Alija Balta: ŽARKO BEKER - Stripovi iz "Plavca"

ŢARKO BEKER - STRIPOVI IZ „PLAVCA“

(ili Ţarko Beker rame uz rame sa Maurovićem i Neugebauerom)

Esej za knjigu „Miljenko i Dobrila“ Bekera i Eterovića, u izdanju Vedisa 2011. s

uredniĉkim naslovom „ŢARKO BEKER –U ravni s Andrijom Maurovićem, bolji

od Julija Radilovića“, a ovo je originalna, proširena verzija

Skice za monografsku studiju

Piše: Alija BALTA

UMJESTO UVODA

Tih godina zime u Sarajevu bijahu prave zime, oštre, sa puno snijega. Poĉetak

šezdesetih. Meni, nepune ĉetiri godine. Mraz je crtao prekrasne šare po

prozorskim staklima. Grad se bijelio od snijega, a sa krovova visile su velike

ledenice. Za Novu godinu oĉevi bi išli na Trebević ili pijacu po jelke, a Djeda

mraz bijaše najomiljeniji lik. Snijeg je znao napadati preko noći i do pola metra. I

veliki i mali sanjkali su se niz sarajevske padine, a naša mala druţina niz

ĐiĊikovac i Dalmatinsku, što na ligurama (male saonice ruĉno napravljene) što na

sankama, a dole pri dnu ulice ĉekale su nas velike razapete mreţe, da ne bi, ne daj

Boţe, udarili u tramvaj ili kola. Saobraćaj u gradu tih godina bijaše rijedak, izuzev

redovnih tramvajskih i autobuskih linija. Rijetki sretnici imali su televizor, a u

bioskopima su prikazivani western filmovi. Moji su nedavno preselili sa

Grbavice u Centar, na ĐiĊikovac, u to doba, elitno naselje grada. Ovaj dio

naselja sastojao se od tri kompleksa paviljona po dvije do tri zgrade, ispod kojih je

asfaltirani put za pješake. I danas te zgrade, za razliku od onih iz socrealizma i

ruskog sistema gradnje, djeluju moderno. IzmeĊu paviljona bijahu parkovi puni

djece. Tih godina se garderoba donosila iz Trsta, pa je tako i moja majka (jedini

put) otišla za Trst i donijela jakne (šuškave, pune papira) i mantile – šuškavce.

Sjećam se cigaret ţvaka, a sobu je preko cijelog zida krasila tapiserija sa

maĉkama, a na komodi nezaobilazna kićasta gondola. Po cijeli dan bi provodili u

parku igrajući se sa ostalom djecom. Sakupljale su se sliĉice na šibicama i igralo

tapke, pola-cijelo ili slika-bijelo. Kada bi izgubili sve sliĉice obilazili bi kontejnere

i u njima traţili kutije šibica. I danas se sjećam tog kontejnerskog mirisa.

Sakupljale su se još poštanske markice, a djevojĉice salvete. Tih godina sakupljale

su se i Krašove sliĉice filmskih zvijezda i Kanditove sliĉice automobila. Uz

Krašove sliĉice dobijali bi ţvakaće gume, a uz Kandit tanke ĉokoladice.

MOJ PRVI PLAVI VJESNIK

Tog sunćanog dana, mjeseca februara / veljaće, na moj ĉetvrti roĊendan 1962. moj

daidţa (ujak) Ahmed Bosnić donio mi je na poklon slikovnicu „Maĉak u

ĉizmama“ i moj prvi primjerak Plavog vjesnika. Taj famozni 386. broj od 15.

Februara / veljaĉe 1962.godine ostao mi je u sjećanju za cijeli ţivot. Sjećam se

teksta o „Mendi i Slavici“, veoma popularnoj tv emisiji, sjećam se sjajnih stripova

„Morski Ċavo“ braće Neugebauer, „Baće izviĊaĉa“ Julija Radilovića, ispod njega

„Svemirka“ Vladimira Delaća, „Koko Bila“ Jacovitia, „Pustolovine Robina

Huda“, i naravno najpopularnijeg stripa „Den Deri“ Frank Hampsona.

Moja sestra Advija bila je starija od mene tri, a brat Mirza godinu i pol, i svi

zajedno smo bili nerazdvojni i jedno drugom bili, zapravo, najbolji prijatelji. Moja

sestra Advija je bila najmlaĊi uĉenik u Jugoslaviji, krenula je u osnovnu školu sa

ĉetiri i pol godine. Plavi vjesnik će sljedeće godine u broju 440. od 28.veljaće

1963. u rubrici Pet minuta sa.. objaviti njenu fotografiju sa popratnim tekstom

Ahmeda Bosnića. Sjećam se, bili smo oduševljeni Plavim vjesnikom, a posebno

moja malenkost. I ne sluteći da će mi se zauvijek urezati u sjećanje, listao sam tu

ĉarobnu novinu na podu, po ne znam koji put, upijajući iscrtane tabloe stripova i

prelijepih ilustracija. Iz '62.-'63., sjećam se izvanrednih stripovskih ostvarenja

braće Neugebauer „Malo medvjeĊe srce“, „Mende Mendovića“ Borde

Dovnikovića, „Tom Njuškalo“ Jacovitia od karikaturalnih stripova, a od

realistiĉnih iz tog perioda, godinu-dvije ranije (PV 1960-1961) Andrija Maurović

„Bisera zla. Posebno je zanimljiv po rukopisu, koloritu i scenariju „Biser zla“ i one

ĉuvene scene cunamija. Tada nisam ni znao što je cunami, znam samo da sam bio

impresioniran silinom vjetra, ogromnih valova i naravno golišavim domorodaĉkim

djevojkama. Meni najdraţi strip iz tog perioda je strip „Zaviša“ Žarka Bekera ĉija

je treća epizoda „Tajanstveni strijelac“ zapoĉela od 389. Broja 8.marta / oţujka

1962. Bila je to ljubav na prvi pogled. A veza je postala neraskidiva s 390. brojem

kad me definitivno Beker osvojio svojim crteţom. To je zasigurno najbolji (po

meni) tablou „Zaviše“ i jedan od najboljih iz cijele jugoslovenske strip produkcije.

U tom broju na duplerici krajnje desno, na jednom stupcu, po cijeloloj vertikali

novine, gostovao je Ţarko Beker u popularnoj rubrici „Koliko pitanja-toliko

odgovora“ koju je ureĊivao Pero Zlatar. Objavljen je i photo-portret mladog

Bekera.

AH, TE ŠEZDESETE...

Poĉetak šezdesetih bijaše najljepše doba mog djetinjstva, kada sam ĉekao svog

daidţu Ahmeda Bosnića (budućeg ĉuvenog novinara i publicistu) da mi donese

Plavac, a on je bio meĊu stalnim suradnicima u rubrici Plavi reporteri javljaju (i

dobitnik Zlatnog pera, za „63.).

A onda bih ljeti išao vozom sa svojom mamom kod djeda i nane, u jedan mali

gradić u unutrašnjosti Bosne, poznat po proizvodnji Natron papira, s kojima je

ţivio njihov najmlaĊi sin, moj daidţa Mehmed (mlaĊi Ahmedov brat). Mojoj

sreći kraja nije bilo, osim što sam uvijek bio ugošćen kao princ, stalno sam se

druţio sa Mehmedom. Mehmed je svega osam godina bio stariji od mene i po

godinama mogao mi je biti stariji brat. Imao je takvu kolekciju stripova u ono

vrijeme da ti pamet stane. Sve što je izlazilo on je imao. Tako sam ja, zahvaljujući

prije svega njemu, proĉitao sve te stripove iz prve ruke u vremenu kad su i izlazili.

Redali su se listovi Plavi vjesnik, Politikin zababavnik, Kekec, Super strip serija,

Strip-strip, Strip revija, Maja strip, Panorama, Zenit, Pingvin, Crtani romani i još

niz drugih stripova. Koji je to bio doţivljaj za mene, pravi praznik i za oĉi i za

dušu. Mehmed je jako lijepo crtao i najviše zahvaljujući njemu (naravno da ima

ovdje zasluge i Bekerove, a i ostalih strip velikana iz Plavca) zavolio sam i ja

crtanje i krenuo njegovim stopama, s tim što sam ja ţivio u Sarajevu i imao sve

ostale pogodnosti, pa i izbor odgovarajućeg školovanja, što on naţalost nije imao.

Morao je poslije osnovne upisati mašinsku tehniĉku školu. Što ti je sudbina, a bio

je veći talenat od mene… No, nisam ni ja nešto bolje prošao, umjesto umjetniĉke

škole koju sam ţelio upisati (poslije osnovne škole), otac mi je pukao šamar i

naradio da se upišem u gimnaziju. Tek ću mnogo godina kasnije završiti Likovnu

akademiju, i staviti taĉku na svoj djeĉaĉki san.

Da se vratimo Plavom vjesniku, Bekeru i stripovima. Do „65. Godine, skoro pa

redovno, dobijao sam Plave vjesnike, a onda smo se morali preseliti u drugi dio

grada koji je, iako pripadao Centru, ipak bilo naselje na periferiji grada. Naime,

razlog je privatna kuća koju je za nas sagradio naš otac. Od kako smo se preselili

prestao je dolaziti redovno daidţa Ahmed, a s njim i Plavi vjesnik. U tom naselju, u

to doba, bio je samo jedan kiosk koji je bio slabo snabdijevan listovima i revijama

tako da nisam ni na koji naĉin mogao doći do svog omiljenog lista, a bio sam

previše mali da bih išao u grad. Sjećam se da sam ipak jedne prilike na jednoj od

pijaca u gradu nabavio ukoriĉenog “Zavišu” (i Maurovićevu “Griĉku vješticu”).

Bila su to izdanja “Strip-strip” Epohe iz Zagreba. Dugo sam prelistavao ove

albume i posebno studirao naslovnice Ţarka Bekera.

Još kao klinac sam zapoĉeo sa sakupljanjem strip sveski u izdanju Vjesnika

(Plavog vjesnika). Bijaše to Super strip serija, redali su se naslovi serijala “Ĉeliĉna

pandţa”, “Pauk”, “Komandosi” “Diabolik” i “Uranela”. Znam da sam imao sve

brojeve “Uranele”. Sve one stripove koje sam propustio tokom godine bi

nadoknadio preko ljeta kod Mehmeda. Ispod velikog braćnog kreveta i na velikim

ormanima, preko cijelog zida su stajale kolekcije stripova i Plavih vjesnika.

Zapravo kad bolje razmislim ja sam fasciniran Plavim vjesnikom, a najdraţi njegov

protagonist mi je bio Ţarko Beker. Njegovi stripovi ostavili su jak dojam na mene,

posebno Zaviša.

ZAVIŠA

Scenarij, kao što znamo, potpisuje vrlo potentni Zvonimir Furtinger. Sama ideja

takvog jednog junaka je Bekerova, a zajedno ju je razradio sa Furtingerom.

“Zaviša” je priĉa o srednjovjekovnom hrvatskom vitezu lutalici koji ide iz

pustolovine u pustolovinu, vitez koji se bori za pravdu i koji je uvijek na strani

slabijih. Uz njega su njegovi ĉuvari štitonoše Tadija i Adam. Za ovaj strip se Beker

pripremao kao pravi profesonalac, putovao je u Dalmaciju na otoke, gdje je na licu

mjesta crtao srednjovjekovne zamkove, njihov enterijer i eksterijer iz više uglova.

