Aleksandar Sergejevič Puškin - Evgenij Onjegin

Evgenij Onjegin

Rođen u Moskvi 6. lipnja 1799. u siromašnoj, ali obrazovanoj aristokratskoj porodici

U ranom djetinjstvu razvio znanja stranih jezika, zahvaljujući privatnim učiteljima

Nakon gimnazijskog obrazovanja radio je u Savjetu vanjskih poslova u Petrogradu

Liberalna stava, na jug države protjeran “po dužnosti”, a zapravo zbog revolucionarnih ideja

Na demonstracijama 1825. među prosvjednicima njegove pjesme

Car Nikolaj mu omogućio de iure slobodu, ne i slobodu kretanja i pisanja

1831. se oženio Natalijom Gončarevom

Imenovan carskim Kamerjunkerom

Nakon što je francuski diplomat D’ Anthès otvoreno očijukao s njegovom ženom, Puškin ga izaziva na dvoboj

U njemu su obojica ranjena, a nakon dva dana Aleksandar umire u strašnim bolovima

Puškin je objavio prvu pjesmu sa 14 godina, kao učenik u carskoj gimnaziji u časopisu Evropski glasnik

Tijekom školovanja je počeo pisati svoje prvo veliko djelo, - Ruslan i Ljudmila, izdano 1820.

Od 1817. do 1820. njegova politička aktivnost utjecala je na njegove radove - između ostalog, napisao je djelo Oda slobodi

Zbog ovih djela je prognan - za prvog izganstva (1820.-1823.) napisao je djela Braća razbojnici i započeo je Česmu Bahčisaraja

Također je započeo rad na jednom od svojih najpoznatijih djela: Evgenij Onjegin

Tijekom kratkog perioda slobode, završio je rad na Česmi Bahčisaraja, i napisao je Cigane

Za vrijeme drugog perioda u prognanstvu (1824-1826), započeo je rad na Borisu Godunovu, izdano tek 1831.

Evgenija Onjegina je izdao 1833. godine. Belkinove priče (puno ime: Priče pokojnog Ivana

Petroviča Belkina), izdane 1831., nisu postale posebno popularne za vrijeme Puškinovog života, ali su danas veoma cijenjene

Smatra se da je ovim pričama Puškin iskazao mišljenje o dotadašnjoj ruskoj prozi te da namjerava napraviti novu rusku književnu tradiciju

Djelo je epski roman u stihovima

Radnja se događa u Rusiji, tijekom 19. stoljeća

Glavni lik je Evgenij Onjegin, mladi ruski plemić

Značajniji likovi u djelu su Onjeginov prijatelj Lenski, te Evgenijeva velika ljubav, Tatjana

Rođen u Petrogradu, ima neku opću naobrazbu, ali ne i radne navike

Poznaje literaturu, što se vidi iz razgovora s prijateljem Lenskim - muči ga mrzovolja (strica nalazi mrtva i tako nasljeđuje njegovo imanje)

U početku ga selo zabavlja, no i to mu ubrzo dosadi Nije monolitna ličnost – nehajan je do prezira prema

društvu, ali zbog formalne časti hladnokrvno u dvoboju ubija prijatelja

Lik Onjegina prethodnica je onome liku koji će biti nazvan „suvišnim čovjekom”

Živi najprije na selu, gdje se još kao dijete poznavao s Olgom i zaljubio se u nju

Studira u Göttingenu, gdje je upoznao njemačku filozofiju, Goethea i pisce njegova doba

Sklon idealiziranju, prema Olgi nema čvrsta stava, ljubomoran je na Evgenija

Puškin na njegovu primjeru ismijava romantizam, kao i klasicizam - klasične uvodne epske stihove o junaku kojeg opijeva stavlja tek na kraj sedmog poglavlja

Lenski je suprotstavljen Evgeniju

Karakter provincijske vlastelinske kćeri - misaone i osjećajne djevojke, odgojene na Richardsonu i Rousseauu

Unatoč tome ne gubi čar neposrednosti, što ga je stekla u provinciji u dodiru s pukom i svojom vjernom dadiljom

Karakterizirana je u svome razvitku promjenama koje tijekom vremena nastaju u njoj, pa se i sam njezin tvorac mora čuditi

Voli kontakte sa seljacima, posebno je vezana uz svoju dadilju (radi se o dostavi ljubavnog pisma koje je Tatjana napisala Onjeginu)

Ne podnosi grad, grozi se nad mišlju da mora ići u Moskvu

Radnja započenje pričom o mladom plemiću Evgeniju Onjeginu, “suvišnom čovjeku”, koji je dovoljno bogat da se ne angažira ni na kojem planu

Takav mu život ubrzo dosadi - nasljeđuje imanje te mora otići u unutrašnjost zemlje na neko vrijeme

Tamo se upozna sa Lenskim, romantičarom, koji je zaljubljen u Olgu Njena sestra Tatjana, koja je mirna i povučena, zaljubljuje se u Evgenija,

te mu piše pismo u kojem izjavljuje ljubav Onjegin ju odbija, te na proslavi Tatjanina imendana iz prkosa koketira s

Olgom Lenskog to uvrijedi, te traži zadovoljštinu Onjegin ga ubija u dvoboju, te odlazi na dugo putovanje od više godina Jednog dana na nekoj zabavi u

Petrogradu sreće Tatjanu, te joj piše strastveno pismo Ona pak kao žena generala, oglušuje se na njegove izjave, te on odlazi

na daljnja putovanja.