gorjela vatra. Toliko se sjeao. Takoer se
sjeao mukarca i ene koji su izgledali kao da su ih upravo izvukli
iz kreveta. I uskog drvenog stubita.
Tek kad je osjetio da su mu ruke prebaene preko dvaju pari
njenih ramena, napokon je shvatio da Leona nije jedina ena odjevena
u muku odjeu. Njezin prijatelj, koija, takoer je bio ena. Kojim se
ono imenom koristila? Ah, da, Adam.
Sjetio se to je Adam rekla dok su ga ona i Leona vukle kroz
vrata. Pazi to ti kaem, poalit emo zbog ovoga. Trebalo ga je
ostaviti kraj ceste.
Imala si pravo, Adame, pomislio je. Niti jedna od vas dviju nije
me posljednji put vidjela.
Lagano, nesigurno kucanje na vratima trgnulo ga je iz
razmiljanja. Palo mu je na pamet da nema pojma koga bi mogao nai u
hodniku pred vratima.
Preao je sobu do mjesta gdje je njegov ogrta visio na zidu.
Posegnuo je u jedan od depova, ali nije bio osobito optimistian.
Unutra se nalazio neki predmet, ali ne njegov pitolj. Izvadio ga je
i
vidio da dri posudicu za ru. Sjetio se da je to podigao s poda
kraj tijela.
Na vratima se ponovno zaulo kucanje.
Pokuao je s drugim depom. Ovoga je puta naao pitolj. Kad ga je
izvadio, laknulo mu je jer je bio napunjen.
Pitolj nije bio jedina stvar u depu. Oko cijevi se zapetljala
smeokosa perika oiana u neurednom mukom stilu.
-Da? - doviknuo je.
-Kuharica je mislila da ste moda budni pa elite kavu i doruak,
gospodine. - Glas je pripadao mladoj osobi.
Vratio je periku u dep ogrtaa. Spustio je pitolj uz nogu i
odkrinuo vrata. U hodniku je stajala djevojica od kojih dvanaest
godina. Na sebi je imala urednu bijelu kapicu i pregau preko
jednostavne sive haljine. U rukama je drala prepun pladanj. Miris
kave i pogled na tanjur pun jaja, prepeenca i dimljenog lososa
naveli su ga da shvati koliko je gladan.
-Hvala - ree i ire otvori vrata. - Molim te, stavi to na
stol.
-Da, gospodine.
Slukinja je unijela pladanj u sobu. Dok mu je bila okrenuta
leima, nagnuo se van i provjerio je li hodnik prazan. Uvjerivi se
da nitko ne eka u zasjedi, vratio je pitolj u dep ogrtaa.
Slukinja se okrenula i lagano naklonila.
-elite li jo neto, gospodine? Nasmijeio joj se. - Moe li mi
odgovoriti na
nekoliko pitanja? Priznajem da je moje sjeanje na
noanji dolazak ovamo pomalo neodreeno.
-Je, gospodine. Tata je rekao da ste bili pijani. Morao je pomoi
vaem prijatelju i njegovu koi-jau da vas odvedu na kat. Va mu je
prijatelj rekao da ete ujutro kad se probudite vjerojatno biti
-djevojica je zastala i lagano se namrtila dok se koncentrirala -
uvelike smueni. Ali je rekao tati da ni u jednom trenutku ne smije
pomisliti da ste luak. Rekao je da ste vi veoma vana osoba s
prijateljima na visokim poloajima.
Drugim rijeima, dama koja radi s kristalom upozorila je vlasnika
svratita neka ga ne pokuava iskoristiti.
Imala je pravo to se tie moje smuenosti -blago je rekao. - Koja
je adresa ovoga mjesta?
Ulica Kilby, gospodi