Crtao je panorame dalmatinskog zaleĊa. Crtao je studije i studije crteţa glavnih i

sporednih junaka za strip. U konaćnici, jako dobro odraĊen posao. Naravno, da je

uvijek moglo bolje. No, ne zaboravimo da je Ţarko Beker pored redovnih

redakcijskih poslova stripove radio honorarno i da je za svaki nastavak imao svega

tjedan vremena. Bio je pravi majstor za portrete i grupne portrete. Akcije je pravio

dinamićne. Kada je crtao pokrete ekstremiteta pojaĉao bi ih dodatnim pomoćnim

isprekidanim linijama ( geg sa karikaturalnih stripova) pored njih. Dobro je

prostudirao anatomiju konja, postavši pravi majstor u crtanju ovih plemenitih

ţivotinja, u svim mogućim pozama. Posebno je ostao u sjećanju onaj njegov

ĉuveni panel “dvoboj vitezova na konjima” gdje su svi pokreti usmjereni ka akciji-

neposredan trenutak prije sudara. Ovakvu dramatiku pokreta mogli smo vidjeti još

na slikarskim štafelajima npr. jednog Peter Rubensa. Još po neĉemu je Beker

neprevaziĊen. To su njegove dame, ljupke, šarmantne, zavodljive, zanosne,

impozantnih oblina. Jedna od njih je i prelijepa Agneza koja je meni još kao klincu

odredila parametre ţenske ljepote. A od glumica Merilin i Briţit…

Sjećam se dvije interesantne stvari sa ĐiĊikovca. Znam da sam odnekud nabavio

hemijsku olovku na kojoj je naslikana Merilin, koja bi, kad bi je okrenuo naopako,

bila gola. Za ono vrijeme je bilo “in” imati tako nešto. I druga stvar, u komšiluku u

“Domu milicije” je bio bioskop. Bili su popularni western filmovi. Igrao je film

“Uzda na vratu” i sva naša druţina je otišla da pogleda film. Sjeli smo u prve

redove (misleći da ćemo bolje vidjeti) kad ono nigdje kauboja. Glavna scena tip sa

puškom kaţe Brigitte Bardot skidaj se. A BB se skida, a nama oči ispali k’o

filđani.. Tad sam prvi put na platnu vidio golu ţenu.

Zapravo, Bekerove dame su najljepše od svih dama koje su iscrtane na ovim našim

prostorima, a i u svjetskim razmjerma mogu konkurirati za najljepše ţenske likove

devete umjetnosti uopće. Ako bi napravili komparaciju sa Uranelom zakljuĉili bi

sljedeće. Uranela je seksepilna junakinja koja je oskudno odjevena u jednodjelnom

kupaćem kostimu (ili dvodjelnom), za ono vrijeme vrlo golišava junakinja koja se

borila sa raznim svemirskim ĉudovištima. Svojim izgledom zasigurno je

doprinijela dobrom tiraţu ovih strip knjiţica. No, Bekerove ljepotice Itana,

Margita, Agneza i Gertruda iz “Zaviše” su i ljepše i seksepilnije iako su vrlo malo

otkrile od svojih obilnih atributa kojim su obilato obdarene. Maestro Beker se

drţao devize što manje pokazati to bolje, tako je dodatno naglasio erotićnost

svojih heroina…

“Zaviša” je izvorno u Plavom vjesniku izlazio u nastavcima u koloru, izuzev treće

epizode. Crtaĉki najkvalitetnija mi je baš ta treća epizoda, pravo malo remek djelo,

epizoda koja po kvaliteti moţe parirati najboljim svjetskim ostvarenjima devete

umjetnosti. Koji crteţ, koja dinamika rakursa, radnja stripa pojaĉana dinamiĉkim

rasporeĊenim kadrovima, za ono vrijeme vrlo smjelim; baršunast potez kiĉice i

pera samo su pojaĉali grafizam crno-bijelih odnosa - majstorski uraĊenih sjena.

Ostaće zauvijek upamćen po baršunastom rukopisu o kome sam već u više navrata

pisao. Beker je posebno bio nadahnut u ovoj epizodi. Navodno mu je kao model za

lik Agneze posluţila njegova supruga, ĉiji je lik transponirao i u drugim svojim

stripovima (“Pavel Bir”i “Bint el Hadra”). Sliĉice sa poĉetka svake table stoje kao

kakvi prekrasni grafiĉki medaljoni, crtaĉki jako privlaĉni, u kojima je tekstualno

ukratko opisana radnja iz predhodne epizode. Radnja teĉe kao ona iz

najzanimljivijih filmskih epopeja. Naime, Beker je za svaki nastavak morao

slikovno da fascinira ĉitatelja drţeći ga u neizvjesnosti do novog nastavka, kao što

su svojevremeno za ameriĉke novine radili Hal Foster ili Burne Hogarth sa

“Tarzanom”, a Alex Raymond sa “Flash Gordonom” i ostalim svojim junacima. I

uspio je u tome. Bekerov “Zaviša” je redovno kod ĉitateljske publike na top

listama najpopularnijih stripova Plavog vjesnika zauzimao visoko mjesto, gotovo

odmah iza “Den Derija”.

BEKEROV RUKOPIS

Ono što je karakteristika Bekera je ta čuvena lakoća baršunastog poteza, linija

teče, bogata linija koja ima likovnu vrijednost od najtanje do najdeblje u zavisnosti

od potrebe. Studije stripovskih likova su anatomski dovedene do perfekcije.

Pronalizirat ćemo ove dvije reĉenice. One, zapravo kazuju sve, u njoj je

sublimirano svo umijeće jednog likovnjaka, u ovom sluĉaju strip autora. Prevedeno

na obiĉan jezik, autor je apsolvirao svo potrebno likovno predznanje i craĉke

vještine. Ovo su esencijalne pretpostavke, koje ukoliko nisu savladane uvijek će

biti primjećene od strane profesionalaca i nadarenih likovnih i stripovskih

zaljubljenika. Ovo je ta tanka linija koja pravi distinkciju izmeĊu talentiranih i onih

koji to nisu - strip crtaĉa. IzmeĊu umjetnika i zanatlije. Od stare plejade crtaĉa iz

Plavog vjesnika samo trojica su zadovoljila ove kriterije. A to su Andrija

Maurović, Walter Neugebauer i Ţarko Beker. Naţalost ovu granicu nisu uspijeli

u svojim opusima realistiĉkih stripova preći ostali strip crtaĉi. Ni poštovani i

cijenjeni Julio Radilović nije uspio preći ovu granicu i pored toga što je, kako reĉe

jedne prilike Beker - moţda “najpošteniji strip crtaĉ od svih nas”, misleći na

ozbiljnost pristupa svakom zadatku, od pripreme stripovske graĊe do obrade

svakog kadra i tabloa. Ovu granicu nije lako preći, niti jedan ĉlan grupe Kvadrat je

nije prešao, pa ni vodeći “kvadraši” meĊu njima Igor Kordej i Mirko Ilić, mada

su se trudili da naprave pomak u svakom smislu glede stripa. Ovo je dovoljna

elaboracija koja sa aspekta likovnog profesionalca postavlja Bekera na mjesto koje

mu je oduvijek pripadalo. Na samom tronu. Rame uz rame sa Andrijom

Maurovićem i Walterom Noeugebauerom.

Beker se kao klinac divio Mauroviću i W. Neugebaueru i Walt Disneyu, ali je na

njega najveći uticaj, kako je sam više puta izjavio, imao Ferdo Bis (vidi strip

Atlantida, Strip revija br1). Naravno da se nije mogao otrgnuti uticaju Fostera,

Raymonda, Alberto Breccie, Frank Bellamya i drugih. Od Bellamya je skinuo

toĉkastu gradnju volumena koju moţemo vidjeti u trećoj epizodi Zaviše. Zbog tih

taĉkica kojima je gradio šrafuru i volumen prozvali su ga jugoslovenskim Frank

Belamyjem.

--------------------------------------------

MlaĊi Bekerov kolega Bane Kerac koji je takoĊer u djetinjstvu najviše volio

Bekera u našoj meĊusobnoj korespodenciji naveo je svoje mišljenje: “Kod Bekera

se taćno moţe videti kako je koji crtaĉ ostavljao utisak na njega. Tako imamo

Breccin period, Belamyjev period, a kratko je imao i David Wright (strip Carol-

day) period od kojeg je preuzeo šrafure.”

---------------------------------------------

Mada sam Beker u Vedisovom intervjuu kaţe da nije nikoga kopirao, jednostavno

u nekim fazama bi preuzimao neka rješenja, a stil sam po sebi je gradio godinama i

dao mu svoj peĉat. Beker je ostao dosljedan svog stila od poĉetka do kraja svoje

stripovske karijere (posebno opus iz Plavog vjesnika). I naravno da je kao strip

autor imao svoj razvoj. Moj zadatak i jeste da predstavim i proanaliziram cijeli

njegov opus, posebno onaj iz “Plavog vjesnika” i da dam svoj štih svom tom

razdoblju njegovog najplodnijeg i najkvalitetnijeg stripovskog perioda.

KONTAKT SA BEKEROM

Kada sam skenirao Zavišu prije par godina (2007), tada nisam imao u svojoj arhivi

niti jednog Plavog vjesnika. Kako drugujem sa Ahmetom Muminovićem, jedne

prilike mi je zatrebao “Zaviša” i upitam ga ima li slućajno koji Plavi vjesnik, kaţe

on meni nemam niti jedan ali imam sve stripove objavljene u Plavom vjesniku

izrezane i zalijepljene na papir. Ja ost‟o bez teksta, a oĉi mi se zacaklile. Te on

meni ispriĉa kako je i on kao djeĉak ĉitao Plavi vjesnik i bio ĉak pretplaćen na

njega. Rekoh: Bil‟ mi posudio “Zavišu” da ga skeniram. Moţe, nema problema, i

tako ja doĊem poslije ĉetiri decenije do “originalnog” Zaviše. Dobijem poslije još

neke kolorne stripove Maurovića, te i njih skeniram. Poslije, negdje 2008., krenem

na internetu da traţim sve što je napisano o Plavcu i Bekeru i kada sam vidio

naslovnice Plavog vjesnika sa legendarnim Den Derijem poţelim da nabavim koji

Plavac da se podsjetim na djetinjstvo i tako naletih na jedan popularan strip forum

i Aukcije. Od tada sam nabavio negdje oko 300 primjeraka svog najdraţeg lista.

Godinu dana sam samo kupovao stripove da bih se tek slijedeću 2009. aktivnije

ukljuĉio na forum. I od tada do danas sam ponovo navuĉen na stripove, kao nekad

kad sam klinac bio. Doduše, sad ĉitam samo ono što me zanima, a tada sam ĉitao

sve što bi mi došlo pod ruku.

U meĊuvremenu sam uspostavio kontakt sa gospodinom Bekerom, ĉujemo se

(preko telefona) s vremena na vrijeme i ispriĉamo k‟o stari znanci… Prvom

prilikom kad doĊem u Zagreb obećao sam da ću ga posjetiti. I hoću. Tako sam i

prije nego su izašli ovi albumi Vedisovo monografsko izdanje Ţarka Bekera

“Zaviša i drugi stripovi” i strip album “Zaviša” Ogranak Matice Hrvatske Bizovac,

saznao da se spremaju za tisak.. U toku sam svih dešavanja vezanih za njega.

Poslije Plavog vjesnika “Zavišu” je objavilo Izdavaĉko i knjiţarsko poduzeće

(Lykos) Epoha iz Zagreba 1963. u pet svezaka, po 28 strana poloţenog formata, po

dvije pasice po strani. Beker je za ovu priliku izradio pet jako lijepih naslovnica.

Prije dvije godine sam nabavio ponovo preko Aukcija svih pet knjiţica. Ove

naslovnice ni najveća svjetska crtaĉka imena ne bi bolje izradila. Crtaĉki i

dizajnerski besprijekorno riješene. Nacrtane u maniru pop-arta, u ovom sluĉaju

boja je u funkciji plošnog dvodimenzionalnog karaktera slike (ilustracije). Sadrţe

ĉetiri kolorne vrijednosti. Crna dominira, uz nju su sivo-plava i limun ţuta i kao

ĉetvrta ukljuĉena je bijela kao akcenat ostalim kolornim vrijednostima. Ovim

odnosima crteţa i obojenih ploha je izbjegnuta trodimenzionalnost, a akcentirana

dvodimenzionalnost koja crteţima daje notu suvremenog, što je autoru i bio cilj. Ni

jedan strip crtaĉ (strip-autor) do danas nije nadmašio ove Bekerove naslovnice. I

poslije skoro pet decenija one djeluju svjeţe i moderno. Nevjerovatno. Ne

zaboravimo da je Beker bio u svoje vrijeme jedan od najboljih ilustratora, a svoje

kvalitete je pokazao i na polju grafiĉkog dizajna.

Naţalost, Ţarko Beker se povukao sa strip scene na vrhuncu svoje crtaĉke karijere.

Jugoslovenska i hrvatska scena su mnogo izgubile njegovim odlaskom i, to je

zapravo, nenadoknadiv gubitak bio za cijelu regiju. Kaţu za umjetnike da su kao

vino što su stariji to su bolji... No, kad se napravi duga pauza, osjeti se na crteţu.

Kaţe Beker jedne prilike kad smo razgovarali preko telefona “ne mogu da

vjerujem kako sam nekad tako dobro crtao”.

Kao osoba koja jako cijeni sve ono što nam je Beker ostavio u naslijeĊe, po pitanju

stripa i ilustracije, jedna stvar mi je dugo godina naprosto bila neshvatljiva. Gotovo

na svim vaţnim strip web saitovima u Hrvatskoj, u onom dijelu gdje su imena strip

crtaĉa (autora), ne samo da ništa nije napisano o Ţarku Bekeru, mislim na

biografiju i bibliografiju, nego nema ni praznog mjesta gdje bi pisalo ime ovog

velikog umjetnika. StripForum je jedan od rijetkih web saitova koji je ispravio tu

nepravdu, pa se pitam ima li tu moţda zavisti i zlobe od strane mlaĊih strip crtaĉa

i urednika koji i ne pominju ime ovog crtaĉkog velikana, kao da nije nikad ni

postojao. Koja drskost i koji bezobrazluk. Ove mlaĊe generacije i ne poštuju nešto

posebno svoje velike predhodnike, upravo iz tog nekog kompleksa manje

vrijednosti naspram njih, recimo Maurovića, a nisu svjesni da bi uvijek bio neko ko

je bolji od njih i koga su morali uvaţavati. Da nije Maurovića, bio bi Neugebauer

ili Beker, Bordo ili Delaĉ, Jules ili Oto Reisinger, Frano Gotovac ili Ivica

Bednjanec, Zdenko Svirčić ili netko pak treći, uvijek bi netko bio prije njih…

BEKEROV PRVIJENAC - PAVEL BIRI

Pa da krenemo hronološki, da se vratimo pedeset godina unatrag. Prvi strip koji je

Ţarko Beker objavio u Plavom vjesniku bio je “Pavel Biri”. Ideja da se nacrta jedan

takav strip znanstveno-fantastiĉnog ţanra potekla je od Zvonimira Furtingera

najznaĉajnijeg hrvatskog scenariste, u to vrijeme “hodajuće ţive enciklopedije”,

koji je i napisao scenarij za ovaj strip. Bio je to veliki izazov za mlaĊahnog Bekera

te daleke 1959. godine. Strip “Pavel Biri” imao je tri faze u crtaĉkoj i “tiskarskoj”

tehnici. Naime, kad je strip krenuo tiskao se u crno-bijeloj tehnici, da bi nedugo

poslije toga izlazio u dvobojnoj tehnici (plava i crna) i treća faza, (najveći dio) u

koloru. “Pavel Biri” je osvanuo za Novu 1959.godinu u Plavom vjesniku u 222.

broju. Naišao je na jako dobar prijem kod ĉitateljske publike te se stoga iz broja u

broj objavljivao skoro godinu dana. Siţe priĉe: Dvojica djeĉaka, igrom sluĉaja

naĊu se u vasionskom brodu na putu ka drugom planetu na kojem doţivljavaju

raznorazne dogodovštine. Tamo budu i zarobljeni od strane vladarica tog planeta,

no ipak na kraju sve se dobro završi. Obzirom da u ovom momentu nemam kod

sebe kompletan strip, neću se baviti ozbiljnije fabulom stripa nego ponuĊenim

crtaĉkim kvalitetama mladog Ţarka Bekera.

Prije nego krenem u analizu rukopisa i crtaĉkog umijeća Bekera u ovoj fazi da

podcrtam jedan fenomen, naime strip “Pavel Biri” najvećim dijelom objavljivanja

bio je smješten na kolornoj duplerici na dnu stranica i strip je sa jedne strane

prelazio na drugu stranu lista. Ne znam odakle ovakva sjajna ideja, da li je

odnekud preuzeta i primjenjena, no u svakom sluĉaju koliko ja znam nikad više na

našim prostorima, na ovakav naĉin, ni jedan strip nije prezentiran.

U stripu “Pavel Biri”, u prvim nastavcima primjećujemo da se Beker u svom

prvijencu (objavio prije u Večernjim jedan strip) u Plavcu, popularnom tjedniku za

mlade, predstavio kao sasvim zreo strip crtaĉ, sa svojim prepozntljivim rukopisom.

Ova stavka je najteţa za jednoga likovnjaka - imati svoj prepoznatljiv rukopis.

Beker će se drţati svoga stila do kraja crtaĉke karijere u Plavcu s tim što je svoj stil

iz stripa u strip modificirao, dograĊivao dovodeći ga u kasnijim fazama do vrlo

zavidnog nivoa.

Dvije pasice (18. nastavka) našega stripa podijeljene su po šest identiĉnih panela,

izuzev prvog koji je malo širi zbog naslova stripa. Za model imperatora (fejs),

posluţio mu je glavni urednik Mladen Bjažić. S tim što je ovaj lik dosta karikirano

nacrtan, izgleda kao mali "degenetik" sa velikim stomakom. Bjaţić nije ništa imao

protiv toga da se njegov lik upotrijebi u stripu, naprotiv. Lik Patricije, zanosne

ljepotice, navodno je skinut od tadašnje vrlo popularne sex-dive Brigitte Bardot. I

u ovom stripu, na samom poĉetku crtaĉke karijere moţemo primjetiti da je Beker

posebno lijepo crtao likove svojih heroina.

U ovoj ranoj fazi Beker je više koristio tehniku tuš-pero. Nešto kasnije će preći sa

pera na kist. A s kistom u medij ćarobnog obojenog svijeta. Za one koji ne znaju

kistom se dobije taj prefinjen baršunasti potez, s kojim likovne vrijednosti imaju

karakter linije od najtanje do najdeblje, u zavisnosti od profila kista i pritiska na

hamer. Ovakvu crtaĉku zrelost koju nam je Beker ponudio svojim prvim strip

uratkom, Beker , osim uroĊenog talenta “duguje” stalnim angaţmanom u redakciji

Plavca gdje je bio zaposlen kao ilustrator.

Ono što je "likovna senzacija" njegovog prvog stripa u Plavom vjesniku je kolor.

Zahvaljujući Mladenu Bjaţiću koji je negdje u inostranim revijama vidio kolor

strip, zahtijevao je od mlaĊahnog Bekera da i on to primjeni u njihovom listu.

Mada se Beker dosta muĉio, kako sam kaţe jedne prilike sa kolornom tehnikom,

radio je akvarelom, zadatak je ipak solidno obavio.

BAKROTISKARSKA ROTACIJA

U ovoj fazi kolor je još uvijek blijed. Od 238. broja PV( Izdavaĉko preduzeće

Vjesnik kupuje bakrotiskarsku rotaciju) štampa se na bakrotiskarskoj rotaciji. Za

ono vrijeme najkvalitetnija rotacija (samo ima jedan nedostatak, ova rotacija je sa

tri osnovne boje) u Yugi, kvaltet štampe na zavidnom nivou. Jedino će nedostajati

soĉna crna boja. U poĉetku dok se ekipa ne uhoda otisci i kolor još uvijek su blijedi

što moţemo vidjeti i na našem uzorku iz 240. broja Plavog vjesnika. No, uskoro

cijela ekipa ubrzo će se uhodati i rezultat će biti impresivan.

Da bi bilo jasnije one dvije table stripa iz 18. nastavka su postavljene u izvornom

poloţaju umanjene za 50%. Dakle, ĉita se sa lijeva na desno. Prvo, prvi red od šest

kvadrata, pa onda drugi red.

Ovo su dvije stranice (duplerica) Plavog vjesnika (po A3 novinskog formata),

donji dio stranica. Ovako sloţen postavljen strip je i jedini razlog zašto se dosad

nije našao niti jedan izdavaĉ koji bi objavio ovaj vrlo vaţan strip iz produlcije

Plavog vjesnika. Ţarko Beker je ovim stripom ušao na velika vrata u svijet

hrvatske i jugoslovenske strip scene.

U sljedećim nastavcima moţemo primjetiti pojaĉan kolorit i crnobijeli kontrast. Još

uvijek je u upotrebi tehnika tuš-pera. Kist je takoĊer upotrijebljen sa pokrivnim

akavrelom. Stil je već definiran, Bekerov prepoznatljiv rukopis...

Ima jedna zanimljiva stvar iz ovoga perioda strip produkcije Plavog vjesnika. Svi

stripovi na predviĊenim kolornim stranicama su izlazili u koloru. Samo su tri stripa

opravdala kolor to su “Pavel Biri”, “Den Deri” i “Švrćo”. Strip serijal “Kroz

minula stoljeća” je takoĊer obojen, no kako je izvorno nacrtan crno-bijel, u boji je

izgledao tragikomićno, rekli bi ĉak diletantski odraĊen posao. Ista stvar se desila sa

inostranim stripom “Sin morskog Ċavola”. Kasnije će uvidjeti u redakciji grešku

koju su napravili, pa će ove stripove nastaviti tiskati u c.b verziji.

Dio tabloa koji vidite je 35. nastavak stripa. Ovo je treća faza “Pavela Birija” u

kojoj je dominantan kist, a ne tuš pero, kao glavno izraţajno sredstvo. Beker je bio

pionir u koloriranju strip uradaka, prije Maurovića. I sa ove distance, moţemo

zakljuĉiti da je ovom izazovu pristupio vrlo ozbiljno i znalaĉki odgovorio zadatku.

Da proaniliziramo rukopis ove faze Bekerovog stvaralaštva. Pogledajmo glavni

uvodni panel. Kompozicija nam nudi u dijagonali tri ţenska lika. Prednji plan,

djevojka kratke kose sa dlanom preko usana i lica, obojena monokromatski sa

naglašenim volumenom lica i podlaktice. Drugi plan vidimo otkrivene podlaktice i

podkoljenicu jedne druge djevojke savršenog volumena i kolorita. Dio

nadkoljenice nestaje u dubokoj sjeni podignute haljine.

Treći plan, djevojka u šorcu i majici kratkih rukava. Iza nje na staklu nazire se njen

odraz.

Uvodni glavni panel ovoga 35. nastavka govori nam o promišljenoj kompoziciji,

crtaĉki zrelom rukopisu. Cijeli period ove faze pa do kraja stripa Beker je koristio

akvarel. Moţemo zakljuĉiti da je u svom stripovskom opusu u jednom dijelu svog

razvoja ovaj strip crtaĉ i strip autor koristio jednu vrlo tešku i zahtijevnu likovnu

tehniku. I na tome mu treba ĉestitati.

Plavi vjesnik broj 262.(1.10.1959.), 40. nastavak stripa Pavel Biri i posljednji koji

ide na duplerici. Od 263.-270.broja, odnosno, do kraja serijala strip će biti

objavljen (u nastavcima) klasiĉno-na jednoj stranici (13. Stranici) i dalje u full

koloru.

Bekerovo dinamićno kadriranje uĉinila su da strip Pavel Biri bude jako zanimljiv

ĉitateljskoj publici. Sa vještom "montaţom" kao na filmskom platnu teĉe "naša"

priĉa koja je u vrijeme kad je napravljena bila pravo malo remek-djelo. Bez obzira

ne neke crtaĉke nedostatke, posebno u pojedinim kadrovima kada je u pitanju

anatomska "nesimetrija", strip "Pavel Biri" crtaĉki je jaĉi od sljedeća dva stripa:

"Tajna miniaviona" i "Demonja". Tek će stripom "Bint el Hadra", Beker

napredovati u svom crtaĉkom razvoju. Stripom "Zaviša" (treća i ĉetvrta epizoda)

Beker će doţivjeti vrhunac u svom stvaralaštvu, koji će biti potvrĊen u trilogiji

"Koraljka, Neven i Bobo"...

Ĉuveni svjetski strip “Den Deri” koji je od samog starta objavljivanja postao

zaštitini znak Plavca ubrzao je kraj našeg stripa. Desetak brojeva poslije uvoĊenja

ovog inostranog stripa iz britanskog Eaglea, Pavel Biri je doveden do kraja priĉe.

I posljednji nastavak “Pavela B.” na dvije pasice PV broj 270 od 26.11.'59. Sa

ovim (48.) nastavkom završili smo sa stripom “Pavel Biri”.

TAJNA MINIAVIONA

Na istoj stranici Plavog vjesnika najava novog Bekerovog stripa "Tajna

miniaviona". Poslije uspješnog zajedniĉkog debija Furtinger-Beker na stripu

“Pavel Biri” znanstveno-fantastiĉnog ţanra, ovaj dvojac je nastavio sa suradnjom

na novom stripu kriminalistiĉkog ţanra. "Tajna miniaviona", je strip koji je krenuo

u Plavom vjesniku s puno ambicija. Prva ĉetiri nastavka likovno su najljepši dio

stripa. Tehnika je akvarel, no kako se Beker namuĉio sa ovom tehnikom i kako mu

je ista dosadila, peti nastavak nacrtan je u tuš-pero tehnici. Ovo je faza kada se

Beker još uvijek traţi. I pored nekih anatomskih nepravilnosti (posebno po pitanju

perspektive), karakterizacija likova je dosta dobra. Glavni protagonsti priĉe su

dvojica tinejdţera koji su se "igrom sluĉaja" našli u središtu priĉe o trgovini

dijamantima. Glavni negativci su lijepa Elvira i Boris, njen plašljivi partner, koje

će razotkriti naši junaci i odvesti direktno u "naruĉje pravde".

Kadriranje nije shematizirano sa jednakim panelima,nego si je Beker tu dao veću

kreativnu slobodu. Sada je tablou povezan unutrašnjim nesimetriĉnim panelima

koji ulaze jedan u drugi. Prva tri nastavka stripa su u tom smislu najinvetivniji.

Ostali idu ka shematizaciji. Od petog nastavka kada se Beker vraća crno-bijeloj

tehnici imaćemo ĉetiri pasice jednakih dimenzija. Beker je ipak u ovoj fazi

ponudio jedan jak crno-bijeli odnos po kome će i biti prepoznatljiv. Velike forme

stripa su potpuno pokrivene tušem, taj grafizam će biti glavna karakteristika

Bekerovog rukopisa do kraja stripovskog opusa u Plavcu.

Prvi nastavak stripa "Tajna miniaviona" krenuo je od 271. broja Plavog vjesnika

(3.12.1959.) i trajaće do 283. broja kada je strip završen sa dvije pasice i najavom

novog stripa „Demonja“ partizanskog ţanra.

Ovaj Bekerov kolor mi je dosta bolji od tehnike tuš-pera. I šteta je da nije ovaj strip

do kraja uraĊen u koloru. Imam osjećaj da je Beker baš bio raspoloţen za rad na

ovom stripu. Za neupućene, slikarski akvarel je najteţa likovna tehnika i tehnika

koja ne trpi ispravke. Ovu tehniku koju je koristio Beker moţemo uslovno nazvati

akvarelom jer su korištene vodene boje, no sigurno je bilo nanosa boje preko boje

u slojevima što nije dozvoljeno u ovoj tehnici. Ali da ne bi napravili još veću

konfuziju meĊu ljubiteljima devete umjetnosti, u našoj terminologiji a propos

našeg stripa koristit ćemo slikarski termin - akvarel.

U isto vrijeme za Plavi vjesnik (pa sve do konca svog angaţmana u Plavcu) Beker

radi zapaţene kolorne ilustracije u kombiniranoj tehnici gdje pored akvarela,

gvaša, krejona, olovaka u boji, posebno mjesto pripada temperi. Oduvijek mi je bio

zanimljiv Bekerov potez suhom temperom po kavalitetnom Fabrianu na kojem

zapaţamo baršunast trag po hrapavoj teksturi papira. Ova ekpresija poteza je vješta

slikarska manira.

Treći nastavak stripa “Tajna miniaviona” (broj 273. 0d 17.12.'59.) gornje dvije

pasice stripa su pred vama. Pa hajde da ih proanaliziramo. Scena je u bašti kavane

na obali mora. Šarmantna Elvira je u prvom planu, sjedi za stolom i ĉita novine

(oglas u novinama), odmah do nje za stolom je Boris, njen partner. Treći plan,

konobar podignute ruke nosi narućena pića, a iza njega gosti za stolom. U daljini,

pućina mora s galebovima i brodicom. Kako je ovo suvremen strip, primjećujemo

kako su protagonisti obuĉeni po posljednjoj modi. Na Elviri je pripijen kostim

boje crnog vina sa dubokim dekolteom spuštenih naramenica. Vamp žena, rekli

bismo. Njen partner je u kezou stilu sa odijelom bez kravate. Već, na drugom

panelu, naša dama je u profilu i vodi ţuĉan dijalog sa svojim partnerom koji je već

preţalio turu sa dijamantima. No, Elvira ne dijeli njegovo mišljenje. Treći panel i

ĉetvrti nam nude rasplet dramaturške scene u kojoj se dama i njen partner

(privremeno) razilaze…

------------------------------------------------------

Ovi paneli su jako zanimljivi i sa aspekta kadriranja i montaţe. Šta nam nude

neobićno ova dva panela? Jedan mali historijski uvod. Do pojave fotoaparata (i

kasnije filma) u svijetu likovne umjetnosti bilo je nezamislivo da se u glavnom

kadru naslika figura bez glave ili da dio tijela izlazi ili ulazi u kadar. MeĊu prvima

koji su primjenili baš ovakve „novotarije“ u svojim slikarskim djelima bili su

impresionisti i postimpresionisti. Navešću samo dva poznata imena iz svijeta

likovne umjetnosti: Edgar Degas i Toulouse Lautrec koji su u svojim ĉuvenim

kafanskim scenama primijenili ove fotografske metode.

--------------------------------------------------------

I naš mlaĊahni Beker nam je vrlo hrabro ponudio jednu ovakvu scenu. Veoma je

bitno i flmsko kadriranje koje će Beker maksimalno koristiti, te će i po tome ostati

upamćen kao strip crtać sa vrlo smjelom dinamiĉnom izmjenom rakursa. Kamera

je spuštena nisko. Na trećem panelu Elvirina glava je „odsjećena“ a Boris je

okrenut poluprofilom. Na ĉetvrtom panelu kamera je još niţe postavljena a u

dramaturškom raspletu u kadru su partneri na suprotnim stranama. Borisa je svojim

suncobranom saplela Elvira i on u padu izlazi iz kadra. Dama naruĉuje piće, a iza

nje u stojećem poloţaju, iznenaĊen dogaĊajem, otvorenih usta stoji konobar (ili

gost kavane)…

Dvije pasice (dole ispod teksta) kao nastavak iz 274. broja, na vrhu tabloa, sa one

dvije prethodne, pripadaju samom vrhu Bekerovog stvaralaštva, a sami kadrovi

(paneli) djeluju kao kakve prelijepe likovne minijature, ili pak kao kakvi likovni

medaljoni koji zasebno priĉaju svoje priĉe… Treći panel nastavka je po meni vrlo

zanimljiv. Scena je na plaţi. U glavnom kadru je naša dama u jednodjelnom

kupaćem kostimu skrojenom po posljednjoj modi, crna podloga sa oker paralelnim

horizontalnim linijama i velikim izrezom na leĊima. Opruţena na plaţi, na sitnom

pijesku, prepuštena ljetnjem suncu, sa slamnatim šeširom na glavi, lukavo

osluškuje razgovor naših golobradih junaka koje vidimo iza nje u drugom planu.

Likovno je u ovom nastavku najzanimljiviji ovaj panel zbog jednog bizarnog, ali

rafiniranog detalja. Naime, Beker nam je (da li sluĉajno ili ne) ĉak na Elvirinim

ramenima naslikao jasnu razliku izmeĊu dijela koţe koji je dobio boju i onoga koji

pak nije. To se prije svega odnosi na mjesto gdje je prije bio grudnjak. Jasno se

vidi bjelina boje koţe i tanka linija koja pokazuje mjesto gdje je prije bila

zategnuta bretela. Meni je kao likovnjaku zaista zanimljiva ova opservacija

mlaĊahnog autora likovnog dijela stripa…

Crteţ i kolor su na zavidnom nivou. Atmosfera kao iz filma. Da podcrtam, ove

ĉetiri pasice stripa su meĊu jaĉim u ĉitavom Bekerovom opusu. Likovno, Beker je

potvrdio svoju kvalitetu i naglasio da se s njim u budućnosti, na polju devete

umjetnosti, mora ozbiljno raĉunati. Rukopis koji je Beker ponudio na ova ĉetiri

tabloa je ugodan oku. Sa prefinjenim obojenim prijelazima mladi crtaĉ je vješto

gradio volumen svojih junaka i predmeta koji ga okruţuju. Kada se ima na umu da

je ovaj strip Ţarko Beker crtao prije pedeset godina, kada su mu bile 23 godine,

moţemo samo konstatirati: Kapa dole maestro.:)

No, to isto se ne bi moglo reći za crno-bijeli nastavak stripa koji je ipak solidno

uraĊen. U ovom dijelu crteţ osim što je osiromašen bojom, nema više ni suptilnih

prijelaza graĊenja formi. Ostao je goli i suhi crno-bijeli crteţ , popriliĉno krut,

nacrtan tuš-pero tehnikom. Pa i pored toga ovaj strip je i u ovakvom stanju

predstavio Bekera kao zrelog strip crtaĉa, doduše koji se još uvijek traţi, ali i koji

se već svojim jakim grafizmom razlikuje od svojih kolega. Prepoznatljiv je i u

ovoj fazi. Strip “Tajna miniaviona” će Beker do kraja odraditi na nivou ali i sa

crtaĉkim oscilacijama od najboljih panela i pasica do najlošijih. U ovom stripu PV

broj 281. od 11.2.1960. na drugoj pasici tabloa, drugi panel, perspektiva je

najlošija u kompletnoj Bekerovoj produkciji. Ptiĉija perspektiva a dva lika jedan

do drugog totalno nesrazmjerno nacrtani. No, kako su rokovi kratki to je jedino

opravdanje za ovaj katastrofalan Bekerov panel.

Radnja priĉe je Bekerovom montaţom dobila na dinamici gdje je još jednom

potvrĊeno pravilo da je montaţa jako bitan segment, kako za film tako i za strip.

Pod apstraktnom sintagmom montaža stripa, prije svega mislim na promišljeno

kadriranje sliĉica na tablou. Posao strip autora je da kao reditelj filma vodi raĉuna

o svim segmentima vaţnih za ovaj medij. U zavisnosti od toga u kakvoj

meĊusobnoj konstelaciji su ovi segmenti zavisi i sam finalni rezultat.

S ovim crno-bijelim pasicama bih završio sa stripom “Tajna miniaviona”.

Sljedeći kadar najavljuje novi Bekerov, kako kaţu u to vrijeme, crtani roman

“Demonja”.

DEMONJA

Trebalo je napraviti jedan strip sa partizanskom tematikom i kako je Beker bio

najmlaĊi strip crtaĉ, tadašnji glavni urednik Plavog vijesnika Antun Patik mu je

dao ovaj zadatak. Bekeru je dobro došao ovaj posao, iz dva razloga, kao dodatak

plaći i kao mogućnost kontinuiranog rada na stripu. Scenarij za strip uradio je

poznati pisac za djecu Danko Oblak, po romanu generala Milana Nožinića.

Kako nam Beker jedne prilike reĉe Oblak se muĉio sa scenarijem, ali je na kraju

napravio izvanredan posao. Od suhoparnog nezanimljivog teksta napravio je

zanimljiv scenarij. Demonja bijaše komandir ĉete i narodni heroj koji se hrabro

borio u Slavoniji (u NOB-u), a naš strip se bavi njegovim ratnim podvizima.

Novina u ovom stripu je podjela tabloa na tri jednake pasice. Na ovaj naĉin

Bekerovi paneli su veći, no upitno je za sam strip da li je to rješenje bolje. Beker je

ovim stripom ponudio solidan profesionalni nivo. Moţda, generalno gledajući,

strip je uraĊen sa manje oscilacija po pitanju kvalitete crteţa. Dakle, drţao je nivo

crteţa od poĉetka do kraja stripa na istoj razini. I pokazao je zavidnu vještinu u

crtanju sjenki. Posebno u drugom nastavku u noćnim prizorima je ova Bekerova

vještina došla do izraţaja. No, ima jedna vrlo vaţna stvar koju treba napomenuti na

ovom mjestu. Naime, Beker je odbacio sve ono iz kadra što je smatrao suvišnim,

bez detaljisanja pridavajući znaĉaj bitnim stvarima. Tako imamo na pojedinim

tabloima samo crno-bijele plošne odnose sa minimalnim šrafiranjem. Jedan smio,

rekli bismo, minimalistiĉki pristup crtanju stripa. Strip “Demonja” je zahvaljujući

dinamiĉnom scenariju, kako skromno reĉe Beker, imao visoko mjesto kod ĉitatelja

Plavca. No, mi bismo ovoj konstataciji pridruţili i dinamiĉni Bekerov crno-bijeli

grafizam koji odiše cijelim stripom i njegovu sposobnost transpozicije priĉe u

medij devete umjetnosti.

U ĉetvrtom nastavku se pojavljuje po prvi puta u stripu djevojka Borica,

mještanka, slavonska ljepotica. Pa ĉak i u ovom ţanru dolazi do izraţaja Bekerov

talenat za crtanje ţenskih likova.

--------------------------------------------

No, u petom nastavku broj 288. od 31. 03. 1960. (po meni uredniĉka greška, mada

jako cijenim Patika) uveden je na lijevoj strani, deseta stranica popularnog tjednika

(po meni) likovno najbolji Maurovićev strip “Kišova zagonetka”, a na desnoj je

nastavak našeg stripa. Moţda je u vrijeme kada su objavljena ta dva stripa prednost

zbog ţanra imao Bekerov strip, no s ove distance totalni uredniĉki promašaj. Sa

jedne strane je doajen stripa sa najjaĉim ostvarenjem, a s druge strane mlaĊahni

Beker koji je tek u crtaĉkom zamahu. No, svakako treba pohvaliti urednika Patika

koji je privolio Maurovića da ponovno objavljuje i to u kakvoj tehnici, do sad

neviĊenoj na ovim prostorima, ali i u svijetskim okvirima. “Kišova zagonetka” je

monokromatski uraĊena u sepia tonovima, a u Plavcu u crno-bijeloj tehnici

otisnuta. Tek će dvije decenije kasnije, toĉnije 1983. posthumno u albumu

(Maurović preminuo 1981.) biti objavljen strip u punom koloru, u izvornom obliku

(zajedno sa još tri albuma koji su premijerno bili objavljeni u Plavom vjesniku) u

izdanju Dečijih novina iz Gornjeg Milanovca.

U šestom nastavku “Demonja” je premješten na desetu stranicu što je svakako

bolje, a “Kišova zagonetka” na jedanaestu stranu lista. Sa ovim odnosom sada je

ipak manja ta razlika u kvaliteti.

----------------------------------------------

U sedmom nastavku Borica se upoznaje sa Demonjom, a u osmom već su u vezi.

Borica iako zakopĉana od glave do pete djeluje veoma privlaĉno. Na glavi joj

marama, što bijaše obiĉaj u Slavoniji i u mnogim drugim regijama. No, u devetom

nastavku Demonja mora na novi zadatak, ali i Borica će za njim…strast i ljubav ih

je obuzela oboje. Prvi panel pasice desetog nastavka prikazuje zaljubljenu Boricu

koja drţi u ruci košulju koju će dati izabranuku svoga srca, s lijeve strane njena

majka koja joj upravo daje do znanja da je to košulja samo za njenog suĊenog.

Drugi panel nam prikazuje siluetu mlade zanosne djevojke putenih oblina bujnih

grudi i jakih butina izmeĊu kojih se s prednje strane ocrtava po vertikali presječen

venerin brijeg. Ovu scenu je Beker vrlo slobodno nacrtao, pa da nema naznake

zguţvane haljine i okovratnika majice dugih rukava, pomislili bismo da je djevojka

gola, a pokrivena je od glave do pete. To je Bekerova sugestivnost likovnog

izriĉaja, kontrast crno-bijelih površina i igranje formama. Ostali dio tabloa nam

prikazuje napad Demonjinin partizana na ustaško uporište Kamensko i ponosnu i

nasmijanu Boricu (pasica iznad ) zbog saznanja što njen dragi sa svojim borcima

bitku bije sa ljutim neprijateljem i što je uništeno znaĉajno fašistiĉko uporište.

Jedanaesti nastavak ima samo dvije pasice. Prva koja u sebi formatom sublimira

dvije pasice, a zapravo je jedan veliki panel na kojem je prikazana pobjeda

partizana i uništena neprijateljska utvrda. U prvom planu zadovoljni mještani, u

drugom kolona partizana koja nosi svoga teško ranjenog druga, gimnazijalca

Grivu, a iza njih u trećem planu veliki plamenovi ližu nebo osvjetljavajući mrklu

noć. A kako su partizani zarobili visokog njemaĉkog SS zapovijednika omogućena

je razmjena zarobljenika na Ničijoj zemlji. Boţo veza, u posljednjem dvanaestom

nastavku (PV broj 295. od 19.05. 1960.) prve epizode stripa “Demonja” je

konaĉno razmijenjen i moţe ići svojoj mnogobrojnoj djeci.

U ovom broju, odmah ispod zadnje pasice našega stripa najavljen je velikim

atraktivnim crteţom novi strip “Bint el Hadra”.

BINT EL HADRA

Za kratko vrijeme urednikovanja vrlo agilnog i kreativnog Antuna Patika u

“Plavom vjesniku” mladi Beker dobija narudţbu za još jedan strip, treći po redu,

ovaj put avanturistiĉkog ţanra. Scenarij potpisuje pseudonimom S.Gazić -

Zvonimir Furtinger. Poznati scenarist se na ovaj korak odluĉio najvjerovatnije

zbog toga što je pomislio da ga ima previše u medijima… Dakle, priĉa je

smještena na zapadnom dijelu Crnog kontinenta, koji u svojim njedrima skriva za

bijelog ĉovjeka veliku enigmu - prirodnu i socijalnu egzotiku. Strip je svojim

sadrţajem i kolornim

crteţom privukao veliku pozornost mlade ĉitateljske publike ţeljne avantura i

egzotićnih afriĉkih predjela. Ovaj strip se sastoji od 22 nastavka. Do desetog

nastavka Beker je tabloe dijelio na ĉetiri pasice (po meni bolja opcija), o od

jedanaestog nastavka do kraja stripa na tri pasice. Strip je izlazio u Plavom

vjesniku od 26. maja / svibnja do 20.oktobra / listopada 1960., odnosno od 296. do

317. broja. Beker je ovaj strip pripremao za kolor. Na poleĊini originala bi

naznaĉio šiframa koje boje treba da se upotrijebe za strip i sam bi kontrolirao cijeli

proces u dijelu pripreme tiskarske forme i u samoj rotaciji. Na ovu ideju su došli

nadleţni iz tiskare rekavši da im je lakše na taj naĉin kontrolirati kolor nego da

autor stripa boji original.

Glavna junakinja stripa je lijepa Hela Magnus koja se zaputila u Afriku u potrazi

za svojom majkom koja je kao humanitarac radila na zdravstvenoj zaštiti lokalnog

stanovništva i koja je poslije jednog nevremena nestala u talasima divlje bujice.

Kada se to desilo tom prizoru je prisustvovala i sama Hela, no zahvaljujujući

prisebnosti lokalnih crnaca bijaše sprijeĉena da se i sama ne baci za svojom

majkom u nabujalu rijeku. Avanture na koje nailazi na svom putu drţaće ĉitatelja

uvijek zainteresiranog za sljedeći nastavak. I tako iz broja u broj. Hela je dobila od

uroĊenika ime Bint el Hadra što u prijevodu znaĉi Kćer žene u zelenom. Strip

završava djelomićno hapy andom. Štovatelji Bekerovog djela znaju cijelu priĉu, a

oni koji nisu proĉitali evo prilike da ih zainteresiramo da nabave i proĉitaju ovaj

izuzetan strip (Strip Revija broj 2, prosinac 2009. u izdanju Strip Foruma, Zagreb).

Sam Beker jedne prilike je kazao da nije baš zadovoljan kako je nacrtao ambijent

Crnog kontinenta, no baš zato što nije slijedio klišeje moţemo zakljuĉiti da je i na

ovom polju ostao svoj, dosljedan svom credu.

Za ovu priliku odabrao sam prvi dio ĉetvrtog nastavka. Na velikom panelu Spenser

i Linkoln sa svojom karavanom prelaze hladne rijeĉne brzace u potrazi za Helom.

Prvi u grupi je mladi crnac kojeg samo što nije oborila bujica i samo zahvaljujući

obliţnjoj stijeni na koju se oslonio, to se nije desilo. Iza njega po hladnoj vodi gaze

Spenser i stariji Linkoln, sa puškma iznad vode, koji se jedva probijaju ka drugoj

obali. Zadnji u nizu, je crnac sa štitom u ruci koji je tek krenuo u nabujalu rijeku.

Ovaj prizor je Beker vrlo sugestivno i znalaĉki nacrtao. Drugi gornji panel

prikazuje Omara Ben Taliba, trgovca robljem, koji je u potrazi za plijenom, a na

panelu do njega je naša junakinja Hela Magnus, koja kao da je tek sišla sa filmskog

platna, poput kakve fimske dive kreće se sa svojom karavanom u unutrašnjost

Afrike. Na donjem zadnjem panelu vreba opasnost u obliku kralja ţivotinja koji

samo što nije skoĉio na svoju ţrtvu iz (Heline) karavane. Kompletan strip je dosta

dobro nacrtan, a ovi kadrovi su mi meĊu najljepšim. Ova gornja dva mala panela

kao da ih je sam Alex Raymond nacrtao u svom “Jungle Jimu”. Meni je taj strip

najjaĉi iz cijelog Raymondovog opusa, s toga i kompliment Bekeru ima veću

teţinu.

Dovoljna su ova ĉetiri panela, odnosno dvije pasice ili pak jedna polovina tabloa

kako bi se napravila dobra analiza stripa po pitanju crtaĉkog umijeĉa. Beker je

dosta pojednostavio crteţ. Imamo jak crno-bijeli kontrast, anatomija i perspektiva

su do sad na najvišem nivou. Suvišni detalji su izbaĉeni, a ponuĊeno je samo ono

što je bitno za priĉu. Jak kolorit dodatno je pojaĉao ljepotu kompletnog stripa. Što

je najvaţnije, osjetno se primjeti napredak našeg autora u svim segmentima crtaĉke

vještine iz širokog asortimana devete umjetnosti…

DEMONJA (II epizoda)

Uz predposljednjii nastavak stripa Bint el Hadra PV broj 316 od 13. 10. 1960.

Pojavio se prvi nastavak Demonja (II epizoda) koji će ići u devet nastavaka do

324. broja (7.12.1960.) Poslije pola godine pauze krenulo se sa nastavkom

popularnog stripa. Beker je tablu stripa podijelio na po tri pasice i do kraja stripa

išao sa ovim rasporedom. Moţda je Beker u to vrijeme imao previše obaveza pa

mu se uĉinilo zgodnijim da si olakša posao pa je zbog toga smanjo broj pasica.

Umjesto (u prosjeku) nacrtanih dvanaest panela nacrtao bi svega devet. Moţda je

ta moja opservacija pogrešna, moţda se Bekeru u tom momentu uĉinilo

pragmatiĉnijim rješenjem podjela tabloa na tri pasice. No, sa ove distance kada

gledam njegove stripove, svi oni stripovi koji su podijeljeni na ĉetiri pasice po

tablou, po mom mišljenju su bolji od ovih koji to nisu (izuzev stripa “Koraljka,

Neven i Bobo”) .

No, da se mi vratimo na strip. Siţe fabule: Borica je sad mlada skojevka i

partizanka, dok Demonja bije svoje bitke sada u Baniji. Borica obilazi teško

ranjenog gimnazijalca Grivu kojem se ona svidjela od prvog susreta i koji umišlja

da mu ova uzvraća ljubavlju. No, Borica u srcu ima mjesta samo za Demonju, a

prema Grivi osjeća bratski odnos. Jedne prilike Demonja posjeti Grivu, a ovaj mu

se pohvali kako ima vezu sa Boricom. Od tog momenta Demonja izbjegava

Boricu. A Borica misli da on više ništa ne osjeća za nju. UmeĊuvremenu Demonju

su unaprijedili u komandanta bataljona i on odlazi što dalje od Borice. Pa ipak, na

kraju kada i sam Demonja bude ranjen sve se razjasnilo i njih dvoje zagrljeni

“doćekaše” kraj epizode…

Crtaĉki druga epizoda Demonje je bolja od prve. Vidi se taj napredak. Beker je

dosljedan svog stila. Dominiraju proĉišćeni kadrovi i jak crno-bijeli kontrast.

Tehnika je tuš-pero, ali sve više koristi kist. Za kratko vrijeme poslije stripa

“Pavel Biri”, Beker je nacrtao i objavio u Plavcu još ĉetiri “crtana romana”. A iza

“Demonje” slijedi prva epizoda njegovog najpoznatijeg stripa “Zaviša”. Da ne

zaboravim napomenuti da je Antuna Patika poslije 10 mjeseci naslijedio na mjestu

glavnog urednika Plavog vjesnika Nenad Brixy, koji će se na toj poziciji zadrţati

punih sedam godina. Patik je u susjednoj redakciji tada vrlo popularne revije Arena

postavljen na mjesto glavog i odgovornog urednika. Oprostićemo se od “Demonje”

sa zadnjim devetim tabloem…

KORALJKA NEVEN I BOBO

Dugo godina naslovnu stranicu Plavog vjesnika krasio je kultni strip “Den Deri”, a

onda jednog dana 1964. umjesto njega pojavio se domaći strip “Koraljka, Neven i

Bobo”. Ideja za ovaj strip potekla je od urednika Nenada Brixya, odabran je crtaĉ

Ţarko Beker, a scenarista je trebalo da bude Rudi Aljinović koji je u to vrijeme

sluţio vojsku. Elem, ekipa Plavog vjesnika spremi se na put pravo Rudiju u

kasarnu. Tako se zateĉeni Aljinović uhvati zadatka i zapoĉe pisati scenarij. Traţilo

se od njega da napravi zanimljiv scenarij koji će prikazati stanje mladih u

socijalistiĉkom društvu tadašnje Jugoslavije, a da prva epizoda bude auto-stop.

Kako je Rudi već imao iskustva sa stopiranjem, krenulo se sa prvom epizodom

naslovljenoj kao “Operacija palac”. Tako je Rudi u kasarni pisao scenarij, a Ţarko

crtao strip udahnuvši karaktere svojim likovima. Na kraju su nacrtane tri, za ono

vrijeme, jako zanimljive epizode koje su kod ĉitateljske publike zauzele veoma

visoko mjesto. Strip je krenuo sa prvim nastavkom “Operacija palac” u 520. broju

Plavog vjesnika 10.septembra / rujana 1964. do broja 534. 17.decembra / prosinca

1964., druga epizoda “Junaci planine” od broja 535, 24. decembra / prosinca 1964.

do broja 544, 25. Februara / veljaĉe 1965. i treća epizoda “Suparnici”od broja 545,

04. Marta / oţujka 1965. do broja 557, maja /svibnja 1965. godine.

Beker smatra svojim najkvalitetnijim stripom upravo ovaj strip, likovno

najzrelijim, kako kaţe, svi su mu likovi crtaĉki definirani do kraja, što nije bio

sluĉaj sa “Zavišom” ( ostao je ţal zbog toga). I tema je u to vrijeme bila moderna u

korelaciji sa vremenom u kojem su mladi ţivjeli. Troje mladih, brat i sestra i

bratov najbolji prijatelj Bobo, plavokosi momak, doţivljavaju prave avanture kroz

te tri dinamiĉne epizode. Od stopiranja, od Zagreba preko Bosne do Dubrovnika

(prva epizoda “Operacija Palac”), preko druge epizode “Junaci planina”, doţivljaja

na zimskom raspustu i treće epizode “Suparnici”, u kojoj se pojavljuje još jedan lik

koji se udvara Koraljki, a Bobo i Koraljka su od starta gajili simpatije jedno prema

drugom. Dolazi do zapleta radnje u stripu koji će se ipak završiti hapy andom.

Gledajući prvu tablu ove strip trilogije da proanaliziramo malo rukopis Ţarka

Bekera iz tog perioda. Vidi se sva raskoš Bekerovog stila, pa makar i bio pod

uticajem Brecce, faza prije Mort Cindera, unijevši sav svoj crtaĉki talenat, što je

poluĉilo jedinstvenim rukopisom na ovim prostorima. Beker je tada bio na vrhuncu

crtaĉke karijere, imao je 28 godina i iza sebe crtaĉkog staţa u Plavcu već 5-6

godina.

------------------------------------------

Kao stalni uposlenik na mjestu ilustratora u Plavom vjesniku nacrtao je na stotine i

hiljade sjajnih ilustracija što mu je dodatno dalo jednu sigurnost, rutinu, i na kraju,

jedno veliko iskustvo koje će godinama kasnije znati iskoristiti za mnoge likovne

predloške. Na koncu, tako je i dobio pozivnicu iz redakcije Arena za koju je

nacrtao stotinjak veoma dobrih ilustracija u full koloru koje su krasile dugo

vremena zadnje stranice spomenute revije.

-----------------------------------------

Dakle, pogledajmo prvi kadar. Iako Beker sam kaţe da u stripu nije dao naroĉitu

psihološku karakterizaciju likovima. No, prvi nam kadar upravo pokazuje

suprotno, baš ono što su doista ta tri junaka. Prvi Neven, brat Koraljkin, vedrog

duha što se primjećuje na crteţu. Koraljka, ljepuškasta srednjoškolka, uvijek

zamišljenja, shodno njenim tinejdţerskim godinama, naoĉare joj dodatno

pojaĉavaju intelektualni aspekt karakera. Bobo kao treći junak, mada vedrog duha,

njegov osmjeh i pogled otkrivaju jednog nesigurnog momka koji tek treba da

stekne vremenom muţevnu sigurnost. Eto, na osnovu samo jednog kadra moţe se

ipriĉati cijela priĉa o karakteru naših junaka.

Rukopis Bekera je gotovo pa savršen. Ni jedna linija nije suvišna, niti nedostaje

koja. Taman onoliko koliko je potrebno da se definiraju likovi unutar kadra. Sve

troje sa pozadinom povezuje crnilo tuša. I ovdje kao i u drugim njegovim

stripovima dolazi do izraţaja taj baršunast rukopis koji moţe dati jedino raskoš

poteza ĉetkice i veliko crtaĉko iskustvo. Dakle, da podcrtamo,, vrhunac u

stripovskom stvaralaštvu Ţarko Beker postigao je ovim stripom i trećom (i

ĉetvrtom) epizodom “Zaviše”. Sa ovim stripom ćemo se ponovo susresti negdje

pred kraj ovoga eseja kada budem elaborirao sjajnu naslovnicu koju je Beker

uradio u maniru pop artiste (pod stare dane) za nedavno objavljeni album integral

“Koraljka, Neven i Bobo” u izdanju Strip Forum iz Zagreba.

--------------------------------------------------------

Prvi put me Beker “oborio s nogu” kada sam kao klinac vidio integral “Zaviša”, to

bijaše 64.-66.(ne mogu se sa sigurnošću sjetiti), drugi puta, negdje polovinom

sedamdesetih, kada sam već ostavio stripove i okrenuo se djevojkama i muzici,

kada sam sluĉajno kod svoje mlaĊe sestre Aide u zagrebaĉkoj ţenskoj reviji Svijet

ugledao prekrasnu ilustraciju potpisanu mojim omiljenim strip autorom. Kada sam

ugledao ime Ţarka Bekera, jako sam se obradovao, rekavši sebi, kada ga već nema

u svijetu stripa, neka je bar u svijetu ilustracija. Vidio sam neke ilustracije iz par

brojeva te revije, sjećam se dvije vanserijske ilustracije na temu Klasici

književnosti, u pitanju je bio Honore de Balzac i roman Ljiljan u dolu i druga, samo

se sjećam beduina i deva. Volio bih vidjeti te ilustracije. I treći puta kada sam ne

tako davno, prije par godina u popratnom albumu CRŠ (2008.) vidio crteţ za

plakat Opere “Nabucco”. Kapa dole. To je plafon. Mislim da je tada bio na

vrhuncu svoje crtaĉke karijere.

----------------------------------------------------------

MAK MAKIĆ

Strip Mak Makić (vitez i ĉetvrt) izlazio je u Plavom vjsniku od 520.-535. broja

(09.10.1964.-24.12.1964.) u full koloru u 16 nastavaka po dvije pasice. Strip je

zajedno krenuo sa prvom epizodom “Operacija palac”, stripa “Koraljka, Neven i

Bobo”. To je bio prvi Bekerov strip u karikaturalnoj maniri. I danas sa ove

vremenske distance izgleda sjajno. Pravo malo remek-djelo. Istinski dragulj.

Scenarij je napisao Marcel Ćukli, a strip je parodija na Zavišu u karikaturalnoj

maniri. Šteta, što je nacrtana samo ova jedna epizoda.

Beker je par godina radio u studiju crtanog filma i bio koautor nekolicine naslova.

Tu je savladao zanat, tako da i ne ĉudi s kakvom lakoćom crta svoje junake i

kompletan strip. Uvijek sam se divio strip autorima koji dobro vladaju kako u

realistiĉnoj formi, tako i u karikaturalnoj. MeĊu njima su svakako od domaćih

crtaĉa i strip autora neprevaziĊeni Walter Neugebauer, Julio Radilović i naš Ţarko

Beker. Od inostranih me oduševio Dino Bataglia.

Beker je rastao uz Veselog vandrokaša i Zabavnik braće Neugebauera i bio veliki

njihov fan, a volio je i svu Disneyevu produkciju, tako da ne ĉudi ova vrsta

afiniteta prema ovakvom likovnom izraţavanju. Beker je strijelac u horoskopu,

dakle, vesele naravi, u sebi nosi zdravu notu humora i ţivotnog optimizma tako da

i sa te strane je na per tu sa humorom.

Mak Makić je strip kojem se ĉesto rado vraćam i uvijek me oduševi svojim

gegovima, rukopisom i scenarijem. Taj rukopis je vjeĉan. Imam i crno-bijele

verzije ovoga stripa, ali u ovom , boja ima presudan kvalitet o cjelokupnom dojmu.

Mnogo je bolja izvorna varijanta, odnosno ona koja je izlazila u Plavom vjesniku.

Strip je objavljen u Yu reviji broj 208/1, NIRO “Dečje novine” 1980., na osam

strana, i intervju na tri strane sa Bekerom, kao i u Strip reviji, broj 2, 2009.,

(Izdavaĉ: Stripforum) oba stripa su u c.b. verziji. Pa nije tako loš ni crno-bijeli

crteţ, kako mi se u prvi mah uĉinilo. Ima i on svoj šarm, nego sam navikao ovaj

strip ĉitati u kolor varijanti i onda se teţe prebaciti na c.b. verziju.

Na ovom mjestu ţelim da podcrtam jednu stvar koja je jako interesantna. Naime,

kada strip autor (likovnjak) ima svoj prepoznatljiv rukopis, on će ga uvijek

koristiti, te će istim likovnim jezikom i na isti naĉin, transpozicijom svojih ideja

prenijeti (na papir) u strip. Kada usporedimo rad Bekera u realistiĉnoj maniri i u

karikaturalnoj, primjetit ćemo da je njegov rukopis isti, iste (ţive) linije povućene

kistom, sa istim baršunastim potezom. Jedina razlika su pojednostavljene forme u

karikaturalnom stripu.

Evo dvije table po dvije pasice, odnosno dva nastavka. Prvi (broj 520.) i sedmi

(broj 526.).

-----------------------------------------------------------

Evo baš sam se maloprije ĉuo sa gospodinom Bekerom, kaţe da je bio dva i po

mjeseca u bolnici, tek se vratio iz nje i imao je (naţalost) moždani udar, pa se

koristi štapom. Kako se uvijek volio šaliti,kaţe "Uĉim se ponovo hodati", otišao

mu centar za ravnoteţu. “Još kad bi tu bila kakava mlada djevojka od 25 godina da

se naslonim”. (Uvijek se volio šaliti.) Ako da Bog zdravlja da poţivi još koju

godinu u zdravlju, sreći i rahatluku i da se vidimo. Kaţem ja njemu, imao sam ja

par prijtelja koji su doţivjeli moţdani prije par godina i oporavili se bez ikakvih

posljedica. Vjerujem da će naš dragi Ţarko prebroditi ovu zdravstvenu krizu.

(19.03.2011)

-----------------------------------------------------------------

Beker mi je drag, kao da mi je najmiliji ĉlan porodice, a nikad se nismo vidjeli.

Jednostavno, ĉovjek mi je u srcu. Kaţe meni juĉer (a ja već naruĉio album) da je

dobio iz Osijeka album “Zaviša” i da će mi ga rado poslati. Naravno da mi je

imponovalo što me se sjetio, kaţem ja njemu, regulisat ću vam ja to, ma ne, kaţe

on, to je poklon moj vama. Obeĉao sam mu, (a to mi je namjera jednog dana,

zasluţio je to) volio bih da to doţivi, napraviti takvu monografiju koju nije imao

niti jedan autor stripova, dostojna njegovog imena. Zahvalim se ja Bekeru

najtoplije na albumu i poţelim mu brzi oporavak, “ma ništa to nije”, kaţe on, “ovi

(odozgo) nisu dobro odštampali kalendar, pogrešan datum”. (20.03.2011.)

-----------------------------------------------------------------------

Poslije ovoga razgovora ĉuli smo se još jedno pet–šest puta u petom i šestom

mjesecu. Imao je operaciju oka, i to na ţivo, pa ga je boljelo, duša draga. No,

naţalost morat će ići ovih dana na još jedan operativni zahvat na oku.. Bit će na

kraju, ako Bog da, sve dobro.

Obeĉao sam mu da ćemo se vidjeti do devetog mjeseca. Ko zna moţda se vidimo

na promociji prvog reprint izdanja strip albuma - njegovog briljantnog stripa

“Miljenko i Dobrila” u izdanju Vedisa za koji i pišem ovaj esej. (18.06.2011.).

--------------------------------------------------------------------

ŠPILJKO

Špiljko, je još jedan Bekerov strip u karikaturalnoj formi koji je objavljen u

popularnom Plavcu. Za ovaj strip Beker je napisao i scenarij te se pokazao i kao

kompletan autor. Špiljko je strip-parodija na društvenopolitiĉke aktuelnosti

suvremenog doba ispriĉane kroz prizmu ljudske zajednice iz kamenog doba. Vrlo

komiĉan strip tako da se i danas moţemo nasmijati zgodama i nezgodama glavnog

junaka u stripu. Rukopis je leţeran,a linija na pojedinim mjestima ima najdeblju

vrijedenost. Strip "Špiljko", izlazio je u Plavom vjesniku od 596. do 610. broja

1966. ,u 15 nastavaka na zadnjoj stranici u full koloru. Tih godina na drţavnom

nivou bio je poznat politiĉar Mika Špiljak, a strip se zvao “Špiljak”, te se u

posljednji momenat promijenilo ime u “Špiljko”. Da nije tako, zbog naslova stripa,

moglo je doći do većih implikacija po autora i uredništvo Plavog vjesnika.

Strip “Špiljko” iz drugog nastavka Plavca broj 597. iz 03.03.1966.godine.

Najvaţnija, ujedno i najtuţnija stvar za Bekerove fanove je ĉinjenica da je baš ovaj

simpatiĉni strip uradak bio kap koja je prelila ĉašu zbog koje je Beker prestao da

se bavi stripom. Glavni razlog su penali kojeg je morao plaćati zbog kašnjenja

rokova. Kako je glavni urednik Brixy bio jako strog ispalo je da je “Špiljka”

njegov autor besplatno nacrtao. (Pretjero je zaista Brixy, koliko god je bio sjajan

urednik isto toliko je kriv što je Beker prestao crtati strip.)

Strip “Špiljko” je objavljen još u “Yu strip godišnjaku” 1981. Nakladnik “Dečje

novine”, kao i u Vedisovoj strip monografiji Ţarka Bekera “Zaviša i drugi stripovi

iz Plavca” 2010. godine, te u Kolekcionarskom izdanju “Zaviša i drugi stripovi iz

Plavca” iz iste godine, i istog nakladnika.

MAGIRUS

Ostao nam je još samo jedan strip koji je Beker nacrtao za Plavi vjesnik. To je

strip Magirus, strip znanstveno-fantastiĉnog ţanra koji je Beker nacrtao u

realistiĉnoj maniri i strip za koji je napisao i scenarij. Magirus je super-junak,

pandan svim stripovskim super-junacima poput Batmana i drugih, s tom razlikom

što je on junak morskih dubina. I to je Bekerova sjajna ideja.

Strip “Magirus” je najavljen pompezno i na naslovnici Plavog vjesnika. Strip je u

Plavcu izlazio od broja 632. do 643., (3.11.1966.-19.01. 1967.). Uredništvo Plavca

imalo je velika oĉekivanja od ovog stripa koji je trebalo da izlazi u više epizoda. S

druge strane Beker je nacrtao ovaj strip jer mu je trebao novac. No, kako je kasnio

sa svakim nastavkom, a Brixy je postavio rigorozna pravila, po kojima, ako se

zakasni sa nastavkom, makar i sat vremena, plaĉaju penali 100%. Na kraju Beker

nije dobio ni dinara honorara. Ispalo je da je (džaba) badava crtao kompletan strip.

I to je definitivno prelilo punu ĉašu, Beker je prekinuo svaku suradnju sa Plavim

vjesnikom. Brixy, glavni urednik Plavca, je uz to previše pametovao, “mijenjao bi

zrele ljude po svom nahoĊenju, kao da su ljudi lutke, a ne bića od krvi i mesa”,

rekao je jedne prigode Beker.

----------------------------------------------------------------

No, kako je Beker vedre naravi i kako nije zlopamtilo brzo je prešao preko svih

uvreda i umalo nije došlo do realizacije zajedniĉkog stripa “Timothyja Tachera”,

adaptacije popularnog kriminalistiĉko-humoristiĉnog romana Nednada Brixyja.

Nacrtano je svega osam pasica stripa, dvije pasice pilot verzija (mnogo bolja) gdje

je junak mlaĊi i ova druga od šest pasica, gdje je junak dosta stariji. Naţalost, strip

nikad nije nacrtan, a Brixy nikad više nije spomenuo penale.

----------------------------------------------------------------

Da se mi vratimo našem junaku Magirusu koji je nacrtan u jako crnim tonovima.

Sav je crn, (moţda ima veze sa Bekerovim, u to vrijeme psihološkim stanjem),

kako kaţe Beker jedne prilike, pitanje za psihologa, … Beker je strip nacrtao u

ţurbi, ali ipak korektno i na nivou. Danas bi kojekakvi struĉnjaci rekli da je ovaj

strip uraĊen s pola snage. No, i s pola snage Beker je ponudio zavidan kvalitet o

kojem mnogi strip crtaĉi mogu samo sanjati.

Siţe priĉe: Jaka vodena struja odvodi Magirusa i njegovu prijateljicu Reu u

podvodni grad u kojem ţive ljudi-ribe koji su izvršili operativne zahvate nad njima

kako bi mogli disati na škrge, kao - oni.. Najveća opasnost ljudima-ribama su

ĉudovišna grabeţljiva stvorenja, poput ogromnih hobotnica, po imenu Dubini.

Ljudima-ribama u pomoć priskaĉe naš junak Magirus koji uspijeva na kraju da

likvidira voĊu Dubina. Na taj naĉin sad su ljudi-ribe za jedan izvjestan period

mirni od ovih opasnih morskih spodoba, a naši junaci sretno se vraćaju na površinu

mora…

Naši junaci su zgodni, mladi ljudi. Magirus, atletski graĊen, proporcija jednog

Supermana, a Rea, zgodna mlada djevojka, ravnopravna po svim atributima svom

partneru… Crno-bijeli kontrast je u ovom stripu najjaĉi, te ne moţemo zamisliti u

tom kontekstu i veći o ovoga. Kada se malo bolje promisli, moţda ipak imaju

smisla ove crno-bijele plohe. Naime u crno-bijelom stripu je najlakše nacrtati

kostim ako se popune njegove površine crnim tušem. Na tom tragu je vjerojatno i

Beker nacrtao ovaj strip. Velike crne i minimalno-bijele površine kao refleksija

svjetlosti…

Strip Magirus je ponovo objavljen 1980. godine u mjeseĉnom izdanju “Yu strip”

revije, a zagrebaĉka udruga “4Stripforum” je 2009. izdala strip Magirus kao

kalendar, svaki mjesec jedna tabla stripa.

Pitanje svih pitanja: “Što bi bilo, kad bi bilo”. Šteta, velika šteta, eto samo ovaj

strip junak se mogao protezati u nedogled, iz epizode u epizodu. Da ne priĉam o

nikad završenom serijalu “Zaviša”…

----------------------------------------------------

I na kraju ovoga eseja, za naše ĉitatelje napravit ću analizu još samo jednog

likovnog uratka Ţarka Bekera. U pitanju je naslovnica integralnog albuma

Koraljka, Neven i Bobo. Likovna kreacija predstavlja Koraljku, naslikanu u pop

maniru. Glava joj je nagnuta, kao da je naslonjena na imaginarno rame svog

voljenog. Polusklopljenih oĉiju, zanesenjaĉki rekli bismo, zadovoljna kako samo

ipunjena ţena moţe biti - kada voli i kada je voljena. Lice joj obojeno svijetlom

ruţiĉastom pokrivnom bojom, plošnim nanosom iste vrijednosti. Osnovni crteţ

glave zajedno sa imaginarnom rolkom utopio se sa velikom crnom površinom.

Prefinjeni potezi (moţda palcem povuĉeni) formiraju fotorealistiĉne pop-artistiĉke

forme lica i kose. Središte kose ĉini crni krug oko kojeg se formiraju sjetloplavi

kratki - široki nanosi boje kao odraz svjetlosti, koje tu i tamo razbija po koja linija

koja se spaja sa crnom podlogom. Rekli bismo frizura pari Princ Valiant. Šiške se

gube u crnilu i povezuju sa violet oĉnim nepcima. Plava boja kao sjena pada ispod

oĉiju i preko nosa, te poput kakve maske prati formu lica. Od samog korijena

prćastog nosa, pa sve do vrha formira se sa desne strane lica jaka crna sjena koja

razdvaja senzualne usne po sredini i povezuje ih sa sjenom donje usne koja na

ovom mjestu suptilno prelazi do brade i vrata. Pune usne boje trule višnje. Na

oranţ košulji (ili gornjem dijelu kostima) kao sjena- naznaĉena kragna. Ovo bi bila

likovna analiza ove fenomenalne naslovnice. U simboliĉkom i svakom drugom

smislu, ovo bi bio svojevrsni hommage Ţarka Bekera svojoj voljenoj Heli i svim

ţenama svijeta…

------------------------------------------------------------------

I doĊosmo do samog kraja Bekerovog zlatnog perioda u Plavom vjesniku. Koliko

sam mogao da budem objektivan, štovani ĉitatelji prosudite sami. Mogli smo da

pratimo razvoj jedne jedinstvene stripovske liĉnosti od samih poĉetaka do vrhunca

likovnog razvoja, moţemo slobodno reći i u svjetskim okvirima. Koliko je meni

poznato, nigdje u svijetu devete umjetnosti nije se desilo da se jedan ovakav

potencijal na vrhuncu svoje stripovske karijere oprosti od stripa i posveti drugom

zanimanju. Kao što sam već spomenuo na jednom mjestu, ovdje bih završio s tom

konstatacijom. Velika je šteta što se to desilo, nikad nećemo saznati a ni pribliţno

si predoĉiti sliku do koje likovne razine bi se vinuo Ţarko Beker. Beker je, kada je

prestao raditi na stripu, taĉnije za Plavi vjesnik, bio jako sretan što neće morati više

slušati pridike i plaćati penale. Danas bismo rekli da je bio podvrgnut jednoj vrsti

mobinga. U to vrijeme se i honorar znatno smanjio, a i Plavi vjesnik nije bio ni

sjena od onog iz zlatnih šezdesetih, strip je baĉen na peto ili šesto mjesto, a

prednost se davalo pop i rock zvijezdama i izboru kojekakvih misica, tako da je i to

jedan od razloga što je napustio strip. Bekeru je na novom radnom mjestu bilo jako

dobro, u marketinškom odjelu Vjesnikove agencije bio je namješten na mjesto art

directora i novi posao mu je imponovao i radio ga je sa guštom. Puno se i putovalo

po Europi, a stizale su i zasluţne nagrade na polju grafiĉkog dizajna.

No, kada proĊe radni i ţivotni vijek, kada se svedu svi raĉuni, u samoći, naš vrsni

umjetnik se sigurno zapitao više puta, da li je trebalo da se odrekne svoje prve

ljubavi- stripa, za rad hedonistiĉke ovosvjetke satisfakcije…

Sa ove distance dok razmišljam o svom odnosu prema Ţarku Bekeru, pored mog

divljenja još kao klinca spram njegovih crtaĉkih kvaliteta, i pored toga što ga

osjećam u srcu kao svog najroĊenijeg, ima tu i nostalgije za najsretnijim periodom

mog djetinjstva. Dok ovo pišem scena mi pred oĉima sliĉna onoj iz “Kuma”, kad

najmlaĊi Corleone sjedi sam i onako zamišljen sjeća se ţivota koji “vri” u kući…,

pored njega prolaze njemu najmiliji likovi kojih više nema , a onda opet, on sam

za stolom i tišina… Tako nešto i ja doţivljavam kada se sjetim tih vremena. Moja

majka Subha (Fatima), prava ljepotica, uvijek nasmijana, vedrog duha i zauzeta

poslom, otac, onako strog i ozbiljan i uglavnom na poslu (radio je po dvije smjene

kao uĉitelj i nastavnik većernje škole kako bi zaradio za novu kuću), dok daidţa

Ahmed sjedi na kauću, a mi – djeca, poredali se po podu i slušamo zanimljive

priĉe o njegovim bajkovitim junacima. Na podu je i neizbjeţni Plavi vjesnik kojeg

bi prvo prelistao i proĉitao po nekoloko puta pa bi tek onda slušali priĉe… A onda

se trgnem iz misli i nestanu slike. Vratim se u stvarnost koja je svaki puta

drugaĉija. Vrijeme neumitno teĉe, jedino je ono konstanta, sve ostalo je prolazno…

Reminiscencije na ĐiĊikovac, svaki puta su drugaĉije. Taj period od tri godine mi

je, zapravo najdraţi u mom ţivotu i urezan je negdje duboko u nekom kutku

memorije, za sva vremena i po potrebi, u posebnim prigodama ga koristim puneći

tako sa malim dozama svoje prazne baterije. I tako godinama…

------------------------------------------------------------------

Moj otac Mehmedalija (Alija) Balta, ugledni bh. i sarajevski prosvjetni radnik,

prof. psihologije i pedagogije, preminuo je prije godinu i ĉetiri mjeseca (uĉitelj

mnogim sportskim i javnim liĉnostima, meĊu njima i Slavena Bilića, nogometnog

selektora Hrvatske nogometne reprezentacije), iako je bio više od pola godine

bolestan,vezan uz krevet, umro je za mene iznenada, kao da mi ga je netko oteo.

Eto, više od godine kako je prošlo, a ono što se kaţe još ga nisam ni oplak‟o……,

pa zato, ako mi dozvolite, neka spominjanje njegovog imena u kontekstu priče o

Bekeru, Điđikovcu i Plavom vjesniku bude moj hommage njemu, mom voljenom

ocu. (29.06.2011.)

-----------------------------------------------------------------

Žarko Beker, roĊen je 1936. u Zagrebu. Ostaće upamćen po nezaboravnim

stripovima od kojih su najznaĉajniji "Pavel Biri", "Bint El Hadra", Demonja,

trilogija "Koraljka, Neven i Bobo" (epizode "Operacija palac", "Junaci planine" i

"Suparnici"), "Magirus" i najpopularniji strip "Zaviša" (od ĉetiri epizode), a crtao

je i Mak Makića i Špiljka u karikaturalnoj maniri. Bio je i jedan od najboljih

ilustratora u bivšoj Jugi, uradio je na stotine i tisuće sjajnih ilustracija za Plavi

vjesnik, Arenu i Svijet (revija za ţene). Bio je stalni uposlenik u Redakciji Plavog

vjesnika. Honorano je radio stripove po narudţbi urednika. Za urednikovanja

Nenada Brixia, napustio je Plavi vjesnik i crtanje stripova otišavši u drugi OUR, u

istoj firmi (Vjesnik), ali tamo se bavio markentiškom reklamom. Ţarko Beker će se

vratiti svojoj najvećoj ljubavi iz mladosti - crtanju stripova tek tri desetljeća

kasnije, kada je otišao u penziju na sreću mnogobrojnih fanova, ali sa posve novim

rukopisom… Posljednji strip Beker je nacrtao 1968. godine za dnevni list Vjesnik i

to kakav briljantin "Miljenko i Dobrila" kojeg naši ĉitatelji sad imaju u rukama.

--------------------------------------------------------------------

(Esej o Bekeru za album “Miljenko & Dobrila”: “Stripovi iz Plavca”)

Alija Balta, Sarajevo, 19.06.2011.